OVO JE STAV FRATRA ZVJEZDANA LINIĆA
Hrvatska je izabrala novog predsjednika. Gospodin Ivo Josipović bit će tako predsjednik svih Hrvata i Hrvatica, svih građana Republike Hrvatske. Ni on, kao ni drugi prije njega, a ni oni poslije njega, nije po mjeri svakoga i po ukusu svih ljudi. To pokazuju oni koji nisu za njega glasali. Ipak, on je demokratski izabrani predsjednik za sve državljane RH i svima mora služiti na svoj način i po svojoj službi.
Puno se prašine dignulo zbog njegova izjašnjavanja o vjerskom stavu. Jasno je rekao da je agnostik, iskreno i pošteno. Za većinski katolički narod, kako se deklariraju Hrvati, to nije bez stanovitog opterećenja. Hoće li takav predsjednik imati sluha za ono što je većini građana sveto? Tješi fama koja ga prati, da je čovjek uljudan i kulturan. Onda s te strane ne bi trebalo biti nikakvih problema. Svakako da bi vjernicima, i ne samo katolicima, bilo draže da vide svoga predsjednika redovito u crkvi. Možda će se pojaviti tek kod nekih protokolarnih misa i svojom prisutnošću pokazati jedinstvo u brizi za dobro svoga naroda i domovine. Valja razjasniti i riječ agnostik.
To ne znači isto što i ateist. Agnostik je onaj koji priznaje da nema u sebi nikakve sigurnosti u odnosu na sadržaje i uvjerenja koja imaju vjernici. Agnostik priznaje da ne zna. Ateist je u opasnosti da svoj stav smatra jedino pametnim. Agnostik nije takav. Prema tome, od predsjednika možemo očekivati korektnost i toleranciju u poštovanju vjere, očitovanja vjere, vjerskih obilježja. Sigurno ne smatra da sve vjersko treba odmaknuti od javnosti. I vjernici su svakako dužni prihvatiti demokratski novoizabranog predsjednika, a smiju u svojoj vjeri iskreno moliti za njega, kako to preporučuje i Sveto pismo. U uvjerenju da je vjera svjetlo i bogatstvo života i da je Bog dobri Otac svakog čovjeka, vjernici će rado moliti da svaki agnostik dođe do punije spoznaje istine. Nije dobro da se već sada opterećuje predsjednika formulom njegove zakletve u času kad bude primao službu. Ona je određena tako kako glasi za svakoga na tom mjestu. Ako i ne poznaje Boga kako ga vjernici priznaju, novoizabrani predsjednik smije jednako tako, barem iz poštovanja prema većini kojoj će služiti, izgovoriti rečenicu zakletve koja je vjerniku lijepa i sveta: “Tako mi Bog pomogao!”
Tu prepoznajem sličan izazov kao u vrijeme Domovinskog rata kad su naši vojnici tražili krunice da ih nose oko vrata kad idu na ratište. Kad je svećenik jednog vojnika upitao zna li on uopće moliti krunicu, on je odgovorio: “Ne znam, ali znam da će je moliti moja majka i mnogi koji me vole i prate tom molitvom!” Zaista iskreno želim da i ovom predsjedniku Bog pomogne u svemu što ga čeka.
Anketa
