Autor Tema: Druga svetska vojna v Hrvatske i (o)koli jne  (Posjeta: 1730 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Druga svetska vojna v Hrvatske i (o)koli jne
« : Svibanj 31, 2014, 10:15:44 poslijepodne »
MEĐIMURSKI (POD)TUR(N)OPOLCI I 2. SVETSKA VOJNA

Citat:
HRVATSKI KAJKAVSKI KOLENDAR 2014.
KAZALO HKK 2014.
II.  POVIJESTNE TEME

Branimir Bunjac: Bitka za Podturen 4. travnja 1945..........174
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvatski-kajkavski-kolendar-ili-protuhrvatski-kojekajkavski-stolendar/msg54653/#msg54653

Branimir Bunjac
Mihovljan, Čakovec

BITKA ZA PODTUREN 4. TRAVNJA 1945.

     Nijemci u srijedu 4. travnja 1945. oko 3 sata ujutro napuštaju Podturen pošto su prethodno srušili mostove na Muri (uključujući rukavce). Sovjeti i Bugari na tu vijest odlučuju prijeći Muru kod Podturna čamcima ne čekajući da stignu pojačanja iz pravca donjega Međimurja što će se pokazati kao velika greška.
Nijemci su započeli protunapad. Po cesti je stizalo deset njemačkih tenkova, dok se preko polja kretala njemačka pješadija. U Podturnu je nastala trosatna ulična borba koja se produžila i u noć, kada su mnogi vojnici poginuli. Nijemci su ponovno osvojili selo. Dio Bugara se potom povukao prema Muri gdje su ih Nijemci sustigli i mnoge pobili na obali i u samoj rijeci. Po cijelome selu ostali su ležati poginuli vojnici, a u Muri je plivalo više desetina leševa koje je rijeka još mjesecima kasnije izbacivala na površinu. Opisi svjedoka govore o velikim lokvama krvi po poljima, strašnim prizorima ranjenih, umirućih i raskomadanih ljudi te da se preko mrtvih u Muri „moglo prehodati na drugu obalu".
Nakon prestanka pješačkih borbi, s druge strane Mure započinje žestoki sovjetski artiljerijski napad na selo, nakon čega se Nijemci odlučuju vratiti prema svojim početnim položajima. Sljedeće jutro Sovjeti i Bugari tako ponovno ulaze u Podturen bez borbe.

     Gore od Sovjeta su se nakon bitke ponašali Bugari. Natjerali su stanovnike da oko Sivice čiste minska polja. Pritom je nastradalo više ljudi koji su ostali trajni invalidi.
Osim ljudskih žrtava i materijalne su štete bile velike. Izgorjele su mnoge kuće i gospodarski objekti, a teško su stradali crkva i župni dvor, dijelom zato što su Sovjeti i Bugari oko crkve imali svoje položaje, a na toranj crkve izvjesili su crvenu zastavu. Ljudi se sjećaju da su ih Bugari nakon bitke poprilično opljačkali. Drugi dan nakon zauzimanja sela vojska je sve muškarce otjerala u Novakovec i Dekanovec, a potom su iz sela uzeli stoku, hranu, vino, namještaj, odijela, obuću, posuđe, papir i satove.



     Šesti travnja 1941. njemački su bombarderi preletjeli Muru i bombardirali Čakovec. Tim činom i u Međimurju započinje Drugi svjetski rat koji će potrajati četiri pune godine. Iako se radilo o najkrvavijem sukobu u povijesti čovječanstva, u selu Podturen uz rijeku Muru na današnjoj tromeđi Hrvatske, Slovenije i Mađarske rat se nije osjećao kao u područjima južno od Drave, gdje je uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska. Međimurje je pripalo Mađarskoj, pa sve do ožujka 1944. u njemu ne boravi njemačka vojska, a samim time nema ni većih žrtava među civilima, osobito ne na rasnoj osnovi. Partizanski pokret nije se mogao razviti na terenu zbog loših geografskih i drugih uvjeta i tko je želio započeti oružanu borbu protiv okupatora, u pravilu se odlučivao za odlazak na ponešto udaljeni Kalnik.
 
     U Podturnu je od početka rata bilo pojedinačnih stradavanja, vremenom sve više, ali selo nije svjedočilo frontalnim sukobima ili artiljerijskim napadima. Sve do zadnjega dana okupacije. A tada kao da su izbjegnute ratne nedaće nadoknađene. Naime, prilikom akcije oslobođenja Međimurja u selu su se vrlo žestoko sukobile njemačka i s druge strane sovjetska i bugarska vojska. U ovom se članku prvi put pokušava rasvijetliti što se toga dana točno dogodilo. Takvo stanje nastalo je zato što je zbog tehničkih razloga teško doći do vojnih dokumenata u stranim arhivima, pa je trebalo provesti istraživanje služeći se župnim izvješćima i pronalaženjem još uvijek živih svjedoka tih dramatičnih događaja.

     Nakon protjerivanja hrvatskih službenika iz Podturna tijekom 1941. stanovnike sela počinju mobilizirati u mađarsku vojsku i otpremati ih na istočno bojište gdje je jedan dio njih poginuo, kao primjerice Josip Kovač i Josip Farkaš. Jedan dio stanovnika odlazi u partizane. Nakon što je sovjetska vojska u listopadu 1944. stigla na područje Mađarske, partizani ulaze u Međimurje, a javno se pojavljuju jedino u Podturnu! Na poznatoj Kalvariji plesali su s mještanima i održali govore. To je razbjesnilo mađarske vlasti pa su nakon odlaska partizana u Podturnu mnogi ljudi uhićeni. Nasilnost je kulminirala kada su 24. siječnja 1945., pred starom zgradom općine strijeljani Petar Rok, Đuro Petrina i Matija Potarić koje su ostavili ležati kod obližnjega bunara. Navodno su ubijeni kao vojni bjegunci iako su sva trojica bili u srednjim tridesetim godinama. Istovremeno u selo dolazi brojna njemačka vojska koja priprema obranu na rijeci Muri. Oni su zauzeli mnoge kuće i gospodarstva, kao i javne zgrade, poput škole, ali domaće ljude nisu maltretirali, štoviše trudili su se uspostaviti ljudske odnose. U obližnjem Ferketincu čak su improvizirali i vojnu bolnicu (nasuprot današnji autobusnoj postaji).

     Nakon žestokih artiljerijsko-zračnih napada, u dogovoru s Titovim partizanima, 1. travnja 1945. počinje sovjetski i bugarski prelazak Mure u donjem Međimurju. Sovjeti brzo napreduju međimurskom ravnicom, a u očekivanju njihova skoroga dolaska, Nijemci u srijedu 4. travnja 1945. oko 3 sata ujutro napuštaju Podturen pošto su prethodno srušili mostove na Muri (uključujući rukavce). Sovjeti i Bugari na tu vijest odlučuju prijeći Muru kod Podturna čamcima ne čekajući da stignu pojačanja iz pravca donjega Međimurja što će se pokazati kao velika greška. Oni ulaze u selo oko 13 sati, ali naoružani samo pješačkim naoružanjem jer ostalo nisu imali čime prebaciti preko Mure. Ipak, nakon zauzimanja sela bez žrtava osjećali su se posve sigurno pa su već istoga dana u kasno poslijepodne mirno cestom krenuli prema susjednom selu Ferketincu. U trenutku kad su se pojavili kod zavoja blizu zaseoka Matekovca, primijetili su ih Nijemci koji su bili ukopani na potezu od Ferketinca do sivičke šume te su započeli protunapad. Po istoj cesti kuda su se maloprije kretali Bugari i Sovjeti, sada je stizalo deset njemačkih tenkova, dok se preko polja kretala pješadija. U Podturnu je nastala trosatna ulična borba koja se produžila i u noć, kada su mnogi vojnici poginuli. Nijemci su ponovno osvojili selo. Dio Bugara se potom povukao prema Muri gdje su ih Nijemci sustigli i mnoge pobili na obali i u samoj rijeci. Po cijelome selu ostali su ležati poginuli vojnici, a u Muri je plivalo više desetina leševa koje je rijeka još mjesecima kasnije izbacivala na površinu. Opisi svjedoka govore o velikim lokvama krvi po poljima, strašnim prizorima ranjenih, umirućih i raskomadanih ljudi te da se preko mrtvih u Muri „moglo prehodati na drugu obalu". Nakon prestanka pješačkih borbi, s druge strane Mure započinje žestoki sovjetski artiljerijski napad na selo, nakon čega se Nijemci odlučuju vratiti prema svojim početnim položajima. Sljedeće jutro Sovjeti i Bugari tako ponovno ulaze u Podturen bez borbe. Nijemci više nisu pružali otpor već se dalje povlače prema Strigovi i Banfiju. Slijedi zakapanje vojnika na raznim mjestima, uz pilove, na poljima, u voćnjacima, vrtovima, na groblju. Dio njih je kasnije ekshumiran, a neki su još uvijek zakopani na krajnje neprikladnim mjestima, primjerice u privatnim dvorištima.

     Iako su svi stanovnici tijekom bitke u Podturnu bili u podrumima, u selu su poginule Marija Polanec, rođena Hranilović, stara 46 godina i Marija Beličanec, rođena Golubić, u dobi od 55 godina. Više ljudi bilo je ranjeno, a neki su ostali trajni invalidi. Od rana zadobijenih tijekom borbi u općini Podturen ili od zaostalih eksplozivnih sredstava kasnije su umrli Valent Cerovec iz Miklavca, Pavao Peharda iz Podturna i Martin Mučić iz Celina. Ljudi su pretrpjeli veliki strah tijekom borbi, a bojali su se i Sovjeta jer su već otprije znali da su oni u Mađarskoj ubijali zarobljenike i civile, ali i zlostavljali žene. Na sreću, Sovjeti su se u Podturnu uglavnom ponašali korektno. Iako je bilo pojedinačnih ubojstava zarobljenih njemačkih vojnika, od Sovjeta je ubijen samo jedan civil u Ferketincu - Mirko Vrtarić, nakon što je krenuo u vinograde gdje su se Sovjeti masovno opijali.

     Gore od Sovjeta su se nakon bitke ponašali Bugari. Natjerali su stanovnike da oko Sivice čiste minska polja. Pritom je nastradalo više ljudi koji su ostali trajni invalidi. Ivan Nedeljko je primjerice ostao bez oka i dva prsta, a Gašpar Koren bez stopala, obojica Sivičanci.
Osim ljudskih žrtava i materijalne su štete bile velike. Izgorjele su mnoge kuće i gospodarski objekti, a teško su stradali crkva i župni dvor, dijelom zato što su Sovjeti i Bugari oko crkve imali svoje položaje, a na toranj crkve izvjesili su crvenu zastavu. Ljudi se sjećaju da su ih Bugari nakon bitke poprilično opljačkali. Drugi dan nakon zauzimanja sela vojska je sve muškarce otjerala u Novakovec i Dekanovec, a potom su iz sela uzeli stoku, hranu, vino, namještaj, odijela, obuću, posuđe, papir i satove.

     Kao posljedicu bitke možemo smatrati i mnogo ostavljenog oružja i streljiva na poljima, koje, vjerojatno, postoji još i danas. Osim što su neki stanovnici slučajno stradali od njega, jedan obijesni podturenski mladić naoružao se ruskim šmajserom i u listopadu 1945. ubio seoskoga učitelja Slavka Kukolja. To ubojstvo uzrokovalo je niz drugih ubojstava i ostavilo dugogodišnja ružna sjećanja na tadašnji život u selu.

     Ipak, stanovnici Podturna, kao i uvijek u svojoj prošlosti, polako su zaboravili neugodne stvari kako bi mogli nastaviti svoj tradicionalni mirni seoski život. Tako naša priča o bitki za Podturen (postaje samo jedna vrsta podsjećanja za nove naraštaje da bi naučili ponešto o svome kraju i više cijenili patnje ljudi koji su nam ostavili u naslijeđe ono najvažnije, a to je - život u miru!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KUD Podturen Međimurje kak si lepo zeleno, 02:42

KUD Podturen Međimurje kak si lepo zeleno
« Zadnja izmjena: Svibanj 31, 2014, 10:27:06 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549