Autor Tema: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna  (Posjeta: 329780 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #30 : Rujan 23, 2009, 12:00:52 prijepodne »


7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
18.08.2009., br. 274

Kolumna Vrtoglavica

Štakori, zmije i sirene...


Pišě: RADAR


Jožek veli da je čul da su negde vu belomu svetu , na nekom otoku kaj se piše Maagaskar, našli štakora kaj je bil teški kaj odojek. Imal je sedam i pol kil žive vage. Doktori za štakore mam su rekli da je to neka nova vrsta štakorov. Nekakvi mutant koji, fala Bogu, ziher ni došel z Hrvacke kajti štakori tu nemaja baš preveč za jesti pa ni kilažu za reviju. Sve kaj se vu kantami za smetje najde a još je dobro za pojesti pri nama uglavnom neko drugi poje na dve noge, a to nisu štakori. A i vu kanalizaciji je sve manje dreka kajti ljudi sve tanje sereju. Ljudi kaj živiju blizu vode Une pak su se zmrzli od straha kajti su vidli neke velke zmije kaj prije nisu vidli. Ni poznato dal je to radi vručine ili se nekome zmantralo vu glavi od poreza kaj je moral platiti. Tak su mu se morti mesto belih mišov ukazale zmije debele kaj vatrogasno crevo. Vu dalekom Izraelu pak nisu vidli ni debele štakore ni zmije nek sirene. Prave pravcate. Veliju. Pa i puno penez budu dali onome ko ih pronajde, poslika ili donese vu mreži. Nikome ni jasno kak te puce-ribe moreju živeti vu vodi i kaj prav zaprav jedeju. Jožek veli da bi to mogla biti nekakva sirena penzioner z Hrvacke kajti pri nama penzioneri živiju od zraka i vode. Dok moreju zdihavlati.


Zvir:
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_274  , str. 44
http://www.regionalni.com
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #31 : Rujan 23, 2009, 12:01:34 prijepodne »


Međimurske novine, 18.08.2009., br. 728.

Premišlavanje Jožeka radnika

Z ČISLOM I KRIŽOM PROTIV RECESIJE


... gvinta me i to jeli pak nebodemo morali mejati i imena naših sela, očem reči, mesta štera vu sebi imajo naziv sveti, kak napriliko Sveti Križ, Sveti Martin, Sveta Marija, Sveti Urban, Sveti Đurek..., jerbo vsi vu temaj mestaj ne hodajo vu cirkvo i ne verjejo vu Božeka. Tomo nigdar kraja, a tak smo se teško i krvavo izborili za Lejpo Našo, jedino nam majčico domovino, a ve se bodemo i tu delili i prek križov se vkriž gledali.


Vu minulomo brojo sam pisav o čakoskomo proščejo Prcinkulovo i o temo kuliko let ga Čakovčanci pravzaprav svetkujejo. Znamo vsi gda so letošje proščeje čakoski turistički težaki najavili kak jubilarno 45. po redo, a ja sam došev do tega kak je to bilo cirka okoli 345. proščeje otkak so fratri dojšli vu Čakovec i Međimorje. Oglasiv se pajdaš, prijatel i profesor Vladek Kapunov, šteri piše monografijo o temo kak so i gda dojšli fratri vu Čakovec, pak me je zašpotav jerbo so fratri več 1659. leta obslužavali prvo proščeje vu Čakovco za Prcinkulovo, kaj znači gda sam vas prevariv za pet let, očem reči, gda je letošje čakosko proščeje bilo jubilarno 350. po redo.

Prosiv bi vas kajbi mi oprostili to kaj sam vam zlagav, ali neznam jeli vas bodo za oproščeje prosili čakoski turistički težaki šteri so zahuzali 305. let?

Vu zadji tjeden se spominamo o temo kaj je pisalo vu Glaso Koncila i kaj je napisav glavni urednik velečasni Ivek Miklenić o temo kakši bi trebav biti naš novi precednik šteroga bodemo zbirali pred kraj ovoga leta. Prečitav sam to tri – štiri pot i nigdi sam nej primetiv kajbi velečasni Miklenić biv spomenuv našega još navek važečega precednika Mesiča, a precednik Štefek se našev prezvani i uvređeni. Mortik pak vam ja neznam čitati. Probav sam čitati i med redima, ali nejsam našev nikaj hudoga.

Z druge strane precednik Lejpe Naše Štefek Mesičov se oglasiv o temo kak bi trelo zhitati vse križe vum z državnih, županiskih i opčinskih kancelariji, jerbo vu Lepoj Našoj ne živijo sam krščani, pak jiv to smeta. Nejsam do ve čuv kajbi nekoga smetalo ak je negdi vu kancelariji biv križ i Štefek Mesičov je prvi. Najgerek sam kak bode dauko to išlo? Najme kaj, unda bode trelo vse te slike i druge stvari vum zmetati, jerbo nešterni imajo još i Titijove slike ili pak slike sedam sekretara skoja. Nej znati kaj bode z onima šteri imajo Tuđmanove ili pak Marijičine slike. Nej znati jeli bodo se smele meti slike naših športašov, kak napriliko Janice i Iveka Kosteliča ili pak Gorana Ivaniševiča, Dražena Petroviča, Filipa Udea, naših zlatnih rokometašov, vaterpolistov , brončanih labodoritašov... Hajdig teh sliki visi po našaj kancelarijaj. Ak je do ve nej nikomo smetalo unda nek tak i ostane. Kaj fali križo ili pak čislo ak visi na zido, pak mi živimo vu Lepoj Našoj vu šteroj ga prek devedeset procentov krščanov. Nekak sam najgerek ak počnemo doli jemati križe i vse druge svece unda nebode na zido ostalo nikaj, očem reči, unda si nebodem smev deti niti sliko svojega vnuka, sina, žene ili pak punice, a tu bi mi unda zelo voljo za posel. I nej sam to, gvinta me i to jeli pak nebodemo morali mejati i imena naših sela, očem reči, mesta štera vu sebi imajo naziv sveti, kak napriliko Sveti Križ, Sveti Martin, Sveta Marija, Sveti Urban, Sveti Đurek..., jerbo vsi vu temaj mestaj ne hodajo vu cirkvo i ne verjejo vu Božeka. Tomo nigdar kraja, a tak smo se teško i krvavo izborili za Lejpo Našo, jedino nam majčico domovino, a ve se bodemo i tu delili i prek križov se vkriž gledali. Čuda bole gda smo si zdobra i gda fljučnemo vu šake i z čislom okoli šijaka i z križom vu rokaj probamo natirati to recesijo kaj nam bode i dale dobro živeti vu nejlepšoj zemli na sveto.  

Žetva je minula, pšenica je vu Paromlino, penezi so vu buksaj i ve na jempot so se seljaki pobunili. Najme kaj, čakoski mlinari so, več na leta, jemali od seljakov vso pšenico štera je zrasla i zato so navek platili tuliko penez kak so se dospomenuli. Tak je bilo i ovo leto. No, našli so se nešterni drugi mlinari šteri so seljakaj obečali nekaj vejč. Dobro ste čuli, obečali so, ali nej i platili. I tu je dojšlo do svaje. Pobunili so se naši seljaki gda i oni očejo vejč penez, a naši mlinari so jim to nej šteli obečati, jerbo oni so takši: kaj obečajo to i dajo. Vsima nam je, i to od negda,  poznato gda je čuda bole vrabec vu roki, nek taubek na kiti.

Jako sam vesel posle vsega kaj sam prečitav za Jožeka Radeljaka Dikana, jerbo to znači gda bodemo i mi mogli seksati vu sedemdesetim letima. No, nesmemo se preveč veseliti, jerbo bi naše partnerice trebale biti tak mlade, ak nej i mlajše, kak je Dolores Lambaša.


Zvir:
Međimurske novine, br. 728, 18.08.2009., str. 53
http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=11306&Itemid=138
pregled pdf:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine728i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey
download pdf:
http://www.mnovine.hr/pdf/728/mnovine728i.pdf

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.0.html
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #32 : Rujan 24, 2009, 08:09:31 prijepodne »


Zagorski list br. 306 / 28.08.2009. / županija (papérnato izdâjne)

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Najstareši turisti


"Gda ševa za peva, u ciganske je krvi da zapregne kola i krene h sviet. Do cigana teri čez ljete z familjiju ne putuje po druge kraje nič ne drži njegva svita."

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250



Gda sem nekteri dan obračala mese tere sem pekla vanje na gitrica, a spod njimi se čuljila žerahka, duha pečeniga mesa dragala mi je nosnice. Z dišobu su se h moje pameti počele vrteti sljike moje mladosti.

I baš ta duha pečenuga mesa vrnula me je h cajt gda mi je iste takva duha čez nosice, ciepala po trbuhu dok sem pri mostu svojuga črnca čuvala krave. Sake ljete grupa Rome, a mi sme jih zvalji cigani došlji bi z kolji, zdiglji šatre kre rieke, navike bljizu moste. Tuj bi se zadržalji par dane. Oko šatre skakalji bi, na pol obljiečeni ciganeki, zamusikani i skomojslani več nek mi selska deca. Kole su njim bile pune sakojačkuga krpljinja, šplehovlja i vrieči z kajčesem. Babe ciganice, hodile bi po sela prosit hrane, a unda bi skuhavale pri kola. Oni su kuhalji vanje i peklji mese če bi de dobilji ilji si sami „posudilji". Duha pečenuga mesa širila se po polju, kaj megla h jesenjske jutre. Dražila je naše nosnice i želučeke se vrieme gda sme bilji na paše. Pri naša hiža gda su se peklji najbolši komadi mesa nigdar tak nie dišalje. Muški cigane ilji romi hodilji su po sela iskat posije. Jedni su krpalji kotle i lonce, drugi su popravljali imbriele, a drugi su delalji korita. Radi toga su i dobivalji imene. Pak se h selu znalje reči:

„Došlji su cigani koritari, šlosari, krpenjari ilji imbrelari!"

Če je gdoj trebal korite za hadre, čuval si je i sušil vrbu kaj su mu cigani napravilji korite gda su h ljetu došlji. Selske babe imele su podrapane lončeke ilji potrene imbriela se dok nej prihajalji onie teri su jih popravljalji. Saka grupa se nie duge zadržala pri jednem mostu. Bilji bi par dane, unda bi sklopilji šatre i krenulji dalje. Za par dane bi došlji drugi. Znalji sme gledeti tu šaru povorku od dvie- tri kolji gda je odhajala ilji prihajala. Napre je navieke sedel cigan z vojkami h ruka, a kre njega ciganica. Na sredi kola bilje je nametane kaj česa, a na kraju kol bile su marže z sienem na terem su sedelji malji cigančeki. Ljudi niesu imelji rade tu šaru svitu. Makar su jih jedva dočakalji kaj su obavilji posle tere pri nas nišče nie delal, senek su odehnulji gda su prešlji. Bila je siročina po sela, a unda su još i cigani hodilji prosit. Babe su za te na nje bile hude. Nekteri su cigani znalji po sela krasti. Moja babica je znala reči da njoj nigdar niesu nič hkralji, morti za te kaj se navieke držala one: „Bolje je sto nadeljiti, nek jednuga prositi", pak njim je navieke gda je imiela pohdala kakve jajce, sireka, čvčkeca, meljice, a nie je jih nigdar špotala i tirala z dvorišča. Babica je čez ljete skupljati krpljinje i gda su došle riganice navieke je mienjala krpljinje za najlonski stolnjak ilji rubec.
Moj je otec bil fejst črni, reklji bi kaj cigan. Radi toga su ga znalji dražiti da su ga cigani ostavilji. Baš na račun toga imel je več put cirkuse. Jemput gda je išel od cuga, ziestal se z ciganjskemi kolami. Cigan je zaustavil kola i pital mojuga oca:

,,A gde je vaša šatra?". Otec se tomu nasmejal i rekel da nie njihove rozge. Jedni te iste familjije cigane, na ljiete su prihajale i postavljale svoje šatre, pak su unda dobre poznalji oni seljane i seljani nje. Bil je moj otec jemput h zime z pajdaši na terenu h Đurđefcu. Gda je išel po ceste čul je da ga nešče zove po imenu. Obrnul se i pred sobu je videl cigana po imenu Bogdan, On je na ljiete hodil pri nas po selu i prepozna! ga je, Pozvai ih je se k sebe. Gda su došlji pred rrjegvu veljiku ljesu i gda je cigo otprl i pozvai jih svoj dvorišče moj je otec i pajdaši same su zinulji od onuga kaj je su pred sobu videlji. Štala je bila ljepša nek pri nas tera hiža, a hiža ljiepa i veljika kaj škola. Mojemu ocu nikak nie bilje jasne za kaj oni hodiju po sela i trpiju preziranje i nahitavanje ljudi. Nu cigo je rekel:

"Gda ševa za peva, u ciganske je krvi da zapregne kola i krene h sviet. Do cigana teri čez ljete z familjiju ne putuje po druge kraje nič ne drži njegva svita."

Poklje pune ljiet i mi sme počelji oponašati cigane. Nu oni su ipak bilji prvi turisti.


Zâgorski list (délomično, živopisano izdâjně):
http://www.zagorje.com

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #33 : Rujan 24, 2009, 08:10:19 prijepodne »


Zagorski list br. 306 / 21.08. 2009.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Kakva bu mala meša, takva bu i jesen


Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250


Piše: Zoran Gregurek


Kraj kolovoza za stare Zagorce je značio i kraj ljeta koje još, doduše, traje nekoliko tjedana. Što je o koncu ljeta i početku jeseni znala govoriti naša hraščinska baka Ivka?

- Kakva bu Mala meša (8.rujna), takva bu i jesen. Jer se veli da kaj Mala meša donese, to veter dva meseca ne odnese. I ond ake bu lijiepe, tak bu do drugoga tjedna vu 11. mesecu. A lijiepoga vremena, ake Buog da, je dosta do Martinja. Pokle more biti i dežđa i snega i smrzavice - govorila bi baka. A kakvo je vrijeme najbolje za dozrijevanje grožđa, najvažnijeg voća u našoj najzelenijoj pokrajini.

- Je, dobre je da je pune sunca da bu slador kak treba. A nije z gorega i male dežđa i to onoga lijiepoga šteri duojde i prejde z mira, a šteri je poutreben da bu gruozdje litne. Same nije dobre da su jake pripeke jer se onda grouzdje oče kvariti. Nije dobre ni pune vutkine, jer onda bu pune plesnivoga - mudrozborila je baka. Od Male Gospe za Zagorce vrijedi i poseban način oblačenja.

- Od Velike meše ne nesiju se kratke lače, a od Male saki spameten nesi z suobi mantlin i imbruolu. Nigdar se ne zna de te more dešč zaloviti i veter te prepuhnuti. Gda si mlad, tuo ne osijetiš, ali kad duojdeš vu lijetea, onda ti se kosti zmisle sakoga puta gda si zmokel i gda nijiesi bil otpravljen kak treba -  savjetovala je starica.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6285/iz-bakine-pucke-biljeznice-kakva-bu-mala-mesa-takva-bu-i-jesen.aspx

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #34 : Rujan 24, 2009, 08:10:58 prijepodne »


Zagorski list br. 306 / 28.08.2009.

Dnevnik tate Bena

Sigde je ljepo, al' doma je najljepše

 
I auto mi je zakuhal. Ne baš na trajektu nego na cesti Gornje Jelenje - Meja. Tam malo prije Bajte. I kaj sad. Nazvala žena šogora (mojeg šogora, njezinog brata) i veli šogor da bu mam na kombija prikopčal prikolicu i da dolazi. Kaj je tu je.

Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250



Naša morska epizoda je bila došla kraju i krenuli smo doma sad za vikend. Natovarim stvari h auto. Se je taman nekak stalo nutra. Da nekaj nebu dobro videl sam več kad smo došli do trajekta. Bila je kolona fest duga. Ali je došel trajekt monstrum. Ja takvoga još nisam videl. Da h njega tolko auti stane. Malo se s ceste videl komad trajekta i ja gledim h njega.

Auti samo ideju nutra, ali se na njemu nič ne vidi. I uspeli smo se spustiti skoro do same rampe, a ispred mene tri kamiona, dva kampera i jen auto s biciklinima na krovu. I sve njih zastanoviju. A meni čovek maše hodi sim. Prejdem do trajekta i vidim da uz normalnu palubu kam se auti parkiraju ima još jednu garažu ispod. I meni kaže čovek da hodi nutra. Ja sretan kaj sam hlovil mam prvi trajekt teri je došel se zapeljam nutra.
 
Zidemo mi van, prejdemo gore na jednu palubi i Gracia si je mam komada našla. I to Čeha. Mali ima 10 meseci i njih dvoje su se mam skužili. Valjda. A morti i nisu. Kak smo uplovljavali u luku tak smo prešli dole do auta. Nutra je bilo miljon stupnjeva. Mam sam zašvical. Ko i cjela familija.

A tu nutra nismo samo mi zakuhali. I auto mi je zakuhal. Ne baš na trajektu nego na cesti Gornje Jelenje - Meja. Tam malo prije Bajte. I kaj sad. Nazvala žena šogora (mojeg šogora, njezinog brata) i veli šogor da bu mam na kombija prikopčal prikolicu i da dolazi. Kaj je tu je. Kad več stojimo navalila deca malo prigristi, a Gracia je navalila na cicu. I kad vidim ja poznati auto prolazi. Gazda Mufo s ženom. Par sekundi nakon toga zvoni mobitel. Pita on mene da kaj je. Velim ja njemu da je se pod kontrolom, da žena hrani pucku, ja si malo počivam i pušim. Kaj bum sad čoveka zamaral s detaljima kad ide na more? A i šogor je već na putu. Bar sam ja tak mislil. Zove šogor. Veli da of kombi kaj mu je h dvorišču nema kuku i da ide najti nekaj drugo s kukom za zakapčiti prikolicu. Našel je on kamiončeka s kukom, ali tu je novi problem. Kamionček ima samo tri zica. Kam si bumo si mi seli? Kak je to bilo neizvedivo ovak, nakrcal je šogor na prikolicu svoj (ili od šogorice?) auto i njega je došlepal do nas. Da baš ne čekamo šogora uz cestu otpeljali se mi do Bajte. Spili rundu, spušili zadnje cigarete, kad su nas na fini način počeli tirati van. Počeli su pospremati stolove, gasiti svetla...

Onda smo se pobrali van i na parkingu pričekali šogora i šogoricu dok nisu došli. A njih nema pa nema. Bil si bi zapušil a nismo več cigaret imeli. I kad evo njih. A oni kak su se žureli nisu stali nigde kupiti cigarete. Taman je šogor još dvije imel. To smo spušili, spustili Alfu s prikolice, natovarili Matiza i krenuli.

Tak bumo bar po nečemu zapamtili prvi Graciin odlazak na more.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6288/dnevnik-tate-bena-sigde-je-ljepo-al-doma-je-najljepse.aspx

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #35 : Rujan 24, 2009, 08:11:41 prijepodne »


Varaždinskě vésti, br. 3373, 25.08.2009.

Klopotec

Špancirajte se...

       Mojega prijatela Bartola je srdilo gda je videl da su Gajevu vulicu, vu kojoj se je on rodil, prekrstili vu Pan fest vulicu, i z takšnom tablom prekrili pravoga natpisa. Kaj je preveč je preveč, veli on. Onda sam mu ja protumačil da zaprav s tim idemo natrag vu poviest, jerbo se je Gajeva negda zvala Gospodska vulica, a “gospon” se na polskomu jeziku veli – “pan”, pak mu to dojde na isto. No, do večeri je nekomu ipak došlo v glavu, pak su ostavili tablu Gajeva vulica, a Pan zašrajfali polek nje.


Gda bi i štel pisati o nečemu drugomu, to ne bi bilo v redu, jerbo počel je Špancirfest, a to je sikak jedno od najvažneših događanja vu Varaždinu. Čak se veli da se vreme pri nama računa - ne od Novoga leta nego od Špancirfesta do Špancirfesta. A ov kaj je počel minuli petek još je i prvi v novom desetletju i jedanajsti je po redu. Ako je po prva dva dana Špancirfesta suditi, onda bu opet puno španciranja ne samo Varaždincov nego - sudeč po autima - i špancirerov z drugih mesta, pa čak i z inozemstva!

No, o tomu kak je vse opet liepo i dobro pisali buju drugi, a ja po staromu običaju (skup z prijatelom Bartolom) probal bum analizerati kaj je moglo biti još bolše, jerbo je i nama, makar od toga nemamo ništ posebnoga, važno da se ljudi još više čudiju i još više faliju. Preskočil bum ono kaj sam na TV-ju čul, da bu opet jedno sto i pedeset hiljad posetiteljov, kajti se to meni ipak vidi malo preveč. I mi se razmečemo z brojkama kak da smo z Ministarstva turizma! A ne znam i kak se došlo do hiljadu i šeststo izvajalcov programa, jerbo bi to bilo sto i pedeset po danu, makar oni kak se je čulo trajeju čak 27 vur na dan...

Mojega prijatela Bartola je srdilo gda je videl da su Gajevu vulicu, vu kojoj se je on rodil, prekrstili vu Pan fest vulicu, i z takšnom tablom prekrili pravoga natpisa. Kaj je preveč je preveč, veli on. Onda sam mu ja protumačil da zaprav s tim idemo natrag vu poviest, jerbo se je Gajeva negda zvala Gospodska vulica, a “gospon” se na polskomu jeziku veli – “pan”, pak mu to dojde na isto. No, do večeri je nekomu ipak došlo v glavu, pak su ostavili tablu Gajeva vulica, a Pan zašrajfali polek nje.

A pravzaprav, ja nemam ništ protiv toga da se reklamera Pan pivo, nek i po celoj vulici teče, ali je problem v tomu da se vu celoj toj vulici samo na dve terasice najde toga piva z Koprivnice, i to ne vu celomu asortimanu, kaj bi bil red. Najme, fali im ono slabeše Pan pivo, koje je i puno pitkeše i z manje alkohola, a zna se da alkohol škodi i ne davle - dobre emocije.
I tu smo! Ne znam zakaj su Špancirfest, kojeg od samog početka liepo zovemo i Festival vuličnih šetačov, ovo leto najemput prekrstili vu – Festival dobrih emocija?! Probal sam pitati jedno deset prijatelov kaj to znači i niti jeden mi ni mogel pretumačiti, pak smo se onda pitali ko to samo  zmišlavle takšne čudne nazive? Isto tak med lepim programom kazališnih predstava, onoga za decu su nazvali Hlapecfest!? Daklem, fulali su fest, jerbo “hlapec” je - slovenska rieč, a vu horvatskom jeziku negda je to bilo ime za šegrta ili kalfu. Ali, ako se netko hoče poslužiti z varaždinskim kajkavskim govorom, onda treba samo poluknuti vu Liplinov riečnik. Ako pak si hočete jezika ftrgunti, probajte tri put za redom reči – Kreativfest, kaj god on značil!

Zakaj su i Festivalsku televiziju deli tam vu kutu pri Gradski viečnici (gdi su bila dinosaurova jajca) - to takaj samo organizatori znaju. Kuliko god se cure i dečki trudiju i delaju dobre programe, a ovoga leta more Špancirfest prek MaxTV-ja gledati cela država, sakoga leta dobiju vse manje prostora. Na kraju buju valda dobili tak velikoga studija kak su, rečemo, dva toi-toi kompleta...   

No, kaj je tu je. Velim – špancirajte se ljudi, zdravo je, a na Špancirfestu i veselo!


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/3373/klopotec/spancirajte-se?opcija=kolumnisti

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kalman-Marica grófnő-Szép város Kolozsvár
Video:
Kalman - GRÄFIN MARICZA - Komm mit nach Varasdin,  04:15
Kalman-Marica grófnő - Szép város Kolozsvár
Szilágyi Olga - Dániel Gábor

Opširnešě:
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
Pot Vec tri dana

* Plemenita Občina Turopôlska
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #36 : Rujan 24, 2009, 08:12:17 prijepodne »


7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
25.08.2009., br. 275

Kolumna Vrtoglavica

O, partijo, mati, kaj mi moreš dati…


Pišě: RADAR


Radek Žmukov, zvani Buljubaško, delal je kak gastarbajter vu nekoj pripizdini vu dalekom svetu. Tam se politički angažeral kak velki domoljub vu dijaspori. Z pajdašima je osnoval ogranak HD partije i postal spona med domovinom i Oberkurcendorfom. Došel je kak izaslanik i na sabor partije vu Agram. Za svoje zasluge za lepljenje plakatov, skupljanje glasov birača vu dijaspori i penezi za partiju, šef partije mu je obečal da mu bu zrihtal službu vu velkom državnom poduzeču vu domovini. Naredil je glavnima vu Hrvackoj munjari da Radeku daju posel kaj ga ni treba delati, i plaču za to, pa stanček od devedeset kvadratov kaj si ga more posli jeftino otkupiti. Ostalo mu je dala partija vu kojoj je delal kak precednik Odbora partije za odnose s dijasporom prije izbora. Ali kak saka rit dojde na šekret tak je došel i Radek kajti ga je neko cinkal žurnalistima pa je sve scurelo na svetlo dana i on dobil na kraju z nogom v rit od partije, za publiku i javnost. Kad su drugi vidli kaj se Radeku pripetilo počele su se i njima gače tresti a nekima, kaj su kak Radek došli vu Haže, Hep, Inamol, i drugdi, je vu gače nekaj i jušno pobeglo. Tomek veli da bi vu Hrvackoj saki teden mogel van ziti Radek jeden.


Zvir:
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_275  , str. 44
http://www.regionalni.com
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #37 : Rujan 24, 2009, 08:12:57 prijepodne »


Međimurske novine, 25.08.2009., br. 729.

Premišlavanje Jožeka radnika

Kaj naprajti z poscanom labodom??


Vredo je gda je grad Čakovec nejlepši vu Hrvaškoj, ali nešči treba naprajti reda i med pesima, očem reči, med jivim gazdima ili pak gazdaricama. Pak je nej pes kriv kaj ima takšega gazdo šteri se nebi brigav za svojega pesa i za jegove potrebe. Ili se nek brigajo kak tre ili pak si nek kupijo električne peseke. Žnjimi je čuda menša briga, sam baterije tre kupuvati.


Krizo, oliti recesijo so zmislili kulaki i tajkuni, šterima nigdar dostik penez, i to sam zato kajbi oni posle još več vsega meli, a bogci bodo meli čuda meje i još bole bodo cvilili. Pak vidite kak vam je to i prinas: naša Vlada je vse poreze i štibre vudrila na one šteri malo imajo, jerbo jiv je čuda vejč, sam kaj nebi morala pehnuti ili pak roko porinuti vu žepe kulakov. Čuli smo ove dneve kak je Amerika odišla vum z krize, a za jom se pomalem smickajo Francoska i Dojčland. Kaj se Francoske dotikavle to je za nas nej niti tak važno, ali vu Dojčlando mi več 50 -60 let imamo svoje težake i tam naši ljudi hodajo želocom za kruhom, a mi jiv od milja zovemo gastarbajteri. I ak oni zidejo pomalem z krize unda bodemo včasi i mi na redo. Gda je i naša Vlada, na vse zadje, jako za ozbiljno počela krizo i recesijo na dnevni red metati, to vam morejo potvrditi i nove cene z saborskoga i vladinoga restorana. Najme kaj, nega več kavi, gableci, obedi i pijače zabadav, ve i naši nejvekši političari vse plačajo i tak davlejo svoj prilog kak bi čim predi sfondali to recesijo. Tak vam, na priliko, kava ve košta jedno kuno, gablec vam je tri kune, a obedovati nebrete nikak za meje od deset kuni. A niti pijače ga nej zabadav i za to tre roko vu žep porinuti i odbrojiti par kunici. Kaj nebode nešči rekev kak ovi naši političari šteri imajo najvekše plače ne davlejo svojega doprinosa kaj se zvlečemo z krize. Tak nam i treba kad smo jiv več zebrali.

Ve bi mortik moglo dojti do rešeja z našom mejom prema sosedaj Janezaj jerbo se precednica Jadranka nekak čuda bole i lepše spomina z Janezom Pahorom nek je to delav Ivo Sanaderov. Morem vam reči gda je Dimitrije Rupel lejpo rekev kak so si oni (tu je misliv na naše sosede Janeze) sredili svoje meje predi nek so išli vu Evropsko unijo i zato nebrem nikak razmeti zakaj nam se unda ve oni motajo dok očemo mi rešiti svoje. Pak nebre vse biti kak Janezi očejo. Verjem gda so i oni ve nekak počeli popuščati od gda so naši međimorski ogjogasci nejbolši na sveto. Pak je to nej mačji kašelj.

Čakoski gracki oci, več na leta, hajdig penez trošijo na vređuvanje šporckih terenov vu Globetki šteroga zovemo SRC Mladost. Vsi znamo gda tam trenera i igra hajdig čakoskih i međimorskih športašov, a nejveč ga labodoritašov. Minuli tjeden sam vam videv gda so tam bežale i čakoske rokometašice (i to okoli igrališča) jerbo se tak prepravlajo za novo sezono vu Drugoj ligi. Tak so vam one lejpo došle na bežanje, a jiv trener Štefek Golikov je donesev labodo za ritanje kak bi se malo igrale dok se počivlejo od napornoga bežanja. Ostaviv je labodo na travi polek igrališča i čekav kaj puce odbežijo svoji 5 -6 kilometrov kuliko jim je dav za zadačo. Kak je on čekav puce neje niti primetiv kaj je jedna gospa z autom dopelala štiri pese kaj se malo rezbežijo i kaj obavijo ono kaj doma nesmejo, očem reči, nej gda nesmejo nek doma tre počistiti za njimi, a tu bode nešči drugi počistiv ili pak nešči od športašov dreka odnese na patikaj ili pak nešterni od nas, šteri se španceramo, odnesemo na svojim šolcima. I nej sam to, Štefek se stopram obrnuv okoli sebe več so mo dva pesi poscali lopto z šterom so se puce trebale igrati. I kaj je unda bilo? – pitate vi mene. Štefek je na red pobrav gazdarico od pesi, ali ona ga je zbrisala kak šmrklivca, jerbo i pesi imajo pravo na živleje vu grado Čakovco. Nej znati što je itak zaduženi za red med pesima i što bode takše gospođe reda navčiv? Pitam vas kajbi se pripetilo gda bi se nešči poscav po kotačo od auta ovoj gospođi isto tak kak so jeni pesi naprajli z labodom? Vredo je gda je grad Čakovec nejlepši vu Hrvaškoj, ali nešči treba naprajti reda i med pesima, očem reči, med jivim gazdima ili pak gazdaricama. Pak je nej pes kriv kaj ima takšega gazdo šteri se nebi brigav za svojega pesa i za jegove potrebe. Ili se nek brigajo kak tre ili pak si nek kupijo električne peseke. Žnjimi je čuda menša briga, sam baterije tre kupuvati.


Zvir:
Međimurske novine, br. 729, 25.08.2009., str. 61
http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=11369&Itemid=138
pregled pdf:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine729i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey
download pdf:
http://www.mnovine.hr/pdf/729/mnovine729i.pdf

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.0.html
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #38 : Rujan 26, 2009, 12:50:40 prijepodne »


Zagorski list br. 307 / 04.09.2009. / županija (papérnato izdâjne)

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Mienjanje knjig dobre za pajdašuvanje med decu


I one kaj bi hu tem grdem cajtu gda trieba nabaviti knjige triebalje biti ljiepe je te kaj deca i starci buju več med sobu vodilji spominke. Če su te i spomenki prek moderne mašini, ali ipak su spominki. Morti buju deca čez ljete jedni z drugemi več pajdašuvalji, več se spominalji i dogovaralji bar oko knjig. Morti buju jeden druguga bolje šacalji i več čez ljete bezicieralji knjigice za druge ljete. Jer, baš te denešlnje dece falji, pajdašuvanje. Moderen način životarenja stiral je z hiž, z dvorišča i školske hodnike pajdašuvanje dece.

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250



Znam da se hnogi nebuju baš z menu složilji poklje kaj buju prečitalji. I njim i ja dam za praf da ne moraju gruntati kak i ja. Ja morti gruntam tak radi toga kaj se navieke držim one, kak su negda ljudi reklji:
„Vrak nie nigdar tak črni kak zgledi!“

Tu povedu zdej prenašam na kupiček knjig za se školnike. Z knjigami pajdašujem od gda sem počela hoditi h školu, pak se do den denes. Zmotarije vezane ž njimi dobre su mi znane. Niesem za te da se vračame h cajte mojuga detinjstva gda je življenje bilje bolje grdeče i trpeče. Ipak, kak god bilji unda zaostalji, bume reklji mi i starci, tak sme do knjig držalji kaj do „svetuga pisma“. Čez cielje ljete si sme rabilji lucke ilji bi reklji posujene knjige, a unda si na nje trebal paziti kaj na oke h glave. Niesi vufal pošarati po  lucke knjige ilji svoje. Če bi ti se teri ljist štel strgati unda su starci napravilji pop i zapopalji ga kaj nej otpal. Knjige su išle od jednuga deteta do druguga. Saki đak je več pod kraj razreda bezicieral pri pajdašu knjige za viši razred. Starci z tem niesu imelji nikakvoga posla, a ni veze. Mi, deca, sami sme o tomu vodilji brigu i med sobu mienjalji knjigice, pomagalji jedni drugem da se knjige posudiju pri bolše đake jer oni su senek znalji i bolj čuvati. Gda je škola bila gotova h šestem mesecu, mam h prvem tjednu vrnule su se knjige onomu od koga si posudil, alji si več pribavil knjige za druge ljete. Nie se čakalje jeseni. Knjige su več pred kraj šestuga meseca bile zamotane h plavi ilji bielji pahpaier i čakale jeseni. Pri takvem posujavanjem i miembam knjig deca su pajdašuvala i med sobu tirala spominke. Naposlušalji sme se unda i mi deca „propovedi“ stariejše kak oni niesu imelji bilježnic kak mi, nek su rabilji pločice i kamenjček z terem su po nje spisavalji.

Moje pajdašije je bilje bolje nek našem starcem jer sme več imelji bilježnice i olofke, a kesniejše pere i tintu. Na olofku i gumicu fejst se moralje paziti kaj jih nej zgubil. Olofka- dvie čez jeden frtalj ljeta bila je, ne dosta nek, preveč. Plač mi beži, alji i histe vrieme smieh, gda se zmisljim cajta gda sem išla h školu i stvari nosila h očeva torba, h tere si je on negda nosil gablec na posel. Torbe su dišale po luku i špeku, a čoški su bilji podrapani. Tut su mi znale zginuti olofke i gumice. Kak mi se te česte dogajalje mati je navieke imiela sprave rezervu. Otec kak da je poznal da pišem z novu olofku ilji novem komačekem olofke, mam je imel prodike od čega ti se h glave moralje vrteti. A njegva prodika je završila ovak:
„Kakef si ti đak kaj zgubiš olofku i gumicu. Tuljike si zgubila olofki kaj bi gda bi jih složil jednu do druge po nji mogel dojti h nebe, a gumic tuljike kaj bi mogel zbrisati cielji sviet!“

Z tem je dal na znanje da se se kaj se škole tiče mora čuvati i o tomu voditi briga. 

Baš radi toga, kaj sme mi kak deca vodilji brigu o knjige i o semu onomu kaj nam je triebalje za školu, boljelje me te kaj se h zadnja ljieta do knjig tere su deca dobavljali nič nie držalje. Knjige niesu koštale nič ni decu ni starce pak unda niesu na nje triebalji paziti kak, bi reklji:“Bog zapovieda“.

I zdej najmput, knjige neju zabadave. Trieba jih bu kupiti. I znovič vudriti po žepe od starce. H kakvem cajtu živime, te je grde i pune košta. I one kaj bi hu tem grdem cajtu gda trieba nabaviti knjige triebalje biti ljiepe je te kaj deca i starci buju več med sobu vodilji spominke. Če su te i spomenki prek moderne mašini, ali ipak su spominki. Morti buju deca čez ljete jedni z drugemi več pajdašuvalji, več se spominalji i dogovaralji bar oko knjig. Morti buju jeden druguga bolje šacalji i več čez ljete bezicieralji knjigice za druge ljete. Jer, baš te denešlnje dece falji, pajdašuvanje. Moderen način životarenja stiral je z hiž, z dvorišča i školske hodnike pajdašuvanje dece.

Ipak, ne bi imiela nič protif da deca terem starci vežeju jedva kraj s krajem dobiju i dalje knjige zabadaf, da jih čuvaju i da jih šenkaju jedni drugem. Z mienjanjem i posujavanjem knjigic, radi šparanja, morti se bu bar na kratke vrnulje pajdašuvanje dece kak negda.


Zvir :
http://www.zagorje.com/clanak/6310/za-dusu-za-spomenek-mienjanje-knjig-dobre-za-pajdasuvanje-med-decu-.aspx

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #39 : Rujan 26, 2009, 12:51:30 prijepodne »


Zagorski list br..307 / 04.09.2009.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Šte pokle male meše kosi, nad peči suši


Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250


Piše: Zoran Gregurek


Najveća „gustoća“ izreka i narodnih vjerovanja kalendarski se u zagorskome puku smjestilo između Velike i Male Gospe. Što je ususret Male Gospe, iliti Male Meše, znala govoriti naša hraščinska bakaIvka, pročitajte u nastavku.

- Šte pokle male meše kosi, te nad peči suši. Jer ak je gazda tak luoši i nemaren da je čakal da ga zadnja kuoša – otavič, zalovi kre Male Meše ili još pokle Nje, loše mu se piše. Ta se trava slabe suši jer su i noči več mrzle, ima megle i velika je vutkina v jutre. Zate jaosiga onomu šteri kosi pokle uosmoga rujna - upozoravala bi baka.

A po čemu se još raspoznaju loši gazdi od dobrih, zanimalo nas je.

- Je, tuo se mam vidi čim mu z nogu staneš na dvorišče. Pri takvome je veliki nered na dvorišču, a gda otpreš vulazna vratu na hiži, meste gazdarice, pred tebe prva skoči kokoš štera je bila vu hiži. Mam znaš kulike je vur. A onda te dočaka gazdarica štera se nije počešljala jo od lani i tera ima črne ruke i zmazani fertun. A gazda; on spi vu puol bijela dana kaka da je cierkvu prodal, a deca mu nemaju kaj jesti i bežiju po dvorišču kak mali piščanci šteri su gladni a bez zobanja - govorila bi baka.

Kako prepoznati dobroga gazdu?

- Kaj me tuo opče pitaš. Prinjem je se kak se šika. On je furt pri poslu ili sedi sam ili z prijatelji pri punomu stuolu, čika pipu (lulu) i spomina se o gospodarstveni stvari. Baba mu je fajna kak jabuka, a z njezini ruk se moči najesti jer su bijeile kak melja nulerica. Deca su zriftana kaka da k meše ideju, a krave i konji zadovoljnje prejiedaju vu štala - pojasnila je starica vizuju idealne obitelji od prije pedesetak godina.


Zvir :
http://www.zagorje.com/clanak/6313/iz-bakine-pucke-biljeznice-ste-pokle-male-mese-kosi-nad-peci-susi.aspx

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #40 : Rujan 26, 2009, 12:52:16 prijepodne »


Zagorski list br. 307 / 04.09.2009.

Dnevnik tate Bena

Se kaj je ljepo kratko traje

 
Graciji zbija i trejti zub. ( ) A počela je i riječi slagati. Tak ona meni govori prije par dana „Tata tata tata“. Pogledam ju i pitam „Kaj je?“. A ona složi nekaj kaj je zvučalo ko „Kaj kaj je?“

Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250



Tak i moj godišnji. Ta tri tjedna su mi prešla, a da nisam niti skužil da sam na godišnjem. Prve sam si mislil male počinuti od posla, ali baš i nisam. Pa sam mislil da si bum na moru počinul, ali nisam. Pa sam mislil da si bum male počinul kad se vrnemo z mora, ali nisam. Furt nešči zmisli nekakef posel. Zato si bum zdaj na poslu počinul od godišnjeg. Sreča da je prvi radni tjedan popoldanja smena pa nije tolko ljudi kaj dolaziju. Stignem si i kavu na miru spiti, a i gablec pojesti.

Auto mi je popravljen. Zbilja su ti meštri h servisu brzi. Samo kaj im kompjuter tam gde se pišeju računi ne valja. Mesto plus računa puta. I onda zide veliki račun. Računaju skoro ko konobari. Samo puta, ovo puta ovo, puta ono,…puta, puta,… i onda ti na kraju deneju nekakef minus da ti se ljepše vidi. No, kaj košta da košta moram to platiti jer si sam to nebi znal popraviti. Več sam napisal da znam h auto natočiti benzin, pogledati e ima ulja, tekučine za šajbe prati i ostalih tekučina i oprati ga. Ovo zadnje mi baš i nejde.

Pročital sam negde da je naša šefica države rekla da treba hmeknuti one teri nič ne delaju. Baš me zanima gdo je te teri nič ne delaju del da nič ne delaju tam gde nič ne delaju, ali prijemljeju dobru plaču. I kaj bu napravila s tim ljudima? Valjda bu ih poslala h penziju. Samo ne razmem kak se u tak kratkom vremenu mentalitet ljudi tolko zmenil. Zmislim se da je i za onog nekog prošlog vremena bilo ljudi teri su dobili posel prek veze. Ali je ta veza onda rekla tome za koga je rekel ljepu riječ da mora delati tri put bolje od sih drugih da ga nebi osramotil. I tak je i bilo. Denes taj teri je došel prek veze delat dela tri put manje nego kaj se more malo delati i još prijeti s svoju vezu če mu nešči nekaj veli. A tu vezu nije briga e bu ga taj osramotil ili ne. Ti srama tak i onak nemaju.

A Graciji zbija i trejti zub. Nakon dva zuba dole počel je pikati van i jen gore. Da bi nam to dala do znanja Gracia nas grize se po redu i to kam god stigne. Ne znam e sam več napisal da več i sama more sedeti. I zdiči se iz ležečeg u sjedeči položaj. A počela je i riječi slagati. Tak ona meni govori prije par dana „Tata tata tata“. Pogledam ju i pitam „Kaj je?“. A ona složi nekaj kaj je zvučalo ko „Kaj kaj je?“ Gracia je inače vrlo napredno djete. Samo ju tehnika zanima. Grabi se za tastaturu od kompjutera, daljinske razne i mobitele. Zato je dobila svoj mobitel. Je da je stari i da ne dela, ali to njoj tak i onak nije bitno. Bitno da ga ima.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6302/dnevnik-tate-bena-se-kaj-je-ljepo-kratko-traje.aspx

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #41 : Rujan 26, 2009, 12:53:13 prijepodne »


Varaždinskě vésti, br. 3374, 01.09.2009.

Klopotec

Špancirfest je prešel...

       No, vse vu svemu, Špancirfest mi se je zdopal kak i svi oni prešlih deset let. Bila mi je to prilika da se zidem z prijatelima z kojima se dugo nisam videl, da se španciram po vulicama v koje obično ne zahajam, da vidim naše slikare vu njihovoj vulici, da se (kak i drugi) navžijem koncertov sake fele, od onih električarskih do pravih međimurskih. A i cirkusantov i klavnov je bilo puno više nego obično. I bili su smešneši.


Tak je, još je jeden Špancirfest za nama. Deset punih dana španciranja prešlo je kak za čas. Nekoji špancireri su se razišli v nedelju vu večernjim vurama, a drugi i več gda je počel pondelek... I onda su, kak i vsako leto, na svoje došli radniki Varkoma, kajti je do jutra trebalo grad v red dopelati - pobrati papire, plastične kupice, škrnicle i vse ono smetje kaj su špancireri ostavili za sobom. V pondelek su došli viljuškari pobrati one drvene hižičke vu kojima se kojekaj tržilo i natovarili su ih na velike kamione koji su negda trgali pločice a sad više nemreju, jer smo postavili nove puno debleše. Još samo trebaju dečki z Parkov vrnuti one putujuče drvorede na svoja mesta...

Morti se buju i cene v lokalima vrnule na stare numere, jerbo su jih nekoji prilično zdigli, tobož zbogradi naknade troškov koje su po kvadratnomu metru plačali dok je trajal Špancirfest. Ne bute veruvali, makar je cela gradska jezgra bila vu znaku Pan-piva, na terasi prek puta palače gdi je negda bila stara pošta flašu sam platil ravno 17 kuna! Ne bum rekel kuliko je veleprodajna cena, ali ko mi je kriv, mogel sam si žeju rešiti z vodom.

No, vse vu svemu, Špancirfest mi se je zdopal kak i svi oni prešlih deset let. Bila mi je to prilika da se zidem z prijatelima z kojima se dugo nisam videl, da se španciram po vulicama v koje obično ne zahajam, da vidim naše slikare vu njihovoj vulici, da se (kak i drugi) navžijem koncertov sake fele, od onih električarskih do pravih međimurskih. A i cirkusantov i klavnov je bilo puno više nego obično. I bili su smešneši. Organizatorima treba čestitati na ne baš lahkomu poslu, a je li bu na kraju zišlo da je bilo sto i dvajsti ili sto i sedamdeset tisuč posetitelov – tak i tak je vsejedno. Bil je na Špancirfestu i cieli kup vuglednih političarov, kaj znači da je bilo ovih danov vu Varaždinu važno ne samo dojti nekaj videti, nego i biti viđeni...

No, ipak mi je žal kaj baš sako leto naši organizatori zmisliju kojekaj “originalnoga”, pak su sad za Korzo rekli da je to - dnevna soba Varaždina!? Ja bi rekel da je to bil “sedeč-fest”, kajti su ga skoro celoga zavzele ugostitelske terase, pak se z one velike pozornice skoro ništ nie moglo videti. Jedino se moglo fest čuti, jerbo je razglas bil tak našpranjeni da sam gotovo ogluhel. No, morti su ton-meštri bili plačeni po decibelima a ne po kvaliteti zvuka...

Žal mi je, takaj, da su i mažoretkinje ovo leto dobile samo komačec placa pred pozornicom, a negda su imale celoga defileja po Korzu. A Banusplac, gdi su špancireri negda imali ne samo lepu pozornicu nego i montažne tribine, sad je bil pretvoren vu “klopa-fest”, kajti je celi zgledal kak jedna velika krčma ili reštauracija, pak se za obadva placa more reči da su pravzaprav bili jeden veliki “biznis-fest”.

Sedeči na vuglu terase moje najdraže krčmice, gledel sam puno lepih gospih vu baroknim kostimima kak se ne samo španicraju nego i po Franjevačkomu placu popikavleju, hodeč vu cipelama z štiklama. Kaj su usput mrmlale vu sebi, ne bi komenteral, ali bi predložil da jedinu asfalteranu vulicu, a to je Pavlinska, drugo leto nazovemo “štikla-fest”. Morti  drugo leto zmislimo nekakšno svečano otvorenje i zapiranje Špancirfesta, da se zna njegov početek i kraj.

A do onda si malo počinite noge, ako ste se našpancirali. Ja jesem!


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/3374/klopotec/spancirfest-je-presel?opcija=kolumnisti

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kalman-Marica grófnő-Szép város Kolozsvár
Video:
Kalman - GRÄFIN MARICZA - Komm mit nach Varasdin,  04:15
Kalman-Marica grófnő - Szép város Kolozsvár
Szilágyi Olga - Dániel Gábor

Opširnešě:
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
Pot Vec tri dana

* Plemenita Občina Turopôlska
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #42 : Rujan 26, 2009, 12:54:24 prijepodne »


7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
01.09.2009., br. 276

Kolumna Vrtoglavica

Mandarinama dal nogu, bez funkcije ne mogu…


Pišě: RADAR


Štefek se rasplakal kak malo dete kojem je neko drpil dudicu dok je gledal vesti na nekakvoj televiziji koja muku muči kak napuniti pol vure informativnoga programa. Pa su objavili prilog vu kojem demantiraju jen cajtung koji je napisal da bu barba Luka šef zastupnikov otišel vu penziju i da se bu bavil z maslinama i manadarinama. Tu je pak priču za naivce i one koji se tak osećaju, cajtungu šapnul mutikaša Hraček kakti vu poverenju, oni su na to, kak i na pesji drek nagazili i otprli larmanje za naciju o barbi. Pa je nekaj o tome i on moral reči. Ni manje ni više nek pred kamerami pred carskim dvorima da predstava bu vu velkom stilu kajti neko misli da vu Hrvackoj još pušiju te medijske cigarilose. Marici je suza pobegla kad je barba pred Suzanom izjavil da on nejde nikam z Agrama kajti je tam i Vladek bez kojega on nemre i još puno toga drugoga. Pa je dal nogu mandarinami i smokvami. I penziji. Čemprese reda radi niko ni spominjal.


Zvir:
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_276  , str. 52
http://www.regionalni.com

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled RADARSKE člankov «Vrtoglavica» na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  RADAR vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #43 : Rujan 26, 2009, 12:55:19 prijepodne »


Međimurske novine, 01.09.2009., br. 730.

Premišlavanje Jožeka radnika

PRVA OSNOVNA ŠKOLA NA ČEKANJO?!


Tak vam je to odnavek, pak neznam zakaj bi denes bilo drugač. Navek so po vodi plavale ili pak pak na sveto živele, velike i male ribe i nigdar nebrejo one biti jednake, makar so i jedne i druge ribe. Pred 160 let je hmrl Honore de Balzac, francoski pisac,a on je rekev: Zakoni so vam kak paukova mreža črez štero morejo prejti velike ribe, a primejo se sam mušice. Kuliko vidimo zadjih 160 let se je nikaj nej spremenilo.


Kak se kriza oliti recesija pomalem dosmickala vu Lejpo našo, kuliko god so naši političari čkomeli o temo, tak je pomalem dojšla i vu tvorničke kase, a na vse zadje spraznila je žepe naših težakov i seljakov. A dok je tak unda negdi morajo sfaliti i penezi. Kuliko god so najši ljudi bogoboječi i vse peneze štere imajo na čeke potrošijo, ipak je nešternima sfalilo penez za plin, strujo, smetje, vodo, tak gda so naša komunalna poduzeča počela pomalem zapirati i jedno i drugo i treje. No, kak ga denes niti med cvetjom nej pravice, tak su i vu temo iskapčanjo nej vsi jednaki. Najme kaj, tak se bar spominajo pre gracki vuri gde se shajajo oni šteri vse nejbole znajo, oni šteri so meje dužni jim se pipe i šalteri zapirajo, a oni šteri so čuda dužni ili pak jako čuda, oni dobavlajo sam žutoga kartona.
Tak vam je to odnavek, pak neznam zakaj bi denes bilo drugač. Navek so po vodi plavale ili pak pak na sveto živele, velike i male ribe i nigdar nebrejo one biti jednake, makar so i jedne i druge ribe. Pred 160 let je hmrl Honore de Balzac, francoski pisac,a on je rekev: Zakoni so vam kak paukova mreža črez štero morejo prejti velike ribe, a primejo se sam mušice. Kuliko vidimo zadjih 160 let se je nikaj nej spremenilo.

Niti kriv niti dužen, esdepeovec Veselin Biševac je postav prvi čovek grada Čakovca i vu svojaj rokaj drži cugle gracke vlasti. Verjem gda vam je poznato kak je, od ljudi zebranomo gradonačelniko, Brankijo Šalamono zbetežala noga, pak so mo morali odrezati betežno potkoljenico, tak gda ve gospon Biševac vodi Grada. Neznam jeli so se to več od predi tak dospomenuli ili pak je to nekaj novoga (vsaka nova metla drugač pomeče) kaj so zaprta vsa gradilišta vu Čakovco. Nejteži je, brzčas, navučitelima i đakima vu Prvoj pučkoj školi šteri so na leta čakali kaj se jim zazida šporcka dvorana i jeno par razredi, kaj nebi deca morala hodati vu školo prek ceste vu Sveučilište, a ve pak nikaj. Meštre so poslali nek čekajo bolša vremena. A gda to bode nek sam dragi Božek zna, a ova škola, fala dragomo Božeko, ima hajdig dece tak kaj jiv več nemajo kam deti. Nebrem veruvati gda se tuliko penez nebre najti kajbi se tua dvorana i tej razredi dokraja naprajli. Za labodoritaše i jive lampaše je bilo dostik penez, a za deco je pak sfalilo.Neje ruon gospon Biševac lejpo počev. Ali tu me još nekaj gvinta, pak je čakosko biračko telo zebralo dva zamjenike gradonačelnika i zato se pitam: a gde je gospon Zoran Vidovič, jeli on zna kaj se vu Prvoj pučkoj školi nikaj ne zida? On je športaš, pak bode on sigurno tu nekaj napraviv kaj nebo vse tak stalo na mrtvoj točki.

Sindikalci so nam zrečunali gda familijarna sindikalna korpica vredi prek šest jezeri kuni. I to je još nej vse, jerbo smo od jiv zazvedili kak več od pol plače potrošimo na jesti. Nebrem veruvati gda vejč od tri jezere kuni zajemo, ali verjem gda pojemo več od pol plače i to zbogradi tega jer so nam plače male. Pak gda bi naše međimorske familije mele plače prek šest jezeri kuni mi bi bili mali kulaki, jerbo poznam hajdig težački familiji štere kaseraju nekaj vejč od šest jezri kuni, ali za tri mesece.

Prefrigani so dileri z drogaj, a i naši policaji so se zaškolali. Morete si vi zamisliti gda so veletrgovci z drogom meli svojo fabriko vu Varaždino, a skladišče vu Dragoslavco. Kuliko vidimo, gda so penezi vu pitanjo biznisa morejo tirati skupa Međimorci i Zagorci. Nejpredi so policaji našli vrta vu Varaždino gde je rasla konoplja i to takša sorta kaj so meli i do štiri bratve na leto. Škoda kaj se tej „školani drogeraši“ ne bavijo z pšenicom mogli bi zeti državne poticaje i z tri berbe zaslužiti lepe peneze. Brzčas je tak čuda droge bilo na skladiščo zato kaj je kriza, pak so dileri čakali kaj se potrošači malo openezijo. Ipak nekši hasen od te krize.

Kuliko imamo školanih ljudi šteri se bavijo z poljoprivredom, a nišči je još nej nikaj zmisliv kajbi mogli naprajti z ambrozije oliti partizanke. A partizanke ga tuliko kaj nam vsima več na vuha vum ide, a nešternima črez nos. A zbog teh šterima nos curi dok jo vidijo bi jo trebali sfondati, a nej kaj jo puščamo gda se razmaše. Nišči jo je nej posejav i nišči neče žeti.


Zvir:
Međimurske novine, br. 730, 01.09.2009., str. 61
http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=11429&Itemid=138
pregled pdf:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine730i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey
download pdf:
http://www.mnovine.net/pdf/730/mnovine730i.pdf

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

shaka zulu

  • Gost
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #44 : Listopad 02, 2009, 09:09:26 poslijepodne »
Mala Meša 09 - Dubranec
Piše: Slavko Stepanić

Jesensko sunce obasjalo je vukomeričke brege a majka Boža dubranska pozvala punu hodočasnikof da dojdu knje.
Ni to bilo kak negda, kat su mnogi Turopolci teri su imali trsje v dubranjske fare došli na prespolovo i v rano jutro se peške zaputili k Majke Bože dubrajnske. Mužike su posle meše igrale na tri meste a prasetina se tržila sekut okolo cirkve. Breg okoli cirkve bil je pun sveta, pevalo se f cirve i išlo okolo ontara.
Ovo leto bilo je prilično sveta pri meše, cirkva je bila puna a mladi zagorski plebanuš  Želko Lovrić imal je propovet o prirodi jel se osečal v našem Gornem Turopolu kak da je doma v svemu Zagorju. Plemenitaši su otišli pret ontar pak je domači plebanuš Štef Barić pozdravil komeša. Jeden plemić z Plemenite opčine nise vufal zajti f cirkvu pak je mešu posluša z cintora, valda čovek misli još navek da se nesme iti f cirkvu. Kat je meša završila mladi plebanuš Želko je rekel da svi idemu oko ontara.
Najprije su išli oko ontara plebanuši a onda ves svet kak je to več tradicija v našem Turopolu a velkom delu Rvacke. Isto je išel oko ontara i jen plebanuš kaj je nedavno zazidal ontara v svoje fare i više se nemre iti okolo njega. Valda je takva navada v negvom kraju a Turopolci na to sve debelo mučiju i nečeju se čoveku zameriti nate samovole. Ak ovo prečita teri klimavec i javi temu plebanušu pak bu došla milicija k meni, ali nebi jem to preporučil jel bu to znal celi rvacki narot.
Inače dubranjska fara dobila je novoga plebanuša Štefa Barića ze Zagorja, posle smrti Jure Gvozdanića i Iveka Lovrića mislim da su dobili još jenog dobrog plebanuša i dabu na hasen turopolskoga roda.
http://docs.google.com/Doc?id=dcb8wwgk_13dc5p89