Autor Tema: Mi Franc Jožef ....  (Posjeta: 6614 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Mi Franc Jožef ....
« : Ožujak 31, 2011, 11:37:21 poslijepodne »
Hrvatsko-ugarska nagodba 1868.

Mi Franjo Josip Prvi,
po milosti božjoj car Austrijski, kralj Ugarski, Češki, kralj Dalmatinski, Hrvatski i
Slavonski, Galički, Vladimirski i Ilirski, arhivojvoda Austrijanski itd. itd. itd.
Častni, poštovani itd.
Nastojeći Mi primjerno Otčinskoj Našoj skrbi, unapredjivati sve, što na učvršćenje
blagostanja premilih Nam kraljevina i zemalja spada, odlučismo premilostivo odobriti
i kraljevskom Našom moći potvrditi zakonski članak, kojeg Nam vjernosti Vaše
preponiznom adresom od 26. rujna t. g. predložiše ovako, kako sliedi:


http://www.crohis.com/izvori/nagodba2.pdf
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Mi Franc Jožef ....
« Odgovori #1 : Ožujak 31, 2011, 11:39:02 poslijepodne »

tv kalendar, Car Franjo Josip prvi -.mp4, 02:29

tv kalendar, Car Franjo Josip prvi -.mp4
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Mrl Otto pl. Habsburg
« Odgovori #3 : Srpanj 24, 2011, 12:55:42 prijepodne »
VARAŽDINSKE VESTI, BROJ 3471, 12. VII. 2011.


PRESTOLONASLJEDNIK HRVATSKE
Preminuo je Otto von Habsburg, “tiha diplomacija” Lijepe naše

Otto je u Varaždinu iza svakog ugla očekivao pradjeda Franza Josepha


U Varaždinu je bio tri puta. Posebno mu se dopadala arhitektura. Počasni je član varaždinskog Hrvatsko njemačkog društva Margareta Detoni Veliki zagovaratelj ujedinjene Europe i otvoreni simpatizer samostalne Hrvatske, posebice Varaždina koji je vrlo rado posjećivao,
Otto von Habsburg, umro je 4. srpnja u 99. godini u Pöckingu, u Njemačkoj. Rođen je u Beču 20. studenog davne 1912. godine. Bio je austrijski nadvojvoda i čelnik kuće Habsburg. Bivši je prijestolonasljednik Austrije, Češke, Hrvatske (1916.-1918.) i imenovani mađarski kralj od 1922. do 1946. kada su komunisti ukinuli monarhiju u Mađarskoj.

Sin posljednjeg vladara

Bio je i habsburški pretendent na austrijsko prijestolje od 1922. godine. Otto je najstariji sin posljednjeg austrougarskog vladara Karla IV. i njegove supruge Zite od Bourbon-Parme. Bivši je član Europskog parlamenta gdje je zastupao Kršćanski socijalni savez Bavarske (CSU) i bio mu počasni predsjednik. Živio je u Bavarskoj i bio je državljanin Njemačke, Austrije, Hrvatske i Mađarske. Prijatelj Otta von Habsburga bio je ugledni varaždinski ginekolog dr. Damir Mamuzić, član Hrvatsko-njemačkog društva te član varaždinskog ogranka Paneuropske unije.
On se ovom prigodom prisjetio svojih susreta s Ottom von Habsburgom.

- Otto je bio veliki katolik. U razgovoru s njime često se naslućivalo da je veliki vjernik i da zagovara tradicionalne vrijednosti. Bavio se publicistikom. Bio je strasni ljubitelj Hrvatske, i u svim njenim teškim trenutcima uvijek je lobirao za nju u raznim dijelovima svijeta,
a zbog zagovaranja mira i jedinstva među narodima, bio je izuzetno cijenjen među svjetskom diplomacijom – prisjeća se dr. Mamuzić i dodaje da je jednom Jaser Arafat morao pričekati na prijem kod marokanskog kralja Hassana, jer je von Habsburg imao prioritet, a došao je lobirati za priznanje Hrvatske. Odmah nakon toga, Maroko i sve arapske zemlje, Hratskoj su priznale samostalnost.

- Otto je tri puta bio u Varaždinu kao gost Hrvatsko-njemačkog društva te ovdašnje Paneuropske unije. Prigodom prvog posjeta ga je varaždinsko Hrvatsko-njemačko društvo proglasilo počasnim članom. Varaždin mu se kao grad dopadao, posebno njegova arhitektura.
- Kad sam u Varaždinu, čini mi se da ću iza prvog ugla ugledati pradjeda Franza Josepha - to je njegova poznata izjava koju svi u Društvu pamtimo – kaže dr.Mamuzić koji je u Rimu prisustvovao beatifikaciji Karla IV. 2003. godine.

Protiv totalitarizma

Strasni austrijski domoljub Otto žestoko se odupirao nacističkome Anschlussu Austrije 1938. (Nacisti su skovali tajni plan invazije na Austriju kodiranog nazivom “Otto” jer su planirali napasti odmah nakon što bi Otto došao na prijestolje). Budući da ga je Hitler osudio na smrt, napustio je Europu. Otto je većinu ratnoga vremena proveo u Washingtonu gdje pomagao Židovima. - Volio je Hrvatsku, kao svoje kraljevstvo jer je bio i naš prestolonasljednik, htjeli mi to ili ne, ali povijest je išla nekim drugim putem. Devedesetih godina primio ga je dr. Tuđman te je odmah dobio hrvatsku putovnicu. On je bio tiha hrvatska diplomacija. Nakon oslobođenja Knina, među prvima ga je posjetio. Njegova snaha je kuma zastavi naše garde – kaže dr. Mamuzić te dodaje da je Otto bio protiv komunizma i protiv fašizma. Zagovarao je jedinstvo pod svaku cijenu i nikako nije htio prihvatiti negativnosti koje bi možda zajedništvo moglo donijeti Europi. Ponekad bi rekao:- Evo, ponovo se ujedinjavamo, a sve smo to već mogli imati u obliku Austrougarske Monarhije - prisjeća se dr. Mamuzić.
- Pamtit ću ga kao jednostavnog i dragog čovjeka. Mogao je dva sata držati govor bez koncepta i to u poodmakloj životnoj dobi. Govorio je sedam jezika – kaže dr. Mamuzić koji će 16. srpnja otputovati na pogreb prijatelju koji će biti pokopan u Beču pored svoje voljene supruge koja je umrla 2010. godine.


Slika 1.
Evo ponovo se ujedinjavamo, a sve smo to već mogli imati u obliku Austrougarske Monarhije - često bi rekao

Slika 2.
Mogao je dva sata držati govor bez koncepta i to u poodmakloj životnoj dobi

Slika 3
Volio je Hrvatsku kao svoje kraljevstvo, jer je bio i naš prestolonasljednik, htjeli mi to ili ne, no povijest je krenula drugim putem



http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3471.pdf , str. 21


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Komm mit nach Varasdin - Trio „Joj! , 02:36

Komm mit nach Varasdin - Trio „Joj!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Emmerich Kalman: Grofica Marica (2003): Dolazak baruna Kolomana Župana (00.00-04:30) /Hajd'mo u Varaždin (04:30 – 06:28)

Sandra Bagaričova kak Grofica Marica i Vid Balog kak barûn Koloman Župan v poznâte operete Emmericha Imre Kalmana.

Grofica Marica najavlujě zârukě z zmišlenem barûnom Kolomanom Županom kak bi sě réšila dosadne vudvarâčov, no stvari sě zakomplicéraju da nenâdano dohâja prâvi istoimeni barûn, Mađâr z Varaždina, teri jě v novina prečital o svem zârukam.

Silvesterska (i)zvedba 31. prosinca 2003, zagrebečko kazališčě 'Komedija'.
Redatel: Vladek Štefančičov (Vlado Štefančić)


Emmerich Kalman: Grofica Marica (2003): Dolazak baruna Kolomana Župana /Hajd'mo u Varaždin
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Mrl Otto pl. Habsburg
« Odgovori #4 : Srpanj 24, 2011, 12:58:55 prijepodne »
Mann Otto i negvo nesujeno Ottomannsko carstvo


Vesnik rad-noga naroda, 10. 7. 2011.


SJEĆANJE
U povodu smrti Otta von Habsburga (1912-2011)

Nesuđeni Franjo Josip II. postao Otto von Europa

..............................................................................................

Vjerovao u Hrvatsku više od mnogih Hrvata

Dolaskom slobode, Otto može nesmetano posjećivati zemlje bivše Austro-Ugarske, među njima i Hrvatsku. Odnosi Hrvata i Habsburgovaca stoljećima su bili vrlo kompleksni. Hrvati su ih 1527. sami izabrali za svoje kraljeve, no u pravilu bi uvijek ostajali izigrani, kao kod Austro-ugarske nagodbe 1867. koja je hrvatske zemlje podijelila između obiju polovica monarhije. Ottovim roditeljima Hrvati su potkraj Prvog svjetskog rata podrugljivo pjevali » Care Karlo i carice Zita, što ratuješ kada nemaš žita «, a njihov sin odaje im priznanje zbog vjernosti Habsburgovcima i osjeća moralnu dužnost pomoći im u vraćanju europskoga identiteta.

Obširneše:
http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=4D2B1D0C-7751-45C8-959C-6A00A97F3679

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 
Citat:

Crtice iz Turopolja

Piše Zdravko Lučić

Viš, samo keaj ga nies vlovil!
.......................

 Tema je s prvuga svetskuga rata. Kad je rat progloašen su se, bi reči, bojovneši Koučani sprdali da tu kakti nikakvoga rata ni ne bu. Am naši dečki buju Srbe z batinama pomlatili i pretirali. Oni pak keaj su se okuplali oko Radičov gda su k Gospockem dolazili niesu baš tak razmišlali makar i bili zoato da priestolonoaslenika treba osvetiti.. Nu vu to vrieme su bili majnina.
Večina v Dolne i Gorne Kouča su se prezivali Čunčič i Lučič. To su bila najbrojneša prezimena v Turopolu. Iza jnih su bili Kosi, ali u više sel. Nu, s poradi toga je saka zoadruga istuga prezimena imela svoj noadimek. Zmed ostale su med Lučiči bili Bolteki i Pintari. I oni se sad zdohoajaju.
Franca Boltekovuga su zvoali Čača a Jožu Pintarovuga Biba. Bili su to frčni i drčni dečki, okretni i noagli. Dečki za juriš. Za piti su istom tak bili naviek raspoložni poak su po se prilike z pesmum i v rat otišli. Selski dečki rat moru durati, al ak se oduži znevidi im se. Tak su i jarani, Čača i Biba kad su se na odsustvu v Kouča v opčinske bertije zestali, negde sedamnajste, zaklučili da oni više pod kaplarsku komoandu ne bi išli i da nejdu. Keaj je je, al toga je nimi dosti i predosti. Na te reči vredelo je i povleči, pak i zapopevati: Care Karlo i carica Zita keaj ratuješ kada nemaš žita!

Bilo je v Turopolu i v drugem selam takve zelenokaderovske slučajevov i odluke. Znoa se poak, žandari v takve prilika moraju uredovati, probati takve v red napelati, zaprav poloviti. Bili su to pri nam noajgušče stasiti i brkati Ličani, debele obrv i mrkuga pogleda. Se zazebeš.
Z jutra su onda žoadari v Kouče došli i zavjeli Čaču i Bibu doma. Jel su žgance pojeli, ne zna se. A onda ž nimi dale, čez šumu Kneje put Mraclina. Prek ceste je mam bila Mraclinska šuma tak da po ceste niesu morali ni hoditi. A keaj je to – ni četiri kilometre doalko. K poldoanu su več bili tam.
Oko mraclinske cirkve je bil drveni rastovi plot. Jen žoandar je ostal čuvati vlovlenike a drugi su otišli po Mraclinu lovit mraclinske zelenokoaderaše. Gda su se žandoari med vulička zgubili, Čača – kakvuga ga je Bog okretnuga stvoril! – skoči k plotu, primle se za letve, sukne prek plota kak striela i zaproaši put Kouč. Biba se lecne poak za jnim. Ali ni žandar nie spoal v službe, čul je da se plot zatresel i skočil je za Bibum. Zgrabil ga na vrh plota - E nećeš, sokole! Biba je kakti zastal v zroaku i otpovrnu mu oštro - Pusti, pusti me, ti Boga tvega, viš, samo keaj ga nies vlovil!

Velika Gorica, na Boadnjak 2010. leta


Zvir:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg26909/#msg26909   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
tv kalendar 30.prosinac Austro - Ugarska nakon smrti Franje Josipa, 02:10

tv kalendar 30.prosinac Austro - Ugarska nakon smrti Franje Josipa
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Mrl Otto pl. Habsburg
« Odgovori #5 : Srpanj 24, 2011, 01:00:30 prijepodne »
Gradišćanske „Hrvatske novine“
Sri, 06/07/2011

Politika

Habsburg: umro velik i važan Europejac


Otto Habsburg, sin zadnjega austrijskoga cesara Karla I. je umro pandiljak jutro, 4. julija u 99. ljetu. Habsburg je bio časni gradjan Otave, Verešvara i Unde. Jedan od njegovih učiteljev je bio uz ostale benediktinac p. Jakov Blazović iz Frakanave. Otto Habsburg je imao četira državljanstva — Austrije, Ugarske, Hrvatske i Nimške. 20 ljet dugo je bio poslanik CSU-a u Europskom parlamentu, a uza to i predsjednik Paneuropskoga pokreta. Pokop je 16. julija u obiteljskoj raki Crikve kapucinov u Beču.
 

PÖCKING (BAVARSKA) — Otto pl. Habsburg (98) je umro, zapravo mirno zaspao u svojem privatnom domu u Pöckingu u Bavarskoj. Pred već miseci, doznao je jedan ključni medijski človik, da se je pogoršalo zdravstveno stanje nadvojvode Otta Habsburga i je počeo jur neveliko nešto snimati unajpr — za svaki slučaj. Sada ćemo na ORF-u, gledati ono ča je bilo snimljeno. »Otto von Habsburg, Die Biografie« (2007.) se zove knjiga ku su napisali St. Beier i Eva Demerle. Objavit ćemo u Hrvatski novina po priliki hrvatska poglavlja iz nje, kao npr.: U trajnom angažmanu za Hrvatsku (Im steten Einsatz f. Kroatien).
 
Slika:
Načelnik Otave Štefan Jakšić i žena Eva sa zlatohižniki Habsburg u Otavi (foto: arhiv HN)
http://hrvatskenovine.at/sites/default/files/imagecache/velika/2_17.jpg


„Hrvatski radio je svakih pol ure pozivao Srbe da ostanu kade jesu i da iskoristu svoja prava kao hrvatski gradjani, i Vi ste sami vidili da se onim Srbom, ki su bili toliko pametni, da ostanu, nije ništ dogodilo. Srpski radio je bio ta ki ih je stalno pozivao da projdu.“ A sad evo nešto iz knjige Budak/Strecha/Krušelj »Habzburzi i Hrvati« (2003.):
 

Obitelj Habsburg pomaže Hrvatskoj

Otto je proljeće 1990. samo nekoliko tjedana nakon prvih više-stranačkih izbora, posjetio Zagreb, gdje se sastao s predsjednikom Tuđmanom i ostalim visokim hrvatskim dužnosnicima. Izjavivši kako su „Hrvati stoljećima bili vjerni obitelji Habsburg“, pa u novim političkim okolnostima osjeća moralnu dužnost da im pripomogne u vraćanju europskog identiteta, Otto je u raznim europskim institucijama neumorno lobirao u korist hrvatske suverenosti i neovisnosti. Kada su ga pitali zašto je tako uporan u svojim prohrvatskim stavovima, Otto je novinarima odgovorio da je „rodjen u Austro-Ugarskoj i da se osjeća Hrvatom“, te da je „do svoje sedamnaeste godine vrlo tečno govorio hrvatski“. Cilj mu je bio, kako je i sam priznao, da se Hrvati napokon uvjere da Habsburzi „nisu onakvi kakvima su desetljećima prikazivani u jugoslavenskim povijesnim udžbenicima“. Odmah po izbijanju srpske agresije na Hrvatsku, gotovo se cijela obitelj Habsburg uključila u organiziranje i prikupljanje humanitarne pomoći. Otto i Karl, koji je na austrijskoj televiziji u tu svrhu vodio čak i jedan humanitarni kviz, više su puta obilazili i područja uz samu hrvatsku bojšnicu. (...)


 (Josip Seršić)

http://hrvatskenovine.at/clanak/06-07-2011/habsburg-umro-velik-i-vazan-europejac
« Zadnja izmjena: Srpanj 24, 2011, 01:05:06 prijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Mi Franc Jožef ....
« Odgovori #6 : Srpanj 24, 2011, 01:04:12 prijepodne »

Carevka

U Trojednoj kraljevini Hrvatskoj, Dalmaciji i Slavoniji službena himna je bila hrvatska inačica "Volkshymne" nazivana Carevka ili Kraljevka odnosno u početku "Bože čuvaj Cara Franju".

1. Bože živi, Bože štiti
Cara našeg i naš dom.
Vječnom Ti ih slavom kiti,
Snagom Ti ih jačaj svom.
Ti nam sretne dane množi,
Habsburškoj ih kući daj,
S njenom snagom zauvijek složi
Hrvatske nam krune sjaj.

2. Ti u našim stvori grudma
Živi ponos, krotku ćud,
Da smo mili svijem ljudma,
Na poštenju prvi svud.
Ti nas krijepi svojom vjerom,
Ravnaj naše sreće brod,
Da nam pođe pravim smjerom
Sav naš složan mili rod.

 3. No kad domu zlo zaprijeti,
»U boj!« zovne Kraljev glas,
Tad na ovaj poziv sveti
Lavom budi svaki nas,
Da pred stijegom našim gine
Dušman svaki, Bože daj!
A nad nama s nova sine
Blagog mira vedri sjaj!

4. Bože živi, srećom zlati
Kraljevski nam sjajni dom,
Naša ljubav nek ga prati
Do kraj međa žiću tom;
Blago, život Kralju svome
Svaki od nas rado daj,
Vječan bud na svijetu tome
Slavne naše krune sjaj.
 

Po tekstu iz: Iso Kršnjavi, Ivan Krtalić, Zapisci iza kulisa hrvatske politike, I, p152. Izdavačko knjižarska radna organizacija Mladost, 1986.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Gott_erhalte_Franz_den_Kaiser

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Za vreme pogreba cesarskoga sina Otta pl. Habsburga čula se v katedrale sv. Štefana i himna carske monarhije: "Bože čuvaj Cara Franju" z titli na različitem jezikem.


Vide(l)o:
Kaiser Otto von Habsburg - Kaiserhymne - národní hymna - Himnusz a császár (mit Untertitel), 01:34
Kaiser Otto von Habsburg - Kaiserhymne - národní hymna - Himnusz a császár (mit Untertitel)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


A ovak to v zvirniku (originalu) zvodi Žiga Međimurski.

Pesma sě zove "Vjutro rano". Fâla Žige kě jě priredil ovu međimursku (i gradiščansko-hrvacku, marijo-bistričku, bednjânsku, ..) nârodnu pesmu, tera jě denes vujedno i glazba nemačkě himně (pre neg jě to leta 1922. postala, bila jě, do 1918., glazba austro-vugarskě himně. Za to jě kriv ishitrilec (kompozitor) Josip Hajdin, (morti i) gradiščanski Hrvât, poznateši kak Joseph Haydn).

Žiga Međimurski - V jutro se ja rad vustanem, ravno pred zorju, 03:27

Žiga Međimurski - V jutro se ja rad vustanem, ravno pred zorju

iliti:

Žiga i Bandisti - Vjutro se ja rano stanem, 04:34

Žiga i Bandisti - Vjutro se ja rano stanem
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Mi Franc Jožef ....
« Odgovori #7 : Srpanj 24, 2011, 01:08:26 prijepodne »

Ritual pokapajna Habsburgcov
(na primeru Rudolfa Habsburga jedinoga sina kajzera Franza Jožeka I. i kajzerice Elizabete (Sisi) leta 1889, posle negvoga samoubojstva iliti negve zajne (Marije) Večere v Mayerlingu.


(klopajne po vrate)

"Do je tu? – pita kapuciner.

Negvo cesarsko veličanstvo princ prestolonaslednik Austrije, kralevski princ Ugarske i Češke, Lombardije i Venecije, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Galicije, Lodomerije i Ilirije, vitez reda zlatnoga runa, glavni inspektor carskoga pešaštva, Nadvojvoda Rudolf pl. Habsburg.

Kapuciner: "Ne poznamo ga. "

(pak klopajne po vrate)

"Do je tu? – pak pita kapuciner.

Nadvojvoda Rudolf pl. Habsburg.

Kapuciner: "Ne poznamo ga. "

(pak klopajne po vrate)

"Do je tu? " – pak pita kapuciner.

Rudolf, siromašni grešnik.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o
Ritual pokapajna Habsburgcov (nem.)
Habsburger Begräbnisritual, 01:29

Habsburger Begräbnisritual

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(Klopfen an die Türe)

"Wer ist da? " – fragt Kapuziner.

Seine kaiserliche Hochheit Kronprinz von Österreich, königlicher Prinz von Ungarn und Böhmen, der Lombardei und Venedig, von Dalmatien, Kroatien, Slawonien, Galizien, Lodomerien, Illyrien, Ritter des Ordens vom Goldenen Vlies, Generalinspektor der kaiserlichen Infanterie, Erzherzog Rudolf von Habsburg.

Kapuziner: "Wir kennen ihn nicht".

(wieder Klopfen an die Türe)
"Wer ist da? " – fragt wieder Kapuziner.

Erzherzog Rudolf von Habsburg.

Kapuziner: "Wir kennen ihn nicht".

(wieder Klopfen an die Türe)

"Wer ist da? " – fragt wieder Kapuziner.

Rudolf, ein armer Sünder.


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


Kraljevič i prosjak (Mark Twain)
http://www.lektire.co.ba/kraljevic-i-prosjak-mark-twain-lektira-kraljevic-i-prosjak/
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Mi Franc Jožef ....
« Odgovori #8 : Srpanj 24, 2011, 01:30:30 prijepodne »

Citat:

OBAŠLI SMO
 
Karoce va »perle od Kvarnera«
 
Opatija večeras ne spi – kantali su judi, zadovojni ča je Carska noć pripejala ne samo cara Franza Josefa i caricu Sissi, nego i celu vojsku judi z cele Hrvacke ki su va starinskemi kostimi đirali semo-tamo


Piše Aleksandra KUĆEL- ILIĆL


Kurijere, auti, motocikli i druga čuda modernega sveta zakrcali su gornju opatijsku cestu. Glavna, dolnja cesta se zaprla za skoro seh ki hode na naftu, benzinu, ale pak plin, a otprla samo za retki oldtimeri, karoci keh su vukli konji i za judi, za seh ki su se oteli bez straha prošećat po našoj »perle di Kvarnero«. Prošeći se s manun po Kvarnere, Opatija večeras ne spi – kantali su judi, zadovojni ča je Carska noć, letnja štorija ka poveda od povijesti i kulture ovisteh kraji i cele srednjoeuropske susešćine, prišla va grad i pripejala ne samo cara Franza Josefa i caricu Sissi, nego i celu vojsku judi z cele Hrvacke ki su va starinskemi kostimi đirali semo-tamo. Turisti su ćapevali svoje kameri i fotografski aparati i kako nemi litratali okole po grade i ni njin pačilo niš – ni vela gužva, ni vela teplina, ni to ča su auti morali pustit dosti dugo od centra.
   

Sacherica od 6 metar

Ono ča se je od celega tega šušura juden najviše zapjažalo, je to ča su ugostitelji zanesli kantride na samu cestu, pak se je spreda Imperijala, Milenija i Mozarta kakovo ledeno kafe, đelato, ale kakov koktelčić moglo popit i va jenen noven, a tako privlačnen ambijente. Na tarace od kavani hotela Imperijal rezala se je i jena od najvećeh Sacher torti na svete ka bi se zarad svojeh šest metar mogla natjecat i za Guinnesovu knjigu od rekordi, a pokle te slatke deliciji, vremena je bilo i za tanac po sred cesti i za kakov dobar litrat za spomen na opatijsko leto 2011., Kaisernacht, ov najveći teatar na oprten.
   

Carmen i Karol

Altroke letnje maškari, ovo je bil pravi karneval i za oneh ki znaju neč od opatijske povijesti pak njurgaju da carica Sissi nikada ni vižitala Opatiju (je al ne morda bi povjesničari boje znali), ma va saken slučaje, 2011. leta je bila tu, i za oneh ken niš ni bilo preveć ćaro ma su se »prepustili doživljaju letnje noći«. Isto tako govore i za glavnu večer na Slatine, ka je trebala kroz štoriju od rumunjskega kralja Karola i njegove ženi Carmen Sylve propejat uz besedi, kanat, tanac i muziku, seh ki su prišli više od sto let nazad, kot da bi se selo va neki vremeplov i pozabilo i na kompjutori, mobiteli, ajfoni, sateliti i sa druga čudesa ka zadiru va našu privatnost i ne daju nan mirno spat. Veli brat nas gjeda smiron. Znali mi za to, al ne.

Letnji zvončari

    Ma, bilo kako bilo, pustit ćemo juden ki su parićevali Carsku noć malo umjetničke slobodi, aš ako Sissi nikada ni popila kafe v' Opatije, ne mora značit da zvončari smeju kampanat po Opatije samo va vreme od pusta...


http://www.forumgorica.com/kajkavski/pocakaj-(po-ca-kaj)-lipa-nasa-cakavska/msg34498/#msg34498

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Citat:

ČA NI ČA

Kaiser pust

Piše Marino MALJAVAC
 
 
Kraljevski pir va carskoj noći vidila je Opatija pasani vikend, kad je na Slatini i po celin gradi paradiralo na hiljade ljudi kako bi vidili kraljicu Carmen Sylva i kralja Karola, cara Franza Josefa i njegova ženu Sissi skupa ziz njihu svitu. A bome imilo se tu ča vidit. Tancalo se grčke i latino tance, domaću potresujku, hital se je vatromet, sopla simfonija, kantala opera, a moglo se je trefit i čovika ki sope škotske gajde. Opatija se pokazala kot pravi kozmopolitski grad, takoreć saki ki je bil na Kaisernachti mogal je vidit del tradicije i kulture koj pripada. Ljudi su uživali, hodili su posred glavne ceste, a za grad kot ča je Opatija ki se zadnjih let ne more pohvalit ziz bogzna kakovin noćnin životon, ova povijesna carska noć pokazala se kot dosta dobra stvar. I onda su odnekud priletili zvončari. Ziz barku na vesla dopeljali su se do glavne pozornice, a neki »zlobnici« su rekli da bi to valjda rabilo simbolizirat njihov prelazak »onega poznatega« mora med Rukavcon i Zvoneću kuda tradicionalno hode na svoje ophode. Ipak, vrhunac cele štorije bil je kad su zvončari prišli na pozornicu i doklje se je hital vatromet i sopla simfonija – zapalili pusta.

    Sad, neki će reć da je va umjetnosti skoro se dozvoljeno, da je umjetnost svit za sebe i da ni toliko čudno ča Franz Jozef i Sissi ki nikad skupa nisu bili va Opatiji sada ovuda šeću ruku pod ruku ili da se pust pali va sred jula miseca. Ali, ni to baš tako. Besede »kaiser« i »pust« nekako ne pašu va istu rečenicu, al opet čajaznan, morda će drugo leto Franz Jozef i Sissi oprtit zvonce i poć skupa ziz zvončari po njihih tradicionalnih putih.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/pocakaj-(po-ca-kaj)-lipa-nasa-cakavska/msg34499/#msg34499 


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


Romy Schneider – šnajderica kak skrojena za Sisi
,,Sissi" - Der Film - Romy Schneider 8/10, 10:46
(početna scena ovoga 8. tala kaže scenu da Franz Jožek I za ženu bira 15-letnu Sisi a ne naštimanu mu nejnu starešu sestru Helenu)

,,Sissi" - Der Film - Romy Schneider 8/10


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Hrv. (k)wikipedia
Sisi - Carica Elizabeta Austrijska
http://hr.wikipedia.org/wiki/Carica_Elizabeta_Austrijska

Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Mi Franc Jožef ....
« Odgovori #9 : Srpanj 24, 2011, 01:31:58 prijepodne »

Car zove suca

Negdje oko 1886. godine, na poziv cara Franje Josipa, iz svakog sela ondašnje države trebala su ići u Beč po dva zastupnika. Sa sucem Josipom Kovačevićem (1838-1915) starijim, nitko se iz sela nije usudio poći bojeći se da će im car tamo dati odrubiti glave kao i nakad Petru Zrinjskom i Franu Krsti Frankopanu. Ipak, sam se sam prijavio Ivan Črnko, zvani Kaži-Franjo-Sepničar (1856-1933). Na dvornom mjestu zvanom Sepnica imao je malu zidanu kućicu. Tu je danas dio zemljišta uz Zagrebačku ulicu br. 8 i 10. On je bio siromah i jedno vrijeme tuđi sluga. Bio je vanbračno dijete. Rekao je buševskom sucu: «Idem i ja kad nigdo neče. Mene tak ni šteta.» (misleć ako ih car da pogubiti). Po pričanju kad su došli u Beč, na jednoj poljani bilo je puno stolova gdje se ugošćivalo besplatno (dio troškova puta vjerojatno je snosila sučija Buševec). Jedni su dolazili, drugi odlazili, jer su se smjeli zadržati samo nekoliko dana. Za to vrijeme dolazio je među taj narod i sam car Franjo Josip te ih je pitao kako su. Oni su se žalili da moraju plaćati pelcovinu, tj. porez na pečenje rakije, a on je rekao: «Dobro, dobro, onda budemo i to ukinuli».


Zvir:
Josip Kovačević: Obiteljska zadruga plemenitih Kovačevića, POU Velika Gorica, 2000., str.132

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurje, br. 2927, 31. svibna 2011

SITNICE (NE) ČINE POVIJEST

„Viruj Nimcu kako suncu zimsku…!

 Petar IV. Zrinski bio je čovjek „od mesa i krvi“, sa svim dobrim i lošim ljudskim osobinama, da je pored snage tijela i duha, mišića i uma, imao „sposobnost“ i da pogriješi, pa je jednoj svojoj pogrješci – nažalost, čak u dva dijela! – morao „zahvaliti“ što je završio kako je završio: povjerovao je, naime, onomu protiv kojega se i pobunio.
Pogriješio je Petar prvi put kad je povjerovao „časnoj“ carevoj – još uvijek se čuje „Carska se ne poriče!“ – riječi, dobivenoj ni manje ni više nego preko časna starca biskupa, koji je također „nasjeo“. Naivno vjerujući već poznatom vjerolomniku, krenuo je iz Čakovca na put prema Beču. Pogriješio je i drugi put kad je putem pomislio skrenuti, pa mjesto u Beč otići na istok prema svojemu istomišljeniku zetu koji je tada bio nešto bolje sreće, ali je od toga ipak odustao. Napokon, da je „pročitao“ podmuklo lukavstvo ili lukavu podmuklost svojih neprijatelja, možda je mogao pokušati pobjeći prije nego je kao veleizdajnik dobio okove na noge, možda i ruke. Ali nije, i to ga je, nažalost, stajalo glave – mjesec dana prije nego je navršio pedeset godina života!




Autor članka: Vladimir KAPUN


O jednomu od najvećih, ali i najtragičnijih junaka cjelokupne naše, hrvatske povijesti, o Petru IV. Zrinskomu već je napisano toliko svega i svačega da bi se mogla sastaviti lijepa, ne mala knjižnica, njegova pak žalosna sudbina nadahnjivala je i poticala likovne umjetnike toliko da su stvorili slika i kipova za jednu pravu i ne preskromnu galeriju. No, njegovi politički pogledi na prošlost, tadašnjost i budućnost Hrvata i Hrvatske već tri i pol stoljeća kod ne malo ljudi izmiču ozbiljnoj i objektivnoj ocjeni: jedne dovode do prave euforičan zanos u kojemu ponekad i „domoljublje“ prelazi granice istinskoga i trijeznoga domoljublja, kod drugih izaziva neobuzdanu mržnju i bijes prema svemu što ne samo podsjeća, nego i na ono što tek može podsjećati na njega. Ipak, kako se god gledalo na njega i što mu se god priznavalo ili zamjeralo, njegovo je mjesto u hrvatskoj povijesti takvo da mu se sasvim opravdano spominju i slave ne samo „okrugle“, nego i svakogodišnje obljetnice tragične pogibije, kako je to bilo prije mjesec dana o tristo četrdesetoj godišnjici njegove smrti, a bilo je i lani i bit će i dogodine.
I neka bude – zaslužio je.
No, pritom ne treba zaboravljati da osim nesretne smrti ima kod njega i drugih stvari koje su mu se dogodile, a zaslužuju da ne budu zanemarene. Prije svega, ne bi umro ni takvom ni drugačijom smrću, a ne bi ni učinio ništa od onoga po čemu je slavan da se nije rodio, a to se dogodilo prije koliko-toliko okruglih tristo devedeset godina, 1. (neki kažu 6., što nije važno) lipnja 1621. u Vrbovcu gdje i danas još postoji kula kao ostatak nekadašnje utvrde obitelji Zrinskih. Već kao petogodišnji dječak od iznenada umrlog oca Jurja V. (1598.-1626) naslijedio je naslov legradskog ili međimurskoga kapetana, vojničkoga časnika kojemu je dužnost bila brinuti se i voditi obranu čitavoga kraja; razumije se, za dječarca kojemu su na pameti mogle biti samo igračke i igre, to je bila samo čast bez vlasti, ali se može shvatiti i kao navještaj ili predznak za ono što ga u životu čeka,a to su vojništvo i ratovanje.
Ugledni skrbnici uputili su njega i nešto starijega mu brata Nikolu VII. (1620.-1664.) na školovanje najprije u Grac i potom u Trnavu; u oba je ta grada u isusovačkim školama stekao solidno obrazovanje. Zatim je s bratom pod vodstvom jednoga učenoga i vještoga kanonika proputovao Italiju – primio ih je i sam papa Urban VIII. – i dok mu se brat više zanimao za lijepe umjetnosti, starine i povijest, on se bavio vojnim znanostima i topništvom.
Tek što se 1637. godine vratio u domovinu, čekalo ga je „vatreno krštenje“ u sukobu s Turcima kod Velike Kaniže i tu je prvu priliku da pokaže svoje junaštvo i snagu dobro iskoristio. Uskoro potom si je s bratom podijelio veliko obiteljsko imanje – govorilo se za njih da konj pod njima na putu od Jadrana do Balatona ne mora nogom stati na tuđe zemljište – i otada do Nikoline smrti (1664.) boravio je uglavnom na Ozlju, ako ga poslovi i obveze, prije svega borbe s Turcima, pa tek onda nešto ne tako opasno i teško, nisu povremeno i privremeno odvlačili drugamo. Tu se oženio s Katarinom Frankopan koja mu je rodila Jelenu, Ivana Antuna, Juditu Petronilu i Zoru Veroniku. Dok se oplakuje Petrova tragična smrt, najčešće se zaboravlja da je svih tih petero članova njegove obitelji na ovaj ili onaj način dijelilo njegovu žalosnu sudbinu: Katarina, Petronila i Zora umrle su po samostanima, Ivan potamnjena uma i pod drugim prezimenom u tamnici, Jelena u izgnanstvu ili izbjeglištvu (što je isto!) u Nikomediji u Maloj Aziji.
Kad su mu opće prilike, prije svega Turci, dopuštale, rado je posezao za knjigom. Poznato je da je s mađarskoga jezika preveo velik spjev „Adrianskoga mora sirena“ u kojemu njegov brat veliča njihova zajedničkoga pradjeda, sigetskoga junaka Nikolu IV. Zrinskoga. Stručnjaci kažu da je Petrov prijevod pod naslovom „Opsida sigecka“ vjeran originalu, ali i da ima dijelova koji su njegov „autorski rad“. Statistički se to može izraziti ovako: izvornik ima više oko tisuću šesto kitica (po četiri stiha), a Petar je ispustio četrdeset i jednu (oko 2,5%) i preradio dvadeset jednu, ali je dodao sto trideset sedam vlastitih – više nego dovoljno da mu se prizna ne samo prevodilaštvo, nego i djelomično suautorstvo. Ne treba zaboraviti da neki stručnjaci pretpostavljaju – ne bez čvrstih razloga – da je i Katarinina „Sibila“ zapravo njegov prijevod.
Glavno Petrovo zanimanje i posao bili su vojska i rat. Već njegova tjelesna konstrukcija i fizički izgled odavali su u njemu čovjeka jaka i čvrsta, odlučna i hrabra, borbena i svjesna svoje snage. Kad je stao na čelo svoje vojske, i najveće kukavice ostavljao je strah. Zato nije čudno što je često i s manjom vojskom svladavao veće i jače neprijatelje te postizao uspjehe po kojima je postao i u Europi slavan. Politikom se ozbiljnije počeo baviti tek malo prije bratove smrti, kad se priključio protuhabsburškoj uroti. To ga je na kraju stajalo glave.

P.S.
Ne treba zaboraviti da je i Petar bio čovjek „od mesa i krvi“, sa svim dobrim i lošim ljudskim osobinama, da je pored snage tijela i duha, mišića i uma, imao „sposobnost“ i da pogriješi, pa je jednoj svojoj pogrješci – nažalost, čak u dva dijela! – morao „zahvaliti“ što je završio kako je završio: povjerovao je, naime, onomu protiv kojega se i pobunio upravo zato što je kršio svoju carsko-kraljevsku riječ i nije izvršavao obvezu koju su i za njega preuzeli njegovi, carevi, predci kad su ih i njegovi, Petrovi predci izabirali za svoje vladare. Pogriješio je Petar prvi put kad je povjerovao „časnoj“ carevoj – još uvijek se čuje „Carska se ne poriče!“ – riječi, dobivenoj ni manje ni više nego preko časna starca biskupa, koji je također „nasjeo“. Naivno vjerujući već poznatom vjerolomniku, krenuo je iz Čakovca na put prema Beču. Pogriješio je i drugi put kad je putem pomislio skrenuti, pa mjesto u Beč otići na istok prema svojemu istomišljeniku zetu koji je tada bio nešto bolje sreće, ali je od toga ipak odustao. Napokon, da je „pročitao“ podmuklo lukavstvo ili lukavu podmuklost svojih neprijatelja, možda je mogao pokušati pobjeći prije nego je kao veleizdajnik dobio okove na noge, možda i ruke. Ali nije, i to ga je, nažalost, stajalo glave – mjesec dana prije nego je navršio pedeset godina života!


http://www.medjimurje.hr/clanak/2927/2011-05-31/sitnice-ne-cine-povijest
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549