Autor: shaka zulu - Rujan 07, 2010, 02:49:05 prijepodne
06.09.2010
U subotu 04.rujna 2010.god. u Velikoj Gorici, točnije u prostoru gradske četvrti Kurilovec, održana je osnivačka skupština udruge za očuvanje kulturne i prirodne baštine Kurilovca „ETNO UDRUGA KURILOVEC“. Za predsjednicu Udruge izabrana je Ana Plehinger.
U današnjem brzom tempu življenja nestaju stare građevine, stari običaji i zaboravlja se način života naših djedova i baka. Ustupa se mjesto žurbi globalizacije, brzom „brisanju pamćenja“ i nestanku sjećanja na naše korijene. Želja da se to ne dogodi, barem ne posve - jedan je od razloga koji su osnivače doveli na ovu osnivačku skupštinu. Potreba za očuvanjem i promicanjem zavičajnog identiteta, tradicijske baštine i običaja naselja Kurilovec, kao integralnog dijela Velike Gorice i Turopolja, potaknuli su osnivanje ove udruge.
Udruga će aktivno promovirati kulturnu i prirodnu baštinu Kurilovca, revitalizirati stare narodne običaje i svetkovine, organizirati i provoditi razne manifestacije i izložbe radova, educirati zainteresirane pojedince u izradi tradicijskih predmeta i proizvoda, aktivno se zalagati za obnovu lokalnog identiteta, vršiti izdavačku djelatnost vezanu uz povijest Kurilovca, surađivati s drugim udrugama Turopolja, te aktivno sudjelovati u poboljšanju turističke ponude Turopolja.
http://www.vgdanas.hr/osnovana-etno-udruga-kurilovec-1513.aspx (http://www.vgdanas.hr/osnovana-etno-udruga-kurilovec-1513.aspx)
Autor: JosipJoža - Rujan 07, 2010, 08:23:14 prijepodne
Kaže jedna narodna: Bolje ikad nego nikad.
Autor: Mlačanin - Rujan 07, 2010, 09:14:41 prijepodne
Ovo je svakako pohvalno, kao što je pohvalno prije svega nastojanje i djelovanje g.Rade Jovičića, koji je među prvima na području Turopolja počeo voditi brigu o Etnotradiciji, promovirati je , aktivno realizirati, raditi na podizanju svijesti o očuvanju tradicije i kulture Turopolja, čije rezultate vidimo i kroz osnivanje ove Udruge. Svakako je dobro da je i više takvih Udruga ali treba biti realan i iskren i odati priznanje g. Rade Jovičiću za sva učinjena djela do sada i njegova nastojanja tijekom svih zadnjih godina da se Etnoresursi očuvaju a ne bace u zaborav vremena, s čime je zapravo i počela se razvijati i podizati svijest kod mnogih drugih kojima tada i u to vrijeme to nije bilo ni u primilsi.
Kaže jedna narodna: Bolje ikad nego nikad.
Uz dužno poštovanje prema gospodinu Jovičiću i njegovom radu,jedan od velikana u očuvanju turopoljskih vrednota svakako je bio i mosig. Ladislav Loina, župnik u Odri
Autor: JosipJoža - Rujan 07, 2010, 09:27:45 prijepodne
Autor: Mlačanin - Rujan 07, 2010, 10:20:36 prijepodne
hvala mlačanin i na toj informaciji, jer svi ljudi koji imaju zasluge, vrijedni su itekako da ih se spomene.
Bez obzira na sva politička prepucavanja, koja po meni u ovakvim temama nikako ne bi trebala imati svoje mjesto, takove osobe i ovdje spomenute udruge i slične inicijative svakako zaslužuju da ih se spomene i zabilježi.
Ovo je pravi put da se sačuvaju i zabilježe sve one vrednote koje su potekle iz naroda u svim našim krajevima. Naravno ,mi možemo govoriti o našim vrednotama,jer ih poznajemo i sami smo vjerojatno živjeli sa njima i za njih.
Evo sada mi pada na pamet jedna tema koju možemo posebno otvoriti, da se ova previše ne proširuje izvan svoga naslova. A to je zaslužni ili poznati muževi ili žene Turopolja.
Dakle , svi oni koji su na bilo koji način,kroz kulturna ili bilo koje drugačije djelovanje ostavili svojim radom traga u ovim našim krajevima,bili poznati glazbenici i slično.
Sama ova udruga u Kurilovcu, tim više ima svoje dobre početke i lijepo je da se takova inicijativa pokreće.
Autor: shaka zulu - Rujan 07, 2010, 04:42:21 poslijepodne
Mislim da ste mi zabili Slaveka Stepaniča z Lomice,prati plemenitaše,se dogotke,ima etno zbirku i se vrženo na internet.Kaj če ti v ladice il v podrumu da samo ti moreš gledeti...
Bumo videli kak bu se to zišlo...
Autor: Mlačanin - Rujan 07, 2010, 06:07:30 poslijepodne
Neznam do stoji iza toga i kaj se konkretno misli napraviti jel gugel hita samo van naš forum,rvg i vgd.Kaj se sela dotikavle,preblizu smo centru da bi bili selo a predalko od nega da bi bili grad,tak da se se preleva il na Goricu il mam parne.Kaj postoji v selu?Udarnik,penzioneri,udruga žene,...neznam jel još kaj ima.Ni tu ni nikakvoga OSS,KUDa,nekaj kaj bi skupilo ljude,...il je selo takvo...Si živeju svoje male,privatne živote.Na brege je druga pesma,tam mam čem dojdeš mam si "domači",moreš se prikrpati kam očeš,drugi mentalitet.Veli mi bivši kolega da su se pred dva tjedne zmislili i napravili "šarajzlin zabavu";piti,jesti,nogomet,odbojka,..od jutra do mraka.Leže je da ti je selo mejne,de se si poznaju.
Mislim da ste mi zabili Slaveka Stepaniča z Lomice,prati plemenitaše,se dogotke,ima etno zbirku i se vrženo na internet.Kaj če ti v ladice il v podrumu da samo ti moreš gledeti...
Bumo videli kak bu se to zišlo...
Nismo kunta nikoga zabili! Em nismo još ni poćeli zbrajati. Lepo da si ga se setil!
Autor: Newbie - Rujan 07, 2010, 07:43:16 poslijepodne
Ovo je svakako pohvalno, kao što je pohvalno prije svega nastojanje i djelovanje g.Rade Jovičića, koji je među prvima na području Turopolja počeo voditi brigu o Etnotradiciji, promovirati je , aktivno realizirati, raditi na podizanju svijesti o očuvanju tradicije i kulture Turopolja, čije rezultate vidimo i kroz osnivanje ove Udruge. Svakako je dobro da je i više takvih Udruga ali treba biti realan i iskren i odati priznanje g. Rade Jovičiću za sva učinjena djela do sada i njegova nastojanja tijekom svih zadnjih godina da se Etnoresursi očuvaju a ne bace u zaborav vremena, s čime je zapravo i počela se razvijati i podizati svijest kod mnogih drugih kojima tada i u to vrijeme to nije bilo ni u primilsi.
Kaže jedna narodna: Bolje ikad nego nikad.
A kaj taj Rade nema nikakve etnologije u svojem kraju? Kako je svoju rodnu grudu mogao napustiti i svoju etnologiju ostaviti da grca i place u mraku da bi neciju tudju spasavao, joj Rade...
Mislim da bi bilo lakse da sveko je u svome kraju etnolog. Kurilovcani ce u svojemu sa Anom na celu sigurno napraviti puno za ocuvanje bastine Kurilovca, jer ipak, domaci su, znaju sto i kako je bilo, netreba im nekih strucnih knjiga.
Autor: JosipJoža - Rujan 07, 2010, 08:00:34 poslijepodne
Ovo je svakako pohvalno, kao što je pohvalno prije svega nastojanje i djelovanje g.Rade Jovičića, koji je među prvima na području Turopolja počeo voditi brigu o Etnotradiciji, promovirati je , aktivno realizirati, raditi na podizanju svijesti o očuvanju tradicije i kulture Turopolja, čije rezultate vidimo i kroz osnivanje ove Udruge. Svakako je dobro da je i više takvih Udruga ali treba biti realan i iskren i odati priznanje g. Rade Jovičiću za sva učinjena djela do sada i njegova nastojanja tijekom svih zadnjih godina da se Etnoresursi očuvaju a ne bace u zaborav vremena, s čime je zapravo i počela se razvijati i podizati svijest kod mnogih drugih kojima tada i u to vrijeme to nije bilo ni u primilsi.
Kaže jedna narodna: Bolje ikad nego nikad.
A kaj taj Rade nema nikakve etnologije u svojem kraju? Kako je svoju rodnu grudu mogao napustiti i svoju etnologiju ostaviti da grca i place u mraku da bi neciju tudju spasavao, joj Rade...
Mislim da bi bilo lakse da sveko je u svome kraju etnolog. Kurilovcani ce u svojemu sa Anom na celu sigurno napraviti puno za ocuvanje bastine Kurilovca, jer ipak, domaci su, znaju sto i kako je bilo, netreba im nekih strucnih knjiga.
A što bi čovjek od tebe takvog i mogao uopće nešto bolje i očekivati. Bljak.
Autor: JosipJoža - Rujan 07, 2010, 08:14:01 poslijepodne
Doobar primjer u Pešćenici, gdje je povratnik iz Njemačke obnovio i uredio staru drvenu kuću s okućnicom, povukao je za sobom i Nijemca, dizajnera koji mu je to dizajnirao i pritom se zaljubio u drvenu gradnju da je i sam ostao u Pešćenici i kupio imanje, te je do sada ako se ne varam obnovio 3 ili 4 drvene kuće, pogledati prilog iz Htrvatska uživo od 07.09.
Primjer za svaku pohvalu i pažnje vrijedan, prekrasno su uredili sve tako da sada imaju to sve i zajednički povezano, stare drvene kuće u sređenoj i lijepoj okućnici, prekrasno.
Autor: shaka zulu - Rujan 07, 2010, 09:24:37 poslijepodne
Turopoljskim drvenim ljepoticama zvona zvone na odlazak
Prema drvenim sakralnim objektima moguće je danas dobro pratiti način života u nekdašnjim naseljima. Međutim, drvene crkve i male zvonare ostaju prepuštene propadanju i zaboravu pred naletom novih građevinskih materijala. Hoće li Konzervatorski zavod uspjeti sačuvati i ono malo preostalih svjedoka nekdašnjeg načina života u turopoljskom kraju?
VEDRAN KOSOVIĆ
Tradicionalna gradnja drvetom u Zagrebačkom polju, koje se prostire se od Zagreba do Siska, danas je ostala svjedokom prošlih vremena i prilagdbe tamošnjih žitelja području na kojem su živjeli. Zagrebačko polje, recimo i to, kasnije je nazvano Turopoljem, u čijem je nizinskom, središnjem dijelu Posavina, a u višim dijelovima Vukomeričke Gorice. Drvetom se nekada gradilo zbog tamošnjih rasprostranjenih velikih šuma, posebice hrasta lužnjaka, najboljeg drveta za građu.
Msgr. Ladislav Lojna, dekan Odranskog dekanata i dobar poznavatelj tradicionalnih običaja turopoljskoga kraja, rekao nam je da su u vrijeme kada je on došao u Turopolje 1944., sva naselja, kuće i gospodarske zgrade bili izgrađeni gotovo u cijelosti od drveta. Međutim, danas, u mnogim selima nema više gotovo niti jednog drvenog objekta, ili ih ima najviše dva do tri. Tijekom vremena, tehnika gradnje drvenih zgrada je napredovala, pa su se samouki majstori razvili u prave specijaliste-graditelje i umjetnike u oblikovanju figura i urešavanju stijena i glavnih greda narodnim ornamentima. Zato je i razumljivo s koliko su se posebno pažnje, znanja i umijeća gradili drveni vjerski objekti objekte za obrede bogoslužja.
Prema drvenim sakralnim objektima moguće je danas dobro pratiti razvoj i način života u tada postojećim naseljima. Tako je svaki izgrađeni sakralni objekt ovisio o veličini naselja, te o materijalnim mogućnostima mještana. Msgr. Lojna podsjeća da su u nekim zaselcima podizani mali drveni objekti, koji se mogu nazvati zvonarama, na kojima se redovito dizao i tornjić sa zvonom, a zapravo je bio nadgradnja maloga prostora u kojem se povremeno održavalo bogoslužje u čast sveca, zaštitnika naselja. Veća su, pak, naselja, ili više njih zajedno, osnivala veće vjerske zajednice - župe. »Tako su nastale veće drvene zgrade vjerskog značenja, koje su postale župne crkve«, objašnjava Lojna. U Turopolju su takve župne crkve postojale u više većih mjesta, poput Dubranca - drvena crkva sv. Katarine, i Petrovine, u kojoj je nekad bila župna crkva Velikogoričke župe. Danas, izvorno, postoji još samo jedna drvena župna crkva, župe sv. Marka u Jakuševcu, a prema najnovijoj diobi župe Odra, župnom crkvom postala je i dotadašnja kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki.
Lojna navodi da je graditeljstvo drvetom osobito procvalo nakon povlačenja Turaka, od sredine 18. stoljeća i trajalo je sve do polovice 20. stoljeća, kad je drvo u Turopolju počela zamjenjivati cigla, a u novije vrijeme beton i druga tehnička dostignuća koja su drvenu gradnju potpuno istisla, osim nekih (ne)usješnih imitacija u gradnji vikendica.
Danas još jedino u predjelu prema Sisku (Pešćenica, Lekenik) postoje primjerci drvene arhitekture - čardaci, ali, kako velečasni Lojna kaže, »i njima zvona zvone na odlazak«. Prema njemu, čardaci i druga sve rijeđa drvena arhitektura proživljavaju svoju agoniju, koju, doduše, želi prekinuti Konzervatorski zavod, ali »pacijenti im propadaju i doživljavaju sudbinu njihovih graditelja, nad kojima je izrečena strahovita pravna osuda - od praha si nastao, u prah ćeš se vratiti«, zaključio je svoju priču msgr. Ladislav Lojna.
http://www.vjesnik.hr/html/1999/04/03/nkul.htm (http://www.vjesnik.hr/html/1999/04/03/nkul.htm)
Autor: Stjepan - Rujan 07, 2010, 10:40:12 poslijepodne
A kaj taj Rade nema nikakve etnologije u svojem kraju? Kako je svoju rodnu grudu mogao napustiti i svoju etnologiju ostaviti da grca i place u mraku da bi neciju tudju spasavao, joj Rade...
Mislim da bi bilo lakse da sveko je u svome kraju etnolog. Kurilovcani ce u svojemu sa Anom na celu sigurno napraviti puno za ocuvanje bastine Kurilovca, jer ipak, domaci su, znaju sto i kako je bilo, netreba im nekih strucnih knjiga.
Ako nemaš kaj pametno za reći onda radije šuti. Imaš tu u našem kraju dovoljno primjera kad su ljudi sa strane napravili više za domaću kulturu nego domaći. Da si ti bio u Lomnici onda jedan Vojko Miklaušić (iz Velikog Rata na Dugom otoku) nikada ne bi dobio šansu da napravi to kaj je napravio za Lomnicu i cijeli ovaj kraj.
Onda bi i Lučić kao domaći muž sa svojim Domekom turopolskim trebao isto puno napraviti zar ne? Ali to njemu na priznaš jer nije na istoj političkoj strani s tobom.
Ajde dosta s tim licemjerstvom.
Autor: amarkulin - Rujan 07, 2010, 10:49:57 poslijepodne
msgr. Ladislav Lojna.
Da popravim grešku.
Monsignor Ladislav Loina.
Autor: Newbie - Rujan 07, 2010, 11:06:53 poslijepodne
A kaj taj Rade nema nikakve etnologije u svojem kraju? Kako je svoju rodnu grudu mogao napustiti i svoju etnologiju ostaviti da grca i place u mraku da bi neciju tudju spasavao, joj Rade...
Mislim da bi bilo lakse da sveko je u svome kraju etnolog. Kurilovcani ce u svojemu sa Anom na celu sigurno napraviti puno za ocuvanje bastine Kurilovca, jer ipak, domaci su, znaju sto i kako je bilo, netreba im nekih strucnih knjiga.
Ako nemaš kaj pametno za reći onda radije šuti. Imaš tu u našem kraju dovoljno primjera kad su ljudi sa strane napravili više za domaću kulturu nego domaći. Da si ti bio u Lomnici onda jedan Vojko Miklaušić (iz Velikog Rata na Dugom otoku) nikada ne bi dobio šansu da napravi to kaj je napravio za Lomnicu i cijeli ovaj kraj.
Onda bi i Lučić kao domaći muž sa svojim Domekom turopolskim trebao isto puno napraviti zar ne? Ali to njemu na priznaš jer nije na istoj političkoj strani s tobom.
Ajde dosta s tim licemjerstvom.
A mozda da Lucic ode nekud dalje? Mozda bi se tamo bolje uklopio! Recimo razmjena takvih vrhunskih etnologa, po principu razmjene studenata. A da licemjesrstvo... to se tako zove!?
Autor: shaka zulu - Rujan 07, 2010, 11:09:21 poslijepodne
Autor: Stjepan - Rujan 07, 2010, 11:19:34 poslijepodne
Zapravo je ispravno licemjerje ili hipokrizija.
@kuntakinte: nemam pojma, vidim ga tu i tamo u dućanu i uvijek ima problema s karticom. :-)
Autor: Newbie - Rujan 07, 2010, 11:23:36 poslijepodne
@Newbie: sitničariš, greška u tipkanju. I još jedan koji se drznuo nešto raditi oko Turopolja, a nije tu rođen. Emilij Laszowski - Brlog kraj Ozlja. Da je po tebi ni Povijesti Turopolja ne bi imali.
Zapravo je ispravno licemjerje ili hipokrizija.
@kuntakinte: nemam pojma, vidim ga tu i tamo u dućanu i uvijek ima problema s karticom. :-)
Kad se vec motas tuda, da ti velim oko Lucica... dva tri susreta sa njime i pokusaj vlastitog misljenja, promjenili bi tvoje misljenje o njemu.
Autor: Stjepan - Rujan 07, 2010, 11:36:36 poslijepodne
Da spomenem još jednog dotepenca...Slavko Kolar (Palešnik, Garešnica). Na 22 kilometra razrovane ceste od željeznice i pošte, 6 kilometara od prve škole i crkve nalazi svoju najdragocjeniju rudaču iz koje će iskovati svoja najpoznatija djela koja su poznatijim učinila brege kojima je on tepao Bikovske Gorice.
Autor: shaka zulu - Rujan 19, 2010, 05:36:27 poslijepodne
Ako se želite uključiti u rad Etno udruge Kurilovec nazovite Baricu Tomašić na tel 6218 132.
U okviru udruge djeluje mješoviti pjevački zbor,a učlaniti se možete kod voditeljice zbora Martine Ivanović na broj 099 691 4387, u vremenu od 19.00 do 22.00 sata.
Autor: koko-vg - Rujan 26, 2010, 09:06:05 prijepodne
http://www.hrt.hr/?id=enz&tx_ttnews (http://www.hrt.hr/?id=enz&tx_ttnews)[cat]=370
Doobar primjer u Pešćenici, gdje je povratnik iz Njemačke obnovio i uredio staru drvenu kuću s okućnicom, povukao je za sobom i Nijemca, dizajnera koji mu je to dizajnirao i pritom se zaljubio u drvenu gradnju da je i sam ostao u Pešćenici i kupio imanje, te je do sada ako se ne varam obnovio 3 ili 4 drvene kuće, pogledati prilog iz Htrvatska uživo od 07.09.
Primjer za svaku pohvalu i pažnje vrijedan, prekrasno su uredili sve tako da sada imaju to sve i zajednički povezano, stare drvene kuće u sređenoj i lijepoj okućnici, prekrasno.
... radi se o našem čovjeku, svečeniku, imao sam prilike razgledati taj posjed iznutra... super je sređeno ....
Autor: Goričanka - Rujan 26, 2010, 10:16:25 prijepodne
A Pešćenica bu sad izdala i Monografiju mjesta povodom mislim 700. obljetnice i kak imam čuti celo selo je uključeno u izradu iste.
Drago mi je da su se Pešćenci zbudili i da ne dozvole da Pešćenica bude zaboravljena.
Autor: kuntakinte - Travanj 29, 2011, 10:48:54 poslijepodne
Autor: kuntakinte - Lipanj 25, 2012, 12:10:42 prijepodne
Autor: kuntakinte - Ožujak 21, 2013, 07:09:35 poslijepodne
Autor: kuntakinte - Travanj 08, 2013, 10:59:27 poslijepodne
Zainteresirani se mogu priključiti radionicama koje će se održavati u sjedištu Udruge, Horvatova ulica 57, u sklopu zgrade DVD Kurilovec.
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 28, 2014, 10:05:17 poslijepodne
Otišel si zanaviek. Ni zbogom nisi rekel, a vrnul se nigdar ne buš....
Jako nam buš falel. A dô bu sad naš Japa?
ETNO VUDRUGA KURILOVEC
Jožekov čošek
VGdanas, 11.02.2014, br. 037, www.vgdanas.hr (http://www.vgdanas.hr)
Autor: kuntakinte - Srpanj 01, 2014, 11:09:14 poslijepodne
http://www.etno-udruga-kurilovec.hr/ (http://www.etno-udruga-kurilovec.hr/)
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 07, 2015, 12:00:19 prijepodne
VGdanas, 15.01.2015.
Broj 058, www.vgdanas.hr (http://www.vgdanas.hr)
JOŽEKOV ČOŠEK
RIČET (jagli, ječmena kaša)
Liepo mi je majka rekla da zemem samo malo kaše z torbice, a jô sem svu kašu oprala i diela kuvat. Pitaj dragoga Boga, de mi je bila pamet…
Taj dôn je majka otišla kopat kukuruzu. Zdigla se rano, još za mrôka, zela je motiku, flašičku z vodum i otišla.
Dôn prije, rekla mi je da bum jô zutra kuvala ričet. Navek mi je govorila: „Kad se vudaš (otideš zumuš) jednoga dôna i ak dojdeš v hižu de je huda svekrva, a nebuš znôla kuvati, saki dôn te bu klela i špotala“.
Priredila m je vrečice z bažulom i z ječmenum kašum.
Zebrala sem liepo bažul i oprôla ga. Dela sem ga kuvat. K bažulu sem narezala luka, merlina, celera, špeka, pak sem sé to posolila i pobiberila.
V drugom loncu je kipela voda i nutre sem nasipala opranu ječmenu kašu. Za pol vure, ta se ječmena kaša tak „napuhala“ (napunula), da lonec f teromu se kuvala, više ni bil dosta veliki; sem kašu zesipala u veči lonec i pridôla vode.
Pôk je prešlo pol vure, ali ni taj vekši lonec ni bil dosta veliki – kaša je samo rôsla i rôsla. Zela sem treči (trejti) lonec i pôk vujnega presipala kašu i pôk prilejôla vode.
Kad sem se okrenula oko sebe, imela sem kaj videti. Svi lonci su bili od kaše, više v kredencu ni bilo niti jednoga. Nu, na moju sreču, bažul se skuval. Dela sem vujnega malo skuvane ječmene kaše i napravila zafrik.
Ali, Bože moj, am je te kaše još tuliko ostalo, tak puno da bi bilo dosta za cielu vulicu. Ajoooj, a kam bum sad žnum?
Zela sem lonec s kašum, žlicu i otišla na dvorišče. Kašu sem dôla kokóšami, racami i môčku, a ono kaj je ostalo sem hitila na vrt.
ómm
Majka se oko pol dôn vrnula s pola i liepo se najela ričeta (jaglof). Bil je dober il je ona bila jôko glôdna. Ali, kad je otišla vôn da s pumpe donese mrzle vode, imala je kaj videti: kuvane ječmene kaše bilo je po cielomu dvorišču.
Môček se kaše tak najel da su mu oči postale pučkaste. Ne bilo druge, nek je zela lopatu, pobrala kašu po dvorišču i hitila ju na gnoj.
Liepo mi je majka rekla da zemem samo malo kaše z torbice, a jô sem svu kašu oprala i diela kuvat. Pitaj dragoga Boga, de mi je bila pamet… Majka me prijela za šišek i malo stepla. Je, tak je to bilo, nigdôr to nebum pozôbila. Sva je sreča da mi se to dogodilo kak curičke. A kaj bi bilo da sem pri svekrve skuvala tak puno ječmene kaše? Gundrala bi i čavrala i špotala bi me po cielomu selu.
* * * * * * * *
KUD Bukovac - Stal se jesam, 03:47
http://www.youtube.com/watch?v=IO0C0qvFl_8#ws (http://www.youtube.com/watch?v=IO0C0qvFl_8#ws)
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 21, 2015, 11:59:06 prijepodne
VGdanas, 28.01.2015.
Broj 059, str. 30, www.vgdanas.hr (http://www.vgdanas.hr)
JOŽEKOV ČOŠEK
PLEMEKOV MELEN
Kad je drugi veliki rat prešel, došla je Plemeku noredba od partizonskoga odbora da mora iti z drešom delat v Sisek. Drugovi z Goričkoga komiteta su mu rekli nek samo on i dale dela doma, da ga budu zaštitili, če bu trebalo. Kad su v partizonskomu odboru videli da se naš Plemek, kak su rekli „oglušil o naredbu“, koznili su ga tak da su mu dosudili jedno leto zatvora. Nigdo z Goričkoga komiteta ni rekel ni jenu liepu rieč zajnega. Nigdo ga ni zaštitil. I dale si moreš misliti kaj je bilo – Števiča su deli 1948. v zatvor. Bogi čovek, a ni kriv ni dužen…
Pitala si me zajni put za sé melene tere se siečam da su bili v Kurilovcu i po Gorice. Siečam se stôroga melena na Gorice, pri Zomule. Tam je bil, vuz stôri vatrogasni dom. Bum ti jemput ojnem se pripovedal, To je bilo tak dôvno, am onda nigdo drugi ni niti imal melen, neg Zomula. I stôrom semišču na Gorice ti bum pripovedal… valda nam pozôbil.
A v Kurilovcu, em znôš i sôma da su meleni bili pri Pukaniču, pri Mateku Odrčiču i pri Plemeku. Mi smu navek išli na dreš k Plemeku. Števiča Stepaniča smo zvali Plemek. On je počel delati taj posel za vrieme drugoga velikoga rata, mislim da je to bilo 1943. Vu tu dobu su još Stepaniči živeli na stôrom gruntu, tam v Stepaničeve vulice, a dreš je bil ovde, v Kurilovečke vulice.
Bil je tam dreš i melen. Vozili smu s pola k Plemeku žitek na drešajne, a bome smu posle cielo leto nosili v melen taj žitek. Plemek ga je mlel za vujem. Kad si mu donesel vreču žitka ili kukuruze, za čas je bila mela somleta, a jeden del te mele si moral dati za posel, za plôču. E….to ti se zove vujem.
Kad je drugi veliki rat prešel, došla je Plemeku noredba od partizonskoga odbora da mora iti z drešom delat v Sisek. Rekli su mu da tam ma zajnega puno posla.
Po istine govoreč, on ti je imal jôko puno posla i tu, v Kurilovcu. Rekli su mu drugovi z Goričkoga komiteta nek samo on i dale dela doma, da ga budu zaštitili, če bu trebalo. Kad su v partizonskomu odboru videli da se naš Plemek, kak su rekli „oglušil o naredbu“, koznili su ga tak da su mu dosudili jedno leto zatvora. Nigdo z Goričkoga komiteta ni rekel ni jenu liepu rieč zajnega. Nigdo ga ni zaštitil. I dale si moreš misliti kaj je bilo – Števiča su deli 1948. v zatvor. Bogi čovek, a ni kriv ni dužen…
Plemek je vmrl 1963., a negov posel je triebal nastaviti sin, Ivek. Mi smo ga zvali Ica. Vu tu dobu je bilo malo kamijonof, a Ica je vozil jen veliki kamijon. Dečku se bole dopalo voziti, neg mleti. Kaj češ, morala je dale posel voditi negva mati, Milka.
Žena je znôla posel, ni kaj za reči…
Ali posla v melenu je bilo se mejne. Vu tu dobu se melu več moglo kupiti i v dučonu. Tak su pri Plemeku mleli nôjviše šrot i su hranu za blâgo.
Milka je na kraju zaprla melen 1974.
Je, saki put kad prejdem vuz Plemekov grunt, okrenem se, pok si zdehnem. Ni več Milke, Ica je dôvno mrl, a i žena mu. Se mučí, se stojí, ne vrtiju se kameni v melenu. Ne diši friško somleta mela. Ni več Plemekovoga melena.
Citat:
Mlinar v krčmi
Žena išla v melin, nesla vreče,
mlinar pak jo dzodi požegeče.
Naj me, dragi mlinar, žegetati,
kaj mi nebo fertof ves meljnati.
Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg34552/#msg34552 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg34552/#msg34552)
Išla žen v melin
Žiga i Bandisti - Međimurska Erotska, 04:08
Žiga i Bandisti - Međimurska Erotska (http://www.youtube.com/watch?v=bOnKo0zg0_0#)
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 16, 2015, 09:56:30 poslijepodne
VGdanas, 31.03.2015.
Broj 063, str. 30, www.vgdanas.hr (http://www.vgdanas.hr)
JOŽEKOV ČOŠEK
ČETRTEK NA GORICE
Sekak je trebalo i kojne pogledati. Moj Bog, kak je to bilo liepo! Čmi kojni su mi navek bili nôjlepši. Držal sem se za oca, bilo me strof kad bi teri kojn onak frktal kak da oče skočiti. To ti je se bilo tam de su osnovne škole v sredine Gorice, još nisu bili kostájni posečeni kak denes. Hame i sú ormu tera trieba za kojne se moglo tam kupiti, remenar Kluk je se to delal i tržil.
Kupci i pretršci, gospe i gosponi, se je to stôlno išlo sim - tam. Ludi su se pogajali za marvu ... krika i vika.
A ti si...dobro da si došla. Denes mi je bole, nikaj me ne prebôda. Buš si z menum kôvu popila a jô bi ti štel pripovedati o tom kak je negda zgledal gorički sejem. To ti je bilo v četrtek...je, je, dobro ti velim. Ni bilo f petek kak denes.
Posluni.... večer prije je navek došla kuma ze Šilakovine i dotirala pure, tere bi tržila na placu. Z bregof je v sredu navečer puno ludi dohajalo f Kurilovec ze svojemi kojni, kravicami, teleki i pajceki. Oni teri su došli z Pokupskoga celi dôn su hodili vuz svoju marvu, teru na plac tiraju, pok jem je pod večer bilo jôko žmefko. Na kopájne vuz naš zdenec vmivali su se i pili vodu, prôli si obojke i opajnke, napojali marvu.
Si smu skupa znali večerati i spominati se do kesno v noč, a onda bi oni otišli spôt v naš veliki štôgel. Tak je bilo skoro pri sake kurilovečke hiže.
Japica bi me rano zbudil. "Ajde sinek, četrtek je, trieba iti na Goricu na plac. Liepi je dôn, dišeče je proleče. "
Mati bi me oblekla, podragala po glave i dela na kola zmed oca i japice. Rekla bi: "Nôj preveč jesti slôtka čisla i sladoled, da te ne drobec bolel."
I tak bi japica potiral kola i kojne. Kad bi došli na Goricu, privezal bi kojne tam na Havidičevom, otec bi me del dole i krenuli bi gledet svijne. Japica je štel kupiti provoga pikastoga bicka, turopolske pasmine. A kuliko je tam bilo svijn....
Sekak je trebalo i kojne pogledati. Moj Bog, kak je to bilo liepo! Čmi kojni su mi navek bili nôjlepši. Držal sem se za oca, bilo me strof kad bi teri kojn onak frktal kak da oče skočiti. To ti je se bilo tam de su osnovne škole v sredine Gorice, još nisu bili kostájni posečeni kak denes. Hame i sú ormu tera trieba za kojne se moglo tam kupiti, remenar Kluk je se to delal i tržil.
Kupci i pretršci, gospe i gosponi, se je to stôlno išlo sim - tam. Ludi su se pogajali za marvu ... krika i vika.
Bilo mi je več i vruče, dobro da je bila senca od kostajnof. Išel sem za japicum teri je preglédal teliče. Da je mati bila tu sigurno bi pogledala pure, guske, race, kokoši i piceke. Veli da je dobro znati ciene... Kad smu došli do vôge za živinu, mene su več noge bolele, pok je japica rekel da si idemu malo sesti i nekaj pojesti.
Se je dišalo po friško pečene kobase i kotlovine, pečejnôri su imali štande jen do drugoga -od vôge do Hrvačičevoga grunta.
Kobase su bile jôko fine, odmah sem bil žeden.
Japica je štel sekak pogledati po čem se trži sieno. Kola puna siena za kojne i krave, jena vuz druge su stôla tam de je denes ona velika steklena zgrada tera je jenu dobu bila gorička tržnica, a sad moja sneja veli da su nutre v sredinu narivali dučone.
Sieno je dišalo, otec se pogajal z jenem čovekom z Žažine za dvoja kola siena, a jô ...
Jô sem samo gledel štande vuz vulicu - se do store menze; de su vésela liepa šôra čisla i srčeka, dugi bomboni, liepa stekelca i sekakve igračke i obleča, kojneki i bebice od cukora, sladoled i još sekaj finoga. Tak sem dugo zdihoval dok me otec ni zdigel i pital kaj mi je. Rekel sem da bi štel sladoled i jeno črleno čislo, samo jeno.
Násmejal se i odnesel me do drvene slastičarske kolic. Kupil mi je sladoled. To je bilo i prefino. Poveč ti mene, zôkaj denes ni tak finoga sladoleda...
I kupil mi je črlenoga kojneka od cukora, teroga sem lizal se do doma ...
Etno vudruga Kurilovec
* * * * * * * *
Buševčica Vanda Vintarova ov je put dobila strostruko pojačajne! 'Lubav se ne trži' grupe 'Coprnice' ('Veštice') (zab)lesiknula se je v novomu ruvu. Poglečte!
http://dnevnik.hr/showbuzz/celebrity/stella-lani-i-matiji-se-prikljucila-i-maja-u-obradi-hita-ljubav-se-ne-trzi---313392.html (http://dnevnik.hr/showbuzz/celebrity/stella-lani-i-matiji-se-prikljucila-i-maja-u-obradi-hita-ljubav-se-ne-trzi---313392.html)
Lana, Matija i Maja popevaju "Lubav se ne trži"
(vr)aktori: Vanda Winterova, Vedran Komerički, Ana Kraljevičova
Stella - Lana, Matija i Maja - Ljubav se ne trzi, 02:05
Stella - Lana, Matija i Maja - Ljubav se ne trzi (http://www.youtube.com/watch?v=g6EwWm0cxmE#ws)
