Autor Tema: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska  (Posjeta: 160614 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #15 : Rujan 16, 2009, 12:03:46 prijepodne »


Réčki "Nôvi list" / Kolumně, komentâri

23.07.2009.

Ćićo Senjanović


AJME MENI

Strani turist poginuo u privatnom smještaju zbog starih instalacija.
     Ove godine su piturali, a iduću su mislili minjat instalacije.
   

http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A285B2863285F2863285A28582858286128632893289328632863285C285B285E285D285A285B28632863286328592863M
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #16 : Rujan 16, 2009, 12:04:29 prijepodne »


Glas Istre, 09.07.2009., papérnato izdâjně

Jurina i Franina


FRANINA: O, moj muškardin, kume moj dragi!
JURINA: Oj, lipo oko moje!
FRANINA: O, diko istrijanska, neka ti je dobro jutro.
JURINA: Svako jutro, moj štimani kunpare. Ben, ča ti se para to vrime?
FRANINA: Jeno malo je tega da­da preveć! Ni to dobro za trukinju, a kamo li za brajdu. Jedan dan me tuka sunperati, pak drugi jopet likvidati. San špenda šoldi duplo više nego lani .
JURINA: Nu, nu, pušmo stati tu boj­u kanpanju, nan ne ujde ona, ne. Ho-ho-hoooo, sad imamo samicu za premijerku. Ho-ho-ho-ooo sad nan Kosorica zapovida .
FRANINA: Pak ča je tote smišno, ča se hlohotiš, ča se riliš? Ča Nemci nimaju kancelarku, ča Ingle­i nisu imali Čeličnu ledi, ča Pakistanci nisu imali Benizir Buto. Si čuja kad za Indiru Gandi, ili Sirimao Bandaranajke…
JURINA: … nu, nu, ča zajno pršeš kako diblji mačak. Ča se mene tiče, kako jenoga IDSovca, ja niman niš kontro Jadranke Kosor, bolji je ona kadar nego uni ministri okolo nje. Ženska ima almeno trda jaja. Ćeš viti da će hi ona činit plesati bolje nego Sanader…
FRANINA: … se sla­žen z tobon da će njin ona dati papra. Ma će i nas druge vrći u red. A voj dr­žavi rabi samo reda i dela.
JURINA: Oho, jopet smo jedan korak do fašizma.
FRANINA: Si štija u našen đornalu da je Aldo Ukanović, presednik istrijanske obrtničke komore, dobija nagradu »Zlatne ruke« od Hrvacke obrtničke komore.
JURINA: Jušto je zamerita »zlatne ruke«, perke svoje ni nikad šporka z delon. Pitan se zašto nikad ne dobije nagradu niki štabeli obrtnik-delavac, a hi imamo koliko ćeš, nego vajka niki šefi, presedniki i ta vrsta klijentele.
FRANINA: Drugi ne rivaju doj do nagrade perke batice predla­žu sami sebe!
JURINA: A si čuja za sramotu u restoranu »Market« u Puli kadi se hrane studenti?
FRANINA: Kakovu sramotu?
JURINA: Vero, ča god bri­ni studenti uzmu za pojisti, kapo njin na kasi naštoca ča će on i po preciji kako se njemu zapara. Svaki put drugačje.
FRANINA: Tako će i biti, dokle siromahi studenti ne dobiju svoj restoran. A pulska sramota je da grad studenti i mladetine nima jedan studentski restoran, kako Bog zapovida…
JURINA: …magari po preciji kantine u našen Saboru.
FRANINA: Znaš da je kriza došla i do Svete Stolice?
JURINA: Ma za ime Boga!? Ma hoj spati!
FRANINA: Vero je! Ni ni njima lako! U Vatikanu dela 2.732 delavci. Rabi papa svojin djelatnicima svaki misec dati  plaću, moj kume. Na platnoj listi je 761 pop, biškup i kardinal, 334 fratri i časnih sestar i 1.637 laiki. Je i tamo plesa za naj šolde.
JURINA: Ma ni lipljega plesa i folklora nego ča je u Poreču?
FRANINA: Ča govoriš šljute? Vero je liplji u Umagu!
JURINA: Od kad se ti razumiš u ples, šenpijo. Veri folklor je samo u Po r e č u !
FRANINA: Nidri ni, moj puzdre, tako lipega plesa kako ča je u Umagu.
JURINA: Nu, nu, muči, Poreč je za Umag – Vinkovačke jeseni.
FRANINA: A Umag je za Poreč - Rovinjski festival folklora.


Glas Istre 2009-07-09
http://files.glasistre.hr/GlasIstre.pdf
http://www.glasistre.hr/
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #17 : Rujan 16, 2009, 11:44:54 poslijepodne »


Réčki „Nôvi list“, 31.07.2009. / Kolumně, komentâri
 
S KAMIKA I MORA

Zimi studena zima, a ljeti grda vrućina


Piše Vladimir JUGO
 

Zimi zima, a ljeti vrućina, rekla je nekad portirke pokojnega Istravinoexporta ona supruga druga Mike Špiljaka ku je pokle rendeza va Vatikane pokojni Papa pozdravil preko mužića ki je rekal Njegovoj Svetoste da i on pozdravi svoju ženicu. Morda je vic, a morda i istina. Ja sačemu verujen i va niš ne verujen. Judi smo, anjeli i vragi. A ako još pratite naši saborski zastupniki kako tupe i prelevaju z šupega va prazno, ni van dobro va srce. Ča bi rekal oni naš poeta Ljubo Pavešić – glupani! Ma z glazurun kulturi, prefrigani, kot da je Kunst čas bit sindikalni ćaća, a čas tajkun. I neka mačku za rep vežu ono dr. sc., mr. i prof. itd! Indeks su imeli, a drugo je za uživanje široke publiki. Ča mislite kobajagi mr. Anto o rimskemu pravu?
    Znate onu parolu – hrvatski novčanik u hrvatskom džepu. I onu – hrvatska puška na hrvatskom ramenu. A čigova je to ruka va našen cro-žepiće i dokle će bit? To ni štroliga ni vračara gatara ne znaju. Klimoglav, milostiva, i ljubim ruke, ako su van čiste, a strah me da baš i nisu. Sve su ovce na broju, a vukovi su siti kot i janjeće brigadi ke se množe kot plevel na lehe.
    Žali mi se poznati čovečić-mrav Božji:
    – Ne znan zač san ja tako bedast. Vavek delat, ne za velu korist, aš ako plate – dobro, ako ne, opet moran potrpet. Ča ne bin mogal i ja ča pokrast, se po zakone, pa kad me pokle fanj vremena ćapaju, ako ni prišla zastara, a to je normalno, pobeć. Bit će da i ja iman duplo al troduplo državjanstvo, morda i seh nekadajneh šest republik, pa i neko evropsko. Žep pun, ča si storil, storil si, a onda biži jadan. I ki ti ča more, moreš se sen smet. Tr niki ne pita kašneje ča je bilo i kade su soldi finili. Se je prah i taština nad taštinami!
    Dokle gre, ne žali se. Si navajan, dragi moj, da ti vavek neki predika i popuje nad glavun. Govori ti da si bedast, delav i da moraš se zet kako pride. Tr nisi ti oni Matija Gubec, ti si više trubilo i tumpić. Zač biš ti protestiral al prosvjedoval!
    Hodi lepo po koleneh po Trsačkeh skalineh, zapali ku sveću gore za svoju neumrlu dušu. Al budi kumpar nekemu na pire, pa pitaj plovana pokle svečanega čina: – Koliko san dužan, gospodin velečasni?
    – Mane niš, a prilog za Svetu mater crekvu je 450 kun!
    I ne pitaj ki je božji predstavnik na oven svete sad, a vavek je neki bil va zadnja dva milenija. I ne pitaj će velečasni platit porez solidarnosti od 2 al 4 posto. Neće valda morat platit PDV od 23 posto za pršut, već će mu ga neki darovat.
    Tako to gre: HŽ ne plati INA-e (opet je mađarska), INA ne plati HEP-u, doprinosi se ne plate, dug raste, oni vanjski: va 19 let sako leto 2 milijarde euri. Idemo dalje!

http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285B28592863285F2863285A28582858286128632893289328632863285C285B2860285B2859285828632863286328592863Z
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #18 : Rujan 16, 2009, 11:46:09 poslijepodne »


Réčki "Nôvi list" / Kolumně, komentâri

01.08.2009.

Ćićo Senjanović


AJME MENI

Otkaz za nošenje majice koja je uvrijedila Vladu.
     Em nas je..., em se vriđaju.
   

http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=2859286328602863285A28582858286128632893289328632863285C285B2860285C285B286028632863286328592863R
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #19 : Rujan 16, 2009, 11:46:58 poslijepodne »


Šibenski list, br. 2379, 08.08.2009. /  aktualno

GLAVA ŠOTOBRACO

Piše: Branimir Periša
branimir.perisa@sibenski-list.hr

Iskustvo

El Tigre je opečen iskustvon o tomen kakve sve zvizdarije mogu pasti na pamet ženama dok burljaju po šporkomen suđu


'Oću seksa, jer mi Vlada to ne radi!' – napisano je na majici šta se napela priko El Tigreovog pivskog štumka. To on ka oće posredno kazati da nije obveznik kriznoga poreza jerbo mu je plaća ispod tri ijade kuna, pa mu jako smeta šta ga spomenuta Vlada ne šljivi ni po posto, za ne reć ono prostije, povezano sa sekson. – Uzimaju šolde i pasu i magarcu, samo ne od mene! – reka je rezignirano Dobroj Paroni. – Znači da san stvarno dosega dno. Državni proračun od mene ne želi niti par kuna!

-Niti želi, niti bi van da! –  rekla mu je ona, koja se u kriznin vrimeniman nikako ne pridaje. Pače, još je žešća, ujida za svoj biznis ka morski pas i prema svemu sudeći, spremna je gristi velike bokune. Pripremila je krizni marketinško-financijski plan s kojin predviđa ne samo kako-tako priživiti, nego čak i rast prodaje.

-Moja je parola 'Manje je više' – objašnjava ovoj dvojici. I zato san naštimala vagu tako da krade par deka - naravski, meni u korist, jer kako bi drugačije odolila krizi. Druga je ušteda na deterdžentu: daklen, čekan da u radnju uđu najmanje dvi mušterije i onda njihove narudžbe stavin na isti pijat. Tako će – nastavila je vrckavo – ljudi biti prisiljeni zbližiti se, ka u stara vrimena. Doslovno diliti pijat, ima li šta lipše? – cilu ju je obuzela sirotinjska romantika.

-Fala van lipa šta bi ja dilija svoju ne baš jeftinu spizu s tuđin otpaciman! – otfrknija je El Tigre, pitajući je kako bi to iz istoga pijata kusale, recimo posvađane mušterije?

Jedan jide iz pijata, a za drugoga ja žrtvujen teke dobre volje, pa mu bokuniće bacan u usta, ka tuljanu. Sve za mir u kući!

-Lipo ste vi to smislili. Šta god da je, iđe na teret kupca! – ogorčen je Bili Smo Uskoro.

-To je samo za njiovo dobro: ako naruču i platu deset deka ove moje mrsnije spize, a dobiju sedan i da ne znaju, ja in ustvari pomažen kako bi šta manje štetnih sastojaka unili u organizam. Zdravija prehrana vaik je teke skuplja! Uostalon - podbočila se - kada Vlada oće uzeti dodatne šolde za mobitele i šta ja znaden, SMS-poruke, onda se to zove punjenje proračuna. A kada ja uvodin recesijske mjere, onda je to vako i nako, odma nekomen smrdi! – zasiktala je prema B.S. Uskoro.

-Kada smo kod toga, stvarno smrdi, i to vaše neoprano suđe! – s izrazon gađenja reka jon je Bili Smo Uskoro.

Na to se El Tigre velikodušno ponudija da on opere desetak nagomilanih pijata. Ne šta bi bija đentlmen, nego opečen iskustvon o tomen kakve sve zvizdarije mogu pasti na pamet ženama dok burljaju po šporkomen suđu.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pretplata na tjědnik "Šibenski list"
http://www.sibenski-list.hr/pretplata/form.php
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #20 : Rujan 16, 2009, 11:47:48 poslijepodne »


Šibenski list, br. 2379, 08.08.2009. /  županija

Kazivanja izgubljenog vremena

Tražila se guzica u mudantama


Piše: Marija Krnčević


Gdje su se nekad Šibenčani kupali, te kako su se djeca ljeti zabavljala, u nekoliko rečenica ispričao mi je moj djed Vinko Krnčević.

Kupališta starih Šibenčana bila su Batiđele, Pekovac, Martinska, Paklina, Rogač. Rogač je ispod brda ljubavi, di je bilo brodogradilište Torić, Pekovac di je Veslački klub Krka, Batiđele iza tvornice u Crnici. Do Martinske se išlo pinicama, koje su došle nešto prije Drugog svjetskog rata ili brodom koji je vozila svima poznata Slavka Berović, ili svojim kaićima, a na Paklinu svojim kaićima. Svugdi se kupalo di je moga čovik doći. Malo, amo reć elitniji, išli su na Jadriju, i tamo bi iznajmljivali kabine. Prve vikendice su se tamo počele radit i prije neg je napravljen most, a materijal za gradnju se pribaciva brodovima.

Dica i mladi koji nisu imali novaca za pinicu zavezali bi robu kaišon, metili je na glavu i tako plivali do Martinske. Prvo stajalište bi bilo na bovi na sredini puta između Doca i Martinske, tu bi se malo odmorili, pa nastavili. I tako isto natrag, opet bi stali na bovi, kad bi se vraćali. A na Pekovcu bi skakali sa stina u more. Dica bi dolazila iz cilog grada, Doca, Crnice, i drugih dijelova koji su bili bliže Crnici. Autima se nije išlo, nije se imalo kuda dok nije izgrađen most.

Mi dica bi se kupali u mudantinama koje su se pravile od tvrde robe, bila je elastična, al tvrda. A prije su se naši stari, očevi, ko je moga, je li, kupali bi se u kostimu koji je bija jednodjelni, gori sa tirakama. U naše vrime cure su se normalno kupale s nama, ali u vrime mog ćaće to nije bilo tako. Njihovi bi ih očevi pratili i gledali šta rade u moru. S momcima u moru nisu smile biti jer bi ih ćaća gleda sa kraja šta rade. A onda su se kupale u dugim veštama.

Na kupanje bi nosili sa sebon bokun kruva, a često smo znali i otić u kanal, izronit pidoča, pa bi ih odma tamo spremali, pekli na lati.

Liti je po gradu bilo đelata na nekoliko mista. Merlak, on je bija kod Lege, onda Marušić kod kazališta, pa Mudronja, isto kod kazališta, di je bila brijačnica Capeli. Onda kod takozvanog Turčina, di je sad pekara 'Dan-noć' i kod stare pošte. Prodavali su se na kugle, a bilo je samo nekoliko vrsta – limun, naranča, čokolada, i pari mi se vanilija. Nije bilo novaca, malo se zarađivalo, pa smo se ka dica snalazili - na starom pazaru priko puta Šare kupili bi špice od bresaka i raznih voćaka, i to prodavali Pipi Šari. A znali smo kupiti i izmet od konja koji bi osta na cesti i prodavat ga isto Pipi Šari.

Na pinici je uvik bila gužva, bila bi puna auta, ljudi. A kupači su najviše išli sa Slavkom. Njen brod je uvik bija krcat, ona je bila uvik vesela, nasmijana, sve je zafrkavala. Jedanput je bilo tolko ljudi u brodu, da smo bili gotovo u razini mora. A bilo je i neplivača ka moja žena, pa je počela skričat. Pa joj je Slavka rekla: 'Muć mala, doćemo mi na Martinsku'.

Nije to bilo onda ka sad, bila su drukčija vrimena. Prije si tražija guzicu u mudantama, a sad tražiš mudante u guzici.

 
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

video:
http://www.youtube.com/kazivanja
 
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pretplata na tjědnik "Šibenski list"
http://www.sibenski-list.hr/pretplata/form.php
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #21 : Rujan 16, 2009, 11:48:30 poslijepodne »


Šibenski list, br. 2379, 08.08.2009. /  prilog BORŠA

Riječ urednice

Moj 'sport Bili superturbo saket'


Piše: Nevena Banić
nevena.banic@sibenski-list.hr

Kad san, crvena od uva do uva, rekla gospon čuvaru reda koji je, vrlo oprezno ka da će ga nešto ujisti, gurnija ruku u taj moj svit u saketu, da ima svašta unutra, reka je da je sve dobro dok nije pečena kokoš


Dragi čitatelji!

-Molin vas, otvorite boršu. Ajme, šta ću sad. To svaki put pomislin kad čujen onu 'naredbu' od nekog dobrog barbe koji osigurava neki koncert, predstavu, utakmicu... Vrag me odnija ako za ženu ima gore stvari od toga da joj neko zaviri u boršu. I svaki put sama sebi obećan da ću pročistit taj džumbus unutra prije neg je stavin čoviku pod nos, ali nikad majci. Svaki put se ja crvenin, a on se incuka kad počnen vaditi. Te rokovnik, te mali laptop, te trista kemijskih, te šminku, te češalj, te jabuku, te ključe od kuće, od auta, od stana, od drvarnice, papirnate maramice, vlažne, sunčane očale puta dva, dva, tri USB stika, duple cipele kad ove nažuljaju, parfem, bocu vode, žvake, bomboni kad padne cukar, nekad đemperić ako naglo zaladi, zimi duple bičve ako ove puknu, kišobran, dva tri mobitela i normalno dva, tri punjača, gumica za kosu... Kad san, crvena od uva do uva, rekla gospon čuvaru reda koji je, vrlo oprezno ka da će ga nešto ujisti, gurnija ruku u taj moj svit u saketu, da ima svašta unutra, reka je da je sve dobro dok nije pečena kokoš. Na moj upitni pogled, reka je da je jedanput izvuka cilu, s batacima i karabatcima, iz lipe kožne borše zmijskog uzorka. Velin ja 'aj bar nije zmija bila'. Mudrica. Jedanput san (ne znan ni sama zašto) imala ispitivač za struju, kacavidu i produžni kabel. Sve mi se čini da je za mene i Sport Billy sa svojin Supersakom prava beba.

Vaša Nevena

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pretplata na tjědnik "Šibenski list"
http://www.sibenski-list.hr/pretplata/form.php
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #22 : Rujan 16, 2009, 11:49:42 poslijepodne »


Réčki „Nôvi list“, 08.04.2009. / Kolumně, komentâri
 
S KAMIKA I MORA

Harač, rajo, harač!


Piše Kim CUCULIĆ
 

Saki zajik, sam po sebe, je nevolja. Aš, saki čovik bi otel bit svoj na svomu, a kako ćeš to postić ako nimaš svoj zajik? To se dogaja i z našen, hrvacken zajikon. Pasaneh dvajsetak let fanj smo ga osnažili od srbizmi, turcizmi i ča ja znan česa, ma onput se javi jedna beseda ka j' tako trdo zakopana va jezično blago domoljubnoga zajika da je ni vrag ne more stirat. Ta beseda je HARAČ. A taj nesritni harač udomaćil se onako, ni kriv ni dužan, zbog jedne saborske sjednice. Naime, jedan sabornik rekal je za namet delavcimi i penzionerimi da j' to harač. Precjednik Sabora valje j' dal na znanje da j' čovik široke kulturi i spametil nas da j' harač naslov pjevanja va Mažuranićeven epu. To van je ono: »Bijesan aga, neman ružna/Harač, rajo, harač!, riče/Harač, harač, il' još gore bit će!«. Jedna saborka onput je onomu saborniku poručila da j' šimija, ma potle se videlo da ona ni mislela na njega leh na agu ki j' provel harač. Tako se ćaro videlo da j' naš Sabor pun kulturneh sabornici i da nikomu ni na kraj pameti da se pod rebalanson riva neč ča bi se moglo nazvat haračen. Aš, ča tisti turcizam znači? Glavarinu, danak (si muški ki su imeli već od sedan let a nisu bili muslimani, morali su Turskoj plaćat to čudo), trošak, potrošak, izdatak, a va noveje vrime recesije i globalizma, pod ten se misli na pljačku i otimačinu. Kad se to objektivno sagledamo, se j' to bura va žmulju vodi – tisti harač kako j' došal tako će i proć. Imeli smo već recesiju, inflaciju, vozilo se par-nepar, letrike j' bilo saki drugi dan, falelo nan je i ovo i ono, ma smo preživeli.
    Jušto dok se va Saboru vodila rasprava o haraču, va mojoj familje pojavil se jedan harač kega moramo pisat z velin slovon – Harač. Moj neput Rafić, ki ima jedanajst let, jednoga lipoga dana dopeljal je doma mačića. Blago lipo, umiljato, na sive rigice, z plavemi okicami i repon ki mu stoji vajer kot antena. Si smo se rastekli oko njega i začas mu našli kantunić z peskon. Imet će slobodu kretanja po celomu stanu, a lačan sigurno neće bit. Jedino ča se pojavilo kot problem bilo j' ime. Kako mačić ni imel krsni list, familja j' sela i počele su padat ideje. Nakon duge debati odlučeno j' da mu damo ime – Harač! Muški su to idealno rešenje zaleli z biskun, mi ženske popile smo liker, a neput je cval od sriće ča j' mačić prihvaćen i da mu ga nismo stirali na cestu. Harač je tako postal del familje i sad je mići, a bit će se veći i veći. Moremo se leh nadat da tako neće bit i z oven pravin haračen ki će nan poharat žepi.


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285C286328602863285A28582858286128632893289328632863285C285B28612859285C285F28632863286328592863P
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #23 : Rujan 16, 2009, 11:50:44 poslijepodne »


Réčki "Nôvi list" / Kolumně, komentâri

04.08.2009.

Ćićo Senjanović


AJME MENI

Draganja: »Nema ništa gore nego bit četvrti.«
     Karmela: »A kako je meni?! Ja san cili život bila druga.«
   

http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285C286328602863285A28582858286128632893289328632863285C285B286128582860285C28632863286328592863M
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #24 : Rujan 16, 2009, 11:51:22 poslijepodne »


Glas Istre, 08.08.2009.

Savičenta in the morning

Doj h sebi


Piše: Darko PEKICA


Prvi torak angušta miseca ni dava niku šperancu lipega dana, ni po vrimenu, a nanki po mojen anti-kuraju. Parona mi nabija nervož u štumigu povidajući mi kako dica uživaju na moru, da se Frane navadija plivati i da bi baš volila da gren i ja š njima upljahnuti se z morskon vodon. Pok su Beograđani vode, oni si ga na more klate tuta forca. Malo ča mi to more ne gre h križu, ma već mi je ča se ne moren deliberati dela, pak san i sam rabijan na se. Filice riva da rabi uvo-uno, a mene zapravo ni volja jušto pak niš. Prokleta savičentinska debuleca – me ćepiva već nego ča rabi!

Pok san posrka kafele, naoblačilo se napro i za' da će ča pljusnuti, pak da neka vred gren speljati gnjojnicu ki je puna i će joped zaplivati po gumnu. Nis riva ni štabelo pokušeljati z pituron Dejanon Pamićen.

Ud devete pak do dvih i po za podne san speljiva gnjojnicu po štrništu na Medigoven, Starih brajad, Voladi i Rožininen. Cilo vrime san se čuja nikakor, još za urtu mi ni hodilo na mod pak san mora skakati z trahtora doli da dopren cijev kuda teče van pišata, pak me dva put malo upljahlo da bin bija najraj sve zapelja u jamu. Ma nis, spelja san svu pišatu ku su moje evropljanke u misec dan napišale, a vero si ga i pišaju, aš u misec dan napišaju dvajset i dva miljara litri. Nidi kad san pelja petu eli šestu cisternu piša, prešidente ud mlikari mi je posla leteru na telefonin da večeras u petoj uri imamo zastanak. Sad lako da je to u niko normalno doba, ma ja takan musti u petoj uri, tako da ne rivan ni zuz najbolju volju. Povida san to Filicu, da bin rad poj, i kako da po njemu tamo moran biti aš moraš znati ča se kapitiva, pak mi je reka: ti pomuzi uvih petnajst do pete ure, a ja ću ve četiri i uprati, nimaj strah. Tako san i učinija, malo san zakasnija, ma su i ti drugi, pak smo počeli u pet i po.

Diškoraš je bija o temu kako da ne propademo, tih kvarnar famej ki veramente živemo ud kravljega mlika. Da bi se rabilo ispuniti niki formular da prežentaju u Županiji i Ministarstvu, da vide kako smo u dreku pak da nan pomoru, ki je precija ud mlika mala. Nis ud unih ki su za Jakovčića, našega Župana, ma almeno kad su bili poli njega da nan pomore, njin je lipo reka – udružite se i napravite zadružnu siranu kadi ćete vi biti većinski vlasnici i zuz Županiju ćete imati bolju preciju mlika i laglje ćete poj naprid. Ma vi moji stočari nisu za to. Oni da te svaki svoju siranu činiti, almeno vi veći ki su već dobili šolde za poticaj ud države. A da smo pametni, te šolde ča je dala država za petnajst mini siran i ča je dala Županija, već se moglo ništo uzidati. Vako, ud svega tega niš, ni šoldi ni sira. Neće da zadruge, ča je svuderi u svitu normalno, mi ćemo svaki za se – ma ne poj naprid, ko ne nazad.

Vajka pokle tih naših zastanki paden u dešperiju i buden bez volje za dalje tenditi blago, aš to kako da je nika štrigarija nas Istrijani da ne skupa, ko ne sam pak i ku povrajže, ma sam. Kad san doša doma, zrman Robi z Beograda mi govori da su moja i njigova parona pošle viti na Tondolon. Zajno san sija u auto, uza njega, svoju i njigovu dicu i via mi zdolu.

Nismo se trefili spod crikve Svetega Petra, ko ne za nazad na putu kega su ud Krančići napeljali sporadi une dežgracijane antene za telefone, ma svejeno, Bartol i ja smo je ubašli i u hipu san ćepa to ništo ča to čudo prirode i pravih ljudi ki su tu crikvu uzidali na vrh stine ima u sebi i okolo sebe. Zajno me pasala debuleca i mlična dešperija, inšoma, doša san sebi kad san zavrat nosija Bartola po vrhu Tondolona i điriva okoli crikve ud Svetega Petra.


http://www.glasistre.hr/kolumna/n/94552

Glas Istre
http://files.glasistre.hr/GlasIstre.pdf
http://www.glasistre.hr/
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #25 : Rujan 16, 2009, 11:52:03 poslijepodne »


Réčki „Nôvi list“, 07.08.2009. / Kolumně, komentâri
 
S KAMIKA I MORA

Porezići na bedaki – i grdo nan se piše



Piše Vladimir JUGO
 
I sada nas pozivaju, domaći turisti da pomoremo sezone na Adrije. Baš su se praveh spametili. Tr ča nan nisu navalili si mogući porezići na bedaki i budale! Znaju da niki živ neće šparat samo tako dokle mu je neki euro, dolar al kunić va žepe i takujine. Dokle ne mora, a sila boga ne moli! Ona kola lomi, pa kemu pravo, kemu krivo. Frigaj se, ćo moj mili i dragi!

 
Va srce smo turističke sezoni. Ne moremo više verovat ni onen gataran od vremenske prognozi. Puni su karat i podatki, a najveć krivo reču kamo će ti oblačini. Ne žele oblaki da njin neki komandira. I oblaki su nekakova euroatlantska integracija, a Hrvatska je samo maćica na staren kontinente ki je samo azijski poluotok. I sad vas pitan: ča je boje poć z lumbrelun na ove naše primorske groti, al ostat doma? Jugo gloje steni, spravja se nevera s Kvarnera!
    I sada nas pozivaju, domaći turisti da pomoremo sezone na Adrije. Baš su se praveh spametili. Tr ča nan nisu navalili si mogući porezići na bedaki i budale! Znaju da niki živ neće šparat samo tako dokle mu je neki euro, dolar al kunić va žepe i takujine. Dokle ne mora, a sila boga ne moli! Ona kola lomi, pa kemu pravo, kemu krivo. Frigaj se, ćo moj mili i dragi! Nisu za te oni glamurozni partiji, tulumi i slično pa da te naše munjene televiziji fokusiraju, a da ti se smeju srdačno one frajlice ke su na sebe se promenile od nosići, frizuric, sisići, mufići i tako daje i bliže, pa zele i neka mond-imena. Ne zovu se više Francika al Pepica leh Marylin al Jospehine. Vi ki jih volite zamite jih doma, onako va večernjeh krpicah i napirlitane kako da su šle va maškare, na tanci va Krasicu al Viškovo al Senj po lete i zime. Preporučan van da greste va sveti brak z onun ke van je puno srce dokle je vidite kako pomiva i stresa vlasi spred očij. Se drugo su ćakuli za moni i nedeluti!
    No, nan su važne vele fešti na keh govore oni ki slave veličanstvenu prošlost, a ne spominju brižnu sadašnjicu i još huji dani ki će sigurno prit sami po sebe. Lepo zbore, ma va sebe zmišjaju novi ' arači za raju. Tako i mora bit kad ni više oneh ki se ne mire z sivilon ko je okole nas. Pusti nas na mire, ne talasaj, mi smo ti kukavelji. Nedajbože da kega kamo pošajemo, onako od jada. U gaju tom kukavica kuka, bez dečka svog svakoj je curici muka... ma bio on suh k'o komarac, ščepaj ga, drži ga ga jer on je magarac. Tr je, ni niš drugo!
    Odovuda su judi vavek hodili po svete išćuć boje. I delali su kot tovari kako su i ovde bili navajni. Tu za niš al malo munidi, a vane se snašal kako je ki. A oni ken je sekira pala va med onda su se vrnuli kako vela gospoda, a zaspraven su ostali selaki. Tako nan se jedan malo munjen hvalil kako je va Merike kot mladić bil bak va neken hotele na Floride za merikanske dami va časneh leteh, ma žejneh onega rike koke mike fake! Saka čast sakemu, ma veresije nikemu. Samo i pul nas je takovo stanje al sranje da bi rabilo delat kot konj a da se to ne plati – od vrha do dna. Dokle ćemo tako živjet naopako! Zavavik – nikako, rekli bi Gromičani!


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285F286328602863285A28582858286128632893289328632863285C285B2861285D285E285A28632863286328592863E
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #26 : Rujan 16, 2009, 11:53:05 poslijepodne »


Réčki "Nôvi list" / Kolumně, komentâri / Pogled

KVADRATURA DRUGA

08.08.2009.

đermano ćićo senjanović

ne damo te, zvizdo naša

Drugovi iz Novog Plamena su mudro postupili. Nikad svu vlast jednome čoviku. I odma su se očitovali. I osin šta su od Krleže posudili rečenicu, nastavili su s njegovin Plamenon. A ovo Novi su dodali samo zato da na slovo »i« moredu umisto tačke stavit malu crvenu zvizdu petokraku. Simbol pravde, zajedništva, mira i socijalizma. Nećemo sad o devijacijama ča su se pod njenim znakom događale

Slika (Krleža):
http://novine.novilist.hr/images/clanci/2009/8/439644.jpg

 

šibenski teštamenat

Pisa je Ivo Jakovljević i prije libre o Šibeniku, iz kojih su se cidili vonj, okus, boje i slike Mediterana. Ali mu vrag nije da mira i sve je te svoje zapise, uspomene, ricete i pisme odlučija izvadit iz devet škatuli od postoli i složit u jedan libar kojemu je da ime Šibenski teštamenat. Svaka misal, svaka rečenica, svaka stranica i fotografija, sve me to vezalo za ovu knjigu ka najžešće lipilo.
    Piše o Šibeniku, a ja gledan moj Split. Sve je to isto. Težaci, konobe, pisma, trud, polje i spiza. I brižne matere koje savjetuju: »Sinko, nikad ne daji svoju glavu za tuđu guzicu«. I očevi koji će prigovorit sinu da je viđen u konobu s kvarat vina, a u sebi će bit ponosni da in je mali piva s klapon i drža baritona.
    A ima i povijesti. Uvik su dolazili divlji i tirali pitome. I uvik se govorilo o pravdi i borilo za nju. I uvik su pobjednici pisali povijest i rušili spomenike onima pri sebe. A narod je živija kako je moga. Radili su judi ka beštije, ali su znali i sebi ugodit. Pa se učinila cila študija od kužinavanja, od vina i od slakoga poza obida. A di je još voće, u svaki štađun svoje. Bili su veliki bonkulovići. Govorili su: »Za guzicu, i na Forticu.« A imalo se ča do gori odit.
    I dok čovik čita ovu knjigu, sve mu se otvara. Ka da rastvara svoj život i gleda film u kojemu je on sam glavni junak. Svi su tu. Mater i otac, dida koji se usteže pomilovat unuka i baba koja ti daje prst vina za kripost, a kad oćeš uzest drugi, odma dobiješ škopulu.
    Otvarajuć ovih devet škatuli od postoli, ostaneš zavrteć, cili greš u meko i misliš se koliko je jubavi, znanja, volje i upornosti tribalo za napisat ovi libar.
    Kad ga čitaš, baš ti lize. I budeš ponosan ča si Šibeniku tako blizu. I onda mi dođu govorit o rivalitetu Šibenika i Splita. Ma koji rivalitet, ma koje pizdarije?! Split, Zadar, Šibenik... sve je to isti mentalitet, sve je to naša Dalmacija. Samo, tribalo je to znat napisat. Jer, kad pišeš – ili jesi ili nisi. A moj Ivo Jakovljević sigurno je. I zato mu se klanjan. Njemu i cilome Šibeniku!
   
zvizdani koncert

Nisan od velikih koncerti. Ali Goranu Karanu san iša. Ka ča bi od gušta iša i Đorđu Peruzoviću i Tediju Spalatu. A o Runjiću ne triba ni govorit. Ne znan ko se sitija stavit pozornicu na Sustipan, ali svaka mu čast. To je neponovljivo misto. Noćne ure, borovi, cvrčci, more na deset metri, i onda ti usrid pisme kroz pozornicu prolazi veliki, osvitljeni brod. I odma se sitiš Arsena i one njegove »Doplovit će Rex...«
    A Karanov koncert je bija za smrznit se. Kad pusti oni glas, najpri se naježiš, a onda ti poletu suze. I s ove dvi beside čovik je o Karanu i njegovon pivanju sve reka. Ocjena koncerta pet plus. A sve ovo ča ću dalje reć – a moran, jer bi puka da ne rečen – ni najmanje ne umanjuje Karanov nastup i ukupni dojam koncerta. Ne znan ča mu je tribala ona mješovita klapa od HEP-a ili Elektrodalmacije, ne znan kako se zovu. Svaka in čast, ali priživili bismo mi i bez njihove dvi pismice. I bez njih i bez kvinteta koji je otvorija koncert svirajući mandoline, gitare i bas. A posebna je priča Mirela Mejić. Ne znan ča joj Karan duguje, ali mogla mu se ona zafalit i ne blamirat se pivajući ka maškica onu jednu jedinu pismu. Na francuski. I još je išla plesat s njin. Cili san se zacrvenija i bilo mi je neugodno gledat tu pretencioznost bez pokrića. A još kad je gospodin koji u pratećen orkestru svira udaraljke, izaša prid mikrofon i rastumačija da na njegov znak publika mora vikat: »Ćiribimbaš!« i počeja recitirat niku, ka lascivnu, pismicu, s pripadajućin ćiribimbašen, parilo mi se da san u zadružni dom u pripizdinu donju.
    Ali, svo zlo u tome. Rekla bi mi ženina baba: »Nije se svaka spletena udala.«
   
novi plamen

Evo su me se drugovi sitili. Poslali su mi Novi Plamen. List za slobodu, mir i socijalnu pravdu. List izlazi kvartalno, a gori u zaglavlju mu stoji Krležina rečenica: »Treba vjerovati u mozak čovjeka, treba hodati, kretati se, misliti, boriti se, to je jedini ljudski način, a sve ostalo je dim.« Možete li vi zamislit da list izlazi već tri godine, a ja još nisan čuja za njega?! A kad ja, ka jedan žestoki komunista, nisan zna za njega, pitan se za koga ti list izlazi? Ča je, drugovi, ol smo se pripali? Ol smo išli u duboku ilegalu? A opet, sva su imena tu. Tu su tri glavna urednika: Filip Erceg, Mladen Jakopović i Goran Marković. Zašto tri? Zato da se jedan ne osili i ne preuzme svu vlast. A to bi bilo pogubno za našu stvar. Da pojedinac zavlada pokreton. Znan, imali bismo kongres, ali pripremu kongresa bi vodija Centralni komitet. A Centralnin komiteton bi upravljalo Predsjedništvo. A Predsjedništvon bi upravlja predsjednik. I eto ti vraga. Sve bi to bilo ka jedna velika pirja, kad se cila volja kongresa prilije u ruke predsjednika partije. A more se gledat i ka izvrnuta pirja. Kad predsjednik svoju volju ulije u bazu. Ko je suzdržan? Niko! Ko je protiv? Niko! Živija naš veliki vođa!
    Dakle, drugovi iz Novog Plamena su mudro postupili. Nikad svu vlast jednome čoviku. I odma su se očitovali. I osin šta su od Krleže posudili njegovu rečenicu, nastavili su s njegovin Plamenon. A ovo Novi su dodali samo zato da na slovo »i« moredu umisto tačke stavit malu crvenu zvizdu petokraku. Ajme ča figura! Simbol pravde, zajedništva, mira i socijalizma. Nećemo sad o devijacijama ča su se pod njenim znakom događale. I pod križen je inkvizicija divljala, pa se niko križa ne odriče. Tako i mi ne damo našu malu, smišnu zvizdu petokraku!
    Ali, drugovi iz uredništva su učinili jedan strašni propust. Priskočili su me. Nisu me stavili u Savjet Novog Plamena. Ima tu pustih profešuri iz inozemstva ka ča su Noam Chomsky, Bogdan Demitch, pa iz Slovenije Sonja Lokar i Slavoj Žižek, iz BiH Marko Oršolić i Josip Pejaković, iz Crne Gore je samo jedan junak, i to Filip Kovačević, iz Srbije Dušan Vukadinović, Biljana Kovačević-Vučo... Ko će ih sve nabrojit. Mene muču ovi iz Hrvatske. Ima ih jušto petnajst. Neću van svih nabrajat. Uzmimo samo ovu dvojicu: Inoslav Bešker i Predrag Matvejević. I ajmo sad usporedit njih i mene. Dok san se ja ovde borija za našu stvar, dok san se u Ferala priko Dore, Paška i križaljke tuka protiv domaćih izdajnika i proziva stoku krupnog zuba, njih dvojica su se po inozemstvima bacivali na gušte. Pili likere, išli na izlete, vozili se brodićima i ko zna kome su sve pjevušili na uvo. I sad će se njihovo pjevušenje izjednačit s mojin revolucionarnin radom koji san samo u ritkin trenucima prekida balunon, piciginon, tenison i ponekon šetnjon s kojon drugaricon… Ali, to su uvik bile konstruktivne šetnje. Razgovori o bitku i osnovama marksizma. Očekujen, dakle, da drugovi ispravu ovi propust, a ja san se već pobrinija za skupljanje crvene pomoći. Teo Jurić, Marin Marić, Stanko Uzelac i Špiro Kuzmanić obećali su dat novčani prilog, a Jovan Kosijer govori da za crvenu pomoć more dat jedino dva kila lipih crvenih pomidori. Ajde, pa ćemo učinit šalšu i toćat friškoga kruva.
    I zapivat onu našu: »Život, mladost ne žalimo mi...«
   
stresna selidba

Iskupa san se, tušira, iden do zidića za uzest robu i onako mokar produžit doma, jer nema većega gušta nego krenit mokar i posli 200 metri doć suv u portun. Kad, evo ti jednoga, tuče me po ramenu, pita me di prišin, govori da sednen na zidić da mi ima ništo ispričat. Ja seja, a on počeja:
    »Znaš li ti da je posli gubitka bračnog druga, gubitka posla i imanja ljubavnice, najveći stres kad se seliš iz stana u stan? Vidiš, meni je žena, bogu fala, još živa, ljubavnice, nažalost, neman, a gubitku posla san se već dvi godine nada, tako da mi to i nije bija neki stres. E, ali mi se toka selit. Proda san stan u Split da mogu priživit, i selin se na Brač u vikendicu koju mi je još pri 30 godin izgradija otac. Nit je kreja, nit je vara, a isto je moga vikendicu izgradit. U onome gubavome socijalizmu. A ja isto nisan kreja, pa me tokalo izgubit posal i prodat stan. I nek sad oni pizdu o prednostima kapitalizma. Evo san se ugriza za jezik. Ne vaja generalizirat. Znaš li ti kako su u Ameriku riješili te selidbe? Govori mi prijatelj da tamo stresa nema. Za onoga ko more izbrojit koju par iljad dolari. Dođu ti iz agencije za selidbu i snimu ti cili stan. S kameron. Onda sve stavu u škatule, a pri toga popišu. Danas ti sve odnesu, a sutra popodne ulaziš u novi stan i čeka te sve na svoje misto. Slike na zidu, četkica za zube u banj, a veštiti, košuje, stivano onako kako si ih drža u bivšemu stanu. Zašto tega nema u nas? Nego se žena i ja po cili dan karamo. Oćemo li ovo bacit u škovace, oćemo li ono odnit u njezine sestre ili moga oca? Oćemo li platit kamion i u jedan put nosit, ili pomalo pribacivat našin auton? Od karanja, beštimji i nervoze više se ne da izdržat. Zato, blažena Amerika! Je da i tamo dobiješ otkaz priko noći, ali te priselu dok si reka keks. I ostavu te ispod mosta tako da imaš osjećaj ka da si u vlastitome domu.«
    Opet san se iša okupat, opet san se istušira i cili mokar uputija se put kuće. Na glavu san pribacija gaće, jer ko bi izdrža koju novu torturu.


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=2860286328602863285A285828582861286328982897288F28632863285C285B2861285E285C285C28632863286328592863A
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #27 : Rujan 17, 2009, 11:30:38 poslijepodne »


Réčki „Nôvi list“, 11.08.2009. / Kolumně, komentâri
 
S KAMIKA I MORA

Jadranka i francuski kunpir



Piše Kim CUCULIĆ
 
Ovu globalnu krizu, recesiju, financijsku elementarnu nepogodu i kako j' već se ne zovu, moja mat shvatila j' jušto kot početak rata, pa sad va sakon kantuniću našega stana morete naletet na kakovu staklenku va koj se kisele papriki i kukumari.

Mat već dani i dani z place navlači pune borši kumari i paprik. Onput dojde doma i riže ih, peče i spravlja. Kad san je pitala da ča j' to za valje pojist, rekla mi j' da ni, leh da ona već spravlja zimnicu. Sad mi više niš ni bilo ćaro, aš je komać osmi misec i tepline su paklene. Ma, mat ne misli da j' rano, aš da ki zna ča nas ove jeseni čeka. Komać ča j' čula da će joj skresat penziju, da vlada uvodi harač i da nan se črno piše, mat je dokončala da se treba parićat i napunit špajzu. To me spametilo na pokojnu nonu ka j' vavik bila parićana za neki novi rat, pa bi va kuhinje držala škrinju va koj je spravljala na kili muki, ulja i cukara, aš nas niš ne sme iznenadit. Ovu globalnu krizu, recesiju, financijsku elementarnu nepogodu i kako j' već se ne zovu, moja mat shvatila j' jušto kot početak rata, pa sad va sakon kantuniću našega stana morete naletet na kakovu staklenku va koj se kisele papriki i kukumari. Negda, va vrime socijalizma, bilo j' druhčije. Jednoga dana došla san doma z školi i imejen ča videt. Na stolu va kuhinje mat i otac rastegli su pol telčića, ki j' mane zgljedal kot nekakovo truplo za seciranje z oneh forenzičneh serij. Otac i mat su saki va ruku klali nožinu i pilu za drva. Mi se paralo kot da su zišli z nekakovog horor filma, tipa »Teksaški masakr motornon pilun«. Onput su počeli tranširat telčića na kusići ke smo onput jili celu zimu. To su bila vrimena, a danaska leh moremo kupit kumari i papriki. Ćeš-nećeš, tako smo postali skoro pa vegetarijanci, ča morda i ni tako loše. Ma za zimnicu to neće bit dosti. Treba nabavit i pomidori, jabuki za kompot, šljivi za njoki, kapuz i fažol. Zaspraven bi bilo najbolje da si osiguramo kakov sledić zemji i sami uzgajamo kunpir i salatu. Mislin da bi z ten bila sritna i naša premijerka Jadranka Kosor ka j' autorica legendarne rečenice: »Ako je krumpir vruć prvo ću ga ohladiti, oguliti i napraviti dobru krumpir salatu.« Toga se drži i moja familja, aš dok je kunpira i salati ne treba se bojat recesije. Mane j' ipak miliji francuski kunpir, za ki rabe još jaja i vrhnje. Morda bi nan premijerka simi mogla spravit jedan dobar francuski kunpir, aš se z spomenutog citata more dokončat da j' dobra kuharica.


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=28592859286328602863285A28582858286128632893289328632863285C285C2858285B285C285928632863286328592863I
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #28 : Rujan 17, 2009, 11:31:44 poslijepodne »


Réčki "Nôvi list" / Kolumně, komentâri

12.08.2009.

Ćićo Senjanović

AJME MENI


Dalmaciji prijeti gašenje 20 općina.
     Prijeti?! Smiješi se!
   
Svećenik na ispraćaju Savke Dabčević-Kučar.
     »Religija je opijum za narod.«


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=2859285A286328602863285A28582858286128632893289328632863285C285C2858285C2861286028632863286328592863O
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #29 : Rujan 17, 2009, 11:32:47 poslijepodne »


Šibenski list, br. 2380, 15.08.2009. /  aktualno

GLAVA ŠOTOBRACO

Piše: Branimir Periša
branimir.perisa@sibenski-list.hr

Bajpas

Moja butiga nema vodovodni bajpas ka TEF, osin bajpasa za hitni ovršni postupak ka i svakomen građaninu u slučaju da ne plati račun – odlučno je rekla Dobra Parona


Dobroj Paroni jako je ža šta se dvi najpoznatije rvatske žene, Severina i Jadranka Kosor, ružnin ričiman nabacivaju u javnosti. To ju je toliko potreslo i razočaralo da je jedva jedvice prala suđe, šta jon je omiljena aktivnost na koju se posebno koncentrira otkako je premijerica priznala da to redovito radi. Štaviše, da jon, ka nika vrsta meditacije, pomaže u kreativnin idejaman za vođenje države u teškin vrimenima.

-Ipak su one stupovi društva, ne bi smile tako jedna na drugu! – rekla je glason punin razočaranja El Tigreu.

-Ako su one stupovi društva, privatija je diskusiju – onda je situacija i nestabilnija nego šta izgleda, jer nan društvo počiva na takićima, za ne reć štiklaman. - I sva je srića, doda je, šta je Seve, kako je sama rekla, Kosorovicu samo udrila u cipac dok su igrale nogomet. Šta bi bilo da ju je nagazila takićon? Prvo na nogu, zbog čega bi premijerica pala, a iz drugog šuca na ruku, šta bi je sigurno onemogućilo u pranju suđa i posredno za neko vrime onesposobilo za donošenje odluka.

-Ne znan, duboko sumnjan u čvrstoću stupova društva koje more popraviti postolar. Volija bi da obe, a naročito Jadranka, odaju sviton bose, ili u sasvin tankin šandulama, kakve je nosila Majka Terezija. Cila bi se nacija ćutila sigurnijon, smatra Bili Smo Uskoro. Da se svađa između dvi nacijonalne junakinje slučajno ne bi još više rasplamsala, predložija je da Severina na neko vrime otiđe iz zemlje, jerbo to Kosorovica ne more zbog prešnih državnih poslova.

-Neka ode recimo, u Francusku, samo triba paziti da tamo slučajno ne zapiva 'Moju štiklu', čiji bi namin apsolutno nerazumljiv tekst moga izazvati val uličnih nereda francuskih Arapa, jer su njima krajnje uvridljive riči 'Afrika-paprika' i 'Riži-biži' – upozorija je El Tigre.

–Zapravo - bljesnilo je pobjedničko rješenje u očiman B.S. Uskoro - ja bi Sevu posla na jednu višegodišnju turneju Evropon, neka gaza i baza po njiovin poljiman, voćnjaciman i vinogradiman. Jer, di stane njena štikla, trava više ne reste. I eto mogućnosti, nakon šta ona takićima tako opustoši cilu Evropu, da naša poljoprivreda konačno postane konkurentna. Pomoglo bi i premijerici.

-Uuu, baš smo se dobro napričali! – reka je El Tigre zadovoljno trljajući ruke. Najlipše šta je moga, zamolija je Dobru Paronu da in nalije dvi velike čaše vode iz špine, da smoču ošušena usta.

-Evo, to će vas guštati pet kuna! – mrtvo-ozbiljno rekla je cijenu onoga šta se ne naplaćuje dušmaninu, a di bi starin mušterijaman.

I prije nego su se snašli, Dobra Parona in je lipo objasnila da ako ubuduće želu mukti piti vodu, naročito po skupljoj, litnjoj tarifi, neka idu u TEF, koji stuče miljun kuna godišnje, a da nikome ne plati, pa ne bi propali ni za dvi njiove čaše.

-Moja butiga nema vodovodni bajpas ka TEF, osin bajpasa za hitni ovršni postupak ka i svakomen građaninu u slučaju da ne plati račun – odlučno je rekla. Ova dvojica imala su izraz lica ka i česki turisti kada svatu da su u Biokovu zapeli s japankaman na nogaman.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pretplata na tjědnik "Šibenski list"
http://www.sibenski-list.hr/pretplata/form.php
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549