Baština > Kajkavski
Hrvacki trojězični pluralizem ili ŠTO-jěnoumlě
kuntakinte:
8. Zaprešićka kajkavska večer
Proslavi Dana grada Zaprešića i ove se godine pridružilo i Zavičajno ekološko društvo "Zaprešićkom kajkavskom večeri". Tradicionalna manifestacija koja se održava osmu godinu za redom, ponovno je privukla brojne sugrađane koji su u srijedu 2. listopada uživali u recitalima i pjesmama pisanim na starom zaprešićkom kaju.
Sa željom da se očuva domaći kajkavski govor, svake godine zaprešićko Zavičajno ekološko društvo organizira kulturno zabavni program na kojem nastupaju udruge grada Zaprešića i okolnih mjesta kojima je želja očuvati našu jezičnu baštinu. Uz brojne dijalekte i mnogo izraza iz stranih jezika koje sve češće koristimo, naš kaj se polako gubi u svakodnevnom govoru, istaknula je predsjednica Zavičajno ekološkog društva Štefanija Krčelić i istaknula da svi zajedno moramo udružiti snage kako bi sačuvali naše kajkavsko narječje i prenijeli ga i na mlađe naraštaje.
Dvoranom Osnovne škole Antuna Augustinčića orio se kaj kroz pjesmu za koju su se pobrinuli Angeluši, Hrvatsko pjevačko društvo Jelačić i bračni par Crnica, a publika je uživala i u recitacijama kajkavskih stihova Željke Skledar, Agnezije Noršić, Verice Grgas i Marine Žmauc.
http://www.zapresic.hr/emu/index.php?page=article_news&cat_id=25&id=2407
Ljudevit Kaj:
--- Citat: Ljudevit Kaj - Veljača 06, 2021, 05:45:44 poslijepodne ---Ivan Zvonimir Čičak, 05.02.2021:
Taj pokret (Hrvatsko proljeće) nije počeo 70-tih godina kao što se misli. On je počeo 1966. govorom Miroslava Krleže na obilježavanju 130. obljetnice ilirskog preporoda. Taj njegov govor je objavljen u „Kolu“ Matice Hrvatske, a kasnije je objavljen u knjizi „Govori“ koje je izdala naklada Zadro. On je tada obračunao s Ilirskim preporodom kao sa nečim što je napustilo hrvatsku nacionalnu ideju zapravo u čast unitarističkog ilirizma. Ja sam igrom slučaja bio na tom njegovom predavanju koje je bilo (ja sam tad imao 18 godina) u starogradskoj vijećnici. Navečer je bila akademija u kazalištu i njemu već nisu dali da na početku pozdravi skup. (A) imate na youtube-u jednu malu sekvencu od 4,5 minute. Kad vidite one face koje sjede u prvom redu, iz partijskih redova, onda vidite one kisele, oni su bili svi u šoku. To je prvi dio.
Odgovarajuči video-zapis (početek videa vusklađen z početkom gornoga teksta)
https://youtu.be/wqZshdbvGbg?t=107
***
Odg:Hrvatsko protuletje (proljeće) AD 1971/Ivan Zvonimir Čičak: počelo z Krležum
http://www.forumgorica.com/index.php?topic=3107.msg57170#msg57170
--- Kraj citata ---
Miroslav Krleža: Referat o ilirizmu na znanstvenom skupu o hrvatskom narodnom preporodu (1836-1966)
(Provizorni zapis na osnovu video-snimke na youtube-u)
„Naši Iliri nisu bili jedini ni osamljeni romantici. Postoji međutim jedan motiv koji čini naš ilirski pothvat doista originalnim, u kulturnoj i književnoj historiji evropskih naroda moglo bi se reći jedinstvenim. Sam fakat što su naši buditelji ilirske narodnojedinstvene književnosti odlučili da probude narodnu svijest iz mrtvila tako da su se odrekli svoga narodnog imena i svoga jezika, i to veoma odlučno i veoma smiono, uvjereni da se isključivo samo neopozivim odricanjem jezika i imena može ostvariti južnoslavenska, upravo sveslavenska sinteza u višem, nadnarodnom, oduhovljenom smislu, taj fakat odvaja ih bitno od svih sličnih romantičnih (romantičarskih) pokreta u svijetu.
Kada se danas (kao što se uobičajilo) govori o ilirskom eksperimentu patetično, mislim da ne bi trebalo zaboraviti na književnost kajkavsko-čakavskog kruga, koju su naši Iliri bacili kroz prozor kao truplo.
Ne mislim govoriti o dramatskom prekidu književnog kontinuiteta koji je trajao u rasponu od 300 godina, ali da su politički, intelektualno-moralni, idejni i jezični elementi od Flancija (Plancija?) do Vramca i Pergošiča, od Škrinjara do Zrinjskih Frankopana i Jurja Križaniča, od Milovca, Baltazara Krčeliča, Jambrešiča, Belostenca, Habdeliča, Zagrebca, pa sve do Miklošiča, Brezovačkog i Kristijanoviča i mnogih, mnogih drugih, po svojim književnim i idejnim preokupacijama, svjedočanstva koja prate sva europska glavna strujanja od reformacije i protureformacije do Voltairea, da su ova pera po jasnoći izraza, po dotjeranosti kurijalnog, pravnog i pučko-poetskog stila nesumnjivi dokaz kako je čista narodna riječ krila u sebi sve otvorene mogućnosti bogatog književnog razvoja – to, mislim, ne treba poricati.
Za volju kulturnog i političkog jedinstva, zbog dalekovidne utilitarističke perspektive bratstva s ostalim narodima, od Istre do Bosne, od Kranjske do Srbije, do Makedonije i do Bugarske, odreći se svoje vlastite književne prošlosti i tradicije, svoga jezika i svoga imena, bila je to smionost samozatajna koju je mogao da nadahne samo bezazleni idealizam bez ikakvih skrivenih misli ili kombinacija.
„Sa(h)raniše, eto, u očima srpskim sve (h)orvatsko, bilo pa nije, lepo, i nema više (H)Rvata, a to isto i Srbljima žele, mrtvo ime ilirsko koje danas ne znači ništa.“ To su sve citati iz štampe, nisam specijalno navodio momentalno autore, datume ni mjesta, ali to su citati.
I tako se narod hrvatski, hrvatsko-srpski počeo prebrojavati koliko ih ima i šta je čije, tko se kako krsti, pa su se našijenci dobrano izgrdili uzajamno zbog svetoga Kirila i starinske vlastitosti. Nego, želio bih naglasiti kako naše brige i naša zbrka što se tiče podvojenih mentaliteta u tom pogledu, nisu bile mnogo manje u vrijeme kad se „Danica“ proglasila ilirskom, no što su danas.
Tako su i Bugari uzeli svoje istočno narječje da se otmu srpskom jezičnom utjecaju.
Vuka su odbacili isto tako Srbi, a jedini vjerni ostali su mu Hrvati kao poklonici južnog govora u ime književnog i narodnog jedinstva proklamiranog po Iliriji.“
*****
Video-zapis
Miroslav Krleža: Referat o ilirizmu na znanstvenom skupu o hrvatskom narodnom preporodu (1966), 04:27
https://www.youtube.com/watch?v=Uas7sxUyY7M
--- Citat: ---Krležin Gvozd - službeni kanal Ive Štivičića
1,85 tis. pretplatnika
Dio referata kojeg je Krleža održao 1966. na znanstvenom skupu povodom 130. obljetnice hrvatskog narodnog preporoda.
Izgrađujući svoj stav prema »ilirskom herderovskom golubinjaku« četrdesetak godina, K. rezimira svoja zapažanja u referatu održanom na skupu o 130-godišnjici hrvatskoga narodnog preporoda u Zagrebu (Forum, 1966, 3-4). Premda do kraja ostaje na stajalištu da su ilirci pogriješili što su kajkavštinu žrtvovali štokavštini kao jedinstvenomu hrvatskom književnom jeziku (»bacivši je kroz prozor kao truplo«), K. ipak donekle opravdava taj čin Gaja i njegovih istomišljenika određenim višim ciljevima. Polazeći od teze kako ilirci nisu bili ni u čemu »osamljeni romantici«, jer su svoj program ostvarivali istim poetskim shemama i istim idealizmom kao i ostali slavenski i neslavenski narodi, on prije svega konstatira: »Sama zamisao ilirizma kao političkog plana ujedinjenja svih južnoslavenskih naroda - pro futuro, mogla se poetima s pravom prikazati kao iluzija, koja nije isprazno priviđenje, i u tom pogledu ideja o političkom ujedinjenju ilirskih zemalja javlja se kao logična formula na kraju dugotrajnog historijskog perioda.« Istodobno, K. zaključuje da je samo bezazleni idealizam iliraca i vjera u mogućnost političkoga i kulturnog jedinstva mogla dovesti do odricanja »vlastite književne prošlosti i tradicije, svoga jezika i svog imena« - što je bila »smionost samozatajna«.
Naposljetku, K. će, usprkos svim svojim ogradama i kritičkim napomenama o ilirizmu priznati činjenicu: »Postoji jedan motiv koji čini naš ilirski pothvat doista originalnim, u kulturnoj i književnoj historiji evropskih naroda moglo bi se reći jedinstvenim. Sam fakat što su naši buditelji ilirske narodnojedinstvene književnosti odlučili da probude narodnu svijest iz mrtvila tako da su se odrekli svoga narodnog imena i svoga jezika, i to veoma odlučno i smiono, uvjereni da se isključivo samo neopozivim odricanjem jezika i imena može ostvariti južnoslavenska, upravo sveslavenska sinteza u višem, nadnarodnom, oduhovljenom smislu, taj fakat odvaja ih bitno od svih sličnih romantičarskih pokreta u svijetu.« (tekst djelomično preuzet iz enciklopedije Krležijane).
--- Kraj citata ---
Navigacija
[0] Lista Poruka
Idi na punu verziju