Autor Tema: Mit(ov)i, legende  (Posjeta: 1937 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Mit(ov)i, legende
« : Svibanj 22, 2013, 12:35:46 prijepodne »
Najs tu "mit" ju...

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zemla tabula ravna i(l) tabula rasa
(Oj Turovo ravno pole...)

Citat:
Stolječima je crkva tvrdila da je zemlja ravna ploča.

Ploče i(l) Kardeljevo
(Ja u klin, ti u ploču)


Mit o Zemlji kao ravnoj ploči

Mit da su kršćani u srednjem vijeku mislili da je svijet ravan dobio je veliki poticaj kada je Andrew Dickson White 1896. godine objavio svoje djelo Rat između znanosti i teologije. Ova je knjiga postala predmet redovnog ismijavanja među povjesničarima znanosti i stalno se spominje kao vrhunski primjer dezinformacija u predgovorima većine radova o znanosti i religiji. U drugom poglavlju raspravlja o ravnoj Zemlji i gotovo se može osjetiti Whiteova zbunjenost jer povijesni izvori baš i ne podupiru njegovu hipotezu da su kršćani vjerovali u to. Nerado priznaje da su sv. Klement, Origen, sv. Ambrozije, sv. Augustin, sv. Izidor, sv. Albert Veliki i sv. Toma Akvinski prihvaćali da je Zemlja okrugla, drugim riječima, nitko od velikih naučitelja Crkve nije smatrao da postoji dvojba oko tog pitanja. Iako analiza onoga što je White napisao sugerira kako je svjestan da ravna Zemlja predstavlja mit, on svakako stvara dojam o kršćanskim neznalicama koji suzbijaju racionalno znanje o pravom obliku.

Kategorički možemo tvrditi da ravna Zemlja nije nikada bila dio kršćanske doktrine i nitko nikada nije bio proganjan ili tjeran kako bi povjerovao u to. To je zanimljivo jer sama Biblija implicira da je Zemlja ravna (npr. Daniel 4:8 ) i većina njenih pisaca (sigurno pisci Starog zavjeta) je vjerojatno vjerovala u to. Jasno je da vjeru u potpunu znanstvenu točnost Svetog pisma (nasuprot poznatih činjenica) nisu imali niti u ranoj, niti u srednjovjekovnoj Crkvi, stoga su rado prihvatili figurativno tumačenje.



Svi znamo da je Kristofor Kolumbo naišao na jak otpor kada je izrekao svoju ideju da će otploviti prema zapadu preko Atlantskog oceana kako bi pokušao doći do istočne Indije. Mnogi od nas su stekli dojam kako su ljudi bili zabrinuti da će pasti s ruba Zemlje za koju su tada vjerovali da je ravna ploča (eng. flat Earth). Mislili smo da je povijest branila Kolumba od onih koji su bili ispunjeni kršćanskim praznovjerjem o ravnoj Zemlji, odnosno onih koji su se držali starinskih vjerovanja. Nekolicina ljudi je čak pod dojmom da je suđenje Galileu bilo vezano uz ovu temu, a ne uz Zemlju i njeno kretanje oko Sunca.

Zato nas iznenađuje kada saznamo da je Kolumbo bio u krivu, a njegovi kritičari u pravu. Ljudi koji su se protivili njegovom putovanju nisu nikada tvrdili da je svijet ravan, nego da je bio puno veći no što je Kolumbo mislio. Ideja da su neobrazovani ljudi srednjeg vijeka mislili da je Zemlja ravna je mit koji propagiraju od devetnaestog stoljeća, s ciljem da nam pruže pogrešnu sliku tog uzbudljivog razdoblja.

 Kristofor Kolumbo

Dakle, koja je Kolumbova pogreška? Neslaganje između njega i kritičara bilo je oko veličine svijeta – što nije laka stvar za izmjeriti. Tu kontroverzu možemo pratiti sve do antičkih Grka i raznih putova kojima su njihovi zapisi preneseni na Zapad.

Grci su uložili puno truda kako bi saznali veličinu Zemlje te su dobili mnogo različitih brojeva ovisno o metodi i preciznosti njihovih mjerenja. Danas je najpoznatiji izračun Eratostena, knjižničara u Aleksandriji, koji je napisao traktat O mjerenju Zemlje (danas izgubljen) u kojemu je izračunao da je opseg zemlje 250,000 stadija. Ovisno o tome koliko je jedan stadij iznosio, ta brojka bi danas iznosila 23,000 milja, odnosno blizu stvarnoj vrijednosti od 24,900 milja. Ipak, uzevši u obzir da je njegova metoda zahtijevala mjerenje duljina dvaju točaka udaljenih 500 milja, moramo pretpostaviti da je imao i nešto sreće.

U svoje vrijeme, Eratostenov rezultat nije imao opće prihvaćanje i mnogi su ga smatrali prevelikim. Popularniju brojku pronalazimo u radovima Straba i Ptolomeja, dvojice uvaženih grčkih geografa iz prvog stoljeća. Oboje su predložili da je 180,000 stadija ispravna brojka. Nismo sigurni kako su došli do tih brojeva, ali spominje ih latinski pisac Seneka koji ih je donio na srednjovjekovni Zapad. Eratostenovu brojku je kopirao još jedan latinski pisac, Plinije Stariji. U Kolumbovo vrijeme, Plinije je bio u modi tako da je njegova nešto veća procjena veličine Zemlje bila općeprihvaćena. Stručnjaci su upozoravali Kolumba da ne kreće na put. Posebno povjerenstvo, osnovano u Salamanci, pregledalo je planove i odbilo ih jer je Kolumbo podcijenio udaljenost koju treba proputovati da bi se stiglo do istočne Indije. Njihovu zabrinutost je lako razumjeti. Zamislite u kakvim bi se problemima našao Kolumbo da nije naišao na Ameriku. Bilo bi mu nemoguće preživjeti putovanje sve do istoka Azije i imao je puno sreće kada je naišao na neko kopno prije nego što su on i njegova posada platili za svoju pogrešku. Na kraju je uspio uvjeriti kraljicu Španjolske Izabelu koja mu je donirala potrebna sredstva.

Nije teško shvatiti kako je priča o Kolumbu prilagođena kako bi ga prikazali naprednim čovjekom, a ne sretnikom koji je profitirao na svojim greškama. Prema Jeffreyu Burtonu Russellu, izmišljanje mita o ravnoj Zemlji pripisuje se devetnaestom stoljeću i piscu Washingtonu Irvingu koji je u svoj povijesni roman o Kolumbu uključio i taj mit. Od tada je ideja da su svi u srednjem vijeku bili obmanuti tim vjerovanjem bila oćeprihvaćena.


 Tko je stvarno vjerovao u ravnu Zemlju

Mit da su kršćani u srednjem vijeku mislili da je svijet ravan dobio je veliki poticaj kada je Andrew Dickson White 1896. godine objavio svoje djelo Rat između znanosti i teologije. Ova je knjiga postala predmet redovnog ismijavanja među povjesničarima znanosti i stalno se spominje kao vrhunski primjer dezinformacija u predgovorima većine radova o znanosti i religiji. U drugom poglavlju raspravlja o ravnoj Zemlji i gotovo se može osjetiti Whiteova zbunjenost jer povijesni izvori baš i ne podupiru njegovu hipotezu da su kršćani vjerovali u to. Nerado priznaje da su sv. Klement, Origen, sv. Ambrozije, sv. Augustin, sv. Izidor, sv. Albert Veliki i sv. Toma Akvinski prihvaćali da je Zemlja okrugla, drugim riječima, nitko od velikih naučitelja Crkve nije smatrao da postoji dvojba oko tog pitanja. Iako analiza onoga što je White napisao sugerira kako je svjestan da ravna Zemlja predstavlja mit, on svakako stvara dojam o kršćanskim neznalicama koji suzbijaju racionalno znanje o pravom obliku.

Srećom za Whitea, bilo je tada, kao što ih ima i sada, nekoliko marginalnih pisaca koji su bili spremi podržati bilo koju točku gledišta, bez obzira koliko ona bila luda. Cosmas Indicopleustes bio je jedan od tih ljudi. On je bio trgovački putnik koji se umirovio kako bi postao monah u egipatskoj pustinji gdje je pisao traktate o kršćanskoj topologiji koja je uključivala i Zemlju kao ravnu ploču. Njegovi radovi su bili ignorirani, a kršćanski znanstvenici poput Johna Philoponusa prezreli su ih kao radove za neobrazovane budale. Ubrzo je zaboravljen. S obzirom da je pisao na grčkom, ostao je nedostupan i nepoznat latinskom Zapadu u kojem, suprotno Whiteovim insinuacijama, nije imao nikakav utjecaj. Prvi put je preveden na latinski 1776. godine, od tada je djelo privuklo puno više pažnje nego u vrijeme kada je napisano.

Neki rani kršćani su bili žrtve pogrešne interpretacije. Lactantius je odbacio postojanje antipoda – zemlje na drugoj strani ekvatora – uz obrazloženje da bi svatko tko tamo živi bio naopako. Djetinjasta pogreška, ali to ne znači da je vjerovao da je Zemlja ravna. Sveti Ivan Zlatousti smatrao je da je nebo vjerojatnije kutija (eng. box) nego kugla, ali nikada nije rekao da Zemlja nije kugla u centru. Neki drugi pisci su jednostavno koristili narodni govor kakav koristimo i danas. Kada kažemo “na kraj svijeta”, “četiri ugla svijeta”, ili “Sunce je potonulo u more” ne znači da doslovno vjerujemo da je Zemlja ravna, isti princip bi trebali primijeniti na drevne ljude. Kategorički možemo tvrditi da ravna Zemlja nije nikada bila dio kršćanske doktrine i nitko nikada nije bio proganjan ili tjeran kako bi povjerovao u to. To je zanimljivo jer sama Biblija implicira da je Zemlja ravna (npr. Daniel 4:8 ) i većina njenih pisaca (sigurno pisci Starog zavjeta) je vjerojatno vjerovala u to. Jasno je da vjeru u potpunu znanstvenu točnost Svetog pisma (nasuprot poznatih činjenica) nisu imali niti u ranoj, niti u srednjovjekovnoj Crkvi, stoga su rado prihvatili figurativno tumačenje.

Antiklerikalni pisci povijesti znanosti uspjeli su održati mit tako da čak i danas, u svojoj knjizi Pronalazači, Daniel Boorstin uspijeva u potpunosti pogrešno opisati događaje (iako je na kraju uspio dobro opisati Kolumba). Njegova pristranost je sasvim očita kada okrivljuje kršćane jer su smatrali da je Zemlja ravna (a nisu to smatrali) i onda hvali učenost kineskih geografa koji su zapravo smatrali da jest ravna. Mit je toliko rasprostranjen da na poleđini britanskog izdanja knjige Umberta Eca Serendipities, urednik ponavlja mit, iako u samoj knjizi Eco posvećuje dosta pozornosti kako bi ga ispravio. Doajen povjesničara srednjovjekovne znanosti, Edward Grant, bavi se ovim pitanjem u svojoj knjizi Bog i razum u srednjem vijeku. Otkrio je da su svi obrazovani ljudi u srednjem vijeku bili svjesni da je Zemlja kugla. Možda barem danas možemo prestati s ismijavanjem ljudi koji su živjeli u prošlosti.

Autor teksta je povjesničar znanosti James Hannam, originalni članak je dostupan ovdje:
Medieval Science and Philosophy
The Myth of the Flat Earth
http://jameshannam.com/flatearth.htm


Zvir:
http://www.bitno.net/lifestyle/znanost-i-tehnologija/mit-o-zemlji-kao-ravnoj-ploci/

Citat:
Safet Isovic 1969: Ja u klin, ti u plocu, 03:31

http://www.youtube.com/watch?v=vHx0FY4m0rQ

02:07-03:30 - Oj Turovo ravno pole

LADO - TUROPOLJE
, 06:19

Pjesme i plesovi Turopolja - Tri devojke žito žele (Dražen Kurilovčan), Oj Turovo ravno pole (narodna) u izvedbi Vida Baloga, Devojka, devojka (Dražen kurilovčan, Goran Kačurov) i Turopoljski drmeš (Goran Kačurov) dio su programa humanitarnog koncerta glazbeno poetske večeri "Iz kajkavskih krajeva" ansambla LADO i gostiju: Renate Sabljak, Vida Baloga i Adama Končića, održanog u KD Vatroslav Lisinski u Zagrebu, u veljači 2013.g.

LADO - TUROPOLJE
« Zadnja izmjena: Svibanj 22, 2013, 01:01:58 prijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Mit(ov)i, legende
« Odgovori #1 : Srpanj 30, 2013, 11:23:45 poslijepodne »
KAK JE JEN PRIGOREC SKOREM MEDVEDGRAD REŠIL PROKLETSTVA

Išel je negda jen Prigorec prek gore v Zagreb. On kraj Medvedgrada, a to se celi grad sveti, se v jedinem jogni. Nemo se to činile nekak čudne, pak je došel male bliše da vidi kej je to. On tam, a soldat stoji aptak pak mu veli:

- Znaš kume kej, ti moreš postati kral. Ti same odi vu grad pak pitaj nekoga de bi mogel najti kralico.

On v grad i tam je našel drugoga ki ga je napotil kam mora iti. Vlezel je on vu jedno ižu vu teri je bile jakoj kmica.

Onda nemo veli jen glas s te kmice da je on jedini ki bi mogel grad rešiti proklestva, ali se mora zuti da mo Crna Kralica kušne petu na noge. Kad bo to naredila, ona bo postala nazaj lepa dekla, kejti je zakleta kak kača, pak se bodo skupa oženiti.

No pak dobre, veli on i počne si zuvati jedn opajnek. Kad se je zul, a on opazi kak se s kota vleče nekakva doga i debela kača kaj je se s jezikem mecala. On se je držal da ga ne nike stra, ali kad je kača već blizu dopuzala, ni mogel zdržati nego beže van iz iže.

Vu on cajt je nazaj celi grad postal v kmici i porušan kada je zaklet, kak je prede bil. On pak Prigorec da se ne prestrašil i da ne pobegel, bil bi postal kral, pak bi zavladal z celu zemlo.

Sad već bo teške da došel cajt da bi se mogel Medvedgrad rešiti proklestva. Če bo morti za 300 let, ali teške.

Nigdar ne bodo više išli valda krali od zgora hodnikem pod zemlo k meši k Sv. Marko, kako so negda išli.


Zvir:
S. Dokušec, Tisući i jedna noć našega naroda. Kajkavske priče i angdote iz Lupoglava (Srez Dugo Selo) u: Vjesnik Etnografskog muzeja u Zagrebu, Zagreb, Knj. 1, 1935., Sv. 1-2, 1935., tekst. 34, str. 131-132.

Ovu je pripovest zapisal Stjepan Dokušec, vu-to dobu študent, prema sečajnu z detinstva. V svemu komentaru spomijne i podzemne hodnike: "Po pripovesti se, daklem, vidi da postoje podzemne veze zmed Gornoga grada i Medvedgrada. Verziju o tomu podzemnomu hodniku sem gustokrat čul još kak dete i vun pripovesti pripovedati."


Zvir:
http://www.pp-medvednica.hr/Medvednica_hr/Medvednica_kultura4.htm

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Mjuzikl 'Crna Kraljica': 'Proročanstvo'/'Dosta' (Marijan Kašaj/Jasna Bery), 04:05

Mjuzikl 'Crna Kraljica': 'Proročanstvo'/'Dosta' (Marijan Kašaj/Jasna Bery)
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Mit(ov)i, legende
« Odgovori #2 : Studeni 02, 2013, 08:27:29 poslijepodne »
ES(De)Perantski sim.pa(r )tizant (kokod)aktualne vlasti:

Citat:
I tako je krenuo val koji će sobom povući manje-više sve kršteno od Atlantika do Crnog mora i od Baltika do Sredozemlja, gdje u većoj, negdje u manjoj mjeri.

Bilanca: najmanje 110.000 procesuiranih i oko 60.000 smaknutih, od čega oko 82% žena („vještica

Najužasniji dokument u povijesti ljudskog roda Malleus Maleficarum (Malj protiv vještica) oslikava brutalnost Crkve koju bez komentara možemo prevesti u popis imena nedužnih žena i muškaraca spaljenih u lomačama Hrvatske)

http://www.forumgorica.com/politika/klerofobija-(i)-v-hrvatske/msg53120/#msg53120
.

Dojče vele
(Nemci povedaju):

Pregajnajne coprnic (povesni pristup)

     Kak jena od prelomnic v modernomu istraživajnu (2003.) [50] pregajnajna coprnic v Nemačke i Europe slovi delo H.C Erika Midelforta (1972) [50]. V skladu z tem, pregajnajne coprnic je od večine ludi bilo ne samo tolererano. Midelfort ne pripisuje inicijativu za pregajnajne coprnic cirkvenem i svetovnem vlasti, neg su, pojnemu, široke narodne mase te tere su odlučujuče iskale (zahtevale) i organizerale pregajnajne coprnic. Pri tomu je dobro organizerano pravosuđe, tam de je v pojedinem državam bilo aktivno, znatno doprineslo tomu da se spreče najgorši ekscesi.



Pregajnajne coprnic je večna tema i v povesnem istraživajnem i v političkem raspravam. V pruskomu „kulturnomu boju“ (Kulturkampf), 1871.-.1878, (v Pruske su protestanti bili večina) bila je optužena katolička cirkva kak jedini „autor“ pregajnajna coprnic, pri čemu je broj žrtvi evidentno previsoko napuvan do 9 milijunov. D(en)es se polazi od neke 40.000 do 60.000 fundane.

V Trejtomu Reichu su i država i nacistička partija (NSDAP) intenziverale istraživajne  coprnic. Pri tomu se probalo coprnice prikazati kak predstavnice starogermanske prareligije, protiv tere se borila cirkva. Tom pristupu se formerala opozicija, naročito nuter SS-a (Schutzstaffel – obrambene snage, jaka paravojna organizacija tera je bila glavni del nacističke stranke). Prema SS-ovcem su coprnice bile škodlivke (štetočijne), tere je strebila muška vudruga (na teru se pak pozivle SS).

Pod predznakom feminizma je tema pregajnajna coprnic pojačano aktuelizerana od leta 1980 . D(en)es se povesno proučavajne teme koncentrera pre sega na savezno-pokrajinske i regionalne povesne pristupe.

Bremenski sociologi Gunnar Heinsohn i Otto Steiger su pregajnajne coprnic,v svem dvem kontroveznem knigam (1979., 1985.) [48], tumačili kak populacijsku politiku vu svrhu repopulacije (obnove stanovništva) da bi se nadoknadili dramatični ludski gubitki vuzrokovani epidemijam kuge.Cirkva i država su kriminalizerale kontacepciju i kak prve mere te politike dale pregajnati ženske stručnake za kontracepciju – babice-coprnice.
Gunnar Heinsohn i Otto Steiger navode pre sega citate z knig, tere su napisane kak vupute za pregajnajne coprnic – coprnički kladivec, kak i z knige „teoretičara coprnic” Jeana Bodina, ”Razuzdana besna vražja vojska”  (La Démonomanie des Sorciers (lat. De Magorum Daemonomania).
Heinsohn i Steiger nesu, medtem, detalneše lukali v dokumentaciju z procesuerajna coprnic.
Z ovem prisupom nesu se suglasili povesničari ranoga novoga doba (2000., 2004.) [49]

     Kak jena od prelomnic v modernomu istraživajnu (2003.) [50] pregajnajna coprnic v Nemačke i Europe slovi delo H.C Erika Midelforta(1972) [50]. V skladu z tem, pregajnajne coprnic je od večine ludi bilo ne samo tolererano. Midelfort ne pripisuje inicijativu za pregajnajne veštice cirkvenem i svetovnem vlasti, neg su, pojnemu, široke narodne mase te tere su odlučujuče iskale (zahtevale) i organizerale pregajnajne coprnic. Pri tomu je dobro organizerano pravosuđe, tam de je v pojedinem državam bilo aktivno, znatno doprineslo tomu da se spreče najgorši ekscesi.


http://de.wikipedia.org/wiki/Hexenverfolgung

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kavaliri – Coprnica, 03:25

Kavaliri - Coprnica
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549