Autor Tema: Drug TITO ZLOČINAC!  (Posjeta: 14381 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Master

  • Gost
Odg: Drug TITO ZLOČINAC!
« Odgovori #15 : Siječanj 28, 2013, 06:23:16 poslijepodne »
Master, što ti se Tito toliko zamjerio ?  Ove podatke si izvadio iz glave ?  Daj navedi link odakle crpiš toliku mržnju.
Tam di i ti vadiš o Katoličkoj Crkvi.http://www.24sata.hr/cudne-vijesti/deseti-najveci-ubojica-20-stoljeca-bio-je-jb-tito-31165
Vidiš kak peče kad neko dirne u tvoju svetinju,lako je po tuđem srat.Ne mrzim ga ja,i ja sam Titov pionir isto kak si i ti kršten,ali samo iznosim činjenice :)

Offline koko-vg

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 2881
  • Karma: +0/-0
  • Mr - Lu= 15 ? HA HA HA !
Odg: Drug TITO ZLOČINAC!
« Odgovori #16 : Siječanj 28, 2013, 06:48:41 poslijepodne »
Master ... jel tu i tam pročitaš kaj napišeš ?   Čiji je Tito uzor ?  Brkaš pun kufer stvari, zato sam i napisao da je s tobom žali Bože diskutirati.  Napisao sam da sam u prošlom sistemu normalno živio i odrastao, školovaose, radio, pohađao i školu i vjeronauk, odlazio u crkvu i da mi nitko ništa nažao nije učinio, i sad se našlo vas pun kufer koji ste odjednom postali žrtve ondašnjeg režima.  Kad vam se spomene da kažete tko vas je maltretirao jer ste hrvati i katolici, nema odgovora, ali čim spomenem da se crkva miješa u sve i svašta (Kak bi rekel Mlačanin) postali su kak Vegeta ...

vjerujem da si imao prilike jučer pogledati Nedjeljom u " ...  koja blamaža, pomalo mi je bilo žal gosta jer više ni sam nije znal kaj odgovoriti na konkretna pitanja.
... Nagađali su, sudili, prezirali, a ne poznaju me !!! lagali, izmišljali, neka su ... bili su, jesu i ostat će nebitni.

Offline spoofy

  • Skoro pa pravi član
  • ***
  • Postova: 125
  • Karma: +0/-0
Odg: Drug TITO ZLOČINAC!
« Odgovori #17 : Siječanj 28, 2013, 07:05:26 poslijepodne »
Za domovinu s Titom - naprijed!

Master

  • Gost
Odg: Drug TITO ZLOČINAC!
« Odgovori #18 : Siječanj 28, 2013, 08:12:51 poslijepodne »
Master ... jel tu i tam pročitaš kaj napišeš ?   Čiji je Tito uzor ?  Brkaš pun kufer stvari, zato sam i napisao da je s tobom žali Bože diskutirati.  Napisao sam da sam u prošlom sistemu normalno živio i odrastao, školovaose, radio, pohađao i školu i vjeronauk, odlazio u crkvu i da mi nitko ništa nažao nije učinio, i sad se našlo vas pun kufer koji ste odjednom postali žrtve ondašnjeg režima.  Kad vam se spomene da kažete tko vas je maltretirao jer ste hrvati i katolici, nema odgovora, ali čim spomenem da se crkva miješa u sve i svašta (Kak bi rekel Mlačanin) postali su kak Vegeta ...

vjerujem da si imao prilike jučer pogledati Nedjeljom u " ...  koja blamaža, pomalo mi je bilo žal gosta jer više ni sam nije znal kaj odgovoriti na konkretna pitanja.
Ti ili nisi svjestan sebe ili sereš malo ovak,pa malo onak.

Master

  • Gost

Offline koko-vg

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 2881
  • Karma: +0/-0
  • Mr - Lu= 15 ? HA HA HA !
Odg: Drug TITO ZLOČINAC!
« Odgovori #20 : Siječanj 29, 2013, 07:08:11 prijepodne »
Master, kako bilo da bilo, ti vrijeđaš ali ne malo, nego puno i konstantno.
... Nagađali su, sudili, prezirali, a ne poznaju me !!! lagali, izmišljali, neka su ... bili su, jesu i ostat će nebitni.


Master

  • Gost
Odg: Drug TITO ZLOČINAC!
« Odgovori #22 : Siječanj 31, 2013, 08:37:36 prijepodne »
Drug Tito,ljubičica bijela od 100 kila. Jugoslavija dobila prvu nagradu uzgojivši ljubičicu bijelu – od sto kilograma!

Svijece(povodom smrti Ženi Lebl)

     Novinarka, književnica i povjesničarka Ženi Lebl preminula je nakon  duge i teške bolesti u Tel Avivu u 83. godini života» štura je vijest koja je odaslana iz Izraela 21. listopada 2009., na dan  njene smrti u Tel Avivu, u bolnici Tol Hašomer.
Za manje upućene  vijest kao i  svaka vijest  o nečijoj smrti, međutim, na mene je ostavila poseban, tužan dojam. Prva pomisao na vijest bila je da ako ičiji život zaslužuje da bude podloga za dokumentarni ili igrani film onda je to život ove neobične osobe koju sam upoznao devedesetih godina u Zagrebu, družio se s njom i uradio intervju za tjednik «Danas».Intervju je naslovljen  kao Život je život  a bio je to odgovor na pitanje Što je za vas gospođo Lebl, život?

I svaki puta kada pišem In memoriam za neku preminulu osobu pitam se što je zanimljivije i važnije: biografski podaci ili dojam koji je netko ostavljao na sugovornika? I kako  najsažetije predstaviti pokojnika?

   Patnica je bila, ili žrtva, dva totalitarna sustava XX stoljeća – nacizma i staljinizma, žena koja je imala puno razloga da nakon preživljavanja logora u koje je dospjela bez ikakve krivice, mrzi, sveti se ili pak apatično živi svoju preostalu dionicu života.  Ženi Lebl odlučila se za borbu, za kreaciju za to da ostavi traga na okolinu, ali pozitivnog, djelo za vrednovanje ali i divljenje. Iza nje su ostala, u vrijeme kada se obično uživaju blagodati mladosti, radno robovanje odnosno zloglasni naci-logori u Njemačkoj te Goli otok, i to samo zato što se usudila pričati vic u «ljubičici beloj», zapravo, «drugu Titu»! Naime, u uredništvu «Politike» gdje je radila nakon završetka Visoke novinarsko-diplomatske škole, pričala je kako je Jugoslavija dobila prvu nagradu uzgojivši ljubičicu bijelu – od sto kilograma!» Svi su se oko nje smijali da bi ubrzo Ženi Lebl stigla kazna- Glavnjača, rad u Borskom rudniku, preodgajanje na Golom otoku, kada su smijeh zamijenile suze i očaj. Ocijenjeno je od suda da se nije radilo o bezazlenu vicu nego »kleveti protiv naroda i države»,.a posebno joj je predbačeno da nije odala onoga od koga je čula navedeni vic koji ju je koštao ukupno dvije i po godine gubitka slobode. Osjetila je na svojoj koži fenomen koji se u našoj literaturi vrlo rijetko spominje- crveni antisemitizam,(Paul Lendvaj) zapravo ono što se zna pod pojmom staljinizam, kao politička doktrina, ali i neljudska praksa gušenja slobode govora , sve do likvidacije u tzv. čistkama. I tako se Ženi Lebl, umjesto predviđenog posla dopisnika Politike iz Pariza našla izložena torturama boljševičko-staljinističkog tipa koje je detaljno opisala u knjizi  «Ljubičica bela, vic dug dve i po godine»(Dečje novine, Gornji Milanovac 1990.)

   Uskoro nakon izlaska iz logora na Golom otoku odselila se za Izrael, 1954. godine.

   Ženi Lebl rođena je 1927. u Aleksincu, školovala u Beogradu, da bi se 1942. našla u Nišu, s ilegalnim imenom Jovanka Lazić, pokušavajući zamesti tragove pred nedićevcima, ljotićevcima, nacističkim tragačima. Zbog ilegalnog rada uhićena je u Nišu početkom 1943. i upućena u Austriju i Njemačku na rad da bi bila oslobođena od Rusa 1945. godine u berlinskom Gestapou.

   Prve godine života u Izraelu posvetila je medicinskom i pedagoškom radu (rad u bolnici, radiologija), a s vremenom opredijelila se za znanstveno-istraživačko-publicistički  rad da bi  iza sebe ostavila velik broj knjiga i publikacija od kojih «Ljubičica bela» ostaje njen najupečatljiviji znak.

   Pored brojnih članaka objavljenih u izraelskim i jugoslavenskim časopisima i knjigama i 18 nagrada koje je dobila na natječajima za znanstvene radove «Saveza jevrejskih opština Jugoslavije», u raznim literarnim časopisima objavljeni su njeni prijevodi sa hebrejskog jezika poezije i proze preko 40 izraelskih autora.

Poimence, objavila je 21 knjigu i to:

Romani: "Ljubičica bela" na srpskom i u prijevodu na ivrit "Hasigalit halevana"; "Dnevnik jedne Judite"; "Odjednom drukčija, odjednom druga,(prijevod sa originala na hebrejskom"Pitom šona, pitom aheret);

Povijesne:"Jevrejske knjige štampane u Beogradu 1837-1905"; "Plima i oseka" knjiga o tragediji makedonskih Židova izašla i na hebrejskom "Geut všever" i na engleskom pod nazivom "Tide and Wreck:History of the Jews of Vardar Macedonia"; "Juče, danas" dvojezično (ivrit-srpski) izdanje Udruženja Židova iz ex-Jugoslavije o doprinosu Židova iz bivše Jugoslavije Izraelu; "Jevreji u Pirotu";"Jevreji iz Jugoslavije, ratni vojni zarobljenici u Nemačkoj" na srpskom-ivritu i engleskom; "Hadž Amin i Berlin" izašlo u još tri knjiga pod nazivima: "Jerusalemski Mufti," "Hadz Amin i Berlin",na ivritu, na engleskom pod nazivom "The Mufti of Jerusalem-Haj Amin el -Jerusalem and National Socialism"; "Do konačnog rešenja-Jevreji Beograda 1521-1942" "Until "The Final Solution" The Jews in Belgrade 1521-1942"; "Ad ha pitaron ha sofi- hajehudim babelgrad 1521-1942","Do konačnog rešenja-Jevreji  u Srbiji". I posljednja njena knjiga izašla je 2008 "Da se ne zaboravi - zbirka radova Ženi Lebl»

  Ona je preciznom akribijom predočila sliku bezizlaznosti srpske židovske zajednice u vrijeme holokausta potkrijepivši poznati izvještaj Wehrmachta u Berlin, već krajem 1941. godine naslovljen s «Serbien ist judenfrei»(Srbija je očišćena od Židova). Međutim, bila je pouzdani izvor saznanja o sudbini Židova  u drugim dijelovima Jugoslavije i nije dozvoljavala da se njen istraživački rad i djela koriste u propagandnom ratu na temu židovstva koji je  vođen devedesetih godina prošlog stoljeća na relaciji srpskih i hrvatskih propagandista i lobista.

   Posebno pamtim dio razgovora u Zagrebu koji nije objavljen u intervjuu «Danasu». Naime, intervju je objavljen kratko nakon emitiranja na TV dokumentarne emisije koju je književnik Danilo Kiš snimio u Izraelu, portretirajući nju i Evu Nahir Panić, koju je autor ovih redaka, upoznao u kibucu Šaar Haamakim, 1971. godine. Bio je to film o dvije žrtve Golog otoka koji je uzburkao duhove u tadašnjoj Jugoslaviji, gdje i pored  javnih očitovanja o staljinističkim žrtvama tema je doživljavana ipak kao nova i «zapaljiva». Sjećam se kako mi se Ženi Lebl žalila na   «tajanstveni» nestanak video-kazete gdje je snimljen Danilo Kiš kako u Izraelu moli kadiš za svog pokojnog oca. Ta joj je video-kazeta, imala je indicija, ukradena u jednom hotelu od «nepoznatih počinitelja», zapravo neke od službi koje su brinule o tome da ova privatna indiskrecija o Danilu Kišu ne dospije u javnost. Govorila mi je kako bi rado izučavala povijest Židova na  hrvatskoj strani Jadrana jer oduvijek ju je fasciniralo kako su prvi tragovi o boravku Židova na tlu jugoistoka Evrope vezani za Hrvatsku: Salonu (Split), Dubrovnik i Zadar. Nekoliko puta, iako već načeta zdravlja, sudjelovala je na druženjima Židova u okviru židovske kulturne scene «Bejahad» koji se održavaju  svake godine na Jadranu.

   Bila je odličan pedagog i strpljivo je objašnjavala kako svoj znanstveni rad i saznanja temelji na responzama, zapisima odgovora rabina na pitanja vjernika, o tome kako  nije dovolj no poznavati vrlo dobro hebrejski nego i naučiti čitati  prastare spise pisane tzv. raši pismom.

  «Ne, nikoga ne mrzim, sve je to samo običan život!» ponavljala je kada bih je pitao za izvor njene vedrine, dobrohotnosti i požrtvovnosti. Ženi je bila neumorna u svojem stvaralaštvu, knjige je objavljivala o svom trošku, svojim skromnim sredstvima. Osim brata Saše Lebla i nećakinje Ane Lebl, aktualne predsjednice Židovske općine Split, nije imala svoje obitelji. Bila je okružena mnogobrojnim prijateljima, nama kojima je teško razumjeti da ju je srušila još u razdoblju plodnog rada, okrutna i nemilosrdna bolest - rak.

   «Neće biti pogreba !» obavještava me njena prijateljica Miriam Steiner Aviezer i dodaje: «Zaviještala je svoje mrtvo tijelo medicinskoj znanosti, za istraživanja no mi, njeni prijatelji pripremit ćemo memorijalnu večer, Ženi u čast!»

    Ženi Lebl nije živjela običan život i vjerujem da će njeni doprinosi  biti ispravno vrednovani i posebno cijenjeni tek od novih naraštaja povjesničara, a životna stradanja pouka

kako nam se valja opredjeljivati za demokratsko-liberalne opcije, a ne stvarati ili podupirati ove ili  one satrapije odnosno autoritarne političke doktrine i sustave.

   Otišla je «s krunom dobra imena» (Talmud) i neka joj Hašem (Stvoritelj) podari mir koji zaslužuju pravednici.

Ljubo Ruben Weiss (25.10.2009.)


http://www.bet-israel.com/index.php?option=com_content&task=view&id=403&Itemid=1

Diktator koji je ljude zatvarao zbog viceva!

Offline kuntakinte

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 7436
  • Karma: +0/-0
  • ...besposleni internetski masturbator...
wwwg tablice

Master

  • Gost
Odg: Drug TITO ZLOČINAC!
« Odgovori #24 : Veljača 03, 2013, 08:59:18 poslijepodne »

Master

  • Gost
Odg: Drug TITO ZLOČINAC!
« Odgovori #25 : Veljača 12, 2013, 10:31:43 prijepodne »


Domoljub i politički vođa hrvatske emigracije  1970-ih Bruno Bušić u jednom od svojih političkih tekstova iznio je vizionarsko predviđanje današnje hrvatske države.

'Da smo složni i čestiti davno bismo imali državu. A bit će nje, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i sa Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako. Kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako naši kradu. Svatko nas je krao i potkradao, a najteže će biti kad nas naši budu krali i prodavali svjetskim jebivjetrima, makrolopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Kako tada nas spasiti od nas?', napisao je Bušić

Na Brunu Bušića je 16. listopada 1978. godine UDBA izvršila atentat. Na nadgrobnoj ploči na pariškom groblju Pere-Lachaise uklesani su mu Cesarićevi stihovi:

Ja, skoro prosjak, duh slobode širim,

Pa ma i nemo na svom grobu svijeću,

Ja neću, neću, neću da se smirim.

Ko svježi vjetar u sparinu pirim,

 A kada umor svlada duše lijene,

 Na otpor trubim ja, trubač sa Seine!


http://www.dnevno.hr/ekalendar/zanimljivosti-iz-povijesti/78265-bruno-busic-najteze-ce-biti-kad-nas-nasi-budu-krali-i-prodavali-svjetskim-ebivjetrima.html

Offline koko-vg

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 2881
  • Karma: +0/-0
  • Mr - Lu= 15 ? HA HA HA !
Odg: Drug TITO ZLOČINAC!
« Odgovori #26 : Veljača 12, 2013, 11:47:12 prijepodne »
Ove riječi o hrvatskoj državi i Hrvatima u njoj kada bude stvorena, netko je pripisao Bruni Bušiću. No, već je odavno povodim toga slučaja reagirao Dražen Budiša i žestoko demantirao ove tvrdnje ističući kako ih Bruno Bušić nikada nije izgovorio. 

To očito nisi znao, ali bitno da se piše .... 
... Nagađali su, sudili, prezirali, a ne poznaju me !!! lagali, izmišljali, neka su ... bili su, jesu i ostat će nebitni.

Master

  • Gost
Odg: Drug TITO ZLOČINAC!
« Odgovori #27 : Veljača 12, 2013, 12:11:59 poslijepodne »
Ove riječi o hrvatskoj državi i Hrvatima u njoj kada bude stvorena, netko je pripisao Bruni Bušiću. No, već je odavno povodim toga slučaja reagirao Dražen Budiša i žestoko demantirao ove tvrdnje ističući kako ih Bruno Bušić nikada nije izgovorio. 

To očito nisi znao, ali bitno da se piše ....

Ko god da je,pogodio je!

Offline koko-vg

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 2881
  • Karma: +0/-0
  • Mr - Lu= 15 ? HA HA HA !
Odg: Drug TITO ZLOČINAC!
« Odgovori #28 : Veljača 12, 2013, 12:24:25 poslijepodne »
... Ni tri domovinska rata ne bi bila dovoljna da količinski i financijski dostignu krađu koju su nam priuštili naši političari nakon rata (s jednom rukom na srcu, a drugom u tuđem novčaniku ...)
... Nagađali su, sudili, prezirali, a ne poznaju me !!! lagali, izmišljali, neka su ... bili su, jesu i ostat će nebitni.

Master

  • Gost
Odg: Drug TITO ZLOČINAC!
« Odgovori #29 : Ožujak 19, 2013, 08:50:34 prijepodne »
http://www.dnevno.hr/info/81685-u-susret-tito-je-bio-naredbodavac-pokolja-hrvatskoga-stanovnistva-u-svibnju-i-lipnju-1945.html
U SUSRET: Tito je bio naredbodavac pokolja hrvatskoga stanovništva u svibnju i lipnju 1945.
Komanda grada Zagreba je Titovu monstruoznu odluku uobličila u čuvenu „Naredbu broj 7“ i pomoću nje namamila 7800 zagrebačkih mladića na put bez povratka.
    Autor: hrvatski-fokus    Photo: GNU    Ponedjeljak, 18 Ožujak 2013 13:10

Svrha ovog prikaza doprinos je utvrđivanju zapovjednog lanca i sastava izvršitelja pokolja jedne šestine cjelokupnoga hrvatskog stanovništva u svibnju i lipnju 1945. godine. Pri njegovoj su izradi rabljena isključivo partizanska vrela. Čine ih autentične tiskovine, spisi, okružnice i govori, te kao posebno vrijedan izvor, osobni iskazi svjedoka iz redova boraca jugoslavenske komunističke gerile svih zapovjednih razina. Rezultati ovog istraživanja razriješili su sve bitne nedoumice oko podjele zapovjedne odgovornosti za nikad nadmašen saveznički ratni zločin nad pola milijuna nedužnih hrvatskih građana. Oni istodobno potvrđuju iskonsko pravilo da se nikom nije uspjelo prokrijumčariti kroz povijest, pa to ne će uspjeti ni jugoslavenskim partizanskim krvolocima. Suočenje s vlastitom partizanskom istinom, najbolji je odgovor naraštajima hrvatskih i inih boljševičkih pseudoznanstvenih dušobrižnika, koji od utemeljenja zlosretne partizanske jugoslavenske državne tvorevine do danas, uporno pokušavaju opovrgnuti „dezinformaciju neprijateljske propagande“ da je Tito osobno naredio, te tijekom svibnja i lipnja 1945. na samim stratištima izravno zapovijedao pokoljem hrvatskih ratnih zarobljenika i svjetovnih uhićenika. Predočene povijesne činjenice, moralni su šamar komunističkom profesorskom talogu s hrvatskih sveučilišta, koji i dandanas tvrdi da partizani u načelu nisu kršili međunarodno ratno pravo, niti su izvršili bilo kakav teži ratni zločin. Spomenute akademske prostitutke i širi krug okorjelih krijumčara povijesti iz redova tzv. „Titove poštene inteligencije“, u svojoj su anticivilizacijskoj bahatosti grubo zanemarili mnoštvo podataka javno iznesenih u komunističkom tisku, pismenima, naredbama i govorima iz tog doba, koji govore suprotno. Primjerice, tih je dana Vjesnik jedinstvene narodno oslobodilačke fronte Hrvatske, ne samo potanko pratio Titovo kretanje, boravke i govore, nego je ujedno opisivao i veličao masovna ubijanja ljudi bez sudske presude. Iz tekstova životinjskog sadržaja objavljenih u Vjesniku, ljudska je krv naprosto liptala. Već i letimični pregled Titova kretanja nedvojbeno dokazuje da je ta krvoločna komunistička zvijer između 19. svibnja i 6. lipnja 1945. neprekidno boravila u Sloveniji i na obližnjem sjeverozapadu Hrvatske. Upravo u tom razdoblju, na tom području i po njegovoj naredbi, ubijeno je bez suda, saslušanja, pa čak i provjere osobnih podataka, između pet i šest stotina tisuća ljudi.
 
„Zabolila“ ga desna ruka
 
Kronološki gledano, Tito je već 14. svibnja u Zagrebu predsjedao sastankom Štaba I. armije JA, II. armije JA i Glavnog štaba Hrvatske s članovima Narodne vlade Hrvatske. Sastanku su nazočili Vladimir Bakarić zvan Mrtvac, slovenski krvolok Edvard Kardelj zvan Bevc, te „drug“ Nazor Vladeta, od prelaska na pravoslavlje 1935. poznat kao „najveći srpski pesnik“, a nakon „oslobođenja Dalmacije“ kao boljševički ateist „internacionalne etničke pripadnosti“. Prema svjedočenju sudionika sastanka, načelnika Vojnosudskoga odjela II. armije dr. Gabrijela Divjanovića, glavne teme sjednice bile su:

1) Osnivanje i rad komunističkih koncentracijskih logora za eksterminaciju Hrvata,
2) Određivanje pravaca kretanja i etapno sprovođenje zarobljeničkih hodanja smrti,
3) Pronalaženje većeg broja prikrivenih stratišta i
4) Organizacija masovnog ubijanja Hrvata.

Velikosrpski koljač i komesar I. armije Mijalko Todorović, sredinom svibnja 1945. glavni organizator i izvršitelj pokolja hrvatskih rodoljuba u Zagrebu i okolici, pohvalio se pred vrhovnim komandantom da je po zagrebačkim stratištima „vlastoručno poklao više ljudi nego tijekom cjelokupnog dosadašnjeg rata zajedno i to u tolikom broju da ga je zabolila desna ruka, zgadio mu se život i više ne može jesti meso“. Ništa manje radikalan, bivši „jevtićevac“ Nazor Vladeta, poznat po pjesničkom geslu „za Oplenac, a ne Janka Pusztu“, zatražio je da mu se, kao i Bakariću, redovito na stol dostavlja dnevno izvješće „o stanju bezbednosti u Hrvatskoj“ s potankim opisom „likvidacija“ i popisom „likvidiranih hrvatskih bandita“. Iz dostupnih vrela nije bilo moguće utvrditi Titovo kretanje između 15. i 18. svibnja. No, prema partizanskom tisku u zagrebačkoj je okolici nedvojbeno boravio od 19. svibnja nadalje. U nedjelju 20. svibnja predvečer, nenajavljeno je, u pratnji generala Aleksandra Rankovića i Koste Nađa, ušao u Varaždin i obratio se građanima, koje su partizani strojnicama i bajunetima natjerali na Kapucinski trg. U svom govoru održanom u pripitom stanju, izjavio je da „u Varaždin nije došao službeno, niti da govori o politici, već da obiđe jedinice JA koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom“. Nadalje, svim protivnicima svojeg režima najavio je „da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo, koliko traje put do najbliže jame“. Tijekom dvodnevnog boravka na sjeverozapadu Hrvatske 19. i 20. svibnja, Tito je obišao partizanska stratišta, pregledao svježe iskopane masovne grobnice i razgovarao s psihopatima koji su vršili „likvidacije“. Potom je 21. svibnja došao u Zagreb i isti dan održao govor na Markovu trgu. „Vjesnik“ je idućih dana u podebljanim okvirima isticao izvatke kanibalskog sadržaja iz maršalova govora, pune uvrjeda i prijetnji upućenih hrvatskom narodu. Primjerice: „Nikad više nećemo dozvoliti da se pojedinci koriste plodovima džinovske borbe naroda. Mi ćemo našu kuću provjetriti tako, da zauvijek nestane onog hrvatskog smrada, koji ne smije kužiti našu zajedničku kuću - slobodnu, federativnu Jugoslaviju“. Slijedeća tri dana Tito je boravio u Zagrebu i njegovoj okolici, te pritom osobno rukovodio masovnim ubijanjem Hrvata. Prema svjedočanstvu časnika OZN-e Dragutina Rafaja, u Karlovcu je obišao Komunistički koncentracijski logor za eksterminaciju Hrvata Dubovac i tamo zatekao tisuće Hrvata kako leže na zemlji unutar žice. Zapovjedniku je naredio „ubrzavanje dinamike ubijanja uključivanjem srpskog stanovništva Korduna i Banije i to tako da hrvatsku bandu uz prethodnu najavu šalje na likvidaciju u srpska sela“. U Sisku je posjetio sličan, no nešto manji logor Viktorovac i također naredio žurnije ubijanje uz pomoć okolnoga srpskog stanovništva. U obilasku samoborskih logora i stratišta zadržao se jedno cijelo poslijepodne. U pratnji bivšeg bravara, generala OZN-e Ivana Krajačića, više je puta obišao zagrebačke logore i zatvore i izrazio nezadovoljstvo sporošću „likvidacije“. Od Krajačića i Ministra zdravstva Narodne vlade Hrvatske dr. Aleksandra Koharevića zatražio je detaljan popis pobijene „hrvatske ranjeničke đubradi“ iz zagrebačkih bolnica, jer je načuo da je nekima pošteđen život. Spomenuta dvojica psihopata odmah su dala preživjele ranjenike pobiti u bolesničkim posteljama i drugdje, nakon čega su svom vrhovnom komandantu dostavili popis smaknutih ranjenika iz svih tadašnjih 11 zagrebačkih bolnica. Ukupan broj ubijenih ranjenika iznosio je 4791. Tom broju nisu bili pribrojeni teški tuberkulozni bolesnici poklani u Bolnici Brestovac na Medvednici. Prezauzet ubijanjem Hrvata, Tito se 22. svibnja telegramom ispričao generalu Crvene armije Ždanovu što ga osobno ne može primiti prilikom njegova posjeta Beogradu, pa je gosta u zamjenu primio načelnik Generalštaba JA Arso Jovanović.
 
Drugarski rođendanski poklon maršalu Titu

U petak 25. svibnja Tito je u Zagrebu svečano proslavio svoj navodni rođendan. Prema Divjanovićevu svjedočanstvu njegovi najbliži suradnici priredili su mu u ime rođendanskog poklona „drugarsko“ iznenađenje. Odveli su ga u policijsku zgradu u Petrinjskoj ulici i s prozora mu u dvorištu pokazali netom izručenu Hrvatsku vladu na čelu s dr. Nikolom Mandićem i dr. Milom Budakom, postrojenu njemu u čast. Tito je pobjedonosno blistao osjećajući vrhunac vlastite moći. Svojoj je pratnji s ponosom pokazao ćeliju u kojoj je svojedobno bio zatvoren. Potom se odvezao na proslavu rođendana, koja je trajala dugo u noć i završila teškim opijanjem sudionika. Iduće jutro, nakon što se otrijeznio, Tito je odlučio na revolucionaran način riješiti pitanje velikoga broja ratnih izbjeglica zatečenih u Zagrebu i bližoj okolici. Zagreb, koji je prigodom zadnjeg prijeratnog popisa 1931. imao 185.581 stanovnika, dočekao je konac rata s preko 600.000 duša, pretežito vojnika i izbjeglica iz opustošenog dijela NDH. Nakon uzmaka Hrvatske vojske u Austriju, u Zagrebu je na rubu gladi i dalje boravilo oko 220.000 svjetovnih izbjeglica. Prema Divjanovićevu svjedočanstvu, Tito je u subotu 26. svibnja naredio „da se ova cjelokupna hrvatska izbjeglička banda izbaci iz grada“ i „pod oružanom pratnjom jedinica regularne armije, OZN-e i KNOJ-a, usiljenim hodnjama ili vlakovima organizirano sprovede u zavičajna mjesta«. „Putem ili po prispijeću u zavičaj, hrvatski je smrad trebalo bez milosti likvidirati, jer su oni većinom bili narodni neprijatelji“. Zapovjednik grada Većeslav Holjevac isti je dan prema maršalovoj naredbi raspisao okružnicu i otvorio dva prolazna logora. Manji, za izbjeglice iz užega gradskog područja, u prihvatnoj stanici Crvenoga križa kod Glavnog kolodvora, te veći, za izbjeglice iz okolice grada, u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče. Partizanska horda je potom, usred Zagreba i ne zazirući od zgražanja javnosti, počela s pljačkom, silovanjima, nasilnim odvođenjem i klanjem ove skupine nesretnih ljudi, koju su uglavnom činili starci, žene i djeca. Prema Svjedočenju Koče Popovića i dr. Gabrijela Divjanovića, Tito je nakon proslave rođendana na nagovor generala Rankovića naredio da se za odmazdu pobiju svi hrvatski mladići rođeni između 1924. i 1927. u gradu i kotaru Zagreb, koji nisu zarobljeni u završnim operacijama Drugoga svjetskog rata, a njegov su kraj iz raznih razloga dočekali kod kuće. Naredba je izuzela osobe koje su pristupile jedinicama partizanske paravojske, te pojedince zdravstveno nesposobne za službu u oružanim snagama. Komanda grada Zagreba ovu je Titovu odluku uobličila u čuvenu „Naredbu broj 7“. Tom je naredbom komanda uspjela podlo namamiti 7800 mladića koji su se kojekuda skrivali, da se jave radi tobožnjeg „novačenja u JA“. Odmah po partizanskom „novačenju“, izvršenom u vojnom objektu u Maksimirskoj ulici 63, mladići su stavljeni pod vojnu stražu i sprovedeni u logore Maksimir i Prečko. Odatle su noću, podijeljeni u dvije skupine, u četveroredovima odvedeni na usiljenu hodnju smrti preko Podravine, Slavonije i Srijema u logor Kovin u Vojvodini. Nakon neizrecivih zvjerstava izvršenih putem, u Kovin ih je živih stiglo 2200, a u Zagreb se vratilo svega 58.
(Svršetak u sljedećem broju)