Prectavě "Sceně Gorica" Pûčkoga oprtoga vučilišča Velika Gorica

[Ljudevit Kaj]

Prectavě "Scene Gorica"
http://www.pouvg.hr/index.php?option=com_content&task=blogcategory&id=26&Itemid=36

[Ljudevit Kaj]

OSVRNI SE GNJEVNO
http://www.pouvg.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=281&Itemid=36

[Ljudevit Kaj]

Réčki Nôvi list

UZ PREMIJERU PREDSTAVE »OSVRNI SE GNJEVNO« JOHNA OSBORNEA U REŽIJI PAOLA MAGELLIJA I PRODUKCIJI SCENE GORICA

Naslov čija provokativnost zaslužuje sve pohvale

Magelli gotovo utopijski računa na mogućnost izravne gledateljske infekcije buntom i znalački je potpiruje, čak i fizičkim spaljivanjem jednog primjerka ultradesnog »Hrvatskog slova« na pozornici

Slika:
Ana Begić i Iva Visković kao Alison Porter i Helena Charles
http://novine.novilist.hr/images/clanci/2009/11/458701.jpg

Otvoriti javni prostor ljutitom protagonistu uvijek je podvig intenziteta uličnih demonstracija: ako se lista junakovih pritužbi nastavi glasno ponavljati iz večeri u večer i ako zahvati dovoljno duboko u poniženje, publika bi se i sama mogla zaraziti prosvjedničkim idejama. Redatelj Paolo Magelli najnovijom velikogoričkom premijerom drame »Osvrni se gnjevno« Johna Osobornea gotovo utopijski računa na mogućnost izravne gledateljske infekcije buntom i znalački je potpiruje (čak i fizičkim spaljivanjem jednog primjerka ultradesnog »Hrvatskog slova« na pozornici).
    U svaki je prizor izvedbe, nadalje, upisan jaki seksualni podtekst, zbog čega dolazi do radikalnog izjednačavanja promiskuiteta svakog pojedinog protagonista s promiskuitetom goleme socijalne nepravde koja nas sve zajedno polako, ali tvrdokorno lomi (tu bismo, u skladu s Osborneom, zapravo trebali upotrijebiti i onaj glagol iz psovki i ljubavnog »činjenja«).
    Idealizam Magellijeva redateljskog postupka sastoji se u tome što zemlja na rubu bankrota – poput Hrvatske – više nema snage za gnjev. Ljudi umiru tiho i disciplinirano, nitko ne diže glas, nitko se ne spaljuje na Markovu trgu. Utoliko je redateljeva dozvola za urlanje od bola terapeutski opravdana. Štoviše, »Osvrni se gnjevno« djeluje kao posljednji poziv pred nastupanje svekolektivne depresije.
    Ono što daleko više začuđuje u Magellijevoj inscenaciji Osbornea, samim time postajući najzanimljivi dio produkcije, tiče se načina na koji je likovima »dopušteno« da naličje ekonomskog, političkog i uopće vrijedosnog kraha pronađu u međusobnoj privrženosti i žudnji.
    Izvanrednu ulogu napravio je Goran Bogdan kao Cliff Lewis. Bogdanova fizička metafora »pada« u bezglavu zaljubljenost i rušenja u sve dublji egzistencijalni bezdan odigrana je stvarnim izvrtanjem glumčeva tijela u scenske provalije, tuđa tijela, naslonjače. Njegova obnažena samoizlaganja također su forme performativnog protesta: servirati svoj penis ogorčenom protivniku u formi veselog dara s crvenom mašnom, a onda zavezati istu tu mašnu u ratnički povez preko protivnikova čela, duboko je kritički komentar hrvatskog militarizma i superherojskog ratništva, izveden u korist vladavine »obične« igre i njezina užitka.
    Bogdanov Cliff je središnji lik uprizorenja i zato što si dopušta da bude iznova i iznova pokošen emocionalnim teretom situacije, ali čak i ležeći nokautirano na podu potresno ponavlja ime svoje ljubljene, ne odustajući od vlastite pasije.
    Sjajna je i Ana Begić u roli emocionalno zlostavljane Alison Porter. Umjesto jadne ženice iz holivdskih produkcija ovog komada, Ana Begić igra neku vrstu Sylvie Plath, dakle žene koja je jednako u stanju gurnuti glavu u pećnicu pa pustiti plin, kao i slušati logoreičnu mizantropiju svog supruga s glačalom u ruci, koliko i uživati u buntovništvu jedne pogođene pjesničke replike i »otrova« alkohola u njezinu krvotoku. Ana Begić briljira i u prizoru napuštanja muža, zatvorivši se u ormar i zatim neizdržljivo dječjim glasom dozivajući »tatu«, s time da je prizor dvostruko strašniji za izdržati jer »tatica« (Milan Pleština) sjedi na pozornici i dugo, dugo ne priskače joj u pomoć.
    Glumački problemi izvedbe tiču se još uvijek neujednačene, odveć artificijelne glume Nikše Butijera u glavnoj roli Jimmyja Portera te Ive Visković kao sirove, samopoštovanja do kraja lišene glumice Helene Charles.
    Scenografija Renea Gjurašina signalizira neodređenu bijedu i nered neke »posuđene« sobe (mnogo raznorodnih stolaca na uglavnom praznoj i tamnoj pozornici, s kioskom u samom dnu izvedbenog prostora), dok kostimografija Marite Ćopo nenametljivo, ali veoma sugestivno i scenski točno ističe socijalne razlike među likovima. Besprijekoran izbor glazbe, u rasponu od stvaranja atmosfere do njezina jakog ironiziranja, potpisuju Ivanka Mazurkijević i Stanko Kovačić.
    Kao i raniji Magellijev »Barbello« postavljen ove jeseni u »Gavelli«, novogorička premijera Osbornea također je dočekana grobnim mukom i zatim tihim aplauzom publike, iako je po mom mišljenju riječ o zasad prvom ovosenzonskom naslovu čija slojevitost i provokativnost zaslužuje sve pohvale. U odnosu na ostatak domaćeg repertoara, Magelli doista uspješno poništava nepisani zakon o cenzuri potresno stradalničkog ljudskog govora.

Nataša GOVEDIĆ


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=2859285A2863285928592863285A28582858286128632893289D2894289C28632863285C285D2860285F2858285928632863286328592863O

[Ljudevit Kaj]

Richard Burton - Look Back In Anger - Movie Trailer, 03:06
Richard Burton - Look Back In Anger - Movie Trailer

[Ljudevit Kaj]

KIKLOP - nova premijera Scene Gorica

Redatelj: Ivica Buljan
Dramaturg i adaptacija teksta: Goran Ferčec
Kostimografkinja: Ana Savić Gecan
Scenograf: Ivan Fijolić
Glazba: Let 3
Izvođači: Zoran Prodanović Prlja, Marko Cindrić, Frano Mašković,
Marinko Leš, Damir Martinović Mrle, Matej Zec, Branko Kovačić,
Dražen Baljak, Tomislav Kvartuč, Damjan Simić, Elvis Hodžić,
Davor Ćiković, Ivan Magud, Ivan Ožegović, Boris Barukčić, Miroslav Mlinar

Nova predstava Kazališta Scena Gorica, nudi vam vrijeme za nešto između.
Jedina sačuvana Euripidova satirska drama Kiklop u režiji Ivice Buljana i adaptaciji Gorana Ferčeca, premijerna je inscenacija teksta za koji je, zbog njegove žanrovske neodređenosti, uvijek nedostajalo hrabrih. Temeljen na poznatoj epizodi iz devetog pjevanja Homerove Odiseje, Euripidova satirska drama Kiklop se danas može čitati kao žanr koji istovremeno potencira moralne slabosti pojedinca ironizirajući ih, otkriva dvoličnost vremena reltivizirajući ga, te kritizira društvo satirom opravdavajući njegove slabosti. Na granici komedije i tragedije, satire i slapsticka, bez uzvišenih i božanskih bića, bez objava velikih istina, ali prepun travestije, parodije i bučnog plesa, Kiklop uz pomoć banda Let 3 postaje spektakl koji vas poziva na kazališni događaj godine u kojem ste oduvijek željeli sudjelovati.
Predvođeni mladim glumcem Markom Cindrićem, iskusnim Franom Maškovićem te energičnim članom Leta 3 Zoranom Prodanovićem Prljom, u dionizijskim bakanalijama sudjeluju mladi i talentirani glumci i plesači te studenti Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu.

.pdf: Kiklop knjižica predstave  2.42 Mb
http://www.pouvg.hr/images/stories/Kazaliste/knjizicazaweb%20.pdf

http://www.pouvg.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=325&Itemid=36

[Ljudevit Kaj]

Beus.ripid:  Kiks i lopovluk na scene Gorica


Ov tjěden bila jě (trémi i) premijera prectavě Kiklop po Euripidu na turbine sceně Gorica.

Kiklopovo imě* morebitno jě imelo (i) znâčejne "kradlivec stokě" (od indoevropskoga korena za stoku i grčkoga korena klop, klep- za lôpova i krađu).
 
Tâti stokavski, kradlivci tura, věč po 17., 18. pût za redom jězično-temacki POnižâvaju domâču kajkavščinu i Turopolě. 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Deveto pevajně Homerově Odisejě – Turopôlci pâk (i)zdevetani.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Odiseja – Odi Seja (proč).
Valda je jě Kiklop labudovo popévajně na scene Gorica.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Obširnešě:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/predlogi-za-po%28pu%29larizaciju-turopola-i-turopolske-kajkavscine/msg23142/#msg23142

[Ljudevit Kaj]

Vuz premijeru Kiklopa na scene Gorica


Golotinja na sceni više nije provokacija, već jeftini senzacionalizam

Porast golotinje na kazališnoj sceni pitanje je ukusa, zrelosti sredine i razine civiliziranosti, smatra književnica Željka Čorak

Razlog zbog kojeg redatelji na tome inzistiraju je da bi imali odjek. Da se javnost ne bavi time, sigurna sam da se golotinja ne bi toliko forsirala«, dodala je Čorak.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Krv, znoj i vino tekli su kazališnim daskama, a zvukovi bestijalnosti odjekivali su Scenom Gorica tijekom premijerne izvedbe jedine sačuvane Euripidove satire, »Kiklopa« u režiji Ivice Buljana.


http://www.vjesnik.hr/html/2010/10/07/Clanak.asp?r=kul&c=3

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Dok jě negdo gôli, vekša jě veruvatnost da mu sě na turu, nakon LET-a 3, nastâni neki klop leteči.

[amarkulin]

novogorička premijera Osbornea također je dočekana

Toliko o promicanju imena i ugleda Velike Gorice. 

Ljudi misle da je Scena Gorica iz Nove Gorice... 

[JosipJoža]

Ljudi misle da je Scena Gorica iz Nove Gorice...  

Misliti i sraćkati nije jedno te isto.
Toliko koliko je Scena Gorica i Velika Gorica u zadnjih samo 2-3 dana bila prisutna u svim hrvatskim medijima, eto baš će ljudi misliti......svoju zlobu liječite bolje kupnjom neke knjige u POU s domaćim narječjem u jednoj od puno domaćih tema.

[Ljudevit Kaj]

Mis(t)liti i sraćkati nije jedno te isto (Scheise).

......svoju zlobu liječite bolje kupnjom neke knjige u POU s domaćim narječjem u jednoj od puno domaćih tema.   JezikJězek

Nabu išlo (to vuspoređivajně, méšajně rušek i jâbuk, pisaně i zgovorjěně réči).
Nemo.gûča mis(t)ija   (nem: Mist = srâjně, sračkajně)

To jě koda bi sě-rěklo: dosti jě kě pûžetě, zâke bi mûrali moči i oditi.

Turopôlski glu(vo.né)mec
Turopôlski kajkavci nésu ni ném(c)i, ni mutavi, kakvem jě oču prikazati dosada.jni kulturtrégeri oko POscâně, POs(t)râně sceně Gorica.
Pisana kajkavska réč ima pravo biti zgovorjěna i na POzornice jedinoga turopôlskoga profesionalnoga kazališča.
Néma puno hasni od na priliku kajkavskoga réčnika vu izdâjnu goričkoga POV-a ak ga ne râbi novinâr v jâvnem turopôlskem papérnatem i zvûčno-vidnem glasilam,  glumec na jâvne scene Gorica, ....

Samo napisana, nezgovorjěna kajkavska réč jě néma glasba, zgovorjěna jě ona zvûčna, POvučna, kakva sě šika pûčkomu (nârodnomu) oprtomu POvučilišču.

Kajkavsku némost z odzavičajeně i otkajkavizéraně sceně Goranica něk změtě mětla i spěrě-strojka.
Dole scensko-gorička Némost i kajožderna, turcidna sere-trojka (Goran, Beus i Richenbergh - rěkli bi zlobniki).
Živela kajkavska glasnost i (né samo scenski) turopôlski govorno-jězični pre-vustroj, pere-strojka.


PS
Némost i glasnost nejdu skup
(nem. Glas = kupica; steklo).

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * 

Rétka POzitivna néma glasba:
Moderna vremena / Modern times, 01:50
 
Modern times