Autor Tema: Nasilje na našim ulicama i kako mu se suprotstaviti  (Posjeta: 10929 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Točkica

  • Iskusni član
  • ****
  • Postova: 395
  • Karma: +8/-4
  • Spol: Ženski
Nasilje na našim ulicama i kako mu se suprotstaviti
« : Listopad 29, 2009, 01:37:32 poslijepodne »
Pročitala sam ovaj članak u Jutarnjem i dobrano se zamislila:

http://www.jutarnji.hr/zasto-j--j--nije-iza-resetaka---hoce-li-ga-ikad-zaustaviti-/321717/

Nakon čitanja ovih redaka postavila sam si pitanje je li moguće da ovo društvo nije u stanju stati na kraj maloljetnim nasilnicima, no odgovor se nametnuo sam po sebi: baš onako kako institucije ovoga društva nisu u stanju riješiti ni ostale vrlo ozbiljne i zabrinjavajuće pojave i defekte u Hrvatskoj, tako ne mogu ni ovu.

Posebno me zabrinjava činjenica da jedan mali nasilnik pohađa isti razred kao i moja kćer. Taj klinac već treću godinu terorizira ne samo svoj razred nego i sve ostale učenike., tuče, terorizira i gnjavi uglavnom mlađe od sebe, mala mi govori da već potajice i puši. Svi učitelji nižih razreda dobro ga znaju, jednako kao i psihologinja u toj školi, no nitko ništa ne poduzim,a.

Malac namlati nekoliko djece mlađe od sebe, a kad se klinci požale učiteljici ona ga pošalje psihologinji. Ova mu zaprijeti prstom u stilu: "No no no, to se ne smije, ne smiješ se tući, to nije liiepo. Je li da više nećeš?" Malac kimne glavom, obeća da više neće, a onda se vrati u razred i nastavi po starom. To traje već tri godine, malac je svake godine sve agresivniji i gori, a nitko tu činjenicu ne uzima ozbiljno. Razgovarala sam i sa učiteljicom i sa psihologinjom, jer je i moja mala često meta njegovih agresivnih ispada, no ništa nisam postigla. Oni kao da pokušavaju umanjiti problem.

Ozbiljno razmišljam o tome da krenem direktno u Centar za socijalni rad i razgovaram sa tamošnjim socijalnim radnikom i psihologom, jer očito nitko ne shvaća da će taj mali, koji danas svoje školske kolege terorizira isključivo šakama, za koju godinu prijeći na daleko opasnija oružja, a njegova će agresivnost iz godine u godinu biti sve veća.

Jasno mi je da dijete nije krivo i da se uzroci takvog ponašanja kriiju u obitelji, no zašto to nitko u školi ne vidi i ništa ne poduzima? Ima li netko od vas sličnih iskustava i kako je riješio tajk problem? Svako iskustvo je dragocjeno. Pa još ako je netko od vas kojim slučajem socijalni radnik, molim za savjet mogu li što postići u Centru.

shaka zulu

  • Gost
Odg: Nasilje na našim ulicama i kako mu se suprotstaviti
« Odgovori #1 : Listopad 29, 2009, 03:53:46 poslijepodne »
Zakon vredi samo za one kaj ga se očeju držati za sve druge država nima odgovora.
Budala se vozi bez vozačke,tehničkoga i osigurajna v avutu od 350€-nimaš mu otkud naplatiti kaznu,da zlezne ze zatvora nabavi drugo auto za male pare i deri Mile.

Offline Mlačanin

  • Global Moderator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 3550
  • Karma: +3/-1
  • Spol: Muški
  • Još uvijek ne znam neke važne stvari, o voću, ženi
Odg: Nasilje na našim ulicama i kako mu se suprotstaviti
« Odgovori #2 : Listopad 29, 2009, 04:03:42 poslijepodne »
Ovo samo ptvrđuje da naša država ne želi ništa poduzeti po tom pitanju,a za nas ih boli ona stvar.Izgleda da sve prepuštaju da se samo riješi od sebe.Jedino ih poćinje zanimati ako mogu nešto od svega toga naplatiti bilo kakove kazne za državni proračun.
Naše selo Mlaka je ,nekad kršteno
Jer u njemu bilo je bara,močvara
Al se sinci rodili,bare su zavozili
Nema više močvara ,bara nit blata....

Offline Goričanka

  • Veteran
  • *****
  • Postova: 874
  • Karma: +9/-6
  • Spol: Ženski
Odg: Nasilje na našim ulicama i kako mu se suprotstaviti
« Odgovori #3 : Listopad 29, 2009, 04:37:03 poslijepodne »
Mislim da bi nasilje u školi trebala rješavati škola u suglasnosti sa nadležnim službama.
Znači, nije dovoljan samo razgovor djeteta s psihologinjom, nego bi netko iz škole (ne znam je li to učiteljica, pedagoginja, direktor....) trebao kontaktirati i njegove roditelje, pa ako oni ne odreagiraju alarmirati centar za socijalni rad.
Škola je mjesto nulte tolrancije na nasilje i to je svakako ustanova koja takve probleme nebi smjela gurati pod tepih i šutljivo čekati da dijete završi školu i da postane tuđa briga.
Najprije zato jer svi očekujemo da su nam djeca u školi u sigurnim rukama, a ne očekujemo da dolaze doma s modricama, izmaltretirana od strane suučenika.

Dijete zlostavljač je samo vrh ledenog brijega, takve situacije obično izrode i izvuku na svjetlo dana mnoge obiteljske probleme.
Vjerojatno je takvo dijete i samo žrtva zlostavljanja ili zanemarivanja, pa prvo treba pomoći njemu, a onda će se i problem druge djece koja su njegove žrtve riješiti sam po sebi.
Njegovo ponašanje je vjerojatno u toj dobi vapaj za pomoć i skretanje pažnje na sebe, jer ju očito doma ne dobiva dovoljno ni kvalitetno, a u školi koja se pravi da ne vidi isto nema pomoći za takvo dijete.

Sad ja tu nešto kao filozofiram, ali stvarno mislim da tom djetetu treba pomoći. Pa to je dijete staro deset godina (treći razred ako sam dobro razumjela) i sigurno još nije kasno za njega, ali će za koju godinu biti.

Zato bih ti ja savjetovala da ako već nisi, razgovaraš o tome prvo sa učiteljicom. Sigurno ona zna kako stvari stoje.
Raspitaj se kakva je procedura s takvom djecom u takvim slučajevima. Tko je za što zadužen.
Reci da ako ti mala bude dolazila doma istraumatizirana i izudarana da je nećeš drugi dan slati u školu, nego da ćeš ti osobno obavijestiti Centar za socijalni rad, pa i Ministarstvo prosvjete, a ako treba i Državnog pravobranitelja za djecu. Jer ako tvoje dijete nije škola u stanju zaštititi za vrijeme nastave, onda to mora učiniti netko drugi.
Samo nemoj sama rješavati stvari sa roditeljima toga maloga, jer se odmah sjetim onog slučaja gdje je djed jednog pobio roditelje drugog djeteta i učiteljicu usred škole.
A kad je mali takav, nisu mu ni roditelji ništa bolji, sigurno, tak da tu nebuš ti kao zabrinuta mama niš riješila.
No, ne treba sjediti i čekati nego potaknuti nadležne da djeluju, i zbog svog djeteta, ali i zbog tog dečkića također.

Gle kaj sam našla kad zaguglam "nasilje u školi":

http://skolebeznasilja.unicef.hr/show.jsp?page=118974

http://skolebeznasilja.unicef.hr/upload/file/245/122797/FILENAME/Prirucnik_Projekt_Za_sigurno_i_poticajno_okruzenje_u_skolama_naslovnica.pdf
« Zadnja izmjena: Listopad 29, 2009, 04:42:35 poslijepodne Goričanka »
Ništa ljudsko nije mi strano, ali mi je nekad previše ....

Offline dobola

  • Skoro pa pravi član
  • ***
  • Postova: 229
  • Karma: +1/-0
  • Imagine
Odg: Nasilje na našim ulicama i kako mu se suprotstaviti
« Odgovori #4 : Listopad 29, 2009, 05:05:50 poslijepodne »
Evo nekoliko komentara na istu temu ( očito je i tamo problem eskalirao) iz susjedne dežele:

Za uniforme sam....
Takođe.
Sad kad vidim kako se deca oblače u školama, ostanem bez teksta.
U redu je imati neki svoj stil, ali mora se biti pristojno obučen. Pobogu, idete da učite, a ne na modnu pistu.
Momci nose šorceve, devojke golog stomaka, sa dekolteom do pupka, kilom šminke na licu...
Tako da sve to liči i na stadion, i na modnu pistu i na striptiz bar... na sve samo ne na školu...

Bilo bi dobro jer sada zaista vlada totalna parada neukusa i kiča...već u šestom razredu devojčice oblače tange(dečaci ne znaju gde da gledaju),dekoltei su sve dublji, Tako nam rastu generacije"pinkovaca" koji se ugledaju na turko-folk pevaljke.Uniforme bi u početku bar dale utisak nekog reda i ozbiljnosti.

Pa dokle ja treba da prihvatam da je ovde kao nesto sto je zabranjeno upravo crvena marama. Je l' jeste, OK - mama i tata kod sudije za prekrsaje pa nek tamo vezbaju. I treba zabraniti, ne moze se od 13 sedeti u kaficu i pljuckati po svetu. Ima da se konacno mrdne i radi. Neka idu po rodjendanima kod gdrugova, nek ostaju do pet ujutro, neka roditelji brinu o tome. Na ulicama, i po kaficima oni stavrno nemaju sta da traze! Pa se vi sada bunite koliko hocete. S druge strane, sta ja da radim kad maleni andjeli od 16 krenu da urlaju i igraju fudbal u dva nocu pod mojim prozorom. Kad zoves policiju oni kazu, pa to su deca...sutradan njihovi roditelji pljuju po tebi, zaboga ometam sportke igre malisana? Dokle bre vise laznog povladjivanja

MA ne mogu vise da se nerviram oko tih politicara i medija!!! Svim tim sto su rekli i uradili samo hoce da se izreklamiraju a u stvari ih nije ni malo briga za sve, njima su bitni samo gledanost i glasovi! Da im je stvarno stalo preduzeli bi nesto da do toga ne dolazi! Kazes zna se ko decu treba vaspitavati, ucitelji misle samo da ispricaju ono sto ce im doneti platu a kad deca odu kuci i urade taj smrdljivi domaci zadatak i puste tv imaju sta i da vide, razgolecene pevacice koje pevaju o sex-u, kurvama, sponzorusama, a neke i same priznaju da su takve i "nece u Jugicu", takvim pevacicama aplaudira masa naroda i pune su para... Tada deca pocinju da pevuse takve pesme i misle da je najbolje u zivotu biti pevacica i samo misliti na pare!!! Zato je sve vise sponzorusa i devojaka koje samo zele provod i avanture na jedno vece, a posto je i momcima najbitnije da budu "Baje" i udare recku na sto vise takvih devojaka ne mogu da ocekujem nista drugo no jedan veliki potop koji ce udaviti 90% ljudi!!! Dobri ljudi izumiru, svuda oko mene su ljudi koji hoce da izvuku neku korist od mene, onih koji zele da se smeju neuspehu, onih koji  ce te gurnuti na samo dno i onih devojaka za koje su emocije izumrele i primitivne! koga okriviti za ovo? Moze li neko dati odgovor???

Ko to tamo peva?

Trs

  • Gost
Odg: Nasilje na našim ulicama i kako mu se suprotstaviti
« Odgovori #5 : Listopad 29, 2009, 05:28:23 poslijepodne »

Prije nekoliko godina:
Krenuo sam na posao, na popodnevni turnus, u srednju školu u kojoj sam radio. Ispred samog ulaza u školu, stotinu djece koja su čekala početak nastave razmaknulo se a na nastaloj čistini vidio sam kako jedan veliki šakama obrađuje nižeg. Dok sam uspio prići, niži je bio na betonu i ovaj drugi je nastavio obradu cipelarenjem. Priskočio sam među njih a tada se viši okomio na mene. Unio mi se u lice (bio je za pola glave viši od mene), zaderao se i ispsovao me na ti, najgadnijim psovkama, i zaurlao neka se pokupim u školu jer mi je tamo mjesto a ovo me se ne tiče. Nije mi bilo na kraj pameti da se tučem s njim ali sam ipak postigao što sam htio. Otišao je u kombi, parkiran u školskom dvorištu, u kojem su ga čekala još dvojica-trojica. Odvezli su se.
Onaj drugi se za to vrijeme uspio dignuti, pun masnica. Pitao sam ga je li dobro, rekao je da je, nije bio voljan razgovarati, odšepesao je na ulicu.
Vidio sam da iz zbornice, kroz staklo, više drugih nastavnika prati događaj. Ja sam bio jedini dovoljno glup da se umiješam, mogao sam i sam biti premlaćen. Pojma nemam zašto je onaj jedan mlatio onog drugog, želio sam samo spriječiti da se dogodi nešto gore.
Navečer, nakon nastave su me pred zbornicom dočekali policajci jer ih je netko bio pozvao. Htjeli su moju izjavu o događaju iako su rekli da onog nasilnika znaju, da je odavno u evidenciji. Bio je bivši učenik te škole.

Na taj događaj podsjetila me Točkica sa svojim problemom. Razmišljam: taj dečko sada ima, vjerojatno, dvadeset tri-četiri godine. Možda se oženio, možda ima djecu. Kako ih odgaja? Kako će se ta djeca ponašati kad krenu u školu? Ako će praviti ekscese, ako postanu huligani, mnogi će kriviti profesore koji su ih trebali bolje odgojiti. Hmm?!


Offline Mlačanin

  • Global Moderator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 3550
  • Karma: +3/-1
  • Spol: Muški
  • Još uvijek ne znam neke važne stvari, o voću, ženi
Odg: Nasilje na našim ulicama i kako mu se suprotstaviti
« Odgovori #6 : Listopad 29, 2009, 06:36:19 poslijepodne »
Svaki roditelj očekuje da se problemi moraju i mogu rješavati u školi.Škola postaje jedinstveni model po kojem svako malo mlatimo svi, kako nam u kojem momentu odgovara Probajte razgovarati sa svojim djetetom kako je bilo u školi,probajte ga saslušati nekoliko dana za redom i svakako pokušajte upamtiti njegove riječi i njegove opise. Zatim ga probajte uloviti kad razgovara sa prijateljima o toj istoj školi,uvjeren sam da se sada čuje sasvim druga priča i sasvim drugačiji ton. Hoću reći da se djeca pred nama ponašaju upravo onako kako mi to njih i očekujemo ,a ponašanje pred prijateljima otkriva nam sasvim drugo lice,pogotovo ako nisu svjesni da ih možemo čuti ili promatrati.
 Pa to nije moje dijete reći će svaki roditelj.
Moje se dijete ne ponaša tako kako vi opisujete,riječi su gotovo svakog roditelja kojeg pozovu razrednici ili pedagozi na razgovor.jer je od djeteta prikazana sasvim druga slika. Ali nije kvaka u slici.
Kvaka je u povjerenju koje roditelj ukazuje svome djetetu i velikoj dozi nepovjerenja u svaku osobu koja pokušava ukazati na suprotno. Jer mene moje dijete sluša i ja mu sve vjerujem,to će reći skoro svaki roditelj,a to doista i misli.Ne obazire se na suprotne argumente i uvjeravanja da su stvari sasvim drugačije.Ohrabreno ovakvim stavom roditelja,djeca dobivaju krila,mašta je neiscrpna i tu više nema povratka.Bahatost i netolerancija ,poduprta stavom roditelja ,dobiva neslućene razmjere i imamo problem.
Nerijetko roditelj zajedno sa svojim djetetom traži pomoć od pedagoga i ravnatelja protiv nastavnika koji se osudio suprotstaviti volji djeteta,pokušavajući ga natjerati da je obavezan biti na nastavi,dolaziti na vrijeme,ne ometati ostale u razredu i slično.Nezadovoljan rješenjima u školi, roditelj traži pomoć u prosvjetnim institucijama ,ministarstvu,koje uvijek stanu na stranu učenika .Njih ne zanima ništa osim,svi su krivi osim učenika i tu je kraj.
I sada imamo slučajeva kao u priči,a pitam vas zbog čega?
Zar je moje dijete Sveta Krava? (ne mislim doslovno),nepogrešivo,savršeno,poslušno itd.
Iskreno moja djeca nisu baš takova i nastojim ih odgojiti u toleranciji i poštivanju svih vrijednosti važnih za društveni suživot .
Ali ne,svi su krivi ,ali moje dijete nije.
Ne treba se čuditi tome,pa takovu sliku nama i našoj djeci svakoga dana šalju preko svih medija. Uredno nas programiraju i lagano usmjeravaju upravo tamo gdje im najviše odgovara,  u nered, u kaos.
Kad je nered sve se lako organizira i provodi,sve se otima kontroli,a masu se lako zavede i povede.
Tko još danas želi red,rad i disciplinu?
Naše selo Mlaka je ,nekad kršteno
Jer u njemu bilo je bara,močvara
Al se sinci rodili,bare su zavozili
Nema više močvara ,bara nit blata....

JosipJoža

  • Gost
Odg: Nasilje na našim ulicama i kako mu se suprotstaviti
« Odgovori #7 : Listopad 29, 2009, 07:03:10 poslijepodne »
Svaki roditelj očekuje da se problemi moraju i mogu rješavati u školi


Osnovni odgoj je doma u obitelji, škola samo dopunjava odgoj i vrši osnovnu funkciju učenja programa.
Prema tome roditelji su direktno odgovorni za ponašanje svoje djece, uz sve činjenice da je na neki način, danas nešto teže biti roditelj nego li je to bilo ranije s više aspekta kao naprimjer utjecaj medija danas na djecu, što ranije nije bilo toliko izraženo, međutim i u tome treba ustrajati i kontrolirati djecu.
Naravno, djecu je uvijek bilo teško odgajati u svim vremenskim trenucima, svaka generacija je imala određenih poteškoća ali one nisu opravdanje za ignoriranje problema s odgajanjem vlastite djece.

Offline Točkica

  • Iskusni član
  • ****
  • Postova: 395
  • Karma: +8/-4
  • Spol: Ženski
Odg: Nasilje na našim ulicama i kako mu se suprotstaviti
« Odgovori #8 : Listopad 30, 2009, 11:54:58 prijepodne »


Goričanka, upravo i ja to mislim: tom je djetetu potrebna pomoć, jednako kao i njegovoj obitelji, jer očito iz tog izvora izlazi cijeli problem. Ja se zgrozim kad mi mala doma prepričava što je sve taj malac rekao ili učinio u školi. To su izrazi i pojmovi koje klinac njegove dobi sigurno nije izmislio, jer im niti ne zna značenje. To je svakako morao čuti doma ili negdje u bližoj okolini, a to "smrdi" na problem u obitelji.

Škola, na žalost, kao da ne pokazuje dovoljno razumijevanja niti interesa da konkretnije riješi problem, a za to je vrijeme malac sve objesniji i sve gori. Svakako da mi ne pada na pamet rješavati problem sukobom sa njegovim roditeljima, jer ne želim stvarati novi sukob. No pokušala sam pristojno popričati sa njegovom majkom, s kojom se susrećem na roditeljskim sastancima. Žena je prilično razumna, normalno smo komunicirale i obećala mi je da će popričati sa sinom, što je vjerujem i učinila, no ne vidim da je to donijelo nekakav rezultat.

U svakom slučaju nešto će trebati učiniti, kako za tog malog tako i za ostale klince u školi, kako problem s godinama ne bi eskalirao u nešto što se više neće moći kontrolirati, a niti ispraviti.

plemenitashica

  • Gost
Odg: Nasilje na našim ulicama i kako mu se suprotstaviti
« Odgovori #9 : Prosinac 11, 2009, 11:42:29 prijepodne »
Povodom mučkog ubojstva našeg studenta Aleksandra Abramova,
iako je teško očekivati da će se išta promijeniti, jučer sam u eteru lokalne radio postaje “Radio Trsat”
imao potrebu izreći sljedeće:

„Htio sam Vam danas govoriti o događanjima na i oko Sveučilišta u Rijeci. Ali neću.
Htio sam Vam govoriti o stanju na LHCu u CERNu i o kongresu o klimatskim promjenama u Kopenhagenu. Ali neću.

Ovo je prilika kada se treba, naprosto mora, govoriti o Aleksandru Abramovu. Dečku, studentu moga faksa, stanovniku moga rodnoga grada, koga više nema.

Poput Vitomira Jovičića Simkea, poput Luke Ritza u Zagrebu, poput (pre)mnogih drugih dečki i cura diljem ove naše zamlje.

Ovo bi mogla biti patetična priča o žalosti i potrebi kažnjavanja. Ali neće.
Ovo će pokušati biti priča o odgovornosti koje nema.
O odgovornosti nas roditelja koji iscrpljeni stižemo doma i nemamo dovoljno vremena, živaca i snage baviti se svojom djecom.
O odgovornosti poslodavaca koji nas čine takvima da bi mogli voziti svoje SUVove i jahte.
O odgovornosti nas nastavnika i profesora koji u prepunim satnicama i učionicama fingiramo HNOSove i bolonje da bi djecu učili kakve vrste pijeska postoje u Osječko-baranjskoj županiji,  i kakav kupus raste u Lici, i kako riješiti parcijalne diferencijalne jednadžbe, i kako je u(ne)ređena ekonomija,  i kako su razmišljali grčki filozofi, … ali ih nemamo vremena ni načina učiti kako biti uspravni,
kako biti empatični, kako pomagati drugima i drugačijima,
kako biti humani,
kako biti moralni i etični,
kako biti ljudi, kako biti roditelji.

Ovo je priča o novinarima i njihovim urednicima koji nam naturaju priče o raznim simonicama,  vlatkicama i doloresicama a ne promoviraju prave vrijednosti i prave junake ove zemlje.

One koji se bace u rijeku da bi spasili drugoga ali onda odšetaju jer ne žele biti u takvim novinama i na takvim televizijama.

Priča o velikobratskim bedacima i o nagradnim igrama koje uništavaju ljudsko dostojanstvo.
O vanjskoj formi umjesto sadržaja.
Ovo je priča o nazovi herojima koji kukavički bježe od haških papira, umjesto o pravim herojima koji nezaposleni moraju liječiti svoje rane i traume, koji su ovoj zemlji dali sve dok su je korumpirani lupeži preuzimali i pljačkali.
Ovo, nažalost, nije priča o tim pravim herojima koji i dalje tiho i samozatajno rade i trude se da ovo bude bolja zemlja za njihovu djecu i za svih nas.
Ovo je priča o katastrofalnim ministrima i lupeškim gradonačelnicima i inim hohštaplerima i nikogovićima koji žele biti predsjednici ove države.
Ovo je priča o mostovima do bagatleno kupljene zamlje, o brodovima, kamionima, cestama i tunelima na kojima su se dizale ogromne provizije, o onima koji za ništa od toga nisu odgovorni, o društvu bez ikakvih vrijednosti.

Ovo je priča o ulaganju u zgrade a ne u ljude.
Ovo je priča o čelnicima koji to postaju ucjenama, prijetnjama, podmetanjima, kupovinama glasova i naručenim medijskim istupima. O ja tebi – ti meni titulama i nagradama.
Ovo je priča o strankama opasne nekompetencije koje postavljaju vlade opasnog diletantizma. O vladama koje predlažu i besprizornim sabornicima koji glasaju za najveće uštede upravo na obrazovanju.
Ovo je priča o premnogim svečenicima kojima su milije bitke od prije 70 godina,
nove crkve i potrošena politikanstva, a ne o onima koji stvarno žive vjeru i svoj život posvećuju potrebitima.

Ovo je priča o najdražoj Rijeci kojoj tepamo da je otvorena i multikupluralna ali u kojoj će se danas premnogi zatvoriti iza primorskih poneštrica kada treba pomoći i priskočiti drugima, u kojoj će se mnoga naša djeca i naši sugrađani okrenuti kada Simkea bace u Rječinu ili Acu tuku na par metara od njih.

Ovo je priča o besprizornim kukavicama koji svoju impotetnu bahatost skrivaju iza bjesomučne agresije koju su spremni pokazati tek na slabijima od sebe ili kad ih je tri ili 10 na jednoga.
Ovo je priča u kojoj ne stanuje pamet nego epizodne nule, u kojoj nam ljudsko iverje oduzima budućnost.
Ovo je priča u kojoj bi se mnogi trebali prepoznati, ali će izabrati to ne učiniti.
Ovo je priča o nama, beznačajnima ispod zvijezda, i o zvijezdama Ace, Simkea i Luke koje nam više ne osvjetljavaju put.

Ova priča ne može nego završiti minutom šutnje. Šutnje nakon koje bi trebala uslijedi promjena i ogromna aktivnost.
Ali, nažalost, neće, pa će sutra biti prestrašno jednako kao danas, ako ne i gore.

Hvala Vam, Aco, Simke i Luka što ste dio puta prešli s nama.

I oprostite nam, o Bože, oprostite nam ako možete, što nismo znali bolje pa Vam nismo dopustili da taj Vaš put bude puno dulji i ljepši od našega."

Saša Zelenika

Bilaj

  • Gost
Odg: Nasilje na našim ulicama i kako mu se suprotstaviti
« Odgovori #10 : Prosinac 21, 2009, 12:30:14 poslijepodne »
Klinci rade samo ono što i njihovi stariji kolege

Roditelji 29-godišnje Jasmine Čelice iz Pule, Sonja i Nebojša Čelica, ogorčeni presudom prema kojoj je Marko Leko, koji je prije dvije i pol godine automobilom pregazio njihovu kćer na pješačkom prijelazu u Zagrebu, dobio samo uvjetnu kaznu, uputili su medijima pismo u kojem navode kako je "ubojica oslobođen", a oni su "osuđeni na život bez života".

Citat:
Povodom skandalozne odluke sudskog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, kojom je Marku Leki, ubojici naše kćerke Jasmine Čelice, prvostupanjska odluka o zatvorskoj kazni od godinu dana preinačena u uvjetnu kaznu iako mu je u potpunosti dokazana krivica, obraćamo se vama medijima za pomoć, jer je našim zakonima nama roditeljima uskraćeno bilo kakvo daljnje pravo žalbe.

Zaobišao zaustavljeno vozilo i pri punoj brzini Jeepom naletio na Jasminu, odbacio je 25 metara

Naša je kći Jasmina Čelica u subotu 16. lipnja 2007. u Zagrebu krenula iz pravca Stare Pešćenice Šulekovom prema Zvonimirovoj. Išla je na posao u knjižaru Profil, gdje je bila zaposlena. Došla je na raskršće Zvonimirove i Šulekove u 14.40 sati. Na nogostupu uz pješački prijelaz čekala je da prijeđe Zvonimirovu. U tom momentu naišlo je vozilo marke Golf, kojom je upravljala vozačica Anđela Došen.Uvidjevši da Jasmina čeka u namjeri da prijeđe cestu vozačica je, kao što je i propisano, zaustavila svoje vozilo ispred pješačkog prijelaza. Naša je kći krenula, prešla je prvi dio ceste i trećinu drugog djela. U tom trenutku vozilom marke Jeep Cherokee, tada 22-godišnji student veterinarstva Marko Leko u bezobzirnoj vožnji preko pješačkog prijelaza i raskrižja obilazi zaustavljeno vozilo i na drugom pješačkom kojim se kretala Jasmina, svojim vozilom u punoj brzini nalijeće na nju. Od siline udarca odbacio ju je 25 metara, a on se zaustavio tek nakon 46 metara.

Hitna medicinska pomoć je došla brzo, injekcijama adrenalina u srce i elektrošokovima uspjeli su uspostaviti ponovni rad srca. Prevezena je u KBC Rebro Zagreb, gdje su operativnim putem pokušali spasiti njen život. Unatoč velikim naporima liječnika i dozi od 3,5 litre krvi koju je dobila, Jasmina je od težine ozljeda preminula isti dan u 16.20 sati. Dr. Željko Đurić koji je sa svojom ekipom vodio spašavanje, rekao nam je da su pokušali sve što je u njihovoj moći, da je Jasmina bila veliki borac i da se do zadnje sekunde borila za život.

Nakon nesreće se Leko odvezao s mjesta nesreće

U međuvremenu na mjestu nesreće policija je vršila očevid pod vodstvom inspektora Slavka Pranjića. Istražna sutkinja Amanda Snoj, koja je o nesreći bila obaviještena i pozvana nije došla na uviđaj. Pitamo se zašto? Nakon završenog očevida vozaču koji je skrivio nesreću uzeti su uzorci krvi urina radi daljnje analize na alkohol i opijate. Policijski očevid je započeo u 14.55 sati, a završio u 17.10 sati.

Nakon policijskog očevida ubojica našeg djeteta se pušta na slobodu, a omogućeno mu je (ne možete vjerovati) da se sam odveze svojim vozilom, kao da se ništa nije dogodilo. Napominjem da kao 22-godišnjak po Zakonu o sigurnosti u cestovnom prometu, nije smio upravljati vozilom marke Jeep Cherokee, jer je ono veće snage od 75 kW, što nije dopušteno vozačima mlađima od 24 godine. Na mjestu na kojem je usmrtio Jasminu stoji znak ograničenja brzine 40 kilometara na sat. Sudski vještaci su dokazali da je njegova brzina bila minimalno 57 kilometara na sat.

Svakodnevno proživljavamo pakao

Nas je kao roditelje pulska policija obavijestila tri sata nakon nesreće i od tada svakodnevno proživljavamo pakao. Godinu i pol dana čekamo na prvo ročište, nedopustivo dugo, kad je u pitanju smrt, osobito djeteta. U međuvremenu dobili smo izvještaj sa analize uzoraka krvi i urina okrivljenog Marka Leke od Policijske uprave zagrebačke, I. postaje prometne policije. U izvještaju je navedeno doslovno da "Testiranje radi utvrđivanja prisustva opojnih droga nije provedeno iz razloga jer nije uobičajeno da se takva testiranja provode", što je samo povećalo našu sumnju u krajnji ishod ovog slučaja. (Kao da ne postoji želja da se dođe do istine.) Dok smo se snašli prošlo je šest mjeseci, koliko je zakonska obveza da se čuvaju uzorci krvi i urina.Zamislite, ročište je počelo godinu dana nakon što su uzorci uništeni. Isto tako okrivljeniku policija nije izuzela ni mobitel, što nas je još više uvelo u sumnju.

Na prvo ročište u prosincu 2008. godine na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu mi kao roditelji dolazimo, kao i odvjetnici, ali ne i Marko Leko. Njegov odvjetnik Darko Rogan nije priložio pismeno opravdanje, već je usmeno izjavio da je bolestan, kao da smo mi roditelji zdravi, ali tko nas pita. Na drugom ročištu 20. siječnja 2009. pojavio se i Marko Leko, sin poznatog zagrebačkog poduzetnika Josipa Leke i majke Vere. Na pitanje sutkinje Ivančice Cvitanović "osjeća li se krivim za djelo za koje se tereti" izjavio je da se osjeća krivim, ali da Jasminu nije vidio što je sudski prometni vještak opovrgnuo dokazavši da ju je mogao vidjeli već dok se kretala ispred zaustavljenog Golfa, a ona je prešla Golf i još za najmanje 1,5 metara, znači bila je potpuno vidljiva, što je utvrđeno očevidom policije.

Pet prekršaja u godini dana

Okrivljenik se branio izjavama da ima nekakvu očnu bolest i da je tek iz četvrtog puta položio vozački ispit. Na pitanje naše odvjetnice Jadranke Sloković: "Da li je vidio da se vozilo zaustavilo na pješačkom prijelazu" je odgovorio: "Da, vidio sam ga sa 100 metara". Na drugo njeno pitanje: "Što je pomislio kad je vidio da se vozilo zaustavilo pred pješačkim prijelazom?" rekao je: "Mislio sam da je vozilo u kvaru". Iako je u prvoj izjavi rekao da Jasminu nije vidio, u drugoj izjavi rekao je da ju je vidio u zadnjem tisućitom djelu sekunde. U jednoj izjavi je rekao da je počeo odmah sa kočenjem, a u drugoj da uopće nije kočio. Izrazio je žaljenje riječima: "Žao mi je što se to dogodilo", kao da se to dogodilo samo od sebe, a ne da je on uzročnik.

Iz svega proizlazi da je krivnju priznao samo deklarativno, kako bi dobio olakotne okolnosti, što je vidljivo iz njegovih izjava, a to potvrđuju i dvije žalbe koje je uputio drugostupanjskom Županijskom sudu, jednu na koju se žali na visinu kazne, a drugoj na činjenice koje dokazuju njegovu krivicu. Državno odvjetništvo koje zastupa žrtvu tražilo je za počinitelja kaznu zatvora od tri godine i pet godina oduzimanja vozačke dozvole po odsluženju kazne. Pri davanju prijedloga uzeta je u obzir činjenica da je Marko Leko u godinu dana pet puta pravomoćno prekršajno kažnjavan zbog počinjenih prekršaja. Sutkinja Ivančica Cvitanović odredila je kaznu od godinu dana zatvora i tri godine bez vozačke dozvole. Na prvostupanjsku presudu se žalilo državno odvjetništvo i okrivljenik.

Znači li to da svi mladi vozači imaju pravo jedanput, prvi put, nekažnjeno nekome oduzeti život?

Nakon 10 mjeseci čekanja, 3. studenog 2009. godine, na Županijskom sudu u Zagrebu sudsko vijeće u sastavu Lepe Singer kao predsjednice vijeća te Sonje Brešković Balent i Lidije Vidjak kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Špehar Janković kao zapisničarke, u nazočnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Cvjetka Ariha i sada novog branitelja okrivljenika, odvjetnika Milenka Umičevića, donijelo je odluku da se uvaži žalba okrivljenog Marka Leke na visinu kazne te kaznu od godinu dana zatvora zamijeni uvjetnom kaznom u trajanju od tri godine uz istovremeno oduzimanje vozačke dozvole. Kao olakotna okolnost uzeto mu je to što je mlad, (iako se to računa samo do 21 godine) te da mu je to prvi put. (Znači li to da svi mladi vozači imaju pravo jedanput, prvi put, nekažnjeno nekome oduzeti život?).
 
Iako je sudsko vijeće imalo zakonsku mogućnost da odredi kaznu u visini do pet godina zatvora ono se nije odlučilo niti za jedan dan zatvorske kazne. U sudskoj praksi nije uobičajeno da sudsko vijeće smanjuje (poništava) prvostupanjsku presudu, obično je potvrdi ili odredi još veću kaznu. Ovako nešto gotovo je presedan. Iz tog razloga postoji duboka sumnja da je u pitanju korupcija. Mi smo kao roditelji prvu informaciju o drugostupanjskoj presudi dobili od naše odvjetnice Jadranke Sloković, usmeno 4. prosinca 2009. godine. Bili smo šokirani. Ali to još nije sve. Kao roditelji nemamo ni pravo žalbe na takvu skandaloznu presudu. Pravo žalbe nema čak ni državno odvjetništvo koje zastupa žrtvu. Pravo žalbe ima samo ubojica našeg djeteta.

Marko Leko, ubojica Jasmine Čelice, nijedan dan neće provesti u zatvoru i neće platiti ni jednu jedinu kunu kazne

Ovakva presuda po sistemu "Kriv je onaj koga više nema" ne priliči jednoj civiliziranoj zajednici. Svjesni smo da nikakva kazna ne može vratiti život naše Jasmine, ali smo željeli saznati pravu istinu i sačuvati barem njeno dostojanstvo, jer naši voljeni ne mogu se sami braniti. Puno je vozača platilo i plaća novčane kazne za razne prekršaje, a mnogi su otišli i na par dana u zatvor iako nikom nisu oduzeli život. Marko Leko, ubojica Jasmine Čelice, nijedan dan neće provesti u zatvoru i neće platiti ni jednu jedinu kunu kazne. Kakvu to poruku naši suci šalju ostalim vozačima? Zar se pješaci mogu nekažnjeno ubijati? Zar je to poziv roditeljima da sami uzmu pravdu u svoje ruke? Zar to znači da vrtići, škole, autoškole i policija zajedno sa roditeljima, pogrešno uče našu djecu da su na pješačkom prijelazu sigurni. Očigledno je da pred zakonom nismo svi jednaki jer pripadnici tzv. zlatne mladeži iz obitelji podobnih (poput Makarske 2002. godine) prolaze nekažnjeno. Pitamo se bi li to isto sudsko vijeće takvu presudu donijelo da je na takav način poginulo njihovo dijete? Za njih imamo samo jednu poruku: SRAM VAS BILO!

U našoj kući 2,5 godine gore svijeće čekajući pravdu. Nažalost, iako je za pravosuđe ovaj slučaj završen, za nas roditelje još uvijek nije, jer mi smo kažnjeni doživotno. Osuđeni smo na život bez života. Danas smo to mi, a sutra? Molimo vas da o ovome upoznate javnost da se i drugima ne dogodi što i nama.

Ogorčeni Jasminini roditelji,
Sonja i Nebojša Čelica
Pula, 20.12.2009

shaka zulu

  • Gost
Odg: Nasilje na našim ulicama i kako mu se suprotstaviti
« Odgovori #11 : Prosinac 21, 2009, 12:52:40 poslijepodne »
Da se malo pak setimo legende;

Žužić kaznu služi u hotelu s tri zvjezdice u toplicama

ODMOR OD ZATVORA:
Hrvoje Žužić (24) liječi u Krapinskim toplicama kralježnicu.
Smješten je u hotel Aquae Vivae.
Ima pristup internetu i bazenu
18:48 | 04.06.2009. | Piše: Tamara Maletić

Liječnici su Hrvoja Žužića (24) poslali u Krapinske toplice jer je u prometnoj nesreći koju je skrivio u kolovozu 2007. zadobio ozljede kralježnice i zdjelične kosti koje nisu bile pravilno sanirane. Kako neslužbeno doznajemo, zbog ozbiljnih zdravstvenih problema mu je liječnik propisao rehabilitaciju i terapiju, na kojoj će navodno ostati mjesec dana. Smješten je u hotel Aquae Vivae u sklopu bolnice. Hotel ima tri zvjezdice, a noćenje stoji oko 350 kuna. Na raspolaganju su mu i unutarnji i vanjski bazen, teretana i internet. U stopu ga prati pravosudni policajac. U hotelu štite privatnost gostiju pa nisu željeli komentirati. Hrvojev otac i velikogorički poduzetnik Željko Žužić posjetio je sina u 14 sati. Nedavno su Hrvoja prebacili iz zagrebačkog zatvora Vukomerec u zatvor poluotvorenog tipa u Lipovici. Iako je na terapiji, i dalje mu teče zatvorska kazna jer, kako neslužbeno doznajemo, nema razloga za prekidanje, budući da mu je liječnik odredio liječenje. Hrvoje Žužić služi kaznu od pet godina za izazivanje prometne u kojoj je poginula Ružica Pavić (19), a teško se ozlijedio Hrvoje Matijašić (25).
http://www.24sata.hr/news/zuzic-kaznu-sluzi-u-hotelu-s-tri-zvjezdice-u-toplicama/120091/

plemenitashica

  • Gost
Odg: Nasilje na našim ulicama i kako mu se suprotstaviti
« Odgovori #12 : Prosinac 21, 2009, 04:19:39 poslijepodne »
............
Roditelji 29-godišnje Jasmine Čelice iz Pule, Sonja i Nebojša Čelica, ogorčeni presudom prema kojoj je Marko Leko, koji je prije dvije i pol godine automobilom pregazio njihovu kćer na pješačkom prijelazu u Zagrebu, dobio samo uvjetnu kaznu, uputili su medijima pismo u kojem navode kako je "ubojica oslobođen", a oni su "osuđeni na život bez života".
...................
Marko Leko, ubojica Jasmine Čelice, nijedan dan neće provesti u zatvoru i neće platiti ni jednu jedinu kunu kazne........
Pitamo se bi li to isto sudsko vijeće takvu presudu donijelo da je na takav način poginulo njihovo dijete? Za njih imamo samo jednu poruku: SRAM VAS BILO!


Ogorčeni Jasminini roditelji,
Sonja i Nebojša Čelica
Pula, 20.12.2009

Jednostavno prestrašno. ne mogu vjerovati.
Kak ta sutkinja, odvjetnik, roditelj Leko i balavac Leko žive i spavaju?

Offline Mlačanin

  • Global Moderator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 3550
  • Karma: +3/-1
  • Spol: Muški
  • Još uvijek ne znam neke važne stvari, o voću, ženi
Odg: Nasilje na našim ulicama i kako mu se suprotstaviti
« Odgovori #13 : Prosinac 21, 2009, 05:52:55 poslijepodne »
Citat:
Pitamo se bi li to isto sudsko vijeće takvu presudu donijelo da je na takav način poginulo njihovo dijete? Za njih imamo samo jednu poruku: SRAM VAS BILO!

E moja plemenitašice,nemaju oni ni malo srama,a usudim se reći da ni ne znaju što je to sram. Rekao sam već jednom da uvijek plati onaj kojega nema,a svi ostali su pomilovani odnosno stimulirani da opet nastave sa svojim nedjelima.

Jedan od takvih primjera je i bivša društvena pravobraniteljica na Opčinskom sudu u velokoj Gorici,gospođa Branka.

Osoba koja je zataškala ubojstvo na cesti , gdje je uslijed zabave dvojice mladića za vrijeme njihove lude vožnje i međusobnog utrkivanja,šesnajstogodišnjak platio životom. I nikome ništa ....ujeo vuk magare,a dotićna gospođa i danas radi svoj posao,a namjerno je zadržala predmet neriješen i stopira ga.
Dakle ništa čudno ni za ovu jadnu djecu današnjih dana.
Naše selo Mlaka je ,nekad kršteno
Jer u njemu bilo je bara,močvara
Al se sinci rodili,bare su zavozili
Nema više močvara ,bara nit blata....

Tur

  • Gost
Odg: Nasilje na našim ulicama i kako mu se suprotstaviti
« Odgovori #14 : Prosinac 26, 2009, 09:18:19 prijepodne »
Za nasilje su u prvom redu odgovorni roditelji. Da su roditelji na vrijeme reagirali kad im se dijete malo počupalo u školi sa prijateljem, danas ne bi bilo ovoga. Već sam negdje napisao, a napisati ću opet. Najžalosnije je što je za užasno malo takvih slučajeva premlaćivanja netko kažnjen. To je jako veliki problem i to se pod hitno treba promijeniti. Kad bi barem za svaki drugi slučaj bio pronađen krivac, to bi već bio jako veliki uspjeh. Pa i za svaki treći. Vjerojatnost da će te uhvatiti je 1:3 pa ti izvoli. Ali kod nas je od 20 slučajeva možda 1 riješen. Možda! I zbog toga nam je ovako kako je.