Velika Gorica - neovisni forum

Baština => Kajkavski => Autor teme: Ljudevit Kaj - Listopad 20, 2009, 12:38:10 prijepodne

Naslov: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 20, 2009, 12:38:10 prijepodne


P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti - Bogaslavi(m)ja
Lépa naša PObožna

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA


ČTEJENJA
I
EVANGELIUMI
NA VSE NEDĚLJE I SVETKE CĚLOGA LĚTA
ZA POTREBUVANJE
NADBIŠKUPIJE ZAGREBEČKE,

s zavjetkom

obćinskeh molitvah, po kojeh sveta Cirkva nas vuči,
kaj navlastito od Boga prositi, i kaj činiti moramo,
skupa s pridavkom juternjih, mešneh, spovedneh i
ostaleh molitvah

[pobožna slika]

UZORITOGA I PREČASTNOGA GOSPODINA
KARDINALA
JURAJA HAULIKA,
SEDEMDESET I OSMOGA BIŠKUPA
a pervoga
NAD-BISKUPA ZAGREBEČKOGA.


Vu Zagrebu 1858.

Berzotiskom Dra. Ljudvita Gaja.


-----------------------------------------------------  str. 1

-----------------------------------------------------  str. 2
 DR. ZVONIMIR KUREČIĆ


KAJKAVSKA
VEČERNICA
I MEŠA


VU SV. IVANU ZELINI, 2008.

-----------------------------------------------------  str. 3
 Mala biblioteka
»Dragutin Domjanić«

knjiga 51.
Nakladnik
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina
Za nakladnika
Ivica Kukovačec, dipl.ing.el.
Urednik
Dr. sc. Zvonimir Kurečić
 

Grafičko-tehnička priprema
POU Sv. Ivan Zelina
Tiskano u 350 primjeraka
Tisak i uvez: Tiskara Zelina d.d.



CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 668627

ISBN 978-953-6540-38-9


-----------------------------------------------------  str. 4

VEČERNICA I MEŠA

POLEG  STARE  NAVADE  SLAVNE
NADBIŠKUPIJE  ZAGREBEČKE
VU STAREM  HORVATSKEM  KAJKAVSKEM  JEZIKU
ZNOVIČ  SPRAVLJENA
PO  MEŠNIKU  DR.  ZVONIMIRU  KUREČIĆU
PREBENDARU  PRVOSTOLNE  CIRKVE ZAGREBEČKE
VU  ZAGREBU  2008.


SVETEK PRESVETUGA SRCA JEZUŠEVUGA

Proštenjarska cirkva svetih Treh Kraljuv v Kominu
vu fari Veliki Bisag
Petek, 30. svibnja 2008. v 19.00 vur


Glavni mešnik:
dr. Zvonimir Kurečić
 prebendar prvostolne cirkve zagrebečke

Sumešniki:
mons. Lovro Cindori, kanonikuš prvostolnoga kaptola v Zagrebu
preč. Mirko Totović, prebendar prvostolne cirkve zagrebečke
preč. Maksimilijan Herceg, plebanuš bisaški

Popevaju:
Časne sestre Družbe Kćeri Božje ljubavi z Zagreba:
s. Paula Boršćak
s. Marjana Koščak
s. Marija Beroš
s. Ivana Margarin
Jelena Križanić

-----------------------------------------------------  str. 5


-----------------------------------------------------  str. 6

VEČERNICA
ILI  SVETLOSPEV



Vu ime Otca i Sina i Duha Svetoga.
   - Amen.

Mešnik podižuči svieču popeva:
   Svetlost Kristušuva.
   - Bogu hvala.
   
Dok se vužižeju svieče na oltaru, popeva se:    Psalm 42 (43), 3-5

Pošlji tvoju svetlost i istinu, da me peljaju, *
   i dopeljaju na tvoju svetu goru, i vu tvoje prebivališče.
Stupil budem k Božjemu oltaru, *
   pred Boga koji razveseljuje moju mladost.
Tebe o Bože, Bog moj, budem hvalil s citrami. *
   zakaj jesi žalosna moja duša i zakaj mene mutiš?
Ufaj se vu Boga, ar ga jošče budem hvalil; *
   moja pomoč, moj Bog je on.
Dika budi Bogu Otcu i Sinu *
   i Duhu  Svetomu.
Kak je bila na početku, tak i vezda i vsigdar,*
   i na vieke viekov. Amen.

-----------------------------------------------------  str. 7

Molimo!

Vzemi od nas, prosimo te, Gospone, vse naše krivičnosti,
da budemo vriedni stupiti s čistim srdcem pred tvoju nazočnost.
Zmožni i odičeni Bože, i Gospon naš Jezuš Kristuš!
Rasvieti, prosimo te, kmicu naše pameti,
podieli nam pravu veru, stalno ufanje i zveršenu ljubav;
včini da spoznamo Tebe Gospona,
tak da mi vsigdar vse poleg tvoje svete volje izvršimo.
Po Jezušu Kristušu našem Gosponu.
   - Amen.


PSALMODIJA  VEČERNICE:
Psalm 102 (103)

PRIPEV:
Hvali duša moja, hvali duša moja, Gospona, Gospona!

Hvali Gospona, moja duša,*
   i vse kaj je vu meni njegvo sveto ime.
Hvali Gospona, moja duša,*
   i ne spozabi vseh njegveh dobročinstvih! PRIPEV…

On tebi odpušča vse tvoje pregreške,*
   on ozdravlja vse tvoje mlahavosti.
On tvoje želje napunjuje s dobrotami,*
   da se tvoja mladost ponovi kakti orla. PRIPEV…

Milostiven i milosrden je Gospon:*
   dugotrpljiv i velikoga smiluvanja.
On se ne srdi na vieke,*
   niti se zmir nenagraža. PRIPEV…

-----------------------------------------------------  str. 8

On nam ni včinil poleg našeh grehov:*
   niti nam ni povrnul poleg našeh hudobnostih.
Kak se otec smiluje svojoj detci,*
   tak se smiluje Gospon onem, koji se njega bojiju. PRIPEV…

Ar on zna, iz česa smo stvorjeni:*
   on se spomenuje, da smo prah.
Človečji dani jesu kakti trava,*
   kak poljski cviet, ravno tak i on povehne. PRIPEV…

Dika budi Bogu Otcu i Sinu*
   i Duhu  Svetomu.
Kak je bila na početku, tak i vezda i vsigdar,*
   i na vieke viekov. Amen.  PRIPEV…



Molimo!


Bože, koi se po griehu bantuješ,
a po pokori milostiven postaješ:
oglej se milostivno na prošnje tebe molečega puka
i bič tvoje srditosti,
kojega smo zaradi našeh griehov vriedni,
od nas odvrni.
Po Jezušu Kristušu našem Gosponu.
   - Amen.

-----------------------------------------------------  str. 9

UVODNI  DIEL  SVETE  MEŠE

Mešnik zapopeva:
   - SLAVA BOGU NA VISINI.

A mi vsi skup nastavimo popevati:
I na zemlji mir veselje, budi poleg Božje volje:
To sad nebo nazveščuje i glas s neba potvrđuje.
 
Dobre volje vsaka duša, grieha naj več ne spokuša,
Temveč fali, diči Boga, ar je poslal Sinka svoga.

Sinka svoga, Boga moga, z Ocem, Duhom jednakoga,
Duhom Svetim prijetoga, od Marije rođenoga.

   -Gospon z vami.
   - I s tvojim duhom.


Molimo!

Vsemogući Bože, denes slavimo Srce ljubljenoga Sina tvojega
i spominjamo se osobitih dobročinstav njegove ljubavi prema nam.
Daj, da z toga nebeskoga zviranjka primimo obilje milosti.
Po Gosponu našem Jezušu Kristušu, Sinu tvojemu,
ki s tobom živi i kraljuje v jedinstvu Duha Svetoga, Bog,
na vse vieke viekov.
   -Amen.

-----------------------------------------------------  str. 10

SLUŽBA  RIEČI  BOŽJE
1. ČTEJENJE: (1Iv 4, 7-16)
Čtejenje Prvoga pisma svetuga Januša apoštola.
Predragi!
Ljubimo jedni druge, ar je ljubav od Boga.
Vsaki, ki ljubi, od Boga je rođen i spoznava Boga.
A ki ne ljubi, ne pozna Boga; ar Bog je ljubav.
Vu tom se je skazala ljubav Božja k nam,
kaj  je Bog svojega jedinorođenoga Sina poslal na sviet,
da živimo po njem.
U ovom se sastoji ljubav:
Nismo mi ljubili Boga, nek je on ljubil nas
i poslal  je Sina svojega kak pomirenje za naše griehe.
Predragi!
Akoprem je Bog nas ovak ljubil,
i mi smo dužni ljubiti jeden drugoga.
Boga još nie nigdar nigdo  videl.
Akoprem ljubimo jen drugoga,
Bog ostaje vu nami i ljubav njegva je zveršena vu nami.
Po tom znamo, da vu njem ostajamo i on z nami,
ar nam je dal od Duha svojega.
I mi smo vidli i svedočimo,
da je Otec poslal Sina za Spasitelja svieta.
Kigod prizna da je Jezuš Sin Božji,
Bog ostaje vu njem i on vu Bogu.
Mi smo spoznali ljubav,
ku Bog ima prema nam i poveruvali smo je.
Bog je ljubav,
ki ostaje vu ljubavi vu Bogu ostaje
i Bog ostaje vu njem.
   -Rieč Gosponova.
   - Bogu fala.

-----------------------------------------------------  str. 11


OTPEVNI  PSALM:
Psalm 144 (145)

PRIPEV: Blagoslivljal bum naveke ime tvoje!

Budem izvišaval tebe, o Bože, moj Kralj:*
   i dičil tvoje ime viekom, i na vieke viekov.
Vsaki dan budem hvalil tebe*
   i dičil tvoje ime viekom, i na vieke viekov. PRIPEV…

Velik je Gospon, i velike hvale vrieden:*
   i njegva velikoča nema konca.
Vsa pokolenja budu hvalila tvoja dela:*
   i tvoju mogučnost nazvieščala. PRIPEV…

Tvoje kraljevstvo je kraljevstvo vseh viekov:*
   i tvoje gospodstvo od pokolenja do pokolenja.
Gospon podiže vse, koji opadaju:*
   i osavlja vse prignjene. PRIPEV…

Gospon je blizu vsem, koji njega zazavaju;*
   vsem koji njega vu istini zazavaju.
On spunjava želje vseh oneh, koji se njega bojiju,*
   i posluša njihove prošnje. PRIPEV…


ALELUJA:
(Mt 11, 29ab)

Zemite na se jaram moj i vučite se od mene,*
   ar sem krotek i poniznuga srca. 

-----------------------------------------------------  str. 12




EVANGELIUM:
(Mt 11, 25-30)

-Gospon z vami.
   - I s duhom tvojim.

† Čtejenje svetoga evangeliuma od Mateja
   - Slava tebi, Gospon.

Vu onem vremenu sprogovori Jezuš i reče:
„Dika ti budi, Oče, Gospodine neba i zemlje,
ki si vse ovo zakril pred mudrijaši i spametnimi
i očituval je malim.
Jè, Otec, ar tak je tebi po volje bilo!
Vse je meni moj Otec predal
i nigdo ne pozna Sina nek Otec,
i nigdo ne pozna Otca nek Sin
i on komu to hoče Sin očituvati.
Hod'te k meni vsi, ki ste zmučeni i opterečeni,
ja vas bum okriepil.
Zemite na se jarem moj i vučite se od mene,
ar sem krotek i ponizen vu srcu,
i našli budete mir dušam svojim.
Ar jarem je moj sladek i teret je moj lefki.“
   - Rieč Gosponova.
   - Slava tebi, Kristuš.

-----------------------------------------------------  str. 13


PRODEČTVO

Po prodiki mešnik čita apoštolsku veru Božju:
VERUJEM VU BOGA, Otca vsamogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.
   Vsi potvrđuju popevajući:
   Amen, amen, verujem! Amen, amen, Gospone!  (2x)

I VU JEZUŠA KRISTUŠA, Sina njegvoga jedinoga,
Gospona našega.
Koji je prijet od Duha Svetoga,
rođen od Device Marije.
Mučen pod Ponciušem Pilatušem,
razpet, vumerl i pokopan.
Stupil je dole na pekle,
tretji dan je gorestal od mrtveh.
Zastupil je na nebesa,
sedi na desnici Otca Boga vsamugučega.
Odonut hoče dojti sudit žive i mrtve.
   Vsi potvrđuju popevajući:
   Amen, amen, verujem! Amen, amen, Gospone!  (2x)

VERUJEM VU DUHA SVETUGA.
Svetu Cirkvu katoličansku.
Sveteh občinstvo.
Grehov odpuščanje.
Tiela gorestajanje,
I  žitek vekiviečni. Amen.
   Vsi potvrđuju popevajući:
   Amen, amen, verujem! Amen, amen, Gospone! (2x)

-----------------------------------------------------  str. 14


MOLITVA  VIERNIKOV

Prosimo te, Gospone, vu ljubavi tvoga presvetuga Srca
preteci s tvojum miloščum vsa naša činjenja,
i daj vu njih po tvojoj pomoči napreduvati,
da se vsaka naša molitva i vsi čini od tebe vsigdar počmeju,
i po tebi započeti dobro dokončaju.

Vsi ponavljajmo: Presveto Srce Jezuševo, smiluj nam se!

1. Presveto Srce Jezuševo, povekšaj veru katoličansku, izkorieni pogane i obrni krivoviernike, molimo te:

2. Presveto Srce Jezuševo, blagoslovi papu našega Benedikta,
nadbiškupa našega kardinala Josipa, vse mešnike i  vse ostale cirkvene  službenike, molimo te:

3. Presveto Srce Jezuševo, blagoslovi nas, naše družine, hiže, blago, gospodarstvo i ves imetek naš. Občuvaj nas kuge, gladi, vojske, silneh betegov, nagle i nepripravljene smrti, molimo te:

4. Presveto Srce Jezuševo, prosimo te ponizno: oprosti nam griehe naše, podelji nam milošću pravične pokore, poboljšanje življenja našega i stalnost vu tvojoj svetoj službi, molimo te:

5.  Presveto Srce Jezuševo, smiluj se vsem živem za koje mi moramo moliti, a vsem viernem mrtvem daj pokoj vekivečni, molimo te:

-----------------------------------------------------  str. 15


Mešnik:
Gospon naš Jezuš Kristuš, z tvojega presvetuga Srca
svete želje, prava svetuvanja i pravični čini izhajaju,
daj tvojem slugam on mir, kojega sviet ne more dati,
da naša srdca budu tvojem zapoviedjam podložna,
i vezdašnja vremena po tvojoj pomoči
od straha neprijatelov sigurna i mirna.
Koji živiš i kraljuješ na vse vieke viekov.
   - Amen.

Nâstavek na sledečomu e-listu
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 20, 2009, 12:43:01 prijepodne


Nâstavek prethodnoga e-lista

-----------------------------------------------------  str. 16

EVHARISTIJSKA  SLUŽBA

PRIKAZANJE  IL I ALDUVANJE


Dok mešnik pripravlja svete dare kruha i vina, zbor i
 ves narod skupa popevaju:

Psalm 112 (113).

PRIPEV: Gospon kraljuje, v' lepotu obliečen!

Hvalite Gospona, vi službeniki:*
   hvalite Gosponovo ime.
Gosponovo ime naj bude blagoslovljeno,*
   od vezda tja do vieka. PRIPEV…

Od sunčenoga ishoda tja do zapada*
   naj bude Gosponovo ime hvaljeno.
Gospon je izvišen zverhu vseh narodov:*
   i njegva dika je zverhu nebes. PRIPEV…

Gdo je tak izvišen*
   kak je Gospon naš Bog?
Koi prebiva vu visini,*
   pak se vendar na nizka ogleda. PRIPEV…

Koi prostoga podiže iz praha,*
   i siromaka izvišuje z blata,
da ga posadi vuz poglavare
   svojega ljudstva. PRIPEV…

-----------------------------------------------------  str. 17



Dika budi Bogu Otcu i Sinu*
   i Duhu  Svetomu.
Kak je bila na početku, tak i vezda i vsigdar,*
   i na vieke viekov. Amen. PRIPEV…

Na kraju prikazanja ili alduvanja mešnik moli:
Molite, braća i sestre, da moja i vaša žrtva
bude ugodna Bogu Ocu vsamogućemu.

Narod odgovarja:
Naj prime Gospon žrtvu iz tvojih ruk
na falu i slavu svojega imena
i na korist nam i cieloj svojoj svetoj Cirkvi.






DAROVNA  MOLITVA

Poglej, Gospone, neizrečenu ljubav vu srcu svoga Sina:
da bude naš prinos tebi drag
i pomirba za naše griehe.
Po Kristušu Gosponu našemu.
   Amen.

-----------------------------------------------------  str. 18

PREDSLOVLJE  SRCA  JEZUŠEVUGA

- Gospon z vami.
- I z duhom tvojim.
      - Gore srca.
      - Imamo pri Gosponu.
- Hvalu dajmo Gosponu Bogu našemu.
- Vriedno je i pravično.

Mešnik moli predslovlje Srca Jezuševoga:
Zaistinu je vriedno i pravično, pravo i spasonosno,
da vsigdar i vsigde zafaljujemo tebi, Gospone,
sveti Otec, vsamoguči viečni Bog,
po Kristušu Gosponu našemu.
On, vzdignut na križ,
vu beskrajne ljubavi svoje predal je samoga sebe za nas:
z probodenoga srca on je zlejal krv i vodu,
zviranjek šakramentuv Cirkve,
da vsi ljudi, privlečeni k otprtomu srcu Spasitelja,
vu radosti jemljeju z nepresušnoga zviranjka spasenja.
I zato, z vsemi svetci i anđeli
tvoju slavu veličamo popevajuči bez prestanka:

Narod odgovara popevajuč:
Svet, svet, svet, Gospon Bog Sabaot.
Puna su nebesa i zemlja tvoje slave.
Hozana na visine!
Blagoslovljen ki prihađa vu ime Gosponovo.
Hozana na visine!

-----------------------------------------------------  str. 19




DRUGA  EVHARISTIJSKA  MOLITVA:

Mešnik moli:
Zaistinu si svet, Gospone,
zviranjek vsake svetosti.

Tebe zato molimo:
Rosom Duha svoga posveti ove dare,
Da nam postaneju Tielo i  + Krv
Gospona našega Jezuša Kristuša.

Gda se je dragovoljno predal na muku,
vzel je kruh, tebi zafalil,
prelomil i dâl vučenikom svojim govoreči:
VZEMITE I JEĐTE OD OVOGA VSI:
OVO JE TIELO MOJE
KOJE BUDE ZA VAS PREDANO.

- Zdravo Tielo Jezuševo, na oltaru posvečeno.

Isto tak po večerji
vzel je i kalež, znovič ti zafalil,
i dâl vučenikom svojim govoreči:
VZEMITE I PIJTE IZ NJEGA VSI:
OVO JE KALEŽ MOJE KRVI
NOVOGA I VIEČNOGA SAVEZA,
KOJA BUDE PRELEJANA ZA VAS I ZA VSE LJUDE
NA OPROŠČENJE GRIEHOV.
OVO ČINITE MENI NA SPOMENEK.

-----------------------------------------------------  str. 20



- Zdravo Krvi Jezuševa, na oltaru posvečena.

Mešnik: Skrovnost vere:
- Tebi fala, tebi dika, tebi slava prevelika.
- O Jezuše, budi faljen, na vse vieke vieka. Amen.

Mešnik moli:
Spominjajuči se smrti i gorestajanja njegovoga,
prinosimo ti, Gospone, kruh života i kalež spasenja,
zahvaljujuči kaj si nas včinil vriednim,
da prebivamo pred tobum i tebi služimo.

Ponizno te prosimo da nas,
pričesnike Tiela i Krvi Kristuševe,
Duh Sveti združi vu jedno.

Spomeni se, Gospone, Cirkve svoje širem svieta,
da ju zvršavaš vu ljubavi
skupa z našim papom Benediktom
i našim nadbiškupom Josipom,
z zborom biškupov, z vsem svečenstvom,
ino z vsemi dijakoni
i z onimi, ki su pozvani na službu Matere Cirkve,
i z narodom koga si za se predobil.

Spomeni se i naše brače,
ka snivaju vu ufanju gorestajanja,
i vseh, ki su prešli z ovoga svieta vu tvojem smiluvanju:
pripeljaj ih k svietlu svojega lica.

-----------------------------------------------------  str. 21

Molimo te, smiluj se nam vsem,
da vriedni budemo biti delniki viečnoga života
z blaženom Bogorodicom Devicom Marijom,
z blaženemi apoštoli i z vsemi svetci
ki si živeli vu tvojoj ljubavi,
da te falimo i slavimo
po Jezušu Kristušu, Sinu tvojem.

PO KRISTUŠU I Z KRISTUŠEM I VU KRISTUŠU
JE TEBI, VSAMOGUČI BOG OTEC,
VU JEDINSTVU DUHA SVETUGA
VSAKA ČAST I SLAVA
NA VSE VIEKE VIEKOV.
- Amen.


-----------------------------------------------------  str. 22


GOSPONOVA MOLITVA I PRIČEST

- A vezda vsi skup zmolimo onu molitvu
koju nas je navčil naš Gospon Jezuš Kristuš:

Vsi skup moliju:
Otec naš, koi jesi na nebesih:
Sveti se ime tvoje.
Dojdi kraljestvo tvoje.
Budi volja tvoja, kak na nebu tak i na zemlji.
Kruha našega vsakdašnjega daj nam denes.
I odpusti nam duge naše, kak i mi odpuščamo dužnikom našim.
I ne vpeljaj nas vu skušavanje.
Nego oslobodi nas od zla.

Mešnik moli:
Izbavi nas, molimo te Gospone, od vsega zla,
podelji nam mir vu naše dane,
da budemo s pomočjum tvoje milosrdnosti
i od grieha vsigdar slobodni,
i od vsake smutnje sigurni:
čakajuči blaženo ufanje
i prihajanje Spasitelja našega Jezuša Kristuša.

Narod odgovarja:
Ar tvoje je kraljevstvo i slava i moč na vse vieke.

-----------------------------------------------------  str. 33

   

Mešnik:
Gospon Jezuš Kristuš, ti si rekel svojim apoštolom:
mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem:
prosimo te, naj gledeti na naše griehe
nek na veru svoje Cirkve,
ter se udostoj dati joj mir i jedinstvo,
kak je volja tvoja.
Ki živiš i kraljuješ na vse vieke viekov.
   - Amen.

- Mir Gosponov naj bude vsigdar z vsemi vami.
- I duhom tvojim.

- Podielite mir jen drugumu!

Vsi skup popevaju:
Jaganjec Božji, koji odjimlješ griehe svieta, smiluj nam se!
Jaganjec Božji, koji odjimlješ griehe svieta, smiluj nam se!
Jaganjec Božji, koji odjimlješ griehe svieta, daruj nam mir!

Metemtoga mešnik tiho moli:
Gospon Jezuš Kristuš,
naj mi primanje tvojega Tiela i Krvi
ne bude na sud i osudu, nek po tvojoj dobroti,
naj mi bude duši i tielu obramba i liek.

Mešnik poziva na svetu pričest:
Evo Jaganjec Božji, evo ki odjimlje griehe svieta.

Vsi skup govoriju:
Gospon, ja niesem vrieden da dojdeš pod moj krov,
nego samo reči jednu rieč i zdrava postane moja duša.

-----------------------------------------------------  str. 24



Za vrieme pričesti se popeva:
Duša Kristuševa, posveti me!
Tielo Kristuševo, spasi me!
Krv Kristuševa, napoj me!
Voda iz rebra Kristuševoga, operi me!
Muka Kristuševa, objači me!
O dobri Jezuš, posluhni me!
Med tvoje svete rane postavi me!
Od tebe razlučiti se ne pusti me!
Od zloče neprijatelov brani me!
Na vuri moje smrti zovi me!
K tebi vu nebo primi me!
Da te s tvojemi angeli hvalim
Vezda i na vieke viekov. Amen.

Ljudi popevaju i ovu pesmu:
Ne ostavi nas nigdar,
Blagoslovi nas vsigdar,
Budi z nami vsaki čas,
Jezuš, Spasitelju naš.
Slavno budi ime Jezuš,
Slavno ime Marija.
Ime Jezuš slavno budi,
Slavno ime Marija.

-----------------------------------------------------  str. 25


   

ZAHVALA ZA PRIČEST:
MARIJINA PESMA

   
Antifona:
Srce božanske Jezuša mega, dej da vse više imam te rad.
Ti si veselje naroda svega, življenja mega nada si vsa.
Srce božanske Jezuša mega, dej da vse više imam te rad.


PESMA BLAŽENE DEVICE MARIJE

† Moja duša izvišava Gospona.*
   i moj duh se raduje vu Bogu, mojemu Spasitelju.
Kajti se je ogledal na poniznost službenice  svoje;*
   ar nut, od vezda mene blaženu ozoveju vsa pokolenja.
Ar je meni včinil velika dela, koi je mogučen,*
   i njegvo ime je sveto.
On je milosrden od pokolenja do pokolenja*
   onem, koi ga se bojiju.
Pokazal je mogučnost svoje ruke;*
   rastepel je oholne vu misli svojega srdca.
Mogučne je izhitil iz stolice,*
   a ponizne je izvisil.
Gladne je nahranil z dobri, *
   a bogate je odpustil prazne.
Prijel je Izraela, svojega slugu,*
   ar se je spomenul iz svoje milosrdnosti.
Kak je govoril našem otcem,*
   Abrahamu i njegvomu plemenu na vieke.
Dika budi Bogu Otcu i Sinu*
   i Duhu  Svetomu.
Kak je bila na početku, tak i vezda i vsigdar,*
   i na vieke viekov. Amen.

-----------------------------------------------------  str. 26


I ponovi se antifona:
Srce božanske Jezuša mega, dej da vse više imam te rad.
Ti si veselje naroda svega, življenja mega nada si vsa.
Srce božanske Jezuša mega, dej da vse više imam te rad.


MOLITVA PO PRIČESTI:

Molimo!
Bože, skrovnost tvoje ljubavi naj nas privlači k tvojemu Sinu,
da se mi, obuzeti svetom ljubavlju,
navčimo prepoznavati njegvo lice u svojoj brači.
Po Kristušu Gospodinu našemu.
   - Amen.

BLAGOSLOV I OTPUST

Mešnik podeljuje blagoslov.
   - Gospon z vami.
   - I s duhom tvojim.
-Blagoslovi vas vsamoguči Bog,
Otec i Sin i Duh Sveti.
   - Amen.
   
- Meša je gotova: idite vu miru.
Bogu fala.

-----------------------------------------------------  str. 27


   

PESMA PRED OLTAROM MAJKE BOŽJE:


K suncu prosi vsaka roža
Dragutin Domjanić

K suncu prosi vsaka roža,
K suncu trava vsaka,
Tak i k tebi, Majka Božja,
Srce siromaka.
Milostiva vsakom ti si,
Vse ti vračiš boli,
Odbila još nikog nisi,
Koi za pomoč moli.

Čuj molitve vruče ove,
Draga naša Mati,
Tvoj te vezda narod zove,
Romari Hrvati:
Dobra nam naviek ostani,
Zmoli nam pri Sinu,
Da od vsega zla obrani
Nas i domovinu.


-----------------------------------------------------  str. 28

-----------------------------------------------------  str. 29

Kajkavska večernica i meša predočene ovom tiskovinom,
jedinstveno su događanje u programu Festivala "KAJ v Zelini '08" organiziranog povodom
27. recitala suvremenoga kajkavskoga pjesništva
"Dragutin Domjanić" – Sv. Ivan Zelina 2008.

-----------------------------------------------------  str. 30

-----------------------------------------------------  str. 31

      [pobožna slika]

-----------------------------------------------------  str. 32
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 20, 2009, 12:48:12 prijepodne


KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: shaka zulu - Listopad 20, 2009, 07:03:46 poslijepodne
Jesi uspel video kam zdiči?
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 22, 2009, 01:39:25 prijepodne

(odgovor na pitajně z prethodnoga lista:
vunzdavatel jě oběčal da bû del "videalnu" mešu na medmrežjě z prvum zgod(n)um)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, PROSINEC 2009.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

IMAMO  FOTOMONOGRAFIJO!!!


     Kak i vsako leto tak je i ovoga decembra Sveti Mikloš hodav od hiže do hiže i nosiv deci darove, ali nej vsima nek sam dobroj deci, a mi vsi znamo gda so denes vsa deca dobra. Ak ne verjete meni pitajte bar jive roditele. Tak je i Sveti Mikloš pitav roditele, pak so vsa deca dobila darove, očem reči, so trebala dobiti. No, kak je ovo leto kriza i recesija bila vse jakša i vse vekša tak so i Svetomo Miklošo penezi sfalili, tak gda so negdi morali pomoči japeki i mamike, a drugdi pak japice i mamice. Mev sam za čuti kak so nešterne navučitelice vu čakoskaj školaj pomagale Svetomo Miklošo i delile so deci darove vu školi i metale vu čižmice. Štev bi pofaliti te navučitelice i verjem gda jim to deca nebodo nigdar pozabila.

     Ovo leto so nejlepšega dara za sveto Mikloševo dobili čakoski fratri. Na tretjo nedelo Došašča svetlo dneva je ugledala Monografija o temo kak fratri i patri vu Čakovco več 350 let imajo kloštra, 220 let imajo župo vu centro grada i na vse zadje, več je 10 let minulo kak fra-pater Tonček gospodari s župom na čakoskomo jugo. O vsemo temo kaj se pripetilo pred 350 let gda je Mikloš Zrinski Čakoski dopelav fratre vu čaksko varoš, pak vse do denes, pisav nam je profesor Vladek Kapun. Kuliko smo meli za čuti na promociji Monografije, štera je pravzaprav fotomonografija, jerbo ima vejč sliki nek slovi, Vladek nam se zgovarjav kak je pisav istino i samo istino, a toga denes nejga niti pre sodo. Jedina istina štera se denes prizna je ona vinska: in vino veritas, kajbi rekli, vu vinu je istina, a vse drugo je kak-tak. Naš Vladek je hajdig knjig prečital i hajdig je praha zbrisav z onih knjig štere je na leta nišči nej niti vu rokaj mev, ali nam se požaliv kak mo još nešterni papiri falijo kak bi cela istina dojšla na sunce, to bi vam nekak tak bilo kak i socima vu Hago falijo topnički dnevniki. Ne bi se štev mešati vu te stručne stvari jerbo sam ja nej od toga, ali zato morem i moram pofaliti vse one šteri so meli prste ili pak i nekaj drugo, vu temo kaj je tua lejpa i debela knjiga denes tu pred nami. Profesora Kapuna sam več nafaliv, a ve bi mo se i zafaliv, a tu jejoš i pater gvardjan Stanko bez šteroga niti trava vu samostanskom dvoriščo ne raste. Jako čuda se okoli knige brigav i profesor Hranjec, a po dnevo i po noči je delala Jasminka Bakoš – Kocijan. Nesmem pozabiti niti slikare, a gospon Sobočanec i jegovi pajdaši so se rezleteli po Međimorjo, a i dale kaj so znabavili peneze za to knigo i celo fešto za teh velikih 350 let. Zadjih leto dni si je pater Stanko, vsako jutro dok se je podbrivav, popevav ono lejpo pesmico: sponzori moji Božek vas blagoslovil… Znate kak je to, fratarsko leto je bilo dugo, trajalo je skorom dve leti i  kajkaj toga se priprtilo, a vse to je nešči morav platiti.

Kniga je tu pred nami, glavni mešter ceremonijala, pater i gvardjan Stanko je vsima dauv čeka na šteromo je pisalo: Božek bo vam plativ! A več sam vam rekev gda se profesor Kapun močiv duže od leto dni kaj je vse to na kup nametav. Kak smo meli za čuti, brzčas, dragi Božek ima još nekše planove z profesorom, jerbo se on čistam dobro drži za svoj visoki jmbg, a kak bode još dugo šekleriv po ovoj našoj varoši to isto sam dragi Božek zna. I ja želim profesoro još hajdig let dobroga zdravja i takšo zdravo pamet kak ve ima. Jedino čega se bojim, a o temo se nekaj šepetuji, kak i dragi Božek prepravla nekšo obletnico gori na nebi, a kuliko sam mev za čuti, išče nekoga što bi mo monografijo pisav. Ne bi se štev mešati vu to koga bode, itak, zebrav? No, šalo na strano, profesoro vsaka čast i kapa doli do zemle, kak je uspev tak lepo, tak dobro i tak dugo monografijo napisati.

     Kak je lejpo bilo videti pozvano gospodo vu prvomo redo Katoličkoga doma. Tu je biv župan z svojimi zamjeniki i precednikom županiske skupščine, a odma polek je biv gradonačelnik, a i jegovi zamjeniki skupa z precednikom grackoga veča. Došev je i provincijal, pater Željko, šef vsih naših fratrov, a neje mogev kaj nebi došev niti naš i varaždinski biškop Jožek Mrzljak. Biškup je rekev kak je lejpo vidjeti kak so vsi političari na broju pre fratrima i kak je retko gde kaj so si tak zdobra grad, županija i cirkva. No, pozabiv je gda tu živijo sam dobri i bogoboječi ljudi. Morem vam reči gda je posle domjenka bila i velika stiska pre meši makar so nej vsi z prvoga reda tam bili.                           


Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mjesečni list čakovečkih župa,
Leto XVI, br.12, prosinec 2009.g.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 900 primjeraka


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski vu cirkvami:
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
("privremeno" nedostupno)
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,4989.msg91664.html#msg91664 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,4989.msg91664.html#msg91664)
b) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)

* * * * * * ** * * * * * * * * ** * * * * * * * * ** * * * * * * * * ** * *

Video:
Cinkuši-Bozična (1998),   04:31
Cinkusi-Bozicna (1998) (http://www.youtube.com/watch?v=tqFlUnUi5gU&feature=related#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 31, 2009, 12:25:11 prijepodne


Međimurske novine, 15.12.2009., br. 745.

Kako su Međimurci ostali Hrvati

Piše Tomislav Novak
 (slika)
http://www.mnovine.net/images/stories/kolumna_tomica.JPG (http://www.mnovine.net/images/stories/kolumna_tomica.JPG)


Povodom ovog jubileja, franjevački samostan izdao je fotomonografiju u kojoj povijesni prikaz potpisuje prof. Vladimir Kapun. Knjigu svakome preporučujem kupiti, ne samo zato jer je jeftina, nego i zato što će svako tko je pročita ubuduće prije uzeti zraka negoli progovori koju "pametnu" o miješanju Crkve u politiku.


U nedjelju je u franjevačkom samostanu Čakovec održano svečano zatvaranje jubilarne franjevačke godine. Naime, u godini kada se slavila 800. obljetnica osnivanja franjevačkog reda Čakovec je slavio 350. obljetnicu dolazaka franjevaca u Čakovec.
Franjevce je u Čakovec doveo 1659. godine Nikola Zrinski, isti onaj kojeg će vepar pod nerazjašnjenim okolnostima rastrgati u kuršanečkom lugu, iako se sumnja da je bila riječ o "nesretnom slučaju" naručenom iz Bečkog dvora. Obitelj Zrinski bila je toliko utjecajna i moćna da je to nama danas teško zamisliti, jer vladali su gotovo cijelom Hrvatskom. Oni su, naime, u doslovnom smislu riječi bili europski plemići s manirama i običajima kakve nisu imale ni mnoge danas razvikane svjetske kulture.

Nesreća je bila ta što su bili zaduženi zaštititi kršćansku Europu od najezde Turaka, što su godinama i uspješno činili. No, kao nekim urokom, Europa se sjeti Hrvatske samo kada joj se gaće tresu, a kada treba pomagati, onda nas samo tapša po ramenu. Zrinski su bili izigrani od  Beča dobivajući samo riječi ohrabrenja umjesto obećanih ustupaka, željeli su dogovoriti mir na svaki način, pa makar i s Turcima, nakon što su bili odbijeni od drugih europskih sila. Zbog toga su bili osuđeni za veleizdaju, posljednji potomci loze Zrinski Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan pogubljeni su u Wiener Neustadtu 30. travnja 1671. Utamničenjem supruge i djece, od kojih posljednji muški potomak Antun Zrinski umire u tamnici u Grazu 1703., Beču je napokon uspjelo zatrti lozu Zrinski, koja je dala 60 banova ili potkraljeva. (Adam Zrinski, nećak Petra Zrinskog, uspio je preživjeti i biti utjecajan kapetan na Bečkom dvoru, no nije imao djece). Zrinski su jednostavno bili premoćni za dekadentnu Europu, s obzirom na svoje korijene.

Što je nagnalo Nikolu Zrinskog da samo dvanaest godina prije nego se dogodila tragedija njegove obitelji dovede franjevce u Čakovec? Je li sluteći neminovni kraj tražio Božju pomoć ili je htio da njegova kulturna ostavština ipak bude u sigurnijim rukama? Možda je mislio da će uz pomoć njihovog utjecaja lakše doći do europskih saveznika. Uglavnom, da ne pišem povijest o kojoj drugi znaju kudikamo više. Zbog providnosti Zrinskih, Međimurje je i nakon nestanka njihove loze ostalo unutar Hrvatske, upravo zahvaljujući franjevcima, koji su čuvali Čakovec unutar Zagrebačke nadbiskupije i franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda. Da nije bilo njih, mi bismo sasvim sigurno danas bili Mađari i znali još manje o svojoj pravoj povijesti nego znamo danas, nakon 300 godina njenoga sustavnog zatiranja.

Povodom ovog jubileja, franjevački samostan izdao je fotomonografiju u kojoj povijesni prikaz potpisuje prof. Vladimir Kapun. Knjigu svakome preporučujem kupiti, ne samo zato jer je jeftina, nego i zato što će svako tko je pročita ubuduće prije uzeti zraka negoli progovori koju "pametnu" o miješanju Crkve u politiku.


Zvir:
http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=12424&Itemid=138 (http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=12424&Itemid=138)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 31, 2009, 12:27:58 prijepodne


List „Međimurje“, br. 2852, 22. prosinca 2009.

SITNICĚ (NE) PRECTÂVLAJU POVEST
(SITNICE (NE) ČINE POVIJEST)

Ponovo: „Za falu su rekli mu…“!

Autor članka: Vlado Kapun


Kad već nisam mogao onda i onako kad sam i kako htio – a tako je bilo i s drugima koji su također htjeli pa dalje od dobre namjere nisu stigli – osjećam se obvezanim barem na kraju ove godini podsjetiti na čovjeka kojemu su „Međimurske Novine“ prije ravnih devet desetljeća, na sam Božić 1919. godine, pod naslovom „Jedan mahnitac“ posvetile i ovakve riječi:

„Ima među nama jadan [! – jedan?] čovjek, koji je kao cilj svome životu postavio, da spletkari pod svaku cijenu i bezprestano. I protiv svakoga. I nameće se cijeloj javnosti za moralnog sudiju. Nema gotovo nijednog istaknutijeg čovjeka, ni jedne institucije, zavoda društva i staleža, kojeg već nije uzeo na nišan. I čini to s takvom pozom, kao da je uvjeren, da čini potrebno i korisno djelo. Što više, o tome uvjerava i druge.

Ima li koga, tko ga ne pozna? Kome već nije zapelo oko za onu glomaznu i ugojenu masu pokritu redovničkom mantijom, što sa žmirkavim očima, koje vrebajući vire iz nabuhlih obraza, gega po našim ulicama, podmuklo ntuškajnći [! njuškajući?] okolo i tražeći materijal, s kojim će razigrati perverznu svoju inkvizitorsku maštu. Tko da ne pozna Oca Kapistrana Gecia, franjevca i pisca prljavih notica u ‘’Slobodnom Građaninu’’?...“

Već se iz toga uvodnoga dijela povelikoga članka dovoljno jasno vidi kakvim se pogrdama na tri četvrtine stranice velikoga novinskoga formata nepotpisani pisac nabacuje na jednoga čakovečkoga franjevca koji, doduše, nije bio nikakav mršavko, ali je njegova gotovo atletska pojava uspravna držanja i čvrsta hoda bila daleko od „glomazne i ugojene mase“, a njegova obljubljenost kod školske djece, kojoj je bio „kateheta“, i njihovih roditelja te ostalih župljana, s kojima je dolazio u „službeni i neslužbeni“ dodir, već je sama sobom demantirala novin(ar)ske tvrdnje o njemu. Takve suprotnosti dovoljan su razlog da se osvrnemo i na „sitnicu“ nazivanu navedenim imenom – o. Kapistran Geci.

Rodom je bio iz Varaždina, u Beču je stupio u Franjevački red i bio zaređen, 1897. godine nije prihvatio reformu Reda pa je ostao tzv. „črni frater“ i 1900. godine kao Hrvat izjasnio se za Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda. Nakon premještaja 1917. godine iz Krapine u Čakovec tu je bio vjeroučitelj na osnovnoj školi. Brzo je uvidio koliko istine i opravdanja ima u nastojanju vlasti da se Čakovec i Međimurje pomađari, pa je lako uspostavio vezu s istomišljenicima među ovdašnjim svećenicima i preko njih s dr. Ivanom N. Novakom u Zagrebu. Kad se ujesen 1918. godine Austro-Ugarska raspadala, bio je neposredan svjedok krvavoga obračuna mađarskih vlasti s pokušajem da i Međimurje bude obuhvaćeno granicama Države Slovenaca, Hrvata i Srba te tragično neuspjeloga vojnoga pohoda iz Varaždina prema Čakovcu.

Dok se veći dio svećenika, župnika i kapelana, kao i velik broj ostalih ljudi pred neugodnostima, neprilikama, prijetnjama i očitim opasnostima sklanjao preko Drave i tamo čekao da se „situacija smiri“ ili da se „dogodi neko drugo čudo“, o. Kapistran – službeno je bio o. Ivan Kapistran(ski), a nešto o njemu govori i činjenica da su ga Čakovčani zvali „naš pater Kapika“ – usprkos svemu nije napuštao Čakovec. Bio je jedini čovjek koji je izvodio nešto nevjerojatno: kad su se navečer ostali fratri povlačili u svoje sobe na počinak, on se iz izvlačio iz samostana, sjedao u kočiju i jurio u Varaždin. Tu se sastajao s ljudima koji su pripremali oslobodilački pohod u Međimurje – najprije za 5. i onda za 24. prosinca – „istresao“ im dragocjene „novosti“, upozorio na ono što mu se činilo važnim, saznao što je bilo dobro da zna i – odjurio natrag put Čakovca.

Lako je to pripovijedati sada, a tada je bilo i neugodnih susreta s „narodnim“ i vojničkim stražama uz put kroz Puščine i Nedelišče ili „čez Kuršance i Strahonince“. Pater Kapika – u habitu – ne jednom je morao objašnjavati da kao svećenik „mora ići kad god i kamo god ga zovu“! Ipak su jednom u Nedelišču i zapucali za njim, nasreću ne i u njega, pa kad su drugi fratri ustajali, on je „mirno“ sjedao u ispovjedaonicu kao da je noć proveo u krevetu.
U Čakovcu je 24. prosinca 1918. dočekao hrvatsku vojsku i odmah se istakao vrlo djelotvornim sudjelovanjem u javnom političkom, kulturnom i društvenom životu. O svemu je ostavio jedinstveno autentično svjedočanstvo u njegovom rukom pisanoj „povjesti“ Franjevačkoga samostana u Čakovcu. Najbolji pak dokaz za to pružio je osnivanjem, izdavanjem i uređivanjem „Medjimurskih Novina“, prvoga tjednika u tome kraju na hrvatskom jeziku. Njima je već od 5. siječnja 1919., kad je izašao prvi broj, na najbolji, tada zapravo i jedini mogući način učinkovito obavještavao narod o svemu što se događa i time bitno pridonio brzom sređivanju općega stanja pod novom vlašću.

No, o. Kapistran bio je među prvima koji je uvidio da „neke stvari“ skreću na kolosijeke koje on nije prihvaćao. S jedne strane aktualna politika naglo se okretala od Zagreba prema Beogradu, a s druge strane pristaše tzv. „žutoga pokreta“ nastojali su pomoću politike ostvariti svoje ideje i želje. Prvi znak njegova neslaganja s tim vidi se u njegovoj zabilješci već s početka veljače 1919. o jednome župniku kao „guverneru, dotično školskom izvjestitelju“. Ubrzo se razišao s „Međimurskim Novinama“, a pomalo se i sasvim povukao iz javnoga života za koji je dotad ne malo učinio. To mu je bilo zamjereno tako da je uslijedio otvoreni napad na njega spomenut ovdje u uvodu. Vrijeme je, nažalost prekasno, pokazalo da je on bio u pravu. No, pater Kapika nije to dočekao u Čakovcu: po vlastitoj molbi bio je u siječnju 1922. premješten u Slavonski Brod i, koliko se zna, nikad se više nije ni na čas vratio u Čakovec.


Zvir:
http://www.medjimurje.hr/clanak/2852/2009-12-22/sitnice-ne-cine-povijest (http://www.medjimurje.hr/clanak/2852/2009-12-22/sitnice-ne-cine-povijest)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 31, 2009, 12:37:10 prijepodne

Međimurske novine, 22.12.2009., br. 746.

RELIGIJA

BOG mojih detalja

SRETAN BOŽIĆ


Piše: vlč. Antun Štefan

Budimo i mi poput pastira: jednostavni ljudi, ljudi s ‘obje noge’ na zemlji, zdrave pameti i prirodnog poštenja, jer ćemo samo tada čuti: »Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist Gospodin.«


Tri su scene oko Božića vrlo dojmljive: Marijin i Josipov put prema Betlehemu, zatim Isusovo rođenje u štalici, i napokon poklon pastira. Zaustavimo se na trenutak na trećem. Isus je cijeli svoj život imao posebnu pažnju prema pastirima, makar je on sam bio stolar. Volio se uspoređivati s dobrim pastirom koji se nježno i brižno brine za svoje ovce. Danas u našim krajevima samo ljudi srednje dobi i stariji znaju kako su izgledali pastiri. Život pastira nije bio romantičan (je li ikad i mogao biti?!), ta, trebalo je čuvati ili biti uz stado dan i noć. Noć je trebala biti manje stresna, i istina, donosila je duge sate mira i razmišljanja, ali bome i mnogo opasnosti: pastiri su svoja stada morali braniti često od vukova i od lupeža. Ti jednostavni ljudi, pastiri, puni životne mudrosti, imali su ‘obje noge’ na zemlji, bili su zdrave pameti i prirodnog poštenja, zato je njima prvima bila upućena poruka o rođenju Spasitelja. Anđeo im je navijestio Radosnu vijest, koja će postati izvor velike radosti, ne samo za njih nego i za sav narod. Razlog te radosti: u Betlehemu se rodio Spasitelj svijeta! Svaki zahvat Božji u ljudsku povijest je cjelovit, ucijepljen u sve što se tiče svakog čovjeka. Reći ćemo: radi se o ‘inkulturiranom Bogu’, Bogu koji ulazi u naš svijet, u našu kulturu, u sve što se tiče čovjeka i uzima ga za ozbiljno, voli ga sve do mjere dara vlastitog života. »Bog je tako ljubio svijet da je dao svog vlastitog Sina.« Bog se ne utjelovljuje apstraktno – ta On je Emanuel – ‘S Nama Bog’!

Isus će se roditi u vrijeme kad je njegova domovina bila podjarmljena od Rimljana. Oni su propisali da treba ići dati svoje ime. Popis stanovništva (vježbanje u demokraciji?). Marija i Josip su otišli u kraj njihovih predaka, i tamo se prijavili. Tako će Marija roditi Isusa u
Betlehemu, u zemlji Judinoj, u zemlji njihovih predaka. Spasitelj je rođen u siromaštvu i u tišini štale iskopane u stijeni, jer nije bilo mjesta u svratištu. U ovo Božićno vrijeme ne zaboravimo da se i danas u Isusovoj domovini i njegovom Betlehemu, kao i u drugim dijelovima svijeta, djeca rađaju u sličnoj situaciji (ako ne i goroj). Svijetom haraju ratovi, glad i bolesti, i mnogi narodi još uvijek hodaju u tami (jer ih guraju i ostavljaju u tami!). Naš Bog (i oni koji mu vjeruju), dijeli sudbinu ljudi. Rađa se u skromnosti i tišini štale, a pobjeđuje raspet na križu. On je naše spasenje! On nije nedodirljivi bog, bog stoika, filozofa i mudroslovaca. Isus je Bog koji dijeli sudbinu sviju, i velikih i malih, i bogatih i siromašnih, i hoda s nama cestom naših života. Hoda kao angažirani Bog, Bog koji traži i ima rješenja za sve situacije koje nas se tiču, Bog koji ne ostavlja nikog na cjedilu. Božić nas podsječa da je naš mali život prepun kompliciranosti i isprepletenosti na strani velikog i istinskog Života ! Budimo i mi poput pastira: jednostavni ljudi, ljudi s ‘obje noge’ na zemlji, zdrave pameti i prirodnog poštenja, jer ćemo samo tada čuti: »Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist Gospodin.«

SRETAN VAM BOŽIĆ!


IMENDANI I BLAGDANI
utorak, 22. prosinca
Flavijan, Honorat, Časlav
srijeda, 23. prosinca
Viktorija, Vikica, Ivan
četvrtak, 24. prosinca
BADNJAK, Adam i Eva
petak, 25. prosinca
BOŽIĆ, Božidar, Božica
subota, 26. prosinca
Stjepan, Krunoslav, Štefica
nedjelja, 27. prosinca
Ivan apostol, Janko, Ivana
ponedjeljak, 28. prosinca
Nevina Dječica, Nevenka


DUHOVNI VELIKAN
Ivan apostol, 27. prosinca


Najmlađi je od dvanaest Kristovih apostola i brat Jakova Starijega. Nazivaju ga učenikom kojega je Isusu ljubio, a evanđelje koje je došlo do nas pod njegovim imenom govori kako se on na Posljednjoj večeri naslonio Isusu na grudi. Zajedno s trima Marijama Ivan je bio nazočan kod Isusovog razapinjanja. Nakon Marijine smrti Ivan je sa svetim Petrom putovao Judejom propovijedajući Evanđelje. Vjeruje se da je umro prirodnom smrću u Efezu, u odmakloj dobi. Glavna mu je oznaka orao, znak uzvišena nadahnuća i knjiga. Nekada ga slikaju kao evanđelista, a nekada kao apostola.
(sm)


RIJEČI MUDRE
“Savjest poslije djela je kiša poslije berbe.”
(MKLI, sm)

Zvir (str. 28.)
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine746i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine746i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey)
ili
http://www.mnovine.net/pdf/746/mnovine746i.pdf (http://www.mnovine.net/pdf/746/mnovine746i.pdf)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 31, 2009, 12:39:26 prijepodne


Glasnik Samobora i Svete Nedelje, 25.12.2009.

Zvjezdan Linić - DUHOVNI STUPAC
 
Vrijeme za čestitke ujedno je i vrijeme njihovog promišljanja

Kako čestitati


Kad bližnjima, prijateljima kažeš "sretan Božić" trudi se pritom misliti i reći: Budi sretan, jer je Božić! Budi sretan, jer je ovo blagdan velikog događaja koji vrijedi za sav svijet. Budi sretan, jer je to blagdan koji se i tebe tiče!
    Isus Krist, rođen od Djevice za spas svijeta, rodio se i za tebe. Došao je da ti budeš sretniji, da tvoj život bude ispunjen smislom i radošću.
    Budi sretan, jer od časa Isusova dolaska na ovoj zemlji ima prostora za ljubav i poštovanje. Budi sretan, jer je Isus postao čovjekom da bi svima bio bratom, jer je Isus postao čovjekom da bi svi ljudi bili autentični i istiniti u svojoj stvorenosti i poslanju, u svom ljudskom dostojanstvu. U Isusu i po Isusu svi smo sada međusobno braća i sestre s neizrecivim razlogom za međusobnu ljubav.
    Zato, budi sretan: jer smiješ osjetiti vlastito dostojanstvo i hrabrost da ljubiš svoje bližnje, a jednako tako smiješ osjetiti i toplinu onih koji te okružuju.
    Božić je blagdan radi kojeg ću se truditi da učinim sve što će ti pomoći da budeš sretniji; radi kojeg ću se truditi da ne učinim ništa čime bih te mogao rastužiti.
    Sretan ti bio ovaj blagdan koji najavljuje sreću!
    SRETAN BOŽIĆ!
 
   Kad prijateljima kažeš "sretna Nova godina", nastoj pritom misliti i reći: Neka ti ova godina u koju stupamo bude nova. Ne želim da zaboraviš na vrijeme koje je iza tebe. Onda bi zaboravio i na sebe, na svoje korijene. Zato, ako želiš temelje za sretnu novu godinu, zahvaljuj najprije za sve što si primio u godini koja je upravo prošla. I prije godinu dana stajao si pun nade i radosnog iščekivanja pred godinom koja je upravo prošla. I prije godinu dana želio si mnogima da im godina bude sretna. Vjeruj da te riječi i takve želje nisu isprazne i da ima sigurno puno toga što je u toj godini koja je minula bilo dobro.
    Tek zahvalan za proteklu godinu možeš pošteno i iskreno željeti sebi i drugima oko sebe sreću za godinu koja nastupa.
    Neka ti je sretna i blagoslovljena. Trebat će ti puno vjere i snage. Trebat će ti povjerenja u ljude i ustrajnosti u dobru. Trebat će ti ljubavi.
    Želim ti sretnu novu godinu! To znači da smiješ u traganju za srećom i na mene računati! Smiješ me smatrati prijateljem. Bez tebe ne mogu biti potpuno sretan, a želim da i ti osjetiš kako želim svojom čestitkom samo osigurati tvoju sreću u novom vremenskom razdoblju. Trudit ću se da u novoj godini ne učinim ništa zbog čega bi bio žalostan. Budi sretan.
    Neka ti je nova godina trajno nova, neka ne ostare nadanja i želje. Neka ne zastari hrabrost i ljubav. Budi nov iz dana u dan u ovoj novoj godini milosti Gospodnje!


Zvir:
http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?tip=108 (http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?tip=108)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 31, 2009, 12:42:38 prijepodne

Glasnik Samobora i Svete Nedelje, 25.12.2009.

Mile Vranešić
(župnik župe sv. Jurja u Stojdragi i upravitelj župe sv. Ivana Krstitelja u Grabru):

ŽUMBERAČKE CRTICE
 
Kraj godine nudi nam i izborna uzbuđenja

Birajte po savjesti!


Dragim čitateljima želim da po savjesti biraju novog predsjednika Republike Hrvatske i tako ispune svoju građansku dužnost. Možda će biti blagoslova i sreće da će novi predsjednik naći neko prikladno mjesto za Novorođenog, kako se ne bi ponovila skromna špilja u Betlehemu, u kojem nam se rodilo u malom djetetu naše vječno Spasenje. Neka ne bude krvoločnih Heroda koji iz straha za svoju vlast ubijaju djecu, a u naše vrijeme duh i biološki opstanak. Neka bude što više anđela koji će nam svima zapjevati svoju pjesmu: Slava Bogu na visini, a mir ljudima, njegovim miljenicima!
    Želim čestit Božić i Novu godinu svim ljudima dobre volje.



U zemlji čudesa u kojoj se u nekim krugovima govori kako je preko devedeset posto stanovništva vjernički orijentirano, većinom kršćanske i katoličke provenijencije u ovo sveto predbožićno vrijeme narod se svakodnevno mentalno bombardira iz svih mogućih medija sloganima predsjedničkih kandidata. Gledaš te likove i njihove poruke. Ne znaš bi li im se smijao ili žalio njih ili sebe. Oni ulažu ne mala sredstva ne bi li se dokopali predsjedničkog mjesta. Neki to čine zbog karijerizma, da bi ušli u povijest po tome da su i oni bili predsjednici Republike Hrvatske, a drugi možda, ne tvrdim, zbog materijalnih probitaka.
    U tu kampanju uključili su se svojim naputcima o kvalitetama kakve bi morao imati novi hrvatski predsjednik i duhovni predvodnici Crkve u Hrvata. Ljestvica kvaliteta moralnih, intelektualnih, radnih i državničkih, koje bi morao imati novi predsjednik, vrlo je visoko postavljena. Neki od niže rangiranih crkvenih poslenika s pomalo jetkosti i cinizma primijetiše da te uvjete ne bi mogli ispunjavati ni sveci, a kamoli kandidati za hrvatskog predsjednika.
    Napasti propitkivanja za koga glasovati nisam ni ja pošteđen. Nikome ništa ne sugeriram, niti se navijački postavljam. Računam da je svatko od onih koji me pita o mojem mišljenju dovoljno star, mudar i iskusan da zna sam prosuditi kojem kandidatu će dati svoj glas ili, bolje rečeno, povjerenje. Još gore bi mi bilo da nekome sugeriram bilo kojeg od samoreklamera, pa da mi u dogledno vrijeme, kada se novi vlastodržac usidri na funkciji i počne pokazivati svoje pravo lice, predbaci kako sam bio pristran. No, to mi ne oduzima pravo glasnog promišljanja o našim dragim predsjedničkim kandidatima. Iz moje nadmorske visinske perspektive i ponuđenih promidžbenih materijala, u svojim skromnim promišljanjima mogu zaključiti kako među svima njima nema ni jednog ozbiljnog državnika s dugoročnom percepcijom što i kamo kreće svijet, a time i naša domovina u nadolazeće vrijeme. Ni jedan od kandidata ne nudi ništa dugoročno nego samo kratkoročna, vatrogasna rješenja od danas do sutra. Iz dostupnih informacija, nitko od tih naših dragih kandidata u svojem stožeru nema ozbiljnih analitičara ni futurista. Svi se oni bave s nekim prošlim vremenima, događajima i osobama. Ni jedan od njih ne govori o dvije nadolazeće krize do kataklizmičkog datuma 12.12.2012. godine (ne treba se bojati, neće biti smak svijeta, ali, navodno, morala bi se početi rađati kozmička nova svijest o kvaliteti življenja cijelog čovječanstva). U prilog tome ide i nadolazeća 2013. godina, kada će cjelokupno kršćanstvo proslaviti 1700 godina Milanskog edikata kada je car Konstantin Veliki dao slobodu kršćanima. Tada je počeo jedan novi povijesni ciklus – konstantinovski život kršćana i kršćanstva i velikog dijela čovječanstva, civilizacije i kulture. Što i kako će Sveti Duh zapuhati u srcima i mozgovima predvodnicima svih kršćanskih crkvi i da li će biti adekvatno pročitani znaci vremena, vidjet će se.
    Iza tog jubileja dolazi 2014. godina, kada će cijeli svijet obilježiti 100 godina od vremena koje bitno odredilo cijelo 20. stoljeće. Kako je povijesna 1914. godina svoj detonator razbijanja nekadašnje Europe imala u Sarajevu, tako gospodari svijeta predviđaju da bi 2014. godine opet jug Europe iliti Balkan mogao biti kohezioni element stvaranja neke nove Europe, pa čak i svjetskog političkog i gospodarskog poretka. U tih sto godina rođeni su i na veliku radost čovječanstva pokopani komunistički i nacistički režimi s milijunskim ljudskim žrtvama. Liberalni, bezdušni kapitalizam je na izdisaju, ali usprkos svojem teškom karcinomu u provaliju globalnog siromaštva i ekološke katastrofe povlači nekoliko milijardi žrtava i uništeni Božji dar stvorenog svijeta. To su neke od tema s kojima će se novi hrvatski predsjednik morati suočiti u svojem prvom petogodišnjem mandatu. Niti jedan od naših kandidata ne spominje neki od navedenih urgentnih problema koji će zapljusnuti i Hrvatsku, a kamoli da ponudi neka konkretna rješenja.
    Dragim čitateljima želim da po savjesti biraju novog predsjednika Republike Hrvatske i tako ispune svoju građansku dužnost. Možda će biti blagoslova i sreće da će novi predsjednik naći neko prikladno mjesto za Novorođenog, kako se ne bi ponovila skromna špilja u Betlehemu, u kojem nam se rodilo u malom djetetu naše vječno Spasenje. Neka ne bude krvoločnih Heroda koji iz straha za svoju vlast ubijaju djecu, a u naše vrijeme duh i biološki opstanak. Neka bude što više anđela koji će nam svima zapjevati svoju pjesmu: Slava Bogu na visini, a mir ljudima, njegovim miljenicima!
    Želim čestit Božić i Novu godinu svim ljudima dobre volje.


Zvir:
http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?tip=117 (http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?tip=117)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 31, 2009, 12:45:16 prijepodne


Glas Koncila, broj 1 (1854), 3.1.2010.

Karikatura / Srećko Puntarić

http://www.glas-koncila.hr/rubrike_karikatura.html (http://www.glas-koncila.hr/rubrike_karikatura.html)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 31, 2009, 12:46:55 prijepodne


Jutarni list

Jutarna propoved 29.2.2009.

Nadbiskup protiv krâla

Pišě: Živko Kustičov


Odnosi crkvene i državne vlasti u prošlosti i sve do naših dana uglavnom nisu bili zadovoljavajući. Ti bi odnosi mogli biti savršeni samo u savršenoj demokraciji - kakva dosad još nije postignuta...

Država ne bi smjela građanina pitati koje je vjere - svaki bi građanin nezavisno od vjerske pripadnosti morao uživati sva građanska prava. Vjerske bi zajednice morale u državi uživati sve jednaka prava - ta bi prava država morala osiguravati, ali bez ikakvih prednosti jedne pred drugom zajednicom. Svaki bi građanin i svaka vjerska zajednica mogla svoju vjeru i vjersku praksu isticati - nikad drugu zajednicu ne ponižavajući...

Važno je da država zaista nikome ne nameće vjerovanje, i da nijedna vjerska zajednica državi ne nameće svoje zakone. Vjernici kao građani i mogu i moraju po savjesti djelovati da zakoni budu sve čovječniji - što znači i sve više po Božjoj volji. Dok se to ne ostvari - uvijek će biti mučenika po savjesti i nametanja vjerovanja ili nevjerovanja. Današnji svetac Thomas Becket - nadbiskup i primas Engleske - 29. prosinca 1170. ubijen je u katedrali. Učinit će to četiri viteza po želji kralja Henrika II. Nadbiskup - u mladosti kraljev prijatelj - nije htio biti kraljev poslušnik - smatrao je da mora braniti ljudska prava od kraljeve samovolje. Njegovo je ubojstvo odjeknulo po svijetu. Kralj je zbog toga činio javnu pokoru. Papa ga je ubrzo proglasio svetim. Ali - napetost crkvene i državne vlasti nastavit će se u Engleskoj i po svijetu sve do naših dana. Mučenici - sve do blaženog Stepinca - ostaju znakovi nepokorenih ljudskih i narodnih prava.


Zvir:
http://www.jutarnji.hr/nadbiskup-protiv-kralja/435420/ (http://www.jutarnji.hr/nadbiskup-protiv-kralja/435420/)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 31, 2009, 12:47:57 prijepodne


Varaždinskě vésti, br. 3390, 22.12.2009.

Božićni intervju s varaždinskim biskupom msgr. Josipom Mrzljakom

Žalosti me raslojavanje ljudi


Uoči božićnih blagdana u tradicionalnom božićnom intervjuu s varaždinskim biskupom msgr. Josipom Mrzljakom razgovarali smo o plodovima djelovanja Varaždinske biskupije u ovoj godini, biskupovim osobnim jubilejima, njegovu životu u blizini bl. Alojzija Stepinca, sve većim razlikama između bogatih i siromašnih, karitativnom djelovanju i izgradnji Caritasova centra.

- Godina koja je na izmaku bila je za Varaždinsku biskupiju plodonosna, posebice po duhovnim zvanjima: zaredili ste naime 12 novih đakona koji će uskoro postati svećenici. Može li se stoga govoriti o povećanom zanimanju mladih Varaždinske biskupije za duhovna zvanja?

- Ova je godina za našu biskupiju na poseban način bila plodna po duhovnim zvanjima. Upravo je ovu godinu papa Benedikt XVI. proglasio Svećeničkom godinom, i to u povodu 150. obljetnice smrti jednog svetog župnika - sv. Ivana Marije Vianneya iz Arsa u Francuskoj. Kao kandidat za svećeništvo nije imao neke velike intelektualne sposobnosti i teško je prolazio kroz školovanje, ali zauzetošću i velikom ljubavlju prema Bogu i ljudima, postao je sveti svećenik i svoju župu Ars, koja je bila na dosta lošem glasu, svojim je životom preobrazio. On je bio povod da Sveti Otac proglasi Svećeničku godinu, i to kako bi cijela Crkva više razmišljala o svećeništvu. U toj je godini Varaždinska biskupija dobila velik i lijep dar, dvanaestoricu svećeničkih kandidata. Ako Bog dade, pri kraju Svećeničke godine, 6. lipnja 2010., u varaždinskoj katedrali zaredit ću za svećenike Varaždinske biskupije jedanaestero njih, a dvanaestog, Alexandrea iz Benina, zaredit će njegov biskup na blagdan Velike Gospe.

Tako velikog broja svećeničkih kandidata u dogledno vrijeme neće biti. Bit će ih manje, ali može se reći da je naša biskupija među vodećima u Hrvatskoj po broju duhovnih zvanja. Možemo također reći da po našim župama postoji interes kod mladih već i nakon završetka osmogodišnje škole, kao i onih koji završavaju srednju školu.

- S posebnom radošću i ponosom u Varaždinskoj biskupiji primljena je odluka Svetog Oca o imenovanju dvojice Varaždinaca, msgr. Vlade Košića iz petrijanečke župe i msgr. Vjekoslava Huzjaka iz jalžabetske župe, za nove biskupe novoosnovanih biskupija – Sisačke i Bjelovarsko-križevačke. Može li se govoriti o povijesnom događaju?

- Osnutak svake biskupije jest povijesni događaj. To je početak jednog, nadamo se, dugovječnog i dugotrajnog života biskupije. Evo, naša biskupija ide prema svojoj 13. godini, neke su biskupije mnogo starije, ali je svaka imala svoj početak. Sisačka biskupija postojala je davno u rimsko vrijeme, poslije je utrnula, a sada, eto, ponovno oživljava. Bjelovarsko-križevačka nije nikada postojala, a doseljavanjem novih ljudi, posebno u grad Bjelovar i starodrevni grad Križevce, to je bjelovarsko-križevačko područje spojeno u novu biskupiju.
Nama je posebno drago što su obojica novih biskupa rodom iz okolice Varaždina. Biskup Košić bio je inkardiniran u Zagrebačku nadbiskupiju, a msgr. Huzjak kao tajnik Hrvatske biskupske konferencije uvijek je bio svećenik Varaždinske biskupije, koja ga sada daje kao svoj dar za novu Bjelovarsko-križevačku biskupiju. Obojici sam uputio čestitke u svoje osobno ime, kao i u ime Biskupije, i sudjelovat ću u uspostavljanju novih biskupija, u Sisku 6. veljače (upravo na dan kad smo biskup Košić i ja prije 11 godina zaređeni za biskupe), te 20. ožujka u Bjelovaru, kad će za biskupa biti zaređen Vjekoslav Huzjak.


 Božićna čestitka


  Neka bude više svjetla!
 
  U ovogodišnjoj božićnoj akciji Hrvatskoga Caritasa zaželjeli smo svima: Neka bude više svjetla! Više svjetla u osobnom, obiteljskom i javnom životu. Tom svjetlu radujemo se na poseban način u božićnoj noći i cijelom božićnom vremenu. To je svjetlo za koje sv. Ivan kaže: «Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakoga čovjeka dođe na svijet». (Iv 1,9) To svjetlo dolazi i u ovo naše pomalo turobno i mračno vrijeme koje se odražava u mnogim pojedincima i obiteljima, a nastalo je kao posljedica materijalne krize. Mnogi u našoj domovini ovih dana ostaju bez posla, mnogi ne dobivaju redovite plaće ili su im do krajnjih granica umanjene. Neki prolaze kroz osobne životne patnje, razne nevolje i bolesti, iznenadne smrti bliskih osoba, stradavanja u prometnim nesrećama i drugim nevoljama koje prate čovjeka u ovozemaljskom životu.

Uz više svjetla možemo mnogo toga lakše vidjeti u svojoj okolini, ali ponajprije u samima sebi. Možemo susretati ljude oko sebe i prepoznavati ih kao one s kojima se poistovjetio sam Sin Božji. No s više svjetla možemo bolje ući i u svoju nutrinu, u svoju savjest. Možemo uočiti zlo i grijeh koji je u nama te ga priznati samima sebi i pokajati se za njega. To vrijedi posebno za one grijehe koje smo učinili jedni drugima, kada smo drugima nanosili zlo u bilo kojem obliku, kada smo u sebi podupirali mržnju, prezir, kada smo ljude ponižavali i iskorištavali, kada smo bili pohlepni i nezasitni. Ako želimo obnavljati svijet, moramo početi od sebe. Tek kada krenemo od sebe i pobijedimo mrak u svojoj savjesti, u svojoj duši, moći ćemo prepoznati ono pravo svjetlo za koje čitamo u Evanđelju po Ivanu: «Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života».(Iv 8,12)

Koji čovjek ne bi želio imati svjetlost koja će ga voditi kroz život? No to nije javna rasvjeta i blještavilo koje je pojačano u ove dane došašća i Božića. To blještavilo može čovjeka zaustaviti samo na vanjštini i zaustaviti se na našim očima, a da ne prodre u nutrinu čovjeka. Da bismo vidjeli tu svjetlost, potrebno je otvoriti «oči vjere» kojima se promatra to svjetlo upaljeno u Betlehemu prije 2010 godina. Kad je čovjek u mraku, spotiče se na razne prepreke koje život stavlja pred njega. Postoji opasnost od pada. Te iste prepreke koje se ponekad ne mogu ukloniti, svjetlost čini vidljivima i čovjek sa sigurnošću prelazi preko njih. I ne samo da ide sigurnim putem nego na taj način i sam postaje svjetlost drugima.

«Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima». (Mt 5,16) Želimo slaviti Oca na nebesima koji nam šalje svoga Sina na zemlju. «Darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado Sunce s visine, da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira».(Lk 1,78-79).
Neka i «vaše noge» rasvijetljene božićnim svjetlom idu putem mira i ljubavi i u idućoj, 2010. godini.


- Nedavno je obilježen i Vaš osobni, 40-godišnji svećenički jubilej, u sklopu kojeg i 10. godišnjica biskupstva. Što biste istaknuli kao najvažnije na tom svom prijeđenom svećeničkom životnom putu?

- Dobro ste postavili pitanje spomenuvši riječ put. Na ređenju svećenik počinje ići jednim putem na kojem je važno – ostati. Ostati na putu znači imati pred sobom cilj i hrabro ga slijediti. To je najvažnije. Kad sam bio zaređen za svećenika, nisam ni mislio da ću postati biskup. Sebe sam uvijek vidio kao župnika u nekoj župi. U svećeničkom je pozivu međutim najvažnije ostati vjeran svom poslanju i Crkvi, te ići naprijed. Za svećenika sam zaređen nakon II. vatikanskog koncila koji je unio jednu novost, živost u život Crkve koja je željela ući u vrijeme objedinjujući prošlost, sadašnjost i budućnost u naviještanju Božjeg evanđelja.

- Koliko Vam je u Vašem svećeničkom i biskupskom poslanju pomogao uzor Vašeg rođaka, blaženog Alojzija Stepinca, današnjeg suzaštitnika Varaždinske biskupije?

- Blaženi Stepinac sigurno je bio uzor mnogim svećenicima i mnogim ljudima, pa tako i meni. Živio sam zajedno s njim u Krašiću punih osam godina svojega školovanja, koje su se poklopile upravo s osam godina njegova sužanjstva u kućnom pritvoru. Preda mnom, kao i pred mnogima koji su onamo dolazili, bio je živi uzor, mogli smo ga svakog dana gledati i slušati, a on se znao prilagoditi i komunicirati s nama djecom, kao i odraslim ljudima, a rekao bih - i s cijelim svijetom. To se posebno vidi iz dnevnika koje je vodio tadašnji krašićki župnik Vraneković. Iako je Stepinac bio u kućnom pritvoru, ipak su mu dolazile vijesti izvana, te smo vidjeli kako živi i sa svojom nadbiskupijom i Crkvom u svijetu. Vidjeli smo i njegovu ljubav prema Svetom Ocu, koji ga je upravo u to vrijeme nagradio kardinalskom čašću, a koju je on prihvatio s poniznošću i skromnošću. Upravo u toj poniznosti i malenosti očitovala se njegova veličina. Svaki veliki čovjek zapravo je u kontaktu s ljudima vrlo jednostavan, skroman i ponizan, a upravo iz toga izbija njegova veličina.

Tako je kardinal Stepinac bio velik uzor ljudima, a posebno svećenicima, kojima je pisao pisma iz sužanjstva u Krašiću, hrabreći ih i potičući.

- Aktualne prilike obilježava posvemašnja kriza i teške životne prilike u kojima je sve više siromašnih koji jedva preživljavaju zbog bešćutnosti poslodavaca, odnosno onih o kojima ovisi njihova egzistencija. Kakva je Vaša poruka jednima i drugima?

- Čovjeka žalosti to raslojavanje ljudi. S jedne strane manjina se prekomjerno bogati, a s druge su strane, eto, oni koji su ostali ili će ovih dana ostati bez posla i ne mogu platiti osnovne životne troškove grijanja, stanovanja, prehrane… Želio bih pozvati one koji imaju da pokušaju razmisliti o tome kako bi trebalo raspodijeliti to bogatstvo. To se odnosni na globalno svjetsko bogatstvo koje nije pravilno raspoređeno, ali i na bogatstvo koje postoji u Hrvatskoj. Ne možemo reći da smo siromašna zemlja. Hrvatska ima svoje bogatstvo i prirodne ljepote, vrijedne, marljive i sposobne ljude, ali jednostavno nešto ne funkcionira kad se država ne može urediti tako da svatko ima barem osnovne uvjete za normalan život. Nismo protiv toga da sposoban čovjek stekne bogatstvo, ali bi takav morao misliti i na one koji nemaju, kako bi to raslojavanje bilo što manje.

Mnogi će danas možda i Crkvi predbaciti da se bogati. Moramo reći da Crkva zaista posjeduje neka materijalna dobra, ali ta dobra nastoji iskoristiti za dobrobit svakoga čovjeka, počevši od pučke kuhinje do odgoja i obrazovanja. Crkva ulaže svoja materijalna dobra za školovanje mladih u katoličkim školama, od osmogodišnjih preko srednjih do visokih učilišta, ili u otvaranje dječjih vrtića, staračkih domova i drugih potreba koje iziskuju ulaganje za čovjeka. Crkva ne bi mogla nešto uložiti ili izgraditi kada sama ne bi imala. Zato želimo nešto imati i posjedovati da bismo mogli ljudima što bolje služiti.

- U ovo blagdansko vrijeme izraženije su potrebe karitativnog djelovanja. Primjerice, korisnika pučke kuhinje u Varaždinu sve je više, a uvjeti rada u njoj sve su teži. Što je s najavljenom izgradnjom biskupijskoga Caritasova centra?

- Nadali smo se da ćemo ove godine barem započeti izgradnju Caritasova centra, ali, nažalost, još su uvijek u tijeku nekakvi zemljišnoknjižni sporovi koji su međutim, prema našim saznanjima, pred rješenjem. Lokacija na Banfici je određena, nacrti su gotovi i trebalo bi krenuti u pripremu izgradnje. Duboko se nadam da bismo sljedeće godine mogli početi, a ako Bog dade, i dovršiti izgradnju. Određena sredstva koja smo godinama skupljali za tu namjenu imamo, tako da bi se s gradnjom moglo odmah početi, a očekujemo i pomoć dobrotvora. Karitativne su potrebe sve veće, postojeći uvjeti u pučkoj kuhinji sve su lošiji, ali ono što raduje jest izražen osjećaj ljudi za pomoć potrebitima. Kada se po našim župama i selima prikuplja povrće, voće i druge namirnice, prikupi se toliko da pretekne naše potrebe, te dio možemo poslati u druga područja gdje je to potrebno.

- Koji su još prioriteti Varaždinske biskupije?

- Prioritet je također Veternica, staro kanoničko dobro na području Zagrebačke nadbiskupije koje je vlasništvo Čazmansko-varaždinskog kaptola. To je bio pavlinski ljetnikovac i ondje postoje uvjeti da se to dobro uz manja ulaganja uredi za duhovne sadržaje mladih. Ondje bi, u prekrasnoj prirodi, mladi mogli boraviti po nekoliko dana u sklopu duhovnih obnova. Potreba i zanimanje mladih za takvim sadržajima izraženi su, ali nemamo primjerenog prostora. Željeli smo obnoviti prostore u Lepoglavi, ali ćemo zbog golemih troškova morati u ovoj kriznoj situaciji na neko vrijeme prekinuti tamošnje radove. Tako preostaje jedino Veternica gdje obnova ne iziskuje tako velike troškove.
Glede drugih potreba, prepuštam inicijativu svećenicima da procijene što mogu učiniti.

Ivan Njegovec

http://varazdinske-vijesti.hr/3390/vjerski-zivot/zalosti-me-raslojavanje-ljudi (http://varazdinske-vijesti.hr/3390/vjerski-zivot/zalosti-me-raslojavanje-ljudi)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 31, 2009, 12:52:59 prijepodne

Gradišćanske „Hrvatske novine“ 

crikva i vjera

Mali Jezuš svita siromah


Željezno, vjerska stranica, 21.12.2009. - HN 51-52/2009

Bogu nima alternative, ili On, ili ništa, kaos praznina. Zato zapjevajmo na Božić puni zanosa i radosti: „Radujte se narodi, kad čujete glas, da se je Jezuš narodio ov blaženi čas. Svaki narod posluhni, k Betlehemu pristupi, pristupi.“


Jezuš, Sin Božji, gospodar svega svita i čiji je vas svit, dojde med nas kao najveći siromah. Rodio se je od neznatnih ljudi, Marije i Jožefa. Rodno mjesto mu je: štala blizu Betlehema. U Betlehemu nije bilo mjesta, prenočišća za nje. Siromahi nisu dobro došli ni u Betlehemu. Ali nebo nje nazvisti pastirom i mudracem. A mudraci su nazvistili njegovo rodjenje i kod Herodeša, ki ga je odmah odsudio na smrt. Andjeo Gospodinov se to skaže Jožefu u snu i reče mu: „Stani se tr zami Dite i majku njegovu i pobigni u Egipat, i ostani onde, dokle te ne opomenem, jer će Herodeš iskati Dite na smrt.“ Jožef i Marija se nisu pripravili na ovako dalek put u Egipat. Mislili su, po upisanju se vraćaju najzad u Nazaret. Ali nije tako. Počnu putovanje kroz arapsku pustinju prema Egiptu. Čim su se hranili, kade su prenoćevali? Putem znam niti štale nisu imali. Danom vrućina, noću hladno. Kako dugo su tribali, dokle su u Egipat zašli i ča ih je čekalo onde? Su živili iz milostinje. Je znam i sv. Jožef pekljao nešto hrane, da preživu? Ili je djelao? Ne zna se, kako dugo su morali ostati u Egiptu, do smrti Herodeša. Kada je on umro, ne stoji u Svetom pismu. Zato sam dao naslov ovomu članku: „Jezuš svita siromah“ jer kad si sve ovo premislimo, ne moremo drugo misliti, nego da je bio zaista kao malo Dite, svita najveći siromah. Židove je Bog u pustinji čudnovito hranio s manom. A je li ovu Obitelj čudnovito hranio u pustinji, ne znamo. Ili ih je predao potpunomu siromaštvu i potpunoj zapušćenosti? Po ovom se ništa ne čudim, da si je Sin Božji, Jezuš Kristuš zibrao spas ljudi s križem. Njegovo rodjenje i njegova smrt su na istoj razini, slaže se jedno s drugim, potpuno siromaštvo, zapušćenost, nevolja, muka. Kad se komu kralju rodi dite, položu je u zlate jaslice, a maloga Jezuša su položili u jaslice, ke nisu bile, mislim, ni najčišće. Marija ih je mogla brisati nako-kako, da bude mogla ipak položiti dite u nje. A jedino svitlo mogla im je biti u noći, misečina. Pastiri su morali dobro oči otpriti, da je najdu, tako i mudraci. Kad se kraljem dite rodi, je veliki tam-tam, a pri rodjenju ovoga Diteta, je samo tamna noć. Dobro je na sve ovo misliti, da nam bude svisno, kako nas Bog voli, i ča je Bog i ta mali Jezuš sve učinio za nas, da se spasimo. Identificirao se je na ovom svitu sa zadnjim človikom, da pak ovi zadnji prvi nastanu u kraljevstvu njegovom. Život mu teče u krugu najsiromašnijih, s apoštoli, siromahi, grišniki. A poglejte velikane ovoga svita. Ćete najti med njimi koga siromaha ili neuglednoga človika? I ako bi negdo došao do vrat ovih velikih, stražar vrat bi ga odmah okrenuo najzad, odakle je došao. Da to je Bog za nas, i to je svit za nas. Kod Boga primljeni, a kod velikih ovoga svita, odbačeni. To su Herodeši današnjega svita, ki ima i danas dosta, još i preveć. Kao ončas, tako i danas svit rado ne čuje poruku Božju. Tako ide njevim namjesnikom, rimskim papam, posluhnu je, jer je moraju. To je samo diplomacija, ali nauk Božji im projde uz uho. Nek neka ostane dobro daleko od njih, da ga ne čuju, kao ga nisu htili čuti ni farizeji, pismoznaci. I danas ima istu sudbinu, kako ju je imao pred dvi tisuć ljeti. Ih je ne malo i danas, ki bi najvolili rimske pape na križu, kao nekada Jezuša. Nima mjesta za njega, kako ga nije bilo ni ončas u Betlehemu. Ali mi, njegov narod, svi vi, ki ove rede čitate priznajmo ga našim Bogom, Spasiteljem, jer nek kroz njega će biti spašen ov svit. Ne nek na drugom svitu ćemo biti spašeni kroz njega, nego jur i na ovoj zemlji. Bez njegovoga nauka živiti će človik u kaosu, nepravdi, mržnji, boju teroru. Andjeli su ga ovako nazvistili: Mir ljudem na zemlji, ki su dobre volje. Nek samo On i kroz njega dojde mir na svit. Svi mi budimo pastiri, mudraci, ki Boga išću. Bili su srićni i pastiri i mudraci, kad su maloga Jezuša našli. Tako ćedu biti svi srićni, ki maloga Jezuša, i u njem Boga, Spasitelja najdu. Bogu nima alternative, ili On, ili ništa, kaos praznina. Zato zapjevajmo na Božić puni zanosa i radosti: „Radujte se narodi, kad čujete glas, da se je Jezuš narodio ov blaženi čas. Svaki narod posluhni, k Betlehemu pristupi, pristupi.“  Svit je pun biguncev. Ali nekamo zabiti, da je bio i Mali Jezuš jur pred svih tisuć ljeti bigunac. Preporučimo mu, osebujno na Božić sve ove bigunce, biguncu svih biguncev, Malomu Jezušu i Svetoj obitelji. A osebujno mu preporučimo te bigunce, ki su od Boga pobigli. Neka se u ovih ljudi ponovo rodi Bog. I neka najdu stan, svi beskućniki, ki po ulici ili pod drivom čekaju teško jutro. Prosimo Maloga Jezuša, zaposlimo ga, da liječi te tolike rane, nevolje, ke ljudi podnašaju, da se budu mogli svi skupa s nami veseliti rodjenju Jezuševomu. U kratko: Jezuš rodio se je u štali, i nastane bigunac u Egiptu. Da li si je našao Sv. Jožef djela u Egiptu? Ili su živili iz milostinje? Ili je znam Sv. Jožef još i pekljati morao, da preživu?! Ovako je počeo život Maloga Boga, „Božića“ na zemlji. Zato naslov: Mali Jezuš, svita siromah.


http://www.hrvatskenovine.at/hn/ (http://www.hrvatskenovine.at/hn/)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 31, 2009, 12:56:45 prijepodne


Gradišćanske „Hrvatske novine“ 

crikva i vjera

Iz ljubavi prema svakomu sinu i kćeri na svitu...


Željezno, životni stil, 21.12.2009. - HN 51-52/2009

Dokle je sunce budilo zemlju iz sna, je sveta Obitelj nastavljala svoj put prema Egiptu. Mali Jezuš srićno je snivao. Minulu noć je u onom siromašnom domu njegov Otac, svemogući Bog zbog dobrote njegove majke Marije i ljubavi prema svojemu Sinu, ali i svakomu sinu i svakoj kćeri na zemlji, po njem, malom Jezušu, učinio veliko čudo.
(prema narodnoj predaji)


Kad su Jezuš, Marija i Jožef pobignuli pred Herodešem u daleki Egipat, je Ditešce bilo još malo. Ufali su se u svemogućega Boga i se predali njegovoj volji znajući, da će je on spasiti. Samo moraju biti strpljivi. Kraj okolo naokolo je bio pust i nenastanjen. Jožef je hitrio najper, je li će zagledati kakovo sklonišće, ali svitla nigdir nije bilo. Skrbno se je pitao: Ča će ovo malo dite opet ostati prez teploga krova kot u Betlehemu? Ča ćemo, kad ovde nije ni špilje, a ni štalice? Marija je dokle jačkom umirivala nemirnoga Jezuša i mislila: Tribala bi ovo Ditešce okupati, nahraniti i položiti u pravu zipku, ali kade nek i kako? S neba je misec svitio na kamenu stazu i noćni vjetrić je šušnjao u suhom grmlju divlje rože. Najednoč oblak kot plašć zakrije misec i sve se zamrači. I u daljini zablista svitlo, malo, nečiji tepli dom. I krenuli su prema svitlu, ko je s vrimenom nastajalo sve veće. Raziznali su u njem oblok ubogoga doma. Jožef potuklja na klimava vrata i zazove blagoslov na stanovnike toga doma. Kroz oblok pogleda uplašena žena. Ali kad ugleda Ditešce u Majčinom naručju, im otvori vrata. Dom je zaistinu bio siromašan. Svitlo je rasvićivalo nek ubog ležaj, prazan stol, košaru uz ognjišće, a u njoj dite. Marija ne veli ništa. Tiha i skrbna prišla je košari, prignula se i zagledala čirjaki ranjen mali obraz. Suza joj je kapnula iz oka. Jednom rukom je držala Jezuša, a drugom pogladila siromašnoga dičaka. Ali njegova majka u tom hipcu skoči i zgrabi Marijinu ruku. Ne činite to! — vikne. — Vaše dite je dragocjeno i ne smi obetežati! I žena goste prosi k stolu i im ponudi vrč vode i kruha. Na ležaj brzo prostre čistu plahtu, da Marija tamo povali Jezuša. Rado bi ga okupala! — prosi Marija ženu pogledavši uz ognjišće pripravljene naćve i vodu. Sve ću vam dati, draga žena, samo ne prosite ove naćve! — veli plaho žena. Vidili ste mojega sinkaca. Samo malo je starji nego vaš, a teško je betežan. Tijelo mu je puno čirjakov. Svaki dan ga kupam u ovi naćva u ljekoviti trava, ali ne pomaže. Vaše dite je tako lipo, rumeno, zdravo. Ne dopušćam da ga približite naćvam, da ne obeteža kot moj sin. Marija se čini kot da to nije čula. Zame od Jožefa torbu i počne pripravljati Jezuša za kupanje. Žena se popašći da joj još jednoč prepriči kupanje, ali ju Jožef blago zaustavi: Dajte joj, zna ona ča čini! Žena skeptično mahne glavom, ali priskoči pomagati Mariji kupati Ditešce. Jezuš radosno prljučka u teploj vodi i svojimi ručicami prska dvi majke, ke su se s ljubavlju i nježnošću skrbile za njega. Kad je Jezuš nahranjen zaspao, digne Marija iz košare betežnoga dičaka i na očigled presenećene majke ga nježno privine na svoje prsi i pozove ženu: Sad ćemo i njega okupati! I u istu teplu kupku oprezno povali betežnoga dičaka. Ali on se ne raduje niti smije, nego tužno gleda jednoč svoju majku, a jednoč ovu nepoznatu ženu sa snažnim obrazom. Čim su pak toga dičaka nahranile, legla ga je Marija kraj ognja uz Jezuša. I rano jutro dokle je trudna žena spala, je sveta Obitelj tiho, da ne probudi ženu i dite, na prsti napustila siromašni dom. U zdjeli, iz ke su bili vičerali, ostavili su krajcar i krenuli na put prema Egiptu. Kad se je žena zbudila, se odmah spomene gostov i pašći, da im priredi ručenje. Ali vrijeda vidi, da je ležaj prazan i spravan. Uz ognjišća je bilo kića, a i oganj je jur bio naložen. Dokle se žena čudi, ju trgne glas sina. Ali nije to bio običan bolni plač, nego radosno gugutanje ter ona začudjeno pogleda u košaru, iz ke su joj se širile rumene rukice. Vidi srićan smih na zdravom obrazu sinkaca. Kad ga razmota vidi, da mu je cijelo tijelo zdravo: čirjakom već nije bilo ni traga ni slijeda! Srićna majka kušne svojega sina i s njim na ruka hvali Boga. Dokle je sunce budilo zemlju iz sna, je sveta Obitelj nastavljala svoj put prema Egiptu. Mali Jezuš srićno je snivao. Minulu noć je u onom siromašnom domu njegov Otac, svemogući Bog zbog dobrote njegove majke Marije i ljubavi prema svojemu Sinu, ali i svakomu sinu i svakoj kćeri na zemlji, po njem, malom Jezušu, učinio veliko čudo.

(prema narodnoj predaji)


http://www.hrvatskenovine.at/hn/ (http://www.hrvatskenovine.at/hn/)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 07, 2010, 11:53:03 poslijepodne


croatia.ch

Vuz pravoslavni Božič:

Proturéčnosti vuspostavě Hrvackě pravoslavně cirkvě

Imaju li pravoslavni građani Hrvackě snâgě i mûdrosti, da v sve domovine Hrvacke proglâse svû autokefalnu Cirkvu, tera morě i tréba biti v prijatelskem vezam z SPC, al ně ojne ovisna? To jě v interesu mira i stabilnosti. Isus jě sve vučenike pozdrâvlal isklučivo z pozdravom: „Mir vam!“.


Problem pravoslavlja - ne u vjerskom, nego u političkom smislu - u Hrvatskoj je već dugo prilično naglašen. Međutim, mi ga obično potiskujemo, nadajući se da će se nekako sam riješiti. Nažalost, neće, a to najbolje dokazuje zloupotreba vjerske pripadnosti u minula dva rata. Umjesto da iz toga izvučemo pouku i pokušamo naći rješenje, uspostava autokefalne Hrvatske pravoslavne crkve, kao moguće rješenje, u Hrvatskoj je na neki način još uvijek tabu-tema, a i samo spominjanje te mogućnosti mnogi pravoslavni hrvatski Srbi doživljavaju kao poziv na zločin.

Već i samu činjenicu da ja kao Hrvat i katolik ponovno otvaram tu temu, mnogi će od njih smatrati činom neprijateljstva i ne pokušavajući razmotriti o čemu se zapravo radi. No problem zaista postoji i moramo tražiti rješenje. Stoga ih molim da ovo pažljivo pročitaju i razmisle. Samo toliko. Naglašavam da ovo ne pišem ni s pozicija nacionalnog hrvatstva, niti pak katolištva. Pišem kao čovjek, humanist, kršćanin i domoljub - građanin ove države, a jedini mi je cilj u smanjenju uzroka i poticaja društvene nestabilnosti zajedničke nam domovine.

U cilju boljeg razumijevanja, nužno je osvrnuti se na povijest Crkve. Kršćanstvo je izrazito nadnacionalna religija. Isus je propovijedao čovjeku, bez obzira na sve razlike i pripadnosti. Uza sve teškoće i progone u prva tri stoljeća ono se tako i širilo. Nažalost, zaboravljajući Isusov nalog: „Bogu Božje, a caru carevo", kršćanstvo je u četvrtom stoljeću upalo u opasnu zamku. Dovodeći u opasnost izvornu duhovnost, ono postaje državnom religijom, opredjeljujući se za svjetovne okvire. Crkva je i ranije bila regionalno organizirana na patrijaršije, biskupije i uže zajednice. Rimski je biskup smatran slijednikom sv. Petra, no u onim uvjetima od njega se tražilo mišljenje, ili suglasnost samo u najvažnijim pitanjima od općeg interesa, dok su patrijaršije imale široku autonomiju. Međutim, nakon „podržavljenja“ počinje borba pojedinih patrijaršija i biskupija oko jurisdikcije nad pojedinim područjima. Nakon preseljenja cara u Konstantinopolis (Carigrad) i tamo je uspostavljena patrijaršija, koja nastoji dobiti što šire i veće ovlasti. Zaoštravaju se i već ranije započete polemike oko razlika u teološkim tumačenjima Isusova naučavanja.

Da bi se u interesu mira u Carstvu uklonile te nesuglasice, 325. g. car Konstantin saziva Prvi opći (ekumenski) sabor u Nicei. Nešto su uskladili, ali su time otvorili nova pitanja, oko kojih su se još više zapetljali. Kasnije je sazvano još nekoliko općih sabora, Bile su to prave svađe oko prihvatljivosti pojedinih formula vjerskih istina koje je trebalo proglasiti. Neslaganja su dovela do potpunog odvajanja nekih crkvenih zajednica u posebne Crkve (Nestorijanska, Sirijska, Koptska i još neke druge).

Propašću zapadnog dijela Rimskog carstva u 5. stoljeću, Carigrad je postao jedinim centrom moći. Stoga carigradski patrijarsi nastoje da ih se po ugledu i ovlaštenjima barem izjednači s rimskim biskupom. Tu su zapravo nastali korijeni potpunog razlaza Istočne i Zapadne Crkve. Crkva je državna, vlast je u Carigradu, a Rim životari u potpunom ekonomskom, kulturnom i društvenom rasulu. Obje Crkve idu svaka svojim putem u organizacijskom i liturgijskom smislu. Osnivanjem Franačke države položaj papa sve više jača, što izaziva ogorčene proteste Crkve na Istoku. Konačno, 1054. g. jedna, Velika crkva i formalno se dijeli u dvije odvojene Crkve - i to ljutito, uz uzajamna isključenja iz Crkve i proglašenja prokletstva. Povod je bio u preformuliranju ranije usvojene vjerske istine (dogme) o tomu da li Duh sveti izlazi iz Oca po Sinu, u: Oca i Sina (Filioque). U to ovdje nema potrebe šire ulaziti, tim više što su stvarni razlozi zapravo bili u potpunoj podjeli područja jurisdikcije.

Slabljenje Bizanta i konačni pad Carigrada, Istočna Crkva dočekala je duboko zbunjena. Za razliku od Zapadne, koja je bila strogo centralizirana, Istočna je bila podijeljena na, u velikoj mjeri autonomne, autokefalne Crkve, pa su se i među njima stalno pojavljivali otpori oko promjena jurisdikcije i osnivanja novih autokefalnih Crkava.

Neki su hrvatski krajevi sve do 13. stoljeća bili pod jurisdikcijom Carigrada, a bez obzira na susjedstvo Bizanta, Crkva u Srbiji je tada bila u nadležnosti Rima. Drugim riječima; pravoslavlje je u Hrvatskoj stotinama godina starije od onog u Srbiji, dok je nacionalno-vjersko srpsko pravoslavlje počelo prodirati u naše krajeve tek prije 200 godina.

Obzirom na osporavanje nekih hrvatskih povijesnih podataka, ovdje ću se poslužiti podacima uzetim iz knjige D. T. Batakovića Nova istorija srpskog naroda objavljenoj u nakladi: Naš dom - Beograd 2000.

Citiram Istoriju: „još je car Iraklije, u prvoj polovini VII. veka, počeo da pokrštava tek doseljene Srbe, i to posredstvom sveštenika iz Rima (...) Srpski veliki župan Stefan Nemanjić dobio je kraljevsku krunu 1217. od pape Honorija III.".

Njegov je brat Rastko kaluđer, pod imenom Sava. On nije odobravao tu krunidbu, jer svoje crkvene ambicije nije mogao ostvariti u okviru centraliziranog katolištva. Stoga je od cara Teodora I. i patrijarha Manojla tražio i uspio (1219.) dobiti pristanak da se Crkvi u Srbiji dodijeli autonomija (autokefalnost), a on je postavljen za prvog srpskog arhiepiskopa. To je početak Srpskog pravoslavlja.

Na čelo države kasnije dolazi Dušan. On je Srbiju snažno proširio, pa se želio proglasiti carem. No, to je morao potvrditi i patrijarh, kojega Srbija nije imala. „Zbog toga je odlučio da SPC uzdigne u rang patrijaršije. Već početkom 1346. srpski je arhiepiskop Joanikije proglašen patrijarhom. Državni je sabor održan u Skoplju, prihvatio je proglašenje srpskog carstva i patrijaršije. (...), Dušan je u Skoplju, na Vaskrs, 16. aprila 1346. primio carsku krunu.".

Zbog toga je carigradski patrijarh 1350. prokleo Dušana, srpskog patrijarha i svećenstvo, isključivši ih time iz zajednice pravoslavnih kršćana.

„Dušan je 1354. uputio izaslanstvo papi Inoćentiju VI, iskazujući spremnost da papsku stolicu prizna za apostolskog naslednika i vrhovnog poglavara hrišćanske crkve.". Bio je odlučio vratiti Crkvu Rimu, ali je (1355.) iznenada umro.

Dolaskom Turaka patrijaršija SPC je dokinuta. Obnovljena je 1557., a ponovno je dokinuta 1766., pa su se opet svi našli pod vlašću Carigradske patrijaršije.

Oslobođenjem balkanskih naroda od Turske, nastale su nove države, koje su uspostavile svoje autokefalne Crkve. U Austro-Ugarskoj pak djeluju četiri područne crkve, dok za četiri egzarhata u BiH Vlada nije predložila samostalnost, pa su nakon okupacije BiH (1878.), ostale pod jurisdikcijom carigradskog patrijarha.

Kasnija uspostavljanja patrijarhata u Srbiji onemugućivana su crkveno-političkim sporenjima između Rusije i Austrougarske. Sve to nema nikakve veze s religijom kao takvom. U pitanju su prvenstveno državne politike. Ovdje je potrebno spomenuti, da je poslije dokidanja autokefalnosti SPC, Crkva u Crnoj Gori ostala samostalnom.

Na prijelazu u 20. stoljeće, stanje je slijedeće: Ruskoj PC pridružila se i Gruzijska. U Austrougarskoj djeluju: Crkva u Karlovcima, Bukovici, Sibinju (za mađarske Rumunje), te u Dalmaciji. Zatim imamo pet državnih Crkava: Rumunjska, Bugarska, Srpska, Grčka i Crnogorska PC. Za Četiri egzarhata u BiH austrougarska Vlada nije predložila crkvenu samostalnost jurisdikcijskih područja, te su nakon okupacije BiH (1878.) ostali formalno pod jurisdikcijom carigradskog Patrijarha.

Kao što su oslobođenjem balkanskoh naroda od turske okupacije nastale nove države, koje su na temelju kanonskog prava PC uspostavile svoje autokefalne Crkve, tako je i nakon Prvog svjetskog rata nastala nova država: Kraljevina SHS, pa je u toj državi trebalo formalno riješiti status PC. Nakon dugih pregovora, kralj Aleksandar uz veliku novčanu naknadu 1922. g. dobiva od Carigradske Patrijaršije pravo na centralizirano rješenje: priključenje svih PC na teritoriju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca Srpskoj PC. Preimenovanjem države SHS u Jugoslaviju, ni Vlada, ni Patrijaršija nisu tražili preimenovanje u Jugoslavensku PC.

Raspadom Jugoslavije 1941. g. Crkva u Makedoniji pripojena je Bugarskoj PC, a crnogorska je opet postala samostalnom. Bez obzira što mislili o njezinu režimu, kao i o drugim okolnostima, novouspostavljena hrvatska država imala je po kanonskom pravu PC pravo na pokretanje postupka za samostalnost PC na svome području. No postupak priznavanja i inače traje dugo, a u okolnostima svjetskog rata, to je bilo nemoguće do kraja i formalno okončati.

No Hrvatska je izgubila rat i ponovno je priključena Jugoslaviji, ovaj put komunističkoj u kojoj je vjera odvojena od države, ali je Srpska PC ponovno dobila jurisdikciju na cijelom području države. Premda antinacionalisti, a vjerski - najblaže rečeno - nezainteresirani, komunisti su prihvatili tvrdnje srpskih nacionalista da je uspostava Hrvatske PC zločin. Stoga su svi svećenici HPC - njih 61 - osuđeni na smrt i strijeljani. Patrijarh je obješen. Čak ni nacisti nisu pobili sve židovske rabine.

Voljom narodâ i ta se Jugoslavija raspala. Definitivno! Opet je uspostavljena samostalna hrvatska država, u kojoj po svim pravilima kanona PC treba uspostaviti i samostalnost PC. No, to više ne može činiti država, nego je to dužnost svećenstva i vjernika te Crkve. Povijest minulih stoljeća učinila je da se uspostavljanem novih država stječe i pravo na autokefalnost PC, ali tomu se „matične“ Crkve obično protive, a kod nas je umjesto na: „Pravoslavna“, naglasak premješten na „Srpska“.

Zanimljivo je da se u Novoj istoriji srpskog naroda pojam „Svesrpstva“ ne ostavlja mitološkoj prošlosti, nego se jasno aktualizira: „Od svih nacionalnih programa nastalih u modernom dobu, najveći značaj imalo je Načertanije (nacrt) Ilije Garašanina, sastavljano 1844. (...). Načertanje je prvi put u srpskoj politici istaklo načelo ujedinjenja Srpstva kao najviše načelo državne politike“... a u toj se ideologiji ključnu ulogu daje ponašanju SPC, koje je usmjereno izrazito nacionalno i državotvorno, pa je to i posebno naglašeno. Tako već u Uvodu knjige piše da je odanost Srpskoj pravoslavnoj crkvi „Vertikala srpske istorije (...)“, te da je taj identitet „u poslednja dva veka, iz etničkog, versko-etničkog i protonacionalnog prerastao u nacionalni identitet.“.

Ova povezanost nacionalnog i državotvornog sa srpskim pravoslavljem, izvan Srbije stvara opasne društvene probleme, a posebno od početka buđenja nacionalne svijesti polovinom IX. stoljeća. Stoga ova knjiga snažno aktualizira stalno potiskivanu potrebu uspostave autonomije Pravoslavne crkve u Hrvatskoj.

Buđenjem nacionalne svijesti sredinom 19. stoljeća, populistički politikanti skreću u nacionalistički hegemonizam. SPC ne samo da ih u tomu slijedi, nego hijerarhija SPC srpsko pravoslavlje čini temeljnom podlogom srpskom nacionalističkom hegemonizmu. Njoj je glavni cilj zadržati jurisdikciju i na područjima koja nikad nisu bila u sastavu srpske države. Poznato je da su i Turci i Austrougarska masovno naseljavali pripadnike pravoslavlja iz istočnih krajeva na područje Hrvatske i BiH. Bez obzira na njihovu etničku pripadnost, upisujući ih krštenjem u Srpsku PC, oni su automatski postajali Srbima. Time je SPC postala velikom „tvornicom“ srpstva. Djelujući potpuno nekršćanski, u ovom zadnjem krvavom sukobu SPC se spremno pridružila Miloševićevom sotonskom pozivu: „Svi Srbi u jednoj državi“. Dogodilo se što se dogodilo. Ti su zavedeni ljudi bili samo topovsko meso. Njihova sudbina ne zanima srbijanske hegemoniste. Zanima ih samo teritorij u kojemu ti ljudi žive. To polako (ali našom neodlučnošću i previše polako) počinju shvaćati i mnogi Srbi izvan Srbije, a to nam pruža šansu za mir u budućnosti.

I pored oštrog protivljenja hijerarhije SPC, PC je u Makedoniji već praktično samostalna. Proglašena je i samostalnost PC u Crnoj Gori. Pa zašto to ne bi smjele učiniti i PC u Hrvatskoj i BiH? To su samostalne države. Da li bi pravoslavnim vjernicima u tim državama automatski bilo oduzeto njihovo srpsko nacionalno opredjeljenje? Većina ljudi ne zna, a nacionalistički politikanti prešućuju da postoje, npr. Mađarska, Poljska i Finska PC, premda u tim crkvama praktično nema pripadnika većinskih naroda tih država - pa ipak pripadnicima nacionalnih manjina nitko ne osporava njihovu nacionalnu pripadnost. Bjelorus je ostao Bjelorus - državljanin Poljske.

Poticanjem ekumenizma i međureligijskog dijaloga bavim se već preko trideset godina. Neposredno pred rat, na posebno organiziranim tribinama, na tu sam temu držao nekoliko uspješnih predavanja. Obično su bili prisutni i pravoslavni svećenici, ali se nisu javljali za riječ. Kasnije sam razgovarao s jednim od njih. Pitao sam ga jesam li pogriješio u ocjeni ponašanja hijerarhije SPC. Ako jesam, rado ću to ispraviti. Odgovorio mi je da se kao hrišćanin i čovjek potpuno slaže sa mnom, ali: „ja to pred ovim našim ne smijem govoriti“. Drugi mi je rekao: „U ovoj uzavreloj situaciji, moji bi me ispekli na ražnju“. Tragično.

Nema više ražnjeva. Žao mi je srpskog naroda, što kao u Domanićevoj „Dangi“ slijepo slijedi slijepe vođe. Jedina institucionalna veza koja nas još veže s Beogradom je SPC. Imaju li pravoslavni građani Hrvatske snage i mudrosti, da u svojoj domovini Hrvatskoj proglase svoju autokefalnu Crkvu, koja može i treba biti u prijateljskim vezama sa SPC, ali ne i o njoj ovisna? To je u interesu mira i stabilnost. Isus je svoje učenike pozdravljao isključivo pozdravom: „Mir vama!“.

 

Za portal: prof. Filip Ćorlukić, filip.corlukic@inet.hr

Zvir:
http://www.croatia.ch/zanimljivosti/100107.php (http://www.croatia.ch/zanimljivosti/100107.php)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(k)wikipedia:

Hrvacka pravoslavna cirkva

Leto dân iza forméranja Nezâvisně Državě Hrvackě (NDH), vu nâstojajnu da sě popravi odnos z srpskum majninom nûter granic i istovremeno onemogûči vezivajně z Beogradom prék Srpskě pravoslavně cirkvě, z zâkonskûm odredbûm poglavnika Antě Pavelića formérana jě, 6. lipna 1942., Hrvacka pravoslavna cirkva, a na temelu zâkonskě odredbě o Hrvacke pravoslavne cirkve od 3. trâvna 1942., objavlěně v Nârodne novina br. 77 od 7. trâvna 1942.

Nâstavek:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska_pravoslavna_Crkva (http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska_pravoslavna_Crkva)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


Domačinem i posetitelem foruma teri (pravo)slâvě Božiča (Bogeka) po c(es)arskomu julijânskomu kalendâru, čestit.ka:
Hristos se rodi!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

HR.isto.s se rodi.
Isti smo rod.
Gens una sumus*.
(rěkli bi šah.isti)


* slogan mednârodně šahôvničkě organizâcijě
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 07, 2010, 11:59:32 poslijepodne


croatia.ch

Za zaintereséraně čitatelě portâla teri nésu bili v mogûčnosti prisustvovati predâvajnu "DUHÔVNOST RELIGIJ" prof. Filipa Ćorlukića, iza pozivnicě prenâšamo koncept predâvajna.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Poziv na predâvajně prof. Filipa Ćorlukića pod nâzivom
"DUHÔVNOST RELIGIJ"


Islamski center Zâgreb z zadovôlstvom poziva na predâvajně tero bû održal prof. Filip Ćorlukić, stâlni dopisnik našoga portâla, čiji niz interesantne prilogov smo do sad objavili. Prof. Ćorlukić bû na predâvajnu govoril o duhôvnosti religij, o Biblije teru jě proučâval i o Kurânu o teromu jě i knigu napisal:
 

MEDŽLIS ISLAMSKĚ ZAJEDNICĚ ZÂGREB
ISLAMSKI CENTER ZÂGREB,
GAVELLINA 40
01/6137162
www.islamska-zajednica.hr (http://www.islamska-zajednica.hr)

Veleštuvani/ Veleštuvana
Zadovôlstvo nam jě pozvati Vas na predâvajně pod nâzivom „DUHÔVNOST RELIGIJ“ tero bû održal prof. Filip Ćorlukić, penzionér, fizičar, znanstveni istraživâč i publicist z Pulě v velike dvorane Islamskoga centra Zâgreb, v četrtek, 17. 12. 2009. leta, z početkom ob 18:30 vur.
Predâvajně bû održano vu sklopu redovně tribině četrtkom „Dr. Sulejman Mašović“.

Z veleštuvajnem,

Voditel tribině
Mirza ef. Mešić

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Koncept predâvajna:

Duhôvnost religij – tribina



Bibliju sam prvi puta pročitao kad mi je bilo 18 godina. Iz tog obimnog i zahtijevnog sadržaja tada su mi ostala samo dva važna pitanja za koja uopće nisam znao kako ih shvatiti:
Što je to Bog i zapovijedi: "Ljubi Boga... i ljubi bližnjega svoga..." za koje Isus tvrdi da su najvažnije te da je u njima sadržano Pismo i proroci.

Tek 20 godina kasnije, kad sam poslom dulje vrijeme boravio u Africi, imao sam slobodnog vremena na pretek, pa sam potaknut idejama II. Vatikanskog sabora odlučio započeti sa znanstvenim komparativnim istraživanjima svih povijesno poznatih religija. Kao rezultat tih istraživanja nastale su knjige: Kamo ideš čovječe, Objedinjeno Evanđelje i Kuran - Zagrebačka recenzija redoslijeda poglavlja.

Nakon više od četrdeset godina tim se istraživanjima još bavim, a pitanja koja sam si postavio prije više od 60 godina pokazala su se temeljinim pitanjima kojima su se ljudi bavili još u prapovijesti. Trajna i iskonska je želja ljudi da barem malo više saznaju što je Bog, kako se zove, zašto nam se ne javi da ga vidimo i čujemo i konačno, što je On zapravo, zašto ga ne možemo barem donekle spoznati, pojmiti.


Nâstavek:
http://www.croatia.ch/zanimljivosti/091216.php (http://www.croatia.ch/zanimljivosti/091216.php)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 20, 2010, 11:45:33 poslijepodne


ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, SÉČEN 2010.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

DEN  GDA  SE  HRVAŠKA  ZAČRLENILA!

Gda smo vu majušo meseco meli izbore za gradonačelnike, načelnike i župana, unda je prinas vu Čakovco i vu Međimorjo pobediv esdepe, pak smo rekli gda je celo Međimorje počrlenelo, a ve pak je po celoj Lepoj našoj pobediv esdepeovec Ivo Josipovič, tak gda je ve cela Hrvaška prefarbana na črleno. A od gda smo zafremali Lejpo našo, pred dvajsti let, prepovedali smo gda več nigdar nebomo meli črleno državo. No, kuliko vidimo nejsmo jako dugo zdržali.


     Na samo Jezušovo kršteje, drugo nedelo vu januaro, so prinas, vu Lepoj našoj, bili izbori za tretjega hrvaškoga precednika. Znuom, malo vam je čudno kaj mi Međimorci imamo z hrvaškim precednikom? Pak mi smo si odnavek bili zdobra z Hrvatima, pak je unda red kaj jim pomoremo i precednika zebrati. Ak morejo Hercegovci pomagati, unda moremo i mi Međimorci. Pak smo mi nej mačji kašelj i nejsmo još za vkrej hititi. Vsima vam je jako dobro poznato kak so tej izbori prešli, očem reči, prinas je pobediv Josipovič isto kak i vu Hrvaškoj. Nebrem razmeti kak smo mi katoliki išli glase davat z figom vu žepo, pak smo zebrali antikristoša. No, nekaj mi tu nejde vu glavo: jeli je ve Ivo precednik vsih Hrvatov ili pak sam onima šteri so mo glasa dali? I još nekaj, a kaj je z onima šteri so na den izborov doma ostali i nejso niti išli zbirat? Nekak nam je več čistam normalno gda pol ljudi ostane doma, a brzčas navek jedni te isti hodajo zbirat, a oni drugi ostajajo doma i unda se fest srdijo ili pak nedaj Božek i glasno kunejo gda je pak vse nampak zišlo. Gda smo vu majušo meseco meli izbore za gradonačelnike, načelnike i župana, unda je prinas vu Čakovco i vu Međimorjo pobediv esdepe, pak smo rekli gda je celo Međimorje počrlenelo, a ve pak je po celoj Lepoj našoj pobediv esdepeovec Ivo Josipovič, tak gda je ve cela Hrvaška prefarbana na črleno. A od gda smo zafremali Lejpo našo, pred dvajsti let, prepovedali smo gda več nigdar nebomo meli črleno državo. No, kuliko vidimo nejsmo jako dugo zdržali. Verjem gda vam je poznato, i to gda je protivnik Ivijo biv gradonačelnik belog Zagreb grada, Milan Bandič, isto tak do ne zdavnja član esdepeja šteri hoda vu cirkvo. On je zgubiv izbore tak gda, jeden čas, nebode hrvaški precednik, nek bode i dale gradonačelnik. Čim so izbori minuli esdepeovci so počeli hitati vum z partije vse one šteri so nej posluhnuli Milanoviča i svojega glasa dali Bandičo. Nek se zna što je gazda vu partiji i koga tre posluhnuti. Dok sam to čuv počev mi je črvek rovariti po glavi: jeli se bode i naš dragi Božek odrekev vsih onih vernikov šteri so svoje glase dali antikristošo Ivijo mesto katoliko Milano? Verjem gda bode jim Božek oprostiv kaj so nej posluhnuli anđeleka šteri jim je dobro govoriv, jerbo nam je On oprostiv i unda gda smo čuda bole zahuzali. Božek nam bode oprostiv toga greha, ali Ivo bode ostav precednik, kaj znači gda ga bodemo morali, za pokoro, magaditi pet let. Nejmeje.               

Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mjesečni list čakovečkih župa,
Leto XVII, br.1, séčen 2010. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 900 primjeraka


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski vu cirkvami:
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
("privremeno" nedostupno)
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,4989.msg91664.html#msg91664 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,4989.msg91664.html#msg91664)

* * * * * * ** * * * * * * * * ** * * * * * * * * ** * * * * * * * * ** * *

Video:
Cinkuši-Bozična (1998),   04:31
Cinkusi-Bozicna (1998) (http://www.youtube.com/watch?v=tqFlUnUi5gU&feature=related#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 20, 2010, 11:46:36 poslijepodne


Gradišćanske „Hrvatske novine“ 

crikva i vjera

Najlipša je ljubav


Željezno, vjerska stranica, 07.01.2010. - HN 1/2/2010

U knjigi Sirakovoj piše: „Mati sam ja ljubavi najlipšoj.“ Bilo bi u redu, da bi ljubav proglasili: Lipoticom svita (Schönheitskönigin). Ljubav se sviti sve jače nek sve zvijezde, nek vas sjaj ovoga svita. Na svitu najsjajniji, najlipši je Bog sām. Sva lipota iz njega ishaja. Naši pokojni jur gledaju ovu svitlost, sjaj, lipotu, ka iz Boga ishadja. Bog je ljubav i ljubav se blista iz njega i stvara svu lipotu neba i zemlje. Ki človik ljubi i ljubi i sve jače ljubi, nastaje sve lipši i lipši. Imam pred očiju jednu prodavačicu, snažnu ugodnu, ali kad zame na ruke dite jedne žene, se čisto preobrazi. Ljubav prema ovomu ditetu ju učini za čuda, čuda lipšom, nek je drugda. Svitu joj se oči, lice ispunjeno, ljubavom i čar, svitlina joj se igra na licu. To je majka. Svako dite drži svoju majku za najlipšu. A zač? Kad majka sije na svoje ditešce svu svoju ljubav i dite doživi ovu majku za najlipšu, i pravo ima, jer ljubav je najlipša na svitu. Divojke, hoćete biti lipe? Našminkajte vaše lice ljubavom, i biti ćete najlipše. Nima takove šminke, ka bi bila tako privlačna, kakova je ljubav. Ali i ovomu suprotno. Gledam je, kako sidu i piju i išću veselje, a ljubav još manje, da bi njevim smihom razveselili druge. Veli jedna ugarska jačka: Gdo misli da mora mulatovati, bolesna mu je duša. Ljubavi nima i vino ga drži, nako, kako da ne pobigne. Majka s trojom dicom, muž ju je ostavio, ali ona je srićna s ovom trojom dicom, jer joj toliko ljubavi iskažu ova dica, a ona njim, da su jako srićni i u svojem siromaštvu, vedra su im lica nasmijana, milijarde bi morali dojt k njim, da se veselja, ljubavi dobavu. Ljubav se sviti kao podnevno sunce. Ljubav sve pozlati. Ljubav preobrazi človika, iz mrkoga, tupoga stvara ugodnoga, veseloga, lipoga človika. U ljubavi cvatu lica i seli se ljubav, lipota od jednoga človika na drugoga. Kod Mate /17,1.-9./ čitamo preobraženje Jezuševo. Piše: „I preobrazio se je pred njimi, i rasvitilo se je lice njegovo kao sunce, a pratež njegova obilila je kao snig.“ Ljubav i lipota idu zajedno. Ljubav pozlati človika. U paklu nima ljubavi, niti sviti, vlad nek škurina, dan bez sunca. Jezuš rekao je svojim: Vi ste svitlost svita! Božji nauk ide pred nami kao svitlina. Jezuš daje nauk apoštolom: „Ako neka sviti svitlost vaše pred ljudi, da vidu vaša dobra djela i diču Oca vašega, ki je na nebesi. „Dobra djela su svitlost, svitu svim, ki su u hiži. U početku stvori Bog nebo i zemlju, ali bila je pusta i prazna. Zatim veli Bog:Neka bude svitlost! " Svitlo na nebu, svitlo na zemlji, svitlo u srcu. Svitlo se dobro čini, sviti se ljubav i od svitline, dobrih činov, svitline ljubavi nima veće, jer Bog je svitlost, Bog je ljubav i njegova svitlost sviti svim, svemu svitu. I zato je najlipša ljubav, ar se sviti na nebu i na zemlji. Jednostavno rečeno: Ljubav je najlipša, ona se zrcali na licu dobrih ljudi. Neka Vas ova najlipša ljubav pelja u budućnosti i u cijelom 2010. ljetu.

http://hn.hrvati.at/vist.cfm?id=106585 (http://hn.hrvati.at/vist.cfm?id=106585)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 26, 2010, 11:55:57 poslijepodne


Glasnik Samobora i Svete Nedelje, 07.03.2008.

Mile Vranešić
(župnik župe sv. Jurja u Stojdragi i upravitelj župe sv. Ivana Krstitelja u Grabru):

ŽUMBERAČKE CRTICE
 
Dva desetljeća od službenog sloma komunističke ideologije ipak se postavlja pitanje

Je li komunizam zbilja mrtav?


    ...., postavka o seljacima kao klasnim neprijateljima i danas u mnogim segmentima hrvatskog društva intenzivno živi. Kako drugačije protumačiti pežorativni odnos prema selu i zemlji, a posebno seljacima. Kada se čovjek okrene oko sebe vidi koliko ima zapuštene zemlje (istinske hraniteljice nacije), a s druge strane u superluksuznim hipermarketima trgovačkih lanaca na policama sve bliješti od uvozne hrane sumnjive kvalitete. A, iznad svega, kada u sredstvima javnih priopćavanja vidiš cifre od nekoliko milijardi eura potrošenih za uvoz hrane, što čovjek može drugo nego konsternirano konstatirati da komunistička teorija o seljacima i selu kao klasnom neprijatelju živi i djeluje do nemogućih nebeskih visina.
    Mi stariji sjećamo se kako se u nedavnoj prošlosti u revolucionarnoj revnosti obračunavalo s klasnim neprijateljem.



Posljednjih nekoliko desetljeća postavlja se hipotetičko pitanje: Je li komunizam mrtav?
    Možemo ustvrditi da su pojedini oblici komunizma kao ideološki principi istrošeni i da su se sami u sebe urušili. Kao oblik vladanja na jednom velikom dijelu kugle zemaljske komunisti su se sami urušili ili su doživjeli neke sadržajne bitne transformacije.
    No, o tom filozofsko - ideološkom, a posebno vladajućem fenomenu dvadesetog stoljeća s raznih znanstvenih zrenika prosuđivat će kompetentniji od mene. Usuđujem se u ovoj kolumni osvrnuti na jednu od bitno promašenih postavki komunističke ideologije. O vjeri kao opijumu naroda - znamo da je tvorac ove sintagme doživio neuspjeh. Istina je da se dobri Bog i tom sintagmom poslužio da bi unutar Crkve pročistio neke nepravilnosti, a inertnost zamijenio novi duhovnim zamahom. Isto tako sintagma o opasnosti salonskih intelektualaca. Teoretičari ideologije komunizma u svojoj revolucionarnoj revnosti nisu predvidjeli neuništivost čovjekovog intelekta. Kod vjere oni zaboraviše, barem što se tiče Crkve, da uz sve nedostatke ljudske komponente u njezinoj strukturi postoji Duh Sveti koji vodi ovu božansku instituciju i da je "ni vrata paklena ne mogu uništiti".
    Ali, postavka o seljacima kao klasnim neprijateljima i danas u mnogim segmentima hrvatskog društva intenzivno živi. Kako drugačije protumačiti pežorativni odnos prema selu i zemlji, a posebno seljacima. Kada se čovjek okrene oko sebe vidi koliko ima zapuštene zemlje (istinske hraniteljice nacije), a s druge strane u superluksuznim hipermarketima trgovačkih lanaca na policama sve bliješti od uvozne hrane sumnjive kvalitete. A, iznad svega, kada u sredstvima javnih priopćavanja vidiš cifre od nekoliko milijardi eura potrošenih za uvoz hrane, što čovjek može drugo nego konsternirano konstatirati da komunistička teorija o seljacima i selu kao klasnom neprijatelju živi i djeluje do nemogućih nebeskih visina.
    Mi stariji sjećamo se kako se u nedavnoj prošlosti u revolucionarnoj revnosti obračunavalo s klasnim neprijateljem.
    Sve bi se to nekako i moglo podnijeti da ta pogana sintagma na vrlo sofisticirani način nije ubačena, a kasnije je i vrlo plodonosno zaživjela u mentalnom sklopu milijuna mladih.
    Upravo ti mladi u našoj dragoj lijepoj (bilo od običnih ljudi do političara lokalnog karaktera i najviših instanci državne vlasti, na žalost i unutar crkvenih redova), imaju gotovo odbojan odnos prema selu, svi oni na sva usta galame o "opasnosti od komunizma", a u stvari su djelima najrigidniji provoditelji komunističke teorije o klasnom neprijatelju.
    Istina je da život na selu, pogotovo seljaka, nije baš jako idiličan. Ali, danas na zapadu možemo vidjeti da se razumnim i poticajnim odnosom prema selu može taj život učiniti ljepšim, sadržajnijim i poželjnijem. Uostalom, treba krenuti u susjednu Sloveniju i na njihovom primjeru jasno vidjeti perspektive života na selu.
    A ne, kao u Hrvatskoj, provoditi komunističke zablude i danas, nakon gotovo dva desetljeća od službenog sloma komunističke ideologije.


Zvir:
http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?sif=1086&tip=117&tempg=2008 (http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?sif=1086&tip=117&tempg=2008)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 26, 2010, 11:57:32 poslijepodne


Gradišćanske „Hrvatske novine“ 

crikva i vjera

Rič Božja


Željezno, vjerska stranica, 21.01.2010. - HN 4/2010

Dite je otvoreno, ono se ne triba otvarati, kao mi odrasli. Dite prima s veseljem svaku rič, ku od majke čuje. Zato neka čuje odmah uz rič „mama“ i rič „Bog“. Odgovorni su i učitelji za dušu svojih djakov, dice. Ponašanje, riči učitelja se isto jako lako upišu u srce dice. Škola neka ne bude nek samo predavanje, znanje nego i, to u prvom redu, predavanje vjere i morala. Nek tako ćedu biti srićna naša dica, ako smo i mi zdrav duh uljivali u srce. Koliko je ljudi, ki otrov siju u srca dice, tako i u srca odraslih. Svi moramo nositi odgovornost, roditelji, crikva, škola, društvo i ne na zadnje štampa, ka je isto jako odgovorna, kakov duh se širi med narodom. I daj nam Bog, da budemo jednoč lagak račun davali Bogu za sve naše poslovanje.


Judi rado išću krivca, ali ne mislu, da moru biti i oni sami krivci. Svi smo krivci i blažen je on, ki u sebi išće krivicu. U Evandjelju o sijaču govori Jezuš o okolnosti i teškoća ča se riči Božje tiče. Jezuš govori o neuspjehu pri sijanju riči Božje. Donaša četire uzroke. Prvi uzrok. Sime sijača je palo tako uz put. Dojdu ljudi mimo i je razgazu. Je ljudi, ki gazu po riči Božjoj. Ili dojdu ptice i je raznosu potrošu. Tvrda zemlja ne more primiti sime u sebe. Tako je i človik, ki je tvrd, i zaman čuje rič Božju. Umre rič još prvo nek bi bila ušla u njega. Je ljudi tvrdim srcem, ki rič Božju stresu iz sebe, kao pas vodu. Ovi su tako „prosvitljeni“, ki se držu spametnijim od Boga. Je zemlje, ka je puna kamena i nek malo je med njom zemlje, humusa da sād donese. Sime nekako pusti iz sebe male žilice, ali ošuši se, ne more zajti diblje u zemlju. Ovo su ljudi, ki se brzo zagriju, ali isto tako brzo i izgoru, počeli su vjerovati, ali vjera im je vrijeda zgorila i ništa. Ovo su ljudi površnoga duha, slaboga karaktera, ki se preminjaju kako je vrime, jednoč sunce, godina, ali i tuča i sve je kraj. Opet je zrnja, ko spade med trnje. To su ljudi, kim je sve važnije, nek njev duh. Previše se bavu svitskimi stvari, brige, napredak, pinez, čast i zbog ovih nek vrijeda napustu sva svoja dobra nakanjenja. Ali je pak zemlje ka je dobra, i stokratni sād donaša. Duša im nastane tako lipa bogata rodna, kako je pšenično polje, ko se ziblje zbog punih klasov simo tamo, i žetva je obiljna. To su ljudi, ki živu iz vjere, vjerni Bogu, tako i človiku i dobar sād donašaju ne nek za sebe, nego i za druge. To su ljudi, ki svoje srce nosu na dlanu, otvaraju se svakomu i svim dilu bogatstvo svojega srca. Tako su i sadovna driva, kih se kite prigibuju, skoro lamlju pod težinom sāda. Ne vidimo ovakove odmah, jer dobrota se ne hvali, dobar človik je skroman. Takovi su, kakovo je to sime, ko poljodjelac posije u jeseni i stoprv kasno u jesen se pokaže sitva, jer misece triba, dokle u juliju uzreja. Ovo nisu ti zvonkeći cimbali o kih sv. Petar govori, nego ljubav, žar, ki mnoge i mnoge pomaže, hrani, jer su oni nahranjeni velikom ljubavom Božjom. To triba svit, takove ljude, takove kršćane čekamo. Ali rič Božja more i stvoriti mehku zemlju iz najtvrdijega, najkamenitijega i krhkoga srca. Ljudi su gladni istine, ljubavi. Ako človik nije gladan za jilom, bolestan je, zgubljen je. Isto tako je zgubljen i ta človik, ki ne gladi za Bogom, istinom, vjerom, ljubavom. I tijelo hranimo do sitosti, a dušu si ne bi hranili do sitosti, duša neka nam gladi na smrt, bez Boga, vjere i ufanja? Ne nek duhovnik je sijač Božje riči, nego i obitelj, majka, ka jur s majčinim mlikom triba uliti vjeru u srce svojega diteta. Dite je otvoreno, ono se ne triba otvarati, kao mi odrasli. Dite prima s veseljem svaku rič, ku od majke čuje. Zato neka čuje odmah uz rič „mama“ i rič „Bog“. Odgovorni su i učitelji za dušu svojih djakov, dice. Ponašanje, riči učitelja se isto jako lako upišu u srce dice. Škola neka ne bude nek samo predavanje, znanje nego i, to u prvom redu, predavanje vjere i morala. Nek tako ćedu biti srićna naša dica, ako smo i mi zdrav duh uljivali u srce. Koliko je ljudi, ki otrov siju u srca dice, tako i u srca odraslih. Svi moramo nositi odgovornost, roditelji, crikva, škola, društvo i ne na zadnje štampa, ka je isto jako odgovorna, kakov duh se širi med narodom. I daj nam Bog, da budemo jednoč lagak račun davali Bogu za sve naše poslovanje.


http://www.hrvatskenovine.at/hn/ (http://www.hrvatskenovine.at/hn/)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 18, 2010, 11:45:33 poslijepodne


Glasnik Samobora i Svete Nedelje, 12.02.2010.

Zvjezdan Linić - DUHOVNI STUPAC
 
Dani u kojima se čovjek može i malo moralno opustiti

Zamagljivanje očiju


Već u starom Rimu ublažavalo se socijalnu bijedu poznatim lijekom "kruha i igara" (panem et circenses). Tako su ljudi zaboravljali na vlastiti jad i muku. Barem za neko vrijeme. Ipak, dugoročno nije to moglo "paliti". Koliko može samoborski, pa onda onaj turopoljski, pa onaj riječki, pa onaj brazilski fašnik ljudima zamagliti oči? Bože, hvala ti za svaku radost, ali pomozi nam da se i ozbiljno uhvatimo posla u rješavanju teških socijalnih i ekonomskih problema.


Svi dobro znamo kako nije lako biti dobar na duge staze. Malo se trudimo pa posustanemo. Dođu kušnje, dođu napasti i čovjek pada. Čovjek može biti strpljiv, podnašati nepravdu, ali dogodi se i da pukne i da onda eskalira u njemu puno toga što inače ne bi želio. Poznato je kako je već i prema kršćanskoj antropologiji čovjek ranjen u svojoj naravi od istočnog grijeha i sklon je na neki način više zlu nego dobru. Za biti dobar treba se svaki čovjek puno truditi. Za biti loš i zločest dovoljno da se čovjek prepusti hirovima svoje slabe naravi. A ipak, pravila uljudnog ponašanja pozivaju čovjeka na pristojnost i na ispravno ponašanje. Još više na to potiče svakog čovjeka onaj unutarnji glas što ga nazivamo savješću po kojem svaki čovjek, ako nije otupio u sebi, može naslutiti i osjetiti u sebi i oko sebe što je dobro, a što nije dobro, odnosno što je zlo. Nadalje, vjernika na ispravno ponašanje neprestano poziva i Božji glas, odnosno Božji zakon. U tom kontekstu su nam itekako prisutne poznate zapovijedi Božje, koje već od vjeronauka učimo napamet.

    A opet, čovjek griješi, pada i diže se. Nije stoga čudno da si čovjek želi nekako izmisliti neke okolnosti u kojima kao da ne mora tako jako paziti na ispravno ponašanje i kad se može malo i, rekao bih, gotovo i moralno opustiti. Kao da se stvori atmosfera nekog raskalašenog ponašanja kad se neke stvari ne zamjeraju nikome i tako si čovjek opravdava i ono što u normalnim okolnostima sebi ni drugima ne bi dopustio. Ljudi su se nekako tako uvijek ponašali. Već i u doba antike bile su poznate bakanalije gdje su si ljudi dopuštali ponašanje koje se s pravom može nazvati nemoralnim, razvratnim. Ali, koji puta u godini su si to ljudi dopuštali.

    I u vrijeme kad je društvo više-manje postalo kršćansko, barem na našem europskom kontinentu, ljudi su si ipak željeli nekako osigurati to pravo na neke dane kad se ne moraju držati baš svih moralnih principa. Posebno je u tom pogledu bio izazovan dan neposredno prije nego što počinje strogo vrijeme posta, molitve i pokore, tj. korizmeno vrijeme. Početak je, kao što se zna, Pepelnica. Dan prije Pepelnice nekako je od davnih vremena iskorištavan za to opuštanje do nekih sumnjivih moralnih granica. No, to je tako nekako u ljudskoj naravi. I to se donekle toleriralo, čak i u društvu koje se nazivalo kršćanskim. Tu su negdje sociološki i svojevrsni religiozni korijeni i karnevala (u prijevodu "zbogom meso!"), odnosno u našim krajevima fašnika. A tu je svakako i naš Samoborski fašnik.
 
   Ipak, i ljudska zabava i ludovanje mora poznavati neke svoje granice, svega što spada na ljudsko dostojanstvo i na stanovite principe morala. Često je fašnik lijepa prigoda da se ljudi zabave i da malo zaborave na teška vremena, posebno povezana s recesijom, besparicom, krizom radnih mjesta. Već u starom Rimu ublažavalo se socijalnu bijedu poznatim lijekom "kruha i igara" (panem et circenses). Tako su ljudi zaboravljali na vlastiti jad i muku. Barem za neko vrijeme. Ipak, dugoročno nije to moglo "paliti". Koliko može samoborski, pa onda onaj turopoljski, pa onaj riječki, pa onaj brazilski fašnik ljudima zamagliti oči? Bože, hvala ti za svaku radost, ali pomozi nam da se i ozbiljno uhvatimo posla u rješavanju teških socijalnih i ekonomskih problema.


Zvir:
http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?tip=108 (http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?tip=108)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 18, 2010, 11:46:26 poslijepodne


Visti iz Gradišća/Austrije  17.02.2010


Pepeljenje na početku korizme


Na današnju Čistu srijedu počinje u Katoličanskoj crikvi korizma, ka dura 40 dan dugo. Kot vanjski znak pokore se na Pepelnicu dili križ od pepela blagoslovljenih macic.
   
Pepeo je s jedne strani realni simbol prolaznosti i pokore, s druge strani i čišćenja duše.

Slika: I školska dica iz Uzlopa su sudjelivala pri maši na Čistu srijedu.


Pepeo od macic lanjskoga ljeta

Običaj pepeljenja je upeljao papa Urban II. u 11. stoljeću, a u 12. stoljeću su odredili da pepeo mora biti od macic Macicne nedilje prethodnoga ljeta.

Slika: Pepeo od požganih macic prethodnoga ljeta.


Pepelnica u Uzlopu u "Burgenland Heute"

Farnik Uzlopa Franjo Borenić je izrazio svoje veselje, da je crikva bila puna na Čistu srijedu. Da se ljudi na Čistu srijedu daju pepeliti to da je dibok znak povezanosti sa crikvom i Jezušem. Tim počinju svisno i namjerno sveti čas korizme, i pripravljanja na Vazam.

Ako se gdo zna postiti više manje svisno iz kršćanskoga duha, to je ča dobroga, veli Borenić. To je ostatak dobre volje kršćanstva i početak kako človik opet more najti put k crikvi i Jezušu.

Prinos o Pepelnici u Uzlopu će se kazati danas u televizijskoj emisiji Burgenland Heute, u 19.00 na programu ORF2.


http://volksgruppen.orf.at/hrvati/visti/stories/119922/ (http://volksgruppen.orf.at/hrvati/visti/stories/119922/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pinezni dar za siromahe u Burkini Faso (12.6.2009):
http://volksgruppen.orf.at/hrvati/visti/stories/102667/ (http://volksgruppen.orf.at/hrvati/visti/stories/102667/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Visti (stâlna poveznica):
http://volksgruppen.orf.at/hrvati/visti (http://volksgruppen.orf.at/hrvati/visti)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 18, 2010, 11:47:32 poslijepodne


Gradišćanske „Hrvatske novine“ 

crikva i vjera

Ne vjerujte u zlo!


Željezno, vjerska stranica, 01.02.2010. - HN 5/2010

Ali je tako, da človik najjače ljubi one, ki su mu blizu, a to ste vi Gradišćanski Hrvati, s kimi sam desetljeća u zajedničtvu živio, i sam vas upisao u moje srce. Ne vjerujem u zlo, dao sam naslov ovomu članku. Vjerujem u dobrotu, ljubav ljudi u vašu ljubav Gradišćanski Hrvati i ova ljubav nas veže na ovom i na drugom svitu.

Ne vjerujte u zlo negu u Boga, to je naša vjera. Ne misli na zlo, nego u dobro, jer to je Bog. Bog je dobar, u njega vjeruj, u Boga dobrote. I bar ti se kako grozi zlo. Prema dobroti Božjoj je sve malo. Božja dobrota uništava grih i uzvišuje dobro, človika dobrote, koga je na svoju spodob stvorio. Ne gledati na svit u grihu, nego u dobroti Božjoj. Bog je vječan, a grih je za smetlje. U smetlje grihom, neka živi ljubav, neka živi dobrota Božja, neka živu dobri ljudi. Grihom u pakao, on nije za nas. Mi smo iz ljubavi, za ljubav, za nebo stvoreni. Kad je pitao prijatelj Menteš svojega prijatelja Haršanjija, da li se ne boji smrti. Ov mu je onako pjesnički odgovorio: Ne, jer znam, da me na drugom svitu ne človik, nego Bog čeka! Sve nas čeka Bog. I ja sam, kot sam sve stariji, tijelo slabi, ali u toj mjeri mi duh jača, pa se pitam, je jur ovo znak goristanja. Seli se iz svita, kako ptica selica, ali ne u ništa, nego u sve, u nebo, k Bogu, kade mene i vas sve Bog čeka. Nebeskimi pozdravi nas čekaju naši pokojni, puni radosti i veselja, da se opet vidimo, da smo zajedno, veselju ni kraja konca, zemlju zaminili smo s nebom, suznu dolinu, vječnom radošću i veseljem svi smo zajedno i s timi o kih smo mislili, da su na vijek zgubljeni. Ča su naše male mjere prema Božjoj velikoj milosrdnosti. Mi znamo biti nemilosrdni, ali Božjoj velikoj milosrdnosti nima kraja. Ne tako se puni nebo, kako mi sudimo, nego kako sudi Bog milosrdnosti. Ne, nikada zlo neće nadvladati ni na ovom, ni na drugom svitu, jer Bog je vladar svega svita. Znajte štitelji, nimam ja ništa drugo u glavi i u ničem drugom ne razmišljavam, nego o Božjoj ljubavi i milosrdnosti sve drugo je za me nevažno. Kao u prošeciji, predstavljam Bogu sve grišnike, sve siromaške, uboge, nevoljne i opće pozabljene, zanemarene i druge i je zručam u beskrajnu ljubav i milosrdnost Božju, Gospodine smiluj se, završavam moju molitvu. Kad pišem ove rede, imam uvijek pred očima vas štitelje, s kimi se razgovaram, kako mi je pisao jedan štitelj, da kad čita moje pisanje, čini mu se da se s manom razgovara. To se čini i meni, kad ove rede pišem, da se s vami čitatelji razgovaram. Za toliko više, jer živim ovde kao samac sa svojimi misli i vas sve u misli nastanim kod sebe. Vjerujem u vjekovječnu ljubav Božju i da će biti Bog sve u svemu i zato vjerujem, da ćemo se svi najti u nebu u vjekovječnosti, kao braća i sestre. Malo bio sam presenećen, kad sam čitao naslov knjige, ku je izdalo Hrvatsko štamparsko društvo, ali vjerujem u ljubav i živim, i hoću živiti iz ljubavi još jače nek do sada. Ljubiti sve i svakoga i najvećega grišnika, kao svojega najvećega prijatelja. U tijelu slabim, ali u istoj mjeri jačam u duhu. Tijelo sve slabije, a duh sve jači, ovo je jur na zemlji kao čudo Božje. Ne pišem ovo zato, da se hvalim, nego da vas potičem da je ljubav sve. Ne po zemaljsku, ali i po duševnu je vas svit moj, jer u ljubavi obuhvatim vas svit. Vas svit, moje je nebo i zemlja, to je moje vjerovanje. U duhu objamim sve vas, moji Gradišćanski Hrvati, ali i sve druge narodnosti, jer ljubav je univerzalna. Ali je tako, da človik najjače ljubi one, ki su mu blizu, a to ste vi Gradišćanski Hrvati, s kimi sam desetljeća u zajedničtvu živio, i sam vas upisao u moje srce. Ne vjerujem u zlo, dao sam naslov ovomu članku. Vjerujem u dobrotu, ljubav ljudi u vašu ljubav Gradišćanski Hrvati i ova ljubav nas veže na ovom i na drugom svitu. Ne lučim se od nikoga, nego sjedinjujem se s vami, sa svakim od nas, jer nas niti daljina, niti nevolje, niti pogriške jedan od drugoga odaljiti ne moru, to je moja vjera, to je moja ispovijed. Draga braća, Gradišćanci, neka nas ova ljubav veže, na vijeke. A zač pišem ovako, jer me nukaju riči sv. Pavla, ki veli: Ljubav Kristuševa nas goni, goni nas da si velimo jedan drugomu, ne gospodine, nego brate. Kristuš je naš brat, svi smo si brati, sestre, svi smo jedni u ljubavi Kristuševoj. Neka živi ljubav i ništ drugo!


http://www.hrvatskenovine.at/hn/ (http://www.hrvatskenovine.at/hn/)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 18, 2010, 11:49:49 poslijepodne


ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, VELAČA 2010.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

AH,  TUA  NAŠA  DECA…

Nam roditelaj ili kak nas oni od milja zovejo, starcaj doma po glavaj skačejo, a vu školi jim navučiteli nikaj nebrejo, nej sam kaj nebrejo nego i nesmejo, jerbo mam vsi skačejo, od roditelov do pedagoga i socijalnih težakov. I unda je čistam nekak normalno gda s takšom decom ima problema i župnik, kak na veronauko, tak i pre meši. Dojdite na mešo pak bodete vidli i čuli kak se spominajo, smejejo, natreskavlejo i ščiplejo i nikaj jiv to ne sekera kaj jiv župnik jako grdo gledi. Oni svoje tirajo i nedajo se smetati.


    Vu minulo nedelo smo otsvetkuvali godovno svetoga Valentina, oliti Zdravkija. Kuliko mi je poznato svetomo Valentino so Rimljani odsekli glavo, jerbo je širiv istino o našemo Božeko, a oni šteri vse bole znajo od mene so rekli gda se na to godovno svetkuje i den zalubljenih, jerbo i zaljubljeni hodajo po sveto kak gda so brez glave.  No, nejbi se šteuv vu to mešati jeli je tak ili pak se sam tak pripoveda. Ovo leto se na Valentinovo svetkuvav i den ženidbe ili kak se to po gracki veli: Dan braka. Nišči je nej nikaj rekev jeli so svetkuvali sam oni kaj so se vu cirkvi ženili ili pak vsi oni šteri živijo skupa i delijo vse dobro, kak i vse hudo. Brzčas je niti jednima niti drugima nej lefko, ali nam kaj smo se ženili vu cirkvi Božek pomore gda nam je nejhuje. Dok smo več pre ženidbi nebrem, a kaj nebi rekev nekaj i o deci štera so nejvekše veselje vsima ožejenima, bar dok so mala. Još negda so nam naši stareši prepovedali kak so mala deca mala briga, a velika deca velika briga. Morem vam reči gda sam to nigdar nej razmev, očem reči, tak dugo dok so nam deca nej zrasla. Od unda mi je vse jasno. I mi ve isto to pripovedamo našoj deci, ali nam oni isto tak ne verjejo, a i jim se bode presvetilo vu glavi dok naši vnuki zrastejo.

     Morem vam reči gda je z decom skorom vse vu redo tak dugo dok ne dojdejo blizo puberteta, unda, prek noči, postanejo spametni kak vrag: vse znajo i nikaj ne posluhnejo. I nej sam to, najempot bi šteli biti nejglavneši pre hiži, i vseposot kam dojdejo. Nišči jim ne treba i nišči jim nebre nikaj dopovedati. Nam roditelaj ili kak nas oni od milja zovejo, starcaj doma po glavaj skačejo, a vu školi jim navučiteli nikaj nebrejo, nej sam kaj nebrejo nego i nesmejo, jerbo mam vsi skačejo, od roditelov do pedagoga i socijalnih težakov. I unda je čistam nekak normalno gda s takšom decom ima problema i župnik, kak na veronauko, tak i pre meši. Dojdite na mešo pak bodete vidli i čuli kak se spominajo, smejejo, natreskavlejo i ščiplejo i nikaj jiv to ne sekera kaj jiv župnik jako grdo gledi. Oni svoje tirajo i nedajo se smetati. Dok jiv tak gledim po glavi mi se mota ono vječno pitanje: Otkod polek tuliko bedastih starcov (tak se bar oni za nas spominajo dok so sami), tak čuda spametne dece? Verjem gda znate: kvaka je vu odgoju.Vsa je sreč kaj se je i vu cirkvi nekaj spremenilo na bole. Probajte si pregruntati kajbi se pripetilo gda bi deca išla na pričest vu drugomo razredo, a na fermo vu četrtomo, kak je to negda bilo, pak cirkve bi bile prazne, bar ona mesta gde mladi stojijo ili sedijo i nebi jiv vidli tijam do gostuvanja. Znate kak so tua denešja deca: kaj če jim Božek gda oni vse nejbole znajo. A dok zazvedijo gda je to nej ruon tak nejvečpot odide baba z kolači.

      Mam posle fašnika počne nam korizma. Najte nikomo reči, ali tak je i lani bilo. To je vreme molitve, opraštanja i pokore, tak gda bodemo meli čas z Božekom poravnati račune i vse poprajti kaj smo vu minulo vreme zahuzali. Cajta ga dosti, sam treba dobra volja, a Božek nas čeka. No, najte i na to računati gda bode došev po vas dimo, nej, tre, ipak, vu cirkvo dojti.


Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

ŠALA MALA
                                                      Božji liječnik


Marica se porezala po ruci i briznula u plač. Mama je utješi:
- Marice, dragi Bog to sve ozdravi.
– Mama, budem ja morala gore ili bude on došao dolje?

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mjesečni list čakovečkih župa,
Leto XVII, br.2, velača 2010. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 900 primjeraka


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski vu cirkvami:
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
("privremeno" nedostupno)
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,4989.msg91664.html#msg91664 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,4989.msg91664.html#msg91664)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 28, 2010, 12:59:17 prijepodne


Gradišćanske „Hrvatske novine“ 

crikva i vjera

Rodio se u štali a umro na križu


Željezno, vjerska stranica, 18.03.2010. - HN 12/2010

ad su mogli Jezuša pitati, kade se je rodio. Kakov broj ima njegov stan. On im je nek mogao reći: Moj stan nima broja, jer sam se rodio u štali. U štali si se rodio, pa veliš o sebi, da si Sin Božji, da si s Bogom jednak, ti si velik čarobnjak, ti znaš dobro zaslipit ljude. Diplomat si, prvoga razreda. Sve biži k tebi, a došao si iz toga zloglasnoga Nazareta. Ča išćeš ti med poštenimi ljudi? Samo Bog zna, koliko i kako su Jezuša ponižavali, i njegovu Majku Mariju. I zaman ga je svit zvišavao, završio je na križu, med razbojniki. Sva njegova čarolija, megalomanija je spala u vodu. U štali se je rodio, pak je htio siditi na najvišem stolu u Izraelu. Kako se je dao svečevati na Macicnu nedilju od naroda. Kad su mu rekli, neka zniči narod, on im je rekao: Ako bi ovi mučali, bi kamenje govorilo, zvišavalo me. Ča ov nek ima u sebi?, pitali su se. No ćemo viditi, kad mu dojde konac, da li će mu ta Bog, koga naziva svojim Ocem, pomoći? Ali ništ, na križu je zdvajao: Bože moj, Bože zač si me zaostavio. Ako je Sin Božji, kako ga more njegov Otac zaostaviti. Iz štale je došao, pak je htio siditi na najvišem stolu? Ovako ča još nismo doživili. Slijedili su ga samo apoštoli, ribari, neki narod. Niti jednoga spametnoga, školovanoga med njimi. Ove je mogao lako zaslipiti, ali učne, nas farizeje, pismoznance ne. Ali ima nešto u sebi, ozdravlja ljude, još i mrtve goristaje, to nam je čisto nerazumljivo, kako to more, čijom moću. To nek moću Zaloga duha more činiti, zato mora i umriti. Ne zgleda se na naše propise, to mu nije važno, samo nek njegove riči su valjane. Pa još i to govori, da će se nek ta spasiti, ki u njega vjeruje. Nastaje sve pogibeljniji, moramo ča činit s njim, rekli su farizeji, jer će zapeljati na krive pute, vas narod. Je jedan med njimi, Judaš, komu su se otprle oči i spoznao ga je. Pripravan je, da nam ga preda i to za malu cijenu, za 30 srebrnjakov, toliko stoji jedan rob. Već i on nije vridan. Sad ćemo mu skočiti na prste i već ga nećemo pustiti. Ćemo vidit, je li je Bog s njim. I Jezuš stoji pred Pilatušem, sām, zaostavljen i od svojih apoštolov, ki su se svi razbigli od straha. Stoji pred Pilatušem i nigdor ga ne brani. Sada ga je još i ta čarobna moć ostavila, čisto nemoćan je. Kade je ta Bog, koga je nazivao svojim Ocem? Ništa, još i ne govori, ne brani se, spoznao je, da si je sām kriv svojoj nevolji, da mu nije mjesto med živimi, kraj s njim. Za kralja se je držao, stavite mu na glavu korunu, ali iz trnja. I dosta nam je križa uzrokovao, rekli su farizeji, sada neka nosi on ta križ, koga je nam hotio navaliti. Gdo ga sprohadja na križnom putu? Samo nekih par žen, ke je tako s lipimih riči zadobio za sebe. Rekao je pri ulazu u Jeruzalem, kad su mu rekli, neka prepovi narodu, da ga zvišava, da ako ovi zamuknu, će kamenje govoriti, ali ništa. Zač sada kamenje ne govori, sve šuti i Bog i kamenje, samo ta buka ga sprohadja, vikali su na dvoru Pilatuša „Na križ s njim, na križ s njim!“ Sad je dostao, ča si je zaslužio. Neshvatljivo, ča je Bog sve učinio za nas, i čini i danas. On Bog, bez početka i konca, ljubav beskrajna, svemogući Bog se ponizi tako, da su ga za najvećega zločinca držali. Visi na križu med razbojniki, zaostavan od apoštolov i prijateljev. Zaostavan i od onih, ke je ozdravio, oprostio grihe, samo Marija pak sv. Ivan, pak velika grišnica, Marija Magdalena pod križem. Kako su ga mogli ismihavat zbog ove grišnice i ča su si sve mogli misliti o njoj. Človiče, jako si drag dobromu Bogu, činio je sve za te, da se ne pogubiš navijeke. Zato učiniti sve, da se spasiš, da se ostaviš griha, da se obličeš u opravu posvećujuće milosti u ljubavi i istini i da budeš i ti človiče tako milosrdan prema svojemu bližnjemu, kako je on milosrdan prema tebi. I čim drugim bih završio ov članak, nego riči: Bože smiluj se meni grišniku.

http://www.hrvatskenovine.at/hn/ (http://www.hrvatskenovine.at/hn/)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 28, 2010, 01:08:58 prijepodne


ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, OŽUJEK 2010.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

ŠTO JE OD VAS BREZ GREHA NE MORA ITI NA SPOVED!!


     Korizma je i zato mi je, brzčas, Evanđelje o Mariji Magdaleni kak grešnici zapelo za oko, očem reči, za vuho, pak sam počev malo gruntati o temo kakši smo mi verniki i kak se ponašamo gda napravimo greha. A toga se hajdig nabere vsaki den. Vsi znamo gda se Marija Magdalena pred Jezušom hitila na kolena, kušuvala mo je noge i z suzami mo jiv je oprala i prosila ga je nek joj oprosti grehe štere je naprajla, kak mišlju, tak i delom. Vsi so bili najgerek kaj bode Jezuš napraviv z grešnicom štera se pokajala i šteroj je bilo žauv kaj je grešila. Onda je Jezuš rekev one poznate reči: Nek prvi hiti kamena on šteri je brez greha… I ljudi so se pomalem i stiha rezišli. Tak je bilo negda. A kak mi denes to delamo? Idemo na spoved i to jako retko, negda nam je i jempot na leto preveč gosto, priznamo svoje grehe i slabosti, sebi i velečasniko, a Božek nam oprosti grehe. I kak dugo zdržimo? Od velike spovedi, pak do vuzmenoga pondelka. I unda smo celo leto brez brige. No, Božek nas jako dobro pozna i nebremo ga nikak iznenaditi. On zna gda smo mi ljudi slabi i grešni i gda teško hodamo po poto vere i Božekovih zapovedi i gda vsaki čas zglajzamo z pravoga pota i završimo vu grešnomo blatu. I naš Božek nas vsaki den znova razme i štima, a več se čistam i privčiv. Makar se mi vsaki den znova borimo kaj ne bi zgrešili, ali nam to jako teško ide, a i mi smo obični i slabi ljudi i nebremo vu vsakoj borbi navek pobediti i zato nejvečpot borbe z grehom zgubimo i znova zgrešimo. I ne pitamo kak je Božeko! Vsi se zvlačimo na to gda je on na to privčeni, ali se srdi kaj tak retko dojdemo na spoved, kajbi se, vu četiri oka, pospominali ž njim, kaj nas malo zašpota, kak svoje dete i pomore nas znova vrnuti na pravi pot. Ma, kak gud to kratko trajalo. Probajte se zmisliti kak je to gda se posvadite z japom ili pak mamom, bratom, sestrom, decom, vnukaj…, unda nam je nekak žmehko pri srco, nekaj nas tiska, boli nas glava, nebremo spati… i jedva čekamo kaj se pomirimo, kaj poravnamo račune. A gda se posvadimo z Božekom, gda napravimo nekaj kaj se nam ne šika, a kaj se niti dragomo Božeko ne vidi, niti z okom ne trepnemo, makar kokot vsakipot, nejmeje, tripot zakukuriče, ali to nas nikaj ne zleca, jerbo je Božek sam stiha i vse magadi. Jesmo li mi, ruon, navek zaslužili gda dok mi na Božeka hičemo kameje kaj nam on vrne z kruhom? Gda nam dobro ide unda Božeka ne nucamo, ali dok dojdejo nevole unda se zmislimo gda nešči postoji što čaka kaj nam pomore, što se furt briga za nas i što nam oče i more pomoči. Dok zgrešimo nejvečpot se bojimo kaj ne zazvedijo naši vu familiji, žene, pajdaši, sosedi, a z Božekom smo lefko, jerbo on nas nikaj ne pita i nebode nikomo nikaj rekev. Gda bi i denes hitali kameje na vsakoga grešnika ili pak grešnico, brzčas bi kameje jako fletno sfalilo.

      Verjem gda sam vam nej nikaj preveč novoga i spametnoga rekev, gda vse to vi znate, ali isto tak kak i ja, vugiblite se dragoga Bžeka i spovedalnice kaj se nej zazvedilo kakši smo pravzaprav je. Pred nami je Veliki tjeden i velika spoved i prosim vas kaj ne bodete zahuzali i zmislili nekšega zgovora sam kaj se ne bi pomirili z Božekom. Ne morate se bojati, nišči ne bode na vas kameje hitav, ali neje, ruon, lepo na Vuzem jesti posvečeno šunko (i hrena), a gda se neste pomirili z Božekom. Nek vam je srečen i blagoslovlen Vuzem i gda ga dočakate vu miro, kak z ovima na zemli, tak i z Onim na nebo.


Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mjesečni list čakovečkih župa,
Leto XV, br.3, ožujek 2010. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primjeraka


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski vu cirkvami:
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
("privremeno" nedostupno)
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,4989.msg91664.html#msg91664 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,4989.msg91664.html#msg91664)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 01, 2010, 01:58:24 prijepodne


Gradišćanske „Hrvatske novine“ 

životni stil

Gdo nadalje tuče po crikvi — će vrijeda i po škola i ministarstvi

Željezno, komentar, 23.03.2010. - HN 13/2010

Evo, sada su konačno stigle reakcije službene Katoličanske crikve i nje dostojanstvenikov: Čemu? Zlostavljanju u crikveni i redovnički institucija i organizacija. Zasada ide uglavnom odnosno samo sa seksualno zlostavljanje (Missbrauch). No, moglo bi vrijeda pasti to ograničenje samo na „seksualno“. Kako je u otvorenoj izjavi pisao dijecezanski biškup Željezna dr. Pavao Iby „… ovo se tiče i naše dijeceze. U toj situaciji ne smimo gledati na stran, nego moramo se iskreno baviti starimi i novimi problemi. Moramo skrbiti pred svim za žrtve i kako bi mogli prepričiti daljnje zlostavljanje…“. Papa Benedikt XVI. je takaj službeno reagirao i izrazio svoje veliko nezadovoljstvo i žaljenje zbog ovih seksualnih zlostavljanj ke sada nevjerojatnom brzinom „zagledaju“ svitlo dana, iako su počinjeni pred već ljet, dijelom još i pred već od 25, 30 ili još i 50 ljet. Odredjena javnost se ne zadovoljava s tim, ča je Papa izjavio od njega potribuje da se oprosti za cijelu njegovu Crikvu. To Papa naravno (još?) ne more, jer bi tim priznao krivicu Crikve kao institucije a ne kao krivo odnosno kriminalno ponašanje nekih nje zastupnikov. Neće ni jedan monarh optužiti cijelo svoje carstvo, niti nijedan državnik svoju zemlju niti ne ministar cijelo svoje ministarstvo. A tim smo jur i kod općega zlostavljanja. I opet počinje kod Katoličanske crikve. Ovde da su neki nje zastupniki punjali svoje školare, djake (Zöglinge). To je sigurno bilo tako, a sigurno u čuda već slučajev nego nam je do sada poznato. Ali jur se more naslutiti strah, ki se šmulja u dušno spoznanje, savjest brojnih školnikov i učiteljic. Koliko su oni punjali, dali klečati ili vlikli za vlase svoje školare — to sve naravno u zloiskorišćavanju svojega autoriteta kao učitelj! A zato ne triba pojti najzad 50 ljet, da bi se našlo bezbroj ljudi, ki bi vjerojatno bili pripravni optužiti i tužiti svojega (svoju) učitelja ili učiteljicu. Ako se ov oganj sada širi, recimo i na Saveznu vojsku? Koliko se je navodno zlostavljalo pod plašćem autoriteta i krivo-tumačenoga autoriteta i koliko škode su onde mladi muži nosili domom? Ako još uzmemo npr. uze, koliko se onde zlostavlja (da se to čini i seksualno je otvorena tajna) i podplašćem autoriteta i od suzarobljenikov ali navodno i drugih… onda nastaje još žakljivije. Za ove učitelje, vojne instruktore (Ausbildner) i oficire naravno valja pretpostavka nekrivičnosti dokle znamda ne i ovde počinje lavina (opravdanih i neopravdanih optužbov). Ča triba povući iz ovoga? Da apsolutno triba odbiti svako zlostavljanje, a triba u ljudi razviti takovu svist i samopouzdanje, da se tako ča ne smi dogoditi. Ako se pak dogodi, onda triba obračunati s počinitelji, ne s institucijami — ne s Crikvom i s ministarstvi!

http://www.hrvatskenovine.at/hn/ (http://www.hrvatskenovine.at/hn/)

Papérnato izdâjně gradiščanskohrvacke "Hrvacke novin" jě i lépo ilustrérano.
Kakti primer (i kak morebitna PObuda na pretplatu) evo iskrenéranoga broja 11 od 12.III.2010.
3 POdatkoteke su na žalost mega-bajtne iliVi vele-bitně (saka 20-tek MBy).
Vukupni broj strânic: 28.
http://www.forumgorica.com/kajkavski/gradisce-i-turopolisce-burgenland-und-turenland/msg14114/#msg14114 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/gradisce-i-turopolisce-burgenland-und-turenland/msg14114/#msg14114)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 01, 2010, 01:59:31 prijepodne


Gradišćanske „Hrvatske novine“ 

crikva i vjera

Pomirenje s Bogom

Željezno, vjerska stranica, 23.03.2010. - HN 13/2010

Grišan človik se shranja pred Bogom, neće na svitlo, jer su mu grihi zli. Kad si umažemo opravu, ju svličemo i zamemo čistu. A umaženu dušu si ne bi očistili? Kad projdeš pred Boga i valuješ svoje grihe najprvo u spovidaonici, staneš se lagano, veseo jer ti već ništ ne gnjavi dušno spoznanje. Grihe si ostavio u spovidaonici i stupio si van iz spovidaonice u milosti Božjoj, u opravi posvećujuće milosti. Najveće je čudo, ko se mora dogoditi, to se odigrava u spovidi, iz zemaljskoga si nastao nebeski človik.

Pomirenje s Bogom počne ovako: Oprosti mi Bože. Ili kako je David kralj molio: „Smiluj mi se Bože, po svojoj velikoj milosrdnosti i po velikom svojem milosrdju uništi moju grihotu." Bog nam je pripravan sve i uvijek oprostiti, ako za oprošćenje prosimo, ali ako ga ne prosimo, nam nije oprošćeno. I kako more biti oprošćeno takovomu človiku, ki jače voli grih, nego ljubav dobrotu i čistoću srca? Meni ne triba Bog, meni je triba sva nasladnost, grišna ili ne grišna svejedno. A Boga zato ne tribam, jer mi zabranjuje ovo i ono, zabranjuje mi grih koga ja tako volim i prakticiram. I kako more Bog pomoći onim, ki si ne daju pomoć?! Ovo je tragedija grišnoga človika, da hoće ostati u grihu. Ali čim se jače človik približava k Bogu, tim jače vidi svoju grišnost. Zato su se sveci nazivali velikim grišnikom, jer su vidili, ćutili, da kako su prema Božjoj uzvišenosti veliki grišniki. Svaki človik ki se s Bogom pomiri je ponizan, jer zna kako je Bog dobar prema njemu, toliko čega nije vridan. Izgleda, da se je i Judaš povrnuo i pokajao, jer je ovako zdahnuo: Zagrišio sam, jer sām izdao nekrivoga! Žao mu je bilo. Da, to je pravo, žaliti nad svojim grihom, a ne žaliti nad grihi drugih kako farizeji, da drugoga grihe donašam na svitlo. Donesi svoje grihe pred Boga, i projt ćeš od njega očišćen. Grišan človik se shranja pred Bogom. Svim nam je poznato još iz škole pripetenje Adama i Eve. Shranjaju se pred Bogom, jer su goli. Ova golota se razumi tako, da su goli najprvo u duši. Jili su iz prepovidanoga sadja. Ča je to zapravo bilo, to ćemo doznati, kad susretnemo Adama i Evu u nebu. Grišan človik se shranja pred Bogom, neće na svitlo, jer su mu grihi zli. Kad si umažemo opravu, ju svličemo i zamemo čistu. A umaženu dušu si ne bi očistili? Kad projdeš pred Boga i valuješ svoje grihe najprvo u spovidaonici, staneš se lagano, veseo jer ti već ništ ne gnjavi dušno spoznanje. Grihe si ostavio u spovidaonici i stupio si van iz spovidaonice u milosti Božjoj, u opravi posvećujuće milosti. Najveće je čudo, ko se mora dogoditi, to se odigrava u spovidi, iz zemaljskoga si nastao nebeski človik. Je ljudi, ki zbog nekoga uzroka, znam i zbog drugoga hištva, ko već nisu mogli sklopiti u crikvi, se ne moru spovidati, ali moru se pokajati. Direktno stupiti pred Boga i se Bogu spovidati i reći mu: Bože oprosti mi sve grihe. Bog nas hoće na svaki način spasiti, svakoga tako, kako mu je moguće. Ali poklekni človiče pred Boga i valuj mu: Bože grišnik sam, oprosti mi! I ako i trideset puti zagrišiš u danu, onda prosi trideset puti za oprošćenje. Nekate zabiti, pakao je to, kad veli človik Bogu zbogom na vijeke. Bog nam je dao slobodnu volju i moremo s Njim i protiv Njega. Ali odsudi sebe i neće te suditi Bog. Bog hoće da se svi spasimo. Sv. Ivan u knjigi Otkrivenja piše: „Potom sam vidio veliku množinu, ke nije mogao nigdor prebrojiti, od svih narodov, pokolenj, ljudstav i jezikov. /Otkr. 7, 9/ Ali nije vidio nikoga u paklu. To ne znači da nima nikoga u paklu. Ali srićan je človik, ki s Bogom živi. On je jur sada u nebu, jer nebo je u vami, rekao je Jezuš. Othitit grih, težinu, ka nas gnjavi, davi i bez griha bit ćemo laki i zdizat ćemo se do neba. Sprohadja nas radost veselje, ljubav, a grišnika, tuga nevolja, grih, križ, jer grih je najveći križ. Ne prekinuti veze s Bogom. Zač bi išao u smrt, kad me život čeka? Nekamo se načinjati pravični pred Bogom, kao farizeji. To činimo pred ljudi, jer ih se bojimo. Ali Boga se ne triba bojati pokorni grišnik. On nas upravo kao grišnike čeka s svetačnom opravom, ku ćemo konačno dostat, kad mrtvo tijelo ostavimo u grobu, a duša slobodna leti u nebo. To nam hoće dati Bog, zato hvala Bogu, ki nas kao grišnike, kao pokornike rado, jako rado čeka. Razbojnik se ne segura priznati svoj grih pred svitom, jer ga čeka uza. Ali pred Bogom more priznati svaku dob svoj grih i Bog ga neće slati u pakao, niti u uzu, nego će mu tako oprostiti grih, kako ga je oprostio desnomu razbojniku, komu je još svemu tomu i obećao: Još danas ćeš biti s manom u Paradižomu.

http://www.hrvatskenovine.at/hn/ (http://www.hrvatskenovine.at/hn/)

Papérnato izdâjně gradiščanskohrvacke "Hrvacke novin" jě i lépo ilustrérano.
Kakti primer (i kak morebitna PObuda na pretplatu) evo iskrenéranoga broja 11 od 12.III.2010.
3 POdatkoteke su na žalost mega-bajtne iliVi vele-bitně (saka 20-tek MBy).
Vukupni broj strânic: 28.
http://www.forumgorica.com/kajkavski/gradisce-i-turopolisce-burgenland-und-turenland/msg14114/#msg14114 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/gradisce-i-turopolisce-burgenland-und-turenland/msg14114/#msg14114)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 01, 2010, 02:03:10 prijepodne


Katoliki v internâtu na internetu

katolici.org

Koliko je težak Kristov križ?

„Neprikladne procedure za određivanje podobnosti kandidata za svećeništvo i redovništvo; nedovoljna ljudska, moralna, intelektualna i duhovna izobrazba u sjemeništima i novicijatima...“ samo su neki od uzroka da se i među svećenicima i redovnicima pojave izrodi koji su „do te  mjere zatamnili svjetlo evanđelja što nisu stigla učiniti ni stoljeća progona“.

Središnja pučka pobožnost tijekom korizmenog vremena jest put križa, odnosno križni put (lat. via crucis ili via dolorosa). Njegova specifičnost je u tome što je izrastao izravno iz naroda – najprije u Jeruzalemu, a potom se, kao dio franjevačke duhovnosti, proširio na Zapad. Danas se po crkvama na hrvatskom govornom području mogu susresti različiti tekstovi koji prate, najčešće, četrnaest postaja kojima se prizivlje u pamet muka i smrt Kristova. No, koliko god da bilo dobrih duhovno-poticajnih razmišljanja, obični puk je naviknuo na onaj što se može naći u Biserju sv. Ante i starim pjesmaricama. Vjerojatno zbog toga što na jednostavan način govori o ljudskom grijehu, smislu i plodu križa. Tako u Trećoj postaji čovjek priznaje: „Kako su teški naši grijesi! Pod njihovim teretom pada Onaj koji sve drži svemoćnom riječju svojom; a pada zato da se mi podignemo iz zloća svojih“. I uistinu, svaki grijeh i danas učinjen dio je Kristovog teškog križa kojeg On nosi ka Golgoti da bi ga učinio simbolom uskrsne pobjede. U povijesnoj realnosti kada je tjelesni Isus po(d)nio križ posebno strašno je djelovao kontekst te životne drame koji govori o zatajenju i izdaji onih koji su mu bili najbliži; o preziru i pljuvanju onih koji su se prethodno zaklinjali u Njega. Zbog toga i danas posebnu gorčinu izazivaju grijesi koje čine Kristovi najbliži sljedbenici. Osobito ako svojim postupcima negiraju Boga kao Oca, Otkupitelja i Tješitelja. Iz te perspektive valja promatrati i Bogu vapijuće grijehe zlostavljanja i pedofilije koji su počinili svećenici, a o njima naširoko danas pišu novine na Zapadu.

Ono što je odavno intelektualcima jasno – a to i ekleziologija ističe – jest da i u Crkvi ima grijeha. Ona kao Božanska i ljudska ustanova, istovremeno je i sveta i grješna. Ali ono što puni medijske prostore posljednjih godina a govori o seksualnim skandalima svećenika i zlostavljanjima maloljetnika kao da je prevršilo svaku mjeru. Iz toga je razloga papa Benedikt XVI. poslao pismo katolicima u Irskoj nastojeći sanirati već počinjenu štetu, uputiti na potrebu radikalnog odbacivanja grijeha i predložiti „put ozdravljenja, obnove i zadovoljštine". Važna stavka koju Papa navodi jest sveopća sekularizacija koja je potencijalnu svećeničku bazu na Zapadu, dobrano uzdrmala. Drugim riječim kazano: očito je da, kao što ni rode ne donose djecu, tako ni svećenici ne padaju s neba. Oni su dio naroda u kojem se rađaju i kao takvi su, u određenoj mjeri, obilježeni društvom. „Neprikladne procedure za određivanje podobnosti kandidata za svećeništvo i redovništvo; nedovoljna ljudska, moralna, intelektualna i duhovna izobrazba u sjemeništima i novicijatima...“ samo su neki od uzroka da se i među svećenicima i redovnicima pojave izrodi koji su „do te  mjere zatamnili svjetlo evanđelja što nisu stigla učiniti ni stoljeća progona“.

Kada ovakve stvari isplivaju na površinu mnogi počinju postavljati ono, u suvremenom ambijentu vječno, pitanje smisla celibata, zaboravljajući da se pedofilija i slične nastranosti pojavljuju u gotovo svim slojevima društva. Točno je i razumljivo da onaizgleda još strašnije kada ju počine oni kod bi trebali biti oaza utjehe za žrtve. Ali je također točno da joj uzrok nije u celibatu. Jasno je, pak, da on nosi svoje izazove i vjerojatno će budućnost Katoličke crkve premisliti o njegovoj korisnosti, no danas se u njemu ne treba tražiti krivca za najgnusnije grijehe protiv Šeste Božje zapovijedi. Štoviše oni koji su dali obećanje da će živjeti kao beženci, oni moraju biti svjesni svoje odgovornosti pred Bogom i ljudima i sukladno tomu moralno se usmjeriti svoje moralno ponašanje.

Ipak, i iznad celibata postoje zakoni koji obvezuju čovjeka a time i svećenika. To su prirodni zakoni. Stoga se prekršaj zavjeta beženstva ne može jednako tretirati ako je učinjen sa ženom, s muškarcem ili s djetetom. U tom je smislu seksualni grijeh svećenika sa ženskom osobom još uvijek (nota bene!) pad, ali prirodan. Istodobno se to ni u kojem slučaju ne može ustvrditi kada se radi o seksualnom činu s muškarcem ili u najgorem slučaju s djetetom. To naš narod dobrano razumijeva i shodno tomu se ponaša. No, zaključno kazano, svaki grijeh kojeg učini svećenik jest poseban udarac Kristu na putu ka Golgoti i za njega će on kat-tad ispaštati. Stoga nisu bezrazložno teolozi kazali da je poseban dio pakla rezerviran za loše svećenike, redovnike i redovnice. Papa je toga svjestan i zato poziva na obraćenje, osobito u ovoj Godini svećenika.


Piše: Josip Vajdner
KTA/KNI


http://www.katolici.org/dogadjanja.php?action=c_vidi&id=16014 (http://www.katolici.org/dogadjanja.php?action=c_vidi&id=16014)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 01, 2010, 02:04:37 prijepodne


Glasnik Samobora i Svete Nedelje, 12.03.2010.

Zvjezdan Linić - DUHOVNI STUPAC
 
Prispodoba "o izgubljenom sinu" ocrtava osnovne istine sakramenta ispovijedi

Milosrdni otac – razvratni sin


Gotovo da se možemo prepoznati kad počnemo zavidjeti grešnicima; kao da nas kršćane Božji zakon sputava i da mi zapravo često nemamo od života ono što bismo mogli imati kad ne bi bilo tog Božjeg zakona. Smatramo životom ono što život nije. "Ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje!", tvrdi Otac, nagovarajući starijeg sina da se i on počne radovati ovom događaju.


Korizma nam nudi priču. Divna prigoda za stati pred sebe i otkriti poziv uteći se milosrđu Božjem. Isus priča.
    Redovito volimo ovu prispodobu nazivati "o izgubljenom sinu". Međutim, ovo je daleko više prispodoba o milosrdnom Ocu. Otac je pravi subjekt ove Isusove priče. Otac je najaktivniji. Otac preuzima inicijativu u sva tri dijela ove prispodobe. Otac je tu neprestano budan i spreman praštati i ljubiti.
    Vjerujem da se i mi volimo negdje naći čitajući ili slušajući ovu prispodobu. Najčešće odmah pomislimo iskreno ili farizejski da se prepoznajemo u mlađem sinu. To je tip čovjeka, slaba, grešna, koji je sposoban učiniti i velike grijehe, koji može duboko raniti drugoga. To je svaki grešnik. Zato je cijela epizoda poziv na obraćenje, na povratak Ocu, na ispovijed i pomirenje. U svim katekizamskim priručnicima s ovom se slikom najbolje mogu ocrtati osnovne istine sakramenta ispovijedi.
    Sigurno, ova prispodoba ne želi nikoga ohrabriti na rasipni i grešni život. Naprotiv, u razgovoru sa starijim sinom očito izlazi ono što mi tako teško shvaćamo: da ono iskustvo što ga je mlađi sin imao nije bio život. To je smrt. To ne spada u životni staž. Njegov povratak Ocu je istinski novi početak, on je ustao na novi život. Stariji sin misli da je njegov brat proživio svoje dane. Misli da se naužio života, da ima nešto od života. Gotovo da se možemo prepoznati kad počnemo zavidjeti grešnicima; kao da nas kršćane Božji zakon sputava i da mi zapravo često nemamo od života ono što bismo mogli imati kad ne bi bilo tog Božjeg zakona. Smatramo životom ono što život nije. "Ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje!", tvrdi Otac, nagovarajući starijeg sina da se i on počne radovati ovom događaju.
    Ovu je prispodobu Isus rekao i nama. Ona je za sva vremena. Nema nikoga na svijetu, pa ne znam koliko i kako sagriješio, a da ne bi imao moguć pristup Ocu. Bog je dobar i davatelj života. Iskreno pokajanje, čežnja za životom, prihvaćanje njegova zagrljaja - to je dovoljno da se uđe u iskustvo novog, čistog, Božjeg života. Jedina pretpostavka u svemu tome jest prepoznavanje svog stanja u istini. Mlađi je sin, kako kaže evanđelje danas, "konačno došao k sebi", shvatio je što se dogodilo, vidio je istinu svojih odnosa - prema Bogu, prema ocu, prema sebi. I odlučio se vratiti.
    Bilo bi divno kad bismo sebe vidjeli u ljubavi Božjoj i u jednostavnosti našeg vjerničkog života. Možda nisi imao dramatsko iskustvo rasipnog sina, možda se nikad nisi udaljio, udaljila od Boga nekim teškim prestupkom zakona, možda je tvoj život protekao u relativnoj vjernosti i nastojanju oko dobra. Raduj se i shvati - to je tajna onoga što Otac govori starijem sinu: "Ne očekuj plaće za to, jer onda ostaješ lišen iskustva ljubavi. Jer, u tom iskrenom i ustrajnom nastojanju oko dobra 'sve moje tvoje je'", govori Otac. Imaš pravo na moju ljubav. Kako bi bilo divno kad bismo svaki dan svog života prepoznali kao dar ljubavi. Nije potrebno otići od Oca da se na povratku konačno osjeti i vidi kako Otac neizrecivo ljubi. Jer, Otac ljubi tako neprestano svakog dana, u svakodnevici života. To je Otac koji ljubi jednakom ljubavlju i vas koji ste stariji, i sve vas koji ste bolesni, koji pokušavate svoj život vidjeti u svjetlu vjere, kao i one za koje molite i koje biste željeli obraćene vidjeti negdje u svojem krugu ili negdje u blizini Božje ljubavi i u iskustvu sakramenta ispovijedi.


Zvir:
http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?tip=108 (http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?tip=108)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 01, 2010, 02:09:54 prijepodne


Međimurske novine, 23.03.2010., br. 759., str. 20

BOG MOJIH DETALJA

Veliki tjedan je pred vratima


Piše: vlč. Antun Štefan


U našem približavanju Velikom tjednu, jer iduće nedjelje je već Cvjetnica, čitamo kako su pismoznanci i farizeji doveli Isusu ženu koju su uhvatili u preljubu. Imamo pravo zamisliti sve moguće scenarije koji su im omogućili da tu ženu 'uhvate' u preljubu. U tom kontekstu moglo bi se govoriti o varanju među ljudima, o  nevjeri, o preljubu. O nevjeri ili preljubu se može govoriti i kad se radi o bračnom savezu, o ljudima koji su si obećali životnu vjernost "u dobru i u zlu". Tu zasigurno imaju mjesto i oni koji su Bogu obećali vjernost i darovali mu njihov život: svećenici i redovnice - i oni "u dobru i u zlu". O tome društvo u cjelini ne govori, već samo utvrđuje 'činjenice', naravno, poražavajuće. Donosi brojke, statistike, i njima informira javnost. Kad se radi o statistikama, saznajemo da svake godine, od svih sklopljenih brakova, svaki je četvrti [peti] u Hrvatskoj razvrgnut. Koji su razlozi tolikih bračnih brodoloma? Radi li se o nevjerama?! O tome, barem ne na takav način, državna statistika ne govori. U državnoj politici govori se i o pronatalnoj politici, kojom se stimulira rađanje većeg broja djece. U isto vrijeme, na svim razinama, gotovo na svim, "miniramo" te naše dobre nakane. Pogledajte npr. stalaže s novinama, filmove na TV ili počujte naše razgovore, sve puno aluzija i svih mogućih ponuda za seksualna iskustva. Naravno, radi se o "slobodi medija", ali i o slobodi svakoga. I sad ti izađi iz tog začaranog kruga: s jedne strane htjeli bismo imati više djece, imamo čak državnu pronatalnu politiku, a s druge strane, iznutra, "miniramo" sve to nezdravim pristupima seksualnosti, te se čini da nam je od svetoga nimalo stalo.Uopće ne tražimo uzroke za sve to, a zato i nemamo nikakva rješenja. O nevjeri i njezinim posljedicama, o krepostima ispravnog života ne trebaju govoriti samo različite religije i udruge, nego i društvo u cjelini. I opet, to društvo, o kojem govorimo, je društvu gdje je vjersko odvojeno od države, i tako, ono što Crkva predlaže, od toga opet ništa. Crno? Pa,slažem se, ali činjenice su tu. Rješenja? Postoje. Jedan od pristupa rješenju donosi nam evanđelje govoreći o ženi koju su uhvatili u preljubu i koju pismoznanci i farizeji dovode Isusu. Za Isusa je najprije važno da takve, nevjerne (i tonisu samo žene!), ne "stigmatizira", ne hvali ali ni ne kudi, nego ih najprije štiti. Štiti, ne samo od osude drugih, nego i od njih samih, ali i od iskorištavanja njihove situacije. Iskorištavanja takvih tužnih ljudskih sudbina, u našem društvu, postoji: o njima se piše i govori po časopisima ili TV, kao o zvijezdama, do te mjere da njihova nesretna situacija postaje kao nešto normalno, nešto što je za ljude i što se nudi čak kao neki izazov. O onima koji su vjerni se i negovori, a na ljudima koji su doživjeli "brodolom"života, bili oni krivi ili nevini, naslađuju se svi. Gotovo svi. Isus sa svoje strane nudi najprije zaštitu, posebnit retman, posebnu pažnju. Za njih organizira sve pozitivno da bi im pomogao pronaći rješenja. U nevjeri se ne radi samo o osobi koja je to počinila nego i o onoj (ili onima] koji to s njom proživljavaju.
 
Nevjera ili preljub nikad nije izolirana stvarnost Zato Isus, uz preljubnicu, u isto vrijeme, nastoji djelovati i na njezinu okolinu, na ljude koji su mu je doveli, kojima je također potrebna pomoć. Zato im i kaže: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." [Iv 8,7].

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

IMENDANI I BLAGDANI

utorak, 23. ožujka
Oton, Rebeka, Dražen

srijeda, 24. ožujka
Simonjavorka, Latin

četvrtak, 25. ožujka
BLAGOVIJEST.Maja

petak, 26. ožujka
Emanuel, Goran, Maksima

subota, 27. ožujka
Lidija, Rupert, Lađa

nedjelja, 28. ožujka
CVJETNICA, Cvijeta

ponedjeljak, 29. ožujka
vBogoljub, Leonarda[/blue]

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurske novine, pdf

2010 03 23, br. 759.

pregled pdf:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine759i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine759i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey)
download pdf:
http://www.mnovine.net/pdf/759/mnovine759i.pdf (http://www.mnovine.net/pdf/759/mnovine759i.pdf)

Pismohrana rajneše brojov, pdf:
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 04, 2010, 12:12:03 prijepodne


Uskrsni krijes

Vuzmenka/vazmenka/vuzmenjak


U ciklusu godišnjih običaja, naročito u proljetnom i ljetnom razdoblju, istaknuto mjesto zauzima običaj paljenja vatri kao svojevrsni izraz “pučke pobožnosti”, a datumski (u pravilu) vezan uz kršćanski liturgijski kalendar. Kao tradicija baštinjena iz različitih kulturnih miljea i obrazaca, različitih ishodišta i vremena postanka običaj je i danas prisutan u nekim varijantama obredne prakse.

Godišnje vatre (pokladne, jurjevske, uskršnje, ivanjske etc.), ognji, kresovi, simbolikom i impresivnošću izraza kao kontrapunkta bogatog kulturnog mozaika “vječna” su vatra i izvor u istraživačkom radu.

Poznate, ali još uvijek nedovoljno istražene u teorijskom i metodološkom smislu takve su vatre vuzmenke, vazmenke, vuzmice... i o njima je ovdje riječ.

Ključne riječi: uskršnji običaji, uskrsni krijes, sjeverozapadna Hrvatska


Obširnešě:
http://www.emz.hr/ei11/ei11-02Djakovic.pdf (http://www.emz.hr/ei11/ei11-02Djakovic.pdf)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 04, 2010, 12:13:13 prijepodne


18.4.2006
Kamenica, Crkovec, Bedenec (Županija Varaždinska)

Nârodni običaj pâlejna vuzemnic

Lépi vuzmeni običaj pâlejna vuzemnic v našomu sě kraju zadržal do denas. iPortal jě i letos obišel nekuliko vuzemnic otklem vam prenâšamo falaček atmosferě, a posebno raspoloženo društvo zatěkli smo v Kamenice.

http://www.iportal.hr/clanak_.asp?ID=2180 (http://www.iportal.hr/clanak_.asp?ID=2180)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 04, 2010, 12:15:12 prijepodne


Odakle naziv Uskrs?

Slika:
http://www.katolici.org/slike/album/Korizma_Uskrs/uskrs03.jpg (http://www.katolici.org/slike/album/Korizma_Uskrs/uskrs03.jpg)



Hrvatski jezikoslovci riječ Uskrs povezuju s glagolom krsnuti u značenju "oživjeti, dići se". Jezikoslovac Petar Skok spominje i drugi mogući korijen riječi Uskrs. To je riječ krijes. U starohrvatskom je ta riječ označavala sunce u ljetnom, najžarčem suncostaju, solsticiju. Stoga se o Ivanju, tj. 24. lipnja, i pale krijesovi, a valjalo ih je zapaliti vatrom koja se izbija iz kamena, trebalo je kresnuti; i taj glagol ima svoj izvor u već spomenutom glagolu krsnuti. No, ta riječ upozorava na temeljni čovjekov doživljaj u trenutku kad je on iz kremena izbio prvu iskru i tako otkrio vatru. Bila je to posvemašnja novost za čovjeka, i u tom smislu riječi uskrsnuti, uskrs znače: opet se probuditi, podići se. Isto je značenje riječi goristanje, starokajkavskog i današnjeg naziva za Uskrs kod gradišćanskih Hrvata. Stara kajkavska uskrsna pjesma kaže: Isus se je gori stal, smrt je dole potepal.
Dakle, riječ Uskrs jasno upozorava na činjenicu Isusova uskrsnuća, da je Krist ponovno živ jer je raskinuo okove smrti i slavno ustao iz groba; sada je trajno u novoj i vječnoj egzistenciji, u slavi Boga Oca. Uskrsnućem je Krist postavio kamen temeljac novoga, boljega Božjega svijeta. Svijet je to koji tek nastaje, ali mu je Kristovim uskrsnućem zajamčena budućnost. Krist je, stoga, kako piše apostol Pavao, kamen temeljac koji odbaciše graditelji, ali on postade kamen zaglavni; kakvo čudo u očima našim! U riječ Uskrs ugrađena je i poruka o novom poretku koji Vjerovanje izražava riječima: Vjerujem u uskrsnuće mrtvih i život budućega vijeka.

http://www.katolici.org/nauk.php?action=c_vidi&id=9422 (http://www.katolici.org/nauk.php?action=c_vidi&id=9422)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 04, 2010, 12:16:12 prijepodne


ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, OŽUJEK/TRÂVEN 2010.

 O TOMU RAZMIŠLAMO


Vuzmena čestitka gradonâčelnika Grâda Čakovca

     Uskrsli Isus i ove nam godine progovara snagom praznoga groba, snagom uskrsnuća, ustajanjem u novi život, novim stvaranjem. Želi nam odgovoriti na naša brojna lutanja, pitanja, traženja smisla u svijetu i životu oko nas.
     Krist svojim uskrsnućem daje smisao svim našim postavkama, traži preobraže-nog čovjeka kojeg resi ljubav, snaga, koji može pogledati sam sebi u lice, koji pobjeđuje
zlo, bol i smrt. Traži hrabrost, dosljednost, ljubav, opraštanje, preispitivanje savjesti, zajedništvo. Takav život vodi pravim djelima, miru, radosti, uspjehu.
     Novi život koji Isus nudi više nikad neće biti ugrožen nikakvim zemaljskim nasiljem i nikakvim ljudskim slabostima, ljudskom bijedom, mržnjom, izdajom, nevjerom.
     Dobro je zapitati se možemo li i mi tako živjeti?
     Krist nudi oproštenje i nesebičnu ljubav prema braći, što je zahtjevno i naporno jer znači svakodnevno služenje drugom.
     Želim Vam svima da uskrsno vrijeme proslavite u vjerničkom zajedništvu. Neka to budu dani naše nade, životnog ohrabrenja i poticaj na dobro.
     Uskrs kao izvor nepresušne nade neka nam bude poticaj uzajamnoj ljubavi i zajedništvu na putu u budućnost. Neka
nova svjetlost prati naš život, a neka nas prate dobra djela i primjer vlastitog života.
     U ovim bremenitim vremenima okrenimo se jedni drugima, vratimo ljubav i slogu u svoje obitelji jer one su zalog zdravog i pravednijeg društva.
     U ime Grada Čakovca i u svoje osobno ime želim Vam sretan Uskrs!


                                                               GRADONÂČELNIK
                                                               Branko Šalamon

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mjesečni list čakovečkih župa,
Leto XV, br.3, ožujek 2010. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primjeraka


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski vu cirkvami:
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
("privremeno" nedostupno)
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,4989.msg91664.html#msg91664 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,4989.msg91664.html#msg91664)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 04, 2010, 12:56:49 prijepodne


Turbi et Gorbi

Grâdu (Gorice) i (ně samo) turopôlskomu svétu: srěčen Vuzem!

Članem POTgoričkoga forumskoga krščanskoga občinstva i nijovem družinam sě nâjbolšě vu ově svetě dâně nâjvekšoga krščanskoga blagdana.

I něk blagoslov Sěmogûčoga Boga, Oca, Sina, i Duva Svetoga zidě na Vas i ostaně z Vâmi zanavék.


Latinski:
Et benedictio Dei omnipotentis, Patris et Filii et Spiritus Sancti descendat super vos et maneat semper

(Turo Žubro-)Polski:
A błogosławieństwo Boga Wszechmogącego, Ojca i Syna i Ducha Świętego niech zstąpi na was i pozostanie na zawsze.

(i bosno-) sr(e)b(ren)ski*:
"И нека благослов Свемогућег Бога, Оца, Сина, и Духа Светога сиђе на вас и остане с вама заувек"


* Bosančica jě osobita inačica: morfološka i grafiska i ortografiska čiriličkoga pisma.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Bosan%C4%8Dica (http://hr.wikipedia.org/wiki/Bosan%C4%8Dica)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 30, 2010, 11:05:32 poslijepodne

ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, TRÂVEN 2010.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

I TAK VAM JE TO...

 
      Vuzem je minuv i mali Vuzem takaj, pak so počele Pričesti i Ferme. Samo naši velečasniki znajo kak je teško deco držati na žnoricaj i prepravlati jiv za te svete sakramente, a za to nemajo nekšo veliko voljo, ali to morajo zbaviti, jerbo ak nebodo mogli bi kesneše meti kajkakše probleme pre ženidbi ili pak dok bi šteli nekšemo svojemo pajdašo biti kumi. Naši verniki vam imajo kajkakše želje. Napriliko, dostik ga dece štera idejo na Pričest ili pak na Fermo, a jivi roditeli so se nej ftegnuli niti vu cirkvi venčati. Mam so se nej, niti dragi Božek nezna zakaj, posle pak jim je bilo bedasto, a dvajsti let fletno mine. I zato se nej tre nikaj čuditi ak na sakramente mesto roditelov dojdejo japica i mamica, jerbo so japek i mamika naglo zbetežali i to tak kaj so nej mogli vu cirkvo dojti, ali zato oni počakajo deco, kume i vso ostalo rodbino vu restoranu. Tu je meje ljudi, pak se nej tre bojati kaj bi se tua epidemija preširila. Denes vam je več tak gda nišči več ne pita kak je bilo na Pričesti ili na Fermi, što je meuv mešo, kakša je bila propoved, što je fermauv, nek se spituvle, što je biv kum, kaj je kupiv, vu šteromo restorano je bila fešta, kuliko ga rodbine bilo, jeli je biv gostuvanjski meni i gda se dimo išlo? Još navek je nejglavneše, a to se unda i stiha pita: a kaj so kumi kupili? Zdavnja so minuli cajti gda so se kupuvale vure, anjcugi ili pak beciklini, jerbo denes so to televizori, kompjuteri, laptopi, skuteri, a vse kaj je meje od toga bogzna kaj niti ne vredi, očem reči, slaboga kuma so roditeli za kumče zebrali. Kak bilo gda bilo, šteli mi to priznati ili nej, ali tak je. Tak vam se ovo leto pripetilo, dok je biškup spituvav fermanike i pitav je Tončeka: Kaj je Jezuš rekev puci i dečko gda jiv je našev gole vu postelji? Tonček je kak z topa otpovedav: Oblečite se deca! Kak vidimo, što zna, zna. Ili pak se pripetilo vu jenoj grackoj župi gda so došli puca i dečko, šteri so skupa živeli kak študenti, kaj se zapišejo na veronauk kak katekumeni, jerbo bi oni šteli sve sakramente zbaviti kaj bodo se mogli zutra vu cirkvi ženiti! Kak se to naša spametna deca znajo za vse sami pobrigati!

      I neje sam tak pre mladim ljudima, ali kak jiv mi stareši navčimo takši so nam i je. Tak se hajdigpot pripeti kaj deca zbavijo Pričest, Fermo i unda so fraj dok nejdejo vu zamoš, očem reči. dok se ženijo, a dok to mine unda se oni brigajo za svojo deco tak kak smo se i mi pobrigali za jiv. I život teče dale i za Božeka se pak zmislimo dok zbetežamo. I to malo bole, jerbo vu posteli imamo čas premišlavati. Jega naših sosedov, pajdašov ili pak poznatih šteri celo svoje živleje Božeka ne nucajo, ali dok jim nešči hmerje unda se zmislijo gda so i oni deca Božekova i gda bi bilo čistam vredo kajbi velečasni došev na sprevod, a posle i mešo odsluživ. Za vsaki slučaj, mortik, Božek, ipak, postoji! 

      Pričesti i Ferme bodo minule, pred nami so proščeja i urlabi,a gda se, na jesen, pak znova vu cirkvaj zidemo (što dojde) vsi bodemo, pak i velečasniki, pozabili kakše smo nevole meli z decom na protuletje. Za ve tuliko, dostik sam vas šinfav, pozdravlam vas nejlepše kaj morem!
                                                                                                           

Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mjesečni list čakovečkih župa,
Leto XV, br.4, trâven 2010. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primjeraka


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski vu cirkvami:
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
("privremeno" nedostupno)
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,4989.msg91664.html#msg91664 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,4989.msg91664.html#msg91664)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 30, 2010, 10:42:47 poslijepodne


Vid Biblijalog


Bibliju prevodi na kajkavski

Glumec Vid Balog věč deseto leto prevodi Bibliju na kajkavski jel jě, veli, ně malo nejne raštrkane napisane i objavlene kajkavske prevodov. Trebalo bi je sě prikupiti i vusporediti z latinskemi i grčkemi zvirniki ter sěposavetovati z Nadbiskupijum. Kletu bû mu zišel Nôvi zâvet na kajkavskomu.

Snježana Rajačić

Zvir:
http://www.vjesnik.hr/Html/2009/08/01/Clanak.asp?r=zag&c=3 (http://www.vjesnik.hr/Html/2009/08/01/Clanak.asp?r=zag&c=3)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 30, 2010, 10:44:39 poslijepodne


Biblija / Kajkavski

NÔVI ZÂVET

Evanđele po Mateju
http://web.me.com/jurek/kajkavski/matej.html (http://web.me.com/jurek/kajkavski/matej.html)

Evanđele po Marku
http://web.me.com/jurek/kajkavski/marko.html (http://web.me.com/jurek/kajkavski/marko.html)

Evanđele po Luki
http://web.me.com/jurek/kajkavski/luka.html (http://web.me.com/jurek/kajkavski/luka.html)

Evanđele po Ivanu
http://web.me.com/jurek/kajkavski/ivan.html (http://web.me.com/jurek/kajkavski/ivan.html)

Dela Apostolska
http://web.me.com/jurek/kajkavski/dela.html (http://web.me.com/jurek/kajkavski/dela.html)

Poslanica Apostola Pavla Rimlanima
http://web.me.com/jurek/kajkavski/rimlani.html (http://web.me.com/jurek/kajkavski/rimlani.html)

Prva poslanica Apostola Pavla korinčanima
http://web.me.com/jurek/kajkavski/1korintiani.html (http://web.me.com/jurek/kajkavski/1korintiani.html)

Druga poslanica Apostola Pavla korinčanima
http://web.me.com/jurek/kajkavski/2korintiani.html (http://web.me.com/jurek/kajkavski/2korintiani.html)

Poslanica Apostola Pavla Galačanima
http://web.me.com/jurek/kajkavski/galatiani.html (http://web.me.com/jurek/kajkavski/galatiani.html)

Poslanica Apostola Pavla Efežanima
http://web.me.com/jurek/kajkavski/efesci.html (http://web.me.com/jurek/kajkavski/efesci.html)

Poslanica Apostola Pavla Filiplanima
http://web.me.com/jurek/kajkavski/filiplani.html (http://web.me.com/jurek/kajkavski/filiplani.html)

Poslanica Apostola Pavla Kološanima
http://web.me.com/jurek/kajkavski/kolosci.html (http://web.me.com/jurek/kajkavski/kolosci.html)

Prva poslanica Apostola Pavla Solunianima
http://web.me.com/jurek/kajkavski/1solunci.html (http://web.me.com/jurek/kajkavski/1solunci.html)

Druga poslanica Apostola Pavla Solunianima
http://web.me.com/jurek/kajkavski/2solunci.html (http://web.me.com/jurek/kajkavski/2solunci.html)

Prva poslanica Apostola Pavla Timoteju
http://web.me.com/jurek/kajkavski/1timotej.html (http://web.me.com/jurek/kajkavski/1timotej.html)

Druga poslanica Apostola Pavla Timoteju
http://web.me.com/jurek/kajkavski/2timotej.html (http://web.me.com/jurek/kajkavski/2timotej.html)

Poslanica Apostola Pavla Titu
http://web.me.com/jurek/kajkavski/titu.html (http://web.me.com/jurek/kajkavski/titu.html)


Poslanica Apostola Pavla Filemonu
http://web.me.com/jurek/kajkavski/filemon.html (http://web.me.com/jurek/kajkavski/filemon.html)

Poslanica Apostola Pavla Hebrejima
http://web.me.com/jurek/kajkavski/hebrejci.html (http://web.me.com/jurek/kajkavski/hebrejci.html)

Jakovleva Poslanica
http://web.me.com/jurek/kajkavski/jakov.html (http://web.me.com/jurek/kajkavski/jakov.html)

Prva Poslanica Petrova
http://web.me.com/jurek/kajkavski/1petar.html (http://web.me.com/jurek/kajkavski/1petar.html)

Druga Petrova Poslanica
http://web.me.com/jurek/kajkavski/2petar.html (http://web.me.com/jurek/kajkavski/2petar.html)

Prva Poslanica Ivanova
http://web.me.com/jurek/kajkavski/1ivan.html (http://web.me.com/jurek/kajkavski/1ivan.html)

Druga Poslanica Ivanova
http://web.me.com/jurek/kajkavski/2ivan.html (http://web.me.com/jurek/kajkavski/2ivan.html)

Treča Poslanica Ivanova
http://web.me.com/jurek/kajkavski/3ivan.html (http://web.me.com/jurek/kajkavski/3ivan.html)

Judina Poslanica
http://web.me.com/jurek/kajkavski/juda.html (http://web.me.com/jurek/kajkavski/juda.html)

Otkrivenie Jezuša Kristuša po Ivanu
http://web.me.com/jurek/kajkavski/otkrivenie.html (http://web.me.com/jurek/kajkavski/otkrivenie.html)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 11, 2010, 11:45:05 poslijepodne

ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, LIPEN 2010.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

ZVONA ZVONIJO, A MI SLABO ČUJEMO...


    Vsi znamo, bar mi šteri se vsako nedelo, ili pak malo ređeše, okoli cirkvi i Božeka motamo, gda je lani mlajša čakoska cirkva Svetoga Tončeka (mojega imejaka) dobila prava zvona, očem reči, ona štera ne zvonijo prek gramofonske ploče ili pak cedeja, kak je to denes moderno. Vsaki mesec jiv poslušam i morem vam reči gda jiv je jako lejpo čuti. I tak mi je palo na pamet to gda sam vam nej spripovedav kak je to bilo vu Osterajhu, vu levaonici gde so jiv naši hrvaški gastarbajtei zlijali i k nam vu Čakovec poslali. Kak je to šega, tak so i članovi župnoga veča i kumi od zvona išli kaj bodo polek dok so meštri kumiče zlevali. Mel sam srečo kaj je pater Tonček i mene z sobom zeuv, pak vam ve morem reči kak je to tam zgledalo. No, kak bi rekli, to je ve več lanjski sneg i več se nišči ne spomina za južna zvona, jerbo ona zvonijo kak gda so tu odnavek, očem reči, od prvoga dneva od gda je zrasev turen polek cirkve. Sam pater Tonček zna, a i članovi župnoga veča kak je teško peneze na kup nametati kaj se i tua zvona splatijo. Vsa je sreča kaj meštri verjejo velečasnikaj pak čakajo dok se tej penezi pomalem kupčajo. Šteuv sam vam, pravzaprav reči kak me je gazda levaonice vu Insbruku gledav vu oči hajdig dugo i unda me pitav jeli sam ja čakoski gradonačelnik. A unda sam ja jega jako čudno gledav. Na vse zadje se zazvedilo gda je čistam normalno dok se zvona zlevlejo kaj dohaja, z vernikaj i župnikom, i gradonačelnik grada vu šteromo je tua cirkva i je, jerbo pravi gradonačelnik hoda i z ljudima šteri vu cirkvo hodajo, a isto tak i davle peneze za potrebe cirkve, kajbi rekli i za zvona. Nebi šteuv reči gda je naš gradonačelnik nej pravi, ali je nej biv znami, no, mi se još navek nadjamo gda bode poslav bar jenoga kupčeka penez z gracke kase kaj pomore patro Tončeko zakrpati lukje vu župnoj kasi. Verjem gda smo si mi verniki to zaslužili.

    Vu minulo nedelo je obslužavana obletnica i služena meša za vse one šteri so 1945. leta skončali na križnomo poto i bili zakopani vu Maceljskim šumama. Z Čakovca je na to mešo išev jeden  bus ljudi i to je bilo nejveč nas stareših. Nebrem razmeti zakaj nas je tak malo išlo, pak kaj so tej ljudi šteri so poginuli pred 65 let, niti krivi niti dužni, nej zaslužili kajbi se mi dojšli malo pomoliti za jiv. A zna se gda jiv je bilo cirka dvanajst jezeri. Nebrem to razmeti, kak smo jedva napunili jednoga busa, i to obedve cirkve, južna i severna, a dok se ide vu Kumrovec unda se dva busi napunijo za jedno vuro. Brzčas je nekaj znami nej vredo, jerbo je vu Maclju naš negdašji gvardjan i župnik, pater Drago Brgles, zazidav cirkvo Muke Isusove i briga se za to hodočasničko mesto, jer Macelj spada vu župo Đurmanec gde je fra-pater Drago župnik več jedenajst let. Nejsam misliv šinfati, ali nebrem več zdržati.

    Of tjeden bode počelo svecko labodoritaško prvenstvo vu Južni Afriki tak gda bodo vsi naši župniki morali slagati meše vu onaj vuraj gda ga nebode utakmici ak bodo šteli kaj bodo deca i moški dohajali vu cirkve. Nek se zna gda je labodoritanje skorom nejglavneša stvar vu živlejo vsakoga moškoga, a dragi Božek je na odličnomo petomo ili pak šestomo mesti.

    Dok bodete meli vu rokaj ova nova Zvona, vu cirkvi na čakoskomo Jugo bodemo slavili godovno župnoga patrona svetoga Tončeka, pak vse pozivlem kaj dojdete na naše župno proščeje. Ne morate se bojati, nebode vas čuda koštalo, čekam vas posle meše pre prvomo štando na gvirco.

Do drugoč, vaš Tonček!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                             MÂLA ŠÂLA

Na satu vjeronauka vjeroučiteljica Milijana priča malim pravašima o nebu. A sada –  reče sestra Milijana – neka svatko od vas digne ruku tko želi doći u nebo! Svi su, dakako, digli ruku, osim Tončeka. – Što je s tobom, Tonček, zar ti ne želiš doći u nebo? – Ja ne mogu – odvrati Tonček – mama mi je rekla da odmah poslije vjeronauka dođem kući...

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mjesečni list čakovečkih župa,
Leto XV, br.6, lipen 2010. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primjeraka


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski vu cirkvami:
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
("privremeno" nedostupno)
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,4989.msg91664.html#msg91664 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,4989.msg91664.html#msg91664)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(LÔJTRICĚ I LEST)VICĚ (Z)V KOV

VICE VUKOV - Zvona moga grada (SPLIT '70 live), 03 :49
VICE VUKOV - Zvona moga grada (SPLIT '70 live) (http://www.youtube.com/watch?v=bEKurrs-0VA#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 10, 2010, 10:51:21 poslijepodne

Mrla turopôlska prijetelica Marica Kustičova
(čer je jě v zamušu za Turopôlca)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Večerni list, 21.08.2010.

Napisal: Darko Pavičić

Vu povodu

Marica jě držala četiri čoškě fiže don Živka

O ženam ožejnene svečenikov ne pišu mediji, a oně su nâjvekša pôtpora i snâga svem mûžem


Baka, baka... Pusti ti sada što baka radi i kako je ona, nego mi reci zašto se opet svadiš s...” Tako su često započinjali razgovori između ovdje potpisanog novinara i don Živka Kustića kad sam se pokušavao izvući na baku i njezino krhko zdravlje, kao džokera koji redovito pali u trenucima kad sam znao da me s druge strane telefonske žice čeka kiselo-ljuta jezikova juha legende hrvatskoga i katoličkoga novinarstva zbog nekog kritičkog teksta, npr. o zagrebačkom Kaptolu. Međutim, od ovog utorka bake Marice ili tete Marice, Mare Kustić, više nema. Dugogodišnja životna suputnica don Živka Kustića otišla je netom nakon Velike Gospe, kao Velika Gospođa, čekajući valjda da svojim odlaskom svojima doma ne pokvari blagdanske dane. A koincidencija je htjela da se na nebo preseli upravo u vrijeme kad cijela Crkva ženstvo i majčinstvo uzdiže na pijedestal i kao ideal naglašava upravo ženu i njezinu ulogu i požrtvovnost u povijesti ljudskoga roda.
 
A povijest jednoga jedinoga čovjeka (pustimo sad cijeli ljudski rod), našega don Živka Kustića, promijenila je upravo njegova – Marica. Upoznao ju je dok je služio JNA u Nišu, gdje su se i “spanđali”, kako bi rekli po žumberački, što mu je kao bogoslovu tada donijelo više problema od prvotne ugode za ljubavnih susreta. Međutim, pametna Crkva nije htjela izgubiti već tada perspektivnog Živka Kustića, pa mu je predloženo ne da Marici da ‘nogu’ ili da s njome inkognito živi i ima djecu, nego da je lijepo oženi, pa da se tek onda zaredi. Trebalo je ispuniti samo formalnosti, tj. s rimokatoličkog obreda prijeći na grkokatolički. Vjera je ista, papa u Vatikanu, ali oženjen muškarac može postati svećenikom. I don Živko je poslušao svoju savjest i svoje pretpostavljene, no tada, prije više od pola stoljeća, nije ni slutio da će ostatak života morati biti poslušan svojoj Marici. Prekaljeni polemičar, vratolomni kolumnist Glasa Koncila i vazda elokventan sugovornik uvijek je uvažavao stav svoje supruge, koja je držala sva četiri kuta kuće i brinula se o petero djece. Za Udbu, podmetanja, ogovaranja i blebetanja, kako iz komunističkih tako i iz crkvenih redova, baš kao ni njezin suprug, nikada nije marila. Uvijek je imala svoj stav, a koga je još zadesila sudbina da mu ga mora i u lice izgovoriti, dugo je pamtio tu njezinu repliku. Međutim, sudbina joj je namijenila nevidljivu ulogu iza čovjeka-planine koju dijeli s desecima supruga manje ili više poznatih (oženjenih) svećenika, a koje su najveća potpora i snaga svojim muževima. A o njima ne pišu novine i s njima se ne rade veliki intervjui, nema ih ni u red carpetima ni u otvorenima, premda su one često vukle nevidljive konce sudbina svojih supruga. A oni, pak, ništa manje nisu bili crkveniji od njihovih kolega u celibatu. Štoviše, život ih je mnogim detaljima realno podučio.
 
Neznatne i malene, samozatajne i skromne, baš onako evanđeoski, nevidljivom su tintom pisale povijest Crkve na ovim prostorima. Za nadati se samo da im je za križ koji su na zemlji nosile, ondje gore, na Nebu, obilna plaća zajamčena.


Zvir:
http://www.vecernji.hr/kolumne/marica-je-drzala-cetiri-kuta-kuci-don-zivka-kolumna-181476 (http://www.vecernji.hr/kolumne/marica-je-drzala-cetiri-kuta-kuci-don-zivka-kolumna-181476)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 10, 2010, 10:57:57 poslijepodne

ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, SRPEN / KOLOVOZ 2010.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

FRA – PATER ANĐELKO


    Vsaki od nas obslužavle vsako leto svoje godovno, svojega rođendana, a mi stareši se
zmislimo i na svoja gostuvanja, tak gda i to sprefeštamo, jerbo neje ruom mačji kašelj z nekim
živeti na leta, deliti dobro (šteroga ga nejvečpot neje) i ono hudo (štero se z letima nabere).
Isto tak kak mi obslužavlemo vse ono kaj je vredno vu našemo živlejo, tak i naši velečasniki
obslužavlejo svoje obletnice gda so postali velečasniki i gda so prisegli na doživotno služenje
dragomo Božeko. Hajdigpot sam se prijav kak sam gruntav o temo komo je, itak, leži
velečasnikaj ili pak nam, običnaj smrtnikaj, očem reči, jeli je leži služiti dragomo Božeko ili
pak biti ožejeni. Kak i vsaki od nas tak i ja tiram vodo na svoj melin i mislim gda je nam
ožejenima čuda teži jerbo, ne verjem, gda dragi Božek gomba, ruom, na vsako sitnico štero
velečasniki zfušajo. No, kak bilo gda bilo očem vam, pravzaprav, reči gda je naš čakoski
velečasnik, fra-pater Anđelko početkom julijuša, na samo godovno svetih Čirila i Metoda,
preslavil svojo četrdesetpet letnico kak služi, nejpredi, Božeko, a unda i nam ljudima. Mi vu
Čakovco se moremo pofaliti gda je več 14 let, kajbi rekli skorom trečinu toga cajta prinas i tu
pase Božekove birkice, malo vu Čakovco, a malo pre Svetomo Roko, Miholjanaj i nebi šteuv
nabrajati gde je vse biv kak kapelan i ispovednik, jerbo gda je pater Anđelko došev k nam
unda je još čakoska župa Svetoga Mikloša biškupa bila nejvekša vu Zagrebečkoj nadbiskupiji,
a o Varaždinskoj biskupiji so se stopram počeli spominati. Nejsam šteuv z tem reči kak pater
Anđelko ima več hajdig let, nek gda je zdavnja došev k nam. Verjem gda ga nejga nikoga
med nami šteri se more potužiti gda mo je pater Anđelko nej nekaj napraviv kaj mo je trelo. I
to je još nej vse. Ovo leto bode pater Anđelko preslavil još jedno obljetnico: včasi mo bode
pet let otkak vređuvle ova naša Zvona. Je, kak vidimo, Zvona zvonijo, a vreme leti. Pak sam
vam, pravzaprav i to šteuv reči, vse kaj pater Anđelko prime vu roke vse je kak treba. Fala
dragomo Božeko kaj nam ga je poslav, a patero pak želem dobro zdravje i kaj bodemo još
dugo na ovom sveto skup živeli. I na vse zadje skorom sam vam pozabiv reči, kuliko pater
Anđelko znači za ovo naše čakosko bratstvo ak ga jegova brača, od milja, zovejo Japa. Takšo
ceno si, ipak, treba zaslužiti. Japa, vsaka vam čast!

    Leto je odnavek bilo vreme za hodočašča, pak se tak i ovo leto naše obedve čakoske
župe ravnajo na Bistrico, na Trsat, a vu augustušo se bode išlo i vu Lurd. Dok čakamo na tua
hodočašča naši so velečasniki, gvardjan, pater Stanko, južni župnik, pater Tonček i nejmlajši
čakoski frater, pater Jožek, skupa z našim provincijalom, patrom Željkijom, odleteli na par
dni vu Peru. Verjem gda znate gda je Peru država vu Južni Ameriki, polek Brazila i gda je
nejmeje dvajsti pot vekša od Lejpe naše i gda ga tam nejveč Indijancov, a polek jiv ga je i
cirka pet jezeri Hrvatov. A zbog naših ljudi i naši fratri tam imajo svojega misionara, a to je
naš čovek z Lendave, biškup Gerard Žerdin. Naši patri, skupa z provincijalom, so išli vu Peru
jerbo je tam naš biškup zarediv za đakona našega Perija Horvatovoga z čakoskoga juga šteri
bode vem tam, kak šegrt, na praksi, a drugo leto bode se vrnul i kak pater Pero bode služiv
mlado mešo. Neje lefko bilo našim patrima jerbo je do Perua deset jezeri kilometrov, a znate
kak se reoplani nišejo dok so vu zrako. Ali dragi Božek jiv je čuvav i srečno so se vrnuli
nazaj k nam. Kak so nam rekli, prešli so hajdig jezeri kilometrov po Peruu, nekaj po zrako,
nekaj po zemli, a hajdig toga i po vodi. Niti Indijanci, niti krokodili, a niti pak druge zveri so
jim nej naškodile, tak gda smo pak vsi, fala dragomo Božeko, na brojo.

    Pred nami je i ono stareše čakosko proščeje, Prcinkulovo. Zadjipot sam vas pozval na
gvirc za Antonovo pak ste nej došli, a ve vas pak čakam pod šatorom prek cirkve. Dok pete
vun z cirkve samo ravno idite i nebrete me fulati.

Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                             MÂLA ŠÂLA

IDEM, PAK SI MISLIM…
- Mijenjam zdravstvenu knjižicu za štednu. Šifra: Zdravlje je najveće bogatstvo!

Ovce nose zvona, a ljudi mobitele!

Na faksu sam kao Bog. Svi znaju da postojim, ali me nitko nije vidio!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mjesečni list čakovečkih župa,
Leto XV, br.7/8, srpen/kolovoz 2010. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primjeraka


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski vu cirkvami:
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(LÔJTRICĚ I LEST)VICĚ (Z)VÛKOV

VICE VUKOV - Zvona moga grada (SPLIT '70 live), 03 :49
VICE VUKOV - Zvona moga grada (SPLIT '70 live) (http://www.youtube.com/watch?v=bEKurrs-0VA#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 10, 2010, 11:10:39 poslijepodne

Festival „KAJ v Zelini“, 29.-31. svibna 2008.

Kajkavska večernica z mešum (prema zapisu z 19. st.)

Cirkva svetih Treh Kraljuv v Kominu
30. svibna 2008.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA

po sledečomu zapisu z 19. stoletja:

1) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)

2) html (editérajuči) oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)


Nakladnik
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina

Za nakladnika
Ivica Kukovačec, dipl.ing.el.

Urednik
Dr. sc. Zvonimir Kurečić

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

VEČERNICA I MEŠA

POLEG  STARE  NAVADE  SLAVNE
NADBIŠKUPIJE  ZAGREBEČKE
VU STAREM  HORVATSKEM  KAJKAVSKEM  JEZIKU
ZNOVIČ  SPRAVLJENA
PO  MEŠNIKU  DR.  ZVONIMIRU  KUREČIĆU
PREBENDARU  PRVOSTOLNE  CIRKVE ZAGREBEČKE
VU  ZAGREBU  2008.


SVETEK PRESVETUGA SRCA JEZUŠEVUGA

Proštenjarska cirkva svetih Treh Kraljuv v Kominu
vu fari Veliki Bisag
Petek, 30. svibnja 2008. v 19.00 vur


Glavni mešnik:
dr. Zvonimir Kurečić
 prebendar prvostolne cirkve zagrebečke

Sumešniki:
mons. Lovro Cindori, kanonikuš prvostolnoga kaptola v Zagrebu
preč. Mirko Totović, prebendar prvostolne cirkve zagrebečke
preč. Maksimilijan Herceg, plebanuš bisaški

Popevaju:
Časne sestre Družbe Kćeri Božje ljubavi z Zagreba:
s. Paula Boršćak
s. Marjana Koščak
s. Marija Beroš
s. Ivana Margarin
Jelena Križanić


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01., 15:00
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01. (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk#)

Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 02., 15:00
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 02. (http://www.youtube.com/watch?v=hSnMFRVeNoU#)

Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 03., 15:00
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 03. (http://www.youtube.com/watch?v=9yiwi-D4pXc#)

Kajkavska večernica Kaj v Zelini 2008. 04., 15:00
Kajkavska večernica Kaj v Zelini 2008. 04. (http://www.youtube.com/watch?v=0_ReE9AmE20#)

Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 05., 01:46
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 05. (http://www.youtube.com/watch?v=iQ1NMMW5-10#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 10, 2010, 11:21:51 poslijepodne

Leto dân kesnešě bilo jě ovak:

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

Festival „KAJ v Zelini“ '09

Kajkavska večernica z mešum (prema zapisu z 19. st.)

Cirkva svetih Treh Kraljuv v Kominu
30. svibna 2009.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA

po sledečomu zapisu z 19. stoletja:

1) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)

2) html (editérajuči) oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)


Nakladnik
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina

Za nakladnika
Ivica Kukovačec, dipl.ing.el.

Urednik
Dr. sc. Zvonimir Kurečić

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

VEČERNICA I MEŠA

POLEG  STARE  NAVADE  SLAVNE
NADBIŠKUPIJE  ZAGREBEČKE
VU STAREM  HORVATSKEM  KAJKAVSKEM  JEZIKU
ZNOVIČ  SPRAVLJENA
PO  MEŠNIKU  DR.  ZVONIMIRU  KUREČIĆU
PREBENDARU  PRVOSTOLNE  CIRKVE ZAGREBEČKE
VU  ZAGREBU  2008.


SVETEK (NADVEČERJE) DUHOV ILI TROJAKOV

Proštenjarska cirkva svetih Treh Kraljuv v Kominu
vu fari Veliki Bisag
Sobota, 30. svibnja 2009.  v 19.00 vur


Glavni mešnik:
dr. Zvonimir Kurečić
 prebendar prvostolne cirkve zagrebečke

Sumešniki:
mons. Lovro Cindori, kanonikuš prvostolnoga kaptola v Zagrebu
preč. Maksimilijan Herceg, plebanuš bisaški
preč. Mirko Totović, prebendar prvostolne cirkve zagrebečke

Popevaju (ak je jenako kak i pre leto dan) :
Časne sestre Družbe Kćeri Božje ljubavi z Zagreba:
s. Paula Boršćak
s. Marjana Koščak
s. Marija Beroš
s. Ivana Margarin
Jelena Križanić


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2009. 01., 15:00
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2009. 01. (http://www.youtube.com/watch?v=UxrmAmUBRsc#)

Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2009 . 02., 15:00
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2009 . 02. (http://www.youtube.com/watch?v=_1Cmw9ln4Y8#)

Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2009. 03., 15:00
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2009. 03. (http://www.youtube.com/watch?v=gyKYDCBsiE8#)

Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2009. 04., 15:00
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2009. 04. (http://www.youtube.com/watch?v=PQC2tep00iw#)

Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2009. 05., 05:52
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2009. 05. (http://www.youtube.com/watch?v=7JFygGUqi0k#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 16, 2010, 10:12:49 poslijepodne

Mati Tereza Kosovija

100. obletnica rođejna Materě Terezě

Agnesa Gonxhe Bojaxhiu rodjena je naime u Skopju, 1910. godine u katoličkoj obitelji - prema jednim izvorima njezin je otac bio Albanac, prema drugima vlaškog (cincarskog), odnosno, aromunskog porijekla, dok joj je majka prema nekima bila Talijanka, a prema drugima Albanka iz grada Skadra ili s Kosova.

Obširnešě:
http://www.funkhauseuropa.de/sendungen/radio_forum/beitraege/2010/08/tereza.phtml?pbild=0 (http://www.funkhauseuropa.de/sendungen/radio_forum/beitraege/2010/08/tereza.phtml?pbild=0)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Mati Tereza Kesovija
TEREZA KESOVIJA - Kad Porastes, Sine, 03:30
(engl. sin = gréj, gréh)
TEREZA KESOVIJA - Kad Porastes, Sine (http://www.youtube.com/watch?v=Wzw1KGSvwjo#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Toše Proeski i Mati Tereza, 03:30
Toše Proeski nastapuva na svečenosta po povod dodeluvanjeto na nagradite Majka Tereza vo MANU - 2004 godina
Tose Proeski i Majka Tereza (http://www.youtube.com/watch?v=d29wZeS_7tk#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 16, 2010, 10:14:02 poslijepodne

ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, RUJEN 2010.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

BILI  SMO  VU LURDO

Verjem gda ti dnevi i te cajti vu Lurdo nigdar nebodo pozableni. Vsima je bilo lejpo, a i vreme nas je poslužilo, a nejsrečneši so bili oni šteri so tam zbavili spoved na štero so se na leta prepravlali. Neje ruom tak lefko hititi z hrbta terha šteroga čovek na leta nosi, ali je čuda lepše dok se ga reši.

     Kak sam vam biv i rekev, vu augustušo so čakoske obedve župe organizerale hodočašče Majki Božjoj vu Lurd. Ak vam rečem gda je Lurd vu Francuskoj bodete se smijali jerbo to vsi znajo, a ja sam to rekev sam za one štero so nej sigurni. Sto vjernikov je putuvalo vu Lurd i to je nej mala pokora jerbo se dva dni tre tua pelati, dva dni dimo, a dva dni ste tam vu spominko i molitvi za našom Nebeskom Majkicom.Morete si misliti kak je to lepo čuti gda sto ljudi skupa moli, a još je lepše videti gda tak čuda ljudi skup popevle. Najte me krivo razmeti, ali popevanje čuda bole zgledi jerbo je teško vse te glase vu isto vrečo deti kaj bi se i dobro čulo. Nek mi dragi Božek ne zeme za greh, ali mi je črez glavo preletela i misel kak se naša Marijica kajkaj toga naposluša. Neje niti njoj lefko, a mi vsi mislimo kak strašno lejpo popevlemo. Nekaj meje od štiri jezere kilometrov smo prešli tua i nazaj. Pak to tre zdržati, ljudi moji. Neje lefko bilo niti šoferaj, a niti pak autobusaj. Bus šteri je pelauv južne romare je ostav vu defekto. Počiv mo je španer, a dok so, posle kalvarije i popravka, dojšli dimo vsi so išli na vaganje i unda se zazvedilo gda je biv preveč opterečeni jerbo so hodočasniki meli preveč kil. Što bi rekev, a tak smo kredno zgledali. Ve me bodete vi pitali zakaj se španer nej ftrgev dok so ta išli, ali vam bodem povedav gda so hodočasniki bili lefki kak mladi piceki posle zajtreka vu Nici gde so Francozi z četrdeset kroasani i deset kil kruha nahranili sto ljudi. Skorom sam pozabil gda je potrošeno jeno pedset malih pekmezov i isto tuliko maslacov. No, kaj nebode zgledalo gda so vu Evropi tak bogečki zajtreki, nej, čaja ste mogli dobiti i po tripot. Bilo vam ga vsega dok ga je bilo, očem reči, oni šteri so se rano stali so vse meli, ali so zato oni zadnji nej nikaj dobili. Dobro so nas ovi Francozi prečitali, znali so gda idemo prema Lurdo i gda još imamo peneze, pak so se nej preveč utrašali. Na vse zadje pak se i na hodočaščo treba odricati hajdig toga, a nejleži se odreči onoga kaj niti ne dobite. Ako je to tua Evropa vu štero nas zovejo unda jim se, zanavek, moremo na temo zafaliti. Mi nečemo iti vu Evropo kaj bodemo tam lačni i ženi. No, tej zajtrek je biv fletno pozableni jerbo nam je Majka Božja Lurdska bila vse bliže i bliže, a nišči se je nej več za zajtrek spominav čim je dojšla večerja na stol. Verjem gda ti dnevi i te cajti vu Lurdo nigdar nebodo pozableni. Vsima je bilo lejpo, a i vreme nas je poslužilo, a nejsrečneši so bili oni šteri so tam zbavili spoved na štero so se na leta prepravlali. Neje ruom tak lefko hititi z hrbta terha šteroga čovek na leta nosi, ali je čuda lepše dok se ga reši. Več sam vam povedav kakše je nevole meuv južni autobus, a francoski žandari so trenerali strogočo na autobusačo Frankijo šteri je voziv  hodočasnike iz sjeverne župe Svetoga Mikloša, to vam je ona prek štreke. Nebodete veruvali, ali žandari so nej mogli najti niti jedno falingo niti Frenkijo, a niti pak jegovomo autobuso makar so rovali skorom jedno vuro. Morem vam reči gda so policaji vseposod policaji: vidite prinas skupa hodajo dva policaji, a vu Francuskoj tri: jeden čita, drugi piše, a tretji pak telefonera. Bole gda je tak nek gda je of tretji na burzi kak prinas. Fala dragomo Božeko i Majki Božjoj Lurdskoj vsi smo se srečno vrnuli i vu ono minulo soboto se več hodočastilo na Trsat, a ve pak idemo i vu Ludbreg. Proščeja bode završila Tončekova južna župa na Malo mešo gda svetkuje obletnico posvečenja cirkve. Vsi ste pozvani!                                         

Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                             MÂLA ŠÂLA

                                                            Vuk i kozlići

Dođe vuk ispred kuće sedam kozlića i reče: - Otvorite vratašca, ja sam vaša majčica i nosim vam friško toplo mlijeko!! – Ne pričaj gluposti! Mi smo mamu poslali po pivo!!!

                                                             Lopov

Sudac pita optuženoga: - Razbili ste izlog i uzeli zlatan sat? Zašto? –  Pa, kako, zašto, na izlogu je pisalo: „Iskoristite priliku!“

                                                              Jabuka

Pozove učitelj Ivicu pred ploču i veli mu: - Nacrtaj jabuku! Pita njega Ivica:- Je l kiselu il slatku?


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XV, br.9, rujen 2010. l.
Nâkladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Nâklada 750 primjeraka


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01. (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(LÔJTRICĚ I LEST)VICĚ (Z)VÛKOV
VICE VUKOV - Zvona moga grada, 03 :31
VICE VUKOV - ZVONA MOGA GRADA (http://www.youtube.com/watch?v=LFxI_8FIYuE#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 17, 2010, 02:49:52 poslijepodne

ČAKOVEC, 17. 10. 2010.
Koncert zbora "Makovci"

U nedjelju 17. listopada Pjevački zbor "Makovci" iz Čakovca obilježit će 25. obljetnicu svog osnutka. Tim povodom će u 18.30 sati u župnoj crkvi Svetog Nikole biskupa u Čakovcu biti služena sveta misa, na kojoj će Makovci pjevati. Nakon svete mise, u Katoličkom domu bit će prigodan koncert i promocija CD-a zbora "Makovci", koji se okupio za ovu prigodu, nakon što je odlaskom njegovog osnivača i voditelja patra Dragutina Brgleza u drugu župu prestao djelovati. (sm)

http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=3229:koncert-zbora-qmakovciq&catid=73:najave&Itemid=149 (http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=3229:koncert-zbora-qmakovciq&catid=73:najave&Itemid=149)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


U Čakovcu 25. obljetnica "Makovaca"     
ČAKOVEC, 17. 10. 2010.

 
U nedjelju 17. listopada u Čakovcu će se proslaviti 25. obljetnica osnutka poznatog dječjeg zbora "Makovci" kojeg je niz godina vodio fra Drago Brglez za vrijeme svog službovanja u čakovečkom samostanu i župi sv. Nikole. Za tu prigodu ponovno su se okupili danas već odrasli "Makovci" te će zajedno pjevati na misi u 18,30 sati, koju će u župnoj crkvi sv. Nikole predvoditi fra Željko Železnjak, provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Nakon mise održat će se u dvorani Katoličkog doma prigodan program s koncertom.

http://www.biskupija-varazdinska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=933%3Au-akovcu-25-obljetnica-qmakovacaq&catid=46%3Anajave&lang=hr (http://www.biskupija-varazdinska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=933%3Au-akovcu-25-obljetnica-qmakovacaq&catid=46%3Anajave&lang=hr)


Portal & Oltar vžd-biskupije:
http://www.biskupija-varazdinska.hr/ (http://www.biskupija-varazdinska.hr/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *     

Ovo nésu Makovci, nek neki nôvi klinci (isto z Čakovca)...

Prvi samostalni koncert dječjeg zbora župe Sv. Nikole Biskupa održan 14.06.2009. u Katoličkom domu u Čakovcu.

Dječji zbor župe Sv. Nikole Biskupa Čakovec - Princ mira, 04:01

Dječji zbor župe Sv. Nikole Biskupa Čakovec - Princ mira (http://www.youtube.com/watch?v=zNRDxPIVI7Y#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 17, 2010, 02:51:02 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, LISTOPAD 2010.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

MAKOVCI  PAK  POPEVLEJO


     Pozabiv sam vam nekaj spripovedati kaj se pripetilo na Prcinkulovo, a nekak si gruntam gda bi vi to morali znati. Znate vi gda za Prcinkulovo vu Čakovec dohajajo romari, očem reči, hodočasniki iz vsih gradi i seli z falačka zemle med dvemi vodami, a isto tak i hajdig onih šteri dohajajo zvuna, kajbi rekli, vum Međimorja, a i vum Lejpe naše. Verjem gda vam je poznato kak se vu cirkvi Svetoga Mikloša, za proščeje, služijo meše na četiri svecka jezika i to na hrvaškom, mađarskom, slovenskom i na međimorskom. Za minulo Prcinkulovo je glavna meša bila na dvoriščo pod orehaj i pod šatorom, a unda vam kaj što dojde k meši. Hajdig je onih šteri dojdejo zbogradi Božeka i Marijice, a nešterni dojdejo jerbo imajo čas, a nemajo peneze za gvirc. Tak si je jeden gospon, šteri je biv naslojeni na jabuko, vužgav cigaretlina pod mešom. Dok sam ga spaziv, tak sam se resrdiv kaj mi je piva z roke pala.

     Nekaj slično se je pripetilo, na Malo mešo, vu našoj južnoj cirkvi Svetoga Tončeka. Jednoj mamici je, za vreme meše, zazvoniv mobitel i ona se kak poslovna žena lejpo oglasila: Čuj, Franca, kaj me ve zoveš, kaj ne vidiš gda sam pre meši?

      Minulo nedelo je pater Željko, provincijal i šef našaj fratraj i patraj, blagoslovil novoga kipa svetoga Franceka z ftičaj, šteroga je napraviv isti mešter kak i svetoga Tončeka, pred par let. Čim je kip biv postavleni, očem reči, več isto odvečer so se okoli jega počeli shajati mački i gledali so vu Franceka, a gda nejso niti z okom trepnuli. Par dni mi je trelo dok sam zazvediv kaj oni pravzaprav očejo. Najme kaj, čakali so jeli bode šteri ftič opav doli.

      Jesen je dojšla več minuli mesec i gorice se berejo furt dok dežđ ne curi. Tak vam je minulo soboto brav i moj pajdaš Tonča. Nikak mi je nej šteuv povedati zakaj je pozvav tulikše težake, a gorice so nej bile bogzna kak rodne. Malo mi je biv sličen našaj ministraj, jerbo je vejč potrošiv nek je zasluživ. Neje gda bi se faliv, ali fletneše je vino teklo vu suhe požirake naše nek je mošt tekev z preše. Nejsam vupav preveč Tončija spituvati, jerbo kak je on nagel mogev bi me zbrisati z liste beračov, a to ruom nebi šteuv, znate kak vam je to, tu se malo dela, a jesti i pijače ga je kuliko što more. Meuv vam je i berače z Dalmacije i z Švicarske. Dok so stranjski vidli kuliko ga to posla, a kakša je fešta posle bila nejso mogli k sebi dojti. A mi se žalimo kak je prinas kriza. Zato je i Hans pitav predi nek je dimo išev: - A kakša bi fešta bila gda je privas nej kriza? A kaj se on razme vu našo krizo, pak je kriza negdi drugdi kam smo ga nej pelali.

      Drugo nedelo, sedemnajstoga oktobra bodo Makovci popevali vu Katoličkomo domo skupa z patrom Dragijom Brglezom šteri jiv je, pred 25. let prebrav i zebrav, a i jeno trinaest let, skupa žnjimi, popevav po Međimorjo, po Lepoj našoj i po Evropi. Je gda so Makovci ve malo stareši kak so bili pred 15, 20 ili pak 25 let, ali koga to sekera, važno je gda, još navek, lejpo popevlejo. Očem vam reči kaj nebodete pozabili dojti, a koncert bode navečer posle meše i prosim vas lejpo kaj si neka zapišete, jerbo vam bode posle žal, ali vam niti ja nebodem mogev pomoči. Dvajstipet obletnica je sam jempot i nigdar več!

ČAKOVEC, 17. 10. 2010. / Koncert zbora "Makovci"

U nedjelju 17. listopada Pjevački zbor "Makovci" iz Čakovca obilježit će 25. obljetnicu svog osnutka.

Obširnešě :
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg23456/#msg23456 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg23456/#msg23456)

Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                             MÂLA ŠÂLA

                                                            Luksuz

Kako živiš?  – pita prijatelj prijatelja. – Luksuzno! – Kako to misliš? – Pa, jedem luk i lijem suze!       

                                                         Baba

Baba ulazi u autobus i pokazuje vozaču iskaznicu! – Pa to je đačka iskaznica!?

Eto vidiš koliko dugo čekam bus!
                                                               Obiteljska

Imali su četiri sina. Prvi je bio bankar, drugi je također bio u zatvoru. Treći je završio fakultet, a ni četvrti se nije mogao zaposliti.


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mjesečni list čakovečkih župa,
Leto XV, br.7/8, listopad 2010. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primjeraka


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01. (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvona moga grada - Split 2010 (live) - Sasa Jakelic, 04:19
Zvona moga grada - Split 2010 (live) - Sasa Jakelic (http://www.youtube.com/watch?v=OsapBLjz6dQ#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 28, 2010, 01:35:40 poslijepodne

Fala Božek za Međimurje (Klemenčić, Draksar, Belčić), 07:25

Fala Božek za Međimurje (Klemenčić, Draksar, Belčić) (http://www.youtube.com/watch?v=QtSWR3M3T1o#)


FALA BOŽEK ZA MEĐIMURJE

Da Božek svet je podelil,
sakomu nekaj je dobroga dal.
Dragi se Božek jako zmočil,
pak je rekel: "Malo bi spal".

Još Božek je oči ne sklopil
ili si prespal bar kratek čas,
još je ne praf nit zadremal,
da na jemput začuje glas:

"Bez zamere, Bogek moj dragi,
znam da si truden i da bi spal,
kak dete tvoje sam bi te pital,
a meni Bogek, kaj meni buš dal?

Ja čovek sam mali, dober i pošten
i to kaj mi daš, to si bum zel.
Kakši potok, zemljicu, trsek...
Moj dragi Bogek, to bi ja štel!"

Videl je Božek da čovek je pošten,
da srebra i zlata si on ne želi,
neg zemlju i posel on išče,
pak Božek njemu ovak veli:

"Još jeden imam komad zemlje,
najlepši na svetu kaj za se sam zbral.
V srcu ti vidim - čestit si čovek,
ne bu mi krivo, bum ti ga dal!

Lefko ga najdeš, kak raj je lepi,
med Murom i Dravom tam ti leži.
De čuješ ftičju najlepšu popevku,
Međimurje to je - tu doma buš ti!

V srce ti dajem još i ovo:
bodi sakomu čoveku brat!
Bodi ponos svojega roda,
Međimurec bodi, bodi Hrvat!"

Razmel je čovek te navuk Božji,
suzu je spustil jer - vesel je bil.
Još denes tu orje, seja i kopa,
svoje je lice pred nikim ne skril!

Međimurci dragi,
ne hodite preveč v stranjski svet.
Bodite doma, tu tak je lepo,
živeli Međimurci, jezero let!


Zvonimir Klemenčić
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 28, 2010, 01:38:04 poslijepodne

ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, STUDENI 2010.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

NAJTE ME KRIVO RAZMETI!!!

Rečite mi, prosim vas lejpo, kajbi vi rekli na to gda najdete mlado stvoreje od petnaest let štero je, ovo jesen, genulo vu prvi razred sredje škole i on je agnostik, a na protuletje je biv na fermi. Unda je nej biv agnostik gda mo je kum kupiv laptopa i vespo. Mortik mo se agnosik skazav dok so mo vespo, pre diskačo, fkrali, jerbo jo je pozabiv zaklenuti. I ja sam vam agnostik, vsako leto za Martinje.


     Dok si počnem premišlavati o temo kaj bode od nas, našega Međimorja i Lejpe naše, navek me misel odvleče na naše mlade jerbo na njimi bi trebav of naš svet, a žnjim i ova naša domaja, ostati. Tak so nas bar naši japice i stari japice vučili. Najgerek sam kaj bode, itak, od teh naših mladih zišlo? Vsi znamo gda je prek interneta i televizije k nam dojšlo vse ono nejhujše i to ono kaj smo nigdar nej šteli i čemo smo se nikak nej nadjali. Čim so se meje odprle mam se navelikom počelo piti, makar smo pili i predi, počeli smo pušiti stranjske cigaretline, a o drogi kaj se niti nebodemo spominali. Nebrem reči, to so brzčas, jako velike nevole, ali meni se vam vidi čuda hujše to kaj nam mladi hodajo vu škole, a preleni so (no nej vsi) kajbi se nekaj navčili. I nej sam to, dok završijo škole slabo se kcoj držijo gda si posla iščejo, predi bi rekev gda se vugiblejo posla, očem reči, iščejo si posla, a molijo dragoga Božeka gda si ga ne najdejo. I to je još nej vse: nečejo se ženiti, a i dok se oženijo nečejo deco meti. Ve vidite na kaj smo dojšli, a nej tak zdavnja je Međimorje naše malo bilo nejgosteše naseljeno vu ovom delu Evrope, očem reči, nejveč smo dece delali, a ve so naši mladi i za to leni. Moramo deti roko na srce i priznati gda je za to nejveč kriv Internet i kompjuteri, a niti televizija je tu nej brez greha. Negda je to vse bilo drugač, negda ga nej bilo niti televizije, a predi toga niti struje, tak gda je dragi Božek sunce pospraviv spat i naši japice i mamice so se pomalem vu postelo ravnali, a tam so se igrali z onim kaj jim je bilo pre roki i kaj so meli i zato se i tuliko dece narodilo. I unda se narodilo vsako dete štero je Božek dauv i nikomo je nej palo na pamet kajbi biv nekaj špekulerav, jerbo so unda naši stareši bili bogoboječi i nikše so jim coprarije i huncvutarije hodale po pameti. Skorom vsi so unda bili katoliki sam so, tu i tam, nešterni bili komunisti. A vsi znamo gda so komunisti nigdar nej delali stisko vu cirkvi sam za Vuzem gda so, po skrivečki, nesli šunko na posvečaje. I ve vam dojde ono kaj nebrem nikak razmeti. Dojšla nam je tua demokracija, izborili smo se za svojo Hrvacko, na štero smo čakali od stoletja sedmog i gda smo mogli hodati vu cirkvo, a kaj nas je nej nišči zapišuvav ili pak na komitet prijaviv, unda so nam se cirkve počele prazniti. Negda smo vsi bili verniki: mi jedni smo veruvali gda Božek postoji i oni drugi šteri so veruvali gda Božek ne postoji, a unda smo zebrali novoga precednika Ivija Josipoviča i on je nej niti ateista, a niti vjernik, nek je agnostik. Posle toga so tej agnostiki rasli kak glive posle dežđa. Nekak mi se zdi gda so se naši mladi, kak dečki, tak i puce, prijeli za toga agnostika kak pijanec za potno leso. Verjem gda vejč od pol mladih nezna pravzaprav kaj to znači agnostik, ali je to denes jako moderno i nej tre v nedelo iti k meši. Rečite mi, prosim vas lejpo, kajbi vi rekli na to gda najdete mlado stvoreje od petnaest let štero je, ovo jesen, genulo vu prvi razred sredje škole i on je agnostik, a na protuletje je biv na fermi. Unda je nej biv agnostik gda mo je kum kupiv laptopa i vespo. Mortik mo se agnosik skazav dok so mo vespo, pre diskačo, fkrali, jerbo jo je pozabiv zaklenuti. I ja sam vam agnostik, vsako leto za Martinje, a unda vse dojde na svoje gda se drugi den odvečer zbudim z bubnjarom vu glavi i prosim Božeka nekmi razbistri glavo i več nigdar nebum pil vejč nek morem zdržati. I kak nam je dragi Božek navek pre roki gda nam tre pomoči, tak i meni pomore, a unda vam ja ne pijem vse do prve prilike. Pak me Božek več jako dobro pozna i nikaj mi ne zameri.

Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                             MÂLA ŠÂLA

                                                            Sveti Nikola
 
Župnik je ispred kipa sv. Nikole pronašao pismo:
„Dragi sv. Nikola, pošalji mi 200 kuna.“
Župnik je u pismo stavio 100 kuna i odnio dječaku koji je pismo napisao. Sutradan je pronašao poruku:
- Hvala ti, sv. Nikola, ali drugi put nemoj slati preko župnika, pola je za poštarinu uzeo.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mjesečni list čakovečkih župa,
Leto XV, br.11, studeni 2010. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primjeraka


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01. (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

GORAN KARAN - Zvona moga grada, 03:50
GORAN KARAN - Zvona moga grada (http://www.youtube.com/watch?v=vcRcnsul9qE#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 22, 2010, 10:06:18 poslijepodne

Gradišćanske „Hrvatske novine“
Sub., 18/12/2010

Crikva i vjera

Marija uzor poniznosti

Mnogokrat mi dojde u glavu, da su se sveci držali za najveće grišnike, ali nisu bili, oni su se nek iz velike poniznosti držali za velike grišnike. A ča nam preostaje, da spustimo i se kajemo i kajemo i ponavljamo: Bože smiluj se meni grišniku! Doli znet korunu iz glave i postaviti ju na glavu grišnikom, bolesnim ubogim, nevoljnim, zaostavnim, ke smo dužni redovito opet pohadjati, batriti, pomagati u poniznosti spustiti se do zadnjega grišnika.

Piše Joško Preč


Na Elizabetin pozdrav Marija ovako odgovara: „Zvišuje duša moja Gospodina, i obradovao se je duh moj u Bogu spasu mojem, ča se je ogledao na poniznost službenice svoje. Nut zato ćedu me od sada blaženom zvati sva pokoljenja.“ Popašćila se je prik brigovlja k teti svojoj Elizabeti. I kad Elizabeta doživi blizinu Marije i Jezuša, koga pod srcem nosi, obradovao se je u nje majkinoj utrobi Ivan i očistio se je još u majkinoj utrobi od istočnoga griha.

Zvišuje Marija gospodina, a ona se drži nek za neznatnu službenicu Gospodinovu. Tako je, veliki ljudi se držu za neznatne, nevažne, a mali išću svoju hvalu i daju se od ljudi svečevati, hvaliti. Hvale su vridni sveci, jer ih je Bog odlikovao, uzvišio. Ali ovi sveci su se držali i se držu i sada za nevridne, neznatne, kao Blažena Divica Marija. Sveci su se shranjali skrivali pred hvalom. Ne nam Gospodine, ne nam, samo tebi Bože sva dika i hvala, to je bilo njevo držanje. Svi se moramo pitati: ča imaš, ča nisi dostao, i kako se moreš hvaliti s tim, ča ni tvoje, to je jedino dar Božji.

Marija ide Elizabeti i ostane kod Marije do tri miseci. Sveci se družu, dobro se ćutu jedan zu drugoga. A ne sveci, osebujno ti, ki se držu za većega, ostavu človika bez pomilovanja.

Koliko bolesnikov je mogla Marija pohoditi u Nazaretu, ali ona ni peljala dnevnik i nije popisala svoje dobre čine, te je sve Bogu zručila. Sv. Ivan Krstitelj se nij još i toliko držao za vridnoga, da razveže obuću Jezuševu. Stotnik Jezuš: Nisam vridan, da dojdeš pod krov moj, nego reci samo rič, i ozdravit će sluga moj.

Jezuš rekao je o sebi: „Zamite na se jaram moj i učite se od mene, ar sam krotak i ponizan u srcu. Jezuš ni organizirao svoj svetačni ulazak u Jeruzalem, to je učinio narod, ki je bio oduševljen od njega. Marija je i ovako molila kako tete Elizabete: „Zruši zmožne s prijestolja i uzviši ponizne.“ Gdo se dobro ćuti med gizdavimi. Ni Jezuš se nije dobro ćutio med gizdavimi farizeji. Gdo se dobro ćuti u blizini takovoga človika, ki nek doli gleda na te, ki te podcjenjuje, ne časti, ča smo dužni svim ljudem iskazati.

Otac Bog je najjače ponizio svojega ljubljenoga jedinoga Sina, da je dao da u štali dojde na svit. Ovo je bila poniznost još i poniznost ispod poniznosti. Sin Božji se rodi u štali. Ali ni u štali nima mira, mora pobignut u Egipat.

Mnogokrat mi dojde u glavu, da su se sveci držali za najveće grišnike, ali nisu bili, oni su se nek iz velike poniznosti držali za velike grišnike. A ča nam preostaje, da spustimo i se kajemo i kajemo i ponavljamo: Bože smiluj se meni grišniku! Doli znet korunu iz glave i postaviti ju na glavu grišnikom, bolesnim ubogim, nevoljnim, zaostavnim, ke smo dužni redovito opet pohadjati, batriti, pomagati u poniznosti spustiti se do zadnjega grišnika.         


Zvir:
http://hrvatskenovine.at/clanak/18-12-2010/marija-uzor-poniznosti-pise-josko-prec (http://hrvatskenovine.at/clanak/18-12-2010/marija-uzor-poniznosti-pise-josko-prec)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

kolo slavuj božićna svetačnost
kad je marija sinka rodila
, 05:21

kad je marija sinka rodila (http://www.youtube.com/watch?v=5qJ1t3h-nik#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 22, 2010, 10:08:33 poslijepodne

ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, PROSINEC 2010.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI[/b]

ZVONA  VEČ  PETNAJST  LET  ZVONIJO…

Fala dragomo Božeko šteri nam je nejveč pomogev kaj smo skup ostali i kaj ZVONA još dendenes zvonijo i nek nas Božek i dale poživi i nek nam da pamet kaj bodejo Zvona mogla još hajdig let zvoniti..


     Vreme nej gda prehaja neg leti, ma kuliko god mi čkomeli o temo. Nebrem veruvati gda je več petnaest let minulo od dneva gda so ZVONA SVETOGA MIKLOŠA  prvipot zazvonila. Veruvali vi ili nej, ali to je bilo vu minulomo stoletjo, 1995. leta, a vože so vlekli pater Drago Brglez kakti glavni i odgovorni, a pomagali so mo Ernest Fišer, Pavel Jurinec, Anica Žišković, Ivo Pranjić, profesor Kapun i Pišta Damiš, a mene so prikrpali sam zato kajbi kvoruma za belot meli. Zvona so furt zvonila makar so se zvonari menjali, jerbo so jedni patri i fratri odhajali z Čakovca, a drugi so dohajali. Kajti nebode zišlo gda se falim, ali moram spomenuti vse one šteri so se za vuže držali kak bi Zvona mogla tulikša leta zvoniti. Bar one glavne, očem reči, one šteri so odgovarjali, a isto tak i one šteri so delali. 1998. leta je pater Drago Brglez odišev z Čakovca, pak je glavni postav pater Dragec Bedeničić, a Zvona je skup metav pater Smiljan. Za dve leti je patra Smiljana voda odnesla vu Kino gde je postav misionar na riži i vodi, a posla se prijev fra-pater Ilija. On je hercuvav punih pet let vse dok ga je provincijal, pater Željko, nej poslav vu Osijek za župnika, a to vam je bilo pred pet let, kajbi rekli dvejezerepetoga leta. Toga leta se vu glavno i odgovorno foteljo sev međimorski gvardjan i sjeverni čakoski župnik, pater Stanko, šteri još dendenes odgovarja za vse kaj mi napišemo, a Zvona skup meče i briga se kaj redovito zvonijo, pater Anđelko. Verjem gda vam je vsima poznato gda so naše i vaše novine nejpredi bile ZVONA SVETOGA MIKLOŠA i gda so počela zvoniti vu negdašnjoj velikoj čakoskoj župi, a gda je i cirkva Svetoga Tončeka (mojega imejaka) na čakoskomo Jugo dobila svoja zvona od unda se i naše novine zovejo sam ZVONA. No, neje to ruom tak bilo, jerbo se velika čakoska župa Svetoga Mikloša Biškupa restepla na hajdig menših, tak gda so Šenkovčari, Mačkovčari, Prslavčari i Vanovčari dobili svoje župe, a Savčari so se priženili k Strahoninčaraj, tak gda ova naša denešja ZVONA zvonijo sam za ove dve čakoske župe, ono Miklošovo na severo i ovo mojo Tončekovo na Jugo. Kak so se glavni zvonari mejali, tak so i drugi suradniki, očem reči, „novinari“ dohajali i othajali, ali od prvih brojov do ve so ostali Pavel Jurinec, Pišta Damiš, profesor Kapun, gospođa Ana i moj Tonček, a več jedanaest let južne stranice vređuvle pater Tonček (pak moj imejak) Jesenović. Hajdig let smo skup ostali, pajdašijo tirali i Zvona pisali. Kajbom rekev, neje navek lefko napisati, a ak bodem vam po istini povedav, neje navek niti vam lefko čitati. Fala dragomo Božeko šteri nam je nejveč pomogev kaj smo skup ostali i kaj ZVONA još dendenes zvonijo i nek nas Božek i dale poživi i nek nam da pamet kaj bodejo Zvona mogla još hajdig let zvoniti. Još sam vam šteuv sam to reči: zazvediv sam da kuliko so Zvona vsaki den vse stareša, tuliko smo i mi šteri jiv pišemo stareši. I nej sam stareši, nek i spametneši, ali vas prosim kaj to nebi nikomo rekli kaj se nebi zazvedilo.                                                         
     Pred nami je svetek rođenja Isuseka, a našev sam jedno čestitko z minuloga stoletja: Povodom nadolazečih novogodišnjih praznika čestitam vam srečne i blagoslovlene božične blagdane. I još nekaj kcoj: Dej nam Božek zdraviče, a na to Mlado leto vsega obilja!                                                                                         

Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                             MÂLA ŠÂLA

                                                            U Župnom klubu

Stalni gost Kluba upita konobara koji je jako ponosan na svoje brkove:
-   Imate li još onog vina koje smo pili prošle nedjelje?
-   Ima, ima, bez brige!
-   Onda mi, molim vas, donesite mrzlo pivo.

* * * * * * * *

  - I kad bih imao sto godina, najljepši dan bi mi uvijek bio sutra!             

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mjesečni list čakovečkih župa,
Leto XV, br.12, prosinec 2010. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primjeraka


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01. (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
                                                                                                                                                 
Đani Stipaničev - Zvona moga grada (Evergreen 2009.), 04 :08

Đani Stipaničev - Zvona moga grada (Evergreen 2009.) (http://www.youtube.com/watch?v=n7HlFx-a_r4#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 22, 2010, 10:10:52 poslijepodne

Bogekove (Božične) pesme


Marija se Majka trudi - Međimurje

Marija se majka trudi svetoga Jožefa budi.
«Stani Jožef, dobro moje, rodila bum dete svoje.»
«Ne plaši se, o Marija, lepo ime, Majka mila!
Varaš Betlehem bogati, stana hoću poiskati.»
Sveti Jožef još zvečera pohodil je Betlehema.
Tam su stranjski ljudi bili, stana nisu zadobili.
Sveti Jošef ovak veli, ter Mariju razveseli:
«naj se, draga, žalostiti, vun z varaša nam bu iti.

Zvir:
http://www.katolici.org/sakralna.php?action=c_vidi&id=23 (http://www.katolici.org/sakralna.php?action=c_vidi&id=23)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
                                                                                                                                                 
Ima jedna mala gospa Marija,
Što sve mi draža biva što je starija.
Jer ona me je prvog trudno rodila,
Za ručicu me slabu prva vodila.

Prva me na ovom svijetu volila,
Prva se za mene Bogu molila,
Kupala me suzom, Bog joj platio,
Anđeo joj suzom suzu vratio;

Dojila me mlijekom svoje ljubavi,
Učila me ovaj jezik ubavi,
S kojim ću i onda slatko tepati,
Kada ću za plotom možda krepati.

Samo tebe volim, draga nacijo,
Samo tebi služim, oj Kroacijo,
Što si duša, jezik, majka, a ne znamen,
Za te živim, samo za te, amen!


Klapa Janjevo - Gospa Marija (Antun Gustav Matoš), 03:28

Klapa Janjevo - Gospa Marija (Antun Gustav Matoš) (http://www.youtube.com/watch?v=d3lh3L8y1WY#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 22, 2010, 10:32:39 poslijepodne

Poslunete dušice

POSLUNETE DUŠICE, DUŠICE
OD MARIJE DEVICE,
OD MARIJE DEVICE

KAK JE SINKA ZIBALA, ZIBALA
PESMICE MU SPEVALA,
PESMICE MU SPEVALA

VUSNI, VUSNI SINEK MOJ, SINEK MOJ
ZEMl CVETEK POKOJ SVOJ,
ZEMI CVETEK POKOJ SVOJ

HODI, HODI GRLICA, GRLICA
O TI MIRNA TIČICA,
O TI MIRNA TIČICA

NUNAJ MALO DETEŠCE, DETEŠCE
NUNAJ MOJE SRČECE,
NUNAJ MOJE SRČECE

MAJKA OČE SPEVATI, SPEVATl
JOŽEF MIRNO ZIBATI,
JOŽEF MIRNO ZIBATI


Božičně pesmě OSS-a Bûševec:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/o-yes-yes-busevec/msg8216/#msg8216 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/o-yes-yes-busevec/msg8216/#msg8216)


3. Poslan je angel Gabrijel, 2:51
Paslan je angel Gabrijel (http://www.youtube.com/watch?v=WPbC_CvHVb8#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 22, 2010, 10:36:40 poslijepodne

Naj Vam Božič zasvetli kot zvezda,
donoseči Vam obilje vedrine i vere.
V cele Nove išli šče dalše k svetlu,
Vaše sreče ne bilo nikak've mere.

Prof. Želko Funda


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
                                                                                                                                                 
 Cinkuši – Božična (bežična)
Cinkusi-Bozicna (1998), 04:31

Cinkusi-Bozicna (1998) (http://www.youtube.com/watch?v=tqFlUnUi5gU#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 25, 2010, 08:01:42 poslijepodne

Turbi et Gorbi

Grâdu (Gorice) i (ně samo) turopôlskomu svétu: srěčen Bogek!

Članem POTgoričkoga forumskoga krščanskoga občinstva i nijovem družinam sě nâjbolšě vu ově svetě dâně velikoga krščanskoga blagdana.

I něk blagoslov Sěmogûčoga Boga, Oca, Sina, i Duva Svetoga zidě na Vas i ostaně z Vâmi zanavék.


Latinski:
Et benedictio Dei omnipotentis, Patris et Filii et Spiritus Sancti descendat super vos et maneat semper

(Turo Žubro-)Polski:
A błogosławieństwo Boga Wszechmogącego, Ojca i Syna i Ducha Świętego niech zstąpi na was i pozostanie na zawsze.

(i bosno-) sr(e)b(ren)ski*:
"И нека благослов Свемогућег Бога, Оца, Сина, и Духа Светога сиђе на вас и остане с вама заувек"


* Bosančica jě osobita inačica: morfološka i grafiska i ortografiska čiriličkoga pisma.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Bosan%C4%8Dica (http://hr.wikipedia.org/wiki/Bosan%C4%8Dica)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 04, 2011, 11:08:44 poslijepodne

Spisatelem, čitatelem i obdržavatelem POrtâla něk bû
blago(o)slovlen Bogek, ter srěčno Nôvo i nôvo leto dvâjězeraijedanâjsto.

„Na to mlado leto, zdravi veseli, tusti debeli kak šumski jeleni. Dej vam Bog konjiče, voliče, račiče*, puriče, živinice, praščiče. V štali ždrebice, v pojati telice, v kocu prasice, a mej malo žganice. Jare jarine, črne hajdine, žarke pšenice, zlata i srebra. Dušnoga zveličeja, mira Božjega, blagoslova Božjega pak najvejč. Faljen bodi Jezuš Kristuš!“  (*)


Za lubitelě varijetea (varietas delectat):
Pûčko kazališčě Ogranka „Selačke slôgě“ z Bûševca
- Kishon na bûševski nâčin
V novomu letu vse bude drugač
Monodrama za glumca i ženski glâs
http://www.forumgorica.com/kajkavski/o-yes-yes-busevec/msg8711/#msg8711 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/o-yes-yes-busevec/msg8711/#msg8711)

Za PO-Stojaně, oně z Konstantinopola
Nôvo leto isto(kontra- i) pro-kleto ...
Leti vrime, idu dani,
Sve je isto ka i lani
http://www.forumgorica.com/general-discussion/stari-zvuci-domaceg-vinila/msg8744/#msg8744 (http://www.forumgorica.com/general-discussion/stari-zvuci-domaceg-vinila/msg8744/#msg8744)


* Zvir:
OŠ TOMAŠA GORIČANCA MALA SUBOTICA, MEĐIMURJE
“KAK SU SE NEGDA DECA IGRALA V SOBOTICI I PALOVCU“
http://www.slideshare.net/turistickakultura/djecje-igre-u-subotici-i-palovcu-otkrijmo-vrednote-hrvatsk (http://www.slideshare.net/turistickakultura/djecje-igre-u-subotici-i-palovcu-otkrijmo-vrednote-hrvatsk)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * 

* Za „modernistě“, (vr)agnostikě, (jeb)ateistě i ině jebivetrě:
Natur.opôlec Vam dâl ivragu pic.ekov, (ku)rac.ekov, …   (nem.: ku, Kuh = krava)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 04, 2011, 11:23:36 poslijepodne

croatia.ch
Vuz pravoslavni Božič:
Proturéčnosti vuspostavě Hrvackě pravoslavně cirkvě
Imaju li pravoslavni građani Hrvackě snâgě i mûdrosti, da v sve domovine Hrvacke proglâse svû autokefalnu Cirkvu, tera morě i tréba biti v prijatelskem vezam z SPC, al ně ojne ovisna? To jě v interesu mira i stabilnosti. Isus jě sve vučenike pozdrâvlal isklučivo z pozdravom: „Mir vam!“.

Nâstavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg9319/#msg9319 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg9319/#msg9319)

Kada je NDH propala Komunistička je vlast raspustila HPC i mitropolita Germogena kao i najveći broj svećenika HPC (njih 42) likvidirala, jer su ih smatrali zagriženim antikomunistima. Ponovno je vraćena jurisdikcija Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska_pravoslavna_crkva (http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska_pravoslavna_crkva)

POUBIJANO SVEĆENSTVO HPC OD PARTIZANA 1945. GODINE
http://www.hrvatskipravoslavci.com/index.php?option=com_content&view=article&id=334:hrvatski-pravoslavni-sveenici-proglaeni-svetcima&catid=4:duhovnosti&Itemid=11 (http://www.hrvatskipravoslavci.com/index.php?option=com_content&view=article&id=334:hrvatski-pravoslavni-sveenici-proglaeni-svetcima&catid=4:duhovnosti&Itemid=11)

Hrvatska pravoslavna zajednica
http://www.hrvatskipravoslavci.com/ (http://www.hrvatskipravoslavci.com/)

HRT1:
Vide(l)o: 1942 6 7 Osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve (07.06.1942.)
1942 6 7 Osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve (http://www.youtube.com/watch?v=UCMsZyK-OOM#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 05, 2011, 01:49:36 prijepodne

Međimurske novine, 23.03.2010., br. 759., str. 20
BOG MOJIH DETALJA
Piše: vlč. Antun Štefan
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg14120/#msg14120 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg14120/#msg14120) 


Iz tiska je izašla knjiga pod naslovom Bog mojih detalja, koje je autor i pisac prečasni Antun Štefan iz Preloga, na službi duhovnika u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu.
Na 144 stranice Štefan piše kako osjeća (ćuti) Boga u detaljima života u svom svećeničkom i misionarskom životu. Zapravo piše ili otkriva velikog Boga u malim detaljima ljudskog života. Uvodnik kojeg potpisuje urednik Matej Glavica to naziva misterijem, koji je svećenikovom oku, uhu i srcu jednostavniji izazov nego običnom čovjeku. Knjiga je izašla u nakladi zagrebačke Teovizije, a može se naručiti kod međimurskih župnika. (S. Mesarić)

Zvir: Međimurske novine

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

U izdanju «Teovizije» Zagreb u srpnju ove godine iz tiska je izašla knjiga vlč. Tonija Štefana pod nazivom «Bog mojih detalja».

To djelo, izašlo kao 21. knjiga «Teovizijine» biblioteke «Riječ za dobar dan», uredio je Matej Glavica koji u uvodniku pod nazivom «Detalji koji život znače» čitatelju posvješćuje kako je autor prihvatio izazov: oćutjeti Boga u detaljima života. Tom mišlju otvara se zbirka detalja iz svećeničkog i misionarskog života Tonija Štefana koji otkriva velikoga Boga u malim detaljima ljudskoga života. Za to je potrebno pažljivije otvoriti oko i uho, a najviše srce. U taj izazov sigurno je jednostavnije bilo upustiti se svećeničkom oku, uhu i srcu, smatra Glavica koji naglašava da svećenik Štefan kroz dragocjeni mozaik od 51 priče na 150 stranica pokazuje kako osobno ima duboko iskustvo Isusa u detaljima svoga života. Štefanovu zbirku krase i obilježavaju zadivljenost Isusovom osobom, njegovim načinima i postupcima i njegovim životnim detaljima. Sve se kreće oko i zbog Isusa – a kako bi drugačije i mogao govoriti i pisati svećenik?, pita se urednik koji zaključuje da su detalji u zbirci istinski doživljaji, ne naučena teologija, čak ne niti životna škola, nego živi doticaj Boga.

Autor knjige, Antun Toni Štefan, rođen je 1960. godine u Prelogu u donjem Međimurju, a za svećenika je zaređen 1986. u Zagrebu. Iste godine odlazi u afričku državu Benin gdje je kao misionar u biskupiji Porto-Novo djelovao punih 18 godina. U župi Svete Obitelji u Adjarri bio je župnikom 16 godina, sve do povratka u Varaždinsku biskupiju 2004. godine. Tri godine vodio je biskupijski Ured za pastoral duhovnih zvanja i Misijski ured, a od 2007. godine na službi je duhovnika u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu. Posljednjih godina surađuje s nekoliko javnih medija, pa je tako nastala i ova zbirka kraćih duhovnih priča, koju zaključuje upravo ona o uskrsnoj radosti i pobjedi: «Uskrsni Isus je pobjednik u našim životima. I uistinu više ništa nije isto od kada je On hodao ovom Zemljom.»

Jasminka Bakoš-Kocijan


http://www.biskupija-varazdinska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=824%3Albog-mojih-detaljar-vl-tonija-tefana&lang=hr (http://www.biskupija-varazdinska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=824%3Albog-mojih-detaljar-vl-tonija-tefana&lang=hr)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 06, 2011, 10:30:57 poslijepodne


Domačinem i posetitelem foruma teri (pravo)slâvě Božiča (Bogeka) po c(es)arskomu julijânskomu kalendâru, čestit.ka:
Hristos se rodi!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

HR.isto.s se rodi.
Isti smo rod.
Gens una sumus*.
(rěkli bi šah.isti)


* slogan mednârodně šahôvničkě organizâcijě
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 15, 2011, 06:34:59 poslijepodne

Bôgekovi (Božični) običaji Podravske Sěsvet

V ostvarejnu filma sudelovali su vučeniki i vučiteli PŠ Podravskě Sěsvetě, ter gospon Josip Cugovčan.


"Božič v Sesvetam"- Božićni običaji Podravskih Sesveta, 06:15

"Božič v Sesvetam"- Božićni običaji Podravskih Sesveta (http://www.youtube.com/watch?v=ATIGg_9w8XQ#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 15, 2011, 09:21:08 poslijepodne

ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, SEČEN 2011.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

PAK PET LET BODE FLETNO MINULO

„Zvona“ i posle petnajst let vsaki mesec zazvonijo i zvonijo.
Morem vam reči gda se ova svecka i hrvaška kriza nekak zarivala i med naše fratre i patre jerbo ga nej bilo domjenka. Rekli so nam gda je to šega sam za okrogle obljetnice, a 15 je nigdar nej biv okrogli broj.
Vse je jasno, pak naši patri hodajo po potima svetoga Franceka, a on je navek živev na slaboj košti i neje se reshitavav. Kuliko sam meuv za čuti nešterni z uredništva, šteri imajo jako radi šveckoga stola, so se žalili svetomo Tončeko.
No, nikaj zato, bode se počakalo do okrogle 20-letnice, pak se unda bode to nadoknadilo, ak več drugač nebre. 


Vu zadjemo brojo minuloga leta sam pripovedav o temo kak so naša i vaša „Zvona“ počela zvoniti, što je za to biv kriv, a što još i denes vože vleče tak gda „Zvona“ i posle petnajst let vsaki mesec zazvonijo i zvonijo. Kak se to šika, za petnajsti rođendan je naš glavni urednik pozvav vse novinare z Čakovca, očem reči, z Međimorja na kup, tak gda smo se i mogli malo pofaliti kaj smo vse napisali črez tulikša leta, a posle spominka jiv je pater gvardjan pozvav na zakusko i druženje v Župni klub kaj bodo znali gda so došli k hiži gde se znajo šege kak tre stranjske pogostiti, jerbo je advent vreme darivanja. A vu nedelo, i to ono zadjo pred Božičom, je bila tribina vu Katoličkomo domo na šteroj so pater Mirko Mataušić i gospa Jasminka Bakoš Kocijan falili nas „zvonare“ tak kaj se vse prašilo. Tak nam i treba gda smo si nej drugo niti zaslužili. Morem vam reči gda se ova svecka i hrvaška kriza nekak zarivala i med naše fratre i patre jerbo ga nej bilo domjenka. Rekli so nam gda je to šega sam za okrogle obljetnice, a 15 je nigdar nej biv okrogli broj. Gvardjan, župnik, glavni i odgovorni urednik so šteli i to zrihtati i mi novinari smo bili za to, ali je, nebodete veruvali, pater Anđelko, kak glavni ekonom farofa,, očem reči, čovek šteri vu rokaj drži ključe od kase, nej biv za to.  Negdi je našev i pred nas je dev, nekše stare samostanske regule gda nebrejo biti dva domjenki za jedno fešto. A rekev sam vam več gda je domjenak biv posle spominka z novinaraj. Če si duže gruntam vse sam sigurneši gda je pater Anđelko meuv praf. Vu temo cajto mi je biv spodoben našemo glavnomo državnomo bankaro, gospono Rohatinskomo, jerbo gda on nekaj veli niti gospa Kosor ne vupa brzčas nikaj pitati. I vam je ve jasno zakaj je pater Stanko nikaj nej pitav. Vse je jasno, pak naši patri hodajo po potima svetoga Franceka, a on je navek živev na slaboj košti i neje se reshitavav. Kuliko sam meuv za čuti nešterni z uredništva, šteri imajo jako radi šveckoga stola, so se žalili svetomo Tončeko, brzčas so to bili oni z juga, ali jim je niti on tu nej mogev nikaj pomoči. No, nikaj zato, bode se počakalo do okrogle 20-letnice, pak se unda bode to nadoknadilo, ak več drugač nebre. A ste vidli gda nebre.
     Kak sam vam i zadjipot napisav, Zvona zvonijo 15 let i furt si gruntam gda sam ve za teh 15 let čuda spametneši nek sam biv 1995. leta gda smo se hapili pisati i gda so „Zvona“ počela zvoniti. Tak sam se i mami pofaliv. Malo me je čudno, i to zbočki, pogledala, čuv sam i ono kaj je mislila, a rekla je: Nej se nikaj faliti, kuliko ja vidim sam smo 15 let stareši. Ima ona, brzčas, praf, samo je jedna mama i ona nejbole vidi.

Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                             MÂLA ŠÂLA

                                                            U zatvoru                                                       
Razgovaraju dva zatvorenika pa jedan od njih kaže:
Baš je čudna ta sudbina. Prvi put kad sam bio ovdje, naučili su me pisati, sad su me pak zatvorili zbog falsificiranja dokumenata!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                             Na vjenčanju
Pri kraju obreda vjenčanja svećenik upita prisutne:
    - Govorite sada,  sutra će vam biti prekasno. Ima li tko bilo što protiv ovoga braka?
    - Imam ja – javi se jedan tihi glas.
    - Ti šuti! Ti si mladoženja!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                          Na tržnici
Prodavao Pero na Dolcu diplome pravnika, ekonomista i doktora medicine. Naiđe Štef.
-   Koliko košta ova za doktora medicine?
-   Dvije tisuće eura.
-   Previše, zemljače! Može li za tisuću?
-   Ajde, može. Samo u tom slučaju moram te prvo ipak malo propitati!
-   
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XV, br.11, sečen 2011. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primjeraka


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01. (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(XY ?)
zvona moga grada, 03:22
zvona moga grada (http://www.youtube.com/watch?v=ezccLYNxnmM#ws)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

PAK PET LET BODE FLETNO MINULO

Šest let mi je minulo, 04:27
(Markobjelovar: Međimurska narodna u mojoj obradi.Ima nekih greškica.....)

Šest let mi je minulo (http://www.youtube.com/watch?v=wkJ_Gf2_e8A#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(Mala, velika moja) Buna vs. Morav(sk)a:
KUD Prva Petoletka Trstenik-Bunjevka,
Bunjevka.wmv, 06:15

Bunjevka.wmv (http://www.youtube.com/watch?v=c8Ra7ugLdYA#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 30, 2011, 10:15:03 poslijepodne
Gradišćanske „Hrvatske novine“
Pet, 25/03/2011

Crikva i vjera

Skušavanje i križ

Križ nigdor iz svita otkloniti ne more. Samo je pitanje, kako ta križ prihvatiti, nositi. Svaki ima svoju kalvariju i teških situacijov, iz kih ne vidi izlaza. Ćemo Boga upsovati, ….  i će nam biti onda križ laglji. Nikako ne!

..... najbolje, ako se pozivamo na naše stare. Bilo im je teško, nevolje, križa dosta, a i skušavanja ni nje nisu obašla i još su znali reći: Bože, neka bude volja tvoja. Hvala Bogu. U ovi dvi rečenica se krije sva mudrost. Nisu se učili teologiju, ali živili su ju. Nisu teologiju studirali, ali studirali su Boga i položili doktorat života.

Ne hrbat obrnut Bogu, kad nas križ doseže, nego još se jače k njemu obrnuti.



Piše Joško Preč


Nigdor nije slobodan  skušavanj. I sām Sin Božji je bio iskušavan od zaloga. Marija i Jožef su imali velika skušavanja. Križ i skušavanje ni nas nećedu obajti, jer mi nismo svetiji od njih, nego grišni.
Kad je Winston Churchil u Dolnjem domu 13. 5. 1940. ljeta po prvi put nastupio pred vladom, ništa drugo im nije obećao nego pot, trud, suzu i križ. Ove riči bile su izgovorene početkom II. svitskoga boja, a ča bi mogao dobroga obećati svojim, kad na sve kraje padaju bombe i curi krv.

Svaki človik ima križa, nevolje, muke, skušavanjev. Zemlja nije nebo, a človik nije andjeo. Moru ekonomisti, političari svega dobroga obećati, ali križa iz svita ne moru odstraniti. Sa suzom u oku smo se rodili i sa suzom u oku ćemo umriti.

Danas je velik križ i u obitelji. Žena mužu, muž ženi postali su neveselje i neradost, i jedan na livo, drugi na desno. Ostavu jedan drugoga, ali križa se ne moru ostaviti. On će je sprohadjati, dokle živu.
Nekim je postao i Bog križ. Opsuju ga, provociraju, da je spasi od svega zloga, i kad je ne spasi od svega toga, opsuju ga i daju zbogom Bogu. Velu, kako će mi Bog pomoć, kad si još i sam sebi nije znao pomoći, završio je na križu, nemoćno jaukajuć i tužio se je: O Bože moj, Bože moj, zač si me zaostavio! I kad Bog još i Jezušu na križu nije pomogao, kako će meni?

Poglejmo nek, na kakovu kušnju je Bog stavio Mariju i Jožefa. Marija noseća, a Jožef za to ništa ne zna. Marija se muči, ča bi mu rekla, bi joj vjerovao Jožef, da je od Duha Svetoga prijela? Marija trpi i čeka Božju intervenciju, ka nije pak izostala.
Malo kasnije se je Dite narodilo. Još mu se ni zapravo nisu mogi jako veseliti, jur zbog ovoga Diteta je čekao big u Egipat. U njevo veselje se je odmah uvukla žukoća, i počela je njeva Kalvarija, Marijina ča do smrti.

Križ nigdor iz svita otkloniti ne more. Samo je pitanje, kako ta križ prihvatiti, nositi. Svaki ima svoju kalvariju i teških situacijov, iz kih ne vidi izlaza. Ćemo Boga upsovati, kako je to zgora napomenuto i će nam biti onda križ laglji. Nikako ne!
Andjeo veli Jožefu u sanji: „Ne boj se Jožef.“ To veli nam svim, kad nas križ gnjavi do zemlje, i mislimo, da se već niti izravnati ne moremo. Mi znamo da je Bog dobar, sama dobrota, ljubav, milosrdje. On nam neće nikad dati tako ča, ča podnosit ne moremo. Križ koga nam Bog šalje, nam je ne na propast, ili da nas Bog muči, nego na spasenje. Koliko je ljudi, ki su od srca zahvalni Bogu za križ, jer pod križem su našli sami sebe, tako i Boga.
A gdo bi htio pobignuti pred križem, nastane mu duplo težak, jer pred križem se ne dā pobignuti.
Na koncu ovoga razmatranja, najbolje, ako se pozivamo na naše stare. Bilo im je teško, nevolje, križa dosta, a i skušavanja ni nje nisu obašla i još su znali reći: Bože, neka bude volja tvoja. Hvala Bogu. U ovi dvi rečenica se krije sva mudrost. Nisu se učili teologiju, ali živili su ju. Nisu teologiju studirali, ali studirali su Boga i položili doktorat života.

Ne hrbat obrnut Bogu, kad nas križ doseže, nego još se jače k njemu obrnuti. To je rješenje, Bog je riješenje našega križa. Blažen on, ki sve svoje ufanje stavi u Boga, jer se neće razočarati. Ako ne človik, ali Bog će nam pomoć nositi križ, kako je i njemu, Ježušu Simon pomogao križ nositi.
A križ nam ne služi za propast, nego za spas. I blažen je, ki ovo spozna. Svim našim pokojnim smo križ darovali po smrti na cimitoru. I ti križi neka budu znak, da su i oni po smrti u nebo bili zeti, ali bez križa. To je plaća svim onim, ki su u Božju volju podano svoj križ nosili.


Zvir:
http://hrvatskenovine.at/clanak/25-03-2011/skusavanje-i-kriz-pise-josko-prec (http://hrvatskenovine.at/clanak/25-03-2011/skusavanje-i-kriz-pise-josko-prec)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

28 11 2009 KUD SV BENEDIKT IZ MIČEVCA, NASTUP U AUSTRIJI U GRADIŠĆU U CRKVI SV LOVRENCA U TROJŠTOFU 1 DIO, 05:59

28 11 2009 KUD SV BENEDIKT, NASTUP U AUSTRIJI U GRADIŠĆU U CRKVI SV LOVRENCA U TROJŠTOFU 1 DIO (http://www.youtube.com/watch?v=z_bBtFXYNqo#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

28 11 2009 , KUD SV BENEDIKT, NASTUP U AUSTRIJI U GRADIŠĆU U CRKVI SV LOVRENCA U TROJŠTOFU 2 DIO, 05:54

28 11 2009 ,KUD SV BENEDIKT, NASTUP U AUSTRIJI U GRADIŠĆU U CRKVI SV LOVRENCA U TROJŠTOFU 2 DIO (http://www.youtube.com/watch?v=yJ3KPhBgc1E#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

28 11 2009 , KUD SV BENEDIKT, NASTUP U AUSTRIJI U GRADIŠĆU U CRKVI SV LOVRENCA U TROJŠTOFU 3 DIO, 04:47

28 11 2009 , KUD SV BENEDIKT, NASTUP U AUSTRIJI U GRADIŠĆU U CRKVI SV LOVRENCA U TROJŠTOFU 3 DIO (http://www.youtube.com/watch?v=I2AR_DtjAb8#)

Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 30, 2011, 10:18:54 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, OŽUJEK 2011.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Fašnik je minul, maske doli, vu Korizmi smo

Toplo se nadjam gda te navučitelice ne pozabijo na Pepelnico deci reči kak je počela Korizma i kak vu Korizmi treba malo meje cukori, čokoladi i žvakači potamaniti, a nekaj malo penez kaj se prešpara treba dati vu ime Božje za one šteri imajo čuda meje od nas. Vu Korizmi se treba moliti, nej vu petek jesti meso i čuda kredneše se ponašati i kaj je nejglavneše, nesmemo biti jalni jedni drugima.
                                                                                                                                                
 Minuli tjeden je naš južni župnik, pater Tonček, pozval k sebi na farof čakoske i međimorske novinare kaj jim pove vse ono kaj se planera naprajti vu toj mlajšoj čakoskoj župi. Vidim gda me malo čudno gledite, ali istina je. A pozval jiv je zato jerbo vsi novinari ne hodajo vsako nedelo k meši, jer gda bi hodali unda bi znali kaj se planera. Morem vam reči gda bode i južna župa Svetoga Tončeka (mojega imejaka) ovo leto dobila svojo knigo, očem reči, monografijo, kak se to lejpo po štacunsku veli. Znate kak je to: vidla žaba kak kovač konjo potkovo meče, pak je i ona zdighla nogo. No, z tem se nej tre šaliti jerbo so ovi južni farniki i cirkveni večniki to šteli ve naprajti kaj nebodo morali čakati 350 let kak so to čakali verniki pre Svetomo Miklošo.            

Minula nedela je bila fašinska, a na fašinsko nedelo so prinas navek maškori, pak je tak bilo i ovo nedelo. To so dnevi gda si naši ljudi zemejo malo vupeša, pak se delajo norca z političarov, jerbo nas političari vlečejo  za nos celo leto. Kak i vsako leto, tak so i ovo leto maškori nej prešli brez Titija. Nebre on zdržati kaj nebi nas malo došev pogledati svoje drukere z Miholjan i Vanovca, ali je zato nikoga nej bilo z Remetinca. Kak zgledi oni tam ne priznajo fašnika. Što zna, to so dnevi gda maškori okoli hodajo z ljuckaj glavaj, pak se, brzčas, nešterni nebi nazaj vrnuli. Mam posle nedele je i fašinski pondelek, a vu tej den so odnavek žene hodale po kvasa za krofline šteri so se pekli v tork, na fašnik. Tua šega se pomalem zdošla, ali verjem gda ga jo navek je ženi štere nedajo kajbi se to pozabilo. Fašnik je zadji den gda vsaki od nas more biti ono kaj oče, pak unda moremo na vulici ziti i Jadranke, Sanadere, Gadafija, Titija, Šeherzado, Onure, Ezele, a nejveč ga Dudeki. Mel sam za čuti gda na fašnik i nešterne navučitelice dojdejo vu škole z maskaj kaj deca vidijo kak maškori zgledijo.                                                                                                                      

Toplo se nadjam gda te navučitelice ne pozabijo na Pepelnico deci reči kak je počela Korizma i kak vu Korizmi treba malo meje cukori, čokoladi i žvakači potamaniti, a nekaj malo penez kaj se prešpara treba dati vu ime Božje za one šteri imajo čuda meje od nas. Vu Korizmi se treba moliti, nej vu petek jesti meso i čuda kredneše se ponašati i kaj je nejglavneše, nesmemo biti jalni jedni drugima. Kaj se nebodete držali korizmenoga petka kak moj tretji sosed Feri. On vam vsaki petek je pretepeno hrano, bažola ili pak kalampera, za obed, a unda več za večerjo nebre zdržati pak se zapiči vu frižider i nekaj mesnatoga nareže kaj preslavi to kaj je celi den zdržal brez mesa. Pak tre nahraniti teh 130 kil. I ja vam pomalem postim i na šunko mislim štera visi na najži i Vuzma čaka.
    
Pozabil sam vam reči gda se farniki z južne fare ravnajo na hodočašče vu Salzburg. Najme kaj, dobili so poziva z Osterajha: Dojdite k nam, vaš turistički vodič, gospon Ivo je več prinas i čaka vas.

Do drugoč, vaš Tonček


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                             MÂLA ŠÂLA

                                                             Pečenjarnica                                                         
Štef  i Mara šeću gradom i prođu pored pečenjarnice.
Oh, Štef, kako fino miriše! – zavapi Mara.
A Štef će onako kavalirski: - Hoćeš da prođemo još jednom?

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                             Zadnji dan škole
Štefek i Dragec su gledali labudove na Čakovečkom jezeru:
- Kad bih ja imao takav vrat – uzdahne Dragec.
– A zašto bi želio imati takav vrat?
– Zbog prepisivanja!
-   
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XV, br.11, ožujek 2011. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01. (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

«Zvona mega grâda »

klapa šufit, zvona moga grada, 03 :26

klapa šufit, zvona moga grada (http://www.youtube.com/watch?v=WkXEYsm-nlA#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

GA Tresnjevka - Tu za repu tu za len, 01:58
Tu za repu, tu za len, tu za masno zelje.
Fašnik se je oženil, pepelnicu zaručil.
Pepelnica zaručnica, Fašnik mladoženja.

GA Tresnjevka - Tu za repu tu za len (http://www.youtube.com/watch?v=PkN4LNss1GU#)  
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 19, 2011, 08:16:17 poslijepodne

Gradišćanske „Hrvatske novine“
Sri, 13/04/2011

Crikva i vjera

S Bogom na putu

Budmo uvijek kao suncokret, ki se stalno prema suncu obraća. Ako se već ne kreće prema Suncu, prema Bogu. Ako stanemo na pol puta, mrtvi smo. Izdržati uz Boga u zgodno i nezgodno vrime. Ako nam se sunce i ponekad zaškuri, opet prosviti. Sunce se nikad na vijeke neće shraniti pred nami, a još manje Bog, ki je vječan i nas je za sebe stvorio.

Piše Joško Preč


Imati dobrog prijatelja na životnom putu je velika srića. Najbliži su si suputniki otac, majka, dica, obitelj. Ali bez Boga nam srićan životni put nije osiguran. Bez Boga se zgubimo na putu.
U noći lako zgubimo pravi put, ako hodimo po nepoznatoj krajini. Isto i planinari, ki plaznu na snižne brige. Pa ako im snig jako put zamete, ne putu se, zgubu slijed.
Tako je i na duševnom polju, ali još nesigurnije. Po čem, po kom ćemo se rediti? Ljudi nam svituju ovo i ono, dost puta suprotno tomu, ča su nam jučer svitovali. A zač? Jer se ne redu po tom, ki je put, istina i život, po Kristušu, i njegovom Evandjelju. Naš put neka prosvitljuje lampuš vjere u ovoj škuroj od svakakovih krivih naukov otrovanom životu.

Mi molimo: Pod obrambu tvoju bižimo sveta Božja Mati. Kako je Marija čuvala maloga Jezuša, tako sada i nas čuva od neprijateljev, od krivih prorokov, ki nam sve obiću, kao vrag Jezušu, kad ga je skušavao. Svi smo izvrgnuti svakakovim skušavanjem. Naš neprijatelj nas napadje od naše slabije, najslabije strane. Zburka naše misli, ne znamo ča je pravo, ča je livo. I kad Zali zmuti vodu, pamet, onda nam sije u dušu krive nauke.
Veli Jezuš Tomašu, ki je rekao da ne pozna put, odgovori mu Jezuš: Ja sam put, istina i život.
Koliko je ljudi, ki mislu da sve znaju, da su najspametniji. Nezdavno su anketirali žive nobelovce, koga držu za najvećega znanstvenika naše dobe. Velika većina je glasovala za Alberta Einsteina, ki je pak rekao o sebi riči grčkog filozofa Sokrata: Oh kako je malo ča znam, a kako je veliko ča ne znam!
Svi mi nek tipkamo u škurini u mraku. Jedino svitlo je Bog, ki nam rasvićuje pravi put. Zato zakoracati tim putem, koga nam je Jezuš označio u Evandjelju. To nije zemaljska, to je nebeska mudrost, ka je za mnogo, mnogo mudrija nego sve zemaljske znanosti.

U ovom Evandjelju Jezuš najavljuje svoj odlazak iz ovoga svita, a apoštoli si nisu znali predstaviti, da će je Jezuš ostaviti. Jezuš ide k Ocu, a nje ostavlja. Ali neka se ne žalostu, jer ide, da im pripravi mjesto.
Lučenje je uvijek žalosno. Suze sidu maturantom na oku, kad zbogom davaju profesorom, i jedan drugomu. Suzu i profesori. Ostavlja mjesto, kamo se već nikad vratiti ne hte. Suze sidu junaku, koga pozivaju u vojsku bilo to u boj. Strašno je, ako se pak junak ne vrati domon, pao je — a majka i otac žaluju ga dokle živu.
Ali za mnogo strašnije je, ako je gdo Boga zgubio, Bog je umro u njem navijeke i već se neće vratiti. Sa palim sinom se moru susresti roditelji po smrti, ali ki je Boga zgubio, je sve zgubio, već neće ni po smrti susresti nikoga od njih, ke je ljubio, ako je još ipak nekoga ljubio.
Jezuš je nek za kratak čas ostavio svoje apoštole, ali po duhu Svetom je i nadalje ostao s njimi. Ravnao im je pute, da svi k njemu zajdu. Pitanje je samo, ča se je stalo po smrti s Judašem?
Budmo uvijek kao suncokret, ki se stalno prema suncu obraća. Ako se već ne kreće prema Suncu, prema Bogu. Ako stanemo na pol puta, mrtvi smo. Izdržati uz Boga u zgodno i nezgodno vrime. Ako nam se sunce i ponekad zaškuri, opet prosviti. Sunce se nikad na vijeke neće shraniti pred nami, a još manje Bog, ki je vječan i nas je za sebe stvorio.
Jedan rob se je zahvalio Mariji Nasali Rocci na knjiga, ke mu je poslala, te knjige ga nisu poticale na obraćenje. Potom on veli: „Ali danas jutro sam vidio kroz rešetke prošeciju, u koj je bila u črno opravna i ta žena, koj sam dvanajst ljetnoga sina umorio. Po prošeciji me je pohodila i rekla mi, da je i za mene molila i da mi oprašća, da sam joj sina umorio. Na ove riči žene sam se povrnuo. Mora bit Boga, ki daje ovako veliku ljubav jednomu stvorenju. Ljubav ove žene me je osvidočila, da postoji Bog.“


http://hrvatskenovine.at/clanak/13-04-2011/s-bogom-na-putu-pise-josko-prec (http://hrvatskenovine.at/clanak/13-04-2011/s-bogom-na-putu-pise-josko-prec)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


KUD"GRGUR KARLOVČAN"Kalinovac:Uskrsno-vuzmena kola, 05:09

KUD"GRGUR KARLOVČAN"Kalinovac:Uskrsno-vuzmena kola (http://www.youtube.com/watch?v=evWD5sfyPkk#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 19, 2011, 08:22:34 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, TRAVEN 2011.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

K  MEŠI  MOČI  I  Z  BECIKLINOM DOJTI!!!

Pred nami je Vuzem, naš nejvekši svetek za šteri se moramo dobro preprajti. Neje važno sam šunko meti na najži, nek tre znati gda vsi poti prema šunki idejo črez spovedalnico, a ono kaj smo si zaslužili vu spovedalnici to bodemo jeli mesto hrena. Srečnoga, veseloga i blagoslovlenoga Vuzma vam želem!  
                                                                                                                                                
 
      Nebi vam znal reči zakaj mi ljudi mislimo gda se, napriliko, auti nebrejo i neznajo resrditi na nas? Oni isto tak , kak i mi ljudi, imajo pravo na svoje mišleje. Tak vam se pripetilo na Gljuho nedelo kaj je moj prijatel Gusti došel svetešje oblečeni, i hospinklina si je del, vu garažo i kanil je iti k meši. Sel si je vu pleh, kak on z conom zove svojega plehnatoga pajdaša, ali je pleh nej vkresnul. A tulikša leta so se tak lejpo slagali i pleh je navek posluhnul gda je trelo, ali ve je ostal gluhi na vse moljbe i lepe reči (a i one druge) svojega gazde, a mojega pajdaša Gustija. I kaj je drugo preostalo Gustiju nek gda z komore zvleče vum beciklina i požuri se tirati kaj nebode zakesnil na mešo, jerbo pater Tonček nikoga ne čaka. Vsi znamo gda beciklin brže ide ako ga bole tirate. Tak vam je bilo i z Gustijovim beciklinom, no, morem vam reči gda dok je skup zvonilo Gusti je več zaklepal beciklina vu štendero pre Južni cirkvi. Meša je minula vu pesmi i molitvi kak se to i šika vu nedelo, ali gda je Gusti došel vum z cirkve mel je kaj videti: beciklina ga nej bilo tam gde ga je ostavil. Neje mogel veruvati kak je pehljivi, očem reči, hude sreče to nedeljo bil: nejpredi mo je pleh nej vkresnul , a ve pak mo je nešči beciklina fkral. Od jafkanja ga nej bilo hasna i Gusti si je moral poiskati foringo za dimo. Kak je to več red, Gusti je fkrađenoga beciklina mam prijavil vuličnomo policajo šteri se tu polek cirkve španceral, tak gda so mo policaji našli beciklina na Poplevaj polek Kuršanca za tri dni. Najme kaj, naši salhani sosedi z Kuršanca so vam, na Gljuho nedelo medeli utrkivanje vu triatlonu. Pitate me, kaj je to triatlon? To vam je ono gda se nejpredi beži, unda se plava, a na vse zadje se vozite na beciklino. Tak so vam oni bežali do Čakovca, unda so plavali na čakoskaj bazenaj, a za nazaj dimo si je jeden od športašov posodil Gustijovoga beciklina. Na vse zadje je vse dojšlo na svoje, Gusti ima svojega beciklina, a i auto mo je vkresnul, brzčas mo se gazda premilil, ali nej predi dok je nej akomulatora premenil.

     Verjem gda ste čuli kak nas austrijski turistički težaki zovejo nek dojdemno vu Salzburg jerbo je naš turistički vodič, gospon Ivo, več tam. Neje trelo tripot reči i čakoska Južna župa, Svetoga Tončeka, se sprajla na izlet vu Osterajh na molitvo Marijici vu Marija Cel i vu Salzburg kaj vidijo kak je to tam. Morem vam reči gda Austrijanci našega Ivija držijo pod ključom i to vu rešto kaj ga nej što fkral, jerbo je tak čuda vreden. Brzčas imajo praf, jerbo bi ga nešči od nas mogel fkrasti i dimo ga dopelati kaj se mi žnjim malo pospominamo vu štiri oke. Sam bi ga pitali: gde so naši penezi i gda jiv kani vrnuti.

     Pred nami je Vuzem, naš nejvekši svetek za šteri se moramo dobro preprajti. Neje važno sam šunko meti na najži, nek tre znati gda vsi poti prema šunki idejo črez spovedalnico, a ono kaj smo si zaslužili vu spovedalnici to bodemo jeli mesto hrena. Srečnoga, veseloga i blagoslovlenoga Vuzma vam želem!

Vaš Tonček!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                             MÂLA ŠÂLA

                                                            Ograda                                                        
                                                    
               Mali Dragec stoji pred vrtom seoskog župnika i pozorno ga gleda kako popravlja ogradu. Župnik ga upita:
- Što je mali? Učiš kako se zabijaju čavli?
– Ne, oče. Samo sam htio čuti što kaže velečasni kad se udari po prstima!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                            Na sud                                                         

Pita sudac Cigu: - Cigo, zašto si ukrao bicikl?
– Nisam sudac, djece mi!
-   Jesi, Cigo, imamo dva svjedoka koji su te vidjeli!
-   Ma nisam, sudac, imam ja 100 svjedoka koji me nisu vidjeli!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                            Kult sličnosti                                                         

Štef pita Drageca: - Prijatelju, što misliš, na koga mi sin sliči?
- Ma, nema veze! – odvrati ovaj. – Neka je on samo živ i zdrav!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XV, br.11, traven 2011. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01. (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

«Zvona mega grâda »

Klapa Šufit - Zvona moga grada (Slime 2008), 03 :38

Klapa Šufit - Zvona moga grada (Slime 2008) (http://www.youtube.com/watch?v=nzkhSTX-JqA#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 11, 2011, 11:15:45 poslijepodne

(TURO)POLSKI SVETEC - Fâla Bogu na brzine ....


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Glasnik Samobora i Svete Nedelje, XX. 05. 2011.

Zvjezdan Linić - DUHOVNI STUPAC
 

Zahvalni Bogu na brzini beatifikacije

Blaženi papa Ivan Pavao II.

Bogu smo zahvalni što je ovako brzo došlo do njegove beatifikacije. Sada imamo i službenog zagovornika na nebu. A čudesno je i to da nas pape u novije vrijeme prihvaćaju i vole. Evo, za mjesec dana i ovaj novi papa, starac od 84 godine, isto će tako dva dana darovati Hrvatskoj, gradu Zagrebu, da s nama podijeli pastirsku ljubav i brigu za naš narod i sve obitelji u njemu. Na nama je da to prepoznamo kao znak Božje ljubavi i velikog blagoslova.


Bili smo svjedoci, vjerujem mnogi preko malih ekrana, svečanog čina beatifikacije blaženoga Ivana Pavla II. Beatifikacija je prvi službeni čin priznanja da je osoba koje se to tiče među onima koji su svojim životom i krepostima sigurno zaslužili blaženu vječnost i da se po pravilima Crkve ona mogu častiti po našim crkvama i oltarima. Takva je osoba stavljena vjernicima kao uzor za nasljedovanje, a kao ugodnik Božji preporučena je vjernicima kao zagovornik u našim vjerničkim potrebama. Ivan Pavao II. to je i po našem pučkom vjerovanju sigurno zaslužio. Pokazalo se to već u stanovitom plebiscitu vjerničkog naroda koji je kod samog svečanog čina ukopa nosio vidljive transparente koji su gledatelje diljem svijeta, ali i pisutne velikodostojanstvenike Crkve, upozoravale na glas naroda: "Santo subito!", što bi otprilike značilo: "Uskoro svetac!" To je bio izazov i Crkvi koja je time bila potaknuta da uskoro pokrene i pravni postupak za proglašenje blaženim netom preminulog papu.

Nama Hrvatima bila je to posebna radost. Brojni hodočasnici iz Hrvatske, a i velik broj naših biskupa, uz predstavnike vlasti, bili su prisutni kod te svečanosti. Bio je to velik znak kako smo osjetljivi na ovaj čin beatifikacije. Ovaj je papa zaista zadužio našu domovinu Hrvatsku. I on je bio glavni u odluci Vatikana kad su dva dana prije većine zemalja Europske Unije priznali nezavisnu i slobodnu Hrvatsku kao posebnu državu. Jedna od najdubljih afirmacija naše domovine Hrvatske bio je događaj kad je taj papa 1994. godine pohodio našu domovinu Hrvatsku. Bilo je tu puno pastoralne ljubavi, ali i državničke hrabrosti u odnosu na Europu koja nije još uvijek gledala na Hrvatsku blagonaklono. Jednako tako nam je ovaj papa darovao veliku radost i blagoslov kad je ponovno 1998. godine pohodio našu domovinu i tom prigodom proglasio blaženim našeg mučenika kardinala Alojzija Stepinca. Bilo je prije toga mnogo pokušaja da se utječe na papu i lobiranja da to ne učini, jer je to velika pljuska cijeloj komunističko-ateističkoj konstrukciji laži i montiranja na kojima je ostvarena osuda bl. Alojzija Stepinca odmah poslije Drugog svjetskog rata. Međutim, ovaj papa, koji dobro pozna smicalice komunističkih režima, nije se dao smesti i došao je u Hrvatsku prvenstveno upravo zbog te beatifikacije. Nadalje, godine 2003. kad je već bio zaista zapaženo nemoćan, dvije godine prije svoje smrti, on je i treći puta pohodio našu domovinu Hrvatsku. To je bio i njegov najduži pohod, koji je trajao gotovo 5 dana. Obogatio nas je novom blaženicom Hrvaticom Marijom Petković od Propetog Isusa.

Bogu smo zahvalni što je ovako brzo došlo do njegove beatifikacije. Sada imamo i službenog zagovornika na nebu. A čudesno je i to da nas pape u novije vrijeme prihvaćaju i vole. Evo, za mjesec dana i ovaj novi papa, starac od 84 godine, isto će tako dva dana darovati Hrvatskoj, gradu Zagrebu, da s nama podijeli pastirsku ljubav i brigu za naš narod i sve obitelji u njemu. Na nama je da to prepoznamo kao znak Božje ljubavi i velikog blagoslova.


Zvir:
http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?tip=108 (http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?tip=108)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kavaliri - "Fala ti bože za ovaj dan", 04:03
(Ivan Brezni i Kavaliri zvode pesmu Ivice Pepelka '' Fala ti Bože za ovaj dan ''. Nastup v Župne cirkve v Bednje.

Kavaliri - "Fala ti bože za ovaj dan" (http://www.youtube.com/watch?v=S5KwOSAQaUs#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 11, 2011, 11:17:36 poslijepodne

Gradišćanske „Hrvatske novine“
Sri, 04/05/2011

Crikva i vjera

Susret s veseljem i tugom

Ljudi bez veselja, ljubavi, su mrtvi, želju si smrt, čemu živim, nikomu nisam na veselje. Jezuš reako je, da je došao, da oganj hiti na svit i da gori, da se važge prava Božja ljubav med nami. A bez ljubavi će nastati svit pakao. Kade nima ljubavi, onda zali vlada. Mržnja, nevolja, smrt. Nekamo dopustiti, da zali zavlada svitom i neće, jer Bog ljubavi je gospodar svita i On će pozvati i mrtve, da se goristanu, da se goristanu u ljubavi. Bog nas poziva, da budemo njegovi suradniki, da djelamo, da se oživi opet ljubav med nami, da se ponovi lice Zemlje. 


Piše Joško Preč


Jedan doživljaj, ki i po dugljem času živi u meni. Jedno malo dite dražesno, ljubezno, puno smiha i jedna majka, gluha turobna, slomljena, izgleda, da je ledična, neudata.
Imam pravicu kad se po ulici šećem u Juri, da najprvo pozdravljam ove male, jer njev nekrivičan smih, njevi mali okaci, lice me uvijek jako jako razveselu.
Ova sirota mama sidi slomljena na ulici i drži ruku, čeka milodare. Ja ju gledam, ali gledam skoro neprestano nje malo dražesno dite. Svaki posmih mi je posmihom vraćalo. Još i moć je ulovio ov smih ovoga diteta u meni.

Imam pravicu, da se trsim, da dam barem nešto tim, ki držu ruku ispruženu i prosu milostinju. Ali kad sam ove dva zagledao i vidio ovu siromašku majku s ovim ditetem dao sam im milodar za mnogo veći nek sam htio dati tim drugim. Kad je zela u ruke ov moj milodar siromaška mlada majka tako se je počela plakati od veselja, da sam počeo i ja plakat s njom. Spunilo se je nad manom, ča nam je Jezuš rekao: veselite se s onimi ki se veselu, ali plačite se s onimi, ki se plaču. A dite se i nadalje šmiši i kad sam htio na majku pogledati, zaplakao sam, ali kad sam htio na dite pogledati, šmišio sam se. Dite puno veselja, radosti, a majka puna tuge.

Kako velim, ovi dvimi me stalno sprohadjaju kad se šećem po ulici i išćem je. Njevo lice se je diboko utislo u moje srce i gledam je i je stalno sprohadjam i molim za nje i blagoslavljam je onde, kade su. Osvidočio sam se, doživio, da je ljubav najveće bogatstvo. Uvijek se radujem, kad na nje mislim. Ljubi i bit ćeš srićan i ti, ki ljubiš, ljubav čudo stvara.

Kad človik sprogna Boga iz sebe, učinio je najveće umorstvo, uništio je sebe, umrla je ljubav u njem i išće po krivi puti sriću, blaženstvo, a ne najde ga.

Kapitalist nikad nije srićan, pinez mu je bog i hoće imati sve već pinez, jer ga ni ti toliki milijardi ne moru usrićiti i misli ako ima još već pinez bit će srićniji, a suprotno, sve je nesrićniji. S milijardi je pokopao i ljubav, na banki puno pinez, a srce prazno. Iako je Jezuš rekao: Joj vam bogatuši, zato da ne ostanu rob pineza, jer su pomilovanja vridni. Ne pomiluju nikoga i zato su pomilovanja vridni, jer su pokopali svoje veselje s pinezi.

Svi mi zajedno moramo prositi, moliti: stani se ljubav od mrtvih! Bezbroj je ljudi u ki je ljubav umrla. Prosite i dat će vam se, rekao je Jezuš. Prosimo Boga, da se vrati ta zgubljena ljubav med nas ljude, da nas oživljava, razveseljuje, sjedini.

Ljudi bez veselja, ljubavi, su mrtvi, želju si smrt, čemu živim, nikomu nisam na veselje. Jezuš reako je, da je došao, da oganj hiti na svit i da gori, da se važge prava Božja ljubav med nami. A bez ljubavi će nastati svit pakao. Kade nima ljubavi, onda zali vlada. Mržnja, nevolja, smrt. Nekamo dopustiti, da zali zavlada svitom i neće, jer Bog ljubavi je gospodar svita i On će pozvati i mrtve, da se goristanu, da se goristanu u ljubavi. Bog nas poziva, da budemo njegovi suradniki, da djelamo, da se oživi opet ljubav med nami, da se ponovi lice Zemlje. 


http://hrvatskenovine.at/clanak/04-05-2011/susret-s-veseljem-i-tugom-pise-josko-prec (http://hrvatskenovine.at/clanak/04-05-2011/susret-s-veseljem-i-tugom-pise-josko-prec)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Kavaliri - Veselo, veselo Zagorci, 03:06

Kavaliri - Veselo, veselo Zagorci (http://www.youtube.com/watch?v=DIC5R_VjVJs#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 21, 2011, 11:34:52 poslijepodne

Gradišćanske „Hrvatske novine“
Pet, 20/05/2011

Crikva i vjera

Biti sluga svih

Sveci su zato sveci nastali, jer su služili Boga i človika svom dušom. A bili oni i kralji, kot sv. Štefan i Ladislav ugarski kralj. Oni nisu kraljevali, ovi su služili. A blaženim je Papa proglasio Karla IV. Habsburgovca. I on bio je sluga austrijskoga naroda. Ovakovi kralji su nam potribni, ne nekakovi političari, kim je jedina ambicija, dojti do samitnoga stolca. Jur sam pisao o siromaškom stanju u Ugarskoj, političari bez poštenja i prave volje, da poboljšaju gospodarstveno stanje a moral vjere uopće nije važna, pravi materijalizam! A narod skuči. Ovi nisu zato došli, da nam služu, nego da mi služimo njim. Kade su ovi od Jezuša, ki je rekao o sebi, da nije došao zato, da kraljuje, nego da služi.

Piše Joško Preč


Jer sin človičanski nije došao zato, da mu služu, nego da on „služi“ i da svoj život dā za otkupljenje mnogih.
Apoštoli Jakov i Ivan htili su siditi uz Jezuša na samitni stolci, kad uspostavi Jezuš zemaljsko kraljevstvo Židovov, ki pak onda neka kraljuju nad svitom. Oni nisu razumili, da kraljevstvo Jezuševo nije iz ovoga svita. Ovo je rekao Jezuš pred Pilatušem i kad su ovo apoštoli čuli, ostavili su ga, pobigli su. Ništa iz kraljevstva židovskoga na ovom svitu.

Jezuš nije došao, da mu služu, nego da on služi, u poniznosti. Jezuš šalje i nas, da služimo. Duhovnika ovako pozdravimo: Gospodine. A zadaća mu je, da služi, a ne da gospodina igra. Zadužio nas je, da kad dobro činimo neka naša desna ne zna, ča čini liva.

Jezuš ponizio se je pred svakim. A najsvetije, najveće stvorenje ko je Bog stvorio, Marija, moli u Magnifikatu ovako: „Jer se je ogledao Bog, na ,neznatnost’ službenice svoje. Ugarski tekst veli, da se je Bog ogledao na poniznost službenice svoje, ne, na neznatnost! Ona, od ke se nije rodio veći človik na svit, veli o sebi, da je neznata. Ovo je poniznost. A ona je najznatnije stvorenje, i još veli o sebi, da je neznata.

Svi veliki ljudi, ki su mnogo dobroga učinili, bili su skromni, ponizni. Ponizan človik se ne hvali s tim, ča je učinio, nego kaje se za to, ča nije učinio, a mogao bi je bio učiniti. To su pravi velikani, dobročinitelji človičanstva.

Gdo se na prvo mjesto riva, ta ga nije vridan. Na prvo mjesto neka dojdu oni ki su ponizni i puni ljubavi prema Bogu i človiku. Prvo nego je Jezuš postavio na čelo apoštolov i na čelo Crikve Petra, pitao ga je: Petar, ljubiš li me jače nego ovi drugi? On nije rekao da ga jače ljubi od drugih, nego samo to, da ga ljubi. A kako velika kukavica je bio, da je pred jednom službenjkinjom tajao da k Jezušu sliši, još i ne poznam ga, rekao je. Morao je biti Petar ponizan na čelu Crikve, jer ovo zatajanje je imao uvijek pred očima.

Sveci su zato sveci nastali, jer su služili Boga i človika svom dušom. A bili oni i kralji, kot sv. Štefan i Ladislav ugarski kralj. Oni nisu kraljevali, ovi su služili. A blaženim je Papa proglasio Karla IV. Habsburgovca. I on bio je sluga austrijskoga naroda. Ovakovi kralji su nam potribni, ne nekakovi političari, kim je jedina ambicija, dojti do samitnoga stolca. Jur sam pisao o siromaškom stanju u Ugarskoj, političari bez poštenja i prave volje, da poboljšaju gospodarstveno stanje a moral vjere uopće nije važna, pravi materijalizam! A narod skuči. Ovi nisu zato došli, da nam služu, nego da mi služimo njim. Kade su ovi od Jezuša, ki je rekao o sebi, da nije došao zato, da kraljuje, nego da služi.

Evo ja sam službenica Gospodinova, rekla je Marija o sebi. Čiji su službeniki, ti nimaju ni Boga, ni človika, bog im je pinez.

Bog nas očuvaj od takokovih peljačev, ki se jako za važne držu. Njim su nek oni sami važni, a ne narod.

Kad je umro veliki državnik Francuske Del Gaulle, ostavio je u testamentu da ne kani imat nikakove časti, ni sprohoda, ni govorov, hvalospivanja. Ali u pariškoj katedrali bili su nazoči pri maši, zadušnici, svi veliki državniki svita, i su odali počast ovomu velikanu, človiku, državniku. Pogreb mu je bio jako skroman. Pokopali su ga u rodnom mjestu u jednom malom gradiću. Bilo je nazoči kih 25 pršon, ništa već. A lijes su nosili domaći junaki. Obred u velikoj tišini, ali pun duha, vjere u goristanje.

I ov bio je sluga svojega francuskoga naroda. Da bi se nek ovakovi državniki rodili na svit, bi svit drugačije izgledao.


http://hrvatskenovine.at/clanak/20-05-2011/biti-sluga-svih-pise-josko-prec (http://hrvatskenovine.at/clanak/20-05-2011/biti-sluga-svih-pise-josko-prec)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

"Jezuš, dečki, kak me hiče" - Mladen Medak Gaga, 04:18
Glazbeni festivâl "Pesmě Podravině i Pridrâvla", Pitomača 2010.

"Jezuš, dečki, kak me hiče" - Mladen Medak Gaga (http://www.youtube.com/watch?v=U-JMf9P_0r8#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 21, 2011, 11:37:58 poslijepodne

Glasnik Samobora i Svete Nedelje, YY. 05. 2011.

Zvjezdan Linić - DUHOVNI STUPAC
 

U Hrvatsku dolazi papa Benedikt XVI

Kako dočekati papu

Papa Benedikt XVI. dolazi u Hrvatsku. Datumi su nam već dulje vrijeme poznati. Bit će to za vikend, subota 4. i nedjelja 5. lipnja. Programi su detaljno utanačeni i poznati. Po protokolu susrest će se s prestavnicima države i crkve pa s predstavnicima znanosti i kulture. Ono što se tiče šireg dijela održavat će se u subotu na glavnom zagrebačkom Trgu Bana Josipa Jelačića, a centralni događaj svakako je nedjeljna misa u 10 sati na hipodromu.


Za svaki taj susret nazočnici moraju imati ulaznice. One ništa ne koštaju, ali je to potrebno zbog sigurnosti i kontrole. Koliko je poznato, za susret u subotu ulaznice su već podijeljene i nema više mjesta, osim na drugim punktovima grada gdje će se videozidom moći sve to pratiti i na taj način sudjelovati. Taj subotnji susret predviđen je uglavnom za mlade i oni su se za to pripravljali diljem cijele naše domovine. Dolaze i mladi Hrvati iz inozemstva. Bit će to susret u riječi i pjesmi. Bit će molitve i bit će poruka koje će i tom prigodom papa uputiti njima i svima koji će moći i htjeti to pratiti na malim ekranima.

Televizijske kuće pratit će svekoliko zbivanje i svi će moći vidjeti sve papine susrete od silaska u zračnu luku pa sve do trenutka kad bude opet odatle otplovio natrag u Vatikan.
Susret na hipodromu je glavna točka. Tu će biti sveta misa, a pritom se uvijek upućuju i temeljne poruke. Svi će zainteresirani moći vidjeti u potpunosti tijek tog događanja. Očekujemo poruke kojima ćemo biti ohrabreni u vjeri, ali na osobit način i poruke koje će dati nadu i ohrabrenje obiteljima. Godina je obitelji pa želimo osjetiti riječ našeg prvog učitelja u vjeri kako dalje zajedno u Kristu, kako nam to govore sve jasnije i jače plakati u našim gradovima i uz naše ceste.

Ovaj papin dolazak je za sve sudionike zahtjevan i velik. Sigurno da se treba najprije diviti svetom Ocu kako hrabro ostvaruje svoju službu, pa onda i ovakva putovanja, a znamo da je starac od 84 godine. Zato je to poziv da se i mi hrabro odazovemo na ove susrete s papom. Sigurno je da bi čovjeku bilo komotnije sve to pratiti u fotelji pred malim ekranom. Međutim, osjećaj solidarnosti i vjere, zajedništva i odgovornog svjedočenja ljubavi potaknut će sve dobronamjerne građane, a posebno vjernike da dođu i fizički na hipodrom i da tako sudjeluju na ovom jedinstvenom susretu i događaju.

Za sve informacije i mogućnosti dolaska na susret sa svetim Ocem obratite se svom župnom uredu.


Zvir:
http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?tip=108 (http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?tip=108)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kvartet Gubec - Dobro mi došel prijatel - Vici s ljubavlju, 04:11

Kvartet Gubec - Dobro mi došel prijatel - Vici s ljubavlju (http://www.youtube.com/watch?v=8dNsRCdtYkE#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 21, 2011, 11:40:21 poslijepodne

ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, SVIBEN 2011.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

VSI VU ZAGREB, PAPA DOHAJA

Mamice, japice, strine, vujne i stare kume so bile vu cirkvi, ali je zato mlajša muška čeljad vuni pod suncobranom čakala kaj meša mine i kaj dojde Duh Sveti. Negda se je ferma delila vuni pred cirkvom, pak se unda Duh Sveti restepel i po rodbini štera je sedela pre kupicaj, ali ve gda je vse bilo vu cirkvi nesam ruom siguren gda so vsi bili blagoslovleni i posvečeni. Ali so tej vuni prvi stigli na svetešji obed i to tak fletno kaj je gospa sokačica još niti nej ftegnula juho zakuhati.
 

       Verjem gda ste bili doma dok so vas dojšli popišuvat kaj bodete i vi zapisani gda bode naša Vlada pošiljala nas Međimorce i naše sosede z Hrvaške vu Evropo na vuglede kaj nas oni spreglednejo jeli nas bodo zeli pod svoje, očem reči, jeli nas bodo zeli za nevesto vu svojoj velikoj evropskoj familiji. Nej znati kaj so vse vas pitali, ali mene so spituvali kajkaj toga kaj se cirkve i Božeka dotikavle. Pitali so me jeli verjem gda Božek postoji ili gda Božek ne postoji, štera je moja cirkva, kuliko pot na tjeden, mesec, leto hodam vu cirkvo i jeli delam
stisko vu cirkvi? Jako sam najgerek kak bode zišel tej popis i kuliko bode vernikov šteri hodajo vu cirkvo, kuliko onih kaj ne hodajo, ali zalukavlejo, a kuliko pak onih šteri odidejo z doma, tobož vu cirkvo, a tua nigdar ne dojdejo. Ovo zadje so me, brzčas, vupali pitati zato kaj mi ga žene nej bilo doma. Rekel sam vam gda sam jako najgerek kaj se toga popisa dotikavle jerbo so nej zapisali moje dvanajst kokoši i ve se bojim kaj bode, kak je to obično je, ak te moje kokoši počnejo kokodakati mam čim se bode Evropa prinas pojavila. Prosim dragoga
Božeka nek mi pomore gda dojdem vu to nevolo.

 Of mesec so ferme po celomo našemo malomo Međimorjo pak tak i vu našaj čakoskaj župaj. Morem vam reči gda se naši župniki, kak pater Stanko na severo, tak i pater Tonček na jugo, morejo pohvaliti gda imajo prek dvjesto fermanikov kaj znači gda so 1997. i 1998. bila jako plodna leta kaj se dece dotikavle. Bil sam na fermi vu cirkvi Svetoga Mikloša i morem vam reči gda ga bilo hajdig rodbine štera je dopratila svoje fermanike, ali vam morem reči gda neje bila stiska vu cirkvi, ali so zato bili puni kafiči okoli cirkve. Mamice, japice, strine,
vujne i stare kume so bile vu cirkvi, ali je zato mlajša muška čeljad vuni pod suncobranom čakala kaj meša mine i kaj dojde Duh Sveti. Negda se je ferma delila vuni pred cirkvom, pak se unda Duh Sveti restepel i po rodbini štera je sedela pre kupicaj, ali ve gda je vse bilo vu cirkvi nesam ruom siguren gda so vsi bili blagoslovleni i posvečeni. Ali so tej vuni prvi stigli na svetešji obed i to tak fletno kaj je gospa sokačica još niti nej ftegnula juho zakuhati.

Pomalem se smicka den za dnevnom i vse smo bliže četrtomo i petomo junjušo, a to več i ftiči po drevjo znajo gda te dneve k nam vu Hrvaško dohaja papa Benedikt XVI. Štel sam vam sam reči kaj bodete išli vu beli Zagreb grad na mešo i kaj ga vsi skupa pozdravimo kak se to šika. Papa Benedikt zna kak smo dočekuvali jegovoga prethodnika, a denes blaženika, Ivana Pavla II, pak vas prosim kaj nebomo ve zahuzali i kaj nas pol nebode došlo. Vse ostalo kaj imate na pameti ostavite za drugoč, vse bode vas počakalo i nikam nebode pobeglo. Ak
ste se vu popis stanovnika dali zapisati kak vjernik – katolik unda vam je mesto vu Zagrebo na Hipodromo i ne pitam vas kak bodete išli: pešice, z beciklinom, busom ili cugom sam vas prosim kaj si nebodete pozabili karto doma jerbo vas nebodo, brez nje, pustili na vuglede z Papom. Nebrete iti vu Zagreb drugo nedelo vu junjušo jerbo je Papa prinas prvo nedelo, a drugo nedelo je proščeje Svetoga Tončeka prinas na jugo kam vas pozivlem i gde vas čakam pre ringišpilo.

Vaš Tonček!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                             MÂLA ŠÂLA

                                                            Čistilišče                                                       

- Zamisli – reče Štef ženi – ovdje u novinama piše: -„Kad god udahnem i izdahnem, jedan čovjek umre!“
– Pa normalno da će umrijeti, kad ne pereš zube!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                            Indulgencije                                                       

Škot se svaki dan molio Bogu: - Bože, daj da dobijem na lotu. Bože, daj da dobijem na lotu. Bože, daj da dobijem na lotu…
Prođe neko vrijeme i dojadi Bogu, pa mu se javi: - Uplati, čovječe, uplati!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XV, br.11, sviben 2011. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01. (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

«Zvona mega grâda »

Klapa Fjaka - Zvona moga grada, 04:32

Klapa Fjaka - Zvona moga grada (http://www.youtube.com/watch?v=ywWf7x7lUk4#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 21, 2011, 11:43:34 poslijepodne

7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvatskě
15.02.2011., br. …

Kolumna Povjestice


Kako je kod Marofa nastao Kardinalov zavoj...

Oni nešto stariji često su u svojim razgovorima o sigurnosti prometa znali spominjati Kardinalov zavoj koji se nalazi na ulazu u Novi Marof kada se dolazi iz pravca Varaždina. Bilo je tamo dosta prometnih nesreća, a nažalost i onih s tragičnim posljedicama.
Treba znati da puna enigmi do današnjih dana ostaje kontroverzna nesreća koja se dogodila 13. veljače 1960. godine.
Tada je teško stradao austrijski kardinal König koji je trebao sudjelovati u ceremonijalnom djelu sahrane svog dobrog prijatelja, kardinala dr. Alojzija Stepinca u Zagrebu.  

 
Slika: http://www.regionalni.com/images/stories/sudar%20stari.jpg (http://www.regionalni.com/images/stories/sudar%20stari.jpg)


Sudar s hladnjačom

Tada se automobil austrijskih registarskih tablica s troje putnika našao pod kotačima jureće hladnjače. Jedna od svjedokinja koja je naišla na stravično mjesto događaja je Barica Maršić, koja je taj dan, kao mlada učiteljica, putovala biciklom u školu u Presečno.
- Sjećam se da je bilo hladno, bilo je i poledice na cesti, a ja sam oko 7:15 sati putovala na svoje radno mjesto. Nije vam onda bilo velikog prometa, rijetko su prolazili auti. S posla sam se vraćala oko podneva i već sam iz daljine vidjela kako se okupilo mnoštvo ljudi, ali nisam znala zbog čega. Kada sam prišla bliže mjestu nesreće, prvo sam zapazila veliki broj naranči koje su bile rasute po cesti. Upitala sam poznanike o čemu se radi, a oni su odgovorili da je stradao austrijski kardinal (dr. Franz König, op. a.) s pratnjom, koji se dolazeći iz pravca Varaždina sudario s hladnjačom koja je dolazila iz suprotnog smjera… Već su tada došli ljudi iz austrijske ambasade i rečeno je kako traje uviđaj. Ozlijeđene su izvukli iz auta, a u njemu je ostao vozač (Martin Stadler, op. a.), koji je bio u sjedećem položaju i glave naslonjene na volan. Na njegovoj lijevoj ruci primijetila sam veliki pečatnjak. Nažalost, on je poginuo prilikom sudara. Teško je bilo gledati taj prizor. Kardinal i njegov suputnik (kardinalov tajnik, Helmuth Krätzl, op. a.) prebačeni su u Varaždin, a kasnije sam čula i to da su prevezeni u Austriju - prisjeća se danas Barica Maršić ove tragične nesreće po kojoj je spomenuti zavoj dobio znakovito ime - Kardinalov zavoj.

Brojne nesreće

Zbog pogrešno projektiranog nagiba kolnika, ovo mjesto postalo je poznato po brojnim nesrećama, da bi kasnijom rekonstrukcijom ceste, sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, zavoj bio korigiran i sada gotovo da ne postoji. Pedesetak metara nakon pružnog prijelaza kada se izlazi iz Novog Marofa u pravcu Varaždina tako je netragom nestao Kardinalov zavoj. Ali ne samo on! Naime, u arhivi Policijske uprave varaždinske nema ni traga zapisniku o obavljenom očevidu, kao što ni u arhivu suda nema onog koji je na mjestu nesreće načinio sudski vještak. A među arhivskom građom varaždinske bolnice (od 1945. do 1980. godine) koja je kompletna predana na čuvanje Hrvatskom državnom arhivu u Varaždinu, nema povijesti bolesti unesrećenih. Još gore, netragom je nestala dokumentarna građa svih bolničkih odjela koja tangira 1960. godinu…! No spomenuta saznanja do kojih smo došli tijekom našeg istraživanja vjerojatno nemaju nikakve veze s kasnijim tvrdnjama stranih medija kako je nesreću kardinala Königa od prije pola stoljeća savršeno isplanirala jugoslavenska UDBA u suradnji s KGB-om. Neosporno, kardinal Franz König, poglavar Katoličke crkve u Austriji, kao prvi visokopozicionirani zapadni svećenik na dan kobne nesreće putovao je u državu, čvrsto zabarikadiranu iza „željezne zavjese“.

„Ludi popovi“

Imao je za to dobar razlog te svu, pa i diplomatsku potporu Vatikana. Naime, trebao je 13. veljače 1960. godine sudjelovati u ceremonijalnom djelu sahrane svog dobrog prijatelja, kardinala dr. Alojzija Stepinca u Zagrebu. Na put je krenuo na vrijeme, no iz naših izvora doznajemo kako je prvo namjerno zadržan na graničnom prijelazu pri ulasku u Sloveniju. Carinske formalnosti temeljito su obavljene, a potom je kardinalov automobil nekoliko puta zaustavljala „saobraćajna milicija“ glede rutinske provjere tehničke ispravnosti skoro novog Mercedesa. Bilo kako bilo, „ludi popovi“ (i tim su ih nazivom „častili“) stisnuli su gas, a kod Novog Marofa došlo je do fatalne nesreće. Vozač Martin Stadler navodno je obilazio biciklista i pri brzini od 90 km/h frontalno se sudario s nadolazećom hladnjačom zagrebačkog poduzeća Centrošped. Odmah nakon nesreće, sudska komisija je na temelju položaja vozila, tragova kočenja te izjava očevica i neozlijeđenog vozača kamiona utvrdila kako je do nesreće došlo krivnjom poginulog vozača osobnog vozila. Königovu i izjavu njegovog tajnika Krätzla nisu mogli uzeti jer prema sjećanju umirovljenog primariusa dr. Borisa Hainša obojica unesrećenih na Odjel kirurgije varaždinske bolnice stižu u besvjesnom stanju.

Dvojac u komi

- Morate znati da sam u to vrijeme bio sekundarni liječnik, na specijalizaciji kirurgije. Dakle, 13. veljače 1960. godine kad su dovezli unesrećene, dežurali smo kao nespecijalisti. Obojica su na odjel primljena u besvjesnom stanju (kardinal je bio u komi, op. a.) i nismo znali tko su ta dva čovjeka s teškim povredama u svečanim odijelima. Naime, bio im je odstranjen prepoznatljiv ovratnik kako bi im bilo olakšano disanje. Brojne kontuzije i rane na usnici zahtijevale su trenutno čišćenje uz primjenu lokalne anestezije i previjanje. Obavljeno je i rendgensko snimanje, a onda se dogodilo nešto neuobičajeno. Naime, u trenutku kad sam se oblačio i pripremao za daljnju obradu pacijenta, na odjel je utrčao šef nadslužbe i sve nas odstranio uz povik: „Ja preuzimam“! Očigledno, „milicija“ je bila izvan sebe i u prvom trenutku nije znala kome povjeriti istinu o kakvim se tu unesrećenim ljudima zapravo radi… – prisjetio se svog prvog kontakta s kardinalom Franzom Königom primarijus dr. Boris Hainš, danas jedini živući liječnik koji može svjedočiti o nesvakidašnjem događaju na Odjelu kirurgije.

Stepinac ga prizvao k svijesti, a ugledao je Tita!

Već isti dan kad je kardinal König doživio prometnu nesreću, večernja izdanja vodećih svjetskih tiskanih medija donose prve informacije o njoj. U Austriji, televizija i radiopostaje emitiraju izvanredne vijesti, a šok nacije pojačavaju špekulacije o mogućoj zavjeri Titovih tajnih službi. Ovdje moramo istaknuti kako je „ulje na vatru“ glede uzroka nesreće nadolijevao kasnijih godina svojim izjavama i sam kardinal König (primjerice, za Osservatore Romano u siječnju 2003. godine). Za Hrvate, a posebno Varaždince, posebno je zanimljiv kardinalov opis buđenja iz kome. Naime, sasvim je izgledno da su se 1960. dogodila čak dva čuda. Prvo je što su putnici kod Novog Marofa ostali živi - kardinal König (i drugi koji su vodili postupak proglašenja kardinala Stepinca blaženim) kasnije je taj događaj pripisao blaženom Alojziju, koji ga je uz to u bolnici još i prizvao k svijesti! Kad je progledao, na bijelom zidu bolničke sobe u Varaždinu kardinal je ugledao sliku "druga Tita". Za nadbiskupa je to iskustvo bilo početak unutarnjega pokretanja koje ga je dovelo do posebnog suosjećanja s kršćanima u komunističkim zemljama. Radi pružanja bolesničkog pomazanja te pomoći kardinalu i njegovom tajniku, u Varaždin tih dana stižu sveučilišni profesor dr. A. Šercer i dr. D. Juzbašić, kao i kardinalov osobni liječnik dr. Herbert Kraus iz Beča. A u posjet dolaze ministar unutrašnjih poslova Grubhofer, bečki nadbiskup koadjutor dr. Franz Jachym te sva sila istaknutih partijaca - članova Republičkog vijeća Sabora. Spomenimo i to kako su sigurnosno-obavještajne službe bivše države za nadzor nad pacijentima i svima koji su dolazili u „vizitu“ angažirale dr. Edgara Leopolda, opata čiji je samostan u Pleterju tijekom 2. svjetskog rata poslužio kao partizanska baza. Njegovu ulogu u ovom slučaju još treba istražiti, no sudeći po odlikovanjima, bio je itekako podobna persona za obavljanje povjerene mu zadaće.

Osnivač zaklade Pro Oriente

Za nas Hrvate kardinal König (rođen 3. 8. 1905. u Rabensteinu, umro 13. 3. 2004. u Beču) ostat će nesumnjivo u trajnom sjećanju zbog spomenutog događaja koji se zbio u veljači 1960. godine. Detalje o njemu posjetitelji bečkog Stephansdoma (jedne od najpoznatijih katedrala na svijetu) mogu saznati kad pročitaju spomen-ploču na jednom od zidova. Kardinal je nakon oporavka, za koji je najviše zaslužan tim liječnika varaždinske Kirurgije na čelu s pokojnim primariusom dr. Stevanom Nikolićem, brojnim posjetima širom istočnoeuropskih zemalja, susretima s carigradskim patrijarhom Atenagorom te rumunjskim, koptskim i srpskim patrijarsima otvarao 60-ih i 70-ih godina dijalog Istoka i Zapada. Godine 1964. osnovao je zakladu "Pro Oriente", čija je svrha bila davanje impulsa ekumenskim simpozijima i teološkim dijalozima Istoka i Zapada. A te iste godine na Svjetskom euharistijskom kongresu u Bombaju vodio je veliki razgovor između predstavnika svih svjetskih religija…

Radi kardinala Königa bolnica je dobila heliodrom

Nesreća u kojoj je stradao kardinal Franz König s pratnjom potencirala je žurno uređivanje heliodroma u krugu bolnice. Naime, 21. veljače po kardinala i njegovog tajnika Helmutha Krätzla austrijske vlasti šalju dva vojna helikoptera. Aerodrom tada još nije postojao, pa su brojni građani oduševljeno promatrali prvo spuštanje i potom polijetanje stranih zrakoplova u gradu. Pored mnogobrojnog bolničkog osoblja (među kojima je bio i popriličan broj sestara milosrdnica), spektakularnoj zračnoj evakuaciji kardinala Königa nazočili su križevački biskup Gabrijel Bukatko, administrator Zagrebačke nadbiskupije Franjo Šeper i drugi uglednici. No nije nam poznat angažman lokalnog svećenstva u čitavoj priči.

(jn, dp)


http://www.regionalni.com/izdvojeno/povjestice/3644-kako-je-kod-marofa-nastao-kardinalov-zavoj (http://www.regionalni.com/izdvojeno/povjestice/3644-kako-je-kod-marofa-nastao-kardinalov-zavoj)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o prikaz
Franz Kardinal König_Neues Pfingsten, 00:38
(Franz Kardinal König:
Ich erwarte mir vom Weizer Treffen ein Neeus Pfingsten /
Od zestanka v Weizu očekujem nôvě Duh(ov)ě)


Franz Kardinal König_Neues Pfingsten (http://www.youtube.com/watch?v=xT7QJlvGbao#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Tv kalendar 11.listopad - osuđen Alojzije Stepinac, 02:31

Tv kalendar 11.listopad - osuđen Alojzije Stepinac (http://www.youtube.com/watch?v=xceOzMKbMjY#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Claudia Cardinale
Bilo jěmput na Divlomu Zâpadu
(C'era una volta il West / Sergio Leone)
Once Upon a Time in The West Trailer, 02:52

Once Upon a Time in The West Trailer (http://www.youtube.com/watch?v=MNGQ1hUyx-k#ws)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 15, 2011, 11:18:20 poslijepodne

Gradišćanske „Hrvatske novine“
Sub, 11/06/2011

Crikva i vjera

Duh sveti Duh mudrosti

I danas je moguće, usred ovoga sebičnoga svita po duhu u ljubavi živiti. Duh Sveti je uvijek med nami i on stalno obnavlja sve nas, daje nam Božji život. Po meni, po Duhu živite i imat ćete žitak u punini. A to je nešto jako velikoga, imati žitak u punini, znači biti ispunjeni ljubavlju, mirom, radošću, veseljem. Sve ovo nam nek Duh more dati, ta Duh, koga na Duhe svečujemo.   

Piše Joško Preč


Jezuš govorio je apoštolom po svojem goristanju: Ne bojte se! U svi vjera najdemo strah, človik se boji, je li kršćan ili pogan. Zač?
Kad je Bog prve ljude, Adama i Evu stvorio, oni se nisu Boga bojali, razgovarali su se s njim kao s prijateljem. Ali došao je grih, neposlušnost i kao dite, ko je zagrišilo, shranili su se pred Bogom, jer su se ga bojali. Zbog griha strahujemo od Boga! Zato je pomirenje s Bogom a i med sobom neizbiživo. Pomiriti se s Bogom človikom od srca. Ne moremo imati ovakove izgovore: još ne, pak, znam, more bit, za toga i toga se ne hoću pominati, sve je ovo znak, da se nismo pomirili niti s Bogom, niti s človikom i nimamo mira.
Strahujemo, bojimo se još i toga, čega se ne bi morali bojati. Zato pozdrav Jezušev: Mir s vami.

Čitamo Evandjelje, čujemo prodiku, čujemo kako nas i srce opominja i još ostanemo tvrdi, nepopustljivi i tako ne slobodni, nego robi griha, srde i drugoga. Kaštigujemo sami sebe, kad se ne znamo pomiriti s Bogom i s bližnjim. Čuda krat je na putu pomirenja gizdost najveća pripreka: Ja ću mu ruku dati, ja ću ga pozdraviti, ja ću se poniziti? Još i izrečemo, da se ne kanimo poniziti. A gizdavim se Bog suprotstavlja i ti takovi nikad nimaju mira, niti mira daju drugim. Nije strašno, u nemiru, u srdi preživiti vas život? Kade je duh? Kade je ta Duh Sveti koga usti pozivamo, opjevamo, ali od srca nam je daleko, jer ga ne pustimo, da bi stanovao med nami, u nami, on, ki veli o sebi da je korak i ponizan srcu.

Jezuš rekao je svojm: „Bolje da ja otidem, jer ako ne projdem, Duh Batritelj neće dojti k vam.“ Jezuš je prošao, ali je li Duh Sveti i k nam došao, je li smo ga primili u naše srce?
Pitam se, ča bi se preminilo, kad bi Crikva jednoč izrekla, da Duha Svetoga nije, ništa, sve bi išlo kao i do sada. Duh Sveti je bio ionako stranac med nami. Gledamo ga za stranca, kako su Emauski učeniki gledali Jezuša za stranca.

Gledam ljude, kako se onako mlačno, nespretno, neozbiljno prkrižaju, kad velu: U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Ima takov človik vjere u Presveto Trojstvo, u Duha Svetoga. Ako mislim na to, ča govorim i vjerujem, ča govorim, onda se ne morem tako nemarno križati.
Sv. Pavao piše Rimljanom, da se je ljubav Božja prelila, ulazila u nas po Duhu Svetom. Duh Sveti nam ne svidoči samo, da nas Bog voli, nego daje nam snagu da ga i mi ljubimo i u njem i sve človičanstvo.

Svetak Duha Svetoga ne dura samo jedan dan, na Duhe, nego s Duhom Svetim ulazimo u daljnji život. Po Duhu Svetom šalje Jezuš apoštole u svit: Pojte po svem svitu i glasite Evandjelje. Oprašćajte grihe, liječite bolesne, podignite siromahe i recite im: Približilo vam se je kraljevstvo nebesko. Kako velika obećanja, a mi skoro da ništa iz svega ovoga ne primijetimo, opazimo. Dana nam je kroz Duha Svetoga velika moć, a mi onako nemoćno življarimo. Svi se moramo pitati: Opažavamo u sebi tu veliku moć?

Veliki psiholog Carl Gustav Jung je opazio i rekao: Vocatus atque non vocatus, Deus aderit. Zovu ga ili ne, Bog se pojavljuje. On se pojavljuje, a mi to ne zamemo upamet. Živimo kao da ne bi bio došao, da ne bi bio s nami. Bavimo se ovim — onim, djelamo, učimo se, pišemo knjige, novine i projdemo mimo Njega.

Ali gdo je primio Duha Svetoga iz onoga će zvirati voda života, kako je to Jezuš obećao onim, ki vjeruju u Njega.

Ako zna biti i danas ljudi med nami, ki su pripravni još i život dati za drugoga, onda bi barem i mi morali imati toliko snage, da živimo jedan za drugoga, u miru!
I danas je moguće, usred ovoga sebičnoga svita po duhu u ljubavi živiti. Duh Sveti je uvijek med nami i on stalno obnavlja sve nas, daje nam Božji život. Po meni, po Duhu živite i imat ćete žitak u punini. A to je nešto jako velikoga, imati žitak u punini, znači biti ispunjeni ljubavlju, mirom, radošću, veseljem. Sve ovo nam nek Duh more dati, ta Duh, koga na Duhe svečujemo.   


http://hrvatskenovine.at/clanak/11-06-2011/duh-sveti-duh-mudrosti-pise-josko-prec (http://hrvatskenovine.at/clanak/11-06-2011/duh-sveti-duh-mudrosti-pise-josko-prec)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 28, 2011, 10:57:32 poslijepodne

Gradišćanske „Hrvatske novine“
Ned, 26/06/2011

Crikva i vjera

Dobaviti se Boga

A koliko je tužnih ljudi med nami, depresivni, a imaju svega. Ča ovim fali, pinez, ne. Onda ča, Bog sām. Depresija je bolest duha i ne more ovakovim pomoć nikakova psihijatrija, samo Bog. Ali ča, ako vjere nima. Onda nosi svoju depresiju do groba. Ča nam nije Bog upravo kao liječnik duše najpotribniji? Mnogo je bolesnih na tijelu, ali još već na duhu.
Zato Bog, zato dati Boga ljudem, zato ljude „zaraziti, inficirati“ s Bogom, jer nek oni ćedu ozdraviti, ki su inficirani s Bogom. Zato i ov naslov, ov izazov, da se približimo Bogu tako blizu, da nas bude mogao infekcirati sa svojom ljubavlju.                     


Piše Joško Preč


Ova rič dobaviti nam je dobro poznata. Dobaviti se moremo bolesti, gripe i tom sličnomu. Zato u času gripe ne pustu nikoga u bolnicu.
Mnogo se govori o Bogu o vjeri, prodike, vjeronauk, sastanki za odrasle, mladinu, hižnike i drugo. Ali kako se kaže sve ovo nije dosta. Ako predavač, ki govori o Bogu, ne „zarazi infekcira“ slušače, sa svojom vjerom, ljubavom, osvidočenjem, ostane sve u starom. Jezuš je znao infekcirati sa svojim evandjeljem slušače, jer on je sām bio Evandjelje.

Takovi su i sveci. Majki Tereziji se je prik četire tisuć sestrov pridužilo i mogla je osnovati red „Misionarkov ljubavi“, jer ona je sa svojom ljubavlju inficirala druge. Veli latinska poslovica: Verba volant, facta manent, po našu: Riči zletu, čini ostanu. Zato je govorio Jezuš apoštolom, da mu budu svidoki, u ponašanju, življenju, u dobri čini i u svi drugi kriposti. Velikomu Indijcu Gandhiju se je jako vidilo naše Evandjelje, ali kad je proputovao naše europske kršćanske kraje, bio je razočaran, jer kršćani ne živu to, ča glasu. A on bio je mudar i trizan človik, pionir „mirne revolucije“ kom je izvojevao slobodu i nezavisnost Indije i još je imao ovakovo mišljenje o nami.

Človik nek to more dati, ča ima. Ako sam nimaš kruha, kako ćeš komu kruha dati. Ako sam ne goriš, kako ćeš drugoga važgati? Ako sām nimaš Boga, u duši u srcu ne moreš ga drugomu dati, jer ne moremo dati, ča nimamo. Zaman najlipši govor, predavanje o Bogu. Ljudi posluhnu, vidilo im se je, pa projdu tako, kako su i došli. ćemo dojti i drugi put velu, kao da bi bilo predavanje o Bogu, vjeri, nekakova zabava, a ne najvažnije pitanje na život i smrt. Tako je, pitanje Boga je na život i smrt. Ni pametno živiti bez Boga, a još manje mudro umriti. Zato darovati Boga ljudem, većega dara im ne moremo dati. Potribna je materijalna pomoć onim, ki su u stiski. Ali hrana se potroši, pinez se izdaje, pa ne ostane ništa.

Nije li Jezuš po povekšavanju kruha odmah govorio o Presvetom oltarskom sakramentu. Nije li htio reži, prvo nek bi bio človika ozdravio: oprošćeni su ti grihi. On nam hoće dati vjekovječni kruh. On nam ne nek učnju daje, nego i sebe. On je ta, ki je kao rič, tijelom postao. Bio je ljubav, dao sve od sebe i život za nas. Ne nek ovo ili ono nam je dao, nego samoga sebe. Majka Terezija, nije li ona svoj život dala za siromahe, bolesne, beskućnike? Ona kao da ne bi bila imala svojega vlašćega života. Vas svoj život posvetila je drugim. Bila je i ona živo Evandjelje.

O Bogu govoriti, kao o nekom, ki postoji, ki je u raju, je premalo. Kako je i premalo govoriti o jednom človiku, ki je daleko od nas, ča imamo od njega? O tom Bogu moramo govoriti, ki nam je blizu, koga smo potrošili pri sv. pričešćanju, s kim smo se nahranili. Bog se je rodio u Betlehemu, ali Betlehem more biti svaka naša hiža. Marija ga je rodila s dušom i tijelom, mi ga samo u duhu moremo roditi, ali more prebivati med nami kao u Mariji: I rič je tijelom postala i med nami prebivala, a prebiva i sada. Rodi se on u srcu mnogih i danas. Ima kristoforusov med nami. Dilu si ga ljudi med sobom u ljubavi. Svagdir, kade ljubav živi, živi Bog.

Ali i danas mnogi i mnogi od Boga nek novac, dobrostanje čekaju. Ali novac nam uopće Bog ne dili, niti očividno ne ozdravi ljude, ako ih je Jezuš ozdravljao, onda ča nam daje, ništa? Ča si moremo od njega očekivati? Ako niti pineza, niti zdravlja, niti dobrostanja, onda to drugo, to najvažnije, vjeru, ljubav, takovu ljubav, kako ju je Majka Terezija imala i ozdravljala je ljude, hranila, povila, liječila. Ča to nije čudo Božje, ča Bog kroz ljubav i danas ne čini čuda? Ako bi mi imali već vjere i već ljubavi, bilo bi i već čudov na zemlji. Čudo bili bi mi sami, ki čuda stvaramo. Da, Jezuš je živio med nami, nije imao ništa, i još je mnoge obogatio, ne s zemaljskim dobrom, nego duševnim. Zanimljivo je, da uz Jezuša nigdor nije zabogatio, niti Judaš ne. A on se je ufao, da će dojti do pinez uza njega, ali ništa iz svega toga i zato se je razočarao i prodao ga za jednu malu svoticu od trideset srebrnjakov. Trideset srebrnjakov bilo je njemu već vridno, nek Jezuš iako je u njegovo ime čuda činio, sve to mu ništa nije reklo. Tako je i danas. Ča mi vjera donese, pitaju se mnogi. Ništa drugo, nek da moram crikveni porez plaćati, a to je malo, zato van iz Crikve.

A koliko je tužnih ljudi med nami, depresivni, a imaju svega. Ča ovim fali, pinez, ne. Onda ča, Bog sām. Depresija je bolest duha i ne more ovakovim pomoć nikakova psihijatrija, samo Bog. Ali ča, ako vjere nima. Onda nosi svoju depresiju do groba. Ča nam nije Bog upravo kao liječnik duše najpotribniji? Mnogo je bolesnih na tijelu, ali još već na duhu.
Zato Bog, zato dati Boga ljudem, zato ljude „zaraziti, inficirati“ s Bogom, jer nek oni ćedu ozdraviti, ki su inficirani s Bogom. Zato i ov naslov, ov izazov, da se približimo Bogu tako blizu, da nas bude mogao infekcirati sa svojom ljubavlju.                   


Zvir:
http://hrvatskenovine.at/clanak/26-06-2011/dobaviti-se-boga-pise-josko-prec (http://hrvatskenovine.at/clanak/26-06-2011/dobaviti-se-boga-pise-josko-prec)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 28, 2011, 11:16:41 poslijepodne

 ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, LIPEN 2011.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

VSI  POTI  VODIJO  NA  JUG…

Kuliko vidimo, vse to je nej bilo dostik nešternim katolikima i političarima kaj bi došli na vuglede i spominek z Papom. Najte me krivo razmeti, ali vsima bi jim bilo hasnilo, a posebno političaraj, jerbo so izbori čistam blizo i čim naša gospa Jaca respiše izbore mam bodo vsi meli cajta za cirkvo, za Božeka, za Majko Božjo i za vse svece šteri bi mogli pomoči kaj biračko telo zabere ruom mene za novoga sabornika.


       On minuli vikend je papa Benedikt bil prinas vu Hrvaškoj. Vse sam vas lejpo pozval kaj ga idemo pozdraviti, ali čuda je bilo onih šteri so ga nej niti vidli, jerbo so ruom to soboto nej meli čas oditi vu Zagreb. A i nešterni političari so si  nikak nej mogli zeti fraj cajta kaj bi tuo soboto došli vu Hrvaško narodno kazališče. Znate kak je, nešterni,  več na leta, imajo, vu soboto, kartanje z pajdašijom, pak je Papa nej tuliko vreden kaj bi se to preskočilo. A bilo je i onih šteri so meli godišnjice mature, a to nej muoči nikak preseliti, jerbo je tua godišnjica bila dogovorjena predi nek se Papa zravnal vu Lejpo Našo. Brzčas je hajdig onih šteri so pozabili gda je Papa Božekov, očem reči, Jezušov naslednik, šteri hoda po Zemli. A vsi znamo gda se Jezuš spominal z vsima: i z trgovcaj, i z carinikaj, i z ribičaj, i z bludnicaj, i z političaraj i na vse zadje je i  Judo zel med apostole makar je znal gda ga bode of izdal i prodal. Kuliko vidimo, vse to je nej bilo dostik nešternim katolikima i političarima kaj bi došli na vuglede i spominek z Papom. Najte me krivo razmeti, ali vsima bi jim bilo hasnilo, a posebno političaraj, jerbo so izbori čistam blizo i čim naša gospa Jaca respiše izbore mam bodo vsi meli cajta za cirkvo, za Božeka, za Majko Božjo i za vse svece šteri bi mogli pomoči kaj biračko telo zabere ruom mene za novoga sabornika. Makar so se nešterni zbrčkavali z Pape dok je bil prinas, ali čim je odišel, neje minul niti celi tjeden, a več je Evropa naglo pregledala i priznali so nam gda smo vredo i gda nas bode, istina Božek, črez dve leti, zela pod svoje i kaj nas navči reda šteroga si sami ne znamo dati. Najte mi sam, prosim vas lejpo, reči gda so tu Papa na zemlji i dragi Božek na nebi, nej meli svoje prste.

       Vsi znamo gda naša čakoska varoš ima dve župe: na severo, očem reči, vu grado je stareša čakoska Župa svetoga Mikloša Biškupa, a na Jugo je čistam mlada Župa svetoga Tončeka Padovanskoga. Verjem gda ste nej jempot čuli kak se ovi gracki, nejvečpot stiha delajo norca z nas na Jugo kak smo mi prek štreke, a kakti vse kaj je prek štreke nebre biti isto tuliko vredno kak i ono kaj je vu grado. Furt jim govorim gda smo jim mi prek štreke isto onak kak i oni nam, ali jiv ga vejč, pak unda vredi jiva istina, jerbo večina ima navek praf. Kaj bi se to zbeglo i kaj bi se te obje župe zravnale je i župa na Jugo izdala svojo monografijo, jerbo je minulo 25 let od dneva gda je čakoskim patrima prvipot palo na pamet kak bi bilo dobro na čakoskomo Jugo zazidati i cirkvo, a nej kaj se sam hiže ziđejo. Mic po mic i cirkva gori stoji, a vtruc so Buzovčari, Pustakovčari, Putjančari, Travničari i Martančari zazidali cirkvo z vekšim turnom nek je na severo. Znate kak je to prinas vu Međimorjo: ak nebremo čuda vekšo, ali za dve šare moremo zdiči više od soseda. No, šalo na strano, kniga je tu pred nami, debela, lepa, lopošnata i vu boji i to sam zato kaj se ne bode pozabilo kak je to počelo, kak se zafremalo, kak se zidalo i kak ve Božek stanuje na čakoskomo Jugo vu svoji hiži. Prosil bi lejpo ove na severo kaj bi si kupili i našo južno monografijo isto onak kak smo mi kupili jivo severno. Tu nej tre pustiti ovoga našega međimorskoga jala kaj dojde do reči.

       I to je nej vse kaj se čakoskoga Juga dotikavle. Desetoga juliuša bode na Jugo Mlada meša, štero bode služil pater Pero Horvat, naše gore list, pak vse skupa pozivlem kaj dojdete, kaj ga pozdravite, podržite i uveličate jegovo fešto. Probajte mi veruvati: pater Pero je to zaslužil.                                                                                 

Vaš Tonček!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                             MÂLA ŠÂLA

                                                            More                                                       

Pita mali Ivica oca: - Tata, hoćemo li ovo ljeto ići na more?
Otac odgovara: - Što da ti kažem…, šanse su 40% da hoćemo, a 100% da nećemo!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XV, br. 06, lipen 2011. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01. (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

«Zvona mega grâda »

Klapa Otok - Zvona moga grada - Festa od Klapa 2009, 03 :38

Klapa Otok - Zvona moga grada - Festa od Klapa 2009 (http://www.youtube.com/watch?v=bX-xHVbni4U#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 14, 2011, 11:12:28 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, SRPEN 2011.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

PRELAZNI ROK

Nejbolši igrač z čakoskoga Juga, Luka Modrić (čitaj: pater Tonček) prehaja vu prvoligaški klub Trsat iz Reke i to za kapetana ekipe (čitaj; gvardjana).  A nejbolši igrač Krapinsko – zagorske lige, po pisanjo medijov, očem reči, novinarov, Ivica Olić, (čitaj: fra-pater Drago Brglez) prehaja vu drugoligaški klub z čakoskoga juga (čitaj: župa Sv. Tončeka), šteri ima prvoligaške ambicije.
Pater Jožek ide vu Zagreb, ali nej na Kaptol nek vu Kozari Bok. Dobil je beneficiranoga staža tak gda bode moral biti sam 6 let župnik, a posle bode mogel biti gvardjan vu Čakovco, ako ga provincijal nebode nekam drugam poslal.



Kak sam i zadnjipot najavil, naš južni pater Pero Horvatov je odslužil svojo mlado mešo vu cirkvi Svetoga Tončeka na čakoskomo Jugo kak prvi mladomešnik te mlade župe. Naši stari ljudi so rekli: neje važno biti prvi, nejvažneše je dojti predi od drugoga, a pater Pero je to napravil pak mo želemo gda do kraja svojega živleja bode vreden težak vu Božekovom vinogrado. A pater Pero to more, a i to si je zebral, nek mo dragi Božek vu temo pomore.

Nejbolši igrač z čakoskoga Juga, Luka Modrić (čitaj: pater Tonček) prehaja vu prvoligaški klub Trsat iz Reke i to za kapetana ekipe (čitaj; gvardjana). A nejbolši igrač Krapinsko – zagorske lige, po pisanjo medijov, očem reči, novinarov, Ivica Olić, (čitaj: fra-pater Drago Brglez) prehaja vu drugoligaški klub z čakoskoga juga (čitaj: župa Sv. Tončeka), šteri ima prvoligaške ambicije. Imajo vse: igrališče, igrače, slačionice, oružara i šanka, kaj nem rekel gda so se i za trenera pobrigali, ali ga penez nej i zato je došel nejbolši igralec p. Drago, šteroga so mogli dobiti, a kaj so nej morali zajma vu švicarskaj frankaj jemati, pak računajo gda bi žnjim, brzčas, mogli ostvariti te želje. To je još nej vse kaj se ovoletošjega prelaznoga roka, med fratrima, dotikavle. Pater Jožek ide vu Zagreb, ali nej na Kaptol nek vu Kozari Bok. I sam dragi Božek je priznal gda je nej preveč namanđeral ak je odišel z Čakovca vu tej Zagreb – Kozari Bok, ali kaj se more,pak je pater Jožek još navek mladi i mora završiti još nešterne životne škole. Jemo kak patro je nej dostik večernja škola i zato ga je provincijal, pater Željko poslal vu Kozari Bok jerbo je tam škola štera davle nejbolše igrače.  Ak ne verjete meni pitajte čakoskoga i međimorskoga gvardjana, patra Stankija šteri je 12 let bil župnik vu Kozari Boku i to vse zbogradi tega kaj je štel biti gvardjan vu Čakovco. Ve vidite gda so čakoski gvardjani zebrani i gda je nej lefko dojti na to mesto. I zato ve pater Jožek ide u Kozari Bok, ali je on dobil beneficiranoga staža tak gda bode moral biti sam 6 let župnik, a posle bode mogel biti gvardjan vu Čakovco, ako ga provincijal nebode nekam drugam poslal. Pater Stanko je več šest let gvardjan i župnik vu Čakovco. Brzčas je vredo zbavil te obedve sljužbe pak mo je provincijal, pater Željko,dal, onak gešenk, još tri leti kaj bode i dale gazda, očem reči, alfa i omega vu čakoskoj severnoj cirkvi i vu čakoskomo samostano šteri ima dve polovice: ono starešo i vekšo na severo i ono mlajšo i menšo na jugo.

Odišel nam je pater Andrija. Dragi Božek ga je pozval k sebi na račun. Verjem gda je mel hajdig toga dobroga s čim se mogel pofaliti za svojih cirka pedeset let kuliko je bil vu Božekovoj sljužbi. Brzčas mo je to bilo dostik kaj ga je sveti Peter pustil vu Božji vinograd, on na nebi jerbo je z ljubavlju i vjerom delal vu Božekovom vinogrado na zemli. Pater Andrija je kak velečasni bil vse od vikara, prek župnika do gvardjana, a zadja je leta nejveč presedel vu spovedalnici, tak gda moremo reči gda je naš dragi Božek, prek jega, oprostil cele brege grehov, kaj menših, kaj vekših. Ak bodemo pošteno priznali bil je spodoben svetomo Leopoldo Mandićo, bar ova zadja leta. Fala patro Andriji za vse dobro kaj je napravil i za vse navuke štere nam je dal, makar smo ga, vsakipot nej posluhnuli.         


Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                             MÂLA ŠÂLA

                                                             Štednja                                                        
Bračanin je došao u posjet prijatelju. Kad je ušao u stan on primijeti:                                                                       Užasno je hladno kod tebe.
-   Oprosti- reče mu prijatelj – nisam znao da dolaziš, pa je stan ugrijan samo za jednu osobu.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVI, br.7, srpen 2011. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

«Zvona mega grâda »

Klapa Omiš - Zvona moga grada, 04 :27

Klapa Omiš - Zvona moga grada (http://www.youtube.com/watch?v=dyBqy6pxVXk#)     

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Završnica Katoličke malonogometne lige Dubrovačke biskupije, 06:45

Završnica Katoličke malonogometne lige Dubrovačke biskupije (http://www.youtube.com/watch?v=a0WnPIwpjzQ#ws)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 06, 2011, 09:05:25 poslijepodne

27. nedela črez leto - Mt 21, 33-43
(Smrt sina vinogradarovoga)

33
"Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova.
34
Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod.
35
A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše.
36
I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako."
37
"Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: 'Poštovat će mog sina.'
38
Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!'
39
I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju."
40
"Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?"
41
Kažu mu: "Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme."
42
Kaže im Isus: "Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim!
43
Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!"


Vide(l)o:
27. nedjelja kroz godinu - Mt 21, 33-43, 01:13

27. nedjelja kroz godinu - Mt 21, 33-43 (http://www.youtube.com/watch?v=efsXwhW5GdE#ws)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


Božekovo trsje  (2)
(Božji vinograd)



Liturgija 27. nedjelje kroz godinu govori o Božjem vinogradu.
Taj Božji vinograd je Crkva .
Svatko je pozvan u svaki čas da radi u tom vinogradu: da »obrađuje« sebe, da pridonosi rastu zajednice u kojoj živi, da pridonosi boljitku sve Crkve. Svatko treba da svoj život gradi na Isusu Kristu, živom, ugaonom kamenu na kojemu samo počiva čvrstina zgrade duhovnoga života pojedinca i svake zajednice.

 Prispodobom o vinogradarima ubojicama Isus je pokazao kako zna da ga čeka nasilna smrt te najavio da ne kani odustati od svog načina propovijedanja i činjenja Božjih djela. U liku sluga koje gospodar šalje da od vinogradara prime urod te bivaju izmlaćeni, kamenovani ili ubijeni Isus vidi proroke koji su dolazili prije njega.
U sinu kojega gospodar vinograda šalje kao posljednji pokušaj da vinogradare dozove k pameti Isus prikazuje samoga sebe.
On predviđa svoju nasilnu smrt na poodmaklom stupnju svoga mesijanskog djelovanja: kao što vinogradari bacaju van gospodarova sina i ubijaju ga, tako će on biti izbačen izvan gradskih zidina i pogubljen.
Istovremeno prispodoba završava navještajem jednog novog kraljevstva pod vodstvom uskrsnuloga.
Bog će stvoriti novi narod od carinika, grešnika i pogana, poslanje, jednom povjereno kući Izraelovoj, njoj će se oduzeti i dati drugim zakupnicima.
Novi će pak narod stajati pod istim zahtjevima kao i stari: o “plodovima” će ovisiti, to znači o ostvarivanju pravednosti i volje Božje u tom svijetu.


http://www.sveti-juraj.org/ (http://www.sveti-juraj.org/)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Božekovo trsje  (3)
(Božji vinograd)



Priča govori o tom što smo mi Bogu, što je on učinio za nas, i što od nas očekuje. Njegov smo vinograd. Njegova radost – budući je vino biblijski simbol radosti. "U dan kada dođe Gospodin, gore će se prelijevati vinom." (Am 9, 13) On koji je sama radost, iz radosti i svoje zaigranosti stvara nas – tako da nam je bit i poslanje biti i širiti radost, obilje i optimizam.

Uočimo: on, vinogradar, zasadi vinograd. Nismo sami sebe zasadili. Nismo svoji, već njegovi. Sve što jesmo i imamo njegov je dar. U nas je mnogo uložio. Ogradio je svoj vinograd, u nj postavio tijesak i kulu. Ogradio nas je od zla. Šalje nam anđele čuvare. I zato nam se nije dogodilo sve što nam se moglo dogoditi. A tijesak, on je tu da grožđe dadne sve najbolje od sebe. Samo ako ga se zgnječi od njega će biti vina. Taj tijesak su kušnje i križevi. Izraz su Božje ljubavi, kako bi smo plodom urodili, vinom radosti. I kulu je stavio. Osmatračnicu… Dao nam je spoznaju, pamet. Sve potrebno za kultivaciju vinograda.

I otputova. Iskazuje nam povjerenje. Nije nam za petama. Možda nam više smeta nego koristi ona izreka: "Božje oko svuda gleda, sakrit mu se ništa ne da." Bog ostavlja prostor našoj kreativnosti. Vinograd možemo obrađivati bilo motikom bilo plugom… Pri tom ćemo i mnoge greške napraviti. No, više od toga, njega zanima urod. Stvorivši nas, i povjerivši nam same sebe i sve darovane darove – on računa na našu odgovornu slobodu. Na nama je da je upotrijebimo ili zloupotrijebimo.

Ali, dakako, sve će doći na vidjelo. Makar živjeli kao da neće jesen, ali ona ipak dođe. Gospodar šalje sluge po urod. Šalje poslanike da mu u njima za velikodušnost uzvratimo velikodušnošću. I strpljiv je. Slugu za slugom šalje, premda ih vinogradari ubijaju. Daje nam šansu za šansom. I čeka ne bi li smo se opametili. Naposljetku, ide na zadnju kartu. Daje zadnju šansu. Daje sve. Svoga Sina Jedinorođenca.

Svratimo pozornost na taj čin. Isus zna kako su prošli proroci prije njega, i zna što ga čeka – ali ide, srlja u propast. On, kako netko reče, ili je lud ili je doista Sin Božji. U ovoj priči, predstavljen kao sin vinogradarev – svojom smrću stvari dovodi do raspleta. Zli vinogradari se odbacuju, vinograd se povjerava novima.

Pohlepne vinogradare možemo usporediti s psom iz Ezopove basne koji prelazeći most vidje svoj odraz u vodi, i pomisli kako je to drugi pas, koji nosi čak i veću kost u ustima nego on. Zaletje se za njom, ali propade u vodu, i ostane bez i jedne.

A poantu čitavog događaja s pričom o dva brata koji su prodavali jaja, i usput igrali. Stariji kaže mlađem kako će mu dati dolar ako pristane da mu razbije tri jaja o glavu. Mlađi, svjestan da će biti bolno, ipak pristane jer novac mu je trebao. Nakon prvog strašno ga zabolje, poslije drugog krikne. Ali ne odustaje. Spreman je i treći udarac primiti. Stariji vidjevši da će izgubiti dolar, htjede sve pretvoriti u šalu. – «Dosta je bilo, vidim da možeš – evo ti ovo treće jaje, pa idemo.» – «Ne, ne samo nastavi – razbij mi ga o glavu! Dogovor, je dogovor – ja želim svoj dolar.»

Možeš koliko hoćeš, ali nećeš dokle hoćeš. Sve dođe na naplatu. Sin vinogradarev je ubijen – izmicanja nema. Tvoj život Bogu pripada. Jesen je. Gospodar vinograda dolazi… Svaka misa je jesen, i prilika da mu dadnemo sve.

p. Luka Rađa, SI

http://www.sveti-juraj.org/ (http://www.sveti-juraj.org/)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 06, 2011, 09:08:14 poslijepodne

ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, LISTOPAD 2011.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

VU  BOŽEKOVAJ  GORICAJ


     To sam vam pravzaprav štel reči, vu gorice zahajamo vsaki čas i vsako leto potrošimo toliko cajta kaj nam trsje rodi i kaj od toga vsega imamo pune lagve, a vu cirkvo dojdemo celoga života tuliko kak vu gorice jedno leto i unda bi šteli kaj nas naš dragi Božek prepozna gda na krajo svojega životnoga pota poranjkamo na jegova nebeska vrata. Najte se čuditi ak vas nebode prepoznal, jerbo vas je jako retko videl, a nebre se niti on restrgati.                                                                                  
 
                                                                                                               
     Još navek je vreme berbi, vreme pobiranja onoga kaj nam je dragi Božek dal, onoga kaj je zraslo vu našaj goricaj, na našim trsima. Rečite mi, prosim vas lejpo, kaj je ve na jesen nej lepo videti pune konte, pute, lepoga i zdravoga grozdja, a unda čuti gveždre i preše kak skeščijo, a mošt, onak fini i slatki, teče, teče i puni lagve. A kuliko je muke i znoja trelo vložiti, kuliko cajta potrošiti, kajbi do toga, očem reči, do bratve i mošta došlo. Ve na jesen, na bratvi, se vidi kuliko se što brigal, kuliko je što delal, jerbo tak je i hasnuval. Gorice i trsje je takše, kuliko ti jemo daš tuliko ti ono vrne nazaj. Ne velijo naši stareši zabadav gda gorice nucajo slugo, a nej gazdo.

     Nejpredi sam mel sam zemlo, unda smo orali, tanjurali, vlačili, rigolali… Posle toga smo sadili trse, zakapali stupe, vlekli drote. Unda smo vse dali vu Božekove roke i trsi so pomalem rasli. Črez tri leti več se pomalem vidlo kak sam posla napravil jerbo smo več i nekaj nabrali. I posle vsega toga vsako leto je znova trelo rezati, kopati, vezati, špricati, optrgavati i to vsako leto, ak sam od toga štel meti nekšega hasna, očem reči, ak sam štel kaj mi bodo lagvi puni, kaj bodem mel kaj pokrstiti za Martinje i kaj bodem mel kaj na stol donesti dok mi pajdaši dojdo k hiži. Vse mi to znamo i vse tak delamo, ak nekaj zahuzamo mam se vu lagvima pozna.

     A kak je vu Božekovaj goricaj? Tam vredijo ista pravila ak očemo nekaj hasnuvati. Vsi znamo gda je dragi Božek pomogel našaj roditelaj kaj smo se mi narodili, a unda nas je Božek ostavil vu jivaj rokaj. Dok so nas donesli na krst unda smo dobili i kume šteri so obečali našemo Božeko gda bodo pomagali našaj roditelaj vu odgoju, očem reči, kaj mi deca nebi pozabili gda smo Božekova deca i gda vu cirkvo spadamo. Vse nam to još nekak ide do prve Spovedi i prve Pričesti jerbo smo još mali i bogoboječi i skorom smo vsako nedelo pre meši. Posle toga nam več pomalem počne perje rasti, gruntamo si gda smo več dosti spametni i gda ne moramo ruon vsako nedelo delati stisko vu cirkvi, ali naši roditeli nas, uz nej male muke, natirajo kaj zbavimo i Fermo, a i nas deco to jako vleče, jerbo so tu i fermani kumi šteri nigdar ne dojdejo z praznaj rokaj, tak gda jiv imamo nejrajši, posle krsnih kumi. Vidite, posle ferme je teško nas deco vu cirkvi zadržati, jer se nam vse drugo nudi vsaki den, a vu nedelo se tre dosti rano stati, a to nam je nejteži ak se zna gda smo rano dimo došli z diskača, tak gda je vse predi na redo, a meša, Božek i cirkva so na redo ak se ftegne. Tej veliki odmor traje nejvečpot vse do ženidbe. Dok si najdemo nekšo ozbiljno puco, gda si prstene naheznemo na roke i gda vse ide prema skončajo unda se zmislimo gda bi jako lejpo bilo gda bi se venčali vu cirkvi, a i mladenka tak oče. Vu tem cajto se pak vsi najdemo na kupo: mi mladi, naši i mladenkini roditeli, vsi kumi, tak gda župnik, na vse zadje, zeme nas na pouke i tak mi uspešno zbavimo i venčaje. Kak i navek, Božeka i cirkvo denemo na čekanje tak dugo dok mi ne dobimo svojo deco, a unda pak tej križni pot počne znova. Kuliko vidimo vsi smo mi povremeni, očem reči, sezonski katoliki, dok nam nekaj treba unda župnika najdemo, a gda on nas treba unda to malo teži ide i nejvečpot se ne zidemo.

     To sam vam pravzaprav štel reči, vu gorice zahajamo vsaki čas i vsako leto potrošimo toliko cajta kaj nam trsje rodi i kaj od toga vsega imamo pune lagve, a vu cirkvo dojdemo celoga života tuliko kak vu gorice jedno leto i unda bi šteli kaj nas naš dragi Božek prepozna gda na krajo svojega životnoga pota poranjkamo na jegova nebeska vrata. Najte se čuditi ak vas nebode prepoznal, jerbo vas je jako retko videl, a nebre se niti on restrgati.                                                                                   

Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                             MÂLA ŠÂLA

                                                            Doručak                                                       
-   Jutros smo braco i ja pojeli cijelu teglu marmelade.
-   Večeras ćemo dobiti ili proljev ili batine.


                                                            Ivica                                                       
Za večerom Ivica moli oca:
-   Tata, posudiš mi auto, večeras?
-   A za što ti služe noge?
-   Za gas i kočnicu!


                                                            U tramvaju                                                       
U tramvaju jedna starija gospođa pokazuje kartu revizoru:
- Ali, molim vas, pa to je dječja karta! – kaže revizor.
-  E pa sad vidite koliko sam dugo čekala tramvaj!
-   
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVI, br.10, listopad 2011. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

«Zvona mega grâda »

Stara zvona moga grada - Klapa Brodarica kod Katedrale Sv. Jakova, Šibenik, 03 :17

Stara zvona moga grada - Klapa Brodarica kod Katedrale Sv. Jakova, Šibenik (http://www.youtube.com/watch?v=qLxXrS6lyCA#)       
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 31, 2011, 09:16:28 poslijepodne

Gradišćanske „Hrvatske novine“
Sub, 29/10/2011 -

Crikva i vjera

Do konca svita

To je ta velika srića vjernika, da ne more biti nikad napušćen, sām, jer Bog je uvijek s nami. Kako bi to izgledalo, Bog je s manom a ja se bojim.
To je velika prednost vjernika, da vjernik nikad nije sam i uvijek ima za sobom Boga, ki se skrbi za ptice nebeske i lilije na polju. Kakova očinska briga za človika. Čemu onda briga, kad Bog toliko brige nosi za me! A ta moja briga, strah ionako ne donese ništa. Glavu si lamljem, a Bogu je sve jasno i virostuje nad manom, kao majka nad svojim ditetom



Piše Joško Preč


Kad se je Jezuš oprašćao od svojih apoštolov, rekao im je: „Dana mi je sva oblast na nebu i na zemlji! I nut ja sam s vami sve dane, ča do konca svita!“
/Mt.28, 18-20./

Nigdor ovakovoga teštamenta nije dao svojim kao Jezuš, on će ostati s nami ča do konca svita. Nijedan od umrlih ovoga o sebi nije rekao, samo on. Samo on je mogao reći: Mir s vami, ne bojte se! Kako bi mogao reći, da se ne bojimo, ako ne bi bio s nami? Otišao je i još je s nami, jer med nebom i zemljom nima granice. On je ovde na jedan nebeski način, pod oblikom preobraženoga tijela. Strahujemo ča će biti s našom dicom, ča čeka na nje. Ča čeka na nje? Bog čeka na nje, ki je s njimi do konca svita. Zato pravovjernik ne more bit pesimist. Bog je s nami, bit će i s našom dicom i unuki i sa svimi pokoljeni, ka još na svit dojdu.

To je ta velika srića vjernika, da ne more biti nikad napušćen, sām, jer Bog je uvijek s nami. Kako bi to izgledalo, Bog je s manom a ja se bojim.

To je velika prednost vjernika, da vjernik nikad nije sam i uvijek ima za sobom Boga, ki se skrbi za ptice nebeske i lilije na polju. Kakova očinska briga za človika. Čemu onda briga, kad Bog toliko brige nosi za me! A ta moja briga, strah ionako ne donese ništa. Glavu si lamljem, a Bogu je sve jasno i virostuje nad manom, kao majka nad svojim ditetom.

Onako bezbrižno sve položiti u Božje ruke. Pozivati Boga, kako je to malo ditešce pozivalo svoju majku. Htilo se je zbuditi, nekako nemirno je spavalo i kad se je htilo zbuditi, spustiti je htilo samo ovu jednu rič: majka! Da dite, ovo sam! Dosta je bilo ditetu, da je majka uza nje, i spavalo je dalje. Tako i mi, ako zdahnemo. Bog! Dosta je, moremo mirno spavati i preporučiti Bogu svu svoju budućnost i sve drugo.

Jezuš se je stalno zručao Bogu-Ocu. Na križu je pak ovako zdahnuo: Oče u tvoje ruke predajem duh moj. Sve je u Božji ruka. U Božji ruka smo, Bog nas na ruka nosi, ča bi još već. Zato budite bez brige, jer on, Bog nosi brigu za nas komu je dana sva oblast na nebu i na zemlji.

Čemu strah od budućnosti? Ča se Jezuševo obećanje nije spunilo do dana danas? Ča nije stao Bog uza one, ki su ga za pomoć prosili? Ne pozdravljamo ovako našu nebesku Majku: Još nikad nije bilo čuti, da bi ti bila koga zapustila, ki te je na pomoć zvao? Koliki svidoču da im je Bog upravo u najvećoj bezizglednoj nevolji pomogao. Ča ne svidoči i naš hrvatski narod, da mu je bio Bog i Marija najveća pomoć u sudbonosni dani tokom njegove povijesti? Vjerujemo, da Bog i Marija i danas stoji uz one narode, ke su potlačili, kako je potlačen i danas hrvatski narod.
 

Gdo ima vjeru nima straha, jer s kim je Bog, ta ne more strahovati, jer Bog je ki je, a sve drugo postoji nek zato, jer je od Boga stvoreno. Zato ov članak, da budemo mirno i u ufanju u Boga živili, jer kako je zakriknuo sv. Štefan kralj, kad ga je htio poganski plaćenik umoriti: Ako je Bog s manom, gdo je protiv mene? I krvnik je pobignuo.

Ako je Bog s nami, onda krvnik pobigne od nas, dosta je samo izreći njegovo ime, Bog, kako je htila ta majka reći samo ovo svojemu ditetu. „Dite, ovde sam“ — i dite je mirno spavalo.

Gdo Boga ima, mirno spava, jer virostuje nad njim Bog sām.


http://hrvatskenovine.at/clanak/29-10-2011/do-konca-svita-pise-josko-prec (http://hrvatskenovine.at/clanak/29-10-2011/do-konca-svita-pise-josko-prec)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 31, 2011, 09:24:31 poslijepodne
Glasnik Samobora i Svete Nedelje, 28. 10. 2011.

Zvjezdan Linić - DUHOVNI STUPAC
 

Pred nama su dušni dani

Zaboravljeni hvala!

Često moramo priznati da u životu ne znamo i nećemo nikada stići istinski za sve zahvaliti. Jedni drugima ostajemo dužnici. Škrti smo katkada i za običnu riječ "hvala", a isto tako i za geste zahvalnosti i ljubavi. Zbog toga su naši ljudski odnosi često opterećeni nekom nedorečenošću. Htjeli bismo sve to nadoknaditi u susretu sa spomenom, godišnjicom smrti, grobom ili drugim mjestom vezanim uz naše pokojnike. Kao da nam se daje nova šansa: nadoknaditi izgubljeno.



Većina će ljudi narednih dana početkom studenoga pohoditi grobove svojih dragih preminulih roditelja, braće, sestara, bračnih drugova, djece, rodbine, prijatelja i drugih poznatih i manje poznatih pokojnika. Međutim, kalendarski se 1. studenoga posvećuje blagdanu Svih svetih, a 2. studenoga je dan nazvan Dušnim danom ili danom kada na osobit način mislimo i molimo za svoje pokojnike. Ne smeta da gotovo većina ljudi svoj spomen na pokojnike vežu i uz taj prethodni blagdan.

Sjećamo se tih dana naših pokojnika. To su dani kada mislimo na sve one koji su već prešli granicu smrti. Na neki način oni već u potpunosti pripadaju duhovnom svijetu, jer su prešli preko granice vremena i prostora. Mi kao da ih želimo zadržati, osjetiti. Zato idemo na njihov grob podsvjesno misleći da su tu nekako prisutniji i bliži nego na nekom drugom mjestu.

Dolazimo na grob ili kod kuće palimo svijeću pred slikom nekog nama dragog pokojnika. Oni koji znaju moliti izreknu tada svoju molitvu. Najčešća je molitva za pokojne ona kojom za njih tražimo vječni pokoj, mir i vječnu svjetlost u gledanju lica Božjega. Činimo to rado, osobito ako nam je pokojnik bio blizak i drag. To nam je prigoda da na taj način izreknemo još jednom svoju zahvalnost onima kojima mnogo dugujemo. Često moramo priznati da u životu ne znamo i nećemo nikada stići istinski za sve zahvaliti. Jedni drugima ostajemo dužnici. Škrti smo katkada i za običnu riječ "hvala", a isto tako i za geste zahvalnosti i ljubavi. Zbog toga su naši ljudski odnosi često opterećeni nekom nedorečenošću. Htjeli bismo sve to nadoknaditi u susretu sa spomenom, godišnjicom smrti, grobom ili drugim mjestom vezanim uz naše pokojnike. Kao da nam se daje nova šansa: nadoknaditi izgubljeno. Vjerujemo da je to moguće samo u dimenziji vjere, u istini vjere kojom prihvaćamo činjenicu da su naši pokojnici živi u onome koji je za nas svojim uskrsnućem pobijedio smrt, tj. u Gospodinu Isusu Kristu. U Isusu može naše pokojnike i sada doseći naša zahvalnost i ljubav.

Ne znamo kako nas čuju, ali vjerujemo da nas čuju; ne možemo osjetiti njihov pogled, ali vjerujemo da oni sada više znaju i dublje vide nego za zemaljskog života. Sve je tako čudno, a ipak osjećamo da se nalazimo pred tajnom, a ne pred ništavilom. Izmiče nam toliko toga u našem shvaćanju i iskustvu života i smrti, a ne možemo se oteti dojmu da je stvarnost dublja od onoga što mi znamo. To je stvarnost Duha, prvenstveno Duha Božjega, a potom i našeg duha u zajedništvu s Bogom. Zato su ovo dušni dani, tj. prigoda za dragocjeni spomen hranjen uvjerenjem da ono istinsko, duhovno, ono jedinstveno i osobno što čovjeka čini čovjekom, ne može prestati živjeti.


http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?tip=108 (http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?tip=108)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 22, 2011, 09:54:19 poslijepodne

Gradišćanske „Hrvatske novine“
Ned, 13/11/2011

Crikva i vjera

Oštra opomena Jezuševa

Ne on živi, ki u demokraciji živi, nego on, ki živi u Božjoj blizini. A rob je svaki i u demokraciji, ki u grihu živi. Slobodan je bio pater Kolbe, kasniji  poljski svetac i u koncentracionom logoru. Stražar nije mogao podnositi njegov pogled i rekao mu: Zač me tako gledaš? Komu nije duša čista, ne more podnositi ljude čistoga srca. Zli ljudi bižu od dobrih, ili je proganjaju.

Piše Joško Preč


Ako te dakle tvoja ruka ili tvoja noga na grih pelja, odsići ju i hiti od sebe, bolje ti je kljastomu i šantavomu nutar pojti u život, nego da te s dvimi rukami ili nogami hitu u oganj vječni. /Mt,18.8./

Pozvani smo na svetost, a ne da grišimo. Bog je bezkrajno milosrdan, oprostljiv, ali ako se človik odalji od Boga tako daleko, da već ne prosi oprošćenje, ne kaje se za grihe, zgubljen je na vijeke. To je gršnik, ki se je ukorenio u grihu. Po nimšku: Ein verstockter hartgesottener Sünder. Po ugrsku: megátalkodott. Ovakov grišnik blokira Boga, zatvori se u svoje grihe, hiti ključ svoje hiže u morje i ne dā Bogu, da mu se približi. To je vječna smrt. Ovakov človik je savez sklopio sa Zalim, protiv Boga.

Toliko rado govorim i pišem o prevelikoj Božjoj milosrdnosti, ali ovde i prevelika Božja milosrdnost ništa ne pomaže. Ovakov človik se je odlučio za vraga i vrata pred Bogom zatvorio na vijeke. To je pakao.

Ali sve je moglo početi još malimi grihi, onda sa sve većimi i većimi, a na koncu se je zakorenuo u grih i tako projde iz ovoga svita. A Bog nas sve poziva na obraćenje i pokoru, ali ki ovomu pozivu ne veli, zgubljen je na vijeke.

Jezuš na križu je za sve grihe svega svita dao zadovoljšćinu, ke je človik od početka počinio i počiniti će do konca svita. Jezuš je potpor, oduzeo moć satana, i satan nek toliko moći ima u svitu, koliko mu je ljudi daju. Ovako ukorenjen grišnik ne otpre vrata Bogu, nego satanu. Mislim, da ima i danas u Torinu (Italija) ljudi, ki se zajedno vragu klanjaju i ga zazivaju, pozivaju. To su — da zbog boljega razumivanja velim, maše vragu na diku. I kako ćedu se ikada ovakovi ljudi Bogu povrnut? Vrag je njev bog.

Bez pokore nigdor ne more dojti u nebo. Desni razbojnik je prosio za oprošćenje, da ga Jezuš zame gori tamo, odakle je došao u nebo, ali livi ne.

Ako se znamo tako čuvati bolesti, a kako se ne bi čuvali griha, ki nam more biti vječna propast. Zato sve, nek ne grišiti i ljubiti Boga i bližnjega, kao samoga sebe. To je put prema vrimenitom i prema vječnomu blaženstvu.

Bog hoće, da se svi spasimo, ali ako se gdo ne hoće spasiti, zgubljen je na vijeke. Idol mu nije Bog, nego zali, kao tim u Torinu, ki se vragu klanjaju.

Ne boj poručati jedan drugomu, nego boj poručiti grihu i svega čuvati svom moću i svom pameću. Srićan je človik, ki je na putu prema Bogu, jur ovde na zemlji je srićan. Mir, radost, veselje nosi u srcu, tako i sve ljude, jer Bog nas sve ljude ljubi, tako je moramo i mi.

Dajmo Bogu hvalu, da je Bog ljubav, da nas je zbog ljubavi i za ljubav stvorio, a ne zbog griha. Svi smo pozvani u nebo, a ne u pakao. Spašeni smo. Jezuš je sve naše grihe, grihe onih, ki su se pokajali, ili ćedu se pokajati, sobom zeo na križ. On se je goristao, a grihi pokornikov su ostali mrtvi na križu, pokorniki očišćeni.

Ne on živi, ki u demokraciji živi, nego on, ki živi u Božjoj blizini. A rob je svaki i u demokraciji, ki u grihu živi. Slobodan je bio pater Kolbe, kasniji  poljski svetac i u koncentracionom logoru. Stražar nije mogao podnositi njegov pogled i rekao mu: Zač me tako gledaš? Komu nije duša čista, ne more podnositi ljude čistoga srca. Zli ljudi bižu od dobrih, ili je proganjaju.

Projti k Bogu i odložit sve svoje grihe i oblići se u milost Božju i širiti ćemo oko sebe Božju miloduhu, a grišnik širi oko sebe vonjbu.

A kao završnicu ovomu članku pišem: Nigdor nima pravo, da nekoga šalje, ili misli da je u paklu, jer to nigdor ne zna, samo Bog. Ne smimo zlo govoriti o drugom, jer najveće zlo bi bilo, da velimo o nekom človiku, da je u paklu. To bi bilo najveće ugovaranje, i najveća krivica protiv jednoga človika.


http://hrvatskenovine.at/clanak/13-11-2011/ostra-opomena-jezuseva-pise-josko-prec (http://hrvatskenovine.at/clanak/13-11-2011/ostra-opomena-jezuseva-pise-josko-prec)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 22, 2011, 09:55:09 poslijepodne

Glasnik Samobora i Svete Nedelje, 11. 11. 2011.

Zvjezdan Linić - DUHOVNI STUPAC
 

Tajna božanskog bića

Bog mi je Otac!

Mogli bismo tako nabrajati dugačke litanije svega onog ograničenog i slabog što otkrivamo u vlastitom životu i to prenijeti na takav niječan način na Boga. To je sve tako malo, a naše su potrebe i čežnje za Bogom neizrecivo velike. Upravo zbog naše ograničenosti imamo u sebi čežnju za neograničenim. Zbog svoje nesposobnosti da čisto i nesebično ljubimo, imamo čežnju za bićem koje savršeno ljubi. Trebamo Boga kao biće koje nikada neće zatajiti u ljubavi.



Čovjek se trudi upoznati Boga. Oduvijek u ljudskoj naravi postoji težnja za sigurnošću da postoji najviše biće i težnja za upoznavanjem toga bića. Gotovo da bismo ga kao ljudi željeli dohvatiti, dodirnuti. Htjeli bismo o njemu imati iskustvo kakvo imamo u redovitom našem ljudskom komuniciranju. Često pomišljamo da bi nam takvo iskustvo pomoglo da dublje povjerujemo, da iskreno prihvatimo tajnu najvišeg bića.

U isto vrijeme moramo priznati svoju ograničenost na tom području. Uza sve sposobnosti koje čovjek ima iznad drugih stvorenja, uza sva dostignuća na planu znanosti i tehnike, uz duhovne plodove srca i uma, osjećamo se ipak neizrecivo malenima pred tajnom transcendentnog, pred tajnom božanskog bića. Ljudi svih generacija pokušavali su svjetlom svoga razuma proniknuti u Boga i trudili su se doseći barem neke sigurnosti i istine u tom pogledu. Odatle napori filozofa, odatle pokušaji čovjeka vjernika da svojim umom dopru do Boga i barem do one najosnovnije činjenice da on postoji. Baština takvih napora ljudskog uma kroz povijest čovječanstva je određena sigurnost da mora postojati takvo najviše, najsavršenije biće koje nazivamo Bogom, da je to biće bez početka, jer nosi u sebi tajnu postojanja, i da je bez svršetka, da je vječno i slobodno od svega što na ovoj zemlji otkrivamo kao nesavršeno. Međutim, mi u svojem ljudskom iskustvu nemamo jasnu spoznaju pojma vječnosti, nestvorenosti i savršenosti. Zato su nam već stari mislioci i duhovni učitelji u tom pogledu darovali ponizno priznanje da više znamo o tome što Bog nije nego što Bog jest, jer to lakše prihvaćamo prema vlastitim ograničenostima kojih u Bogu nema. Bog nije površan kao mi; nije ljubomoran, nije ograničen. Bog nije promjenjiv u svojim postupcima i ne reagira naglo i emocionalno kako se to nama često događa. Bog nije podložan trenucima bijesa i ne djeluje iz osjećaja mržnje. Bog nije pristran i nije ograničen u svojim spoznajama. Bog nije rastresen u svojim mislima i ne sudi površno.

Mogli bismo tako nabrajati dugačke litanije svega onog ograničenog i slabog što otkrivamo u vlastitom životu i to prenijeti na takav niječan način na Boga. To je sve tako malo, a naše su potrebe i čežnje za Bogom neizrecivo velike. Upravo zbog naše ograničenosti imamo u sebi čežnju za neograničenim. Zbog svoje nesposobnosti da čisto i nesebično ljubimo, imamo čežnju za bićem koje savršeno ljubi. Trebamo Boga kao biće koje nikada neće zatajiti u ljubavi.

Bog je pošao nama u susret. Mi to zovemo objavom. Bog je o sebi i iz sebe i svoje vječnosti progovorio čovjeku u vremenu. Rekao nam je neke spoznaje koje su nam bitne. Ono što nas najviše dira, što ne bismo sami nikad spoznali i što nas puni sigurnošću i mirom je istina o Bogu koji nas neizrecivo ljubi i zato nam se objavio u slici dobrog Oca. Prva istina vjere koju recitiramo je upravo ta: "Vjerujem u Boga Oca"! Vjerujem da mi je Bog Otac; vjerujem da je taj nedohvatljivi, vječni, savršeni Bog meni neizrecivo blizu, jer me kao Otac uvijek ljubi. To je objavljeno kod Isusova krštenja u Jordanu, a nama darovano po Isusu u sakramentu krsta, jer se nad Isusom čula jasna riječ s neba: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni; u njemu mi sva milina"! Po Isusu i u Isusu mi smo posinovljena djeca Božja. To će nam pomoći i u tome da hrabrije i s vjerom prihvaćamo ljude oko sebe kao svoju braću i sestre. To što se nama ljudima koji put čini nemoguće, Bogu je moguće: da se ljudi međusobno uzljube. Zato vjerujemo u Boga, Oca svemogućega!


http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?tip=108 (http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?tip=108)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 22, 2011, 09:56:20 poslijepodne

                                                                                                                     
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, STUDENI 2011.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Pazite, komo bodete glase dali!!!


     Za tri tjedne, na godovno svete Barike, bodemo išli glase davat. Zbiramo nove sabornike, očem reči, moremo nazaj zbrati i stare ak so bili vredo. Najte me pitati komo nek svojega glasa date, ali bi vas prosil kajbi došli i glasa dali onomo šteroga poznate i znate kuliko vredi. Zna se, z šterom se rokom križate i zato se predi prekrižite i dragi Božek bode vam pomogel kaj ne bodete zglajzali i potepli svojega glasa. Ak smo do ve, nejvečpot, zahuzali, unda je ve zadja vura kaj to popravimo.        

     Nam južnaj farnikaj prek Temze, očem reči, prek štreke i Trnave, Međugorje je bilo prvo vekše hodočašče z novim župnikom pater Dragijom. Rekel sam, prvo vekše jerbo ona menša vu Ludbreg i na Trsat ne računam. Ipak je Međugorje vu drugoj državi, pak je to unda međunarodno hodočašče, makar ne znamo točno vu šteroj, jer mi velimo gda je vu Bosni, a naša brača Hrvati (a i naš konzul, Veljac Pleša) velijo gda je vu  Hercegovini. Kak bilo gda bilo morali smo se pelati hajdig dugo, a i prek meje smo nej mogli brez pasoši. Ak se bomo spominali po istini, unda je to bilo prvo Južno hodočašče na štero so vozili autobusi i šoferi z Hrvaške, kaj nam rekel iz Zagorci. Oni so pobedili na natječajo, tak gda se još jempot dokazalo to gda smo si mi z Hrvatima zdobra još odnegda, kaj nam rekel od stoletja sedmog.

     Došli smo rano vjutro i to predi nek smo planerali, tak gda je Marijica bila još malo pospana pak smo jo nej dugo bantuvali nek smo se včasi zravnali na Križevac, kak je to i pater Drago splaneral. Neje ruom bilo vredo kaj je toga našega plana del na Internet jerbo so ga vsi prepisali, pak so napravili pravo stisko več pod bregom tak gda smo se jedva dosmickali do prve postaje. Križni pot je kesnil jerbo je nekam zginul Poncije Pilat, a vsi znamo gda brez Pilata ga nega križnoga pota. Stisko smo malo rezrinuli i počeli smo z molitvom i vse nam je dobro išlo do pete postaje. Tu se nekam zgubil Simon Cirenac (nešterni so pripovedali gda ga je vrezalo) i počeli smo med sobom iskati drugoga šteri bi pomogel Jezušo nesti križa. Siguren sam kak si mislite gda smo ga fletno našli, moram vam priznati gda sam si i ja isto tak mislil, ali to je bilo kak gda iščemo iglo vu plasto sena. Najme kaj, vsi so moški vu zemljo gledali i nekaj morgali sebi vu brado kak gda molijo, a oni šteri so meli molitvene knigice so se tak trdo za jiv držali kaj je i voda čvapkala. No, gablec je fletno minul i Simon Cirenac se vrnul i zavzel je svoje mesto na šteromo dela več duže od dve jezere let. Pomalem smo doplazili do vrha z molitvom i pesmom, a tam nas je dočakalo lejpo vreme makar nam je Božek obečuval dežđa več vu Čakovco, ali vse je bilo vredo tak dugo dok smo nej išli dimo jerbo nas je vu Dalmaciji dočakala bura štera je puhala črez nered. A kaj se more, mora se i bura negda respuhati kaj se nebi preveč zalenila. Došli smo dimo malo raneše nek smo planerali, najme kaj, vu plano je bilo gda bodemo došli kesno navečer, a mi smo došli rano vjutro.

     Za tri tjedne, na godovno svete Barike, bodemo išli glase davat. Zbiramo nove sabornike, očem reči, moremo nazaj zbrati i stare ak so bili vredo. Najte me pitati komo nek svojega glasa date, ali bi vas prosil kajbi došli i glasa dali onomo šteroga poznate i znate kuliko vredi. Zna se, z šterom se rokom križate i zato se predi prekrižite i dragi Božek bode vam pomogel kaj ne bodete zglajzali i potepli svojega glasa. Ak smo do ve, nejvečpot, zahuzali, unda je ve zadja vura kaj to popravimo.       

Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                             MÂLA ŠÂLA

                                                            Zimska oprema                                                       

Prometni policajac zaustavlja vozača:
-   Dobar dan. Recite mi što imate od zimske opreme?
-   Duge gače! – odgovori Tonček.


                                                            Hitna                                                       

Štef se razbolio i „Hitna“ ga je morala prebaciti u bolnicu. Na njegovo iznenađenje sutra ga u bolnici posjeti njegov strogi šef.
- Znate, Štef, posumnjao sam da opet simulirate i morao sam provjeriti je li bolovanje lažno ili ne? Baš mi je drago da ste doista bolesni!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVI, br.11, studeni 2011. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

«Zvona mega grâda »

Klapa Berulia - Zvona moga grada, 05:03

Klapa Berulia - Zvona moga grada (http://www.youtube.com/watch?v=SRcbeLnzM_U#ws)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 26, 2011, 10:33:30 poslijepodne

Došašće

Došašće je četiri tjedna prije Božića. Tada se svake nedjelje pali po jedna adventska svijeća. Svećenik u crkvi nosi ljubičastu misnicu. Počinju zornice,zatim počinju velike ispovjedi za Božić. Došašće govori kako Bog Otac daruje svoga sina. tj. djetešce Isusa u jaslicama za nas ljude. To je najveća ljubav koju je Bog dao za čovjeka. Zato kažemo da je čovjek ljubljeno dijete. Možemo se darivati u malim stvarima. Došašće je vrijeme darivanja i pomoći, dobrih djela, pomirenja i ljubavi. Došašće je vrijeme odricanja i molitve. U to vrijeme trudimo se biti što bolji, iskreniji.

Magdalena Krajinović

http://public.carnet.hr/~joanicic/moj_blog/?p=170 (http://public.carnet.hr/~joanicic/moj_blog/?p=170)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Početak došašća, 02:17
Sveto pismo / Evanđelje po Luki / Odlomak Lk 21, 25-28, 34-36

Budite budni i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega - poručuje Krist na Prvu nedjelju došašća...
Više na www.kriz-zivota.com (http://www.kriz-zivota.com)


Početak došašća (http://www.youtube.com/watch?v=Uu2Gx1Tdxvc#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 26, 2011, 10:35:02 poslijepodne
Miroslav Krleža, Balade Petrice Kerempuha

STRIC-VUJC

Stric-vujc, stric-vujc.
Idu babe sa zornice,
veter ščiple nos i lice,
muž bu dobil zanoftice,
zakaj nema rukavice?

Nastavek:
Citat:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg27154/#msg27154 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg27154/#msg27154)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zornice

Došašče, nekak nas vrača h cajte prie pune ljiet. Bilji su unda cajti gda se reklje:
“Sveta Kata snieg za vrata„ pak je vrieme gda se išlje na prvu zornicu snegek pokril naše kraje. Išlje se rane h jutre po sniežne tiri, a škornji su pri hodenju cviljilji. Ljudi su reklji da popievaju med sobu:
„Stric, vujec, stric, vujece“!

Došašče je od vajkada bil cajt pripravljanja za najveseljieši svetek med našemi ljudmi. Bil je te cajt gda se se rihtalje za svetkuvanje rođenja maluga Isuseka.

Nastavek:
Citat:
Nevenka Gregurić: Za dušu, za spomenek
Došašče
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg39592/#msg39592 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg39592/#msg39592) 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Duhovne pjesme - Zdravo Marijo sjajna zornice, zbor mladih Sveti Bartol – Hrastovica, 02:19

Duhovne pjesme - Zdravo Marijo sjajna zornice, zbor mladih Sveti Bartol - Hrastovica (http://www.youtube.com/watch?v=LQmRnhSFHPY#ws)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 26, 2011, 10:41:14 poslijepodne

Milan Maksimilijan Herceg:

ZORNICA

„Zornica je v jutro – su nam rekli,
ote, počinite si male!“
I se kaj hoditi je moglo,
za prvih se je kokotov stale.

I saki je del pota prtil;
ja male, male Joža, pa Draš…
…i pre cirkve sme bili za vuru,
a pota su kratili spomenek i Očenaš!

Nastavek:
Citat:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg39593/#msg39593 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg39593/#msg39593)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zornice

Počele su po našem kalendaru zornice, fejst rane meše. Denešnja deca i mladi nemreju znati i imeti h svoja srca takvu radost kak negda ljudi i deca gda su išlji k zornica. Nie se bilje teške rane h jutre zbuditi i obliči h mrzla komora čez čieve obločece nie bilje nič videti. Po nji je mraz i zima našarale takve slikarije kaj ni jeden umetnik nemre napraviti. Toplje obljiečeni i z par surki na sebe, noge zamotane h nuče, išlje se od doma k zornice kak god da je cirkva bila deljejke. Starši su navieke išlji napre i delalji tiri. Nekteri su i h ruka neslji karabiterice kaj bi posvitljile po putecu če nie bila mesečina. Išlje se prema cirkve z sakuga breščeka i jarka, a brbotanje, moljitva ilji pesma stišavala se gda se došle bljiže cirkve. Kak da denes poviem svoje hnuke, a da bi me razmela, kak su mi palci na noga bilji mrzli i ozeblji, alji da sem senek rada išla na zornicu? Kak da razme kak mi je bilje ljiepe iti za babami i mužmi teri su imelji kožnate naboksane škornje, a oni su pri sakomu koraku zaškripalji. Škripanje škornji po sniegu davne je pozabljena mužika, alji još navike igra h moja vuha. A h cirkve tiskanje i gužva tera nas je se griela. Nišče nie z nosem frkal gda mu je nosnice dražila duha po štalje, kočaku ilji košte. H stiske jeden prema drugem grelji su se ljudi za miešne vrieme i tak zgreti poklje meše krenulji prema domu.

Nastavek:
Citat:
Nevenka Gregurić: Za dušu, za spomenek
Cajti Došašča
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg39581/#msg39581 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg39581/#msg39581) 


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Zornica / Balley run, 03:54
Božični koncert 2002, Velika Gorica

Josip Lukenda – gitara, Hrvoje Cajner – gitara, Darko Kanjuh – gitara, Goran Kovačić – klavijature, Mihaela Cajner – flauta, Filip Bundalo - blokflauta

Ovo smo izveli na Božićnom koncertu 2002 Sami smo složili aranžman, uzeli instrumentalni dio od "Zbudi me zornica" Čede Antolića i ubacili bridge "Balley run" od fourplaya i dobili ovo :)

Zornica / Balley run (http://www.youtube.com/watch?v=myzx2H1f5lc#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 26, 2011, 12:50:12 prijepodne

MEHKI SNEŽEK

Francuska

Mehki snežek z angelčeki
kak da popeva tih i fin ...
i zvoniju vsi daleki
vrhi zasneženih planin:

Gloria in excelsis Deo!

A za koga, vi angeli,
tak slatko nam popevate,
i zbog koga svet naš celi
s tu svetlostju zalevate?

Gloria in excelsis Deo!

Čujte kaj je, o pastiri,
Jezuš se rodil, Božji sin!
Nebo poziv ljudem širi,
k njemu vas zove iz visin!

Gloria in excelsis Deo!

Vlezli smo vu štalu sami,
Božje nam Dete smeje se
kak da spi na prsih mami:
srce na srcu greje se!

Gloria in excelsis Deo!

http://www.zupa-svkriz.hr/pjesme/html/mehki_snezek.htm (http://www.zupa-svkriz.hr/pjesme/html/mehki_snezek.htm)


ZBOR MLADIH - Mehki snežek, 02:26
Božićni koncert
Velika Mlaka,
28.prosinac 2010

Tradicionalna francuska (Les anges dans nos campagnes)
prepjevao: M. Škvorc, obradio: A. Klobučar
ZBOR MLADIH - Mehki snežek (http://www.youtube.com/watch?v=pY6EA22Euh0#ws)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 30, 2011, 11:06:26 poslijepodne

Gradišćanske „Hrvatske novine“
Pet, 16/12/2011

Životni stil

Ste znali?
Zbog čega su se slama i panji na Badnjak nosili u stane?


Hrvatski Badnjak se je svečevao s trimi velikimi panji, prostiranjem slame, jaslicami i svićami. Tri veliki panji su se stavljali na ognjišće i simbolizirali Sveto Trojstvo.

Njevom žeravkom su se nažigale sve sviće u stanu. Panjem, ki su tinjali obično, se je davalo malo od hrane i vina od svetačnoga stola. Vjerovalo se je, da oganj velikih panjev godi domu i svim, ki živu u njem.

Slama se je kot znak Božića održala znatno duglje. Čim je gospodar donesao slamu u stan, je službeno počelo svečevanje božićnih svetkov.

Slama se je htila prostriti po tlu pod stolom. Manji dio se je stavljao na stol i pokrivao ubrusom.

Od klasja su se vezali snopi ili pleli vijenci. Po vičeri su svi od stola išli slami, kade su sidili i se razgovarali, dokle je bila doba pojti u crkvu na polnoćnicu. U pojedini kraji se na Badnjak nije spalo u stelji, nego na donešenoj slami. Slama postrovašena po tlu je bila znak Jezuševoga rodjenja u štalici. Simbolika snopov i vijenac je vezana uz plodnost.


https://hrvatskenovine.at/clanak/16-12-2011/ste-znali-zbog-cega-su-se-slama-i-panji-na-badnjak-nosili-u-stane (https://hrvatskenovine.at/clanak/16-12-2011/ste-znali-zbog-cega-su-se-slama-i-panji-na-badnjak-nosili-u-stane)

 
Vide(l)o:
KUD MIČEVEC, KOLJNOF 01 10 2011 SAJAM GRADIŠĆANSKIH HRVATA, 11:26

KUD MIČEVEC, KOLJNOF 01 10 2011 SAJAM GRADIŠĆANSKIH HRVATA (http://www.youtube.com/watch?v=GjWOqYYi_7o#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 30, 2011, 11:09:15 poslijepodne

Gradišćanske „Hrvatske novine“
Pet, 23/12/2011

Životni stil

Kako je Mali Jezuš dici došao na pomoć

Sljedeće se je pripetilo u Ugarskoj za vrime komunizma, a zapisano je u knjigi »Ikona« Marije Winowske ljeta 1960. U nekom seocu u Ugarskoj, u kom su mnoge obitelji bile zakorenjene u katoličanskoj vjeri, je u osnovnoj školi podučavala učiteljica, ka je bila zagrižena komunistkinja i ateistkinja. Imala je nakanjeno, dicu odvrnuti od vjere. Osebito Angelu, pobožnu divičicu, je rado sekirala. Kratko pred Božići si je izmislila igru, s kom bi konačno istribila vjeru. Pitala je Angelu, ča će djelati, ako ju starji kriknu.

„Onda ću se javiti“, odgovorila je Angela. „Ča će biti, ako tvoji starji nazovu dimnjačara?“ „Onda će dojti“, veli Angela. „Dimnjačar dojde, kad dimnjačar postoji. Ali ča će biti, ako tvoji starji kriknu starumateru, ka je jur umrla, će i ona dojti?“ „Ne, ona neće dojti“, se dohiti Angela. „A ako kriknu Črljenkapicu ili Sniguljicu, ni one nećedu dojti, kad su one figure iz povidajke. „Sada si predstavite, da ćete kriknuti Maloga Jezuša! Je još gdo med vami, ki vjeruje u Maloga Jezuša?“ Postalo je za hipac čisto tiho u razredu, a pak su se plaho javila dica: „Da, mi vjerujemo u Maloga Jezuša!“ „A ti, Angela, vjeruješ, da te Mali Jezuš čuje, kad ga zoveš?“ „Da, ja vjerujem, da me čuje.“ „Dobro. Onda ćemo kriknuti Maloga Jezuša! Ako postoji, će on dojti u naš razred. Kriknite ga glasno!“ Dica se prvo nisu ufala. Ali onda je Angela hrabro naredila razredu: „Hodte kriknite Maloga Jezuša: Dojdi, mali Jezuš!“

Kasnije je reklo jedno dite, da su školari kričali iz sve moći, da bi se bile mogle zrušiti zidi: „Dojdi, Mali Jezuš!” I najednoč su se nečujno otvorila vrata. I počela je rasti svitlost, ka je nastala ognjena kuglja. Kuglja se je otvorila i u njoj se je skazalo tako dražesno dite kot je još nikada nisu vidili. Dite se je nimo smijuckalo. Njegova nazočnost je bila neizmjerno ugodna. Iako su se sprvine dica bila prestrašila, je nastao mir u njevi srci. Kasnije već nijedno dite nije moglo reći, kako dugo je durao ov dogodjaj.

Ali su dica povidala, da je Ditešce bilo obličeno bijelo i da je izgledalo kot sunašce. Svitlost dana je izgledala kot noć. I onda je Ditešce polako skrsnulo u svitlosnoj kuglji, i vrata su se sama od sebe zatvorila.

Najednoč je zaorio glas u tišini, glas učiteljice: „Došao je Mali Jezuš! Došao je!“ A pak je učiteljica pobignula. Ali dica su se pokleknula i u molitvi zahvalila. Kasnije su povidala, da su bila u takovoj stiski, da su zvala Maloga Jezuša na pomoć, a on je uslišio njev krik. Školska uprava je zatajala ov dogodjaj.

Agnjica Schuster

https://hrvatskenovine.at/clanak/23-12-2011/kako-je-mali-jezus-dici-dosao-na-pomoc (https://hrvatskenovine.at/clanak/23-12-2011/kako-je-mali-jezus-dici-dosao-na-pomoc)


Vide(l)o
Pjevačko Društvo Zora - O Betleme, 02:39
Kőszeg, Kiseg, Gradišće, Mađarska

Pjevačko Društvo Zora - O Betleme (http://www.youtube.com/watch?v=ESPUWRwyaSc#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 30, 2011, 11:14:02 poslijepodne
Citat:
Varaždinska TV, 24.12.2011., 20:00 vur
“Moj (kajkavski) put” o biskupu Mrzljaku
TV spominek z poznatemi kajkavci „Moj put“ ov put predstavla biskupa Mrzlj(a)ka.
Priredil vlč. Maksimilijan Milan Herceg

Varaždinske vesti
BROJ 3494    20. XII. 2011.

BOŽIČNI INTERVJU Mons. Josip Mrzljak, varaždinski biškup, priseča se mladosti i bakinoga brata bl. A. Stepinca

Bili smo siromašneši i raduvali se sakomu daru

Bogek (Božić) se predi doživlaval za-izres kak verski blagdan, a sad prevladava ono svetovno. Slavi se obile darov i hrane na stoli, a premalo se čuje poruka vere. Jako je važno slušati i čuti Bogeka (Božiča). Ne samo slaviti neg i čuti ke nam poručuje, veli biškup Josip Mrzljak

Jena smo od retke biskupij i po Obitelskom centru kak posebnomu mestu okuplajna obiteli

Ministreral sem svemu pravujcu bl. Alojziju Stepincu, teri je vutecal na-mene kak i na mnoge druge


Spominal se: Ivan Njegovec


     U tradicionalnom božičnom intervjuu razgovarali smo s varaždinskim biskupom mons. Josipom Mrzljakom o životu i radu biskupije, najvažnijim događajima, novim pastoralnim sadržajima te biskupovim prisjećanjima na djetinjstvo i praujaka bl. Alojzija Stepinca.

     Varaždinska biskupija je „ušla" u petnaestu godinu svog postojanja. Kako ocjenjujete postignuća u njezinom dosadašnjem djelovanju?
     Mislim da se prijeđem put u petnaestogodišnjem razdoblju naše biskupije može pozitivno ocijeniti. Kad se Zagrebačka biskupija dijelila na Požešku i Varaždinsku biskupiju, a kasnije i na Sisačku i Bjelovarsko-križevačku, postavljalo se pitanje ima li to smisla i zašto se to čini sada kada je komunikacija daleko bolje nego što je bila nekada. No, osjeća se da prisutnost biskupa u pojedinom mjestu ima veliko značenje. Napredak se vidi i u samom središtu biskupije, ali i po župama kamo biskup može češće doći. Nekada kad su postojale velike biskupije, biskupa u pojedinim župama nije bilo po desetak godina. Sada, u dosadašnjih pet godina koliko sam ovdje, obišao sam sve župe naše biskupije, neke od njih i po više puta. Dakle, nastojim biti više prisutan ne samo u sjedištu biskupije nego još više na terenu.
U prva kršćanska vremena nove biskupije su se osnivale kada biskup više nije poznavao sve svoje vjernike. To znači da je skoro svaki grad imao biskupiju i svog biskupa.
     Prošla crkvena godina obilovala je brojnim događajima. Koje smatrate najvažnijima?
     Na nacionalnoj razini svakako je bio najvažniji pohod Svetog oca pape Benedikta XVI. povodom Dana hrvatskih katoličkih obitelji u Zagrebu. Za nas je taj događaj važan i zato jer je tada spomenuo našu obljetnicu - 600 godina ludbreškog euharistijskog čuda. Prigodom proslave tog jubileja u rujnu, pohodio nas je papin izaslanik kardinal Jozef Tomko, što je također bio važan i značajan događaj. Značajni događaji bili su i zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije u Varaždinu, zatim godišnji susret hrvatskih misionara koji djeluju po cijelom svijetu. Varaždin je bio i domaćin susreta povjerenika za pastoral zvanja, koji su došli iz svih biskupija predvođeni splitskim nadbiskupom Marinom Barišićem, koji je predvodio misu u uršulinskom samostanu i u Ludbregu. Značajan je bio i susret hrvatskih i slovenskih katolika na Ptujskoj gori u kojem je sudjelovalo oko dvije tisuće vjernika iz Varaždinske biskupije. Ne smijemo zaboraviti niti jubilej 200 godina kaptola Čazmansko-varaždinskog koji je nedavno obilježen simpozijem i izložbom u Varaždinu. Važna je i obnova Veternice, posebnog mjesta za duhovnu obnovu u kojem uvijejc može boraviti 40-ak mladih. Tamo se sastaju mladi, kao i vjeroučitelji, a program duhovne obnove će biti ponuđen i drugim zainteresiranim vjerničkim skupinama. Bilo je i drugih značajnih događanja u našoj biskupiji, no najvažnija je redovna pastoralna djelatnost naših svećenika koji će ovih dana „za križec" obići svako domaćinstvo u našoj biskupiji. U svaku, pa i u najudaljeniju kuću unijet će blagoslov, dakako, onima koji to žele. Ne smijemo zaboraviti ni veliki broj volontera u našim župnim Caritasima i biskupijskom Caritasu koji nesebično pomažu potrebitima.
     Varaždinska biskupija se po svom djelovanju pročula diljem Hrvatske, pa i u međunarodnim okvirima...
     Tako je. Primjerice, papin izaslanik kardinal Tomko ponio je u Vatikan vrlo lijepe uspomene o kojima često svjedoči prilikom mnogih susreta u Rimu. Do nas stižu informacije kako svima govori da je u Varaždinskoj biskupiji doživio puninu vjere hrvatskog naroda.
     Čime se naša biskupija može podičiti u svom svakodnevnom djelovanju?
     Najvažnije je upravo to svakodnevno djelovanje u 105 župa naše biskupije, naših svećenika, đakona i župnih vijeća. No, mogli bismo istaknuti da smo jedna od rijetkih biskupija koja ima vlastiti Obiteljski centar kao posebno mjesto okupljanja obitelji i organiziranja tečaja priprave za brak u više centara naše biskupije. Obiteljski centar širi svoju djelatnost te pomaže i drugim biskupijama u organiziranju obiteljskog pastorala. Lijepo djeluje i biskupijski Ured za pastoral mladih u sklopu kojeg već traju pripreme za Susret katoličke mladeži u Sisku, zatim biskupijski Caritas i još mnoge druge djelatnosti koje je teško ovdje sve nabrojiti.
     Kakva je situacija s duhovnim zvanjima u Varaždinskoj biskupiji?
     Hvala Bogu, zadovoljni smo s brojem duhovnih zvanja. Posebno raduje što se mladi već u srednjim školama odlučuju za svećeničko zvanje.
     Takve potencijalne kandidate okupljamo na duhovnim susretima na zagrebačkom Kaptolu, a na njima je hoće li se u konačnici odlučiti za svećeničko zvanje ili neće. Takvih je za sada 6-7 koji su još uvijek polaznici „vanjskih" srednjih škola. Imamo također i dvadesetak bogoslova na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu te desetak sjemeništaraca, srednjoškolaca na Šalati. Svi oni prolaze kroz vrijeme razmišljanja o prihvaćanju tog svećeničkog poziva, nakon čega donose konačnu odluku. Osim toga, u Rimu se školuju dva bogoslova i tri svećenika, te jedan svećenik u Veneciji.
     Koliko ih odustane?
     Prije, kada je bilo više kandidata, više ih je i odustalo, no mislim da ih sada ne odustaje puno. Najčešće oni koji krenu u Bogosloviju ustraju do kraja i postanu svećenici. Događa se isto tako da oni koji završe srednju školu na Šalati odu u neka druga zvanja, a oni iz tzv. svjetovnih srednjih škola dođu na Bogosloviju. Eto, najnoviji je primjer jednog našeg bogoslova na prvoj godini studija koji je završio srednju školu „Arboretum" Opeka u Marčanu te Glazbenu školu u Varaždinu. No, eto odlučio se za Bogosloviju.
     Varaždinska biskupija je poznata i po misijskom djelovanju svojih svećenika i časnih sestara?
     U misijama imamo nekoliko časnih sestara, dvojica naših svećenika su u Kanadi, po jedan je u Njemačkoj i Švedskoj, a dvojica svećenika iz Benina koje je školovala naša biskupija, su kapelani u Prelogu i u Zagrebu.
     Peta je godina Vašeg biskupskog poslanja u našoj biskupiji tijekom kojeg se mnogo toga dogodilo. Da li je bilo događaja koji su Vas osobno žalostili?
     U životu uvijek ima i takvih događaja, ali uvijek treba nastojati zaboraviti ono što nije bilo dobro i pokušati zapamtiti samo one lijepe događaje. Sigurno uvijek ima briga i teškoća, pa i manje lijepih stvari koje valja zaboraviti, posebno u božićno vrijeme.
     Vaša životna odrednica išla je od Krašića preko Vukovara i Koprivnice do Varaždina, a u središtu životnog puta je Vaš rođak bl. Alojzije Stepinac. U kojoj je mjeri on odredio ili usmjerio taj Vaš svećenički put?
     Moj je život počeo u Vukovaru gdje je moj otac službovao, iako su roditelji iz Krašića. Nažalost, bez oca sam ostao rano, već s godinu pol, nakon što ga je komunistička vlast odvela u nepoznato i nekad se više nije pojavio. Morali smo se vratiti u Krašić i tamo nas je prihvatila rodbina, ujaci i stričevi. Tamo sam započeo svoje osmogodišnje školovanje, a upravo u to vrijeme je iz Lepoglave u Krašić došao i bl. Alojzije Stepinac, brat moje bake. To je bilo 5. prosinca 1951., a dan kasnije na Nikolinje se pojavio u krašićkoj crkvi. Tijekom osam godina koliko je tamo živio u kućnom pritvoru, susretao sam ga gotovo svakog dana jer sam mu u crkvi i ministrirao. Sigurno da uvijek ljudi jedni na druge utječu bilo dobro bilo loše. Zato je važno imati pred sobom dobre primjere. Bl. Stepinac je sigurno svojim primjerom utjecao ne samo ne mene nego i na mnoge druge, dobrotom, pobožnošću, cjelokupnim svojim životom. Kao vjernik i kao rodoljub, kao onaj koji voli Crkvu i svoj hrvatski narod.
     Još je jedan Stepinac u Varaždinu ostavio svoj pečat?
     To je mons. Matija Stepinac kojeg se bl. Alojzije Stepinac kasnije prisjetio i zapisao kako je došao tom svom stricu u posjet u Varaždin, kao maturant, u uršulinski samostan. Tu su ga ponudili jelom, a on se srameći nećkao, te su mu nazočni na ručku rekli: „Nemojte se mladi gospon ustručavati, znamo mi kaj znači biti mlad i gladan". To je jedna mala anegdota iz posjeta ondašnjeg maturanta Alojzija Stepinca svom stricu u Varaždinu u koji je kasnije dolazio i kao nadbiskup.
     Matija Stepinac je sahranjen na varaždinskom groblju, ali je kasnije njegovo tijelo preneseno u Krašić.
     Pred nama je Božić, najradosniji kršćanski blagdan. Kakva su Vaša prisjećanja na božićne proslave, jesu li one iz djetinjstva bile posebnije od današnjih?
     Čovjek se uvijek sjeća djetinjstva i čini se kao da je sve bilo ljepše. Sve smo nekako drugačije doživljavali. Bilo je to puno siromašnije vrijeme i više smo se znali veseliti svakom malom daru. Danas djeca dobivaju puno darova, neki imaju možda svega i previše, a neki nemaju. Božić se u prijašnjim vremenima doživljavao zaista kao vjerski blagdan, a sada prevladava ono svjetovno, slavi se obilje darova i hrane na stolovima. Premalo se čuje poruka vjere. Zato sam u svojoj božičnoj poruci napisao da je jako važno slušati i čuti Božić. Ne samo slaviti nego i čuti što nam Božić poručuje.

Uvet za stalnoga đakona - privola negve žene
     Nedavno ste u Koprivnici zaredili prvog stalnog đakona Varaždinske biskupije, oženjenog obiteljskog čovjeka koji u Crkvi može vršiti neke službe koje su dosad bile pridržane samo svećeniku. Možete li pojasniti o čemu se radi budući da je javnosti malo poznato zvanje stalnog đakona?

     Radi se o vraćanju na praksu prve Crkve kada su apostoli uzeli u službu sedam muževa „na dobrom glasu", kako bi im pomagali u naviještanju Evanđelja i pomoći bližnjima. Taj đakonat prve Crkve kasnije je malo zamro, a na preporuku II. Vatikanskog sabora ta je praksa ponovo oživjela posebno na Zapadu, pa ponegdje ima već skoro više đakona nego prezbitera. Kod nas je uvođenje trajnog đakonata započelo prije nekoliko godina, najprije u Požeškoj biskupiji, pa Zagrebačkoj. Mi sada imamo prvog, a pojavljuje se interes i kod drugih za taj poziv. Trajni đakoni inače već imaju neku svoju službu i materijalno ne ovise o crkvenoj pomoći. Naš prvi đakon je vjeroučitelj, a njegova supruga je vjeroučiteljica. Dugo nisu mogli imati djece i već su razmišljali o posvojenju djeteta, ali evo, sada nakon desetak godina gospođa je ostala u blagoslovljenom stanju. Tako su doživjeli i taj blagoslov.
Inače, da bi netko postao stalni đakon važno je da ima svoju službu, završen neki teološki studij te da prođe dvogodišnju svojevrsnu pripravu i položi ispite. Također, moraju biti barem deset godina u provjereno stabilnom braku i imati pristanak supruge za đakonsku službu.

Post za mlade na Veternice
     Kad je riječ o mladima, kao svojevrsna posebnost čine se sadržaji duhovne obnove u spomenutom Duhovnom centru u Veternici, gdje mladi provode vikende posteći o kruhu i vodi?

     Da, to je posebna vrsta duhovnih vježbi čija ponuda obuhvaća trodnevni boravak pretežito u šutnji, kontemplaciji i postu, uz konzumiranje samo kruha i vode, odnosno čaja. Naglasak je na sabranom razmišljanju o sebi, svom životu, Bogu, čovjeku i životnim vrijednostima. To je jedan novi vid ponude mladima koji vodi naš predstojnik Ureda za pastoral mladih vlč. Damjan Koren. Priroda je tamo jako lijepa, Veternica je oaza mira i tišine, gdje se čovjek zaista može sabrati. To će biti ponuda i drugim zainteresiranim skupinama ljudi, svakome tko bi tako nešto želio doživjeti. No, dakako ne uvijek samo o kruhu i vodi.

Nova web stranica Duhovnog centra Varaždinske biskupije na Veternici:
http://www.biskupija-varazdinska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=1640:nova-web-stranica-duhovnog-centra-varadinske-biskupije-na-veternici&catid=45:novosti (http://www.biskupija-varazdinska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=1640:nova-web-stranica-duhovnog-centra-varadinske-biskupije-na-veternici&catid=45:novosti)

Duhovni centar – Veternica, 24:33

Duhovni centar - Veternica (http://www.youtube.com/watch?v=LKjKwsHWvGU#ws)


Nastavek na sledečomu listu
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 30, 2011, 11:16:11 poslijepodne

Nastavek prethodnoga lista


Varaždinske vesti

Biškupova Bogekova (božična) poruka

Bogek (Božič) je raspevani blagdan, pesme su bogate porukum. Zastavimo se na popevke „Radujte se narodi“:
         Saki narod čuj, čuj i Betlemu pristupluj. /
          To otajstvo čuj, čuj i k jaslicam pristupluj.

Treba je čuti glasa. Te glas žmeko se čuje v ovomu našomu vremenu larme i galame i pitamo se: de su pedagogi suvremenoga čoveka teri buju vupozoravali: saki narod čuj, čuj. Nesmo li gusto put gluvi na poziv: to otajstvo čuj, čuj. Treba je čuti otajstvo, tero se more čuti samo v poniznosti srca poput Isusove matere Marije.



Draga kršćanska braćo i sestre!

Uvijek sam u nedoumici kad treba reći riječ o Božiću, kada treba dati neku poruku o tom otajstvu. Nije teško govoriti o samoj proslavi Božića, o tradiciji, o običajima, o božićnim pjesmama, no kako govoriti o otajstvu utjelovljenja. Moglo bi se puno govoriti, ali kako izreći sadržajnu poruku, kako uopće reći ljudsku riječ o Božjoj riječi, o utjelovljenju Božje riječi. Svjesni smo da je naš ljudski govor o tom otajstvu mucanje. Rado bih rekao s prorokom Jeremijom: Ne umijem govoriti, dijete sam. Ali onda osjetim i odgovor na tu teškoću da ne govorim ja po svojim ljudskim sposobnostima, nego mi pomaže Onaj kojemu vjerujem i koji me je pozvao u službu apostolskih nasljednika. Tada mi je već lakše postaviti pitanje samom sebi, a onda i onima koji su povjereni mojoj pastirskoj službi. Slušamo li mi danas Boga koji govori?

Često mi se čini da smo mi ljudi slični učenicima jednoga razreda koji očekuju učitelja. U razredu je žamor, često vika, svađa, tučnjava, skakanje po klupama. Tako da nismo ni čuli kad je učitelj došao. Možda ga i opazimo ili su nas redari na to upozorili, nakratko se smirimo, ali nastavljamo i dalje brbljati, došaptavati se ili možda ispod klupe vadimo kakvo zanimljivo štivo jer nam je učitelj nezanimljiv i dosadan. Nismo li mu dali nadimak “fosil“? Pomalo smo zavidni onima koji su “markirali“ jer se sada lijepo provode u nekom društvu po kafićima, uz piće i cigarete, a možda i drogu. No, učitelj je ustrajan u govoru i poučavanju. On zna i vidi da ima i onih koji su zainteresirani, koji slušaju njegovo izlaganje i pomno ga bilježe. Takve ostali učenici nazivaju “štreberima“ ili ako prijeđemo na područje vjere “pobožnjacima“. Možemo li reći da se ljudi u svijetu ponašaju poput učenika u ovom razredu u odnosu na dolazak nebeskog Učitelja? Prepoznajemo li vrednote o kojima govori taj Učitelj? Jesmo li uopće spremni slušati ne samo ušima, nego razumom, srcem i cijelim bićem?

Božić je raspjevani blagdan. Naše hrvatske božićne pjesme su melodiozne, lako ih naučimo i rado pjevamo. No, i njihov sadržaj je bogat porukom. Zaustavimo se na popijevci Radujte se narodi:

          Radujte se narodi kad čujete glas
          da se Isus porodi u blaženi čas.
          Svaki narod čuj, čuj i Betlemu pristupljuj.
          Vidi Božje otajstvo u podrtoj štalici
          i tko trpi uboštvo na toj tvrdoj slamici.
          To otajstvo čuj, čuj i k jaslicam pristupljuj.


Potrebno je čuti glas. Taj glas teško se čuje u ovom našem vremenu buke i galame i pitamo se: gdje su pedagozi suvremenog čovjeka koji će upozoravati: svaki narod čuj, čuj. Nismo li često puta gluhi na poziv: to otajstvo čuj, čuj. Potrebno je čuti otajstvo, koje se može čuti samo u poniznosti srca poput Isusove majke Marije.

Stoga želim svima nama da budemo budni i da slušamo Božić.

+ Josip Mrzljak,
varaždinski biskup


Zvir:
http://www.varazdin-info.com/vjerski-zivot/bozicna-poruka-biskupa-josipa-mrzljaka/ (http://www.varazdin-info.com/vjerski-zivot/bozicna-poruka-biskupa-josipa-mrzljaka/)

Zvučni snimek:
http://www.biskupija-varazdinska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=1635%3Aboina-poruka-varadinskog-biskupa-josipa-mrzljaka-sluajmo-boi&catid=54%3Aizdvojeno&Itemid=1 (http://www.biskupija-varazdinska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=1635%3Aboina-poruka-varadinskog-biskupa-josipa-mrzljaka-sluajmo-boi&catid=54%3Aizdvojeno&Itemid=1)

Vide(l)o snimek:
http://biskupija-varazdinska.hr/images/stories/2011/Dogadjaji/Bozic_video_2011.wmv (http://biskupija-varazdinska.hr/images/stories/2011/Dogadjaji/Bozic_video_2011.wmv)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 30, 2011, 11:19:07 poslijepodne
                                                                                                                               
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, PROSINEC 2011.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

PAK   KAJ  BI  VI  MENE  POSLJUHNULI…

      Več smo hajdig dugo vu Adventu, a to je vreme čekanja maloga Isuseka. Vu tom cajtu se prepravlamo za Božič, pak je to vreme praštanja, tak gda nam je to prva prilika kaj oprostimo jedni drugima kaj smo zahuzali na izboraj i potepli svoje glase. Ak to priznamo i na spovedi naš dragi Božek nam bode oprostil jerbo nam je to nej prvipot.

      Zadnjipot sam vam navuke dal kak i komo morate glase dati na minulaj izboraj za sabornike, šteri so bili na prvo nedelo vu decembro, na samo godovno svete Barike, ali vi kak gda me ne čujete ili pak me čujete i ne marite. Lejpo sam vam povedal gda glase date onima na desnoj strani, jerbo se i z desnom rokom križate, a vi ste zebrali one leve. Kak gda unda mirno spim. Nas katolikov je, vu Čakovco i Međimorjo, prek devedeset procentov, a oni levi, štere mi od milja zovemo još i črleni, so dobili prek šezdeset posto glasov. Mi desni zebrali smo leve (i to nej prvipot), kajbi rekli, mi šteri hodamo vu cirkvo i verjemo vu Božeka, zebrali smo nezerenoše, šteri verjejo gda Božek ne postoji. Ve mi nekak stoga zide gda mi jedno mislimo, drugo pripovedamo, a tretje delamo. I ja sam se par dni puščal kak Ribaričov konj i pripovedal sam gda je to tak moralo biti i gda je i Božek štel kaj se tu vu Lepoj našoj nekaj spremeni, ali unda me je počela glava boleti i nejsam več mogel spati. I kaj nam ve drugo preostaja nek jiv bodemo morali magaditi štiri leti, a štiri leti jako dugo traje i morete se misliti kajkaj vsega se bode naš dragi Božek naposlušal gda mo se bodemo dohajali žalit i plakat. No, na to smo trebali predi misliti, predi nek smo išli glase davat, a nej ve posle gda nikaj nebremo spremeniti ili kak se to veli: prekesno je iti vu pondelek k nedeljni meši.

      Naši precedniki, Jaca i Ivo, so potpisali ugovor gda i mi pemo vu Evropo. Nej znati kaj bo se pripetilo z nami katoliki šteri vu cirkvo hodamo i je li bodemo i dale mogli hodati ili nam bodo, mortik, i tu nekšega poreza včehnuli? Čuli ste gda se vu Evropi nebrejo pajceki klati, očem reči, nesmejo se meti domače koline. No, pak kak bi čovek mogel meti doma koline gda nesme niti pajceke hraniti?. Nejsam niti siguren je li bodemo smeli meti sadovje po vrtaj ali znuom gda unda ne bode mogla delati Gustijova žgajara v Ivanovco makar poreza plača, jerbo vu Evropi vsi moramo biti trezni i pre sebi, a dok Gustijova žgajara dela unda si mi dostikpot suknemo nešternoga frakleca mimo kontrole. Vse bode vu toj Evropi nekak drugač, nekak preštimano, pak si unda gruntam zakaj se tua rivlemo ak nam več ve nikak ne paše.. Vsi idejo pak so i nas naši političari zrivali vu red. To je po onoj starinskoj: vidla žaba kak konjo potkove zabivlejo, pak je i ona zdigla nogo.

      Več smo hajdig dugo vu Adventu, a to je vreme čekanja maloga Isuseka. Vu tom cajtu se prepravlamo za Božič, pak je to vreme praštanja, tak gda nam je to prva prilika kaj oprostimo jedni drugima kaj smo zahuzali na izboraj i potepli svoje glase. Ak to priznamo i na spovedi naš dragi Božek nam bode oprostil jerbo nam je to nej prvipot. Želim, vsima nama, kaj prepravleni dočakamo Božića, a čuda vsega dobroga kaj bodemo meli na to mlado leto štero je več pred pocekom.                         

                                                                                           Vaš Tonček!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Šala mala

Na vjeronauku

Na ispitu iz vjeronauka sestra Miljana pita Ivicu:
- No, reci mi, tko je bio Sveti Pavao?
Ivica pogleda okolo, možda će mu netko pomoći. Učitelj koji je sjedio po strani vidi malog Ivicu u neprilici pa mu tiho šapne:
- A-po….
- Apotekar! – veselo će Ivica.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

U zoološkom vrtu
                                           
Mali Ivica išao s mamom u zoološki vrt. Ugledao je pauna pa se čudi. Reče nakon nekog vremena:
- Mama, mama, vidi kokoš je procvjetala!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVI, br.12, prosinec 2011. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

«Zvona mega grâda »

Klapa Solin-Zvona moga grada , 03:10

Klapa Solin-Zvona moga grada (http://www.youtube.com/watch?v=k8LvgqoZYaU#)

Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 04, 2012, 01:40:50 prijepodne

                                                                             
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, SEČEN 2012.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Kak nam se je župan obrati

No, moral sam patra Stankija pitati kak se to, itak, pripetilo Bojano kaj je najavil obračenje župana, a on je naš i to več na leta, sam nej znati kaj mo se naš dragi Božek zameril i gda, pak je z naše desne strane prešel na levo i kak takši, več na leta, ne dela stisko vu cirkvi. Nekaj si gruntam, je li bi Ivek bil na vlasti gda je ostal na desni strani? Brzčas ne, jerbo naši katoliki hodajo glase davat z figom vu žepo i nejvečpot zberejo leve.



      Nebodete veruvali, a ne bi niti ja gda sam nej bil tam, kak se naš međimorski župan, Ivek Perhoćov, obratil. Ak mortik nešči ne zna bodem ga zmislil gda je Ivek glavni međimorski esdepeovec i kak takši spada vu „kukuriku“ političare, a to so oni levi šteri so, posle lanjskih izborov, zeli cugle državne vlasti vu svoje roke, a oni verjejo gda naš dragi Božek ne postoji. Nek mi Ivek ne zameri, ali hajdig naših ljudi, šteri hodajo vu cirkvo, ove leve političare od milja zovejo, črleni. Tak vam je Ivek bil, vu četrtek 12. januara, vu čakoskomo samostano na otvorejo izložbe poštanskih marki z Vatikana, a štera je bila prepravlena u povodu 20 let otkak je Vatikan i papa Ivek Pavel II priznal Lejpo našo. A vsi znamo kuliko nam je to značilo vu ono ratno vreme. Kak se to šika, čuda je spametnih ljudi govorilo o priznanjo Lejpe naše, a isto tak i o markama, šterih je bilo pune zide, a bile so i jako fajne. To otpiranje izložbe je vodil gardista Bojan Kocijan i kak zadjega govornika je najavil Iveka i to ovak: „ A na krajo se nam bode obratil međimorski župan Ivek Perhoćov, šteri bode, posle obračenja, i otprl izložbo.“ I morem vam reči gda se Ivek nikaj ne okrajal nek se je mam i obratil. Mi šteri smo bili vu ganjko samostana bole pozadi mam smo počeli šepetujiti kak bi do kraja dotirali to županovo obračenje i kaj bi on prešel k nam vu našu župnu zajednico i to ne kak pastir nego kak birkica. Vse smo dospomenuli: časno sestro Miljana smo zebrali kaj ga navči vjeronauka i to vse ono kaj mo je zbeglo dok je bil mlajši, gvardjana i župnika, patra Stankija smo planerali kaj ga pokrsti i podeli mo vse one šakramente štere mora meti posle krsta. Na vse smo mislili, tak gda smo se dospomenuli gda mo zamjenik čakoskoga gradonačelnika, gospon Zoran Vidović, bode krsni kum, a precednik Županiske skupštine, gospon Perek Novački, bode mo držal roko na pleči za vreme ferme kak fermani kum. Isto tak smo splanerali gda bodemo respisali natječaja za venčane kume jerbo smo meli preveč kandidatov, a nesmo se kanili nikomo zameriti. Posle županovoga obračenja i otpiranja izložbe vu ganjko samostana vsi smo se lejpo našli na druženjo vu samostanskoj blagovaonici. Dok sam gvardjano stiha pošepetnul na vuho kaj smo se dospomenuli vu ganjko, zrušil nam je celoga projektlina jerbo župan Ivek ima vse sakramente i redovito mo naši velečasniki blagoslivlejo hižo i vse šteri prebivlejo vu njoj. Morem vam reči gda so mi reči zabegle vu grkljano, a dok se to meni pripeti unda je to velika nevola. A tak smo lepo vse splanerali. No, moral sam patra Stankija pitati kak se to, itak, pripetilo Bojano kaj je najavil obračenje župana, a on je naš i to več na leta, sam nej znati kaj mo se naš dragi Božek zameril i gda, pak je z naše desne strane prešel na levo i kak takši, več na leta, ne dela stisko vu cirkvi. Nekaj si gruntam, je li bi Ivek bil na vlasti gda je ostal na desni strani? Brzčas ne, jerbo naši katoliki hodajo glase davat z figom vu žepo i nejvečpot zberejo leve. Na vse zadje mi je Bojan vse objasnil. Najme kaj, na otvorenje izložbe je trebal dojti čakoski gradonačelnik, gospon Šalamon, pak je ovo obračenje bilo za jega prepravljeno, a kak je on nej mogel dojti došel je župan, tak gda bodemo mi našeg projektlina mogli realizerati drugipot dok bode gradonačelnik mogel dojti.                                                                       

Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                             MÂLA ŠÂLA

                                                            Nezaboravak                                                       

-   Ono što meni jedanput uđe u glavu nikako ne zaboravljam.
-   Eh, a onih tri tisuće kuna što sam ti posudio prošle godine?
-   Ti novci su mi ušli u džep!

                                                            Igra skrivača                                                       

Student se žali ocu:
-   Oh, oče! Zašto si tako škrt?! Već mi odavno nisi poslao novce, jedva živim…
Otac uvrijeđen ošamari sin kazavši:
- Ima već mjesec dana kako sam ti stavio sto eura u knjigu!


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVI, br.01, sečen 2012. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 22, 2012, 10:38:00 poslijepodne


 (HR)VATIKAN, 22. velače 2012.

Poruka pape Benedikta XVI. vuz korizmu 2012.

"Pazimo jeni na druge da se potičemo na lubav i dobra dela" (Heb 10, 24)



Dragi brati i sestre,

korizma nam još jemput nudi mogučnost gruntajna o srcu krščanskoga živlejna: lubavi prema bližnomu. To je zaizres pogodno vreme da, vuz pomoč Božje reči i sakramenata, obnovimo svoj hod v vere, i kak pojedinci i kak zajednica. To je put označen molitvum i zajedništvom, tišinum i postom, v iščekivajnu vuzmene radosti.

Letos bi rada povedal neka sva premišlavajna vu svetlu kratkoga biblijskoga teksta prevzetoga z Poslanice Hebrejcem: "Pazimo jedni na druge da se potičemo na lubav i dobra dela" (10, 24). Ta je rečenica del odlomka v teromu sveti pisec poziva na ufajne v Isusa Krista kak najvišešoga svečenika, po teromu smo dobili otpuščajne i oprt put teri vodi Bogu. Plod privačajna Krista je živlejne tero počiva na tri teologalne kreposti: to jest priti Gosponu "istinitem srcom v punine vere" (r. 22), nepokoleblivem čuvajnem "vere nade" (r. 23) v stalne budnosti da se skup z bračum ostvarjuju "lubav i dobra dela " (r. 24). Veli se takaj kak je, kak potpora verniku v tom ponašajnu vu skladu z evanđelom, važno sudeluvati na liturgijskemi zestanki i molitvam zajednice, vupirujuč pogled v eshatološki cil, to jest puno zajedništvo v Bogu (r. 25). Zastavil bum se na retku 24, teri, v kratke crta, daje dragocen i trajno aktualen navuk o tri aspekta krščanskog života: pozornost prema drugomu, vuzajamnost i osobna svetost.

1. "Pazimo": odgovornost prema našem bratem i sestram.

Prvi aspekt predstavlja poziv da "pazimo": grčki izraz koji se koristi u tekstu je katanoein, koji znači dobro gledati, biti pozoran, svjesno promatrati, primjećivati neku stvarnost. Susrećemo ga u Evanđelju kada Isus poziva učenike da "promatraju" ptice nebeske, koje su, bez imalo truda, okružene brižnom i pažljivom Božjom providnošću (usp. Lk 12, 24) te da "vide" brvno u vlastitom oku prije nego ugledaju trun u bratovu oku (usp. Lk 6, 41). Nalazimo ga također u još jednom ulomku iz iste Poslanice Hebrejima, gdje Pavao poziva braću: "promotrite… Isusa" (3, 1), apostola i najvišeg svećenika naše vjere. Dakle, glagol kojim započinje naš poziv poručuje nam da svrnemo svoj pogled na drugoga, prije svega na Isusa, te da budemo pozorni jedni prema drugima, da ne budemo jedni drugima stranci, ravnodušni prema onom što se događa našoj braći i sestrama. Prečesto, međutim, kod nas prevladava potpuno suprotan stav: jedna ravnodušnost i nezainteresiranost koji su plod sebičnosti i prikriveni tobožnjim poštivanjem tuđe "privatnosti". I danas snažno odjekuje Gospodinov glas koji svakog od nas poziva da se pobrinemo za drugoga. I danas Bog traži od nas da budemo "čuvari" naše braće (usp. Post 4, 9), da uspostavljamo odnose označene uzajamnom brigom, pozornošću prema dobru drugoga i prema osobi u cjelini. Velika zapovijed ljubavi prema bližnjemu zahtijeva od nas da shvatimo odgovornost prema onome koji je, kao i ja, Božje stvorenje i dijete: činjenica da smo braća u čovještvu i, u mnogim slučajevima, također u vjeri mora nas navesti na to da u drugom promatramo istinski alter ego, kojega Gospodin beskrajno ljubi. Ako budemo odnjegovali u sebi taj stav da u drugima promatramo svoju braću i sestre, solidarnost, pravednost kao i milosrđe i suosjećanje sami će kao iz nekog vrela poteći iz našega srca. Sluga Božji Pavao VI. rekao je da svijet danas nadasve trpi zbog nedostatka bratstva: "Svijet je bolestan. Njegovo zlo sastoji se manje u tome da ne bi bilo zaliha, da bi ih neki prigrabili, a više u pomanjkanju bratstva među ljudima i među narodima" (Enc. Populorum progressio, [26. ožujka 1967.], br. 66)

Pažnja prema drugom podrazumijeva da njemu ili njoj želimo dobro u svakom pogledu: tjelesnom, moralnom i duhovnom. Suvremena kultura je, čini se, izgubila osjećaj za dobro i zlo, zato treba ponovno snažno isticati da dobro postoji i da pobjeđuje, jer je Bog "dobar i dobrostiv" (Ps 119, 68). Dobro je sve ono što daje, štiti i promiče život, bratstvo i zajedništvo. Odgovornost prema bližnjemu znači, dakle, htjeti i činiti dobro drugome, u nadi da će i taj drugi postati osjetljiv na dobrotu i njezine zahtjeve. Zanimati se za brata znači otvoriti oči za njegove potrebe. Sveto pismo upozorava nas na opasnost da nam srca otvrdnu zbog svojevrsne "duhovne neosjetljivosti" koja nas čini slijepima za trpljenja drugih ljudi. Evanđelist Luka donosi dvije prispodobe u kojima su prikazana dva primjera te situacije do koje može doći u ljudskom srcu. U prispodobi o dobrom Samarijancu, svećenik i levit ravnodušno "prođoše dalje" pokraj čovjeka kojeg su opljačkali i pretukli razbojnici (usp. Lk 10, 30-32), a u prispodobi o bogatašu i Lazaru, bogataš, koji je uživao sva obilja, potpuno je neosjetljiv prema siromašnom Lazaru koji umire od gladi pred njegovim vratima (usp. Lk 16, 19). Obje prispodobe pružaju primjere onoga što predstavlja suštu suprotnost "posvećivanju pažnje", promatranju drugoga s ljubavlju i sućuti. Što je to što čovjeka priječi da uputi taj ljudski i brižni pogled prema bratu? Često su to materijalno bogatstvo i osjećaj dostatnosti, ali to može biti i stavljanje vlastitih interesa i problema iznad svega drugog. Ne bismo nikada smjeli biti nesposobni "imati milosti" prema onima koji trpe; nikada naše srce ne bi smjelo biti u tolikoj mjeri obuzeto stvarima i problemima da postane gluho za vapaj siromaha. Poniznost srca i osobno iskustvo trpljenja mogu u nama probuditi osjećaje suosjećanja i empatije: "Pravednik razumije pravo malenih, a opaki ne shvaća spoznaju" (Izr 29, 7). Moguće je tako shvatiti blaženstvo "ožalošćenih" (Mt 5, 4), to jest onih koji su kadri izaći iz samih sebe i ganuti se na tuđu bol. Susret s drugim i otvaranje srca njegovim potrebama su prigoda za spasenje i blaženstvo.

"Paziti" na brata podrazumijeva također brigu za njegovo duhovno dobro. I tu želim podsjetiti na jedan aspekt kršćanskog života koji je, kako mi se čini, pao u zaborav: riječ je o bratskom ispravljanju poradi vječnog spasenja. Danas smo, općenito, vrlo osjetljivi kada se govori o brizi i ljubavi prema tjelesnom i materijalnom dobru drugih, ali kada je riječ o našoj duhovnoj odgovornosti prema braći zavladala je šutnja. Tomu nije bilo tako u prvoj Crkvi i u zajednicama doista zrelim u vjeri, koje su pokazivale brigu ne samo za tjelesno zdravlje brata, već također za zdravlje njegove duše u pogledu njegovog konačnog određenja. U Svetom pismu čitamo: "Ne kori podsmjevača, da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavoli. Pouči mudroga, i bit će još mudriji; uputi pravednoga, i uvećat će se njegovo znanje" (Izr 9, 8. sl.). Sâm Krist zapovijeda da prekorimo brata koji pogriješi (usp. Mt 18, 15). Glagol kojim se izražava to bratsko ispravljanje – na grčkom elenchein – isti je onaj koji označava proročko poslanje kršćana da raskrinkavaju naraštaj koji se odao zlu (usp. Ef 5,11). Crkvena je tradicija ubrojila među djela duhovnog milosrđa "opominjanje grešnika". Važno je ponovno vratiti taj vidik kršćanske ljubavi. Pred zlom ne treba šutjeti. Mislim tu na stav onih kršćana koji se, zbog ljudskog obzira ili iz jednostavne lagodnosti, prilagođavaju prevladavajućem mentalitetu, radije no da upozoravaju svoju braću na načine razmišljanja i djelovanja koji su u opreci s istinom i ne slijede put dobra. Kršćanski se prijekor, međutim, nikada ne vodi duhom osude ili uzajamnog optuživanja. Naprotiv, uvijek je potaknut ljubavlju i milosrđem te proizlazi iz istinske brige za dobrobit drugoga. Apostol Pavao kaže: "Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti" (Gal 6, 1). U našem svijetu prožetom individualizmom nužno je ponovno otkriti važnost bratskog ispravljanja, da bismo zajedno kročili prema svetosti. Čak i pravednik padne sedam puta (usp. Izr 24, 16), kaže se u Svetom pismu, a svi smo mi slabi i sami sebe obmanjujemo (usp. 1 Iv 1, 8 ). Veoma je, dakle, značajna službato koja se sastoji u tome da drugima pomažemo i dopustimo da nama drugi pomognu da sami sebe sagledamo u istini, da bismo poboljšali svoj život i smjernije kročili Gospodinovim putem. Postoji uvijek potreba za jednim pogledom koji ljubi i ispravlja, koji poznaje i prepoznaje, koji duboko proniče i oprašta (usp. Lk 22, 61) kao što je Bog učinio i čini sa svakim od nas.

2. "Jeni na druge": dar vuzajamnosti.

To "čuvanje" u odnosu na druge u opreci je s mentalitetom koji, svodeći život isključivo na zemaljski vidik, ne promatra ga u eshatološkoj perspektivi i prihvaća svaki moralni izbor u ime individualne slobode. Društvo kao što je ovo današnje može postati gluho bilo na tjelesna trpljenja, bilo na duhovne i moralne životne potrebe. Ne smije tako biti u kršćanskoj zajednici! Apostol Pavao nas poziva da tražimo ono što vodi "miru i uzajamnom izgrađivanju" (Rim 14, 19) i koristi "bližnjemu na dobro, na izgrađivanje" (isto 15, 2), ne tražeći vlastitu korist "nego što koristi mnogima na spasenje" (1 Kor 10, 33). To uzajamno ispravljanje i opominjanje, u duhu poniznosti i ljubavi, mora biti sastavni dio života svake kršćanske zajednice.

Gospodinovi učenici, sjedinjeni s Kristom po Euharistiji, žive u zajednici koja ih međusobno povezuje kao udove istoga tijela. To znači da mi drugi pripada, njegov život, njegovo spasenje tiču se moga života i moga spasenja. Dotičemo ovdje jednu veoma duboku sastavnicu zajedništva: između našeg života i života drugih ljudi postoji neka međuovisnost, bilo u dobru bilo u zlu; i grijeh i dobra djela imaju jednu društvenu dimenziju. U Crkvi, Kristovom mističnom tijelu, ta uzajamnost nalazi svoju potvrdu: zajednica ne prestaje činiti pokoru i moliti za oproštenje za grijehe svoje djece, ali se također raduje neprestance i s klicanjem zbog svjedočanstava kreposti i ljubavi koje se javljaju u njezinu krilu. Neka se "udovi jednako brinu jedni za druge" (1 Kor 12, 25), kaže sveti Pavao, jer smo jedno tijelo. Ljubav prema braći, čiji jedan izraz – milostinja, koja je, zajedno s molitvom i postom, tipična korizmena praksa, ima svoj korijen u toj zajedničkoj pripadnosti. I u konkretnoj brizi za siromašne svaki kršćanin može izraziti svoje dioništvo u jednom tijelu koje je Crkva. Jedan je od pokazatelja pozornosti prema drugima u uzajamnosti također prepoznati dobro koje Gospodin čini u njima i zahvaljivati s njima za čudesne milosti koje dobri i svemogući Bog nastavlja izvoditi u svojoj djeci. Kada neki kršćanin otkrije u drugom djelovanje Duha Svetoga, mora se tome radovati i slaviti nebeskog Oca (usp. Mt 5, 16).

3. "Da se potičemo na lubav i dobra dela": zajedno hoditi v svetosti.

Taj izraz iz Poslanice Hebrejima (10, 24) potiče nas razmišljati o općem pozivu na svetost, neprestanom napredovanju u duhovnom životu, stremljenju većim karizmama i ljubavi koja će biti sve uzvišenija i plodonosnija (usp. 1 Kor 12, 31-13, 13). Briga jednih za druge ima za cilj uzajamno poticanje na sve veću djelatnu ljubav koja nas, "kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana" (Izr 4, 18), potiče da živimo svaki dan kao predokus dana koji ne pozna zalaza koji nas očekuje u Bogu. Vrijeme koje nam je dano u našem životu je dragocjeno za otkrivanje i vršenje dobrih djela, u Božjoj ljubavi. Tako sama Crkva raste i razvija se da prispije punini uzrasta Kristova (usp. Ef 4, 13). U toj perspektivi dinamike rasta smješten je naš poziv na uzajamno poticanje da bismo prispjeli punini ljubavi i dobrih djela.

Nažalost, uvijek je prisutna napast mlakosti, gašenja Duha Svetoga, odbijanja da "oplodimo talente" koji su nam dani za naše vlastito i za dobro drugih ljudi (usp. Mt 25, 25 sl.). Svi smo primili duhovna i materijalna dobra koja su korisna za ispunjenje Božjeg nauma, za dobro Crkve i za naše osobno spasenje (usp. Lk 12, 21b; 1 Tim 6, 18). Duhovni učitelji podsjećaju da u vjerskom životu onaj koji ne napreduje, nazaduje. Draga braćo i sestre, prihvatimo trajno aktualan poziv da težimo "visokom mjerilu redovitog kršćanskog života" (Ivan Pavao II., Apost. pismo Novo millennio ineunte [6. siječnja 2001.], br. 31). Mudrost Crkve u priznavanju i proglašavanju blaženstava i svetosti nekih uzornih kršćana ima također za cilj probuditi želju za nasljedovanjem njihovih kreposti. Sveti Pavao potiče: "Pretječite jedni druge poštovanjem!" (Rim 12,10).

Neka u svijetu koji traži od kršćana novo svjedočanstvo ljubavi i vjernosti Gospodinu svi osjete koliko je prijeko potrebno to nastojanje u pretjecanju u ljubavi, služenju i općem dobru (usp. Heb 6, 10). Taj je poziv posebno snažan u svetom vremenu priprave za Uskrs. Uz želju za svetom i plodnom korizmom, povjeravam vas zagovoru Blažene Djevice Marije i svima od srca udjeljujem apostolski blagoslov!

Iz Vatikana, 3. studenog 2011.
Papa Benedikt XVI.


http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=32073 (http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=32073)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Pepelnica -- Čista Srijeda, 06:06
Izvor: rtrs, 12.2.2010. // Katolici Duhovnost Katolik Katoličanstvo Biskup Franjevci Svetišta Podmilačje Guča Gora Olovo Gospa Marija Župa Vinko Puljić Franjo Komarica bl. Ivan Merz Biblija Vrhbosanska nadbiskupija Banjalučka biskupija Mostarsko-duvanjska biskupija Marija Zvijezda Bosna Srebrena

Pepelnica -- Čista Srijeda (http://www.youtube.com/watch?v=7oxdPenK-uw#)

Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 03, 2012, 01:46:47 prijepodne

Gradišćanske „Hrvatske novine“
Pet, 02/03/2012

Životni stil


Zač svemogući Bog dopušća, da človik trpi?


Mi ne trpimo zaman. Trapljenje pelja otkupljenju, goristanju i vječnomu žitku. Na neki tajanstven način naše boli moremo gledati kot Božji poziv, da stupimo u zajednicu s Jezušem Kristušem i tako pridonašamo svojemu otkupljenju i spasenju svita. Muka Kristuševa na Kalvariji je završila s goristanjem na Vazam, kad je Jezuš preobladao smrt i grih i nam dao ufanje. Mi se u našoj tugi i žalosti moremo združiti s njim, tako da nastanemo vridni Vazma i vječnoga žitka. I onda moremo nastati mirni u našoj tugi. Trapljenje moremo ispuniti smislom


Ljudi se mnogokrat odvraćaju od Boga u jadu, kad moraju trpiti. Zač Bog dopušća, da pravičan človik mora trpiti? To pitanje je tako staro kot človičanstvo. Toliko tragedijov je na svitu, da je ne bi mogli popisati. Dokle smo živi, ne moremo razumiti trapljenje i tugu. To je misterij. Kako pak u trapljenju najti smisao? Kako pak zahadjati s tugom? Iako Bog ne kani, da moramo trpiti, on to ipak dopušća. Vjerojatno je to dio našega materijalnoga svita. Poslao je Jezuša Kristuša, ki je i danas pripravan pomoći nam, da moremo podnositi naše boli. Jezuševa muka i smrt je bila svojčas spašavajuća Pasija, a to je još svenek.
 
Mi ne trpimo zaman. Trapljenje pelja otkupljenju, goristanju i vječnomu žitku. Na neki tajanstven način naše boli moremo gledati kot Božji poziv, da stupimo u zajednicu s Jezušem Kristušem i tako pridonašamo svojemu otkupljenju i spasenju svita. Muka Kristuševa na Kalvariji je završila s goristanjem na Vazam, kad je Jezuš preobladao smrt i grih i nam dao ufanje. Mi se u našoj tugi i žalosti moremo združiti s njim, tako da nastanemo vridni Vazma i vječnoga žitka. I onda moremo nastati mirni u našoj tugi. Trapljenje moremo ispuniti smislom. Žrtvovati je moremo za odredjenu intenciju, na priliku za ljude, ki boluju od teških betegov ili za one, ki padaju pod teretom križa. Pravoda smo prvo razočarani i se ne kanimo podati u tešku situaciju. Morebit kanimo još i rezignirati. Preživljavamo fazu borbe. Mnogokrat molimo, da nas Gospodin Bog oslobodi od boli, tjelovnih ili duševnih, za čudnovito ozdravljenje ili za rješenje našega problema. Ali znamda je još važnije, prositi za jakost i snagu da moremo podnositi teret, ki nam je navaljen i za strpljenje, ko nam je potribno za vrime krize. „...Javljajte Bogu potriboće vaše u svakoj molitvi i prošnji zahvaljivanjem.“ (Filipljanom 4,6). I zato je davati hvalu za prijete milosti non plus ultra svake molitve.
 
Velik blagoslov i batrenje je, kad drugi za nas molu. Oni nam pomažu nositi naš ter: „Nosite brime jedan drugoga...“ (Galatancem 6,2). Moderna medicina more ublažiti mnoge boli, ali trapljenje ne more prepričiti. Zač se pak odvrnuti od Jezuša Kristuša, kad je on jedini človik u povijesti, ki je probudio ljude od mrtvih? Ali Božji puti nisu naši puti. Njegova volja nije svenek u skladu s našim krikom. Veliki pisac Hermann Hesse u svojem romanu »Das Glasperlenspiel/ Igra sa staklenimi perlami« veli: „Bog nam ne šalje zdvojnost da bi nas ubio, nego da bi novi žitak u nami probudio.“

(Agnjica Schuster)
 

http://hrvatskenovine.at/clanak/02-03-2012/zac-svemoguci-bog-dopusca-da-clovik-trpi (http://hrvatskenovine.at/clanak/02-03-2012/zac-svemoguci-bog-dopusca-da-clovik-trpi)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 03, 2012, 01:51:05 prijepodne

ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, VELAČA 2012.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Vu vsakomo žito se najde i kukolj

Najte me krivo razmeti, ali nejde mi to nikak vu glavo: kak se morejo celo leto spominati o Božeko dok jim je vu pelnici par lagvov prazno, a dok so jim vsi lagvi z vrhom puni fletno se zabi za Božeka, jerbo dok so lagvi prazni je Božek kriv, a dok so vsi puni unda so vinogradari zaslužni. Čudne smo biljke mi ljudi. I nej sam to, gvardjanovi se lagvi bodo resušili ak jiv Vladek nebo odnesel vum na dežđ. Pak je to nej špot sramota za naše  vinogradare? Pak bi se vinogradari, šteri delajo vu goricaj morali brigati za fratre, patre i velečasnike šteri svojega kruha služijo vu Božjemo vinogrado. I to bar ovo leto gda je dragi Božek bil široke roke.

                                                                                                                       
       
     Zmislim se kak denes, a verjem gda ste niti vi nej pozabili onoga dneva, vu augustušo meseco, gda je z naše južne cirkve odhajal ondašnji pervi župnik i pajdaš, pater Tonček, a dohajal je novi župnik, šteri i ve hercuvle, prijatel i pater Drago. Onak kak sam unda rekel tak se i pripetilo. Najme kaj, pater Tonček je odišel na Trsat, šteri je čistam pri morju, i tam je prestal kašlati, dok našega novoga župnika furt muočijo nekši problemi, furt ga nekaj duši, jerbo je tu nekši hudi zrak i nikak se nebre rešiti kašlja. No, verjem gda bode ove dneve, čim zima mine i dojde protuletje , vse došlo na svoje i gda bodo minule te nevole.

     Verjem gda vam je poznato kak se za vsako Vincekovo i Martinje vu starešoj čakoskoj župnoj cirkvi Svetoga Mikloša shajajo naši međimorski vinogradari na mešo i molitvo. Za Vincekovo dohajajo prosit dragoga Božeka nek jim pomore kajbi leto i letina bila dobra i kaj ne bi nekše nevihte i nevole naškodile trsjo i grozdjo. A dok vse to mine, dok se i berbe zbavijo, a moštek vu lagve pospravi, unda, za Martinje, dohajajo kaj se zafalijo Božeko za vse ono kaj jim je dobroga dal. Jeno dve leti nazaj so se naši vrli vinogradari malo, onak po skrivečki (jer so pred gvardjanom Stankijom nej vupali biti preveč glasni) srdili na Božeka, ali to nej vsi, jerbo jim je poslal malo toče, štera je potukla gorice, a i suša je dostik grozdja pobrala. No, na lanjsko Martinje so se vinogradari jako preštimano držali i fest so falili Božeka, a i meli so zakaj, jerbo so jim lagvi bili puni do vrha. Kak so mi stiha pošepetnuli, nešternima so i lagvi sfalili. Na spominko posle meše jiv je vaš Tonček spomenul gda bi bilo vredo kaj bi nekaj vina i to sam ono štero jim hoda kak višak, donesli vu Klošter kaj se ne bi gvardjanovi lagvi resušili. I kaj mislite gda je što donesel? Najte me krivo razmeti, ali nejde mi to nikak vu glavo: kak se morejo celo leto spominati o Božeko dok jim je vu pelnici par lagvov prazno, a dok so jim vsi lagvi z vrhom puni fletno se zabi za Božeka, jerbo dok so lagvi prazni je Božek kriv, a dok so vsi puni unda so vinogradari zaslužni. Čudne smo biljke mi ljudi. I nej sam to, gvardjanovi se lagvi bodo resušili ak jiv Vladek nebo odnesel vum na dežđ. Pak je to nej špot sramota za naše  vinogradare? Pak bi se vinogradari, šteri delajo vu goricaj morali brigati za fratre, patre i velečasnike šteri svojega kruha služijo vu Božjemo vinogrado. I to bar ovo leto gda je dragi Božek bil široke roke.

      Gda vu vsakomo žito jega kukolja, pak tak i vu Evropi, mogli smo videti i čuti ove dneve gda je sneg zametal celo Evropo, a zima je vseposod, pak i prinas vu našem lejpo malom Međimorjo stegla tak kaj je škripalo pod nogami. Najme kaj, dok je bilo nejbole zima francoska ministrica, štera se briga za bokce, a i one šteri imajo malo vejč kak nikaj, je rekla ovo: Prosim beskučnike kaj ne bi, vu ove zimske dneve, napuščali svoje hiže ili pak stanove. Vsa je sreča kaj i mi nemamo tak skrbno ministrico.

Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                             MÂLA ŠÂLA

                                                            Prsten                                                       
                                                                                                   
-   Što to vidim. Imaš vjenčani prsten!
-   Da.
-   Da se u međuvremenu nisi oženio?
-   Glupog li pitanja! Ne misliš valjda da ga nosim iz čistog zadovoljstva.

                                                            Boks                                                       
                                                                   
Između dvije runde trener prilazi svom izgubljenom boksaču i reče mu:
- Na tvom mjestu ja bih mu lijepo prišao i zamolio ga da mi oprosti…

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVI, br.02, velača 2012. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

«Zvona mega grâda »

 Klapa Motovun - Zvona moga grada, 03:14

Klapa Motovun - Zvona moga grada (http://www.youtube.com/watch?v=no_ys9D2jpY#ws)       
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: kuntakinte - Ožujak 05, 2012, 07:58:01 poslijepodne
Agnjica Schuster
Zavo ime prvi put čujem.
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 05, 2012, 10:35:16 poslijepodne
Agnjica (Agneza, Agnezija) je dojde kak Jajn(ičark)a**.


Zgledi da je to popularno ime v (austrijskomu i vugarskomu) Gradišču, a morti je i recept za dugovečnost (80-105 let) ....


Agnjica Csenar-Schuster:
akademska prevoditeljica, stručnjakinja za gradišćanskohrvatski književni jezik, pjesnikinja i urednica raznih publikacija za gradišćanske Hrvate.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Agnjica_Csenar-Schuster (http://hr.wikipedia.org/wiki/Agnjica_Csenar-Schuster)


Umrla je Agnjica Makusović
19. januara 2008 je bio pokop dugoljetne direktorice trajštofske osnovne škole, Agnjice Makusović. Bila je 80 ljet stara.
http://volksgruppen.orf.at/hrvati/visti/stories/78995/ (http://volksgruppen.orf.at/hrvati/visti/stories/78995/)


Agnjica Artner svečuje 105. rodjendan
Rodjena Uzlopka Agnjica Artner svečuje zutra 105-ti rodjendan. Od 1994. ljeta živi u staračkom domu u Željeznu. Još dandanas Agnes Artner rado ide k maši u crikvu i krmi race u varoškom parku, a nisu joj potribni ni očalji.
http://volksgruppen.orf.at/hrvati/visti/stories/78624/ (http://volksgruppen.orf.at/hrvati/visti/stories/78624/)

Agnjica Sárkőzi-Fabijanković
Ravnateljica OŠ »Mihovil Naković« u Koljnofu Agnjica Sárkőzi-Fabijanković
https://hrvatskenovine.at/galerija/09-11-2011/naticanje-skolarov-u-lipom-govoru-mihovil-nakovic-u-koljnofu/2388 (https://hrvatskenovine.at/galerija/09-11-2011/naticanje-skolarov-u-lipom-govoru-mihovil-nakovic-u-koljnofu/2388)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

** Sveta Agneza Rimska (lat. Agnes, hrv. Janja[1]) (? - Rim, oko 304.), kršćanska svetica i mučenica.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Sveta_Agneza_Rimska (http://hr.wikipedia.org/wiki/Sveta_Agneza_Rimska)

* * * * *

Agnezija
Agnezija je žensko ime, u potpunosti hrvatsko. Ime je nastalo kao izvedenica od Agneza

http://imehrvatsko.net/namepages/view/first_name/Agnezija (http://imehrvatsko.net/namepages/view/first_name/Agnezija)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

LIJEPA JANJA – TEREZA, 04:16

LIJEPA JANJA - TEREZA (http://www.youtube.com/watch?v=vuu84RGaB3k#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: BobRock - Ožujak 06, 2012, 10:23:25 prijepodne
Agnjica (Agneza, Agnezija) je dojde kak Jajn(ičark)a**.
A jel to isto ko i Agnes (njemačko ime) i Agnieszka (poljsko ime)?

Vežu me lijepe uspomene sa jednom Agnieszkom.   :)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: kuntakinte - Ožujak 06, 2012, 08:19:14 poslijepodne
Vežu me lijepe uspomene sa jednom Agnieszkom.   :)

Bob?
Ti,vrag jedan,baš se razmeš f posel.
I ak kaj treba...
Več letiš.  ;D
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 06, 2012, 09:48:44 poslijepodne

De je  Vrag, tu je i Vragnieszka. I to (turo)polska. Domače je domače.

Izmir, Tur(opol)ska:
iz Mire tri vragi vire.

Zgledi da je opravdan del naziva teme ("vragolasti")


Videlo
Suze: Agnjica
Łzy- Agnieszka
, 03:38

Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=H9HTElzC6nI (http://www.youtube.com/watch?v=H9HTElzC6nI)

* * * * * * * * * * * * * * * * 

Z Agnjicum črez zimu, z Verum (i Agnjicum) črez celo leto


Vjerski CD "S vjerom kroz ljeto"

Vjerski radio-prinosi na gradišćanskohrvatskom jeziku emisije "Misao za smisao" se moru sada poslušati i izvan časa emitiranja. Na prezentaciju CD-a "S vjerom kroz ljeto" u ORF-študiju u Željeznu je došao i biškup Paul Iby.
 
   CD s naslovom "S vjerom kroz ljeto" sadržava 19 prinosov iz prošlih sedam ljet, u ki se bavu farniki i učitelji s različnimi temami crikvenoga ljeta.

Poslušati crikvene prinose u miru
CD je mišljen za sve, ki se zanimaju za crikvene prinose u radiju i si je kanu jednoč u miru poslušati, ako su je zakasnili u radiju. To je rekla Ana Šoretić, peljačica ureda za medije dijeceze Željezni i jedna od trih peljačev projekta.

CD je izašao u suradnji s ORF-om Gradišće. Ploča stoji osam eurov i se more kupiti u nakladi sv. Martina u biškupiji Željezno.

Štefan Geošić je oblikovao prvu emisiju
Prvu gradišćanskohrvatsku vjersku emisiju je oblikovao bivši klimpuški farnik Štefan Geošić 6. oktobra 1979. ljeta na temu "Hrvati i crikva". Igrala se je u okviru emisije "Naši ljudi".

Prvi vjerski prinosi su bili prilično 20 minut dužički, današnji prinosi emisije "Misao za smisao" imaju dužinu od oko trih minut. Emitiraju se svenek subotu po Hrvatskom žurnalu (18.15) na Radiju Gradišće.

Teme su nastale sve šarolikije
Od upeljanja vjerske emisije je sastavilo 56 autorov prinose. Spočekta su to bili uglavnom farniki, ki su predstavili nediljno evandjele. Reformom emisije pred sedmimi ljeti je obnovljen koncept i koncept.

Tako su počeli sve već vjeroučitelji i lajki sastavljati prinose, u ki se bavu i svakidašnjimi temami. Autorski tim ima momentano 17 stalnih suradnikov, većinom su to lajki.
 
http://volksgruppen.orf.at/hrvati/visti/stories/115335/ (http://volksgruppen.orf.at/hrvati/visti/stories/115335/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
 
CD je izašao u suradanji s ORF-om Gradišće

Prinose za emisiju sastavljaju farniki i učitelji iz cijeloga Gradišća, ki sudjeluju u redakcijskom timu medijske komisije unutar dijeceze Željezno.

Uz tradicionalne termine u crikvenom ljetu se uredniki bavu s vjerskim žitkom, žitkom svecev, biblijom, ulogom žen i mladine na primjer u kontekstu s vjerom, crikvom i današnjim žitkom.

Kompaktna ploča "S vjerom kroz ljeto " je izašla u suradnji s ORF-om Gradišće. Kupit se more za osam eurov u nakladi sv. Martina u Željeznu.

http://volksgruppen.orf.at/hrvati/visti/stories/115284/ (http://volksgruppen.orf.at/hrvati/visti/stories/115284/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
 
Sadržaj CD-a

  1. Molitva je hrana za dušu: Branko Kornfeind
  2. Sveti Martin: Angelika Kornfeind i školari Terezijanuma
  3. Sveci: Ljudi s dužičkom žlicom za drugoga: Betina Klikovits i Martin Miletich
  4. Siromahi, bigunci (s teksti patera Augustina Blazovića): Silvija Wallner i Tome Krojer
  5. Zač ne napustiti Crikvu kot zajednicu: Stipe Mlikotić
  6. Pšenično zrno: Jive Zakall i Silvija Wallner
  7. Hvala Bogu je Vazam: Egidije Zsifkovics
  8. Euharistija – kruh: Hanes Eisingerich i Hanzi Zsifkovits
  9. Ja sam pastir dobri: Sestra Marinela Žuro i Tome Krojer
10 Vridnosti u Europi: Nedilja: Veronika i Hanzi Zsifkovits
11. Crikva i šport: Željko Odobašić i Ivica Vastić
12. Bog i odmor: Astrid Eisingerich i Hanzi Zsifkovits
13. Odmor: Heli Buranits i Gabrijela Zarits
14. Nebeska roža: Frida Arth i Veronika Rácz
15. Ljubav i vjernost u hištvu: Franjo Borenitsch i Werner Gruber
16. Mladi roditelji očekuju dite: Betina Preselj (Klikovits) i Martin Omischl
17. Moj Magnifikat: Agnjica Csenar-Schuster
18. Crikveni oci – Augustinuš: Denise Eisele i Jurica Vukovits
19 Molitva i klanjanje: Vili Jandrisits (Romana Grandits, Renata Jusits)

More se nabaviti po cene € 8,-- pri St. Martins-Verlag-u
Bischofshof, St. Rochus-Straße 21, Eisenstadt (Železno)
Tel. 02682/ 777 DW 279 


Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: BobRock - Ožujak 07, 2012, 12:21:49 poslijepodne
Ti,vrag jedan,baš se razmeš f posel.
I ak kaj treba...
Več letiš.  ;D
Ah, ne bi rekel da se znam baš tak f posel, al da imam koje iskustvo tu i tam - imam.   8)
Al to pak ima saki, tak da to ni niš posebnog.
No ona stvar grupe Łzy, koju je Ljudevit u prethodnom postu stavil, me je često pratila. Naročito na kraju de peva "Agnieszka juz dawno tutaj nie mieszka". Stvar je stvarno dobra, čak sam si mislil da ak Brega more otijti v Poljsku i prodavati im naše stare hitove (recycling), onda bi i takve dobre poljske stvari mogle imati ovdje prođu.
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 29, 2012, 10:25:04 poslijepodne

Tonček Zvonček
                                                                                                                     
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, OŽUJEK 2012.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Nejleži je obečati…


          Vsi znamo gda je Korizma vreme molitve, posta, dobrih djela i ljubavi. Nejleži je postiti od jesti, malo teži od pijače, ali dragi Božek išče od nas kajbi postili od gunđanja i jamranja, od sebičnosti, škrtosti, laži, jala, nepravde, oholosti i kaj bi čuda meje kleli… Ne, nejsam pozabil, trelo bi, čim vejč, postiti (i to nej sam vu Korizmi) od ogovarjanja i tračanja. Jerbo, ak več ne pijemo kavo, unda ne moramo niti tračati.        

     Pred četrdeset dni je fašnik minul, nej sam gda je minul nek smo ga skurili jerbo je on kriv za vse naše nevole, kak na poslo tak i doma, kaj nebodem dale nabrajal. No, pak vsi znajo gda je fašnik kriv i za to kaj je Dinamo prvi, a to si je nej zasluživ tak dugo dok ima Mamića, a kriv je i za to kaj Hajduk nebre nikak dojti više od drugoga mesta i to mortik sam zato kaj si je dopelal trenera z Bugarske. Ali nejsam vam štel o temo prepovedati, nek sam nekaj štel reči o Korizmi štera je počela mam vjutro čim se fašnikov pepel prehladil i veter ga je reznesel po celomo Čakovco i Međimorjo. Hucvutarije i norije smo deli na stran, maske smo zeli doli i kajkaj toga smo obečali našemo dragomo Božeko vu Korizmi. Jedni so prestali kavo piti, drugi so prestali pušiti, tretji so se odrekli pijače, četrti se ne kartajo, a nejveč je onih šteri so se nikak nej mogli zmisliti čega bi se odrekli pak i dale vse ide po staromo. Kuliko vidimo nišči si je nej del vu pokoro kajbi (bar vu korizmi) hodal vsako nedelo k meši, kak to naš Božek išče od nas vu svojoj tretjoj zapovjedi, jerbo gda je tak bi se vu cirkvaj poznalo. Moram vam reči, ali vas prosim kaj nebi nikomo rekli kaj se nej zazvedilo gda sam vam ja rekel, sosed Tonča je obečal vsima svojima pre hiži gda se bode popravil i počel je v nedelo hodati k meši, a kaj je več na leta nej delal. Dobro ste čuli, obečal je, ali je počel sam od hiže odhajati, a vu cirkvo je nej došel. Brzčas je strahom kaj se nebi vruhnula dok bi on, črez tulikša leta, nutri došel. Veruval sam gda je bil zadjipot pred petnaest let dok mo se sin ženil, ali mi je priznal, zadnjipot za šankom, gda je svate čakal vu kafičo prek cirkve. Tak vam je i ve delal. Pijašil je za vreme meše i furt je gledal črez oblok gda bode meša gotova kak bi skupa delnikima svete meše išel dimo i, tobož, donesel vsima pre hiži blagoslova svete meše. Nejsam vam siguren je li jegova Nadika zna kaj on speluvle ili nej? Mogoče bi bilo gda zna, pak ga pušča nek se bar v nedelo vjutro stane na vreme, podbrije stošera i odide od hiže kaj joj ne gomba dok obeda kuha. Znate kak vam je to, te so vam nejbolši šteri vse nejbole znajo, a za nikaj se ne primejo. Pak najte mi reči gda niti jednoga takšega nemate pre hiži? Nemate? Mam dejte na mešo i zafalite dragomo Božeko kaj so takše spametne vuteske odišle mimo vaše hiže.

     Vsi znamo gda je Korizma vreme molitve, posta, dobrih djela i ljubavi. Nejleži je postiti od jesti, malo teži od pijače, ali dragi Božek išče od nas kajbi postili od gunđanja i jamranja, od sebičnosti, škrtosti, laži, jala, nepravde, oholosti i kaj bi čuda meje kleli… Ne, nejsam pozabil, trelo bi, čim vejč, postiti (i to nej sam vu Korizmi) od ogovarjanja i tračanja. Jerbo, ak več ne pijemo kavo, unda ne moramo niti tračati. I to je još nej vse, trelo bi malo vejč misliti na svoje sosede, svoje bližnje i vse one šteri imajo čuda meje od nas. Trelo bi jim pomoči, bar ve vu Korizmi, ak več to ne delamo celo leto. Verjem gda nebode celi svet prepal ak sosedo, šteri ima sam hrena, poklonimo šunko. Ne mine den, a kaj ne bi videl kakšo gospo ili pak gospona šteri špancera svojega (vekšega ili menšega) pesa po grado i to zrihtanoga kak se šika. Mam se vidi gda se gazdi brigajo za svojega hižnoga ljubimca. Pred par dni sam čul spominka dvejo gospi, štere so špancerale svoje peseke, pak dok so se peseki vohali gospe so se pospominale. Ona malo bole plavkasta se pofalila kak bode svojega Fifija počastila za vuzem i to z telečim kostima i z juhicom, pak ne bode on, valjda, na Vuzem jel slabovredne kokošje kosti. A nebre furt niti živeti od svinjetine. No, kuliko sam mel za videti, brzčas je Fifi na čuda bolšoj košti. No, neje pes kriv kaj ima tak dobroga i skrbnoga gazdo, ali zato so za nedelo karitasa vu ministranskoj korpici bili sam drobni penezi, i to oni šteri ružijo, od papernatih je nejveč bilo cenerov, tu i tam nešterna dvadesetka, a oni vekši peneze so ostali vu našaj žepaj. Slabo so nam na pameti bili naši bližnji šteri nas nucajo kaj jim pomoremo.

      Kaj je tu je, naš dragi Božek je pak ranjkal na naša srca, a mi smo ga čuli i obečali smo mo vse. Kak i navek. A unda smo to naprajli ili smo ne naprajli. Kak i navek. I na pol prazne karitasove korpice bi nam trebale nekaj reči. Nebremo vse naše nevole i vse ono kaj smo obečali, a nejsmo naprajli, rešiti prek velike Vuzmene spovedi. Vsima vama, vašim bližnjima i vsima nama želim srečen i vesel Vuzem i nek, vas i nas, furt prati Božekov blagoslov,
                                                                                                               Vaš Tonček!


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVII, br.03, ožujek 2012. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

«Zvona mega grâda »

Klapa Berulia - Zvona moga grada, 05:03

Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=SRcbeLnzM_U
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 06, 2012, 12:06:28 poslijepodne

Velki tjeden

Vuzmeni projekt(lin) đakov OŠ Dolna Stubica


VUZEM JE DOŠEL (str. 6*)

Kvočka i pura
Na gnezdu sediju.
Pod njimi mali
čučeki spiju.
Zajec krej njih
Koren gloje.
Vuzem je došel v hižu
I srčeke moje.

Silvija Kraljić, 6.B


Cvetnica (str. 7, 8*)

Negda se na blagoslov nesel komad drieva teri se zval drienek. Pokle su z toga drieva se koj čega delali. Tak su delali redaljek za rediti puter ili kliček (klin na jarmu). Ljudi su veruvali da te kaj su napravili nosi sreču.


Veliki četrtek (str. 10, 11, 12*)

V trsju se kopale od 5 do 10 vur vjutre. Pokle toga su se hitile mojtike i zemlja se više nie smela dirati do kraja vuzmenih blagdanov.

Na Veliki četrtek crkvena zvona su se zvezala, a zvone se nie čule do Velike sobote. Gda se zvone pak čule, verovale se da bu čovek teri čuje te zvone, hmije se h vode na zdencu i prekriži, bil ciele lete zdrav i nebu betežen.


Veliki petek (str. 13, 14, 15, 16, 17, 18*)

Na Veliki petek morale se rane stati i, prije zorje, išle se na zdenec po vodu. Voda se spustila čez dimnjak v šparet da v lete ne bu velikoga ognja.

Prije neg se vužgal ogenj zlievala se voda po peči. Te se delale da ne bi čez lete bile požara. Ak se dogodile da na Veliki petek curi dešč, poviedale se da bu te lete zemlja trda i žmehka za delati.

Tie dan puce su išle na zdenec i tam se hmivale – govorile se da buju od toga lepše.

Na Veliki petek ljudi su brali i borovnicu teru su metali v rakiju – ta je rakija bila jake dobra za betežni želudec.

Veliki Petek je bil posni dan, kuhale su se koprive s krumpierem i pekla se strepa. Iste tak, kre puol noči v selu bi pukla puška. On teri je te čul, moral bi spiti male rakije i pojesti male kruha. Verovale se da bu onda jahk i ne betežen.


Velika sobota (str. 20, 21*)

Na Veliku sobotu vse se pripravljale za Vuzem. Kuhala se šunka, pekla se gibanica, kugljef i vrtanji i delale su se pisanice.


Z Vuzmene kuharice (str. 22*)

Bog Vam blagoslovi!!! (str. 23*)

Pisanice (str. 24*)

Pisanice su se farbale z prirodnu farbu. Največ se farbale jajca z lupinu črljenog luka, a rjetke gda z ciklu, korenjem črljenog radiča da bi dobili črljenu farbu. Pisanice su znale dobiti čak i črnu farbu od saje, jagodic bezgovine ili murve, a več pot su farbali z hrastovu koru da dobiju smeđu farbu.
Kre črljene, črne i smeđe, zelena se farba dobila od sikakvoga bilja, največ od špinata, koprive ili poroga luka.


Pisanice – kak su se negda delale (str. 25, 26, 27*)

Pisanice – kak se denes moreju delati (str. 28, 29, 30*)

(str. 31, 32*)

Išli sme k meše i nesli gube tere sme još v letu potrgali z bukve, posušili i zvezali za komad drota. Pred cirkvu se kuril ogenj, teroga je župnik blagoslovil. Na tom ognju mi sme te gube vužgali. Onda sme ih dali babice, a ona je v krušne peči z tiem vužgala ogenj tak da je i ogenj bil blagoslovljen.

Gubu sme nesli okol hiže i štale jer se verovale da bume ih tak blagoslovili. Pokle smo tu gubu hitili v peč da zgori do kraja.


Vuzem (str. 33, 40, 41, 42*)

Vjutre je bil blagoslov jela. Gda su ljudi došli z blagoslova, reskrili su jele i molili se Bogu. V košare je bil kruh, gibanica, hren, luk, sol i nož. Nož se del na okne gda je grmele jer se verovale da bu blagoslovljeni nož štitil hižu.

Pokle jela se se droftinje z stola trebale vugnuti. Hitile se v ogenj jer je grieh blagoslovljene jele hitati po hiže.
Za vuzmenu mešu si su obliekli svoju svetiečnu obleku. Veruvali su da ublačenje nuove i čiste obleke na Vuzem nosi sreču.

Ljudi teri niesu mogli iti na blagoslov su deli košaru na drieve slive i, gda je v cirkve bil blagoslov gotov, ciele sele je bile blagoslovljene.


(str. 45*)

Se su nam to spripovedali naši babice i dedeki.


(str. 48*)

* Si đaki i vučiteli OŠ Dolna Stubica sudeluvali su v zdelajnu Vuzmenoga projekta.
Konačen zgled ove prezentacije dali su:

Vučenice:
Antonija Piskovič, Marija Lisak, Lucija Martinič, Leonarda Sigal

Vučiteli:
Natalija Ivanič, Danica Pelko, Darko Tišljar


Zvir:
http://www.knjiznicari.hr/UDK02/images/1/17/Suradnja_hrvatske_i_portugalske_O%C5%A0_i_%C5%A1kolske_knji%C5%BEnice_-_Danica_Pelko.pdf (http://www.knjiznicari.hr/UDK02/images/1/17/Suradnja_hrvatske_i_portugalske_O%C5%A0_i_%C5%A1kolske_knji%C5%BEnice_-_Danica_Pelko.pdf)

Citat:
CVETNICA

Da sam još sto let
na tom čudnom svetu,
nigdar pozabila ne bum
tu nedelju
h žutom cvetu.

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro%28iliti%29za-kajkavsku-p%28r%29oeziju/msg42786/#msg42786 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro%28iliti%29za-kajkavsku-p%28r%29oeziju/msg42786/#msg42786)

Križni put, 10:04

Križni put (http://www.youtube.com/watch?v=avLd7BpO8AA#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 06, 2012, 12:08:19 poslijepodne
VUZMENA PORUKA VARAŽDINSKOGA BIŠKUPA MRZLJ(A)KA:
 
…mučen pod Poncijom Pilatom,
raspet, mrl i pokopan…
trejti dan zdigel se (vuskrsnul) od mrtve…
 

Brati i sestre! Dragi verniki!

Ove reči: mučen pod Poncijom Pilatom, raspet, mrl i pokopan… trejti dan zdigel se (vuskrsnul) od mrtve… pripovedaju o jenomu povesnomu dogotku, a odnose se na Jezuša z Nazareta. To je stvarni dogodek povesti o teromu postoje svedoki. No, mi kristjani spred ove reč mečemo reč »verujem« tera ita jeno skroz novo svetlo na ov dogodek. On nadilazi povest i postaje dogodek spasejna, postaje otajstveni dogodek Božje lubavi spram čoveka. To je proslava Vuzmenog otajstva. I zato je bitna ta reč »verujem« tera ne označava samo prijemajne te istine verodostojnum  neg išče naše opredelejne, životno opredelejne.

Kak vam je poznato papa Benedikt XVI. preglasil je Leto vere tero bu započelo v listopadu letos na spomen početka II. vatikanskog sabora (Koncila) pre 50 let. Spomijnemo se takaj i 20. obletnice Katekizma Katoličke Cirkve kak jenoga od plodov II. vatikanskoga sabora. Zato poluknimo v Katekizam i poglejmo ke pripoveda o vere:

„Vera je osobno deluvajne: sloboden čovekov odgovor na poziv Boga teri se objavluje. Senak vera ne osamleno deluvajne. Nigdo nemre sam veruvati, kako ni nigdo nemre sam živeti. Nigdo sam sebe ne dal vere, kak si ni nigdo sam ne dal života. Vernik je veru prijel od druge i drugem ju mura prenesti. Naša lubav prema Jezušu i ludem tira nas da drugem pripovedamo o sve vere. Na te način saki je vernik kak kolut v dugomu lancu one teri veruju. Ja nemrem veruvati, ak nes podržan verum druge, a svojum verom pridonašam da se podupre vera druge. »Verujem«: to je vera Cirkve kak je saki vernik, osobito v času krščejna, spoveda osobno.“ (KKC 166)

Vera je dakle osobno deluvajne sakoga od nas, al ne osamleno deluvajne. Zato bumo i letos zajedno slavili Vuzmeno otajstvo tj. muku, smrt i zdignutje (vuskrsnutje) Gospona našoga Jezuša Kristuša. Katekizem nas podseča da „Vuzem ne jednostavno jen blagdan med ostalem. To je »Blagdan nad blagdani«, »Svetkovina nad svetkovinam« kak je euharistija Sakrament nad sakramenti.“ (KKC 1169)

Vuz se jako lepe i nam drage popratne sadržaje teri prate blagdan Vuzma probajmo v središče deti svu osobnu i zajedničku veru, vučvrstiti ju i obnoviti. Napravili bumo to na poseben način v Vuzmene noči kad bumo pak vužgali sveču tera nas podseča na našu krsnu sveču tera označava zdignutoga (vuskrsnuloga) i živoga Jezuša Kristuša, al označava takaj da naše krščejne ne samo sečajne na obred krščejna nego i trajni hod za Jezušom teri je „Put, Istina i Život“. (Iv 14, 6) Sveti Pavel nas podseča da vu-jnemu, Jezušu Kristušu „živimo, mičemo se i jesmo“. (Dj 17, 28)

Nek nam Zdignuti (Vuskrsnul) Gospon podari čvrstu veru, vustrajnu nadu i delotvornu lubav.

Moleči saki dan za vas, to vam od srca želim,


† Josip Mrzljak,
biškup varaždinski



Zvučna poruka
http://www.biskupija-varazdinska.hr/images/stories/2012/Dogadjaji/USKRSNA_2012_AUDIO.mp3 (http://www.biskupija-varazdinska.hr/images/stories/2012/Dogadjaji/USKRSNA_2012_AUDIO.mp3)

Vide(l)o poruka
http://www.biskupija-varazdinska.hr/images/stories/2012/Dogadjaji/USKRSNA_PORUKA_%202012.wmv (http://www.biskupija-varazdinska.hr/images/stories/2012/Dogadjaji/USKRSNA_PORUKA_%202012.wmv)


Zvir:
http://www.biskupija-varazdinska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=1782&catid=45 (http://www.biskupija-varazdinska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=1782&catid=45)

Citat:
Citat:
Varaždinska TV, 24.12.2011., 20:00 vur
“Moj (kajkavski) put” o biskupu Mrzljaku
TV spominek z poznatemi kajkavci „Moj put“ ov put predstavla biskupa Mrzlj(a)ka.
Priredil vlč. Maksimilijan Milan Herceg

Varaždinske vesti
BROJ 3494    20. XII. 2011.

BOŽIČNI INTERVJU Mons. Josip Mrzljak, varaždinski biškup, priseča se mladosti i bakinoga brata bl. A. Stepinca

Bili smo siromašneši i raduvali se sakomu daru


Bogek (Božić) se predi doživlaval za-izres kak verski blagdan, a sad prevladava ono svetovno. Slavi se obile darov i hrane na stoli, a premalo se čuje poruka vere. Jako je važno slušati i čuti Bogeka (Božiča). Ne samo slaviti neg i čuti ke nam poručuje, veli biškup Josip Mrzljak

Jena smo od retke biskupij i po Obitelskom centru kak posebnomu mestu okuplajna obiteli

Ministreral sem svemu pravujcu bl. Alojziju Stepincu, teri je vutecal na-mene kak i na mnoge druge

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg40695/#msg40695 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg40695/#msg40695)

Vide(l)o:
2012. - 12. križni put mladih Varaždinske biskupije

http://www.youtube.com/results?search_query=12.+kri%C5%BEni+put+mladih+Vara%C5%BEdinske+biskupije&oq=12.+kri%C5%BEni+put+mladih+Vara%C5%BEdinske+biskupije&aq=f&aqi=&aql=&gs_nf=1&gs_l=youtube-psuggest-reduced.3...198773.201015.0.201400.21.9.0.0.0.3.185.658.2j5.9.0. (http://www.youtube.com/results?search_query=12.+kri%C5%BEni+put+mladih+Vara%C5%BEdinske+biskupije&oq=12.+kri%C5%BEni+put+mladih+Vara%C5%BEdinske+biskupije&aq=f&aqi=&aql=&gs_nf=1&gs_l=youtube-psuggest-reduced.3...198773.201015.0.201400.21.9.0.0.0.3.185.658.2j5.9.0.)

12. križni put mladih Varaždinske biskupije (1/4), 05:28

12. križni put mladih Varaždinske biskupije (1/4) (http://www.youtube.com/watch?v=Bxblr2eMlL0#)

Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 06, 2012, 12:14:55 poslijepodne
Vuzmene gratulacije gradonačelnika grada Čakovca i međimurskoga župana


Vuzmena gratulacija gradonačelnika grada Čakovca

     Došli smo do još jenoga najvekšoga kristjanskoga blagdana teri potrđuje su prelaznost života, teri zlo, bol i smrt čoveka poražava.
     V pretekle 1979. let, Cirkva je prelazila sve 40 dan korizme kak vremena priprave za dan Kristovoga zdignutja (vuskrsnutja), kak dan za teri se v te 40 dan pripravlaju verniki odricajnem, dobremi deli, otpuščajni (opraščajni). Čovek čez te period dobiva odgovore na sva brojna pitajna i bluđejna (lutajna), iskajna smisla v bezgraničnomu. Kristova žrtva i negvo vstajajne (vuskrsnutje) ludem dobre vole nudi otpuščajne. Čovek v te 40 dan proba svatiti da mu je potreben skromneši i humaneši život. Postaje svesten sve prelaznosti i pripravla se za dan goristajna (vuskrsnutja) i život posle života. Primer v tomu dal mu je Krist, boraveč 40 dan v pustijne, a potom na cvetnu nedelu vlezeč v Jeruzalem sprevajan maslinovem grančicam naroda, svum smrtju na križu i vuskrsnutjem. Otišel je da bi nam pripravil mesto.
     Kristovu korizmu preživlavamo i čez saku svu korizmu, da bi tak preduhovleni, dočekali Vuzem.
     Vu tomu smislu, oču vas okuražiti da v denešnemi vremeni hedonizma ne zneverimo sebe, sve družine (familije) i bližnoga, te vam želim da spujneni mirom, radostju i dobremi deli dočekate ov Vuzem teri nek vam je, od srca srečen

GRADONAČELNIK Branko Šalamon, v.r.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vuzmena gratulacija međimurskoga župana

Drage Međimurke i Međimurci, veleštuvani čitateli Zvon!

Živimo svu sadašnost na ovem prekrasnem prostorem pritisnuti sagdašnemi problemi, krizum i recesijum, ali senok živimo vuzdignute glave, jer je pred-nami Vuzem, blagdan nade, pobede i lubavi. Svojem slavnem vstajajnem (vuskrsnutjem) Isus je pokazal da je svetlo jakše od zla, da je lubav jakša od mržne, da je život ober smrti.
Nek Vuzem, kak blagdan mira i nade, spuni naša srca z lubavi, združi dobre i plemenite ideje i podari nam moč da vustrajemo v dobru i nadvladamo se poteškoče tere su pred-nami.
Sem čitatelem Zvon, kak i sem grajanem Međimurja želim srečen i blagoslovlen Vuzem spujnen dobrotum, lubavi i mirom!

Međimurski župan Ivica Perhoč

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
Zvona, mesečni list čakovečke žup, Leto XVIII – Broj 4, traven 2012.
Na (turopolski) kajkavski preobrnul: Ljudevit Kaj


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Časopis „Zvona“

NOVI BROJ
Godina XVIII: broj  4. travanj 2012.

Naklada 1000

Sadržaj novog broja:

RIJEČ UREDNIKA – Slavimo Isusov i naš Uskrs
Uskrsna čestitka gradonačelnika grada Čakovca
O TOME RAZMIŠLJAMO – Nije sve crno, ima i ljubičaste
Uskrsna čestitka Međimurskog župana
U ŽARIŠTU ZBIVANJA – Uskrsnu Isus doista i ukaza se
LITURGIJSKI VODIČ – Od Uskrsa do 6. uskrsne nedjelje
PISMA RODITELJIMA – Predškolski vjerski odgoj u obitelji (6)
UPOZNAJMO BIBLIJU – Kako su nastajale biblijske knjige?
ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA
Veselimo se Uskrsu
TRIBINA – “Korizma vrijeme milosti”
Korizmom do Uskrsa
SAVJETI RODITELJIMA – Kako uništiti društveni život svom djetetu
FRANJEVAČKI SVJETOVNI RED – Primjer kršćanskog prijateljstva
Radionice u FSR-u
LISTAJUĆI POVJESNICU – Čudan redovnički mir na granici (3)
KATEHETSKA SLAVLJA – Katehetska slavlja za prvopričesnike i roditelje
Katehetska slavlja krizmanika
DJEČJA STRANICA – Proroci – glasnici nade i izbavljenja
ŽUPA SV. ANTUNA PADOVANSKOG
Vrhunac korizmene priprave
Križni put mladih Varaždinske biskupije
Križni put u Čakovcu
Korizmeni susreti roditelja i djece
Ministranti uređuju okoliš crkve
Misli sv. Antuna Padovanskog
Gledam i razmišljam
Iz Župnog ureda
VJERNIČKA RAZMIŠLJANJA -„U vašem carstvu nema više sretnih ljudi.“
FRAMA – Uozbiljili smo se!
Razbibriga
KURSILJO – Budi volja Tvoja
SCHÖNSTATTSKA GOSPA -  Uskrs, blagdan Isusova svijetla
DJELO MARIJINO – “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!”
Snaga uskrsloga Krista
VJERA I SVJETLO – Ne gospodujte nego služite
Božji poziv koji nas prati
Svanuće
TOTUS TUUS – Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama ( Dj 2, 42-47)
„Dobro je da imamo jedni druge“
IZ ŽUPNOG UREDA – Raspored bogoslužja i susreta u tjednu
Važniji datumi i događanja
Kršteni, umrli
NEKAJ ZA ČAS KRATITI – Tonček: Najleži je obečati
Križaljka


Z  povesti Zvon:

župni list ZVONA SVETOG NIKOLE pokrenut je u studenom 1995.g i neprekidno kao mjesečnik izlazi do današnjih dana. Prvi glavni i odgovorni urednik bio je tadašnji župnik fra Drago Brglez, a uređivački odbor činili su: Đuro Bel, Stjepan Damiš, Ernest Fišer, Pavao Jurinec, Ivan Pranjić i Ana Žišković. Nakon osnutka Varaždinske biskupije i teritorijalnog preustrojstva Župe 1999. g  (osnovane nove župe: Ivanovec, Mačkovec, Pribislavec i župa sv. Antuna Padovanskog Čakovec-Jug), u listu kraće vrijeme surađuju sve novoosnovane župe, a od broja 11 u petoj godini izlaženja –1999.g list dobiva naziv ZVONA – Mjesečni list Čakovečkih župa, jer u njemu aktivno djeluju samo Čakovečke župe. U proteklom razdoblju urednici lista bili su još i fra Smiljan Berišić, fra Drago Bedeničić, fra Ilija Mijatović i fra Anđelko Rakhel. Sadašnji glavni i odgovorni urednik je župnik i gvardijan fra Stanko Belobrajdić, a uz njega uređivački odbor čine: Đuro Bel, Stjepan Damiš, fra Antun Jesenović, Pavao Jurinec, Vladimir Kapun, s. Miljana Marušić, Ivan Pranjić, fra Anđelko Rakhel, Anica Žišković i s. Dragica Živković. Od broja 2/2000. godine list je registriran pod brojem ISSN 1332-4640.

Nakladnik:
ŽUPA SV NIKOLE BISKUPA,
ČAKOVEC

Adresa vuredništva:
FRANJEVAČKI SAMOSTAN
Čakovec, Franjevački trg 1
Tel. 040/312-806
Fax.040/31O-315
Poslovni račun: 2392007-1100044101

Vuređivački odbor:
Đuro Bel
Stjepan Damiš
fra Drago Brglez
Pavao Jurinec
s. Miljana Marušić
s. Vlatka Dujmović
Vladimir Kapun

Glavni i odgovorni vurednik:
fra Stanko Belobrajdić

Redaktura:
fra Anđelko Rakhel

Lektura:
Ivan Pranjić

Grafički vuređuju:
Tomislav Novak i Blanša Blažević

Tisek i uvez
“Tiskarnica Ritonja” Čakovec

E-mail:
franjevacki-samostan-cakovec@ck.t-com.hr
( andjelko.rakhel@ofm.hr  )

Web stranica:
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec)


Zvir:
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/casopis-zvona/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/casopis-zvona/)

Citat:
FALA BOŽEK ZA MEĐIMURJE

Da Božek svet je podelil,
sakomu nekaj je dobroga dal.
Dragi se Božek jako zmočil,
pak je rekel: "Malo bi spal".

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg25184/#msg25184 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg25184/#msg25184)

fala Božek za Međimurje.mpg, 07:14

fala Božek za Međimurje.mpg (http://www.youtube.com/watch?v=DqAo1noxuDY#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 10, 2012, 11:05:38 poslijepodne

                                                                                                                           
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, SVIBEN 2012.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Ferma

Bil sam ovo leto na fermi vu glavni čakoski cirkvi Svetoga Mikloša biškupa. Morem vam reči gda ga vejč ljudi bilo vuni na Fratarskomo Trgo i po kafičima okoli jega nek vu cirkvi. Ljudi so vpučeni vu to i znajo gda dok biškup deli Duha Svetoga on se restepe po celomo trgo i vse okoli jerbo so vrata na cirkvi bila širom otprta. Nesam mogel, a kaj nebi zapamtil kaj so ovi vuni gombali kaj ta meša nutri tak dugo traje. Znate kak je to, teško je čakati. Posebno so gombali oni šteri so stali jerbo so vsa mesta na terasaj bila furt zavzeta.

                                                                                                                       
       
      Kak zgledi, vsi imajo problema z tom fermom, nejpredi deca, unda roditeli, a na vse zadje, župniki i biškupi.

       Nejpredi tre deco meti, a unda se dete treba dosmickati do osmoga razreda i zbaviti veronauka črez vsa ta leta. Nikaj mi je nej čudno kaj deca gombajo i jamrajo kaj jiv navučiteli maltreterajo z tem veronaukom, z Adamom i Evom, Jezušom, Marijicom, Poncijem Pilatom, Simonom Cirencom, Judom, apostolima, pak unda te deset zapovedi, pak sakramenti, grehi, očenaši, krunica i kaj nebodem dale nabrajal. A unda pak niti roditeli nebrejo zdržati kaj nebi zgombali župniko, ali tak kaj of ne čuje, kaj tre još i veronauka vu cirkvi. I to vsako leto i vsaki tjeden i to ruon unda gda bi jivo dete nejbole moglo spati. Kaj te župniki nemajo drugoga posla nek muočiti deco z temaj molitvaj (i to tre moliti vsaki den), pak unda meše i to vsako nedelo, na vekše svetke i osvetke. Pak nebrejo niti deca furt vu cirkvi ili pak na farofo biti. I to je još nej vse: župniki bi šteli kajbi deca bili ministranti ili pak popevali vu dječjemo zboro. Pak što bi to vse ftegnul? Pa gda bi unda, itak, stigli na fejsbuk?

      Dok vse te nevole minejo dojde, onak mic po mic, osmi razred, mine Božić, mine Vuzem i več je ferma tu. Nejglavneše vu vsemo temo je zebrati dobroga i pravoga kuma. To mora biti dober čovek, mora i vu cirkvo hodati, ali ne mora delati stisko vu cirkvi, ali nebremo zebrati koga god jerbo nebremo se sramotiti pred pajdašima i sosedima. Na fermo more i zakesniti ili pak poslati zamjenika, ali je važno gda je kupil poklona o šteromo se žene, kak na mljekari tak i na čehari, spominajo bar jedno leto.
 
     Dok se vse to porihta, tre najti restorana na glaso, a i kaporo za bandiste ili pak tamburaše dati, pak nejde naše dete vsako leto na fermo. Kakša je to ferma o šteroj se vu štacunu, na pijaco ili pak posle meše, ljudi i žene ne spominajo i neso, bar malo, jalni.
 
     Bil sam ovo leto na fermi vu glavni čakoski cirkvi Svetoga Mikloša biškupa. Morem vam reči gda ga vejč ljudi bilo vuni na Fratarskomo Trgo i po kafičima okoli jega nek vu cirkvi. Ljudi so vpučeni vu to i znajo gda dok biškup deli Duha Svetoga on se restepe po celomo trgo i vse okoli jerbo so vrata na cirkvi bila širom otprta. Nesam mogel, a kaj nebi zapamtil kaj so ovi vuni gombali kaj ta meša nutri tak dugo traje. Znate kak je to, teško je čakati. Posebno so gombali oni šteri so stali jerbo so vsa mesta na terasaj bila furt zavzeta. Moram vam reči kak so oprave dece, roditelov i kumov (kaj nebom kume i mame posebno spominjal)  bile po zadnjoj modi. Moram prositi dragogo Božeka kaj mi pomore kaj mi nebo navek oko išlo tua kam ne bi trebalo. Najme kaj, bilo je jako čuda minice (rekli so mi gda je to ve šik), a isto tuliko i dekoltei i to onih globleših. Čul sam da se tak i vu Parizo nosi!? More biti, sam mi je nej jasno zakaj si unda, puce i žene, minice vlečejo doli, a resporke gori? Teško gda ono kaj je malo muoči rasteči i to na dve strane.

      Ve pak sam i sebe prijel kak gombam, pak bodem z tem završil. Lepo mi soseda Barika veli: pak kaj bi vi sosed šteli, vidite kuliko je dece došlo i kak so fajno oblečeni, a kumi i kume isto tak. A kaj gda ne bi niti došli? Ima ona praf. Mortik. Unda bi se zmislili gda  nucajo fermo dok bodo se šteli ženiti. No, neje niti to tak strašno jerbo se denes več nečejo niti ženiti. A komo pak unda delamo te vrtiče i škole – to te ja pitam?


Vaš Tonček



* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVI, br.05, sviben 2012. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

«Zvona mega grâda »

 Klapa Motovun - Zvona moga grada, 03:14

Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=no_ys9D2jpY 
     
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 28, 2012, 01:38:38 prijepodne
Glas Koncila 38 (1682) | 17.9.2006.
Vjeronauk za odrasle

Zvjezdan Linić
Darovi Duha Svetoga


Tko god iz vjere i otvorena srca prima sakrament potvrde postiže na stanovit način i pravo na osobite darove Duha Svetoga. Pored već nabrojenih (dar Boga Oca, dar proroštva, dar Crkve), može se posvijestiti da su tu i darovi koji spadaju na identitet čovjeka kršćanina, pa onda i člana Katoličke Crkve. To je dar euharistije, dar Božje riječi (računa se na svjetlo Duha Svetoga u čitanju i razumijevanju Svetoga pisma), dar prisutnosti blažene Djevice Marije u Crkvi, dar čudesnog znaka jedinstva što ga katolici vide u Svetom Ocu kao nasljedniku svetoga Petra, kao i mnogo drugog.

Sedam darova Duha Svetoga

Na osobit način se u posvetnoj molitvi koju čita biskup, odnosno djelitelj sakramenta krizme, nad krizmanicima spominje sedam darova Duha Svetoga. To su: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji. Možda su kršćani premalo svjesni tih i sličnih darova na koje imaju pravo po sakramentu Duha Svetoga. Ljudi vjere svoje su učenje i ispite, školu i početke nekih pothvata povjeravali Duhu mudrosti, razuma i znanja. Zato je i uobičajen zaziv Duha Svetoga na početku školske odnosno akademske godine, kao i uz druge potrebe vezane za stjecanje znanja i razumijevanja. Roditeljima i odgojiteljima, ali i prijateljima i ljudima koji bdiju nad dobrom svojih bližnjih i te kako je potreban Duh savjeta. Prosvijetljeni tim Duhom bili bi više na blagoslov svojoj djeci, odnosno prijateljima. Kao da je strah zavladao svijetom, pa i ljudskim srcima. Čovjek se boji za sebe i svoje, za zdravlje i materijalno bogatstvo, boji se za sutra. Čovjek se boji drugih, boji se da mu tko ne učini nešto krivo, opako, da ga netko svojom zlobom ne ošteti. Ljudi se nažalost boje i tamnih negativnih sila gdje više nema kraja za prostor straha. Kad bi kršćani više računali s Duhom jakosti i molili za taj dar, ne bi strah vladao svijetom. Tada bi čovjek živio jedino u daru straha Božjega, tj. upravo u onom strahopoštovanju kojim ne želi povrijediti ljubav Božju, ljubav onoga koji ga najviše ljubi. To je onaj strah o kojem Isus govori: »Ne bojte se onih koji vam mogu nauditi tijelu; više se bojte da vam netko ne naudi duši, da zlo i grijeh ne ovlada vama«. Dar pobožnosti je povezan sa slatkim okusom za sveto, s glađu za euharistijom, s radošću u molitvi, sa živom željom biti u skladu s voljom Božjom.

Izvanredni darovi Duha Svetoga - karizme

Novi zavjet govori i o izvanrednim darovima Duha Svetoga. Izvanredni su zato što nisu nužno potrebni pojedincu za njegovo spasenje (dok su redoviti darovi potrebni i darovani svakom pojedincu koji u srcu nema zapreke za te darove), ali su potrebni Crkvi za njezino djelovanje i radosno svjedočenje. Kod tih darova se na osobit način osjeća da Duh Sveti puše gdje on hoće, a ne gdje mi to želimo, kada on to hoće, a ne mi. U toj slobodi Crkva je uvijek računala s pojedincima i zajednicama koje su bile otvorene takvim karizmama i time osvježivale život kršćana novim izazovima. Poznati su karizmatski likovi i njihova djela u povijesti Crkve, kao npr. sveti Augustin, Benedikt, Franjo Asiški, Dominik, Katarina Sijenska, Filip Neri, Don Bosko, Mala Terezija, Majka Terezija i mnogi drugi. Oni su pokrenuli vjernike svoga vremena i s njima su mnogi našli put do oduševljenog kršćanstva.

I danas ima pojedinaca i grupa, pokreta u Crkvi, koji nošeni svjetlom i silom Duha Svetoga svjedoče o snazi Božje ljubavi. Mnogi otkriju na taj način dar molitve, čak i molitve u jezicima, tj. neizrecivog tepanja povezanog s darom Duha posinovljenja kojim tepamo Bogu Ocu riječju Abba. Pojavljuju se vjernici koji osjećaju unutarnji govor i imaju potrebu izreći za dobro drugih proročku riječ koja odzvanja najprije u njihovim dubinama. Događaju se čudesa po molitvi pojedinaca i skupina, pa i čudesna ozdravljenja. Takve je darove teško stručno i znanstveno provjeravati, ali Crkva nije nikad bila lišena tih darova, a mnogim zajednicama to su izvor dubljeg duhovnog života i blagoslova.

Plodovi Duha Svetoga

Ipak je najvažnije ono što Isus poručuje: po plodovima ćete ih poznati. Svako oduševljenje za Krista, iskreni život po programu sakramenta krštenja i krizme, mora uroditi plodovima koji se osjećaju i vide. To su plodovi Duha Svetoga jer su direktno povezani s njegovim nadahnućima i njegovim svjetlom i snagom. Kod svetog Pavla u poslanici Galaćanima (5,22-23) imamo niz takvih plodova koji bi se očito mogao o proširiti. To su: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Oni su prepoznatljivi u konkretnom životu svakog vjernika i bez takvih plodova, a osobito bez ljubavi koja je i dar i karizma i plod Duha Svetoga svi bismo bili kao mjed što zveči i ništa drugo.


http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=8664 (http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=8664)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
fra Zvjezdan Linić govori o darovima Duha Svetoga, 07:53

fra Zvjezdan Linić govori o darovima Duha Svetoga (http://www.youtube.com/watch?v=6gkwMnXMxSo#)

Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 28, 2012, 01:40:31 prijepodne
Idu dari …


Sedam darova Duha Svetoga

MUDROST: "mudar" je čovjek sposoban razlikovati važno od nevažnoga u životu; sposoban je uživjeti se u drugoga i iznutra "vidjeti" i "čuti" ono najdublje u njemu; "mudar" je čovjek sposoban u Božjem svjetlu "gledati" i "prosuđivati" cjelokupnu stvarnost.

RAZUM: "razuman" čovjek "otvoren" je i kritičan u razumijevanju sebe, svijeta i ljudi; sposoban je "čuti" i razumjeti Božju riječ koja nam se na različite načine objavljuje (osobito Riječ koja nam je objavljena u Isusu Kristu).

SAVJET: čovjek koji ima "dar savjeta" sposoban je savjetom pomoći drugome u donošenju njegova osobnog mišljenja i osobne odluke, osobito u važnim trenucima njegova života (za to je sposoban onaj koji drugoga zna "iznutra" slušati te mu se ne nameće svojim "savjetima" nego mu ostavlja mogućnost za slobodan izbor); imati "dar savjeta" znači također biti sposoban primati savjet od drugoga i, osobito, tražiti "savjet" u slušanju Božje riječi.

JAKOST: "jak" čovjek sposoban je hrabro živjeti ljudsku i kršćansku istinu; dosljedan je i sposoban izdržati i onda kad je teško vjerovati i nadati se; svoje povjerenje i svoju ljubav prema Bogu i ljudima temelji na Božjoj vjernosti i ljubavi.

ZNANJE: čovjek s "darom znanja" traži i radosno prihvaća istinu; prepoznaje i "zna" ljude, svijet i Boga u njihovoj najdubljoj stvarnosti; "priznaje" drugoga i raduje se kad nasluti bogatstvo njegove osobe.

POBOŽNOST: istinski "pobožan čovjek" živi u najintimnijoj povezanosti s Bogom. Bog je za njega Otac kome se smije bez straha i s ljubavlju obraćati.

STRAH BOŽJI: "dar straha Božjega" ("strahopoštovanja") čini nas sposobnima da shvaćamo i doživljavamo Boga kao najdublju i najveću Tajnu, kao "Prisutnog" i kao "Nedostupnog" (Bog nam je "bliži od nas samih" ali nam je i neizrecivo "dalek" jer je neizrecivo "drugačiji" i "veći" od nas); biti ispunjen "strahom Božjim" znači također biti ispunjen "strahom od grijeha", tj. ne biti ravnodušan prema grijehu i zlu nego se svim snagama zalagati za stvaranje novog, Božjeg svijeta među ljudima. Mogli bismo reći da je "dar straha Božjega" i novo ime za ljubav prema Bogu: bojimo se uvrijediti Boga i izgubiti njegovo prijateljstvo jer ga ljubimo; ljubav je pažljiva.


Zvir:
http://www.katolici.org/nauk.php?action=c_vidi&id=14804 (http://www.katolici.org/nauk.php?action=c_vidi&id=14804)

Citat:
12 plodov Duva Svetoga

Najvažnije je ono što Isus poručuje: po plodovima ćete ih poznati. Svako oduševljenje za Krista, iskreni život po programu sakramenta krštenja i krizme, mora uroditi plodovima koji se osjećaju i vide. To su plodovi Duha Svetoga jer su direktno povezani s njegovim nadahnućima i njegovim svjetlom i snagom. Kod svetog Pavla u poslanici Galaćanima (5,22-23) imamo niz takvih plodova koji bi se očito mogao proširiti. To su: ljubav, radost, mir, strpljivost, velikodušnost, uslužnost, dobrota, krotkost, vjernost, blagost, uzdržljivost, čistoća. Oni su prepoznatljivi u konkretnom životu svakog vjernika i bez takvih plodova, a osobito bez ljubavi koja je i dar i karizma i plod Duha Svetoga svi bismo bili kao mjed što zveči i ništa drugo.

(izvor: Zvjezdan Linić, GK)

http://forummladi.hbk.hr/viewtopic.php?t=1853&sid=6d2a4b199131e70f1a43ea23572e5201 (http://forummladi.hbk.hr/viewtopic.php?t=1853&sid=6d2a4b199131e70f1a43ea23572e5201)

Citat:
Drvena kapela Sv. Duha, Lučelnica, 08:33
http://www.youtube.com/watch?v=C8geX0iKT0Q (http://www.youtube.com/watch?v=C8geX0iKT0Q)

Drvena kapela Sv Duha, Poljana Lekenička, 12:47

The wooden church of Holy Spirit in Poljana Lekenička (Lekenik)
Kapela Sv. Duha,Poljana Lekenička,109 m/nmv
45°33`48.33"S (N)
16°11`50.53"I (E)

Drvena kapela Sv Duha,Poljana Lekenička (http://www.youtube.com/watch?v=TewoIijaAe8#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 28, 2012, 01:44:24 prijepodne

Hrvatske novine

Životni stil

Kada je započela era Duha Svetoga? (1)  


Pet, 25/05/2012  — Ured

Pedeseti dan po Jezuševom goristanju svečujemo Duhe. Timi svetki je u povijesti človičanstva mnogo dovršeno i zadobilo svoju puninu i svoj smisao. Kristuš, ki je bio mrtav, ki se je goristao i ki je uzvišen unebostupljenjem, je dovršio svoje djelo izlivši svojega Duha na apoštole. Tako je svoje djelo izvršio do punine.

„Primit ćete moć, kad dojde na vas Duh Sveti, i bit ćete mi svidoki ... do kraja zemlje“ (Čini apoštolov 1,8). I počela se je širiti prva mesijanska, otkupiteljska zajednica na sve narode. Petrov govor je prvi čin toga poslanja, ar on odmah zakorakne putem svidočenja kot je rekao Jezuš „bit ćete mi svidoki“ i veli: „Jezuša je oživio Bog, čemu smo mi svi svidoki“ (Čini apoštolov 2,32). Petar u svojoj duhovskoj prodiki nadalje izlaže: „Činite pokoru i neka se i svaki od vas da pokrstiti u ime Jezuša Kristuša, za oprošćenje grihov svojih i primit ćete dar Duha Svetoga“ (2,38). Čini apoštolov kažu, kako se je Jezuševa poruka nezaustavljivo širila. Počela je u Jeruzalemu, a završila je u centru ondašnjega svita, u Rimu. Tako čitamo na kraju spisa: „I tako smo došli u Rim“ (28,14). Ta izjava veli, da je evandjelje prispilo do kraja zemlje, kako je to Jezuš nazvistio apoštolom (1,8). Zato ta izjava ima teološku dibinu.

Iz ovoga vidimo, da je vanjska stran teofanije, skazanje Boga na zemlji, prolazan fenomen, ali dar Duha Svetoga je konačan, vječan. Od ovoga dogodjaja početo se nahadjamo u eri Duha Svetoga. Ali govoriti o Duhu Svetom moremo samo iz iskustva Duha. Izvan iskustva je on nepopadljiv i nerazumljiv, dalek i tudji. Ne triba nas čuditi, da mnogi kršćani nikada ne doživu Duha Svetoga. Za to je naime potribno zakoraknuti biblijskim putem i konfrontirati se s Božjom ričju.

Susret s Božjom ričju more biti i dramatičan kot znamo od Divice Marije. Ona se je uplašila riči andjeoskoga pozdrava (vidi Luka 1,29), da bi pak malo štentala prlje nego bi rekla „Neka mi bude po riči tvojoj!“ (1,38). Sve, ča Bog čini, čini u moći i snagi Duha Svetoga, počevši od stvaranja svita, prik prorokov, a osebito kroz Jezuša Kristuša, a pak i kroz apoštole.

Dragocjeno je za nas Marijino iskustvo s Božjom ričju i s djelovanjem Duha Svetoga u nje žitku. Lukino evandjelje (1,26-38) i Čini apoštolov (1,14) impozantno svidoču o djelovanju Duha Svetoga kod Divice Marije, ka stoji na početku obadvih naprikdavanj. Ona posluša rič Božju, da bi ju prihvatila. Po Jezuševom unebostupljenju se je skupa s apoštoli u iščekivanju Duha Svetoga vrnula u Jeruzalem.


(Agnjica Schuster)


http://hrvatskenovine.at/clanak/25-05-2012/kada-je-zapocela-era-duha-svetoga-1 (http://hrvatskenovine.at/clanak/25-05-2012/kada-je-zapocela-era-duha-svetoga-1)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 04, 2012, 10:16:50 poslijepodne
Nedela v Zaboku

Za Boga v Svete Nedelje


Čera, v trojačku nedelu 3. lipna 2012. ob 13:00 vur održana je svečana meša i prščejne v Župne cirkve Presvetoga Trojstva v Svete Nedelje.
To se vuklopilo v proslavu Dana grada Svete Nedelje od 31. svibna - 3. lipna 2012.

http://www.svetanedelja.hr/novosti_opsirno.asp?nID=92&pageID=35 (http://www.svetanedelja.hr/novosti_opsirno.asp?nID=92&pageID=35)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KD SVETA NEDELJA,Sveta Nedelja : TIBET ROBEC-pjesme i plesovi Međimurja, 08:37
" Zatancajmo drmeša"-koncert KD SVETA NEDELJASamobor,may 2011.


- 00:00 - 01:40     Pet je kumi v jene klijeti
- 01:40 - 03:05     ? ? ? ?
- 04:00 - 05:10     ? ? ? ?
- 05:40 - 06:20     "Mamica su štrukle pekli"
- 06:20 - 07:12     ? ? ? ?
- 07:12 - 08:10     ? ? ? ?

KD SVETA NEDELJA,Sveta Nedelja : TIBET ROBEC-pjesme i plesovi Međimurja (http://www.youtube.com/watch?v=K2FXAx4wNwM#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 04, 2012, 10:23:21 poslijepodne
Nedela v Zaboku

Za Boga v Nedelišču


Čera 3. lipna 2012., v trojačku, devetu nedelu čez (cirkveno) leto, na Dan Presvetoga Trojstva, v Župne cirkve Presvetoga Trojstva v Nedelišču služene su dve svete meše: ob 7:00 vur popevana meša, a ob 11:00 vur svečana župna meša.

http://www.zupa-nedelisce.hr/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=12&Itemid=19 (http://www.zupa-nedelisce.hr/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=12&Itemid=19)


KUU"Seljačka sloga",NEDELIŠĆE:Plesovi i pjesme Zagorja
16. ZESTANEK HRVATSKE FOLKLORNE ANSAMBLOV

Čakovec, listopada 2009.

- 00:00       Išla je djevojka u goru po vodu
- XX:XX       Žena muža
- YY:YY        Igrajte nam mužikaši
- ZZ:ZZ       ? ? ? ?
- WW:WW  ? ? ? ?

KUU"Seljačka sloga",NEDELIŠĆE:Plesovi i pjesme Zagorja (http://www.youtube.com/watch?v=62f0COFWvNA#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 04, 2012, 10:27:22 poslijepodne
(PERES)TROJAKI

Blagdan Presvetoga Trojstva iliti Trojaki slave se na prvu nedelu posle Duvov. Trojstvo je krščanska dogma tera definera da je Bog v sve prirode jen, ali da su vu-jnemu sadržane tri osobe: Otec, Sin i Duv Sveti.

Narodna predviđajna vremena:
Jasno Križovo, blagoslovi srčeno košejne.
Če su o Trojaki jagode zrele viteško vino v jesen bere.
Če vezda dobro cvete rastine bu masti i slanine.
Mokri Trojaki, tusti Božič.


Zvir:
http://veternica1.blog.hr/2008/05/1624840806/presveto-trojstvo.html (http://veternica1.blog.hr/2008/05/1624840806/presveto-trojstvo.html)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavsko Presveto Trojstvo (Tro-jaki): Žiga, Vid i Adam
Kajkavci - spot

 
Kajkavci - spot (http://www.youtube.com/watch?v=VkHYZjD-1SQ#ws)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 23, 2012, 01:09:39 prijepodne
b]ZVONA[/b], Mesečni list čakovečke žup, LIPEN 2012.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Tončekovo proščeje

Kak i vsako drugo leto tak i ovo leto nam se vu proščeje zmešalo Evropsko labodoritaško prvenstvo. A vsi znamo gda je labodoritanje vu pitanjo vse drugo stoji. Unda niti trava ne raste, a ne kaj bi moški došli k meši, a niti pak jim proščeje kaj znači. Vse se, vu tem cajtima, vrti okoli labode. Vsa je sreča kaj dugo ne traje. Čim prvenstvo mine mam so pred nami urlabi, a škola je več gotova, tak gda ve pak jen čas ne bode stiska vu cirkvi.

 

     Vsi šteri so bliže cirkvi, a isto tak i oni šteri se fkrej držijo, znajo gda sveti Tonček Padovanski ima svoje godovno trinajstoga junjuša. To znajo  vsi, pak i nezerenoši, a i oni vu esdepejo, jerbo je sveti Tonček svetec celoga sveta i vsih ljudi, pak tak i nas Međimorcov. Isto tak vsi znamo gda Tonček ima svojo cirkvo na čakoskomo Jugo. I nej sam cirkvo nek i župo. Od kak se počel fondoš za cirkvo kopati, pred nekaj meje od dvajsti let, od unda so se počela obslužavati i južna proščeja. I navek je to trajalo po tjeden dni. Tak smo vam mi na Jugo ovo leto meli proščeje z novim župnikom fra-paterom Dragecom. Gda nevolja bode vekša samo godovno je palo na sredo tak gda smo se hajdig dugo spominkovali je li bode proščeje nedeljo predi ili pak nedeljo posle samoga svetka. Na vse zadje smo se dospomenuli gda to bode vu nedeljo predi gda je i počela trodnevnica. Kak vu vsakoj župi, tak je i vu našoj južnoj, ono kaj župnik velijo to je zakon. Nejveseleši so bili ringišpilači, jerbo kakše bi to bilo župno proščeje brez ringišpila, šifrancov i gvirca, tak gda so ringišpili vozili več na Telovo i vse do druge nedele. Znate gda vu vsakom žito jega kukolja tak gda so nešterni vjerniki, i to onak po skrivečki, opslužavali proščeje vu nedelo posle. A kaj bodem čkomel, i tak se bode zazvedilo, tak gda je unda bole kaj priznam nek se zna: ja sam vam obslužaval proščeje i v nedelo predi i v nedelo posle. I nišči se je nej bunil. Jedino so ovi posle nej mogli piti gvirca pak smo morali početi i završiti z gemištecima. No, neje niti to tak preveč hudo.

     Neznam kaj mi je došlo kaj se tak dugo motam okoli ringišpila i štandov, a nejsam vam nikaj rekel o temo kak je proščeje zgledalo vu cirkvi. Naš savski velečasni i varaždinski gvardjan, pater Lucije Jagec je mel trodnevnico tak gda smo duševno obnovljeni dočakali svetka. Na samo godovno, vu sredo, na poldnevni meši so bili skorom vsi đaki naše Druge pučke škole z svojimi navučiteli i svojim ravnateljom, tak gda jiv je bilo jako lejpo videti. Večernjo mešo pak je mel trsatski gvardjan i naš južni dovčerašnji župnik, pater Tonček. Morem vam reči gda se osječal kak doma, a i prodeštvo mo je krenulo, tak gda ga je sveti Tonček jedva zastavil. Morem vam reči gda je cirkva bila puna, ali vam ne bi znal reči je li zbog patra Tončeka ili pak zbogradi svetoga Tončeka. I župni zbor je popeval i to tak kaj jiv je bilo lejpo čuti. Nebodete veruvali, ali hajdik naših župljanov je primetilo kak patro Tončeko hasni morski zrak i kak več ne kašlja. Svetomo Tončeko, patro Tončeko i vsim drugim godovnjakima so posle meše igrali dečki z Diksilend benda. Morem vam reči gda so super igrali, bilo jiv je fajn poslušati. Morem vam reči gda so vsako leto vse bolši. Kak i vino.
 
    Kak i vsako drugo leto tak i ovo leto nam se vu proščeje zmešalo Evropsko labodoritaško prvenstvo. A vsi znamo gda je labodoritanje vu pitanjo vse drugo stoji. Unda niti trava ne raste, a ne kaj bi moški došli k meši, a niti pak jim proščeje kaj znači. Vse se, vu tem cajtima, vrti okoli labode. Vsa je sreča kaj dugo ne traje. Čim prvenstvo mine mam so pred nami urlabi, a škola je več gotova, tak gda ve pak jen čas ne bode stiska vu cirkvi. Nej znati što je to, da i gde, rekel gda pod ferjom ili pak urlabom nej tre k meši hodati. Gda ste pak čuli kaj je naš dragi Božek na urlabo? Ali dok ga nucamo mam se zmislimo na jega i oni bi nam mam moral pomoči čim ga mi nekaj prosimo. Drugo mi nikaj ne preostaja nek gda vas pozovem na glavno čakosko proščeje na Prcinkulovo. Kak i vsako leto čakam vas pod šatorom prek cirkvenoga turna.                           

Vaš Tonček



* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVI, br.06, lipen 2012. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

«Zvona mega grâda »

 Klapa Motovun - Zvona moga grada, 03:14

Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=no_ys9D2jpY 
     
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 10, 2012, 09:58:13 poslijepodne
Varaždinske vesti br. 3523, 2012-07-10 (e-vundajne / najava)

Promišljanje 

Piše: Anita Posarić 

Dva po dva 

Markovo evanđelje, koje ćemo čuti sljedeće nedjelje, stavlja pred nas uvjete navještenja Evanđelja, mogli bismo reći, podsjetnik svima nama o načinu evangelizacije.
Uspješnost našeg poslanja, svjedočenja i navještenja ovisi o ovome: „Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovijedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu.” (Mk, 6, 7-9) Uočavamo nekoliko stvari u ove dvije rečenice: Isus poziva učenike, šalje ih dva po dva, daje im vlast i zapovijed. 

Pogledajmo izbliza što to znači za naš vjernički život. Prije svega, pozvani smo od Isusa, a to znači biti svjestan Božje inicijative i povjerenja. Spoznavati svakodnevno tu činjenicu može nas sačuvati religioznog aktivizma, ali i osjećaja vlastite nedostatnosti. Odazvati se pozivu znači osluškivati i tražiti vlastiti put u neprestanoj povezanosti s Gospodinom. 

Isus šalje učenike dva po dva. On je za nastavak svojeg poslanja izabrao težak put suživota i prihvaćanja bližnjega zato jer je međusobna ljubav ona koja navješta. Sva vjerodostojnost našeg svjedočenja i navještenja utemeljena je na sposobnosti stvaranja zajednice. Možemo govoriti o važnosti i ljepoti zajednice i zajedništva, ali živjeti u konkretnoj zajednici s konkretnim osobama, konkretnim župnikom, konkretnim članovima zbora ili drugih župnih zajednica, zahtijeva od nas da nadilazimo vlastite simpatije i sklonosti pojedinim karakterima. Takvim nas načinom Isus poziva da se vraćamo na bitno jer suživot iz ljubavi prema Evanđelju i svjedočanstvo zajedništva može otvoriti srca i pobijediti Zlo. 

Isusov poziv i poslanje, ali i činjenica da je apostolima dao vlast nad nečistim dusima treba i nas danas ohrabriti da se zauzmemo za kršćanske vrijednosti bilo to zgodno ili nezgodno. Naše poslanje je doprinijeti spasenju svega stvorenoga, a to možemo jedino svjesni da je naš život, ali i život svega stvorenog u Božjim rukama.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/promisljanje/dva-po-dva.html (http://varazdinske-vijesti.hr/promisljanje/dva-po-dva.html)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Varaždinske vesti br. 3522, 2012-07-03

Promišljanje 

Piše: Anita Posarić 

Čudi li se Isus nama? 

http://varazdinske-vijesti.hr/promisljanje/cudi-li-se-isus-nama.html (http://varazdinske-vijesti.hr/promisljanje/cudi-li-se-isus-nama.html)
iliti
(str. 18)
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3522.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3522.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Premišlavajne “v pismohrane”
http://varazdinske-vijesti.hr/promisljanje/ (http://varazdinske-vijesti.hr/promisljanje/)

z članki:

br.3521,     2012 06 26:       Da Te samo dotaknem
br.3520,     2012 06 19:       Zašto ste bojažljivi? (Mk 4, 40)
br.3519,     2012 06 12:       Strpljivost i optimizam
br.3518,     2012 06 05:       Otvoreno s Isusom
br.3517,     2012 05 29:       U ime Oca i Sina i Duha Svetoga
br.3516,     2012 05 22:       U Duhu Svetom
br.3515,     2012 05 15:       Što je istina?
br.3514,     2012 05 08:       Što nam zapravo nedostaje?
br.3512,     2012 04 24:       Poznavati jednako ljubiti, ili…
br.3511,     2012 04 17:      Vi ste tomu svjedoci (Lk 24, 48)
br.3510,     2012 04 10:      Sve će biti dobro
br.3509,     2012 04 03:      Razlozi nade
br.3508,     2012 03 27:      Koja će grančica biti u Vašim rukama na Cvjetnicu?
br.3507,     2012 03 20:      Koliko vrijedi život?
br.3506,     2012 03 13:      Vjeruj u Ljubav
br.3505,     2012 03 06:      Idi pa i ti čini tako! (Lk 10, 37)

Grupa Noel - Velik je Bog, 04:43
Maruševec fest 17. 04. 2010.

Grupa Noel - Velik je Bog (http://www.youtube.com/watch?v=XeeTH5yLxiM#ws)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 24, 2012, 10:16:59 poslijepodne
Porcijunkolovo

2. (Porcijun)kolovoza – blagdan Gospe od Angelov



2. kolovoza slavi se stara frajnevska svetkovina, Gospa od Angelov. Svetkovina prihaja z prve franciskanske danov. Na ov  den verniki se spomijnu obračejna svetoga oca Franca (Frajne) tero se zgodilo leta 1208. v male cirkvice svete Marije od Angelov, spod grada Asiza. V frajnevske povesti, ta cirkva je poznata kak Porcijunkula (v prevodu: delek, komadiček , “kemauček”, čestica).

Vu povodu blagdana Gospe od Angelov, v franciskanskem  cirkvam po sem svetu verniki moru dobiti porcijunkulska il potpuna oproščejna od vremenske kaštig i to od 1. kolovoza ob poldan do 2. kolovoza ob pol-noči ak se spovede, pričeste, pohode frajnevsku cirkvu il župu, ter zmole Veruvajne,  Otec naš i pomole se na nakanu Svetoga Oca.

Otpuščajne je leta 1216. sv. Frajno zmolil od pape Honorija III., teri je odredil posebno pomiluvajne sem onem teri pohode cirkvicu Porcijunkulu. Slaveč Gospu od Angelov, verniki dobivaju takaj i poticaj da se spomenu sega angela čuvara, da mu vupute zahvalnost za se čase gda je je branil i čuval, a da nesu ni znali kak se to zgodilo.

Porcijunkula je zibka frajnevstva. Ta cirkvica spod Asiza, postala je okuplališče (zbirališče) prve Francove sledbenikov i zvir frajnevstva. Vu-jne su se brati skuplali, slavili kapitule (poglavla), ter, osobito, molili. Porcijunkula je zapraf jeno malo svetišče sv. Marije Angelske teru je sv. Frajno Asiški imal rad, jer je mislil da je vu-jne Mati Gosponova osobito prisutna ter z toga mesta osobito pomaže sem teri išču vutehu.

Cirkvica Porcijunkula nalazi se denes nuter bazilike Sv. Marije Angelske tera je grajena po nalogu pape Pija V. od leta 1569. do 1679. Pio X. zdigel je baziliku na čast papinske bazilike nazivajuč ju “Mati i Glava se cirkvi Frajnevskoga reda”.


Zvir:
http://www.sveosvemu.com/porcijunkolovo-blagdan-gospe-od-andela (http://www.sveosvemu.com/porcijunkolovo-blagdan-gospe-od-andela)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KOM3DIJA - Porci...junku...lovo 2009, 02:06

Lepo je gledati
šteri para ima
Lepo je gledati
šteri para ima

Išče lepše videti
šteri se z njim štima
Išče lepše videti
šteri se z njim štima


KOM3DIJA - Porci...junku...lovo 2009 (http://www.youtube.com/watch?v=LB1sule4c5U#)


Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 26, 2012, 10:16:33 poslijepodne
Dobro-došli na web stranicu župe sv. Jana Lobor!

http://www.zupa-lobor.hr/ (http://www.zupa-lobor.hr/)

Citat:
Kajkavski v cirkvam

Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx) 

ŠTAndardna
Citat:
Sveta Ana

O, sretna i blažena sveta Ana, mati Majke Isusove Marije, koja si molitvom, suzama i postom od Boga isprosila kćerku Mariju, nju pojmljivo odgajala i pazila i napokon je u hramu prikazala! Molimo te ponizno da nas svojoj kćeri preporučiš, neka nam ona u svakoj potrebi bude u pomoći. Ako ti za nas od nje štogod zaprosiš ufamo se, da ćemo to i zadobiti, jer je ona na ovom svijetu tebi bila poslušna, i sada će na nebu uslišiti molitvu tvoju. Amen...

26. srpnja

Sveti Joakim i Ana, roditelji BDM

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/tradicija/sveci-svetki-i-obicaji/msg45211/#msg45211 (http://www.forumgorica.com/tradicija/sveci-svetki-i-obicaji/msg45211/#msg45211)

Slovenskokajkavska sv. Jana
Citat:
Slovenskokajkavska (k)wikipedia:

Sveta Ana

Sveta Ana, mati Device Marije ter Jezusova stara mati , * 1. stoletje pr. n. št. Seforis, † 1. stoletje n. št. v Nazaretu, (danes Izrael). Njen god je 26. julija.

Vsebina

1 Življenje
     1.1 Rojstni kraj svete Ane
     1.2 Joahimova in Elkanova Ana
2 Legenda o treh Marijah
     2.1 Smrt in češčenje
3 Zavetnica
4 Slovstvo
5 Viri
6 Viri in opombe
7 Galerija slik
8 Notranje povezave
9 Zunanje povezave


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/kaj-kaj-kajzertum-slicnost-i-razlikovnost-hr-i-si-kajkavscine/msg45212/#msg45212 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/kaj-kaj-kajzertum-slicnost-i-razlikovnost-hr-i-si-kajkavscine/msg45212/#msg45212)

Zbor mlade župe sv. Jana Lobor
Zbor mladih župe Lobor - Sva si lijepa o Marijo, 02:20

Zbor mladih župe Lobor - Sva si lijepa o Marijo (http://www.youtube.com/watch?v=ubYfFipkmHM#ws)

Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 31, 2012, 09:13:24 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, SRPEN/KOLOVOZ 2012.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Albin i(li) Zoran
(tal. alba = zora)

Fletno je precednik pokazal roge

Pater Albin je došel stiha, a isto tak stiha bode nam ve odišel jerbo so njegovi šefovi za njega našli novoga posla i to vu Bjelovaro. Navek je bil stiha i delal je svojega i zapovedanoga posla: dočekival je deco i krstil jiv je, spajal je mlade i venčal jiv je, pomagal je betežnikima i delil jim je sakramente utjehe i pomazanja, sprevajal je mrtve i kaj nam duže nabrajal vse ono kaj je brez njega nej moglo prejti. A posebno smo ga opteretili svojim grehima. Vsaki den je bil vu spovedalnici, kak i sveti Leopold Mandić, tak gda se vsaki od nas mogel rešiti svojih greha gda god je nucal i gda ga je tej terh preveč pretiskal. Dvanaest let smo pajdašili žnjim, a minulo je kak gda je fčera došel.

                                                                                                                       
       
       Gda sam nej čul na svoja klempava vuha ne bi veruval gda je to mogel reči precednik jedne katoličke i krščanske zemle kak je naša Hrvaška. Najme kaj, rekel je precednik naše Vlade, gospon ili mortik drug, Zoki Milanovič gda več nema velečasni  kaj delati na otvorenjo novih hiži, hali, dečjih vrtecov, školi, šporckih dvorani i gda te nove hiže nej sam gda morejo nek i morajo delati brez Božekovoga blagoslova. Najgerek sam je li ne bode, v časi, i veronauka zrival vum z škole? Niti se več ne bodo služile meše za Den državnosti i vekše državne svetke, a niti pak za branitele. Pak vu kakšoj to mi Lepoj našoj, ve najempot živimo? A gde je tua Lejpa naša za štero so se naši braniteli i vitezi borili z krunicom okoli šijaka. Nebrem veruvati, pak ak on ne verje ne moramo i mi prestati veruvati. Kaj bi bilo od Lejpe naše gda so naši braniteli nej veruvali?  No, neje to još vse: precednik Zoki je još rekel gda ne bode več hodal k meši jerbo je on nezerenoš, očem reči, gda verje kak ga Božeka nej, a to so jedva dočakali jegovi ministri, tak gda niti oni več ne delajo stisko vu cirkvaj. Nekaj vam ja tu ne razmem, vse mi se je zmešalo vu glavi: vu cirkvo nejde jerbo ne verje vu Božeka, a zakaj unda, itak, ide na gej parado? Ne vupam dale na glas premišlavati…Ve vidite za koga ste glasali i komo ste glase dali? Čim čovek zeme vu roke cugle vlasti mom pokaže roge kaj znamo kakši je pravzaprav je. I ve ja moram, pred Prcinkulovo, glavno čakosko proščeje vu nejstarešoj čakoskoj župi Svetoga Mikloša pisati o precedniko, a moram jerbo je, lani vu decembro, več od trifrtalj Čakovčancov dalo glase tomo istomo Zokijo. Najte me krivo razmeti, ali, brzčas, ste pak potepli glase!

      Gda čovek ne poverje kak je minulo več dvanajst let otkak je pater Albin, tihi čovek z čakoske južne župe Svetoga Tončeka (mojega imejaka) došel vu našo čakosko varoš. Došel je stiha, a isto tak stiha bode nam ve odišel jerbo so njegovi šefovi za njega našli novoga posla i to vu Bjelovaro. Navek je bil stiha i delal je svojega i zapovedanoga posla: dočekival je deco i krstil jiv je, spajal je mlade i venčal jiv je, pomagal je betežnikima i delil jim je sakramente utjehe i pomazanja, sprevajal je mrtve i kaj nam duže nabrajal vse ono kaj je brez njega nej moglo prejti. A posebno smo ga opteretili svojim grehima. Vsaki den je bil vu spovedalnici, kak i sveti Leopold Mandić, tak gda se vsaki od nas mogel rešiti svojih greha gda god je nucal i gda ga je tej terh preveč pretiskal. Dvanaest let smo pajdašili žnjim, a minulo je kak gda je fčera došel. Moremo mo sam reči veliko fala za vsa jegova dobra dela kaj je za nas napravil i za vse dobre reči kaj reči nam je znal. Nek mo dragi Božek podari zdravlja kaj bode i Bjelovarčanima još dugo, dugo let opraštal, uz Božekovo pomoč, jive grehe i slabosti i pomagal navek gda ga bodo nucali.

      Prcinkulovo nam je na poceko, otprite vrata i pustite ga nutri. Neje čakosko proščeje sam gvirc, gemišti, puharaji, tamburaši, ringišpil, auteki, langoši, lumperajke, konjske trke…, proščeje se nejpredi opslužavle vu cirkvi, očem reči, dragi Božek i Marijica so prvi na redo,a unda vse drugo, pak bi vas prosil kaj bi i po temo redo dohajali na proščeje.

                                                                              Kak i navek, Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 ŠALA mala
                                                       
                                   Pogreške
       
-   Veliki je grijeh zarađivati na tuđim pogreškama – reče svećenik.
-   Ako je tako – reče jedan vjernik – onda mi vratite one novce što sam Vam platio prije vjenčanja s mojom ženom?!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVI, br.07/08, srpen/kolovoz 2012. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

«Zvona mega grâda »

 Klapa Motovun - Zvona moga grada, 03:14

Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=no_ys9D2jpY
     

Klapa zvon iliti kampanel
klapa kampanel / ANĐELE MOJ

klapa kampanel / ANĐELE MOJ (http://www.youtube.com/watch?v=0e0nNZaNVnI#)


Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 09, 2012, 07:54:07 poslijepodne
Vuz Veliku Malu Gospu leta 2012.
Mala, Velika m(oj)a .....

Dnevnik
boltek
- Sri, 15/08/2012


Gospa, Nacek i Hrvati

Velečasni pa kaj smo mi Hrvati tak zgrešili ?

Na kaj to misliš ? Velečasni se okrene Naceku. Kaj pak mudruješ?

Pa kaj ne vidite i sami. Svugdi po svetu se Majka Božja ukazuje. V Lurdu, dečici, u Fatimi dečici, u Međugorju dečici. Samo tu kod nas u Hrvatskoj nikomu se ne ukazuje. A i slučajno ako netko veli da mu se ukazala Majka Božja, veliju da je pijan ili da je za norchaus. Pa kaj smo mi kaj lošiji vjernici od onih v Lurdu, Fatimi ili Međugorju, ili pak nas jednostavno ne voli i neće nam se ukazati.

Hodi sim sinek moj pametni. Ve bumo mi tu razvuzlali se kaj je zvuzlano.
Majka Božja jako dobro zna gdo smo, kaj smo i gdi smo. Zna ti ona, picek moj mali, da ju zovemo Kraljica Hrvata. Pa kaj se onda baš mora ukazati da bi mogli vjerovati u nju. Morti se ukazuje onima ljudima koji su posumnjali u nju. Ni ti ju nisi videl pak vjeruješ u nju. Ni ja ju nisam videl. Ni Boltek ju nije videl, hmmm no o njemu ne, bi štel trošiti reči.
Vidiš Nacek , ak si vjernik sama reč ti govori da vjeruješ. Puno toga ljudi ne vidiju ali vjeruju. A sad lepo hodi spat znaš da zutra imamo dve mise, pa kak bu izgledal moj glavni ministrant ak se ne bu naspal.



Malo je toga ostalo što bi nas genulo da se zestanem s starim prijateljima.
Da se zmislimo kak je negda bilo i da bar črez vjersku svećanost i tradiciju
osjetimo da smo negda si bili deca. A danas je takav dan.

Jučerašnje celo popodne i celu bogu noćku delali smo pripreme za prošćenje koje je pri Lajavcu ( u Svetoj Mariji ili socijalističkoj, Mariji na Muri) na svaku Veliku Mašu ( Mešu ) kak veliju Međimurci ili bilo bi to 15.08. na dan Uznesenja Blažene Djevice Marije ili Veliku Gospu. (Ima i Mala tam u devetom mesaecu)
Na taj dan zidemo se si kaj držimo do tradicije. Ne samo vjernici. Ima tu i negdašnjih komunista, partizancov, ali se najdu i oni s negdašnje druge strane. Ni jednima ni drugima ni na kraju pameti pripovedati gdo je koga naganjal kak , gde i zakaj. Danas od artritisa i reume nemreju bežati.

Mi „muški“ slažemo stole i klupe, delamo binu, čistimo cintor, a ženskice z cvetjem kitiju kipove, oltar, i sve drugo kaj se okititi treba. Penju se na lojtre da bi dosegle gornje horizonte v crkvi, i tu pada u vodu ona da starčeki nemreju bežati. Njih tri četiri bežiju da bi držali lojtre, s pogledom uprtim prema… ajd bumo rekli nebu.
Navečer oko devet vur došli su i prvi licitari. Sa srčekima konjekima , bebicama, ali bogme i s gvercom ( gvirc). Na drugoj strani majstori od ringišpila, već su složili gotovo celu automatiku i isprobavaju razglas za muziku. Sused Frontovec se stvori kraj mene s nekoliko flaša gverca i upita me. Se zmisliš kak smo nekad terali ringišpil? Kak se nebi sećal. Onda ni motor teral. Nas osam smo deset rundi gore na podestu gurali da bi se jedamput mogli zabadav vrteti. Onda ni bilo motora da tera ringišpil. Jebemti po rasporedu na košarama si videl koja puca se kojem dečku dopada.

Već se skmičilo i drobec je počel kruliti kad se osetil davno poznati miris.
Došle su žene i puce s još vručim gibanicama, perecima i kolačima.
Ajde plahuteri. Natočimo čaše i živjeli viče Frontovec. Ovo je pravi gverc, a ne sveta vodica.
Polako antikristuši jedni. Iz mraka stiže župnik i sjedne kraj mene. Daj i meni jednog natoči, s više leda.
Onaj tko ne zna kaj je gverc grdo bi se fkanil. Ovaj kaj smo pili brat – bratu je bil 12-13 gradi. I malo po malo jezik se čoveku razveže i nek sam vrag ako sad vjutro morem točno povedati kaj ta naša deca v svoji mali glavi premišlaju. Mali Nacek koji celi dan ( bar tak veli njegov otec Leni) celi dan provodi v tim elektronskim i digitalnim pizdarijama na jemput kak z neba pak vrebra zapita velečasnog.
Velečasni pa kaj smo mi Hrvati tak zgrešili ?
Na kaj to misliš ? Velečasni se okrene Naceku. Kaj pak mudruješ?
Pa kaj ne vidite i sami. Svugdi po svetu se Majka Božja ukazuje. V Lurdu, dečici, u Fatimi dečici, u Međugorju dečici. Samo tu kod nas u Hrvatskoj nikomu se ne ukazuje. A i slučajno ako netko veli da mu se ukazala Majka Božja, veliju da je pijan ili da je za norchaus. Pa kaj smo mi kaj lošiji vjernici od onih v Lurdu, Fatimi ili Međugorju, ili pak nas jednostavno ne voli i neće nam se ukazati.
Velećasni najprije otpre usta duboko udahne i zbunjeno odgovori.
Nije ti to baš tak kak si si ti v svoji tintari premislil. No nije stigel dalje kad mali opet započne.
Kak nije. Je li to jedna te ista Majka Božja. V Međugorju, Bistrici, Sinju, Lurdu i po celom svetu. Ak je zakaj kad se ide na Bistricu jedva napunite jedan autobus, a kad se ide v Međugorje ni dva vam nisu dosta ? Pa kaj je naša Majka Božja manje vredna ?

Nastal je muk. Čekali smo da se s neba na Naceka vupreju se strele božje.
Na naše čuđenje velečasni se nasmije i reče.
Hodi sim sinek moj pametni. Ve bumo mi tu razvuzlali se kaj je zvuzlano.
Majka Božja jako dobro zna gdo smo, kaj smo i gdi smo. Zna ti ona, picek moj mali, da ju zovemo Kraljica Hrvata. Pa kaj se onda baš mora ukazati da bi mogli vjerovati u nju. Morti se ukazuje onima ljudima koji su posumnjali u nju. Ni ti ju nisi videl pak vjeruješ u nju. Ni ja ju nisam videl. Ni Boltek ju nije videl, hmmm no o njemu ne, bi štel trošiti reči.
Vidiš Nacek , ak si vjernik sama reč ti govori da vjeruješ. Puno toga ljudi ne vidiju ali vjeruju. A sad lepo hodi spat znaš da zutra imamo dve mise, pa kak bu izgledal moj glavni ministrant ak se ne bu naspal.
Idemo dečki još rundu pravog donatorskog gverca, pa da se posel privede kraju. Sutra buju za peneze točili onog razblaženog.
Ovo sam napisal danas (po sjećanju nakon naporne noći ) dok sam pazil, i podleval racu (patku) u pečnici a ljubav mog života otišla na misu.



PS
Znaš s kaj sam na doma. Samo moram paziti. Djetinjstvo sam proveo u Međimurju i govorim starinski KAJ da me i mladi međimurci bledo glediju. Kak dečko srednjoškolac puno sam vremena provel u Golubovcu med rudarima i kod prijatelja. Oženil sam se pucom iz Novigrada na dobri, a već 30 let imam kuću u Velikoj Jamničkoj. Vidiš svaki taj kraj ima specifičan kajkavski, pa kad pišem se neki put zmotam. No u govoru ne.
Sve te različitosti su naše bogatstvo. Najteža je Zagrebačka kajkavština.
Spremam se na zabavu u Gospinu čast. Nakon tretje litre niko više nebu kužil kak ko govori.


http://pollitika.com/gospa-nacek-i-hrvati (http://pollitika.com/gospa-nacek-i-hrvati)
http://pollitika.com/blog/boltek (http://pollitika.com/blog/boltek)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ima jedna Mala Gospa ...

Klapa Janjevo - Gospa Marija (Antun Gustav Matoš)
, 03:28

Klapa Janjevo - Gospa Marija (Antun Gustav Matoš) (http://www.youtube.com/watch?v=d3lh3L8y1WY#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 09, 2012, 07:55:13 poslijepodne
Trst je naš!
Trstnina je naša!


ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, RUJEN 2012.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Trsatski romari

Dok smo se pelali dimo predelal je i tank-štel vu prvomo buso gde se točilo nejbolše vino od nejbolšega vinogradara, gospona Lojza Novaka, z Svetoga Urbana. Posle duhovne okrepe vu svetišto naše Trsacke Majčice, kratkoga namakanja vu crikveničkomo morjo, čistam je dobro došla okrepa za zmočena tela iz Lojzove urbanske apoteke, očem reči, pelnice. Fala Lojzo i jegovoj familiji za okrepo ili kak mi to velimo: nek mo dragi Božek stopot plati jegovo dobroto, ak ne predi unda pre nebeski vrati.

                                                                                                                       

    Niti velike vročine so nej mogle zastajti farnike z obedvejo čakoskih fari, kak onoj starešoj na severo, tak i ovoj mlajšoj na jugo, kaj bi hodočastili k našoj i Božekovoj Majci na Trsat. A dok smo več tam bili unda smo, onak usput, pogledali dovčerašjega čakoskoga Južnoga župnika, a ve trsackoga gvardjana, patra Tončeka. Vse je tam bilo lejpo, Marijica nas je počakala, a mi smo joj vse rekli kaj nam je bilo na srco. Zafalili smo joj za vse kaj nam je pomogla, a rekli smo joj i  kaj jo još nucamo. A ona kakša je več je, vse nas je poslušala i svoje milostive oči je vuprla vu nas i neje mogla, a kaj nam nebi obečala vse kaj smo jo iskali. Do ve nam je navek pomagala, pak unda bode i dale. A kaj bode, itak, z nami gda smo brez nje preslabi kaj bi se hrvali z vsim nevolama štere nas čakajo vsakoga dneva, kak vu politiki, tak na poslo, doma, vu športo… A i s zdravjem, isto tak, ne stojimo baš nejbole. Nešternima kosti škriplejo, drugima srce trokera, tretjima tlak skače gori-doli, četrti imajo preveč cukora ili preveč kil, preveč mašče, preveč let…

      Dok smo se dimo pelali na jednomo buso se klima zmrzla ili pak se pregrela. Brzčas je zmrzla ak je remenica počila, jerbo gda se pregrela unda bi se remenica počela taliti i spigala bi se. No, kak bilo da bilo, klima je ne delala, a to se pripetilo na južnomo buso vu šteromo se pelal novi južni kapelan, pater Vjeko, šteri je zamenil dovčerašnjega kapelana, patra Albina. Nej znati je le se je to potrefilo ili pak so šoferi (znate več kakši so šoferi) to naprajli ftruc kak bi sprobali mladoga fra-patra kak se bode znašel. Morem vam reči gda je vse bilo za pet. Hodočasniki ili kak se mi od milja zovemo, romari, so nikaj ne brundali, gombali, a niti pak jamrali, jerbo so bili na  Božekovomo poto, tak gda se i šofer čudil kakši je mir bil vu buso, makar je on, za vsaki slučaj, furt pogleduval vu retrovizor kaj ga ne bi nekaj iznenada potrefilo. Nikaj od toga se je ne pripetilo jerbo je fra-pater Vjeko držal situacijo pod kontrolom i gda je nešči štel hudoga nekaj reči mam je započel novo molitvo, novo pesmo, oliti novo pričo iz svojega, bar do ve, kratkoga živlenja. Kak bilo da bilo, naši romari z drugoga busa so se pred južnom cirkvom došli vum vsi zažarjeni, ali veseli i zadovoljni. I fra-pater Vjeko je bil zadovolen, a posebno gda je čul kak je bus, vu šteromo so se pelali, jegova generacija. A i šofer isto tak. Morem vam reči gda so dečki, z tridestipet-šest let, još mladi i vu napono snage, ali je bus zato zaslužil penzijo. I to zdavnja. Več ga čakajo vu muzejo. Nebre navek na to računati gda mo bode Marijica pomagala kaj romare srečno dopela dimo.

         Dok smo se pelali dimo predelal je i tank-štel vu prvomo buso gde se točilo nejbolše vino od nejbolšega vinogradara, gospona Lojza Novaka, z Svetoga Urbana. Posle duhovne okrepe vu svetišto naše Trsacke Majčice, kratkoga namakanja vu crikveničkomo morjo, čistam je dobro došla okrepa za zmočena tela iz Lojzove urbanske apoteke, očem reči, pelnice. Fala Lojzo i jegovoj familiji za okrepo ili kak mi to velimo: nek mo dragi Božek stopot plati jegovo dobroto, ak ne predi unda pre nebeski vrati.


Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVI, br.09, rujen 2012. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk

Citat:
Cvetlinski zvon

Praf lepa je cvetlinska fara,
praf lepi je "Cvetlinski zvon".
Praf lepa je cvetlinska fara,
praf lepi je "Cvetlinski zvon".

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/bednjo-nujlijepsi-kemaucek-svieto/msg44291/#msg44291 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/bednjo-nujlijepsi-kemaucek-svieto/msg44291/#msg44291)

Vide(l)o:
Himna KUD-a "Cvetlinski zvon"
SVIBANJSKA NOČ 2011 – CVETLIN, 01:37
 
SVIBANJSKA NOČ 2011 - CVETLIN (http://www.youtube.com/watch?v=S9qzCbdAcnA#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 18, 2012, 09:57:25 poslijepodne
ZVONA,, Mesečni list čakovečke žup, LISTOPAD 2012.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Vsaki beteg ima leka

Toga dneva sam zazvedil kak se čovek, z ovak jakim karakterom kak je moj, more jeden den zdebljati tri kile. Najme kaj, obišli smo šest vinariji i vseposot smo jeli. No, dobro i pili, ali sam malo. Ne moram vam govoriti kak je to dok gvardjan dojde na grunt i to prvič, kuliko toga naši Međimorci prepravijo. Lefko je nabrati tri kile črez jeden den, a kak se toga rešiti vu isto tak kratkom cajto? Jako, jako teško, osim ak se vagnete na ženinoj vagi štera navek kaže nejmeje tri kile meje kak je to pravzaprav je.
Kuliko vidimo, vsaki beteg ima leka sam tre za jega zazvediti. 


                                                                     
     Počela je škola i deca so se znova vrnula vu školske klupe. A i vu klecala v cirkvaj. Još je nišči ne uspel zazvediti kak so, itak, naša deca zazvedila gda dragi Božek ide na urlab po leti, tak gda niti oni, vu to vreme, ne dohajajo v cirkve. Kaj bodo oni vu cirkvi ak je Božek na urlabo. Ali čim deca dojdejo mam je nekak lepše jerbo so nam cirkve puneše. A i klecala isto tak, tak gda mi stareši moramo stati. Vsima nam je poznato, verjem gda i vi tak delate, kaj svojo deco vučite gda morajo starešaj dati mesto za sedeti, ali čim je nešterno mesto prazno vu klecali mam tua hitijo svoja zmočena tela, tak gda jim se ne bode pripetilo isto kaj i nam: mi smo onak delali kak so nas naši stareši vučili i navek davali mesta kaj se sednejo naši stareši, pak nas ve noge bolijo.

     Ne donaša jesen samo veselje deci kaj morejo znova iti vu školo kaj jim je več ne doma dosadno i kaj nas (a ono velijo gda mi jiv) ne srdijo po cele dneve, dok lenguzajo, veselje je i starešima šteri pobirajo vse ono kaj je zraslo po poljima, sadovnjakima i vu goricaj. Na meši za Vincekovo vu starešoj čakoskoj cirkvi Svetoga Mikloša, vinogradari so prosili Božeka kajbi ovo leto bilo brez nevihti, očem reči, brez toče i preveč dežđa. Po poljima je bilo malo premalo dežđa, ali ovima goričnima je dragi Božek spunil željo tak gda je ovoletna berba bila jako lepa i dobra tak gda so lagvi puni, a mošt prekpreveč sladek. Znuom kak to meštri delajo ako je mošt nej dostik sladek, restelijo cukora vu mošto, ali sam nej uspel zazvediti kak cukora vum jemlejo dok je mošt preslatki. Ak ja ne znam to ne znači gda oni ne znajo. Najgerek sam gda li se bode nešterni vinogradar, šteri je molil za Vincekovo, skupa z čakoskim gvardjanom, gda bi trelo pomoči kaj se gvardjanovi lagvi ne bi resošili, jerbo so fratri Božekovi nasledniki na zemli. Najte me krivo razmeti, ali kaj dragi Božek več davle oni več imajo, a vu Bibliji piše gda čovek šteri čuda ima mora i drugima dati, jerbo podjeljeno veslje zbog dobre berbe je duplo veselje.

      Vsi znate gda naši vinogradari i vsi oni šteri imajo gorice, a i oni šteri pajdašijo z dobrom kapljicom posebno poštuvlejo tri svece: svetoga Vincija jerbo unda se počne delati vu goricaj, svetoga Urbana, zaštitnika goric i svetoga Martina šteri krsti mošta vu vino. Za godovno svetoga Urbana pelal sam čakoskoga i međimorskoga gvardjana vu gorice. Bil je pozvani, a vi znate gda nebre gvardjan nekam iti sam, pak je znami bili i pajdaš Pavel. Gvardjan je bil pozvani, a Pavel i ja zebrani.Toga dneva sam zazvedil kak se čovek, z ovak jakim karakterom kak je moj, more jeden den zdebljati tri kile. Najme kaj, obišli smo šest vinariji i vseposot smo jeli. No, dobro i pili, ali sam malo. Ne moram vam govoriti kak je to dok gvardjan dojde na grunt i to prvič, kuliko toga naši Međimorci prepravijo. Lefko je nabrati tri kile črez jeden den, a kak se toga rešiti vu isto tak kratkom cajto? Jako, jako teško, osim ak se vagnete na ženinoj vagi štera navek kaže nejmeje tri kile meje kak je to pravzaprav je. Kuliko vidimo, vsaki beteg ima leka sam tre za jega zazvediti.                                                                               

Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVI, br.10, listopad 2012. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:

Zvon Zvoni – Krunoslav Cigoj, 04:11

Zvon Zvoni - Krunoslav Cigoj (http://www.youtube.com/watch?v=ztfcQXOjarw#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 02, 2012, 10:45:16 poslijepodne
02/11/2012
HRVATSKE NOVINE
Tajednik Gradišćanskih Hrvatov

Životni stil

Ča nesrićnomu človiku hasnu blaženstva?
 
Prodikom na brigu Jezuš nesrićnjakom ovoga svita obiće sjajnu budućnost, kraljevstvo nebesko. Blaženi su, ki su ubogi u duhu, krotki, žalosni, čistoga srca, miroljubivi, veli on (Mt 5,3-10). Blaženim i srićnim je proglašen on, ki nije obdaren svitskim dobrostanjem. Prodikom na brigu Jezuš daje smisao človičjemu trpljenju. On veli svojim učenikom i svim, ki u njega vjeruju: Blaženi vi siromahi, vi ki gladite i plačete, Božje kraljevstvo je vaše. I tako su Blaženstva izvor ufanja. Blago onomu človiku, ki podnaša boli na ovom svitu, on će biti rehabilitiran.


Piše: Agnjica Schuster

 
Človik more ostvariti Blaženstva tim da prizna Božji primat u svojemu žitku i da se povjeri Ocu. „Oče, sve je u tvoji ruka, sve s povjerenjem predajem tebi, sve očekivam od Tebe i se ufam u Tvoju milosrdnost“, veli človik nadahnjen Blaženstvi. Blaženstva su program onoga, ki se, kot Jezuš, potpuno ufa u Oca. Onda će biti blažen, srićan, ar mu ništ neće faliti. I ako sada mora podnositi žalost, zna, da mu je Otac pripravio blagostanje, žitak u izobilju. U Blaženstvi je opisana kršćanska svetost. Blaženstva nas pozivaju na svetost. Sveto živi on, ki je živi u Očevoj ljubavi, u milosti Jezuša Kristuša i u snagi Duha Svetoga. Na to je človik pozvan svaki dan i svaki hipac njegovoga žitka. U Prodiki na brigu je opisan ideal kršćanskoga žitka. Prodika na brigu je poziv na nasljedovanje Jezuša Kristuša. Ona je životna škola, u koj se človik more naučiti etički program. Ona je poziv na žitak u vjeri prema moralu.
 
Ubogi u duhu su ljudi, ki nimaju, ki ne znaju, ki ne moru i ki nisu dorasli žitku. U očima društva oni služu na sramotu. I onda Jezuš upravo siromaštvo duhom proglašava šansom za kraljevstvo Božje. Krotki su oni, kim društvo svenek nanovič oduzima prava. Upravo oni da ćedu na kraju biti gospodari. Milosrdni su oni, ke društvo za njevu dobrotu tretira s nezahvalnošću i krutošću. Nje Jezuš prosi, da izdržu.
 
Čistoga srca su oni, ki su zbog svojega poštenja prisiljeni viditi zlo oko sebe. Ali ćedu oni jednoč gledati Boga.
Miroljubivi ljudi su ismijani. Oni imaju imidž slaboga, bojažljivoga. Ali oni znaju, da je potribno već snage za mir nego za oružje. Njim Jezuš daje na znanje, da je angažman za mir direktan put u Božju blizinu.
 
Kraljevstvo nebesko sliši onim, ki zbog pravice progonstvo trpu. Se smimo dati batriti nebom? Jur na početku svojega djelovanja Jezuš človičji žitak sa svim njegovim trpljenjem podredjuje vječnomu žitku. Žalost najednoč dostaje smisao, kad ju gledamo iz perspektive Blaženstav. I zato hod za Jezušem znači koracati putem životnoga smisla.


http://hrvatskenovine.at/clanak/02-11-2012/ca-nesricnomu-cloviku-hasnu-blazenstva (http://hrvatskenovine.at/clanak/02-11-2012/ca-nesricnomu-cloviku-hasnu-blazenstva)

28 11 2009 KUD SV BENEDIKT IZ MIČEVCA, NASTUP U AUSTRIJI U GRADIŠĆU U CRKVI SV LOVRENCA U TROJŠTOFU 1 DIO, 05:59

28 11 2009 KUD SV BENEDIKT, NASTUP U AUSTRIJI U GRADIŠĆU U CRKVI SV LOVRENCA U TROJŠTOFU 1 DIO (http://www.youtube.com/watch?v=z_bBtFXYNqo#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 10, 2012, 12:10:00 prijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, STUDENI 2012.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Gvardjan je rekel: Nega Božeka... (kak je naš)


     Nebrem veruvati na kaj smo došli, precednik Vlade vu Lepoj našoj drug i gospon Zoki Milanović je vse gosteše i gosteše počel nucati lejpe reči z Biblije. Pak što bi se tomo nadjal od političara šteri verje gda ga Božeka nega, očem reči, gda Božek ne postoji. Kaj se mo je drugo moglo pripetiti nego gda so mo sfalile spametne reči vu jegovaj črlenaj knigicaj, a mora nekaj govoriti kaj bodo ljudi veruvali, pak je zaluknul v Biblijo. Ak tak nastavi brzčas ga bodemo včasi vidli na krsto vu Katedrali.

     Vu semptembro i oktobro nam je naš dragi Božek dal lejpo vreme tak gda smo nej morali kuriti i zašparali smo ono kaj nam je minister Linič zdigel cene plino i struji. I unda bode nešči pak rekel gda se dragi Božek ne briga za nas.

    Nešterno nedelo vu oktobro smo meli zahvalno nedelo  za vse ono kaj je zraslo vu goricaj, na polju, vu sadovnjako ili pak vu vrčako. Zišli smo se kaj zafalimo dragomo Božeko za vse ono kaj nam je minulo leto dal, za vse ono kaj je zraslo makar je bila i suša. A to je nej bilo tak malo, ak bodemo priznali po istini. Glasno smo molili, lejpo smo popevali, ali dok se pobiralo vu ime Božje, unda smo prebirali po buksaj i zbirali med žutaj penezaj kaj reda zbavimo, a kaj čim meje damo, očem reči, bodemo kvarni. Vse vejč imamo, a vse meje i meje davlemo dragomo Božeko, a i bližnjemo svojemo. Naš bližnji se, tu i tam, još oglasi, ali što je kriv našemo Božeko kaj on nikaj ne šteči, nikaj ne terja i  kaj je tak dober i kaj je i nas na vse dobro navčil!? Dobro je gvardjan rekel: Nega Božeka kak je naš.

      Vsi mi Međimorci znamo kakše so prinas šege dok sneha dojde k hiži: dok sneha prvič dojde k hiži unda jo mladi mož odnese prek poceka kaj bode sreča pre hiži i kaj bode se znalo što je gazda. A ja sam vam došel za zeta pak me je moja prva žena morala prenesti prek poceka vu hižo kaj bode vse onak kak dragi Božek zapoveda. Dok je bila mladenka bila je vihrasta kak srna i neje me mogla sama prenesti pak joj je pomogla punica. Vu tem cajto sam niti nej znal kakša je to bila sreča jerbo je punica nigdar potlik nej mogla pitati: šteri vrag te, itak, k hiži donesel?

      Nebi štel kajbi si vi mislili kak se delam važen i spameten, ali sam vam sam štel reči gda sam nej pozabil, a ne bi štel kaj bi i vi pozabili gda nam ova naša Zvona zvonijo već sedemnajst let. Još leto dni i punoletna bodejo tak gda bodo mogla hodati na izbore glasa davat. Fala vam kaj nas tak dugo magadite, očem reči, čitate.

Još navek, vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVI, br.11, studeni 2012. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk

Dej mi Bože(k j)oči sokolove

OD CIKLE DO ŠTIKLE : SINGRLICE - Dej mi bože oči sokolove, 03:08

OD CIKLE DO ŠTIKLE : SINGRLICE - Dej mi bože oči sokolove (http://www.youtube.com/watch?v=5oE_AgmAzig#ws)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 07, 2012, 10:55:46 poslijepodne
02/12/2012
HRVATSKE NOVINE
Tajednik Gradišćanskih Hrvatov

Crikva i vjera

Spovid je opet u modi

Piše Joško Preč
 
Kad se človik hoće ostaviti griha, išće načine, kako je odbaciti od sebe. Grih je grih, i bar ga tako tajiš, on je i ostat će grih. Grižnja dušnoga spoznanja nikad ne prestane u oni ljudi, ki u grihu živu, bili oni kršćani, pogani ili primitivci u Afriki negdje u dibini loze. Svaki človik nosi u sebi želju, hoće biti srićan, blažen, a u grihu mu se to ne ugoda. Spovidaju se na svoj način svi ljudi, svi narodi. Spovidaju se jedan drugomu, onda opet u nekoj špiji, u dub i na druge načine. Ali svi se hoću ostaviti griha, kad im se pojavi dužno spoznanje i je opominja, grize.

 

Mi kršćani smo u velikoj prednosti, imamo spovidaonicu, i kad čujemo duhovnike, oprošćeni su ti grihi, poj u miru, blaženi smo. Ima ih, ki polag naredbe crikve, ka naredbu ima zviranjak u Svetom pismu, nemoru pojti na spovid. Ali i oni moru svaku dob reći, u svakoj minuti: Oče oprosti! Nekamo misliti, da si Bog zatiskuje uši, kad čuje ove zdihe, prošnje. Svi smo grišniki i svi moramo dnevno za oprošćenje prositi Boga, kad svaki dan moremo pojti na spovid.
 
U spovidaonici nastane človik, Božji človik, novo stvorenje, pun milosti, radosti istine. Ide grišan u spovidaonicu, a kao svetac se stane i projde iz nje, ako se je iskreno, ponizno spovidao. Dostao je plašt milosti i pomilovan je, kao zgubljeni sin iz Svetoga pisma. Sve se veseli, zgubljeni sin se je vratio i pozdravljaju ga rodbina, tovaruši, prijatelji i veliko je veselje i glazba na nebu, sve se raduje. Spovidaonica je kao stroj za muslavo rublje — stavimo je u mašinu i gotovo. Zaista tako automatski se očisti človik od griha, ki stupi iskrenim poniznim srcem u spovidaonicu.
 
Ali prvo moramo i mi svakomu oprostiti, jer kako mi oprašćamo tako će biti oprošćeno i nam, rekao je Jezuš.
 
Grih je uvreda ne nek Boga i ne nek samoga sebe, nego grihom uvredim, zbantujem sve ljude, vas svit. Grih ima negativne posledice na vas svit. Zapravo bi se morao spovidati svemu svitu, kao to u romanu »Grih i kaštiga« opisuje pisac, Rus, Dostojewski, kako se umornik Raskoljnikov spovida na trgu pred svimi ljudi, i ljudi mu nekanu vjerovati, da je umorio jednu ženu. Ali laglje mu je bilo, kad se je spovidao i je mirnom dušom išao u zatvor. Je imao ov raskoljnikov pred očima desnoga razbojnika, ki se je spovidao Jezušu na križu, prvo nek je umro.
 
Kršćeni smo vodom i Duhom Svetim, a onda se krstimo u spovidaonici sa suzami, kako se znaju od srca neki ljudi kajati za grihe, da je i oplakuju. Žao im je od srca, da su zbantovali boga i svoje bližnje, to je prava spovid. Ne imajte straha od spovidi. Duhovnik je srićan, a vi još srićniji, da ste ostavili tolike grihe u spovidaonici. Duhovnik vas ne osudjuje, a Bog još manje, nego obadva se veselu, da ste se iskreno dobro spovidali. Zapamtimo: Je ljudi, ki zbog jednoga ili drugoga uzroka ne moru projti na sakramentalnu spovid, još nisu kršćeni, ili još nisu bili na spovidi, ili živu u drugom nekršćanskom, ne u crikvi sklopljenom hištvu, ča im Bog ne bi oprostio?
 
Mi ne moremo staviti granicu prevelikoj Božjoj milosrdnosti! Kad vas narod pozivamo na spovid, nekate zabiti, da se i mi duhovniki spovidamo i to najmanje svaki prvi petak, ili još gušće, kako ki kada. Svi smo grišniki i se moramo poniziti pred duhovnikom u spovidaonici.


http://hrvatskenovine.at/clanak/02-12-2012/spovid-je-opet-u-modi-pise-josko-prec (http://hrvatskenovine.at/clanak/02-12-2012/spovid-je-opet-u-modi-pise-josko-prec)

Crikva i vjera:
http://hrvatskenovine.at/kategorija/crikva-i-vjera (http://hrvatskenovine.at/kategorija/crikva-i-vjera)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spoved - Kvartet Gubec, 03:50
Kvartet Gubec v “Komedije”, 2007.

Spoved - Kvartet Gubec (http://www.youtube.com/watch?v=rRKkHpkjwas#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 14, 2012, 11:47:06 poslijepodne
                                                                                                             
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, PROSINEC 2012.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Nikaj brez spovedi

       Pred nami je Božić, več je pred vrataj, očem reči, na poceko. Ne morate ga čakati pre potni lesi, mali Isusek bode sigurno došel. Več duže od dve jezeri let dohaja na krajo Adventa, pak verjem gda niti ve ne bode zahuzal. Neje on kak mi. Svetešjega stola bodete napunili, kakša je god kriza, sam pazite kaj vas ne bode videl minister Linič jerbo nam pak bode novoga poreza včehnul, ali bi vas prosil kaj bi išli na Isusekov doček črez spovedalnico, kaj z Božekom poravnate račune.



      Verjem gda ste i vi bili veseli kak i ja gda so nam dimo z Haga pustili naše heroje i vitezove, generale Gotovino i Markača. Kaj nebodem ve vse ponavlal zakaj so oni tam bili, ali štel bi reči gda so čakali, na leta, kaj jim soci oprostijo grehe štere so nej naprajli. Morete si zamisliti kakša je to duga spoved bila i kak so dugo bili vrešto, a na vse zadje se je zazvedilo gda so nej nikaj krivi. Moramo deti roko na srce i priznati gda so meli srečo kaj so Karlo del Ponte poslali v penzijo jerbo gda so joj dali pravico vu roke naši generali bi još dendenes prhnuli vu haškomo rešto. Verjem gda bodete se tu z menom složili, ali si več dugo gruntam gda je i tu naš dragi Božek mel svoje prste i on je pomogel kaj je gospa Karla odišla i pravico za Lejpo našo ostajla socima šteri so nam dečke vrnuli dimo. Kak je i red i kak so si zaslužili. Nej znati što bode ve shodil pre, dragomo Božeko, kaj jim produži živleje za tuliko let kuliko so bili v rešto. 

      Drugi šteri je bil pre spovedi je bil naš negdašji precednik Ivek Sanaderov. Jega pak je spovedala naša čakoska gospa Tamara Laptoš. I njoj je dragi Božek pomagal kaj je mogla zdržati vse te huncvutarije štere so Ivek i jegovi fiškaljuši speluvali.. Kak bilo gda bilo, Ivek je moral odgovarjati za to kaj žel tam gde je nej sejal i jemal je ono kaj je nej bilo jegovo, a kaj je nej niti herbal. Na vse zadje je moral odgovarjati za vse kaj  je napravil makar so mo Tamara i sodec Turudić, isto Ivek, oprostili, ali za pokoro so ga poslali v Remetinečki rešt na deset let. Nek si čovek pregrunta zakaj je to delal.

       Vidli smo kak čuda cajta mora minuti gda bi se pravica skazala vu Hago, a na drugoj strani je došlo na svetlo dneva vse ono kaj je Ivek pregruntal gda se nidar ne bode zazvedilo. A vidite kak je nam lejpo: dok nekše grehe napravimo, očem reči, zglajzamo z pota šteroga nam je naš dragi Božek pokazal, moramo sam dojti v spovedalnico, pokleknoti se, prekrižiti i priznati vse ono kaj smo zahuzali. Vsega par minot nam tre kaj se znova pomirimo z dragim Božekom. A i to nam je tak teško. Kak tua tehnika ide naprej, brzčas, bi nešterni šteli kaj bi se mogli spovedati prek mobitela ili pak kompjutora. Mortik bi bilo čuda leži gda bi se grehi mogli pošiljati prek emajla, pak nek ti mladi fratri, Marko, Tomo i Vjeko, dežurajo pre kompjutoro. Ili pak bi se vse to moglo rešiti prek Fejzbuka, tam je, brzčas, nejvekša stiska i tam so skorom vsi i to vsaki den po par vur. Ak mene pitate ne bode čuda vode preteklo spod pod mostom na Trnavi i grehe bomo pošiljali prek Interneta. Nebodem o temo dale premišlavlal kaj se nebodem zavozlal, pak zidem kak Gordijski vozel.

       Pred nami je Božić, več je pred vrataj, očem reči, na poceko. Ne morate ga čakati pre potni lesi, mali Isusek bode sigurno došel. Več duže od dve jezeri let dohaja na krajo Adventa, pak verjem gda niti ve ne bode zahuzal. Neje on kak mi. Svetešjega stola bodete napunili, kakša je god kriza, sam pazite kaj vas ne bode videl minister Linič jerbo nam pak bode novoga poreza včehnul, ali bi vas prosil kaj bi išli na Isusekov doček črez spovedalnico, kaj z Božekom poravnate račune. Srečnoga i blagoslovlenoga Božiča vam želem, a na mlado 2013. leto vsega obilja.

Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVI, br.12, prosinec 2012. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/) , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk

Citat:
Cvetlinski zvon

Praf lepa je cvetlinska fara,
praf lepi je "Cvetlinski zvon".
Praf lepa je cvetlinska fara,
praf lepi je "Cvetlinski zvon".

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/bednjo-nujlijepsi-kemaucek-svieto/msg44291/#msg44291 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/bednjo-nujlijepsi-kemaucek-svieto/msg44291/#msg44291)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Adventska
Tičice lepo spevaju, 03:17
Božični koncert OSS-a Buševec leta 2007.

Dober ti večer gospodar (http://www.youtube.com/watch?v=FQrvT-r5qwQ#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 24, 2012, 09:50:24 poslijepodne
Zagorski list br. 427, 20.12.2011.

ZA DUŠU ZA SPOMENEK

Čakanje Božića

Piše: Nevenka Gregurič


Dišale su hiže po svetku. Miešala se duha radosti z duhu fine košte tera je na svetek bila h sake hiže. Na najljepšem stoljnjaku pod teruga se na Badnjak zmetal žitek, postavilje se jelje z terem su ljudi kriepilji svoje tielce. Miešal se je žmah pečene purice z mljinci, domače juhice i gibenja z smiehem hižne. H čoške komori gizdal se je cimer napravljen z cinframi od ljubavi i kinđi. Z sake hiže čula se tiha pesmica:,, Narodil nam se kralj nebeski…..”
Sega toga denes z naše veljike hiži nie moči čujti, a duha več davne ne raduje ljudi.

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg40520/#msg40520 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg40520/#msg40520)


Vide(l)o:
Cinkuši-Bozična (1998), 04:31

Cinkusi-Bozicna (1998) (http://www.youtube.com/watch?v=tqFlUnUi5gU#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 24, 2012, 09:52:05 poslijepodne
Zagorski list br. 427, 20.12.2011.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Šte bor prije Badnjaka kiti, z njim naj vine piti.
Ili po domači: mani ga se, sinek dragi.

Pripremil: Zoran Gregurek


„ Jaj, gda sam vidla da moja pranučica več prije Mikulinja hodi z kuglicama i papernjatim pahuljicami na šljokice i pita gda bume bor kitili, mislila sam da se šali. A gda sam spazila da i susedi lampice vu obluk još na Barbaru meču, brže - bolje sam se požurila vrmar otprijeti i pogledala na katolički kalendar, šteri je znutrašnje stranjke zalepljen, šteri je dan. Pak su do Božiča tri tjedni ?! Niš ti ja to ne razmem. Negdar tak nije bile. Same su nešteri, šteri su valjda imeli žutu knjigu (smijeh), tuo delali. Je, bile je i toga, nem rekla... Moja babica je znala reči da šte prije Božiča bor kiti, naj z njim vine piti. Ili po domači: mani ga se, sinek dragi.

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg40521/#msg40521 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg40521/#msg40521)


3. Poslan je angel Gabrijel, 2:51
Božečjě (božičně) pesmě OSS-a Bûševec:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/o-yes-yes-busevec/msg8216/#msg8216 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/o-yes-yes-busevec/msg8216/#msg8216)

Paslan je angel Gabrijel (http://www.youtube.com/watch?v=WPbC_CvHVb8#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 24, 2012, 09:54:28 poslijepodne
Bôgek (Božič) na Gorice AD MMVIII ?


Turopôlski Bôžečji (božični) običaji


Na manifestâcije "Bogek (Božič) na Gorice" KUD Nôva Zora z Dôlně Lomnicě zvodi turopôlskě Bôžečjě (božičně) običajě.


Bravo Oberlomničani z Dôlně Lomnicě!


Turopoljski božićni običaji 1/2, KUD Nova Zora, Donja Lomnica, 10:14

Turopoljski božićni običaji 1/2,KUD Nova Zora,Donja Lomnica (http://www.youtube.com/watch?v=Qtx6PycvRlQ#)


Turopoljski božićni običaji 2/2, KUD Nova Zora, Donja Lomnica, 06:37

Turopoljski božićni običaji 2/2,KUD Nova Zora,Donja Lomnica (http://www.youtube.com/watch?v=fRefr1PC4SQ#)

POsredni zvir:
http://www.forumgorica.com/dogadaji/bozicni-koncert-u-vg/msg27410/#msg27410 (http://www.forumgorica.com/dogadaji/bozicni-koncert-u-vg/msg27410/#msg27410)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 24, 2012, 09:55:46 poslijepodne
Bôžečji (Božični) običaji Podravske Sěsvet
"Božič v Sesvetam"- Božićni običaji Podravskih Sesveta, 06:15

Božič v Sesvetam (http://www.youtube.com/watch?v=AgpXH9TmiSQ#)

POsredni zvir:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg27409/#msg27409 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg27409/#msg27409)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 24, 2012, 10:15:50 poslijepodne
Gradišćanske”Hrvatske novine”
23/12/2012

Ponizan od štale do križa
Piše Joško Preč


U poniznosti do štale betlehemske, k najponiznijemu, malomu Bogu. Mali Jezuš dojde u štali i na svit, da ispelja človičanstvo iz štale griha. Ta štala simbolizira i našu dušu, srce, ko zna biti odurnije i od štale. U štali nima griha, ali srce človičje se zna preobraziti iz ditinje čistoće u vonjavu močvaru. Dojde na svit u štali, da ju očisti, štalu našega srca.

S veseljem se spusti u svaku grišnu dušu, ka je pripravna i dopušća Bogu, da nam dušu očisti od sve zloće. Toga maloga Jezuša pozdravljamo na Božiće, ke je došao da oduzima grihe svita.


Advent je, pripravljamo se na dolazak Otkupitelja svita. Prignimo glave pred njim u poniznosti, kako je i On prignuo glavu pred nami do tla i tako prao noge apoštolom. Poniznost, početak našega obraćenja.

Kristuš ponizio se je pred nami do križa, a mi se ne bi ponizili pred našim bratom, ali najprvo pred Bogom. Gizdav človik nikad Boga spoznat, tako i človika priznati neće.

Advent je, nosimo grihe svita, ali najprvo naše, svoje pred jaslice.

Poklonimo mu se, kako su mu se poklonili pastiri. Nosimo dare, naše grihe pred Boga, pred jaslice. Došli smo se poniziti pred Malim Jezušem, a ne hvaliti. Ali hvalu dati Bogu, Jezušu, da je ostavio, zaminio nebesku slavu i došao med nas u štalu.

Svaki človik nosi u sebi zbog istočnoga griha klicu gizdosti, i ako ne pazi ova klica se razbukta, tako jako, da misli o sebi, da je on Bog, a višnjega taji. Bog odbija gizdave ljude, a ča je mi ne? Gizdave ljude je teško podnositi. Zato ponizite se pred Bogom tako i pred človikom, da nas primi Bog, tako i ljudi. Živiti tako, da bi se bili i mi u štali narodili. S Jezušem je počelo novo protuliće na zemlji. Prognale su nove mladice milosti iz te štale. Nekada bio je pun veselja zali, kad mu se je ugodalo zbuditi gizdost u srcu prvih roditeljev, u Adamu i Evi. A na Božiće počela je propast zaloga duha, Jezuš proglasio je amnestiju svim ljudem dobre volje, i ostao je zali bez plinja. Ne on će trgati ljude nego, ufamo se, ta Jezuš, ki se je u štali rodio i na križu život dao za nas, za naše spasenje.

Ne nek šetovati u Betlehem, kako su šetovali pastiri k njemu, nego šetati s Njim. Bog postao nam je suputnik u Jezušu i putovati će s nami, ča do konca svita. Zato pridružiti se Njemu u svoj svojoj poniznosti, kot se je i On pridružio nam u betlehemskoj štali.


Tagovi:
Crikva i vjera
http://hrvatskenovine.at/kategorija/crikva-i-vjera (http://hrvatskenovine.at/kategorija/crikva-i-vjera)

Citat:
Pjevačko Društvo Zora - O Betleme, 02:36
Kőszeg, Kiseg, Gradišće, Mađarska
http://www.youtube.com/watch?v=ESPUWRwyaSc (http://www.youtube.com/watch?v=ESPUWRwyaSc)

28 11 2009 KUD SV BENEDIKT, NASTUP U AUSTRIJI U GRADIŠĆU U CRKVI SV LOVRENCA U TROJŠTOFU 1 DIO
http://www.youtube.com/watch?v=z_bBtFXYNqo (http://www.youtube.com/watch?v=z_bBtFXYNqo)

BOŽIĆ U GORICI, HPD KUČANI, ZVAN BETLEMA, 27 12 2011, 02:58

BOŽIĆ U GORICI, HPD KUČANI, ZVAN BETLEMA, 27 12 2011 (http://www.youtube.com/watch?v=qAq-nAmnU9I#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 24, 2012, 10:17:59 poslijepodne
MEHKI SNEŽEK

Francuska

Mehki snežek z angelčeki
kak da popeva tih i fin ...
i zvoniju vsi daleki
vrhi zasneženih planin:

Gloria in excelsis Deo!

A za koga, vi angeli,
tak slatko nam popevate,
i zbog koga svet naš celi
s tu svetlostju zalevate?

Gloria in excelsis Deo!

Čujte kaj je, o pastiri,
Jezuš se rodil, Božji sin!
Nebo poziv ljudem širi,
k njemu vas zove iz visin!

Gloria in excelsis Deo!

Vlezli smo vu štalu sami,
Božje nam Dete smeje se
kak da spi na prsih mami:
srce na srcu greje se!

Gloria in excelsis Deo!

http://www.zupa-svkriz.hr/pjesme/html/mehki_snezek.htm (http://www.zupa-svkriz.hr/pjesme/html/mehki_snezek.htm)


Zbor mlade
ZBOR MLADIH - Mehki snežek, 02:26
Božačji )Božićni= koncert
Velika Mlaka,
28. prosinca 2010

Tradicionalna francuska (Les anges dans nos campagnes)
prepeval: M. Škvorc, obradio: A. Klobučar

ZBOR MLADIH - Mehki snežek (http://www.youtube.com/watch?v=pY6EA22Euh0#ws)

Posredni zvir:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg40525/#msg40525 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg40525/#msg40525)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 25, 2012, 02:05:51 poslijepodne
O kakva to svetlost

O kakva to svetlost s kom Betlem gori,
Glas čuden veselja po zraku zvoni.
Čast bogu v visini, mir ljudem v nizini
V radosti, v radosti to saki kriči.

Jen starec vu štali naslonjen stoji,
Med oslom i volom detešce leži.
Ga mati odeva ter milo popeva;
O Jezuš, o Jezuš, predragi moj Sin.

Na svet nam je Devica, Marija sinka rodila,
Vu jaselce položila ga je tak popevajuč:
Zaspi der mi, Sinek počivaj mi cvetek!
Tak popevajuč veselila se.

Vol i osel na njega zdihava, Boga poštuje.
Bog i človek med nami počiva, veselimo se!
Vse nebeske ftice i šumske zverice
Boga hvaliju i zvišavaju!

Međimurska


O kakva to svetlost - Tamburasi crkve sv. Mihalja u Gračanima, 02:32
Tamburaši cirkve sv. Mihalja z Gračanov otpelali vas buju v vreme stare gračanske običajov.

O kakva to svetlost - Tamburasi crkve sv. Mihalja u Gračanima (http://www.youtube.com/watch?v=7oZMwztDPSM#ws)

Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 25, 2012, 11:34:40 poslijepodne

PAHULICE

Pahulice padaju,
Ni ih niti čut,
Da bu našem Božiču
Tih i mehek put.

Da mu v lugu kmičnomu
Cesta se sveti,
Kad bu nosil vnogomu,
Kaj si on želi.

Če bi rekel Božiču,
Kaj želim si ja,
Rekel bi, naj vsakomu
Puno srca da.

Da bu narod narodu
Kak i bratu brat,
I da zadovolen bu,
Jenput i Hrvat.


Dragutin Domjanič
(ze zbirkě „V SUNCU I SENCI“)

http://dzs.ffzg.hr/html/Domjani3.htm (http://dzs.ffzg.hr/html/Domjani3.htm)

******************************

Tajana Tolić & Nenad Kukovačec - Pahulice padaju, 02:39

Tajana Tolić & Nenad Kukovačec - Pahulice padaju (http://www.youtube.com/watch?v=4u9ec85aPdE#ws)

Citat:
Pobožne pesme i glazba

http://www.forumgorica.com/kultura-i-umjetnost/pobozne-pesme-i-glazba/ (http://www.forumgorica.com/kultura-i-umjetnost/pobozne-pesme-i-glazba/)

iliti:

Slava Bogu na visine
My Christmas - Andrea Bocelli performing Gloria in Excelsis Deo, 04:22

http://www.youtube.com/watch?v=IUB6lFvgReI (http://www.youtube.com/watch?v=IUB6lFvgReI)

* * * * * * * *

Pristupete verni
Andrea Bocelli - Andrea Bocelli & David Foster: My Christmas (2009) - Adeste Fideles , 03:42

http://www.youtube.com/watch?v=Fmd2aQjJWSE (http://www.youtube.com/watch?v=Fmd2aQjJWSE)

* * * * * * * *

Otec naš…
BEST Andrea Bocelli Song EVER! - (HQ Sound) - The Lord's Prayer (better than time to say goodbye), 06:25

http://www.youtube.com/watch?v=TAFj2-u2cGQ (http://www.youtube.com/watch?v=TAFj2-u2cGQ)

* * * * * * * *

Stiha noč
Andrea Bocelli - My Christmas - Astro del Ciel (Silent Night)  Kodak theatre Los Angeles 2009, 04:31

http://www.youtube.com/watch?v=GyqbfMeounA (http://www.youtube.com/watch?v=GyqbfMeounA)

* * * * * * * *

Kakvo je to dete?
Andrea Bocelli & Mary J Blige - What Child Is This , 04:28

http://www.youtube.com/watch?v=Wix14BuE09o (http://www.youtube.com/watch?v=Wix14BuE09o)

* * * * * * * *

Beli Bogek (Božič)
Andrea Bocelli - Andrea Bocelli & David Foster: My Christmas (2009) - White Christmas , 04:11

http://www.youtube.com/watch?v=okiDKJ5bHjY (http://www.youtube.com/watch?v=okiDKJ5bHjY)

* * * * * * * *

Tužni Bogek (Božič)
Andrea Bocelli & Reba McEntire- Andrea Bocelli & David Foster: My Christmas (2009) - Blue Christmas , 04:19

http://www.youtube.com/watch?v=584Qqz0FkdM (http://www.youtube.com/watch?v=584Qqz0FkdM)

* * * * * * * *

Verujem
Andrea Bocelli & Katherine Jenkins - Andrea Bocelli & David Foster: My Christmas (2009) - I Believe , 04:39

http://www.youtube.com/watch?v=yTR_kG6PRkY (http://www.youtube.com/watch?v=yTR_kG6PRkY)

* * * * * * * *

Bog nas se blagoslovil
Andrea Bocelli - Andrea Bocelli & David Foster: My Christmas (2009) - God Bless Us Everyone , 03:15

http://www.youtube.com/watch?v=SFN6Pt-pUFo (http://www.youtube.com/watch?v=SFN6Pt-pUFo)

* * * * * * * *

Dedek Božičnak dohaja v grad
Andrea Bocelli - Andrea Bocelli & David Foster: My Christmas (2009) - Santa Claus is Coming to Town , 04:35

http://www.youtube.com/watch?v=UB0CYLF6jUg (http://www.youtube.com/watch?v=UB0CYLF6jUg)

* * * * * * * *

Zvončeki zvone
Andrea Bocelli - Jingle Bells , 03:34

http://www.youtube.com/watch?v=geVOg4gi8pc (http://www.youtube.com/watch?v=geVOg4gi8pc)

* * * * * * * *

Andrea Bocelli [Christmas songs with photos for relaxing] , 01:02:16

http://www.youtube.com/watch?v=JqwDrZ4bNY0 (http://www.youtube.com/watch?v=JqwDrZ4bNY0)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 31, 2012, 12:59:58 prijepodne
Božečja popevka
BOŽIČNA POPEVKA

Zaspala je zemla i vse je kak senjah
senjah su vsi potoki i ti

Hiže su skrite, snegom pokrite
gde koji obloček pod zvezdam blešči

Gorica je cela kak grlica bela
zavita, pokrita vu nebeski svod

I vse je nekak stalo, pripravit se dalo
vse želje pod vanjkuš, vsi puti na breg

A cerkvica čaka, pobožno stoji
stisnute ruke vu molitvi

Jezuš je došel, potiho je došel
črez luge vu misli, prek brega na breg

A mamek je male pozaspale duše
zbudila oblekla pak prešla na sneg

A cerkvica čaka, pobožno stoji
stisnute ruke vu molitvi

A tiha popevka črez klupe bruji
Josip i Marija vu štalici
Josip i Marija vu štalici


Napisal Čedo Antolič

Klapa Kmeti - Božićna popevka, 02:59
Božečji (Božični) koncert 2011, Pregrada, Štefanje
Božična popevka, tekst i glazba: Čedo Antolić
solo: Goran Vukmanić
Klapa Kmeti - Božićna popevka (http://www.youtube.com/watch?v=xjAYVs9m5UI#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 31, 2012, 01:07:34 prijepodne
Cmreki v snegu spiju

Cmreki v snegu spiju,
Ftičic čuti ni.
K nam pod strehu dojdi
Mali Jezuš ti.

Srce je betežno
Vu njem sreče ni,
Zvračiti ga moreš
Mali Jezuš ti.

Sveta noč je tiha,
Mali Jezuš ti,
V našu hižu dodi
Čakamo temi.


Međimurska pučka božečja (božična) popevka z Selnice


Cmreki v snegu spiju, 01:58
Aranžman i vokal: Krunoslav Novak

Cmreki v snegu spiju (http://www.youtube.com/watch?v=elVIouLQoPg#ws)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 02, 2013, 10:53:50 poslijepodne
Došlo je Novo leto k nam….

Dober nom večer, gospodar


Dober nom večer, gospodar,
došlo je Novo leto k nam!
No se leto veseli,
da nam se Sinek narodil.
Svetle su zvezde shajale,
za one gore visoke.
Oslik i volik dišeju,
malo Dešco grejejo.
Tople su rose padale,
ke su to Diete kupale.
Oslik i volik dišeju,
malo Detešce nunaju,
Deveojke po iže kišejo
pa nam božičnice isščejo.
Vaši je iži zelenje,
dej vam Bog zdravlje, veselje.
Važi je iži rožmarin,
tru budi sam Marijin Sin,
japica po lotri smicajo
pa nam slanine cicajo.
Devojčice mi darujemo
z lepim zelenim venčekom.
Naši je pesmi konac, kraj,
daj Bog dušicam svetli raj.


Lidija Bajuk - Dobar večer, gospodar, 03:41

Lidija Bajuk - Dobar večer, gospodar (http://www.youtube.com/watch?v=_x5hkgab8ig#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 05, 2013, 11:28:54 poslijepodne
Isusek nam mali došel je ve

Isusek nam mali došel je ve
Veselje živlenja da nam pove
Ziblje ga njegova brižna mati
Anđelek z neba njega prati

Skromni dom mu Otec zebira
Špilju i jasle, vižu pastira
Tu Isusek mali senja
Za srčeca naša srečna zveličenja
 

Vlado Mihaljević Kantor

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Poslušajte svi sada - Zbor župe BDM Žalosne Špansko - koncert 16.siječnja 2010. , 02:29

Poslušajte svi sada - Zbor župe BDM Žalosne Špansko - koncert 16.siječnja 2010. (http://www.youtube.com/watch?v=v9z7-d33wF0#ws)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 06, 2013, 11:38:50 poslijepodne
Tri Krali na Veleševcu
Smotra folklora leta 2009. na (Velike) Gorice

Slika:
https://picasaweb.google.com/lh/photo/_J19mcotn8zYEj_pAoJbHNMTjNZETYmyPJy0liipFm0 (https://picasaweb.google.com/lh/photo/_J19mcotn8zYEj_pAoJbHNMTjNZETYmyPJy0liipFm0)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zbor mladih BARKA - Tri kralja jahahu, 01:54

Zbor mladih BARKA - Tri kralja jahahu (http://www.youtube.com/watch?v=iFTNC1HkaCA#ws) 
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 12, 2013, 11:11:39 poslijepodne
Pravoslâvno-julijânski Bôgek (Bôžič) znovič sě zrodil predi pâr dân
(on pak, ně samo, rimokatolički, gregorjânski, věč višě od dvâ tjědně cica).

Domačinem i posetitelem foruma teri (pravo)slâvě Božiča (Bogeka) po c(es)arskomu julijânskomu kalendâru, čestit.ka:
Hristos se rodi!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

HR.isto.s se rodi.
Isti smo rod.
Gens una sumus*.
(rěkli bi šah.isti)


* slogan mednârodně šahôvničkě organizâcijě

croatia.ch
Vuz pravoslâvni Božič:
Proturéčnosti vuspostavě Hrvatskě pravoslâvně cirkvě


I poleg ôštroga protivlejna hijerarhijě SPC, PC jě v Makedônijě věč praktično neovisna. Preglašěna jě i samostâlnost PC v Crne Gore. Pa zâke to ně-bi smelě napraviti i PC v Hrvatske i BiH? To su neovisně državě. Bi bilo pravoslâvnem vernikem vu-te država avutomatski zeto nijovo srbsko nacionâlno opredelejně? Večina ludi ně-zna, a nâcionalistički politikanti premučiju da postojě, na priliku Vugerska, Polska i Finska PC, maker vu-te cirkva praktično nema pripadnikov večinske narodov te držav - pa senôk pripadnikem nâcionâlne majnin nigdo ne osporâva nijovu nâcionâlnu pripâdnost. Belorus jě ostal Belorus - državlân Polskě. [/b]

Jel imaju pravoslavni građani Hrvatskě snâgě i mûdrosti, da v sve domovine Hrvatske preglâse svû autokefalnu Cirkvu, tera morě i tréba biti v prijatelskem vezam z SPC, al ně ojne ovisna? To jě v interesu mira i stabilnosti. Jezuš jě sve vučenikě pozdrâvlal izklučivo z pozdravom: „Mir vam bûdi!“.


Nâstavek (na ŠTAndardu)
www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg9319/#msg9319 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg9319/#msg9319)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(k)wikipedia:

Hrvatska pravoslâvna cirkva

Leto dân iza forméranja Nezâvisně Državě Hrvatskě (NDH), vu nâstojajnu da sě popravi odnos z srpskum majninom nûter granic i istovremeno onemogûči vezivajně z Beogradom prék Srpskě pravoslavně cirkvě, z zâkonskûm odredbûm poglavnika Antě Paveliča formérana jě, 6. lipna 1942., Hrvatska pravoslavna cirkva, a na temelu zâkonskě odredbě o Hrvacke pravoslavne cirkve od 3. trâvna 1942., objavlěně v Nârodne novina br. 77 od 7. trâvna 1942.

* * * *

Gda jě NDH propala, Komunistička jě vlâst razpustila HPC i mitropolita Germogena kak i nâjvekši broj svečenikov HPC (ne 42) likvidérala, jerbo su jě držali za trdokôrne antikomunistě. Pâk jě vrjnena jurisdikcija Srbskě pravoslâvně cirkvě v Hrvatske.


Nâstavek / obširnešě:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska_pravoslavna_Crkva (http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska_pravoslavna_Crkva)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

FUNDANO SVEČENSTVO HPC OD PARTIZANOV LETA1945.
http://www.hrvatskipravoslavci.com/index.php?option=com_content&view=article&id=334:hrvatski-pravoslavni-sveenici-proglaeni-svetcima&catid=4:duhovnosti&Itemid=11 (http://www.hrvatskipravoslavci.com/index.php?option=com_content&view=article&id=334:hrvatski-pravoslavni-sveenici-proglaeni-svetcima&catid=4:duhovnosti&Itemid=11) 

Hrvatska pravoslâvna zajednica
http://www.hrvatskipravoslavci.com/ (http://www.hrvatskipravoslavci.com/) 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

HRT1:
Vide(l)o: 1942 6 7 Osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve (07.06.1942.), 02:24

1942 6 7 Osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve (http://www.youtube.com/watch?v=UCMsZyK-OOM#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 12, 2013, 11:12:33 poslijepodne
Glasnik SSN
Informativno glasilo Samobora i Svete Nedelje


Zvjezdan Linić
DUHOVNI STUPAC

Koliko ime Isus mijenja nešto u našem životu

Koga čekamo?

Silno želim svima vama koji na kršćanski način slavite Božić da ipak u dubinama duše dočekate Isusa Krista, Spasitelja svijeta. Jer, to je ipak blagdan osobe, blagdan Božjeg pohoda ovoj zemlji i svakom čovjeku, a ne nešto što spada samo na folklor i običaje našeg naroda. Želim da sretno dočekamo Božić, tj. da dočekamo Isusa.



Davno, prije nešto više od 2000 godina, Josip i Marija su u skromnosti i nesigurnosti za život očekivali dijete, Isusa. Znali su, rečeno im je da će se zvati Isus, jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih. I obradovali su se djetetu i služili mu svim bićem svojim.

Pastiri su pohrlili vidjeti znak, dijete netom rođeno i uz njega majku. U skromnim okolnostima jedne štalice, kako nam govori evanđeoski izvještaj. I vidjeli su i poklonili su se. Doživjeli su susret o kojem će pripovijedati, to znači svjedočiti drugima.

Mudraci su, prema izvješću evanđelja, prevalili dalek put s istoka i nakon peripetija otkrili mjesto gdje su našli majku i dijete Isusa. Kušnja vjere: obično dijete, a opet oni mu se klanjaju kao obećanom kralju i daruju ga simboličnim darovima - zlatom, tamjanom i dragocjenom pomasti.

Svi su oni susreli Isusa. Svatko na svoj način. Susreli su osobu. I njihov se život duboko promijenio. Njihov se život više ne može zamisliti bez odnosa prema Isusu. Tako je bilo s Marijom i Josipom, tako je bilo s pastirima, a i mudraci su se, slikovito govoreći, "drugim putem vratili u svoju zemlju".

Pitam se, koliko ime Isus mijenja nešto u našem životu. I mi čekamo Božić, blagdan Isusova rođenja. Sjećamo se tog događaja koji u svjetlu vjere zrači stvarnošću, budući da je taj Isus po dovršetku svoga zemaljskog života pobijedio smrt i uskrsnuo od mrtvih i sada je živo prisutan u svojoj Crkvi, a otkrivamo ga po znakovima vjere. Koliko Isus utječe na naš život, naše obiteljske odnose, našu odgovornost na radnom mjestu, na način kako se obraćamo ljudima, na izbor televizijskog programa, na raspored vremena u nedjelju i na mnoge druge stvari koje se čine obične, a ipak su dio života? Da li mislimo da Isus ima neku vezu sa svime što živimo, ili smo ga pristojno pohranili u našim crkvama, darujemo mu možda s vremena na vrijeme nekoliko trenutaka i pomišljamo da on mora biti jako zadovoljan s nama?

Dolazi Božić. Koga ili što mi danas čekamo? Možda ipak čekamo samo blagdan kada se ne radi, dane kada je stol bogatiji i kada se može čovjek opušteno odmoriti, možda čekamo dane sarmi i pečenica, ako nam je Bog dao dovoljno da si to nabavimo ili priredimo. A Isus? Je li dovoljno da se čuje na radio prijemniku koja božićna pjesma ili da se odvrti neki nosač zvuka s božićnim pjesmama i time zadovolji božićno raspoloženje? Je li dovoljno da je okićen neki bor i negdje uz njega par slika ili likova koje predstavljaju jaslice i neke osobe, onako kako predstavljamo priče iz davnine?
Silno želim svima vama koji na kršćanski način slavite Božić da ipak u dubinama duše dočekate Isusa Krista, Spasitelja svijeta. Jer, to je ipak blagdan osobe, blagdan Božjeg pohoda ovoj zemlji i svakom čovjeku, a ne nešto što spada samo na folklor i običaje našeg naroda. Želim da sretno dočekamo Božić, tj. da dočekamo Isusa.


http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?tip=108 (http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?tip=108)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Cinkusi-Bozicna (1998), 04:31

Cinkusi-Bozicna (1998) (http://www.youtube.com/watch?v=tqFlUnUi5gU#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 13, 2013, 11:17:10 poslijepodne
Čista Sreda (Pepelnica)  

Čista srijeda ili Pepelnica početak je korizme, važnog vremena crkvene godine, koje traje šest tjedana.
Svećenik će u svakoj crkvi, u okvire redovitog bogoslužja, kratkim obredom blagosloviti pepeo na pladnju. A zatim će, u znak ozbiljne želje za pokorom i obraćenjem, najprije sebi, a zatim svakom prisutnom vjerniku posuti po glavi nekoliko trunaka pepela.

Pepeljenje je ovdje vrlo rječita simbolična gesta. Oduvijek posipati se pepelom - i kao izraz i kao čin - znači uozbiljiti se, kajati se za svoje loše postupke. Znači i spremnost na nove, bolje korake. Crkvenim jezikom to je predznak osobne metanoje, obraćenja.

S jedne strane pepeo je prah, blato, zemlja - podsjeća na smrt i prolaznost. "Prah si i u prah ćeš se vratiti!" zapisano je u prvoj svetopisamskoj knjizi, knjizi Postanka.
S druge - pravi pepeo nastaje sagorijevanjem. A sagorijevanje je u drevnom simboličkom govoru postupak čišćenja, dapače oplemenjivanja.
Stoga se vjernik "primanjem pepela" uključuje u korizmeno vrijeme duhovnog (pro)čišćenja. Vlastitog oplemenjivanja! U antikno vrijeme simbolični je govor bio razumljiviji nego danas: u ognju su pokušavali plemenite metale osloboditi od nečistoće. Gledano na to, to je preduskrsno pripravno pokorničko vrijeme - korizma - uporno pa i naporno, ali korisno, spasonosno vrijeme osobnog očišćenja.

Čistom srijedom započinje razdoblje Crkvene godine koje se zove korizma. Obred pepeljenja, iako sveden na simboliku, vrlo je ozbiljan čin. To je početak, ulaz u korizmu. Istog dana slijedi i konkretno djelo pokore: post i nemrs.

Obred pepeljenja je "pod misom", poslije Evanđelja i homilije, usred otajstva euharistijske službe. Svećenik uvodnim riječima poziva prisutne na molitvu, a zatim u ime sabrane zajednice predmoli: "Bože, ti si na poniženje sažaljiv, na obraćenje milostiv. Prikloni se dobrostivo našim molitvama i izlij svoj blagoslov na sve koji danas primaju pepeo. Daj da po korizmenoj obnovi kršćanskog života čiste duše proslave vazmeno otajstvo tvoga Sina." - Tad poškropi pepeo blagoslovljenom vodom.
Pepeo je običan, od spaljenog drveta, ili, ako je to moguće, od (palminih, maslinovih ili drugih) grančica koje su bile blagoslovljene prethodne godine na Cvjetnicu. Time se hoće izreći kontinuitet metanoje (obraćenja). Svećenik zatim svakom vjerniku stavlja malo pepela na glavu ili čelo uz poziv: "Obratite se i vjerujte Evanđelju!" ili drugačijim pozivom: "Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti." Prva rečenica je Isusov poziv iz njegova nastupnog, programatskog Govora na gori. Druga je mnogo starija, iz knjige Postanka, s asocijacijom i aluzijom na izgon praroditelja iz raja.

Sve to, ako je potreba, može biti upriličeno i kao služba riječi, izvan mise; npr. u staračkom domu, bolnici ili sličnim zajednicama.
A budući da mnogi na Pepelnicu, u radni dan, ne mogu doći u crkvu, obred se u župama ponovi u narednu nedjelju.


http://www.katolici.org/nauk.php?action=c_vidi&id=1829 (http://www.katolici.org/nauk.php?action=c_vidi&id=1829)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Pepelnica -- Čista Srijeda, 06:06
Izvor: rtrs, 12.2.2010

Pepelnica -- Čista Srijeda (http://www.youtube.com/watch?v=7oxdPenK-uw#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 22, 2013, 11:49:30 poslijepodne
SVETI VALENTIN - VIDEO BIOGRAFIJA - SJEĆANJA NA POZNATE SVJETSKE VELIKANE (HD), 03:52

Sveti Valentin bio je svećenik i mučenik, a živio je u 3. stoljeću. Pogubljen je 269. godine odsijecanjem glave u doba kad je Rimskim carstvom vladao car Klaudije.
Kasnije je car Julije I. u 4. stoljeću nad njegovim grobom podigao baziliku, te se od tada taj svetac počeo štovati među kršćanima. U 15. stoljeću je ovaj svetac povezan s blagdanom zaljubljenih, što se održalo do danas.
Spomendan u katoličkoj Crkvi slavi se 14. veljače, kao neobavezan spomendan.


SVETI VALENTIN - VIDEO BIOGRAFIJA - SJEĆANJA NA POZNATE SVJETSKE VELIKANE (HD) (http://www.youtube.com/watch?v=U7bgIB3wmYI#ws)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 22, 2013, 11:50:37 poslijepodne
Sveti Trifun i Sveti Valentin

Sv. Trifun - zaštitnik vinogradarov, vinarov, bračne ljubavi i vernosti, …

U pravoslavnoj crkvi praznuje se 14. februara po novom, odnosno 1. februara po starom kalendaru.

http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D0%B2%D0%B5%D1%82%D0%B8_%D0%A2%D1%80%D0%B8%D1%84%D1%83%D0%BD (http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D0%B2%D0%B5%D1%82%D0%B8_%D0%A2%D1%80%D0%B8%D1%84%D1%83%D0%BD)

Sveti Trifun - Dan Zaljubljenih (Selo Marenovo 14.02.2013) [Grom Studio] HD, 02:27

Sveti Trifun - Dan Zaljubljenih (Selo Marenovo 14.02.2013) [Grom Studio] HD (http://www.youtube.com/watch?v=iSzpzPi427o#ws)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 22, 2013, 11:52:42 poslijepodne
Citat:
1200 godina od prijenosa moći sveca iz Carigrada u Kotor

Sv. Tripuna štuju Hrvati, Srbi i Crnogorci


- Sveti je Tripun do raskola bio zajednički svetac. Pa i danas, kad (katolička) procesija ide ulicama Kotora, otvorena je i crkva sv. Nikole, hram Srpske pravoslavne crkve, i crkva sv. Petra Cetinskog, hram Crnogorske pravoslavne crkve, a tamošnji svećenici pozdravljaju s vrata procesiju i moći svetog Tripuna.

http://www.slobodnadalmacija.hr/Dubrovnik/tabid/75/articleType/ArticleView/articleId/91269/Default.aspx (http://www.slobodnadalmacija.hr/Dubrovnik/tabid/75/articleType/ArticleView/articleId/91269/Default.aspx)   

Sveti Tripun


Sveti Tripun
(Frigija, oko 232. - 249.) je mučenik i svetac Rimokatoličke crkve.

Rođen je u gradu Kampsadi u tadašnjoj rimskoj provinciji Apamei, u kršćanskoj obitelji. Ime, etimoloških korijena "Trüph" (osoba plemenitog duha) je tada bilo uobičajeno.

Štovanje ovog sveca započelo je nakon mučeničke smrti u Niceji gdje mu je suđeno pred prefektom cijele Male Azije, Akvilinom (za vlasti rimskog imperatora Decija. Tada je na upit Akvilina: "Kojeg si stanja?" Tripun je priznao da je kršćanin, izjavom: "Slobodan sam, a po uvjerenju kršćanin!". Nakon provedenog suđenja odrubljena mu je glava. Tijelo svetog Tripuna nakon smrti je bilo preneseno u Kampsadu, odatle u Carigrad, a iz Carigrada u Kotor. Danas je njegovo štovanje rašireno diljem svijeta, no velike proslave u njegovu čast ograničene su uglavnom na Južnu Italiju, Boku kotorsku i Dubrovnik. Primjerice, na njegov dan (10. studenoga i 3. veljače [1]) u talijanskom gradu Bariju često se okupi i do 300.000 vjernika koji se saberu kako bi proslavili dan mučenika Tripuna.

 Proslava Svetoga Tripuna u Kotoru

Najpoznatija proslava Svetog Tripuna je svakako u Kotoru, čiji je on zaštitnik. Prva spominjanja moći Sv. Tripuna vežu se uz kotorskog građanina Andreu Saracenisa koji je donio moći sv. Tripuna u Kotor, te sagradio crkvu u njegovu čast. Na dijelu oltarske pregrade pronađen je i datum 13. siječnja 809. koji potvrđuje da Kotor već 1200 godina čuva moći Svetog Tripuna. Izvorno, dan mučeništva sv. Tripuna je 2. veljače, međutim zbog blagdana Svjećnice, nije se slavio na taj dan. U samom začetku, moći su se prenosile dan prije 2. veljače ili dan kasnije, većinom 1. veljače. Pisane tragove o proslavi Svetog Tripuna na 1. veljače možemo pronaći u više izvora: Mramorni napuljski kalendar (9. stoljeće), Carigradski sinaksarij, ruski kalendari, grčki sinaksariji, itd. Tragovi slavljenja blagdana dan kasnije vidljivi su i u sljedećim dokumentima: Benediktinski martirologij (Usuardi Martyrologium iz 9. stoljeća), Kapuanski kalendar (9. – 12. stoljeće.), Kotorski kalendar (15. stoljeće).

Dana 17. rujna 1594. papa Klement VIII. je odredio slavljenje sv. Tripuna za Kotorsku biskupiju na dan 3. veljače, te se od tada ovaj blagdan slavi 3. veljače.

Sveti Tripun se u Kotoru slavi i 13. siječnja – Prijenos svetih moći (Karike) i 10. studenog – Mali Tripundan.


http://hr.wikipedia.org/wiki/Sveti_Tripun (http://hr.wikipedia.org/wiki/Sveti_Tripun)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Klapa - Sveti Tripun – Kotor, 05:06

Klapa - Sveti Tripun - Kotor (http://www.youtube.com/watch?v=fj67M6Sq7Jc#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 23, 2013, 11:50:56 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, SEČEN / VELAČA 2013.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Kaj je preveč je niti z kruhom ne dobro…

Do ve so deca o sekso čula v školi malo vejč kak nikaj, pak smo vsi preživeli, a ve minister oče, prek noči, kaj bodo deca znala kak so došla na svet i to z devet ili deset let da se još v pesko igrajo z lopaticaj, tačkaj i autekaj. I ovak i onak ga preveč seksa po novinaj i na Interneto, a ve ga minister rivle i v škole i to več v tretji razred. Kaj je preveč je niti z kruhom nej dobro.


                                                                 
    Več je hajdig cajta minulo od da je mali Isusek došel znova k nam, a mi smo, vsi skupa, preslavili Božića. Tak je to trebalo biti, a i bilo je, jedino nam se minister za škole, đake, študente, navučitele i profesore, Željko Jovanovič, žalil kak jim je kardinal i nadbiškup Jožek Bozanićov fkral Božića. Najte me krivo razmeti, ali kakšega Božića ima on i jegovi pajdaši šteri verjejo da Božek ne postoji ili pak oni šteri ne znajo kaj bi i komo veruvali, pak nam velijo da so agnostiki. Verjem da se zmislite, makar je to još lani bilo, da je na polnočki vu zagrebečkoj katedrali kardinal Bozanić šinfal ministra Jovanovića kak mo je nej dober, i da ima falinge, zdrastveni odgoj, šteroga rivle v pučke škole i da je deci v tretjemo razredo prefletno govoriti o sekso. Do ve so deca o sekso čula v školi malo vejč kak nikaj, pak smo vsi preživeli, a ve minister oče, prek noči, kaj bodo deca znala kak so došla na svet i to z devet ili deset let da se još v pesko igrajo z lopaticaj, tačkaj i autekaj. I ovak i onak ga preveč seksa po novinaj i na Interneto, a ve ga minister rivle i v škole i to več v tretji razred. Kaj je preveč je niti z kruhom nej dobro.

    Zdavnja so več minuli cajti da so naši fratri i patri  hodali svetit hiže tak kaj so išli vu hižo gde je nešči čakal pre potni lesi. Ve so drugi cajti, pak se tre zapisati pre župniko ako očemo kaj nam bode hiža posvečena. No, denes se ne sveti sam hiža (kak se negda govorilo) nek i vsi šteri vu njoj živijo, bili oni doma ili pak nej. Negda vam je bilo tak, mamica so zalukavali da bode velečasni došel, pak so japico zaprli v špajz jerbo znate te moške kaj bi se oni dali posvetiti, kak da je to nekaj hudoga i kaj jim nej nešterna las z glave pala da bi se to v krčmi zazvedilo, jerbo so se tam partijci z toga smejali. A ve pak se zna pripetiti da velečasni prefletno dojde, pak se moški ne ftegnejo vugnuti, očem reči, skriti i unda so vsakefele zmešancije dok se ministranti pojavijo na vrati. Falil mi se sosed Pišta kak je bil doma da je bilo posvečaje i kak je prosil župnika kaj mo posveti i novo garažo štero je lani zazidal. I još mi se pofalil kak je nej šparal i dal je župniko 50 kuni. Pital sam ga, je li mo je i nova Benđola bila na grunto? Priznal mi je da je bila v garaži i da je i ona posvečena. Za hižo. familijo, garažo i benđolo je reskeral 50 kuniča. Što zna kak bi pajdaš Pišta zišel da stanuvle pre Svetomo Đurđo na Brego.

     Verjem da vam je poznato kak se vu našoj starešoj čakoskoj cirkvi čuvlejo moči svetoga Vincija. Isto tak vsi znamo da se vsako leto za Vincijovo godovno shajajo pre meši vinari i vinogradari predi nek počnejo z poslom v goricaj i molijo svetoga Vincija kaj jim pomore, črez celo leto, kaj bode v goricaj vse vredo i kaj bodo znova lagvi puni. Ovo leto je bilo isto tak, pak je čakoskomo gvardjano  Stankijo na pamet palo da bi peršecije za Vincijovo mogle početi z mešom vu čakoski cirkvi, kaj bode zadovolen sveti Vinci, a i jegov gazda, naš dragi Božek. Tak smo negda došli vu čakosko cirkvo predi nek smo genuli pešice na Bistrico. Z mešom smo hapili hodočašće, z mešom smo ga završili. Najbrž bodo čakoski turistički težaki malo prežrmljali toga gvardjanovoga predloga pak da bi več kleto mogel Vincijov pohod genuti z čakoske cirkve.

     Tu pred nami, na poceko, je fašinjska nedela i Fašnik, a mam posle nam dohaja Pepelnica i Korizma. Dosta je bilo hurmastoči, kak nam običnim ljudima, tak i političaraj, došlo je vreme molitve i pokore, pak bi vas, vse skupa, prosil kaj bi se toga i  držali.                 

Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVI, br.1/2, sečen/velača 2013. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01, 15:00
http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk)

Citat:
Cvetlinski zvon

Praf lepa je cvetlinska fara,
praf lepi je "Cvetlinski zvon".
Praf lepa je cvetlinska fara,
praf lepi je "Cvetlinski zvon".

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/bednjo-nujlijepsi-kemaucek-svieto/msg44291/#msg44291 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/bednjo-nujlijepsi-kemaucek-svieto/msg44291/#msg44291)

Zvona starine - Vse počinje v Zagorju, 03:06
 
Zvona starine igraju na koncertu v Europskomu domu v Zagrebu 24. studenoga 2008.

Zvona starine - Vse počinje v Zagorju (http://www.youtube.com/watch?v=xsH3r7YNuFk#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 02, 2013, 12:01:14 prijepodne
Varaždinske vesti, br. 3555, 19.02.2013

Promišljanje 

Važno je imati i vizualizirati cilj 
 
Isusovo preobraženje jest vizualizacija konačnog cilja. Isus biva preobražen kako bi učenici vidjeli slavu uskrsnuća i mogli podnijeti trenutke straha, patnje i smrti koja je pred njihovim Učiteljem.



Ovaj naslov zvuči kao neki menadžerski ili psihološki savjet, ali dobro sažima poruku 2. korizmene nedjelje. Korizma može biti prilika da razmislimo o krajnjem smislu i svrsi našeg života. U drugom čitanju čut ćemo kako Pavao potiče Filipljane da imaju povjerenja u njega i njegovo svjedočanstvo o spasenju koje dolazi od Isusa Krista: “Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista.“ (Fil 3, 17) Pavao usmjerava pogled prve Crkve prema Bogu, koji je u žrtvi Isusovoj sklopio vječni savez s čovjekom i obećava mu spasenje, vječni život u slavi.

Postavljam si pitanje koliko uopće suvremeni čovjek razmišlja ili teži tome? Koliko uspijeva dignuti svoj pogled od svakodnevne borbe za egzistenciju? I koliko je u konačnici svjestan svoje besmrtnosti? Lako je upasti u zamku brige za samo ovozemaljski život jer on je naše iskustvo. Trčimo za ciljevima koje smo si postavili, tražimo mir, sreću i blagostanje, ali na kraju ostaje pitanje smisla svega toga. Zbog toga je važno da poznajemo svrhu i cilj našega života i svega našeg djelovanja. Latinska izreka Quidquid agis, prudenter agis et respice finem – što god činiš, čini razborito i misli na kraj, govori nam o tome koliko je važno imati i vizualizirati cilj.

Isusovo preobraženje jest vizualizacija konačnog cilja. Isus biva preobražen kako bi učenici vidjeli slavu uskrsnuća i mogli podnijeti trenutke straha, patnje i smrti koja je pred njihovim Učiteljem. I bili su zadovoljni onime što su vidjeli: „Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.” (Lk 9, 33)

Proslavljeni Krist, o kojem nam svjedoči evanđelje, jamstvo je pobjede za one koji s povjerenjem u Boga hodaju ovozemaljskim životom. Ta povjerenje jest temelj čovjekovog života: iz povjerenja dviju osoba rađa se novi život, u povjerenju prema drugima dijete izgovara prvu riječ i čini prvi korak, zahvaljujući povjerenju uči i oblikuje se kao čovjek. A s povjerenjem u Božje obećanje vječnog života možemo nadvladati sve brige, strahove i tjeskobe besmislenosti života.


http://varazdinske-vijesti.hr/promisljanje/vazno-je-imati-i-vizualizirati-cilj.html (http://varazdinske-vijesti.hr/promisljanje/vazno-je-imati-i-vizualizirati-cilj.html)
i(l) str. 19 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3555.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3555.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * 

Vanesa Petrac i Tamburaški ansambl KUD-a Mičevec - Ave Marija, 02:25
glazbena obrada: Ivan Potočnik
prateći vokali: Vlatka Sever i Antonela Robić
izdavač: KUD Mičevec
studio: ZOC-Art
video: MediaM video produkcija
lokacija: Crkva sv. Marka ev. - Župa Jakuševec
proizvodnja 2013.

Vanesa Petrac i Tamburaški ansambl KUD-a Mičevec - Ave Marija (http://www.youtube.com/watch?v=kh1khhpBZVc#ws)     
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 24, 2013, 11:03:15 prijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, OŽUJEK 2013.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Nejleži je vse zahuzati

      I denes ga dostik takših sinekov šteri vse zahuzajo i to nej sam svojega resa, nek vse odvlečejo od hiže kaj vredi i unda to potratijo z pajdašima i pajdašicama i dok ostanejo brez gači unda se vrnejo dimo nazaj na grbačo svojih roditelov. A roditeli nemajo dosti niti za sebe, jerbo nam denešji političari vse meje i meje ostavlajo tak da nemajo zčim niti kupčeke čekov platiti, a dimo jim se dotepla nova nevola.

      Pred nami je Cvetna nedela, nedela Isusove muke, a unda je tu i Veliki tjeden, pak se toplo nadjam da bodemo se vsi zišli kaj poravnamo račune z Božekom i kaj bodemo mogli vuzmeno korpico nesti na posvečeje čistoga srca. Vse ima svoj red, tak da nam bodo posle meše jejci, šunka, hren… išli bole ftek.



     Verjem da ste več, kak se to veli, jezeropot čuli ono pričo kak je japa mel dvoje dece i to dva sine, jednoga starešega, a drugoga mlajšega. Stareši je bil, kak se to i šika, dober, čuda je delal, vse je posluhnul i neje nikaj preveč od jape iskal i štečil. A mlajši je jeno vreme to vse magadil, a unda se je zbincnul, zel je od jape svojega resa i to vse zahuzal z pijancima, kockarima, bludnicama i to tak kaj je ostal brez vsega. Došel je na to kaj je ljucke svije pasel i žnjimi je bil i na košti. I unda mo se nekaj rezbistrilo vu glavi, vužgale so mo se albanske svečice, kaj bi rekli, došlo mo je z riti v glavo, pokril se  po glavi i vrnul se svojemo japi menši od makovoga zrna. Japa, kak vsaki pravi japa, ga je dočekal kak se šika dok mo se vrne zgubleni sin, oblekel ga je novo svetešjo opravo i zaklal je bikerčeka. I to onoga vekšega. Vse je bilo vredo dok se je stareši sin nej vrnul z polja. Brzčas se je to pripetilo v jenoj međimorskoj familiji jerbo je vu starešemo sino predelal naš domaći međimorski jal. Kak god je bil bogoboječi, mesto kaj bi se bil razveselil svojemo brato on je pozval  japo na red. A japa, kak se to več šika, je vse to porihtal i pogladil i to tak kaj je starešemo sino obečal celo herbijo. No, neje mogel mlajšega, šteri je vse svoje zahuzal, ostajti na vulici, jerbo je krv nej voda.  Vsi znamo da je tej japa naš dragi Božek, šteri se briga za vsakoga od nas, vsi smo mi jegova deca i došli smo na svet po jegovoj, očem reči, Božekovoj volji.

      Tak je bilo negda, ali i denes ga dostik takših sinekov šteri vse zahuzajo i to nej sam svojega resa, nek vse odvlečejo od hiže kaj vredi i unda to potratijo z pajdašima i pajdašicama i dok ostanejo brez gači unda se vrnejo dimo nazaj na grbačo svojih roditelov. A roditeli nemajo dosti niti za sebe, jerbo nam denešji političari vse meje i meje ostavlajo tak da nemajo zćim niti kupčeke čekov platiti, a dimo jim se dotepla nova nevola. Ali več smo rekli da je krv nej voda i nebre japa, kaj nebodemo za mamo govorili, kaj bi svojemo sineko, kak gud hudi bil, trupnul vrata pred nosom i vum ga zapral. Nej so vsi kak naš dragi Božek šteri navek ima dosti vsega za vse nas i kaj nam oprosti vse naše huncvutarije štere delamo sam moramo dojti do spovedalnice. Vsaki od nas čuda leži pozabi kaj je vse hudoga napravil i vse ono kaj mi napravimo mimo Božekovoga navuka čuda leži oprostimo sebi nek drugima. Što zna kak bi zišla bludnica da bi jo mi na red pobirali i da bi joj mi sudili?  Kuliko bi kameja doletelo da nas Božekovo oko ne bi furt gledalo? Verjem, da so vsi oni šteri so bili prepravleni kaštigovati bludnico kameje ostajli na kupo i stali so se vred prema spovedalnici kaj poravnajo svoje račune z dragim Božekom. Pred nami je Cvetna nedela, nedela Isusove muke, a unda je tu i Veliki tjeden, pak se toplo nadjam da bodemo se vsi zišli kaj poravnamo račune z Božekom i kaj bodemo mogli vuzmeno korpico nesti na posvečeje čistoga srca. Vse ima svoj red, tak da nam bodo posle meše jejci, šunka, hren… išli bole ftek. Srečnoga vam i blagoslovlenoga Vuzma želim.                 

Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVI, br. 3, ožujek 2013. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01, 15:00
http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk)

Citat:
Cvetlinski zvon

Praf lepa je cvetlinska fara,
praf lepi je "Cvetlinski zvon".
Praf lepa je cvetlinska fara,
praf lepi je "Cvetlinski zvon".

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/bednjo-nujlijepsi-kemaucek-svieto/msg44291/#msg44291 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/bednjo-nujlijepsi-kemaucek-svieto/msg44291/#msg44291)

Vuz Cvetnu nedelu (Cvetnicu)
Dubravka Zubovic /Rozica sem bila/Medjimurje, 03:45

Dubravka Zubovic /Rozica sem bila/Medjimurje (http://www.youtube.com/watch?v=YIrTXXpZO1A#) 
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 30, 2013, 10:45:46 poslijepodne
Vuzmena poruka varaždinskoga biškupa monsinjora Jožeka (Josipa) Mrzlj(a)ka

Sobota, 30. ožujka 2013.

Reč Boža je i zahtevna. Ona nas ne vabi z telesni vužitki i jeftinemi obečajni.
Ona išče nošejne svagdajnoga križa. Ona išče nasleduvajne Vučitela, Jezuša Kristuša. Ona nas čez smrt pela v žitek (živlejne). Vuzem je veselo praznovajne živlejna. Praznovajne ovozemalskoga vremenitoga žitka, al i još više večnoga živlejna skup z  vuskrslem Gosponom. Pojdimo, brati i sestre, skup tem putom jer bumo na te način počastiti Kristuša v proslave ovoletnoga Vuzma.

Naj Vam je sem srečen i blagoslovlen Vuzem.



Braćo i sestre! S novim nasljednikom sv. Petra, vidljivim poglavarom Katoličke crkve, papom našim Franjom idemo ususret vazmenim blagdanima. Njegov predčasnik papa Benedikt XVI. uveo nas je u Godinu vjere i u apostolskom pismu Vrata vjere poručio nam je podsjećajući nas na riječi II. vatikanskog sabora: „Crkva, koja u vlastitom krilu obuhvaća grješnike te je u isti mah i sveta i potrebna čišćenja, neprestano kroči putem pokore i obnove. Crkva ’žurno ide naprijed hodajući između progona svijeta i utjeha Božjih, navješćujući križ i muku Gospodnju sve dok On ne dođe’ (usp 1Kor 11, 26). Ona je okrijepljena snagom uskrsnuloga Gospodina kako bi strpljivošću i ljubavlju svladala svoje unutrašnje i vanjske žalosti i teškoće te u svijetu vjerno, iako zasjenjeno, otkrivala njegovo otajstvo sve dok se ono na kraju ne bude očitovalo u punom svjetlu“ (LG 8 ).

I mi se, braćo i sestre, uključujemo na taj put kojim Crkva hoda kroz povijest dijeleći sa svijetom i ljudima našega vremena radosti i nade, žalosti i tjeskobe, posebno siromašnih i obespravljenih. U našoj domovini mnoge obitelji i mnogi pojedinci ovih dana prolaze kroz razne životne teškoće. Neki ostaju bez zaposlenja, nekima su uskraćene zaslužene plaće, neki trpe zbog bolesti i starosti, neki proživljavaju obiteljske tragedije, roditelji strepe nad budućnošću svoje djece i pitaju se kakav odgoj dobivaju u školi i društvu općenito. Možemo li prolaziti mimo njih i ne vidjeti teškoće u kojima se nalaze?! Što možemo učiniti? Jesmo li nemoćni u svemu tome? Ovih dana molili smo u časoslovu: „Dopusti Bože da češćim slušanjem tvojih riječi provodimo ovo korizmeno vrijeme, kako bismo Krista, naš Vazam, što odanije počastili ovog Uskrsa“.


Iz dana u dan okružuje nas mnoštvo riječi, mnoštvo informacija. Nikad u povijesti čovjek nije dnevno dobivao toliko informacija, toliko riječi. Tiskani i elektronički mediji, a i izravni sugovornici natječu se tko će dati, ali i primiti više informacija. Gdje je u svemu tome Božja riječ?! Može li se ona probiti kroz mnoštvo tako privlačnih vijesti i informacija? Nije li često puta stavljena u stranu, pa i od nas kršćana uz ispriku „nemam vremena“? Zato je ova molitva koju upravljamo Gospodinu, da nam pomogne da nađemo vremena za slušanje njegove riječi, itekako važna. Korizma nas poziva na odricanje. Odričemo se nečeg manje vrijednog i manje važnog da bismo zadobili ono što je najvrjednije. Riječ Božja nije samo slušanje ili čitanje, ona pretpostavlja otvorenost uma i srca da nas ta riječ prožme i postane stvarna i djelotvorna u našemu životu. Riječ Božja je i zahtjevna. Ona nas ne mami tjelesnim užicima i jeftinim obećanjima.

Ona traži nošenje svagdanjeg križa. Ona traži nasljedovanje Učitelja, Isusa Krista. Ona nas kroz smrt vodi u život. Uskrs je radosna proslava života. Proslava ovozemaljskog vremenitog života, ali i još više vječnoga života u zajedništvu s uskrslim Gospodinom. Pođimo, braćo i sestre, zajedno tim putem jer ćemo na taj način počastiti Krista u proslavi ovogodišnjeg Uskrsa.

Neka vam je svima sretan i blagoslovljen Uskrs.

 
mons. Josip Mrzljak
varaždinski biskup


http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=19220:uskrsna-poruka-varadinskog-biskupa-monsinjora-josipa-mrzljaka&catid=290:vijesti&Itemid=506 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=19220:uskrsna-poruka-varadinskog-biskupa-monsinjora-josipa-mrzljaka&catid=290:vijesti&Itemid=506)

Citat:
Citat:
Varaždinska TV, 24.12.2011., 20:00 vur
“Moj (kajkavski) put” o biskupu Mrzljaku
TV spominek z poznatemi kajkavci „Moj put“ ov put predstavla biskupa Mrzlj(a)ka.
Priredil vlč. Maksimilijan Milan Herceg

Varaždinske vesti
BROJ 3494    20. XII. 2011.

BOŽIČNI INTERVJU Mons. Josip Mrzljak, varaždinski biškup, priseča se mladosti i bakinoga brata bl. A. Stepinca

Bili smo siromašneši i raduvali se sakomu daru


Bogek (Božić) se predi doživlaval za-izres kak verski blagdan, a sad prevladava ono svetovno. Slavi se obile darov i hrane na stoli, a premalo se čuje poruka vere. Jako je važno slušati i čuti Bogeka (Božiča). Ne samo slaviti neg i čuti ke nam poručuje, veli biškup Josip Mrzljak

Jena smo od retke biskupij i po Obitelskom centru kak posebnomu mestu okuplajna obiteli

Ministreral sem svemu pravujcu bl. Alojziju Stepincu, teri je vutecal na-mene kak i na mnoge druge

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg40695/#msg40695 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg40695/#msg40695)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 03, 2013, 01:14:38 poslijepodne
Primli zajca za jajca

Povezanost zajca z tradicijum vuzmenoga jejca još navek ne jasna, maker je plodnost zajcov vusko povezana z prolečom.

Sledeče dve hipoteze se gusto navodiju.

1)
Nektera rano slikana vuzmena jajca kažu sliku z tri zajce* - ilustraciju (od) tre zajcov z vukupno samo tri vuva,  pri terem, poradi "dvojne vuporabe" vuv senok saki zajec ima dva vuva. To je des poznati symbol Svetoga Trojstva (Otec, Sin i Duv Sveti) (prvotno značejne ne jasno). Morebitno bi se od tega prikazajna moglo dojti do zajcov kak dobavlačov jajec.

* Slika (prikaz) z tri zajce
http://en.wikipedia.org/wiki/File:Paderborner_Dom_Dreihasenfenster.jpg (http://en.wikipedia.org/wiki/File:Paderborner_Dom_Dreihasenfenster.jpg)

2)
Na jenomu mestu v Svetomu pismu (Biblije), v psalmu 104,18 EU, pripoveda se o starešomu prevodu "zajca". [6] Razlog za to bil je latinski prevod Izreke 30,26 EU ", v tere je Jeronim (Hieronymus) hebrejskoga "šafan-a" (hyraxes, damani) prevel z  „lepusculus“ (zajček) [7]. Od kesne antike ovo mesto je tumačeno kak simbol za slabe lude (zajci), teri išču pribežišče v stene (Krist). Ovo tumačejne je temel simbolike zajca v krščanske ikonografije.


Zvir
((k)wikipedia na nemačkomu):
http://de.wikipedia.org/wiki/Osterhase (http://de.wikipedia.org/wiki/Osterhase)

Citat:
    Radujte se

    Radujte se! Je, radujte se
    kajti Jezuša v grobu ne več.
    Večni žitek z njim nam se ponuja,
    delo je postala Njegova Reč.

    prof. Želko Funda
http://www.forumgorica.com/obitelj-i-drustvo/sretan-uskrs/msg50721/#msg50721 (http://www.forumgorica.com/obitelj-i-drustvo/sretan-uskrs/msg50721/#msg50721)

Citat:
Zagorski list
e-vundano 2013-03-28

Iz bakine pučke bilježnice

Pisanice


Pitali smo baku kako su se nekada radile boje za pisanice jer ih nije bilo za kupiti kao danas.
- Če sme šteli črljenu pisanicu, farbali sme ju z crvenim lukom ili z ciklju, z bobica biezge (bazge) če sme šteli da bu črna, z kuoru od hrasta za hrđavu (smeđu) boju. Spretneše babe pisanicu znaju napraviti i zelenu tak da ju pofrbaju z puorilukom. A onda se pisanice nacifraju z voskom i denu vu košaru vu štere je slama ili mlada detelja ak je zrasla do Vuzma.

Piše: Zoran Gregurek

Obširneše:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg50715/#msg50715 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg50715/#msg50715)

Citat:
Zagorski list
br. 490 / leto 10. / 26.03.2013 / cena 9 kun
e-vundano 2013-03-30

Za dušu, za spomenek

VUZEM


H večer na Veljiku subotu gazdarice su pririhtale koštu tera se je nesla na blagoslof rane h jutre na sam Vuzem. Ni jedna hiža, tak nie bila siromašna da nie imiela barem malji komaček suhuga mesa, gibanicu, kugljif, hren i pisanice.

Bilje bi ljiepe gda bi kak negda familjija bila skupu barem na veljike svetke i med sobu vodila spomenke. I h tak kratkem cajtu priljika je te da jedni druge radujeju z topljinu skupnuga življenja. Željim vam sem SREČEN VUZEM. Vuzem teri nek nebu same jeden dan nek cielje vaše življenje. Unda je žrtva i poruka Isusa našla dom h vaše familjije.

Piše: Nevenka Gregurić

Obširneše:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg50716/#msg50716 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg50716/#msg50716)

Zbor GŠ Ivan Zajc - Popevke sem slagal, 02:42

Zbor GŠ Ivan Zajc - Popevke sem slagal (http://www.youtube.com/watch?v=Poh3k8kSB6Q#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 11, 2013, 09:36:14 poslijepodne
JAPA NAŠ

Japa naš kteri si f 'nebesih,
nek sesvete ime Tvoje,
nek prihaja cesarstvo Tvoje,
nek bu volja Tvoja,
kakti na nebe tak pa na zemle.
Kruhek naš sakdajni nam
daj denes
ter odpuščaj nam dugi naše,
kakti mi odpuščamo dužnikom našim,
ter naj nas fpelati vu skušnje,
nek nas zbavi od sekih hudobah.
Amen.


http://sh.wikipedia.org/wiki/Dijalekatski_uzorci (http://sh.wikipedia.org/wiki/Dijalekatski_uzorci)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 17, 2013, 10:34:07 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, TRAVEN 2013.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Pred nami so izbori, kaj ne bodete glasa pofratili…

Znate kaj, nebrem nikak razmeti kak mi šteri hodamo k meši, molimo se našemo dragomo Božeko, a posle meše idemo glase davat, kak je to red. No, nej znati kaj se znami pripeti na tomo kratkomo poto od cirkve do birališta, jerbo nejvečpot glasa damo onima šteri ne delajo stisko v cirkvi, šteri se cirkve vugiblejo i šteri ne verjejo da Božek postoji, ali zato imajo črlene knjigice?


    Naš i vaš brat po Božeko, pajdaš, prijatel, gvardjan,župnik, dekan, glavni i odgovorni za ova naša i vaša Zvona, fra-pater Stanko je odišel v penzijo. Najme kaj, v tjedno mam posle Vuzma i vuzmene šunke je pater Stanko preslavil svoj 65-ti  rođendan, 65-ti imendan i četrdeset let kak je velečasni, očem reči, otkak se dal Božeko vu roke i z obedva uvjeta (leta i radni staž) se preselil na grbačo ministra za peneze Slaveka Liniča. Odišel je v penzijo, ali ne i vu mirovinu, jerbo je još dosti posla vu Božekovaj goricaj, a vsi znamo da se naš dragi Božek tak lefko ne rešavle dobrih težakov jerbo je žetva velika, a težakov premalo, tak da nam ne preostaja nikaj drugo nek da zaprosimo našega nebeskoga Japeka kaj mo podari zdravja, mira, dobre vole (vse drugo zna i more, to je več pokazal za prvih 40 let) kak bi mogel još dugo, dugo hrmbati po goricaj vu štere ga je Božek pozval pred četrdeset let. A kaj mo nek ja, kak potepuh šteri se, z Božekovom dobrom voljom, klatarim po ovomo sveto? Kaj? Samo jedno bi mo štel reči: Nek nam Božek da kaj bodemo još dugo skup živeli na sveto i kaj bodemo to željo obnavljali vsako leto. I to skupa!

      Pred nami so novi izbori. Znova bodemo, vu majušo, hodali glase davat i zbirali one šteri nas bodejo vodili i z nami gospodarili vu ove štiri leti kaj so pred nami. I to tu prinas doma, očem reči, zbiramo župana i gradonačelnika. Neje nam to prvipot, pak znamo kaj nas čaka. Moram vam to reči jerbo mi of moj črvek ne da mira. Znate kaj, nebrem nikak razmeti kak mi šteri hodamo k meši, molimo se našemo dragomo Božeko, a posle meše idemo glase davat, kak je to red. No, nej znati kaj se znami pripeti na tomo kratkomo poto od cirkve do birališta, jerbo nejvečpot glasa damo onima šteri ne delajo stisko v cirkvi, šteri se cirkve vugiblejo i šteri ne verjejo da Božek postoji, ali zato imajo črlene knjigice? Nej znati je li hodamo k meši z figom v žepo, a na izboraj zbogradi toga našega međimorskoga jala nedamo glase našemo pajdašo, sosedo ili pak onomo šteri stoji (ili pak sedi v klecali) polek nas v cirkvi. Kulikopot sam vam govoril, dejte se Božeko v roke predi nek idete glase davat i unda bodete znali i veruvali kak oni šteri z vami pajdašijo, šteri z vami delijo Božjega blagoslova, da so to pravi ljudi i sam oni morejo donesti reda i v politiko, a z tem i bolše zutra za vse nas, kak vu grado, tak i vu ovomo našemo malomo Međimorjo. Najte biti neverovani Tomaši, nebret vse napre videti i sprobati, treba našaj pajdašaj dati priliko kaj pokažejo vse ono kaj znajo. Kaj mi ne bodete posle gombali kak sam vam nej rekel! Lepo dejte svojega glasa onima štere nejbole poznate i onima šterima verjete, a nej onima šteri so i do ve trošili naše peneze, a za cirkvu so nikaj ne davali. Ak mi šteri hodamo v cirkvo punimo gracko ili pak županisko kaso unda nas nekaj z te kase pripada. Nebrejo sam dobavlati oni šteri se shajajo vu vatrogasnim i zadružnim domima ili pak v labodoritaškim klubima, treba dati nekaj i nam šteri hodamo v cirkvo. Vsakomo svoje jerbo vsaki si nekaj zaslužil. Verjem da ste me razmeli i da bodemo vsi zadovoljni posle izborov.


Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVI, br.4, traven 2013. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b- (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-) 4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01, 15:00 http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk) 

Citat:
DA  MI  DAJU  DEČKE  IZBIRATI
(SAMOBORCI  PIJU  VINO  Z  LONCI)


Da mi daju dečke izbirati,
da mi daju dečke izbirati.

ref.:  Traj laj lajla, lajla, lajla, lajla,
         traj laj lajla, lajla, lajla, laj.

Ne bih znala koga bi izbrala,
ne bih znala koga bih izbrala.

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/popevke-sem-slagal-i-recice-bral-kaj-danke-i-kaj-nocke/msg30705/#msg30705 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/popevke-sem-slagal-i-recice-bral-kaj-danke-i-kaj-nocke/msg30705/#msg30705)

SAMOBORCI PIJU VINO Z LONCI by Grupa Samoborski Maestral, 02:21

SAMOBORCI PIJU VINO Z LONCI by Grupa Samoborski Maestral (http://www.youtube.com/watch?v=XGSfGx3IbG4#ws)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 17, 2013, 10:35:02 poslijepodne
04/05/2013
HRVATSKE NOVINE
Tajednik Gradišćanskih Hrvatov

Životni stil

Ste znali? Nešto o poštovanju Divice Marije u maju?
 
U misecu maju vjerniki rado jaču marijanske jačke. To ima povijesne korene. Misec maj je posvećen „najlipšoj ženi od svih žen“, se veli.


Pretpostavlja se, da su jur u sridnjem vijeku započele pobožnosti Divici Mariji na diku. U baroku su majuški oltari i majuške pobožnosti doživljavale svoj procvat. Ali stoprv od sredine 19. stoljeća su se iz Italije počele širiti u cijelu Europu. U 19. stoljeću je ova vrst pobožnosti slišila vjerskim vježbam i nastala je čvrsta vjerska tradicija.
 
U zadnji desetljeći se nekadašnja atraktivnost tih majuških pobožnosti rapidno smanjuje. Doma se još kumaj kinču marijanski oltari. Prljekoč se je obitelj sastajala pred štatuom Divice Marije, ka je bila središće kiticami nakinčenoga oltara. Onde su jačili marijanske jačke, molili očenaše i meditirali. Kod nas se u crikva još svenek održavaju vičernje, i sa sakramentalnim blagoslovom. Papa Pavao VI. je u svojoj encikliki „Mense maio“ vjernike pozivao na poštovanje Divice Marije u obliku molitav i jačak. Na temelju pobožnosti človik pokušava interpretirati svoj žitak iz vjere i najti rituale. Ovde nisu u pitanju odredjene vjerske i teološke istine, nego samo izraz vjere.


http://hrvatskenovine.at/clanak/04-05-2013/ste-znali-nesto-o-postovanju-divice-marije-u-maju (http://hrvatskenovine.at/clanak/04-05-2013/ste-znali-nesto-o-postovanju-divice-marije-u-maju)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

FA SKUD-a ''Ivan Goran Kovačić'' - Gradišćanske jačke, 06:13

FA SKUD-a ''Ivan Goran Kovačić'' - Gradišćanske jačke (http://www.youtube.com/watch?v=0mA3eTQc834#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 18, 2013, 11:54:59 poslijepodne
G)  DUHU SVETOM

Hodi Duv Sveti


1.

1.   
Hodi Duv Sveti pamet rasveti
Reč Božju nam dej razmeti
Dej stvorejnu Bože svomu
Po putu oditi pravomu
K Tebe Bogu dojti svomu.
 
2.   
Mudrost razum, svetovajne
Dej pobožnost, jakost, znajne
Strav nam sake dej gre 'ote
I tak z dare Tve dobrote
Razveseli nas sirote.

3.   
Ravnaj sveto govorejne
Krepi srca i čuvejne
Dej nam živo veruvati
Vu te trdo dej vufati
Dej nam život vekuvati

4.   
Hodi o Duv da spoznamo
Krepost Tvoju i pevamo
Z Ocem, Sinum prevelika
Od sakoga naj jezika
Bude Tebe na vek dika.


2.
Dika Tebe Višni Bog na čuvšem podevčejnu
Saki od nas znati more pravi put k zveličejnu
Pojnem nam je hoditi i nigdar ne bluditi.
Na svetu je prava mudrost po krščajnski živeti
Čast, bogatstvo saka radost mam oče preleteti
Samo navuk Jezušev ostal bude vek vekov.


3.
Denes nebo se otpira denes Jezuš nam pošila
Od dvora nebeskoga dara Duva Svetoga.
On se zove veselitel naroda krščajnskoga
Sedem darov nadelitel od stola nebeskoga.


4.
Falemo Duva Svetoga
Ki Ljubav je vu Trojstvu
Dika mu budi v nebu
I Ocu Bogu i Sinu skupa velika.


5.

1.   
Čujte čujte krščeniki vezda lep veseli glas
Poslušajte skupa zbrani mili Jezuš zove nas
Znami oče govoriti od blaženstva nebeskog
Po namesniku vučiti kak se mora lubit Bog.

2.   
Sveti Duv Tebe prosimo pamet našu resveti
Reč Božu znati želimo dej nam dobro razmeti
Geni srca se nas ludi naj počuju Boži glas
Z nami Ti navekaj budi anda Jezuš bu pri nas.


Zvir:
"Plemeniti puti" Vojka Miklaušičovoga
http://www.forumgorica.com/kajkavski/%27plemeniti-puti%27-vojka-miklausicovoga/msg45116/#msg45116 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/%27plemeniti-puti%27-vojka-miklausicovoga/msg45116/#msg45116)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

fra Zvjezdan Linić govori o darovima Duha Svetoga, 07:53

https://www.youtube.com/watch?v=6gkwMnXMxSo (https://www.youtube.com/watch?v=6gkwMnXMxSo)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 20, 2013, 05:44:06 poslijepodne
Blagdan Duva Svetoga

Des je du(ho)vski pondelek, teri v nektere država ne delatni dan.

Čera je bil blagdan Duva Svetoga. Duv Sveti je jen - ne više duvov. "Du(ho)vi" je doslovno prevzeto ze staroslavenskoga, de je to genitiv jednine.
Ov blagdan slave katoliki, pravoslavci i mnoge druge krščanske Cirkve.

http://www.radio-mreznica.hr/vijesti/19-5-2013/blagdan-duhova-rodjendan-crkve (http://www.radio-mreznica.hr/vijesti/19-5-2013/blagdan-duhova-rodjendan-crkve)

Citat:
Kada je započela era Duha Svetoga? (1)

Pedeseti dan po Jezuševom goristanju svečujemo Duhe. Timi svetki je u povijesti človičanstva mnogo dovršeno i zadobilo svoju puninu i svoj smisao. Kristuš, ki je bio mrtav, ki se je goristao i ki je uzvišen unebostupljenjem, je dovršio svoje djelo izlivši svojega Duha na apoštole. Tako je svoje djelo izvršio do punine.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg44189/#msg44189 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg44189/#msg44189)
Citat:
Idu dari …

Sedam darova Duha Svetoga

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg44188/#msg44188 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg44188/#msg44188)
Pridi sveti Duh, 02:02

Pridi sveti Duh (http://www.youtube.com/watch?v=1JTzOqAMeYo#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 20, 2013, 05:46:44 poslijepodne
Glasnik Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linić
DUHOVNI STUPAC, 02.05.2008.

Svake godine slavimo blagdan Duhova, tj. blagdan Duha Svetoga
Treba nam Duh branitelj


Isus je obećao svojim učenicima da ih neće ostaviti. Oni ga, doduše, ne mogu više zadržavati uza se na onaj način kako su to bili naviknuli za Isusova zemaljskog života. Oni ga neće gledati tjelesnim očima niti će moći svojom rukom dodirnuti njegovu. Ali, Isus ostaje prisutan na nov, uskrsnuli način. Takvu svoju uskrsnulu i trajnu prisutnost daje nam Isus po Duhu Svetome.

Svake godine slavimo blagdan Duhova, tj. blagdan Duha Svetoga. Isus taj Dar, Treću božansku osobu, voli zvati i Braniteljem. Obećava učenicima da ih neće ostaviti bez obrane, bespomoćne. U parnicama pred sudovima potreban nam je advokat, branitelj. Isus tim rječnikom govori i o Duhu Branitelju. Kad vas budu povlačili po sudovima radi Imena mojega, ne bojte što i kako ćete govoriti: dat će vam Duh u onaj čas.

Dok su bili uz Isusa, on ih je branio, on je stajao iza njih, on ih je podržavao i ulijevao im sigurnost i nadu. Na osobit je način to bilo istaknuto u času kad su Isusa uhitili u Maslinskom vrtu. Tada je tražio od onih koji su došli po njega da njegove učenike puste na miru. Kad su farizeji prigovarali njegovim učenicima da ne peru ruke kako to traže rigorozni propisi u Židova, onda ih je Isus uzeo u obranu i protumačio im zašto oni tako čine; kad su ih napadali da ne poste, a drugi učenici drugih učitelja poste, opet ih Isus uzima u obranu.

Ni sada ih neće ostaviti bez obrane. Njega nema na vidljiv način. Ali, po Duhu i u Duhu bit će im još bliže; bit će im na svakom mjestu i u svim okolnostima, u svakom trenutku intenzivno prisutan. To je tajna Duha Svetoga. Jednako će tako apostoli biti potrebni obrane u daljnjem životu i djelovanju. Djela apostolska govore o brojnim uhićenjima, istragama, utamničenjima, kaznama i progonstvima. Konačno će apostoli biti ubijeni poradi imena Isusova. Nije tu Branitelj zatajio, nego je Ljubav pobijedila. Isus im je dao hrabrosti i snage da se ni smrti više ne boje. Ima tajna vječnog života i vječne ljubavi koja je jača od strepnje pred smrću.

I nama treba Duh Branitelj. Treba nam Duh Sveti da se snađemo u pravednim težnjama da obranimo istinu ili pravednu stvar. Treba nam Duh Sveti da se obranimo pred nepravdama ovoga svijeta. Treba nam na poseban način Duh Sveti, Duh Branitelj, da nas neprestano brani od nas samih u brojnim slabostima i od gluposti. Često smo skloni na mržnju uzvratiti mržnjom: treba nam Duh Branitelj da nas zaštiti od tog pogubnog instinkta mržnje. Skloni smo popustiti nagonskim željama za sebičnim užitkom: treba nam Duh Sveti, Duh Branitelj, da nagoni ne ovladaju nama nego da mi vladamo njima i uređujemo ih po pravilima odgovornosti života i ljubavi. Treba nam Duh Branitelj da nas obrani od naših zlih sklonosti, da nas obrani od naših sitničavosti i sebičnosti kako bi nam svima bilo ljepše. I nama ga je Isus obećao; i nama ga Isus daje. Molimo za Duha Svetoga, Branitelja!

http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?sif=1121&tip=108&tempg=2008 (http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?sif=1121&tip=108&tempg=2008)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

fra Zvjezdan Linić - 005 - Duh Sveti u čitanjima Crkve i duhovsko bdijenje, 1:00:05
www.radiomarija.hr (http://www.radiomarija.hr)

fra Zvjezdan Linić - 005 - Duh Sveti u čitanjima Crkve i duhovsko bdijenje (http://www.youtube.com/watch?v=8t-SmjJ3YL0#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 20, 2013, 05:50:50 poslijepodne
PESMA TROJAČKA DUHU SVETOMU

Dojdi k nam, o Bog Duh Sveti,
Rieč Božju nam daj razmeti:
Dej stvorenju, Bože, tvemu
Po putu hodit pravemu,
K tebi Bogu dojti svemu!

Dojdi o Bog Duh Stvoritelj,
Čistih srdec ti ljubitelj:
Vse neč isto dej odstrani,
Vu nama se dej nastani,
Srce naše ti premieni.

Ravnaj sveto govorenje,
Kriepi srdca i čutenje:
Dej nam živo veruvati,
Vu te tvrdno se ufati,
Tebe ljubit', vuživati!

Mudrost, razum, svetuvanje,
Dej pobožnost, jakost, znanje,
Strah nam vsake dej grehote,
I tak z darmi tve dobrote
Razveseli nas sirote!

Hodi, o Duh, da spoznamo
Kriepost tvoju i pevamo:
Z Otcem, Sinem prevelika
Od vsakoga naj jezika
Budi tebi naviek dika. Amen.


Zvir:
DR. ZVONIMIR KUREČIĆ
KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
VU SV. IVANU ZELINI, 2012.
str. 9
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

PESMA TROJAČKA DUHU SVETOMU
05:00-08:15
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2009. 01.
, 15:00

Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2009. 01. (http://www.youtube.com/watch?v=UxrmAmUBRsc#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 02, 2013, 11:14:30 prijepodne
12. lipna 2012.

                                     Telovo  

V katoličke cirkve ot trinajstoga stoleča napravlen je blagdan terem se slavi sečajne kat je napravlena euharistija na Veliki četrtek.

Taj blagdan zove se Telovo a navek se slavi prvi četrtek posle Svetoga Trojstva.
Verniki su slavil Jezuševu prisutnost tera je bila posvečena ostije.
Krščani su vu ono vreme imali veliku želju za gledajnem posvečene ostije.
Jel su mislili da ak glediju ostiju da je isti učinek koj i pri pričeščivajnu.
Tak je i ta želja za gledejnem Presvetoga pri meše dovela do podizajna posvečene ostije.Svetek Presvetoga Tela i Krvi Jezuševe, svetek je Sakramenta v terem se na neveroveten i neopisani način daruje Boža lubaf i milosrđe.

Tak i navek bilo v Turopolu a naši Lomičani išli su na Goricu de je bila velika prošecija a po vulice su bile napravlene velike senice sve v cveču i okičene z rožama. Došli su i vatrgasci z naše negdašne fare Naveštejna Blažene Device Marije. Naravno i lomički vatrogasci su navek bili na prošecije lepo oblečeni v uniformami a sudec Plemenite sučije dal je na piće kaj su si posle meše popili pri Popoviću.

Nakom drugog sveckog rata više udruge nisu išle v prošecije ali još se taj blagdan održaval v Šenoine ulice de su bile postavlene senice a deca v beline su nosile latice cvetja. To je tak trajalo negde do iledu 955.leta a onda više nisu smele cirkvene prošecije iti po ulicami.

Nakom takozvane demokracije ot 1990. leta moglo se opet iti z prošecijom po ceste jel su cirkva i oni teri su to branili potpisali pakt o nenapadajnu.
Najprije su obnovlene Telovske procesije na Gorice u vreme župnika Jože Frkina a pret par let su i Velikomlačani obnovili telovsku navadu.

https://picasaweb.google.com/100432003438502310335/TIJELOVO2012UVelikojMlaci# (https://picasaweb.google.com/100432003438502310335/TIJELOVO2012UVelikojMlaci#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * *

Tijelovska procesija u Velikoj Gorici, 2012, 05:25

Tijelovska procesija u Velikoj Gorici, 2012 (http://www.youtube.com/watch?v=nhuC7lF1-J4#ws)


Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 08, 2013, 11:34:26 poslijepodne
Varaždinske vesti

Promišljanje

Blagost i poniznost

Tehnologija može zamijeniti naše fizičko srce i produžiti nam fizički život, ali ne može zamijeniti ono srce po kojem je čovjek zapravo čovjek, srce koje osjeća, koje je sposobno voljeti i biti za drugog. Takvo srce slavi blagdan Srca Isusova i potiče nas da molimo: „Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome!“


Piše Anita Posarić


Biti blag i ponizan zasigurno nije recept za biti uspješan u današnjem svijetu. Velika želja i potreba za vlašću, za dominacijom i uspjehom gura na margine društvenog života svaku suosjećajnost, blagost, poniznost, milosrđe. Čini se da te osobine gube svaki smisao i nemaju mjesta u svakodnevici. A opet, svi se želimo okružiti ljudima koji posjeduju upravo te osobine. Mislim stoga da se samo prividno one žele ukloniti iz javnog govora, medijskog prostora, a nažalost i naših međusobnih razgovora. Gotovo je nevjerojatno koliko danas čovjek treba vježbati oko za prepoznavanje dobrote i ljepote u svijetu. Ne zato jer nema iskustvo dobrog i lijepog nego jer je sve drugo glasnije i zaokuplja pozornost. Toliko smo postali preopterećeni kalendarom i popisom dnevnih obaveza da zaboravljamo zaustaviti se, i biti sa svojim bližnjima.

Ovih dana vidjela sam na internetu jedan video koji govori o opasnosti izolacije i otuđenja koje nam donosi tehnologija. Taj kratak video prikazuje ljude u različitim životnim situacijama kako koriste svoj mobitel i ne vide svoje bližnje, odnosno izoliraju se od njih iako su fizički zajedno. Jedna od upečatljivijih scena prikazuje oca koji tipka po mobitelu, a na stolu ispred njega bojica sama crta po papiru. Otac se zamisli, gasi mobitel i u slijedećem kadru vidimo njegovu malenu kćer kao dovršava taj crtež i priča sa svojim ocem.

Da me ne bi krivo shvatili, nemam ništa protiv tehnologije jer nam na mnoge načine olakšava život, ali se pitam što radimo s onim slobodnim vremenom koje nam je uštedjela ta tehnologija? Ili, koliko su naš način života i naši odnosi postali tehnicirani, koliko smo iz njih izbacili osjećaje blagosti, suosjećajnosti, koliko se suživljavamo s potrebama naših bližnjih? Tehnologija može zamijeniti naše fizičko srce i produžiti nam fizički život, ali ne može zamijeniti ono srce po kojem je čovjek zapravo čovjek, srce koje osjeća, koje je sposobno voljeti i biti za drugog. Takvo srce slavi blagdan Srca Isusova i potiče nas da molimo: „Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome!“


http://varazdinske-vijesti.hr/promisljanje/blagost-i-poniznost.html (http://varazdinske-vijesti.hr/promisljanje/blagost-i-poniznost.html)

Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spoved (Ak sem ti srčeko ranil), 02:45

Spoved (Ak sem ti srčeko ranil) (http://www.youtube.com/watch?v=HKGxco9RftA#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 05, 2013, 11:26:34 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, LIPEN 2013.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Kaj se pripetilo

Minulo je proščeje na čakoskomo Jugo. Fletno se je dosmickal trinajsti junjuš, čuda predi nek smo se nadjali. Vsega je bilo sam ga nej bilo gvirca. Rekel sam vam več da je Tončekovo godovno došlo jako fletno, pak so se licitari niti nej znašli ili pak jim je gvirc sfalil. Zbajali smo gradonačelniko da se to nesme pripetiti kaj ga na Jugo nega gvirca na proščejo i  obečal je da to bode zrihtal. I morem vam reči da se je gvirc točil več v nedelo gda se obslužavalo prvišče proščeja.


                                                 
       Minulo je proščeje na čakoskomo Jugo. Fletno se je dosmickal trinajsti junjuš, čuda predi nek smo se nadjali. Pater Drago je dopelal našega domačega fra-patera Perija Horvata kaj nas je črez tri dni prepravlal za godovno svetoga Tončeka Padovanskoga. Mislim da se več ne moram faliti da je to i moje godovno jerbo to tak i tak nebrete nikak zapamtiti, jerbo mi je niti nišči ne čestital. V četrtek, na samo godovno, bilo je hajdig ljudi, a i dece, v cirkvi, došel je i naš varaždinski biškup Josip Mrzljak, šteri je služil glavno poldnevno mešo. Na večernjo proščenjarsko mešo došel je i novi gradonačelnik, gospon Štef Kovač. Bil je tu i Romano Bogdan, jegova desna roka. Naš južni mužikaš, Laci Vargov, je dopelal svoje dečke z Dixilend benda šteri so zabavljali proščenike vse do kmice, na Tončekovomo trgo. Vsega je bilo sam ga nej bilo gvirca. Rekel sam vam več da je Tončekovo godovno došlo jako fletno, pak so se licitari niti nej znašli ili pak jim je gvirc sfalil. Zbajali smo gradonačelniko da se to nesme pripetiti kaj ga na Jugo nega gvirca na proščejo i  obečal je da to bode zrihtal. I morem vam reči da se je gvirc točil več v nedelo gda se obslužavalo prvišče proščeja. Ringišpili, auteki i vse ostalo kaj spada k proščejo je delalo celi tjeden tak da so deca ne bila nikaj na špoto. Pak je sveti Tonček pravzaprav svetec vsih nas, a posebno dece, tak da je to čistam vredo kaj so deca bila na celomo proščejo, a mi stareši smo v četrtek morali piti špricere, oliti, gemište, kaj nam je opče ne teško palo. 

       Nikak se ovo leto nebremo ziti, očem reči, pomiriti z tem vremenom. Zima je trajala dugo, ne dugo nek prekpreveč dugo. Pak smo još par dni predi južnoga proščeja kurili, a unda pak so se hapile velike vročine. Ne se je bilo ruon lefko prešaltati z plus pet na plus tridestipet. Čim je dragi Božek par dni za redom tak fest kuril več so nas, z vsih strani, bombarderali z savjetima: Kak zbeči toplinskoga udara? Treba čuda vode piti ( gemište je nišči ne spomenul ili pak mrzlo pivo), tre se furt v hlado držati i ne hoditi po sunco. Vse je to vredo i dobro za penzionere, a ne znati kak si to vse nek skombinerajo težaki. Isto tak vam morem reči da je nišči ne došel na to misel kaj bi po toj velikoj vručini došel v cirkvo gde je debeli, ak ne i najdebleši hlad. Tam si čovek more počinuti i telo i dušo. Kuliko vidim, ve dok je minula škola i dok je došlo leto vse meje ljudi i dece dohaja v cirkvo. Ve dok imajo več časa ve se okrajajo od cirkve, ali zato nigdi drugdi ne sfalijo. Ak imajo cajta za vse drugo unda si morejo zeti i to jedno vuro, v nedelo, kaj se malo pospominajo i z dragim Božekom..

       Dragi Božek je pozval k sebi na račun doktora i zobara Štefa Jurasa v jegovom 66. letu. Verjem da ste ga viđuvali, skorom vsako nedelo, pre meši v deveti vuri, na svojemo stalnomo mesto pod korošom župne cirkve Svetoga Mikloša biškupa. Moral sam vam to reči jerbo smo pajdašili pune tridestitri leti. To je pol jegovoga živleja, a čuda več kak pol od mojega. Čuda toga smo skupa prešli, dobroga i hudoga, ali morem vam reči da je čuda vejč bilo dobroga. Mogli ste nas skupa videti v klubo Katoličkoga doma gde smo bili na druženjo i okrepi posle meše. Dragi Božek, kak naš zadji sodec zna za vsakoga od nas kaj je i kuliko čega zaslužil, a on je navek bil takši kaj nam je opraščal i šenkal sve ono kaj smo zahuzali, a nagradil nas je za ono kaj je bilo dobro. Moj prijatel Štef je vsima pomogel, šteri so ga prosili, pak bode i on dobil ono kaj si je zaslužil, Božek zna kaj dela.

Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVI, br.6, lipen 2013. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b- (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-) 4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01, 15:00 http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk) 


Žiga u Lisinskom - Na Ivanje v Gorčeni prošćenje, 03:30

Žiga u Lisinskom - Na Ivanje v Gorčeni prošćenje (http://www.youtube.com/watch?v=mwrUX002_og#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 03, 2013, 11:28:48 prijepodne
Varaždinske vesti
e-vundano srpna 2013.

Promišljanje

Piše: Anita Posarić

Uslišanost naših molitava

Vjerujem, poštovani čitatelji, da ste se u svom vjerničkom životu često susretali s pitanjem molitve i njezina uslišanja. Upravo je evanđeoski tekst koji ćemo čuti sljedeće nedjelje polazišna točka za sve one koji žele naučiti nešto o kršćanskom poimanju molitve. Na molbu apostola, “Gospodine nauči nas moliti...” (Lk 11, 1), Isus nam predaje molitvu Očenaša, ali ne samo to. U nastavku nas poučava o uslišanosti naših molitava.


Dakle, nakon što je učenicima dao „formulu“ Očenaša, Isus im donosi dvije prispodobe o molitvi. U prvoj govori o prijateljstvu i o tome kako će nam prijatelj ispuniti bilo koju molbu, došla ona u zgodno ili nezgodno vrijeme: „Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti.“ (Lk 11, 8 )

Tekst koji slijedi nakon ove prispodobe jamči uslišanost naše molitve: „I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.“ (Lk 11, 9-10)

U drugoj pak prispodobi Isus nadopunjuje svoju pouku o uslišanosti naše molitve i govori o tome kako Otac uslišava molitve: „A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu”. (Lk 11, 11-13)

Kada upućujemo molitve našem nebeskom Ocu, trebamo uzeti u obzir da je on Otac i da će uslišati molitve koje su za nas dobre, naprotiv, prijatelj je onaj koji se često neće pitati što je dobro za nas, već će nam jednostavno udovoljiti.

Pogledamo li naše međusobne odnose, lako možemo uočiti ovu zakonitost. Prijatelji će nas podržati u svemu, nastojat će odgovoriti na naše potrebe načinom koji nama odgovara, no naši roditelji ne rade ili barem ne bi trebali raditi tako. Oni će se uvijek pitati je li nešto dobro za nas i kamo nas naše želje vode. Koliko li će više o tome voditi računa naš nebeski Otac kada dolazimo pred njega s našim molitvama?


http://varazdinske-vijesti.hr/promisljanje/uslisanost-nasih-molitava.html (http://varazdinske-vijesti.hr/promisljanje/uslisanost-nasih-molitava.html)

Citat:
JAPA NAŠ

Japa naš kteri si f 'nebesih,
nek sesvete ime Tvoje,
nek prihaja cesarstvo Tvoje,
nek bu volja Tvoja,
kakti na nebe tak pa na zemle.
Kruhek naš sakdajni nam
daj denes
ter odpuščaj nam dugi naše,
kakti mi odpuščamo dužnikom našim,
ter naj nas fpelati vu skušnje,
nek nas zbavi od sekih hudobah.
Amen.


http://sh.wikipedia.org/wiki/Dijalekatski_uzorci (http://sh.wikipedia.org/wiki/Dijalekatski_uzorci)

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg51364/#msg51364 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg51364/#msg51364)

MAGISTER DIXIT! - JAPA NAŠ, 04:21

MAGISTER DIXIT! - JAPA NAŠ (http://www.youtube.com/watch?v=UvENoi9jILM#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 03, 2013, 11:31:38 prijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, SRPEN / KOLOVOZ 2013.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Vsi na Prcinkolovo, čakosko proščeje

No, nešterni hodajo i lojsajo od hiže do hiže i špehajo gde bi mogli nekaj fkrasti.
Ali so to ne oni šteri nemajo kaj za jesti, nek kradejo kaj bi več meli. Nejveč  pot so to oni zakajeni, čokoladni. Zato zaklenite vse kaj morete ili pak si pesa nabavite kaj bode i on skupa z vami pazil grunta i vse ono kaj imate.



Najte me krivo razmeti, ali moram vam nekaj reči. Pak što vam bode rekel ak vam ne bodem ja, vaš Tonček. Najme kaj, vsi znamo da se teško živi i da je vsaki den vse teži i teži vezati kraj z krajom, očem reči, resteči peneze štere dobavlamo od prvoga do zadjega.Vsi mi smo tak navčeni kaj unda vse vejč delamo, a meje trošimo, kaj bi si priskrbeli dostik penez za vse ono kaj nucamo. No, ali so nej vsi takši kak mi. Nešterni hodajo i lojsajo od hiže do hiže i špehajo gde bi mogli nekaj fkrasti. Ali so to ne oni šteri nemajo kaj za jesti, nek kradejo kaj bi več meli. Nejveč  pot so to oni zakajeni, čokoladni. Moral sam vam to reči kaj jif bodete prepoznali i kaj vam ne bode čudno kaj okoli gledijo dok so vas došli, tobož vodo prosit ili pak pitat či imate nekše staro železo za fkrej hititi. Dok hodajo okoli i zalukavlejo, unda hodajo pešice, jeden gledi i snima hiže na levoj strani vulice, drugi po desnoj, a slike skup mečejo dok dimo dojdejo. Zato vas prosim najte nikoga puščati na grunt koga ne poznate, zakleplite potno leso i potna vrata, zakleplite drvarnice, garaže, komore, pelnice, škedje I štale, mortik uspete nekaj spasiti. Rekel sam mortik, jerbo vseposot lohnijo, vse nalohnijo, a unda vam dohajajo na grunt z kamijonekom i otpelajo ono kaj so nakanili. Bili vi doma ili pak ne. To se vam nejvečpot pripeti tam gde so na grunto sam stareši ljudi šteri jim nikaj nebrejo. Ve vidite do čega nas je dopelela tus demokracija i tej kapitalizam gde ljudi očejo čim vejč meti i čistam jim je vsejedno kak so do toga došli. Naši stareši bi i rekli da je to kruh brez motike. Da bi jim trelo kruha, bi jim mi to drage vole dali, ali te kaj lojsajo po vulicaj, lohnijo i kradejo so ne željni kruha. Oni šteri nikaj ne delajo bi šteli meti tuliko kak mi ili pak i vejč, makar nigdi i nikaj ne delajo. Tak smo jif navčili, davlemo jim socijalno pomoč, dečje doplatke, a oni sam deco delajo I čakajo naše, odem reči , državne peneze. Jako sam najgerek kak dugo bodemo mi mogli to zdržati? Kaj si ne bodete gruntali da sam vam to napamet pripovedal, nej, pred nekaj vejč od mesec dni je naš pajdaš, prijatel i Vanovčar Gusti ostal brez kotla za žganico peči. Nebrem vam reči kakši je to špot za vse nas jegove pajdaše jerbo smo vsi pili žganico z jegovoga kotla i to z sadovja štero smo po vrtaj nabrali. Brzčas znate gda toga kotla nišči, pak niti policaji, ne bodo nigdar našli jerbo je več zdavnja.završil na nešternomo otpado. Isto tak je naš pajdaš i Putjančar Ivo ostal brez plugi, tanjurači i vsega drugoga kaj so mo poharačili z grunta i gledal jiv je dok so to pelali, a ne si je mogel pomoči. Još jempot vam ponavlam: zaklenite vse kaj morete ili pak si pesa nabavite kaj bode i on skupa z vami pazil grunta i vse ono kaj imate. Dragi Božek nam tu nebre preveč pomoči jerbo ovi čokoladni so nezerenoši i ne priznajo i ne posluhnejo niti našega Božeka
 
Pred nami je Prcinkulovo, proščeje u starešoj čakoskoj cirkvi svetoga Mikloša. Ovo leto bodo za te veliki svetek, za to glavno godovno dva proščeja. Frapatri i gvardjan pater Stanko oslužavleju 354. Prcinkulovo otkak je Mikloš Zrinski Čakoski dopelal fratre i patre v čakosko varoš i to od pondelka do petka ( 29.7. - 2. 8.), a čakoski turistički težaki obslužavlejo 49. Prcinkulovo i to od srede do nedele ( 31 .7.- 4. 8.). Kak i navek vsaki ima svoje, pater Stanko organizera proščeje v cirkvi i okoli cirkve, a turistički težaki vozijo po svojemo. Spominajo se, spominajo, ali kuliko vidimo, nej so se ruom nejbole dospomenuli. Nek si vsaki od nas zbere kaj mo paše i to tak kaj mo bode zadovoljna i duša i telo. Kak i navek, čakam vas na gvirco posle meše!

Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XIX, br.7/8, srpen/kovoz 2013. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b- (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-) 4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01, 15:00 http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk) 


KUD"KOPRIVNICA" Koprivnica: NA IVANJE V GORČENI PROŠĆENJE(Međimurje), 07:48

KUD"KOPRIVNICA" Koprivnica : NA IVANJE V GORČENI PROŠĆENJE(Međimurje) (http://www.youtube.com/watch?v=JLKpZj5wIZg#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 07, 2013, 09:00:05 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3580, 13.08. 2013.
e-vundano kolovoza 2013.

Promišljanje

Piše: Anita Posarić

Marija suradnica

Pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji duboko je ukorijenjena u hrvatskom narodu. Dovoljno je samo pogledati kolike su crkve i svetišta, Njoj u čast, nastale  iz vjere i pobožnosti hrvatskog puka u trinaest stoljeća kršćanstva na hrvatskim prostorima. Blagdan Velike Gospe koji slavimo ovog tjedna prilika je da preispitamo što to znači slaviti Mariju i njezino Uznesenje na nebo. Pokušavajući sažeti u jednoj riječi ono što mi se čini Marijina posebnost i najvažnija karakteristika izabrala sam riječ suradnica.



Samo je Mariji u potpunosti uspjelo biti suradnicom Božjom u ostvarivanju Njegova plana. Ne zaboravimo da je čovjek, kao vrhunac božjih stvorenja, od iskona izabran da bude Božji suradnik, ali je taj isti čovjek u svojoj slobodi bojkotirao Božji plan za ovaj svijet. Kada je uočio svoje sposobnosti i moć čovjek se počeo ponašati kao da mu Bog ne treba, počeo je stvarati vlastite planove za ovaj svijet  u uvjerenju da je njegov plan bolji od Božjega. A povijest nas itekako podsjeća kakav je to i koliko uspješan plan.

No, Bog ne odustaje od čovjeka. U povijesti punoj ratova, želje za vlasti i moći nad drugim, Bog odlučuje postati čovjekom kako bi njegov plan za ovaj svijet postao čovjeku jasan i prihvatljiv. Kako nije želio čovjeka spašavati svojom svemoćnom intervencijom Bog traži suradnika u svom pothvatu. I pronalazi ga u nepoznatoj nazaretskoj djevici Mariji. Njezino posvemašnje povjerenje u Božji plan omogućava Isusovo djelo spasenja.

I opet kada je Isus završio svoj život i kad ga je Otac uskrsnućem potvrdio kao pobjednika i izvorom istinskog života, čovjek ponovno sumnja u Njegov plan. Ovaj puta prigovori se odnose na Isusovu božansku narav u kojoj je Isusu bilo jednostavno ostvarivati Božji plan. A mi smo samo ljudi i tražimo do Boga da nam pokaže kako će završiti obični smrtnici koji s njim surađuju. I pokazao nam je to u uznesenju i proslavi Blažene Djevice Marije. Kada bi barem ovaj blagdan u svima koji će ga slaviti u svetištima diljem Hrvatske probudio želju da zauzetije surađuju s Bogom i njegovim planom za spasenjem čovjeka.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/promisljanje/marija-suradnica.html (http://varazdinske-vijesti.hr/promisljanje/marija-suradnica.html)
i(l)
(str. 8. sim
(vezilo funkcionera morti samo ograničeno vreme)
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3580.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3580.pdf)   
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)           

Citat:
Gospa Marija
(Antun Gustav Matoš)

Ima jedna mala gospa Marija,
Što sve mi draža biva što je starija.
Jer ona me je prvog trudno rodila,
Za ručicu me slabu prva vodila.

Prva me na ovom svijetu volila,
Prva se za mene Bogu molila,
Kupala me suzom, Bog joj platio,
Anđeo joj suzom suzu vratio;

Dojila me mlijekom svoje ljubavi,
Učila me ovaj jezik ubavi,
S kojim ću i onda slatko tepati,
Kada ću za plotom možda krepati.

Samo tebe volim, draga nacijo,
Samo tebi služim, oj Kroacijo,
Što si duša, jezik, majka, a ne znamen,
Za te živim, samo za te, amen!

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg26364/#msg26364 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg26364/#msg26364)

Klapa Janjevo - Gospa Marija (Antun Gustav Matoš), 03:28

Klapa Janjevo - Gospa Marija (Antun Gustav Matoš) (http://www.youtube.com/watch?v=d3lh3L8y1WY#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 07, 2013, 09:01:28 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, RUJEN 2013.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Spoved

Tak vam je pred tri – štiri leti sosed Pišta bil v Lurdo i tam je išel na spoved. Hajdig dugo je čakal na red, kak se to šika i vse je zbavil kak tre. Dok je došel vum, pital ga je pajdaš Tonča kak je bilo. Pišta mo se pofalil da je vse bilo v redo jedino je ne nejbole razmel kakšo pokoro mo je velečasni dal. Unda mo je Tonča pokazal da je bil pre velečasnomo z Poljske. Nejsam vam rekel da sosed Pišta malo slabeše čuje, ali kaj bode još jempot hodal na spoved ak je vse Božeko rekel, a on ga je najbrž razmel.

                                                                                                                                                                                                                                                           
    Vsako leto mi verniki hodamo k našoj i Božekovoj majkici Mariji na Bistrico, na Trsat ili pak v Međugorje kaj se tam žnjom pospominamo i stiha joj, onak v četiri oke, povemo vse kaj nas muoči i kaj jo prosimo nek nam i dale pomaže nositi naše križe štere nam je dragi Božek  ili pak mi sami, del na hrbet. Negda hodočastimo i v Ludbreg dok oni častijo i slavijo Presveto krf Jezušovo, a dok je prilika otpelamo se v Padovo našemo Svetomo Tončeko na spominek, Papi v Rim ili pak i k našoj Marijici v Lurd. Dok več idemo od hiže na sveti pot unda navek skoristimo priliko kaj odidemo i na spoved kaj je to pravo hodočašće i to onak kak dragi Božek i zapoveda. Makar nas naši fratri, patri, velečasniki ili pak župniki vučijo kak tre vse grehe ostajti v svojoj cirkvi i župi mi smo vam Međimorci, kaj se toga dotikavle, malo na svojo roko, pak nam je nekak leži otprti dušo i srce (čitaj: škreblico z grehima) pred nekim stranjskim, šteri nas ne poznajo i ne znajo otkod dohajamo i kam idemo.

   Tak vam je pred tri – štiri leti sosed Pišta bil v Lurdo i tam je išel na spoved. Hajdig dugo je čakal na red, kak se to šika i vse je zbavil kak tre. Dok je došel vum, pital ga je pajdaš Tonča kak je bilo. Pišta mo se pofalil da je vse bilo v redo jedino je ne nejbole razmel kakšo pokoro mo je velečasni dal. Unda mo je Tonča pokazal da je bil pre velečasnomo z Poljske. Nejsam vam rekel da sosed Pišta malo slabeše čuje, ali kaj bode još jempot hodal na spoved ak je vse Božeko rekel, a on ga je najbrž razmel.

    Lani je Štef bil na Trsato i tam je nakanil iti na spoved. I kak i navek tam je dosta velika stiska, a Štef je čakal i prebiral po grehima. Kam bo suza nek na oko i dok je Štef došel čistam blizo unda je spazil da je v spovedalnici jegov domaći župnik šteroga je štel zbeči. Znate kakši je več Pišta je, sam je zgombal: pak toga vraga imam i doma i odišel je čakat na kraj drugoga reda jerbo se spravil na hodočašće kaj pe na spoved kak jegov domaći župnik ne bi zazvedil kaj je vse zahuzal. Nejsam ruon do kraja vpučeni je li Štefa bole muočijo oni deset zapovedi ili pak oni sedem glavneši grehi. Kam bi velečasniki došli da bi oni vse to poslušali, očem reči, pamtili, kaj jim mi povemo. Vsaki od nas se spoveda zbogradi sebe i kaj z Božekom podeli onoga terha šteroga si je na hrbet navlekel i kaj z Božekom zravna račune. Verjem da se zmislite kaj je Jezuš rekel dok so ljudi šinfali Marijo Magdaleno kak je ona velika grešnica? Lepo jim je rekel: Što je od vas ne niti jempot zgrešil nek prvi hiti kamena! To znate, a je li znate kaj se je dale pripetilo? Doletel je jeden kamen. A Jezuš se je niti ne obrnul sam je rekel: Mama, ti se nej mešati.

    Leto ide pomalem krajo, a školsko ferje je minulo tak da deca, od pondelka, znova morajo v školo. A tak so se lepo prifčili na lenguzanje i kaj so ne meli nikše brige. Brzčas bodo znova počeli i v cirkvo hodati, tak kaj nas bode čuda vejč pre nedeljnaj mešaj. Ne sam kanil deco na red pobirati samo sam štel reči ono kaj sam videl. A to ste i vi stareši vidli, a posebno oni kaj so i po vručinaj hodali k meši.         


Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVI, br.9, rujen 2013. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a)
pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf)   
b)
editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01, 15:00 http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk) 

Citat:
Spovet babice Marice
32. smotra dečjoga kaj. pesništva »D. Domjanič« - Sv.I. Zelina 20.10.2012.

http://www.forumgorica.com/dogadaji/29-smotra-decjoga-kaj-pesnistva-d-domjanic-sv-i-zelina-24-10-2009/msg47328/#msg47328 (http://www.forumgorica.com/dogadaji/29-smotra-decjoga-kaj-pesnistva-d-domjanic-sv-i-zelina-24-10-2009/msg47328/#msg47328)

Citat:
Spoved

Ak sem te ikada fkanil,
ak sem i prešel vu-k(o)var
ak sam ti srčeko ranil
pozabil te nebum nigdar....

Spoved (Ak sem ti srčeko ranil), 02:45

Spoved (Ak sem ti srčeko ranil) (http://www.youtube.com/watch?v=HKGxco9RftA#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 07, 2013, 11:29:16 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, MIHOLŠČAK (LISTOPAD) 2013.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Hodočasniki

Zmolili smo vsega Boga kaj je bilo splanerano za vjutro i unda smo dremuckali do malo predi Virovitice gde smo meli fruštuka, a gda bi nam se apetet na vreme otpral prečitali smo par kratkih fraklecov.

Na zadje smo došli v Cernik. Tam je velika cirkva, štero još navek obnavljajo od bombi, granati i šprihi. Najme kaj, cirkva je jako velika, pak so jo četniki ne mogli fulati. Tam nas je dočakal gvardjanov pajdaš, pater Tomislav Vuk, šteri Sveto Zemljo ima v malomo prsto, pak nam je unda vse povedal o sveti zemlji, svetomo kamejo, šteroga ga tam vejč od zemlje i o svetomo pismo, tak da smo načitani i jako spametni (morete si misliti) genuli prema domo.



      Na samo križevo je međimorski gvardjan i čakoski severni župnik pelal svoje konfratre (i jive bolše polovice) šterima je on šef, na izlet i hodočašće v Slavonijo. Još smo nej genuli z doma, a več smo nabasali na proščeje pre Svetomo Križo. Štandi so več bili postavljeni, a oni nejvekši i nejstareši verniki, šteri nebrejo vjutro spati, so se več motali okoli štandov z medicom. I nej sam motali. V cirkvi se prepravlala jutrašnja meša ili kak bi pater Tonček rekel: meša za kuharice. Zmolili smo vsega Boga kaj je bilo splanerano za vjutro i unda smo dremuckali do malo predi Virovitice gde smo meli fruštuka, a gda bi nam se apetet na vreme otpral prečitali smo par kratkih fraklecov.                                                   

   Nejpredi smo se išli pomoliti našoj nebeskoj Majkici vu Voćin. Zazvedili smo da je cirkva v rato bila cela zrušena, neje ostal cigel na ciglo, ali so jo znova zazidali, tak gda ve Marijica ima gde stanuvati. Tam joj je jako lejpo, a još joj je lepše to kaj se za vsaki jeni svetek tu zide hajdig vernikov, šteri dohahajo z vsih krajov Lejpe naše. Posle Voćina zastajli smo se v Požegi. Tam je negda pater Stanko bil župnik. Došel je k svojima, a oni so ga ne dočakali i  nejso ga prepoznali. To se nej tre čuditi jerbo je on tam bil za vreme rata, a i posle, a ve pak so tu nekši novi klinci. Vsa je sreča kaj so ne kuharico premenili, pak ga je ona prepoznala, pak so nas unda pustili kaj smo si malo počinuli, hitili nekaj v kljun i vse to dobro premočili. Ono kaj smo meli na stolo smo si sobom donesli, a kuharica nas je počastila z kavom kaj k sebi dojdemo. Čim smo došli k sebi zafalili smo se, nejpredi, dragomo Božeko za vse ponucane dobrote, a unda i kuharici kaj nas je magadila. Na zadje smo došli v Cernik. Tam je velika cirkva, štero još navek obnavljajo od bombi, granati i šprihi. Najme kaj, cirkva je jako velika, pak so jo četniki ne mogli fulati. Tam nas je dočakal gvardjanov pajdaš, pater Tomislav Vuk, šteri Sveto Zemljo ima v malomo prsto, pak nam je unda vse povedal o sveti zemlji, svetomo kamejo, šteroga ga tam vejč od zemlje i o svetomo pismo, tak da smo načitani i jako spametni (morete si misliti) genuli prema domo. Morem vam reči gda kam god smo došli prepravljali so se svati, očem reči, venčanja, kaj bi rekli gda mladi znova verjejo dragomo Božeko kak je sreča i veselje vu zajedničkom živlejo možov i ženi. Dobro je znati. Mortik se i Međimorci genejo.

      Dok bodete meli v rokaj nova Zvona naši hodočasniki bodo v Međugorju. Odišli so se pomoliti našoj Marijici. Tam je navek lejpo jerbo nam Marijica davle mira, spokoja, zadovoljstvo i nekšo novo snago i vjero za bolše zutra. Ve bodo i naši verniki mogli videti je li je istina da kip Majke Božje v Međugorjo sveti. Jedni velijo da sveti, a drugi nikaj ne vidijo. Vicka, štera je bila z decom kaj so prvi vidli Marijico v Međugorjo veli da joj Marijica još dohaja kaj znači da smo još ne takši kak bi trebali biti.

       Čim se počelo pripovedati kak Marijičin kip v Međugorjo sveti mam se počelo šepetujiti kak i Tito v Kumrovco sveti. Pak ne bodo valjda partijci hujši od nas katolikov. Ak more Marijica more i Tito. Nej znati je li je Tito počel pravzaprav svetiti ili pak se, za one šteri ga nebrejo pozabiti, još nej niti vgasnul?


Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVI, br.10, listopad, l. 2013.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a)
pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf)   
b)
editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01, 15:00 http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk) 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Citat:
Čuj molitve vruče ove,
Draga naša Mati,
Tvoj te vezda narod zove,
Romari Hrvati:
Dobra nam naviek ostani,
Zmoli nam pri Sinu,
Da od vsega zla obrani
Nas i domovinu.

Obširneše:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg51679/#msg51679 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg51679/#msg51679)

K suncu prosi saka roža, 03:05

"K suncu prosi saka roža" (http://www.youtube.com/watch?v=0WuMksDQ1f8#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 16, 2013, 12:27:05 prijepodne
Dr. Ivan Šaško

Gruntajne vuz Martijne


Prešle dnevi vuz ime svetoga Martina bilo je vezano puno dogotkov teri zviru z nečese ke jeni imenuju folklorom, drugi kulturnum baščinum, a nekteri običajmi teri se nikak ne-smeju pozabiti. Svesten sem da se ludi v sve slobode moru zabavlati na različite načine, da im ta rama (te okvir) dopušča i neke ke drugi prepoznaju kak sprdajne, al ne razmem kak se kristjani, ne samo mirne savesti, neg i z nekum posebnum predanostju moru prepustiti takvem slavlem. I ke se to ima veze z krščanstvom?

Glede vina i vinske zgodbi: de je v semu folklor i pijančevajne, proslava metamorfoze tere se raduju i verniki i neverniki; kakve veze ima sveti Martin z nekem obredom teroga se negdo vusudil nazvati "krščejnem vina"? Sveti Martin ima nesreču da se negva smrt našla v kalendaru na mestu gda vinski procesi dolaze v zaklučnu fazu. I nike drugoga? Ne, ima neke tragičniše. Reč je o zamene dionizijskoga kulta i krščanske reči i prepoznatlivoga scenarija do te mere da nevpučen čovek više i ne razlikuje stvarni obred od parodije, posebno gda tu baščinu podrži i poneki nevpučeni svečenik.


Nastavek na ŠTAndardu

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

AKTUALNO uz Martinje:
uz suglasnost dr. Ivana Šaška, docenta na Katedri za liturgiju pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, prenosimo njegova "Razmišljanja izazvana Martinjem" o povezivanju katoličkog sveca svetog Martina s običajem "krštenja vina", kojem će i ove godine, vjerojatno iz kršćanskog neznanja i neupućenosti, biti nazočni mnogi katolici
 
RAZMIŠLJANJA
IZAZVANA MARTINJEM



Zašto baš sveti Martin? Zašto se Martinje sa svim svojim obilježavanjima moralo vezati uz ime toga sveca koji je to možda najmanje zaslužio? Čemu taj čudesni obrat povezivanja nepovezivog i zašto je morao žrtvom postati ovaj plemeniti gorljivi kršćanin, biskup iz Toursa, asketa, predan evanđelju, spreman za njega umrijeti, dakle do mjere koja nipošto ne smije postati banalizacijom.

Mislim da vam je jasno na što smjeram. Ovih će se dana uz ime svetoga Martina vezati mnoštvo događanja koja proviru iz nečega što će jedni zvati folklorom, drugi kulturnom baštinom, a neki običajima koji se nipošto ne smiju zaboraviti. Svjestan sam da se ljudi u svojoj slobodi mogu zabavljati na različite načine, da im taj okvir dopušta i nešto što će drugi prepoznati kao izrugivanje, ali mi nije jasno kako se kršćani, ne samo mirne savjesti, već i s nekim posebnim predanjem mogu prepustiti takvim slavljima. I što sve to ima veze s kršćanstvom? Možda je svemu kriva ili, reći će drugi, za sve zaslužna, postmoderna. Ovo vrijeme kojemu je svojstvena izgubljenost i igra prožeta djetinjim zanosom, a nalazi se u nutarnjem rušenju ustaljenih značenja, zapravo u isticanju znakova koji ne znače i simbola koji ništa ne simboliziraju, živeći u simbiozi sa svim i svačim, što će nazvati tolerantnošću i otvorenošću za dijalog sa suvremenošću.
 
U svemu je ipak tragičan lik sv. Martina. Da bi bilo jasnije što želim reći, približavam taj lik. Martin, s imenom koje je umanjenica imena rimskog boga rata Marsa, rođen je u Panoniji 316. ili 317. godine kao sin roditelja čije se podrijetlo veže uz sjevernu Italiju ili čak uz naše krajeve Ilirika. Činjenica je da mu je otac, koji je kasnije postao tribunom, bio u sastavu rimske vojske, uvelike je odredila Martinov životni put. Premda tako daleko u vremenu, sv. Martin nam je bliz po životopisu sjajnog Sulpicija Severa. Od njega saznajemo da je ovaj budući svetac imao djetinjstvo prožeto klasičnim obrazovanjem, a taj je početak morao ostati nedovršenim kada je postao vojnikom u Paviji. U tom se ozračju Rimskoga carstva susreće s kršćanstvom koje je tek postalo javno priznatom religijom. Sveti je Martin obraćenik s poganstva koji je dobro poznavao poganski kult, vjerovanja, bogove i svu nepomirljivost toga vjerovanja s kršćanskim Bogom Isusa Krista. Ne znamo od koga upoznaje kršćanstvo: jesu li to bili kolege u vojsci, prijatelji njegovih roditelja ili je to bilo uzorno ponašanje kršćana. Vjerojatno je prošao mnogo poteškoća kada se želio upisati među katekumene, ne samo zbog toga što je bio vojnik, već i zbog stroge discipline koja je vladala među kršćanima, budući da su obraćenici s poganstva trebali pokazati stvarne plodove svoga obraćenja. S petnaest godina imao je zacrtanu vojničku karijeru i otac ga prisiljava na prisegu caru u najranijoj mogućoj dobi prema tadašnjem zakonu. Nakon dvije godine, točnije sa sedamnaest, ulazi u službu circitora, kojemu je bila zadaća nadzor nad noćnom stražom i izvršavanjem drugih vojnih obaveza. U tu se službu smješta epizoda koja je postala paradigmatskom za svetoga Martina i koja je postala izazovom za umjetnike različitih usmjerenja iz najrazličitijih razdoblja. Naime, riječ je o jednom od obilazaka prilikom kojega susreće polugolog siromaha te ga zaogrće polovicom svojega plašta. Ta scena sažima dobrotu i pozornost ovoga sveca i na sve što je nezaštićeno, ponizno, bijedno i potrebito pomoći. Bilo je to vjerojatno 338. godine, a iduće se godine krsti. Teško je reći koliko dugo ostaje u vojnoj službi, ali se jasno vidi da je i nakon "sakramenta prosvjetljenja" živio više kao redovnik nego kao vojnik, teško pomirujući svoj način razmišljanja sa zahtjevima rimske vojske. Uz sve teškoće, ipak u četrdesetoj godini postaje redovnikom i odlazi u Poitiers k biskupu Hilariju koji je i sam bio obraćenik s poganstva. Ovaj svetac bio je često na meti pogana i Arijevih pristaša, progonjen upravo zbog svojega žara u evangelizaciji mnogobožaca. Premda je ondašnja disciplina nerado primala u kleričke redove bivše vojnike, 371. godine postaje biskupom u Toursu, sačuvavši karakteristike koje obično nisu resile biskupe njegova doba, budući da su redovito dolazili iz redova učenih građana. Jedna od tih je obilazak najsiromašnijih. Shvaćao je da nepoučenost klera uzrokuje skretanje u raznovrsna krivovjerja te se zauzima za školovanje svećenika. Gajio je skromnost, siromaštvo, zajedništvo, solidarnost, asketski život i molitvu. Sve je svoje ciljeve provodio oduševljeno, vojničkom odlučnošću i neslomljivošću. Sveti se Martin predstavlja kao branitelj slabih pred carevima, založen oko puštanja na slobodu nepravedno zatočenih, oko povrata oduzete imovine i povrata prognanih.

Nakon ovog prikaza jasno će se nametnuti pitanje: a što je s vinom i vinskim pričama. Gdje je u svemu folklor i pijančevanje, proslava metamorfoze kojoj se raduju i vjernici i nevjernici; kakve veze ima sveti Martin s nekim obredom kojega se netko usudio nazvati "krštenjem vina"? Sveti Martin ima nesreću što se njegova smrt našla u kalendaru na mjestu kada vinski procesi dolaze u završnu fazu. I ništa drugo? Ne, ima nešto tragičnije. Riječ je o zamjeni dionizijskog kulta i kršćanskih riječi i prepoznatljivoga scenarija do te mjere da neupućen čovjek više i ne razlikuje stvarni obred od parodije, posebice kada tu baštinu podrži i poneki neupućeni svećenik.

Ironija je u tome što sveti Martin, iznikao iz poganskoga svijeta, obraćenik iz toga poganstva, gorljivi borac protiv poganskih zabluda i navjestitelj Isusa Krista, odjednom postaje namjernom zamjenom poganskog boga Bakha ili u rimskoj verziji Dionizija. Čovjek koji je umirao s riječima upućenim demonu zla: "Ništa što bi ti pripadalo nećeš naći na meni" odjednom je postao glavnim likom neukusne igre samozvanih čuvara hrvatske baštine. Žalosno je da prosječni hrvatski vjernik na spomen imena ovoga sveca neće pred očima imati kršćanina, biskupa koji se sav predaje bližnjima i koji ruši idole jednoga politeističkog svijeta, koji stoji pred ovozemaljskim moćnicima zauzimajući se za pravdu i čovječnost, već će odmah izgovarati riječ vino i mošt. Ironija i ignorancija združeni i nedodirljivost kršćanstva po nečijoj mjeri pred čime bi kršćani trebali možda još i zapljeskati.

Ipak, kad se netko odvaži izgovarati riječi koje bi trebale biti duhovite, a slijede logiku kršćanskih molitava sakramenata inicijacije, kada na sebe stavlja imitaciju biskupskih insignija, barem mu se treba reći da sveti Martin nikada nije nosio te insignije, jer su uvedene puno kasnije, a jednako tako da se ovaj svetac u kršćanstvo zaljubio gledajući ponašanje kršćanskih suvremenika. Tko li će zavoljeti kršćanstvo ako ga mi predstavljamo uz zvuke Bakhova smijeha? Nije mi jasno zašto se kapelice u vinogradima posvećuju svetome Martinu, zapravo nije mi jasno zašto se tamo uopće grade kad su nam i župne crkve previše mrtve. Ne vjerujem da se tamo istinski moli, a vjerujem da su dio čudnog dekora koji premda izgleda kršćanski, s kršćanstvom nema ništa zajedničkog. Znam, znam da mi neki kažu da sam pretjerao u strogoj ocjeni, ali u ovom što sam rekao nije u pitanju samo vino i sveti Martin, već povezanost nepovezivoga ili izgubljenost mjerila, a to nije pitanje samo jednog blagdana već puno šire. Pitanje koje se zrcali u mnogim područjima našega života.

Ivan Šaško


Zvir:
http://www.biskupija-varazdinska.hr/OLD/Aktualno/A071.HTM (http://www.biskupija-varazdinska.hr/OLD/Aktualno/A071.HTM)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zagrebački Mužikaši Pijmo Brati Vince, 02 :05

Zagrebački Mužikaši Pijmo Brati Vince (http://www.youtube.com/watch?v=5pMcHQ7_CsQ#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 16, 2013, 12:30:14 prijepodne
23. kolovoza 2011.
Rimski obrednik z leta 1929.

Naš prijatel Luka je vredno delal i priredil elektroničku kopiju zajnoga predkoncilskoga Rimskoga obrednika na hrvatskomu jeziku. Ov je obrednik i pre bil dostupen na internetu
(Rimski obrednik 1929. (http://www.scribd.com/doc/32969513/Rimski-obrednik-1929#))
lubaznostju vlasnice više zanimlive blogov mr. sc. Snježane Majdandžić-Gladić
(http://bibijana-majglad.blogspot.com/ (http://bibijana-majglad.blogspot.com/) ).
Maker sem i sam z te kopije vadil tekste za blagoslove vode i soli, hrane, trav itd., senok je poprilično ograničejne v rablejnu bila čijnenica ke ta verzija ne bila skenerana neg fotograferana, z mestimično mutnem mestam. Verujem da bu ova nova verzija okuražila svečenike i laike da vupoznaju i rabe ovo blago katoličke tradicije. Kak je se na hrvatskomu ŠTANdardu, vuporaba obrednika trebala bi se i leže reširiti kajti nema eventualne problemov z vučejnem latinskoga jezika.

***

Lubaznostju jenoga svečenika, vuspel sem dojti do zvirnoga primerka Rimskoga obrednika vundnoga v Zagrebe leta 1929., skenerati ga i tak napravitii dostupnešem sem teri bi ga šteli rabiti.

Skenerajne je napravleno v visoke rezolucije vuz prepoznatlivost teksta, tak da je (po)dat(k)oteka "žmeka" oko 160 MB. PDF datoteku morete prevzeti sim
(download link: http://dl.dropbox.com/u/28548541/RO1929_scan.pdf (http://dl.dropbox.com/u/28548541/RO1929_scan.pdf) ),
a ak obrednik očete samo prelistati dok ste spojeni na mrežu, to morete napraviti sim
(http://bibijana-majglad.blogspot.com/2009/03/rimski-obrednik-iz-1929.html (http://bibijana-majglad.blogspot.com/2009/03/rimski-obrednik-iz-1929.html) ).


Zvir:
http://tomablizanac.blogspot.com/2011/08/gostujuci-autor-rimski-obrednik-iz-1929.html (http://tomablizanac.blogspot.com/2011/08/gostujuci-autor-rimski-obrednik-iz-1929.html)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

V „Rimskomu obredniku z leta 1929.” more se najti, med drugem,

X        Blagoslov plodova i vinograda (str. 262)
XVII    Blagoslov novih plodova (str. 269)
2        Blagoslov vina na blagdan sv. Ivana ap. i ev. (str. 432)
8        Blagoslov kruha, vina, vode, plodova protiv bolesti grla na blagdan sv. Blaža biskupa (str. 441)
53      Blagoslov vina za nemoćnike (str. ..  )

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Denes se pri blagoslovu vina gustokrat rabi molitva z najnovešoga obrednika, tera je (molitva) obča za blagoslov hrane i pijače v sem prilikam, dok „Rimski obrednik z leta 1929.” nudi konkretne prilike, najgusteše z pobožnosti o blagdanu teroga sveca.

Cirkva vino blagoslivle, skup z drugemi jestvini, više put na leto, naravski vuz Vuzem, al "pravi" blagoslov vina od davnin je na blagdan sv. Ivana apoštola, 27. 12. 
Vidi se da te obrednik ne spomijne sv. Martina i vino, tak da nema nikakove "tradicije" blagoslova, a još mejne krščejna vina, kak je na priliku fašnička tradicija od Tri krale do Pepelnice, ili običaji vuz sv. Luciju ili Mikulu...

Odgovore po tomu pitajnu daje i (prethodni) članek biškupa Šaška. Cirkveno-konformnem pristupom oče se blagoslovom vina istisnuti negvo „krščenje”, tero se („krščejne” vina) sprda čak z tri sakramente...

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ziher ni v dojdučnosti nabu moči zbeči čitati / prenašati kajkavski pisane (na priliku križevsko-štatutne) martijnske članke („Nek se piše kajkavski, pa maker i dobro“, da parafrazeram Dalija), ali vuz to treba naglašuvati cirkveno-konformne regule (molitve) po pitajnu blagoslova vina.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vinska Kaplja - Kvartet Gubec, 02:19

Vinska Kaplja - Kvartet Gubec (http://www.youtube.com/watch?v=aGmXoGo-H38#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 16, 2013, 12:31:19 prijepodne
Hrvatske novine
Tajednik gradišćanskih Hrvatov

Životni stil

Kako kroz ključenku gledati tajnu fiziku Boga?

08/11/2013
 
Gravitacija i druge fizikalne veličine su prouzrokovale formiranje zvijezd i planetov. Svitlost se širi sa svitlosnom brzinom. Kad je zima, se atomarne partikule polaglje gibaju nego kad je teplo. Jabuka pada na tlo namjesto da se diže u višinu. Sve to su fizikalne istine, ke svenek štimaju. Za to nije potriban Bog. Ali odakle su ti prirodni zakoni? Gdo je nje stvorio? Svaki, ki ne vjeruje u božansku snagu, ovde doživljava svoje granice.


Da je univerzum nastao iz ničega, nije vjerojatno. A ipak kvantna fizika ov fenomen pozna u malom formatu: Atomarne partikule nastaju i skrsnu, naizgled slučajno i nepredvidljivo. U svitu kvantov je fenomenov, ki bojse nimaju uzroka. „Još i dragi Bog ne zna, zbog čega se raspada odredjen atom u odredjenom hipcu“, veli poznati Bečanski eksperimentalni fizičar Anton Zeilinger. Albert Einstein je prema kvantnoj fiziki bio rezerviran. Vjerovao je, da bi neka difuzna slučajnost mogla igrati ulogu i da se za tom slučajnošću skriva nepoznat princip uzroka i posljedice (Ursache und Wirkung). Zato je Einstein razvio misaoni eksperimenat: Prema kvantnoj mehaniki Wernera Heisenberga bi morali dva elektroni, ki po koliziji odletu u različne pravce i se tako udaljuju jedan od drugoga, u isto vrime preuzeti identična svojstva. A to bome nije moguće — tako »misteriozno djelovanje na daljinu« ne egzistira, mislio je Einstein i izjavio svoju glasovitu izreku „Teško je Bogu gledati u karte. Ali da se kocka i poslužuje ›telepatskih‹ sredstav, ni hipac ne morem vjerovati.“ Kvantni fizičar Anton Zeilinger izgleda da more Bogu gledati u karte. Ako postoji Bog, ki utiče na tok svita, bi slučajnost „zaistinu bila mogućnost, da se umiša Bog, a da se to ne suprotstavlja prirodnim zakonom“.

Stoprv po Einsteinovoj smrti, čim je znanstvenikom stao na raspolaganje laser, su počeli istraživati misteriozno djelovanje na daljinu (Fernwirkung). 2008. ljeta je Švicarski fizičar, Nicolas Gisin, u laboratoriju u Genfu poslao plav svitlosni trak (Lichtstrahl) kroz kristal. Pritom su se stvorili »isprepleteni fotoni (verschränkte Photonen)«, pari svitlosnih partikulov, ki su izgledali kot dvojki. Od ovih dvojak su jednoga kroz optički kabel (Glasfaserkabel) poslali u neko selo istočno od Genfa, a drugoga u suprotivni pravac na zapad. U obadvi slučaji je udaljenost iznašala 17,5 kilometre.

Čim su Nicolas Gisin i njegov tim izmirili svojstva partikulov, su vidili, da su partikule identične. Ne da su bile iste od samoga početka, nego stoprv je u hipcu mirenja jedna partikula preuzela svojstva druge. Kad su izračunali, kako brzo se je Einsteinovo »misteriozno djelovanje« od jednoga fotona prenosilo na drugoga, su se čudili: s najmanje desettisućostrukom svitlosnom brzinom (Lichtgeschwindigkeit) ili još i istovrimeno je jedna partikula preuzela karakteristike druge. Odakle znaju dvi partikule, ke su daleko jedna od druge, ča se dogadja s drugom? A zač to znaju veljek? A mislilo se je da prema teoriji relativnosti ništ nije brže nego svitlost. S našom pameću ne moremo razvezati takove fenomene. Zna tajnu samo Bog? Su takovi eksperimenti samo ključenka, kroza ku gledamo tajnu fiziku Boga?

 
(Agnjica Schuster)
http://hrvatskenovine.at/clanak/08-11-2013/kako-kroz-kljucenku-gledati-tajnu-fiziku-boga (http://hrvatskenovine.at/clanak/08-11-2013/kako-kroz-kljucenku-gledati-tajnu-fiziku-boga)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

DUNJA KNEBL & IRINA_DEJ MI, BOZE, JOCI SOKOLOVE ETNO ETHNO, 02:34

DUNJA KNEBL & IRINA_DEJ MI, BOZE, JOCI SOKOLOVE ETNO ETHNO (http://www.youtube.com/watch?v=MCACsAuGF-E#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 16, 2013, 12:33:07 prijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, SESVETČAK (STUDENI) 2013.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Neje Božek kriv za našo krizo, najte na jemo šparati!!!!?

    Znuom gda je kriza, ali nejte šparati sam na dragomo Božeko, a dok dojde nekša nevola unda smo vsaki den v cirkvi i prosimo ga nek nam pomore, nek nam oprosti vse ono kaj smo zahuzali. A Božek kak Božek, on je takši i je, pak nam nejvečpot i vse oprosti. Na to smo navčeni i zato tak i delamo. Neste si nigdar mislili kaj bi i naš dragi Božek mogel jempot štrajkati kak to, več dva mesece, delajo naši dragi doktori brez šterih isto tak nebremo. Bar nej dok zbetežamo

Več pomalem i sam sebi idem na živce: pak kaj se čudim tem nezerenušima, kaj tak grdo moram reči, pak je i v Evanđeljo napisano gda je Jezuš ozdravil deset betežnikov, a sam jeden se vrnul kaj mo se zafali. Brzčas nebrejo vinogradari biti vekši katoliki od ovih v Evanđeljo? Pak so se zato i našemo gvardjano lagvi resušili! Ak več ne delajo vsako nedelo stisko v cirkvi, ak ne mečejo nikaj v nedeljne škreblice, unda bi bar mogli lagve napuniti. Neje vse v penezi!



    Furt pripovedamo da je kriza, da ga ne dosti penez, a i tak se ponašamo. Ali ne navek. Nejbole se tua kriza pozna v cirkvi dok tre nekaj dati za Božekovo hižo, a i one šteri žnjom gospodarijo. Prosim vas lejpo, znuom gda je nej lejpo gledati v ljucko bukso, ali nebrem negda kaj ne bi videl kak ljudi prebirajo po drobnaj penezaj dok tre nekaj v škrebljico hititi. I to ne jempot! Pak od čega bodo naši velečasniki, očem reči, župniki živeli ak bodemo v škreblice sam železne peneze metali i to one nejmenše. Gledim sosedo Franco, ona vsako nedelo hiti v škreblico 5 kuni, a znam da ima bogečko penzijo. Gruntam si: kuliko bi ja moral hititi kaj bi mi Božek (čitaj: župnik) zapisal plusa? Vsi se zgovarjamo na to krizo, štera traje i traje, a unda nam dojdo Vsi Sveci i vse ono kaj celo leto govorimo nam padne vu vodo. Najme kaj, grobi i grobja so nam okinčeni kak daj gostuvanje obslužavali. Cvetja ga vejč nek i vu nejlepšemo međimorskomo cvetnjako. Nek vsi ljudi, a posebno pajdaši i sosedi vidijo, kak smo radi meli našega pokojnoga. I neje to vse, mora na grobo svetiti nejmeje dvajsti lampaši kaj mo ne bo dušica zalutala dok pe v nebo. A vsi mi znamo, bar mi katoliki, da se za dušice tre moliti v cirkvi, ali na tej veliki svetek je pre mešaj ne stiska. Ne ftegnemo i k meši dojti jerbo moramo to vse cvetje na grobje odnesti i vse te lampaše vužgati. Niti so stiske bile po cirkvaj, a niti pak je stiska bila pre meši, štera je služena na čakoskomo grobjo. Pak bodete rekli gda vas sam šinfam, ali moram vam nekaj reči: kak ne dojdete tua gde vam je mesto, a ftegnete sikam drugam. Vse se more ak se oče i vse se ftegne ak se dobro splanera. I još sam to: znuom gda je kriza, ali nejte šparati sam na dragomo Božeko, a dok dojde nekša nevola unda smo vsaki den v cirkvi i prosimo ga nek nam pomore, nek nam oprosti vse ono kaj smo zahuzali. A Božek kak Božek, on je takši i je, pak nam nejvečpot i vse oprosti. Na to smo navčeni i zato tak i delamo. Neste si nigdar mislili kaj bi i naš dragi Božek mogel jempot štrajkati kak to, več dva mesece, delajo naši dragi doktori brez šterih isto tak nebremo. Bar nej dok zbetežamo.

    Minuli mesec smo zafalili dragomo Božeko za vse ono kaj je zraslo na našim poljima, sadovjakima, vrčakima, goricaj… Of tjeden pred nami obslužavlemo godovno svetoga Tinčeka i krstimo mošta vu vino. To je još jedna prilika kaj zafalimo dragomo Božeko za rodne gorice i pune lagve. Prosil bi vse one štero so napunili lagve kaj nebodo zahuzali kak je to bilo lanjsko leto. Najme kaj, lani je nej bila stiska pre zahvalni gorični meši jerbo so falili oni šteri so nejveč nabrali. Oni so odišli mošta pretakat. A što zna gde bi gombali i vlekli zvezde z neba gda so gorice slabo rodile ili pak da je, nedaj Božek, toča pobrala pol grozdja. Što bi vsima fpetil? Nejme brige, ali skorom navek isti falijo! Več pomalem i sam sebi idem na živce: pak kaj se čudim tem nezerenušima, kaj tak grdo moram reči, pak je i v Evanđeljo napisano gda je Jezuš ozdravil deset betežnikov, a sam jeden se vrnul kaj mo se zafali. Brzčas nebrejo vinogradari biti vekši katoliki od ovih v Evanđeljo? Pak so se zato i našemo gvardjano lagvi resušili! Ak več ne delajo vsako nedelo stisko v cirkvi, ak ne mečejo nikaj v nedeljne škreblice, unda bi bar mogli lagve napuniti. Neje vse v penezi!


Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVI, br.11, studeni, l. 2013.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a)
pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf)   
b)
editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01, 15:00 http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk) 

Daj još jednu prijatelj natoči - Boris Babarović Barba & To je to ( Dragi naš Kaj 2013 ), 04:06

Daj još jednu prijatelj natoči - Boris Babarović Barba & To je to ( Dragi naš Kaj 2013 ) (http://www.youtube.com/watch?v=kCxrwMEB7pk#ws)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 15, 2013, 01:37:03 poslijepodne
Fra Zvezdan Linič o braku i rastave

      Nemrem ja ak sad opanem na ispitu na fakultetu idem sad mam mejnat fakultet, ak ne prejdem jen (raz)red, gotovo je.  Pa ja se moram boriti. Tako se i v braku, pa mora se boriti, dojdu neprilike.
      Pa i brati i sestre se svade, naju prestali biti brati i sestre tem ke se svade.
     Mi verujemo da Božja milost more biti jača od ludske gluposti. I zato Cirkva inzistera na tomu, osim i dogmatskoga toga temela, da tak Božja reč veli: ke Bog združi čovek nek ne rastavla.



Postotek rastav u Hrvatske (22 % v letu 2008.) itekak tira na gruntajne. Odustaju li supružniki možda prelehko jeni od druge i dokončaju razvrgnuti brak?  Ke bi oni zapraf morali napraviti dodatno da bi senako spasili tu svu zajednicu?

Pa ja mislim da je tu negde i koren i temel onoga ke je naglašeno za Cirkvu, da cirkveni brak je nerazrešiv. Ne to z nekoga prkosa il nekakvoga primitivizma i konzervatizma, neg je to z vere. Zake? Jer verniki teri se venčaju v cirkve, ak su verniki, ak svačaju to za- izres, onda računaju i na Božju pomoč,  i onda računaju z tem da ne moraju kapitulerati pred prvum poteškočum, prvum prepirkum, prvem nekem grubosti živlejna tere buju došle v braku.


Mnogi se verniki rastavlaju. Znači  to da ne poštuju sakrament (ženidbe)?

Mene je strašno žal. Jasno, i to se zgodi.  Ali ono ke Cirkva, evangelij naglašava to je ne kapitulerati pred zlom. Moramo pobediti zlo dobrem. Prema tomu, nektera  živčanost (nervoza), nektera prepirka (svaja), nektera uvreda – se se da prejti. More se odpustiti (oprostiti), more se znova dati (pružiti) ruku, more se probati ..

Nemrem ja ak sad opanem na ispitu na fakultetu idem sad mam mejnat fakultet, ak ne prejdem jen (raz)red, gotovo je.  Pa ja se moram boriti. Tako se i v braku, pa mora se boriti, dojdu neprilike.
Pa i brati i sestre se svade, naju prestali biti brati i sestre tem ke se svade. I mislim da je to to.
I tu je koren. Mi verujemo da Božja milost more biti jača od ludske gluposti. I zato Cirkva inzistera na tomu, osim i dogmatskoga toga temela, da tak Božja reč veli: ke Bog združi čovek nek ne rastavla. Amen.

Citat:
Glasnik Samobora i Svete Nedelje, 28. 10. 2011.

Zvjezdan Linić - DUHOVNI STUPAC
 
Pred nama su dušni dani

Zaboravljeni hvala!  


Često moramo priznati da u životu ne znamo i nećemo nikada stići istinski za sve zahvaliti. Jedni drugima ostajemo dužnici. Škrti smo katkada i za običnu riječ "hvala", a isto tako i za geste zahvalnosti i ljubavi. Zbog toga su naši ljudski odnosi često opterećeni nekom nedorečenošću. Htjeli bismo sve to nadoknaditi u susretu sa spomenom, godišnjicom smrti, grobom ili drugim mjestom vezanim uz naše pokojnike. Kao da nam se daje nova šansa: nadoknaditi izgubljeno.

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg38371/#msg38371 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg38371/#msg38371) 

Citat:
Fra Zvezdan Linič na turopolske forumgorice
(iskajne moguče samo za registrerane korisnike):
v iskalicu v gornomu desnomu čoško („traži“) vupisati
Duhovni stupac

dobre izjave i poruke, fra Zvjezdan Linić i Ljubica Udović Vranić govore o braku i rastavi, 05:28

dobre izjave i poruke, fra Zvjezdan Linić i Ljubica Udović Vranić govore o braku i rastavi (http://www.youtube.com/watch?v=wQ9K3xI9EPA#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 29, 2013, 06:13:14 poslijepodne
Sveta družina (familija) je izraz, teri označuje družinu, teru su predstavlali Jezuš, Devica Marič (Marija) i sv. Joža (Josip).

Blagdan svete družine je liturgijsko slavje v Rimskokatoličke cirkve v čast Jezušu z Nazareta, negve matere, Blažene Device Mariču (Marije) i negvomu skrbniku sv. Jože (Josipu). Slavi se v nedelu posle Bogeka (Božiča, maloga Boga), osim če ta nedela pada na 1. sečna; onda se slavi 30. prosinca.

Čaščejne svete družine počel je mons. François de Laval, kanadski biškup v 17. stoletju .

Blagdan svete družine vpelal je papa Oroslan (Lav.os.lav) XIII. leta 1893. i odredil da se slavi v nedelu v osmine (oktave) Bogojavlajna (Svete tre kralov) iliti v nedelu med 7. sečnom i 13. sečnom. Leta 1969. je bilo odlučeno, da se slavi v nedelu posle Bogeka (Božiča, maloga Boga), ke se zadržalo do denes.

V Svete družine se odražava družinsko (familijsko) trojstvo na Zemle. japek, mamek i deca. [1]

Horvatska biškupska konferencija je odredila da se v Horvatske, na blagdan Svete Družine slavi i dan iselenikov, kajti je i Sveta družina sprobala izseleništvo prilikum bežajna v Egipat. [2]

http://hr.wikipedia.org/wiki/Sveta_obitelj (http://hr.wikipedia.org/wiki/Sveta_obitelj)

Citat:
Medmrežna propoved: Sveta Družina Jezuša, Mariča (Marije) i Jože (Josipa)

Prvu nedelu iza Bogeka (Božiča, maloga Boga) slavimo blagdan Svete družine (familije): Jezuša, Mariča (Marije) i Jože (Josipa). Prikladno je slaviti Svetu družinu v Bogekove (božične) cajte. Bogek (Božič) je baš družinski (familijski) blagdan.


Nastavek (na ŠTAndardu):

Osnovna je poruka Božića: prihvatiti Isusa. Svima koji ga primiše (prihvatiše) dade moć da postanu djeca Božja. Ono što je osnovno u svakoj obitelji jest uzajamno prihvaćanje. Potrebno je da se prihvatimo uzajamno i da se stavimo na raspolaganje jedni drugima. Tko to može i tako čini, taj ostvaruje poruku Božića.

Tako nam Božić pomaže da bolje shvatimo obitelj. Božić nam daje snagu da u obiteljima jedni druge prihvaćamo jer je i nas Bog prihvatio u Kristu. Obitelj nas uči da se međusobno pri­hvaćamo, da upoznamo zakon života i da se sta­vimo na raspolaganje jedni drugima. Obiteljski život očitovanje je Božjeg života. Jedini put da očuvamo naše obitelji jest ljubav, razumijevanje, milosrđe i posvemašnja dobrota.

Obitelj je nepresušno vrelo svetosti, ljubavi i života - prva i najveća životna škola. Ona je bila i ostala glavni i najvažniji životni zadatak. Obitelj je početak, izvor i korijen ljudskoga društva, Crkve i domovine. Sudbina naše Crkve i domovine ovisi o stanju obiteljskoga života. Najvažnije u čovjeku gradilo se, gradi se i uvijek će se graditi u obitelji.

Najdublje radosti i najteže žalosti pruža nam život u obitelji. U obitelji se živi dubina našega života. Jednostavno, bez obitelji, bez obiteljskoga ozračja, nezamisliv je istinski pravi ljudski život. Bog nas susreće u obiteljskom životu.

Bog - neizmjerna ljubav - zamislio je obitelj kao mali kutak raja u ovoj suznoj dolini. Sam Bog se utjelovio - postao čovjekom u nazaretskoj obitelji. Došao je k nama da bi ovu zemlju pretvorio u raj, a sve ljude u jednu veliku Božju obitelj. Zato smo u Isusu svi braća i sestre, djeca nebeskoga Oca. Obitelj je svetište i ognjište ljubavi. Moramo je čuvati.

Kriza koja je zahvatila sva područja života, posebice je zahvatila obitelj. Tako kažemo da se za obitelj došla teška i sudbonosna vremena. Obitelj je toliko uzdrmana i ugrožena da joj je teško naći lijeka. Svaka se četvrta, treća, gotovo već i druga obitelj raspada. Sve je manje ljubavi i sreće, vjernosti i radosti.

Obitelj sve više razara i uništava nevjera i razvrat, rastave i abortusi. Mnoga djeca su ovisna o drogi, alkoholu i drugim porocima. Novine, razna piskarala, pornografski časopisi, TV uvelike uzrokuju propadanje obitelji i ubijaju obiteljsko ozračje i duh.

Slušamo svaki dan kako se jedni drugima tužimo: obitelji su postale nesretne, bolesne, ranjene, u krizi su i raspadaju se. Nitko nikoga ne sluša, još manje poštuje. Svatko misli da je on najpametniji. Roditelji za sve optužuju djecu, djeca se stalno tuže na roditelje.  Stariji i mlađi se nikako ne razumiju, stalno su u „hladnom ratu". Time se ništa ne rješava. Naprotiv problem postaje još veći i teži.

Zašto je obitelj zapala u krizu i zašto je došla ta opaka bolest? Zato što su obitelji izgubile Isusa Krista. On je temelj i oslonac svake obitelji.  Nestalo je Duha Božjega, spremnosti na žrtvu, samoodricanja. Vjera je oslabila i kod nekih potpuno iščezla. Molitva se ugasila. Crkva je Kristova zabrinuta za obitelj i zove nas da se vratimo Bogu.

Tajna obiteljske sreće stoji u poštivanju Boga i njegovih zapovijedi. Unesimo u obitelji Kristovo Evanđelje i njegov Duh. Posvetimo se preko Bezgrješnoga Srca Marijina Isusovu Srcu!

Nemojte misliti da je sreća u obitelji i budućnost djece osigurana tamo gdje u kuću ulazi dosta novaca, pa bile to kune, marke, dolari. Ne mislite da je sreća u obitelji osigurana time što je u kuću unesen novi namještaj. Sve to može biti dobro i korisno, ali nije dovoljno da te zaštiti od nesloge i jada.

Ponekad su djeca, teret, žrtva, patnja, ali i životna sreća. Doista su sreća na zemlji i ona će biti vratar koji će otvoriti nebo i put k vječnoj sreći ako ih se prima iz Božje ruke i odgoja ih se za Boga. Sav novac koji se stječe na zemlji, sva djela koja se stvaraju, sve kuće koje se grade, sve što se u kuće unosi i nabavlja sve će to vrijeme odnijeti, ali ono što će nas neprestano činiti sretnima i zadovoljnima jest međusobna sloga i valjano odgojena djeca. Ako ovoga nema, sve drugo ne vrijedi ništa.

I mladi su pozvani ljubiti i poštivati svoje starije, biti uvijek ljubazni s njima, razgovarati s njima, pozorno ih slušati, što govore, makar je to sto puta ista stvar koju slušamo.

Biti im stalno zahvalan, znati prijeći preko njihovih slabosti, nesavršenosti i nespretnosti.

Korisno je poslušati njihove savjete i ne prezirati njihovo iskustvo.

Isplati se brinuti se za njih i njegovati ih kad su bolesni. To su oni zaslužili. Hvale vrijedno je pomagati im uvijek kad god je to potrebno. Ako su daleko, trebalo bi ih pohoditi, javiti im se kartom i pismima! Imati malo vremena za njih. Neka zajednička molitva u obitelji bude ona Božja kišica koja će gasiti nezadovoljstvo, neslogu…

Sveta Obitelj nas uči da je sreća u duhovnom bogatstvu.

http://www.dnevno.hr/vjera/duhovnost/110029-web-propovijed-sveta-obitelj-isusa-marije-i-josipa.html (http://www.dnevno.hr/vjera/duhovnost/110029-web-propovijed-sveta-obitelj-isusa-marije-i-josipa.html)

* * * * * * * * * *

Sagrada Familia
Bazilika Svete družine, katalonski: Temple Expiatori de la Sagrada Família, v Barcelone je krunsko remek delo arhitekta Antonija Gaudíja, maker je ostala nedovršena posle negve (i)znenadne smrti.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Sagrada_Familia (http://hr.wikipedia.org/wiki/Sagrada_Familia)

O, kakva to svetlost, 03:20

FA Šiljakovina
Bogekov (Božični) koncert 29.12.2012.
Župna cirkva Vuzvišejna Svetoga Križa, Kraveska (Kravarsko)

O, kakva to svetlost (http://www.youtube.com/watch?v=c3O2sfYIbps#ws)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 31, 2013, 05:10:59 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, VELIKOBOŽIČNAK (PROSINEC) 2013.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Osamnajst let več zvonijo!!!


      Na prvo nedelo Adventa smo hodali glase davat za to, i sam za to, kaj se brak kak zajednica muškarca i žene preseli z Obiteljskoga zakona v Ustav. Nej smo vsi išli, ali nas je bilo dosti kaj smo vu temo uspeli i ve to bode tak i nikak drugač. Vsi znamo da je dragi Božek na svet poslal moškoga (Adama) i ženo (Evo) i dal jim je navuka kaj bodo lepo živeli, jeden drugomo pomagali, radi se meli, parili se i skup deco meli. I tak je bilo na jezere let. Tak je bar bilo pre onima štere je Božek na svet poslal i ak je dragi Božek to tak vredil unda to tak i dale mora biti. Brzčas je tak bilo i pre onima, šteri ne priznajo da jiv je Božek na svet poslal. Moram vam reči nešterni so išli glase davat posle meše i zaokružili so protiv. Najme kaj, oni so bili protiv kaj bi nešterna deca mela dve mame ili pak dva japeke i tak so glase dali, ali so krivo zaokružili. Vsa je sreča kaj je takših bilo malo, pak je vse na dobro zišlo. Moremo si sam zamisliti kak bi to bilo kaj bi dva „japeki“ il pak dve „mamike“ posvojili dete i brigali se za jega. Pitam vas,  i sebe, kak bi bilo tomo deteto, štero bi došlo v takšo zajednico niti krivo niti dužno, a i nišči ga je nej nikaj pital? To vam je po onoj staroj: Pes je najbolši čovekov prijatel! To vsi znamo, ali je to mišleje čoveka jerbo je pesa nišči ni nikaj pital. 

      Vu zadje vreme čuda je spominka o ravnopravnost možov i ženi. Tak vam je došlo vum da je brak zajednica dvoje ljudi vu šteroj je jeden navek v pravo, a drugi je mož! Ne moram vam govoriti što je to vum dal, a dok govorim kak se mi moški moramo boriti za to kaj bodemo ravnopravni z ženaj, unda me vsi čudno gledijo. Tak vam je bilo i z Štefom i Barikom. Barika je mela cugle vlasti v rokaj, a Štef je magadil i posluhnul, a vse zbogradi mira pri hiži. Najpredi je Štef odišel k Božeko na račun, a ne dugo posle toga je i Barika došla za jim. Dok ga je gori našla lejpo mo je rekla da ve morejo i dale skup živeti kak so to delali i na zemli, ali Štef se pobunil: Draga moja Barika, kaj si pozabila kaj smo pred župnikom prisegnuli: zajedničko živlenje, pomaganje v dobro i zlu, ali sam do smrti!

      Negdi malo predi Adventa so vam i naša i vaša Zvona postala punoletna. Doživela so osamnajst let kak zvonijo na veselje nas šteri jiv pišemo (!) i zadovoljstvo vas šteri jiv čitate (?). Morem vam reči, kaj nebo zgledalo da se falim (makar bi se mogel): Zvona još navek redovito zvonijo makar se to jako slabo čuje. Neje da ona slabo zvonijo nek jiv mi vsi skupa slabo čujemo, očem reči, jako jiv slabo čitamo. Posebno se slabo čujejo v novešoj cirkvi Svetoga Tončeka (mojega imejaka) na čakoskomo Jugo. Prosil bi vas kaj bi se vutem malo poprajli, vi bodete najbrž zadovoljni z onim kaj bodete pročitali, a mi isto tak dok bodemo vidli kaj so Zvona sfalila.

      Pred nami je Božič i božični svetki. Nek vas Božekov blagoslov prati vu ove božične dneve, a i celo novo leto, štero je pred nami. Vse dobro vam želem!

                                                                         Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVI, br.12, prosinec, l. 2013.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 1200 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a)
pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf)   
b)
editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01, 15:00 http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk) 

Krunoslav Cigoj - Zvon zvoni (Popevke zanavek) Krapina 1997. HQ, 04:19

Krunoslav Cigoj - Zvon zvoni (Popevke zanavek) Krapina 1997. HQ (http://www.youtube.com/watch?v=DFqtpE9BUic#)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 31, 2013, 05:14:22 poslijepodne
Silvester I.

Silvester I. je bil trideset i trejti papa, naslednik Miltijada, od 31. sečnja 314. do 31. prosinca 335.


Za negova je pontifikata, rimski c(es)ar bil Konstantin I. Veliki, teri je prethodnoga leta 313. donesel Milanski edikt v teromu je vundal, da krščanstvo postaje slobodna religija. Spomendan mu je (na dan negve smrti) 31. prosinca, zajnoga dana v letu, teri se po-jnemu zove i Silvestrovo. Negve relikvije su v cirkve sv. Silvestra v Rime. Osmi je po dužine pontifikata. Bil je papa 21 leto, 11 mesec i jen dan, odnosno 8005 dan.

Zvir:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Silvestar_I. (http://hr.wikipedia.org/wiki/Silvestar_I.)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Svetec po teromu se zajni dan v letu zove 'Silvestrovo'

V to su doba nastale prve velike kristjanske cirkve, dok su se kristjani do unda zbrali v katakombam i po privatnem (h)ižam. Te se cirkve zovu 'Constantine”, če-prav za prav je nijovomu zdigajnu v velike mere pridonesel i papa Silvester.


Papa Silvester I., Cirkvum je vupravlal od leta 314. do 335. To razdoble bilo je za Cirkvu od posebne važnosti, kajti je unda konačno došel konec strašnem pregajnajnem kristjanov. Tak je Silvester bil on papa teri je poklem više desetletj strava i grozoti, doživel jen nov i srečen početek. Bil je rojeni Rimlan. Na svet je došel oko sredine trejtoga stoletja. Skoro je siher da je svečenički Red prijel još pre zloglasnoga Dioklecijanova pregajnajna i da je za toga izgnanstva nekuliko let živel skrit v skrovišču polek Rima. Poklem smrti pape Miltiada postal je, leta 314., 34. rimski biškup. V Rime je unda vladal c(es)ar Konstantin. Živel je pomalo v sence velikoga c(es)ara, teri je (Silvester) svu rolu doživlaval još navek z stanovitum trunkom izgnanstva. Poleg toga, Konstantin se nigdar ne odrekel sve titule „špic (vrhovnoga) svečenika“, poradi čega se mešal v pitajna Cirkve, sazival koncile i sinode. V to su doba nastale prve velike kristjanske cirkve, dok su se kristjani do unda zbrali v katakombam i po privatnem (h)ižam. Te se cirkve zovu 'Constantine”, če-prav za prav je nijovomu zdigajnu v velike mere pridonesel i papa Silvester.
Mrl je 31. prosinca leta 335.

Zvir:
http://www.dnevno.hr/vjera/svetac-dana/110048-svetac-po-kome-se-posljednji-dan-u-godini-naziva-silvestrovo.html (http://www.dnevno.hr/vjera/svetac-dana/110048-svetac-po-kome-se-posljednji-dan-u-godini-naziva-silvestrovo.html)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Papa Silvester I.

Prema ranosrednovekovne legende, Silvester je betežnoga rimskoga c(es)ara Konstantina Velikoga zvračil od gube i krstil.

Tak to dokumentera Konstantinova darovnica, falšna (lažna) čitaba, nastala, pretpostavla se, v 6. il 7. stoletju. Legenda se preširila v srednevekovne legende Aurea, Jacobusa de Voragine. V zafalu za zvračejne (celejne) Silvester je od Konstantina kakti dobil na dar Patrimonium Petri (očevina, baščina Sv. Petra), tera je predstavlala temel kesneše Papinske države. Provere su opovrgle navode legende: Konstantin je več leta 313. Milanskem ediktom službeno dopustil krščanstvo, Silvestrovomu prethodniku Miltijadu predal teren na terem je denes lateranska palača i na koncilu v Niceje (na teromu Silvester ne bil osobno, neg su ga predstavlali dva prezbiterijanci) donesel prvo očituvajne o priznajnu vere, veruvajna, Nicaenum. Silverster je bil te, teri je ober Petrovoga groba v Rimu, na grobju nuter Vatikanske bregekov, dal delati prvu cirkvu svetoga Petra.


Zvir:
http://de.wikipedia.org/wiki/Silvester_I. (http://de.wikipedia.org/wiki/Silvester_I.)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Silvestar papa k njima se pridruži,
koga na nebesih okruniše.
(z pesme "Narodi nam se Kral nebeski")

http://hr.wikisource.org/wiki/Narodi_nam_se (http://hr.wikisource.org/wiki/Narodi_nam_se)

* * * * *

BOŽIĆ U GORICI, NARODI NAM SE, 03:00

BOŽIĆ U GORICI, NARODI NAM SE (http://www.youtube.com/watch?v=Xy-z-r2l4j0#ws)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 06, 2014, 01:02:55 prijepodne
Sveti tri kralji

Sveti tri kralji so zvezdo zbrali.
Pa su šli za njo snočka i nacoj do tega kralj Herodeša. (x2)

Kralj Herodeš tak je rekel,
Da bi odma ž njimi tekel
Vu grad Betlihem tam kam ja nesmem
Ker se je mladi kralj rodil. (x2)

Mi smo donesli zvezdico
Ljubo Marijo devico
Ki je rodila sineka
Svim grešnikom spasitelja
Nacoj ti v zadnji čas zvezdica
Spala pri vas Marija rajđa polek nas. (x3)

* * * * * * * * * * * * * * ** *

KUD Jablanovec - Sveti tri kralji, 03:05

Bogekov (Božični) koncert KUD-a Jablanovec
”Sveti tri kralji so zvezdo zbrali”
Cirkva Marije pomočnice, 29.12.2012. v Ivancu

KUD Jablanovec - Sveti tri kralji (http://www.youtube.com/watch?v=kbAu4sRiZlY#)

Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 12, 2014, 08:19:58 poslijepodne

ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
MALOBOŽIČNAK (SEČEN) – SVEČEN (VELAČA) 2014.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Prvih  šezdeset  je  minulo

Znate kak je to, kaj bodo se ve sfadili jerbo po sfaji bi se mogli i reziti, a prosim vas lejpo, što bi jif ve, vu tem letima, štel. No, šalo na strano, bilo je kajkaj vsega vu teh šezdeset let i trelo je to zdržati i zato vsaka jim čast, jemlem kapo z glave i poklonim se do zemle. Gde je red red je, pak tak so i jiva deca već ožejena skorom četrdeset let, vnuke vejč od deset. Kaj je lepo, lepo je i kaj tre pofaliti, pofalimo. Takši smo mi je, tak so nas naši stareši navčili.


     Zadnjega januara, vu ovomo novom leto, so naši pajdaši i pajdašice preslavili šezdest let otkako so se dečki oženili, a puce zamoš odišle. Za one šteri ne znajo moram reči da so to v pitanjo Gustek i Anika Ivančići z Vanovca i Ivica i Marica Lehkeci z Martan. Tak so oni jeni druge zvali pred šezdest let dok so po nejvekšoj zimi (prek minus 20) išli v cirkvo kaj zadobijo sakramente hižnoga zakona.Morete si misliti kakša je to želja bila za ženidbom da so po toj strašnoj zimi snega do kolen gazili sam kaj ne bodo več vsaki sam živeli jerbo so se šteli družiti i pariti. Znate kakša je zima bila da so se bandistima štrumenti zmrzavali i to vsima sam bobjaro ne. Tak lepo so se zvali još pet-šest let, a dok so došla deca, snehe, zeti, vnuki unda so se spominali malo ozbiljneše i trdeše, a dok pak so na svetlo dneva došli i prevnuki znova so se počeli spominati kak deca. Malo je onih šteri ne znajo da so Gusti i Ivo skupa delali četrdeset let v GeKa Međimorjo i da so bili zidarski meštri na jako dobromo glaso. Kajkaj toga so zazidali i po našaj cirkvaj dok so još bili mlajši i dok so roke naprajle kaj so oči vidle. Pred deset let, da smo obslužavali pol stoletja jivoga zajedničkoga živlenja, zazvedili smo kak je zidarija jako teški posel. Najme kaj, Gusti i Ivo so vu fabriki skup delali četrdeset let, tam so si i penzije zaslužili, a još jedno dvajsti let (nejmeje) so skup fušali i nigdar so se ne ftegnuli spominati za svoje žene, za svoja gostuvanja, tak da so stopram pred deset let zazvedili da so se oženili istoga dneva, istoga meseca i istoga leta i nebodete veruvali, ali jednako je bilo zima v Ivanovco kak i v Čakovco. Vsa je sreča kaj so pajdašili i fušali i dok so došli v penzijo, pak se je i istina na vse zadje zazvedila. Znate kak je to, zidari so čuda cajta bili i po tereno, pak so se, brzčas, naši pajdaši ne ftegnuli doma nikaj poštricati, a ve pak se jim to niti ne splati. Znate kak je to, kaj bodo se ve sfadili jerbo po sfaji bi se mogli i reziti, a prosim vas lejpo, što bi jif ve, vu tem letima, štel. No, šalo na strano, bilo je kajkaj vsega vu teh šezdeset let i trelo je to zdržati i zato vsaka jim čast, jemlem kapo z glave i poklonim se do zemle. Gde je red red je, pak tak so i jiva deca već ožejena skorom četrdeset let, vnuke vejč od deset. Kaj je lepo, lepo je i kaj tre pofaliti, pofalimo. Takši smo mi je, tak so nas naši stareši navčili.

      To kaj so naši „mladenci“ tak dugo zdržali trebajo nejpredi zafaliti dragomo Božeko, šteri jim je dal zdraviče, a i pomogel jim je kaj so jeden drugoga trpeli dok je bilo nejteži, dok so ne meli kaj so nucali, šteli, dok so meli sliko, a tona ne. To denes jako čuda vredi jerbo denešji mladi se nejpredi zidejo, počnejo hodati, ve se več niti ne skrivlejo, a posle sedem-osem let skup živijo predi nek se oženijo. A dok se oženijo unda se za leto-dve rezidejo, jer so, jeden dugomo, našli nekše skrite falinge za štere so ne znali. Prosim vas lepo kam bode to došlo, da bodo te mladi meli vnuke ili pak prevnuke? A obletnice gostuvanja? I od koga se bodo jiva deca vučila? Kuliko vidimo pred dragim Božeko je veliki posel i on bode vse to zbavil sam mo moramo dati priliko. Anika, Gustek Ivica i Marica so mo dali!


Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVII, br.1/2, sečen/velača 2014. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a)
pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf)   
b)
editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01, 15:00 http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk) 

Makar si ti v pedesetim, moja moraš biti.
Kom3dija - Medjimurski lepi decki, 02.40

Kom3dija - Medjimurski lepi decki (http://www.youtube.com/watch?v=w35U7sOlOnc#)
Naslov: Odg: "Križni puot" F. Andrašca_P Oltar-POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 19, 2014, 01:03:08 poslijepodne
Križni puot

Reči i napev: Florijan Andrašec


1.
Podignite oči svoje na ov križni puot,
die je Jezuš pred Pilatom dopeljan na krivi suod.
Ovo prva je postaja gorke muke Njegove,
gdie nedužen bez krivice ve na smrt obsuđen je.

2.
Drugu gliejte tuo postaju i muke premislite,
od glave do pete v ranah i mrsko popljuvan je.
Gdie na Njegvo svieto rame teški križ postavljen je,
kojega na Kalvariju za griešnike nesel je.

3.
Pri trietji postaji vidiš gdie sam Oca Boga Sin
gda noseči križ preteški prvič opal je pod njim.
Teška muka, kruna s trnja svietu glavu probada,
iz svake Mu rane tiela curi krvca presvieta.

4.
Pri postaji štrti Jezuš kruto razžalostil se
ar vies zmučen noseč križa svojom Majkom ziestal se.
Pogliej ovdi tuožnu Majku, buoli srca njenoga,
gdie niie smiela duojti  blizu do Sineka svojega.

5.
Na pietu postaju, duša, pogliej guori da vidiš
die je Jezuš tak zmučeni da vieč nebre nosit križ,
ali trdo srce ljudsko niema pri njem smiljenja,
znovič Mu na svieta pleča meču križa teškoga.

6.
Pri šiestoj postaji gliejte svieti obraz Jezuša,
ves zmrcvarjen i krvavi, premisli si tuo, duša!
Tuo pobožna žena vidi, k njemu je pristupila
i z ruobačom Mu brisala znoj z obraza svietoga.

7.
Pri siedmi postaji, griešnik, pogliej Boga svuojega
gdie pod križem drugič opal radi grieha tvuojega.
Obrni se griešnik k Njemu, izgovori ovu rieč:
„O zdigni me, Jezuš, z grieha, nigdar ne bum griešil več.“

8.
Pri uosmi postaji vidiš takaj, griešna dušica,
kak jeruzalemske žene oplakuju Jezuša.
Tu nakloni svoju glavu i zdihavaj Jezušu
oplakujuč griehe svuoje ki zrok Njegve muke su.

9.
Pri dieveti je postaji bila muka Jezuša
gda po trietji puot opal pod križa preteškoga.
Zviezan, zbijen bil pod križem i nemilo tučeni,
vies vu ranah sie do kosti po kamienju vliečeni.

10.
Gliedi postaju diesetu, gdie sliečeni vieč stoji,
kako milo gliedi križa na kuom bude raspieti.
Oštri čavli pripravljeni, octa, žuča posuoda,
s kiem bu bilo napojeno svieto Tielo Jezuša.

11.
Pri postaji jedanoajstuoj zaplači si dušica,
ar tu z čavli prebijaju rouke, noge Jezuša.
Ove neizmierne boli Jezuš za nas čutil je,
kaj izbavil nas od grieha koga Adam fčinil je.

12.
Pri dvanoajstuoj pak postaji srce žalost predira
ar vidimo Boga svuoga gdie na križu vumira.
Suonce, miesec je potemnil, zburkala sa zemlja se,
Majku svuoju jie izručil, svuoju dušu spustil je.

13.
Nut pri postaji trinoajstuoj Jezuš z križa duol je ziet
i žaluosni Majki svuoji vu naručaj mrtev diet.
Tu premisli vielku žalost štieru teško zrieči je
ar vu jieno svieto srce sedem mečov vbolo se.

14.
Četrnoajsta je postaja ovog puota križnoga,
tu vu gruob polažu Tielo Jezuša raspietoga.
Zadnja žalost Njegve Majke da Jezuš pokopan bil
tak je za nas križnog puota svuoje muoke završil.


Zvir:
Hrvatske cirkvene i svetovne pop(ij)evke Florijana Andraš(e )ca, kantora v Dekanovcu v Međimurju
Skupil i stručno vredil: Miroslav Vuk-Croata
II. prešireno vundajne
Zagreb, 2002.

* * * * * * * * * ** * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Isusovo raspeće i smrt, 09:36
Prizor z scenskoga prikaza“ Jezušove muke“ v Zaprešiču, Novi dvori, Cvetnica 1.4.2012.

Isusovo raspeće i smrt (http://www.youtube.com/watch?v=aAMeoeKtir0#)
Naslov: Odg:Vazam je svetak žene i ženstva_P Oltar-POrtal naš svagdašni PObôžnoVragolast
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 20, 2014, 11:08:45 prijepodne
HRVATSKE NOVINE
Tajednik Gradišćanskih Hrvatov
18/04/2014

Životni stil

Vazam je svetak žene i ženstva, svetak ženske veličine

Komu se je Kristuš na vazm­e­no jutro prvomu skazao?
Prvo se je Jezuš skazao ženam, med njimi Mariji Magdaleni (Mk 16,9; Iv 20,11). Prvo su žene vidile Jezuša živoga. Prvo su žene doznale, da se je goristao. One su donesle prvu, veselu vazmenu vist Petru i apoštolom.

Gdo ljubi, bit će ljubljen, božanski ljubljen. Vazam je svetak žene i ženstva. Na Vazam je Kristuš pozdravio žene: »Zdravo!«  i »Marija!« A one su mu odgovorile: »Rabboni!«.



Vazam je svetak žene i ženstva, svetak ženske veličine i ženskoga preštimanja. Kristuš je ženu obdario svojom ljubavlju. Ljubav je put do Boga. Nisu štige oltara put do Boga, po ki već-ki koracaju, a ni sveto ulje na ruka. Ruke su duhovniku pomazane za druge, a od štig oltara moru prodikovati i grišniki. Božja ljubav se ne da zloupotribiti. Nije on pred Bogom velik, ki je primio velike službe. Velik je on, čija duša je dobra i čista. Nebo se neće miriti po vlasti, jurisdikciji i po titula.

Na Vazam su žene pokazale, da znaju Boga ljubiti, vjerno, žarko i hrabro. Dokaz za to je Evandjelje, a evandjeosku tezu je potvrdio Kristuš. Komu se je Kristuš na vazmeno jutro prvomu skazao? Apo­štolom ne. Njim se je skazao stoprv navečer. Petar se je popašćio k grobu stoprv kad su mu žene javile, da je grob u vrtu, u koga su položili Jezuša, prazan. Prvo se je Jezuš skazao ženam, med njimi Mariji Magdaleni (Mk 16,9; Iv 20,11). Prvo su žene vidile Jezuša živoga. Prvo su žene doznale, da se je goristao. One su donesle prvu, veselu vazmenu vist Petru i apoštolom. I danas su žene u centru vazmenoga svečevanja. U prvoj vazmenoj maši se na Veliku Subotu i u maši na prvi, najveći vazmeni dan, čita evandjelje o žena na grobu i o andjeli, ki su im se skazali i je batrili radosnom novošću: »Gori se je stao, nije ovde!« (Mk 16,6). I svi mi — i vlastodršci ovoga svita i papa — slušamo Božje svidočanstvo, Božje priznanje velikoj ženskoj vjeri, vjernoj ženskoj ljubavi. Kad su se apoštoli bili razbižali, kad su od straha zamuknuli, su se žene demonstrativno nad njim plakale. Pomogla im je njeva ženska intuicija. Logikom srca i svojega plemenitoga instinkta su oćutile, da je on, ki upada pod križem, nekrivičan. Plakale su i prišle su mu, da mu otaru krvavi pot. I kad je visio na križu, su kuražirane žene gledale njegovu agoniju, zadnji čin potresne katastrofe. Ostale su mu vjerne, i kad su ga svi drugi bili ostavili. Ostale su s njim i s njegovom majkom. Tako­vu hrabrost ima samo žena, ku pelja srce. Kristuš je vidio tri hrabre Marije. Po tri dnevi grobnoga počivka je znao, da je njeva ljubav bila iskrena i jaka. I kad su nedilju jutro žene prošle na grob sa svojimi dragocjenimi masti i se skrbile putem, ki će im odvaliti kamen s groba, je on, opet živ, bio ganut od te njeve vjerne ljubavi. Rekao je »Zdravo!« i Magdalenu je zvao imenom: »Marija!« A one su mu rekle, pune vazmene sriće suzami blaženoga presenećenja: »Rabboni« — »Učitelj moj«! I zato su u mistiki vjere i ljubavi žene Kristušu bliže nego muži. One su mekljega srca. Zato imaju bo­lji dio u kršćanstvu.

Gdo ljubi, bit će ljubljen, božanski ljubljen. Vazam je svetak žene i ženstva. Na Vazam je Kristuš pozdravio žene: »Zdravo!« i »Marija!« A one su mu odgovorile: »Rabboni!«.

(Agnjica Schuster)

Tagovi:
Životni stil
http://hrvatskenovine.at/kategorija/zivotni-stil (http://hrvatskenovine.at/kategorija/zivotni-stil)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vazam fest_x264.mp4, 02:17
Objavljeno 9. tra 2012.

Župa sv. Križa je na uskrsni ponedjeljak ugostila bendove mladih: domaćini, sv. Križ Srdoči, FRAMA grada Rijeke, Salezijanska mladež, Srce Isusovo Zamet, Karlo Anić na kontrabasu, Kristina i Ben Hur. Nakon euharistije koju je predvodio župnik vlč. Božo Mićanović, počeo je i glazbeni program Vazam festa. Spontano, nakon koncerta dogodila se i zajednička pjesma : ) još jednom su mladi posvjedočili ljubav prema Isusu i Crkvi.

Vazam fest_x264.mp4 (http://www.youtube.com/watch?v=3gLaj8Guguo#)
Naslov: Odg: Vuzmeni pondelek___P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 21, 2014, 11:10:03 prijepodne
Vuzmeni pondelek

Vuzmeni pondelek je krščanska (kristjanska) svetkovina. Slavi se dan po Vuzmu. V Hrvatske i mnogem državam sveta je službeni blagdan.

Na ov dan, v cirkvam se spomijne put vskrsnuloga Jezuša v Emaus z dvemi vučeniki, teri su ga tek kesneše prepoznali, da je trgal kruv. Negda su vuzmene proslave trajale tjeden dan, ali se v 19. stoletju skratilo na jen dan posle Vuzma. Vuzmeni ponedelek je službeni praznik v skoro sem europskem državam, v Australije, Novomu Zelandu, Kanade, Argentine, Čileu i v nekterem državam Afrike i Sredne Amerike. V Polske, Češke i Slovačke postoji običaj, da dečki vjutro zbude dekle i špricaju je svetum vodum, posvečenum na Vuzem.


Zvir:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Uskrsni_ponedjeljak (http://hr.wikipedia.org/wiki/Uskrsni_ponedjeljak)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vuzmeni pondelek leta 2009. v Mičevcu (Turopole)
MIČEVEC USKRSNI PONEDJELJAK VIDEO 13 04 09, 08:13

MIČEVEC USKRSNI PONEDJELJAK VIDEO 13 04 09 (http://www.youtube.com/watch?v=AM3Sq5f7nlE#)
Naslov: Odg: Povezanost zajca z tradicijum vuzmenoga jejca__P Oltar-POrtal naš svagdašni
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 22, 2014, 11:58:07 poslijepodne
(http://i172.photobucket.com/albums/w11/RuckaCRO/USKRS.jpg)

Citat:
Primli zajca za jajca

Povezanost zajca z tradicijum vuzmenoga jejca još navek ne jasna, maker je plodnost zajcov vusko povezana z prolečom.

Sledeče dve hipoteze se gusto navodiju.

1)
Nektera rano slikana vuzmena jajca kažu sliku z tri zajce* - ilustraciju (od) tre zajcov z vukupno samo tri vuva,  pri terem, poradi "dvojne vuporabe" vuv senok saki zajec ima dva vuva. To je des poznati symbol Svetoga Trojstva (Otec, Sin i Duv Sveti) (prvotno značejne ne jasno). Morebitno bi se od tega prikazajna moglo dojti do zajcov kak dobavlačov jajec.

* Slika (prikaz) z tri zajce
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/3c/Paderborner_Dom_Dreihasenfenster.jpg)
2)
Na jenomu mestu v Svetomu pismu (Biblije), v psalmu 104,18 EU, pripoveda se o starešomu prevodu "zajca". [6] Razlog za to bil je latinski prevod Izreke 30,26 EU ", v tere je Jeronim (Hieronymus) hebrejskoga "šafan-a" (hyraxes, damani) prevel z  „lepusculus“ (zajček) [7]. Od kesne antike ovo mesto je tumačeno kak simbol za slabe lude (zajci), teri išču pribežišče v stene (Krist). Ovo tumačejne je temel simbolike zajca v krščanske ikonografije.


Zvir
((k)wikipedia na nemačkomu):
http://de.wikipedia.org/wiki/Osterhase (http://de.wikipedia.org/wiki/Osterhase)


http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg50792/#msg50792 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg50792/#msg50792)

Naslov: Odg: HRVATIKAN - Pape sveci__P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 27, 2014, 09:02:58 poslijepodne
HRVATIKAN

27.4.2014.

Pape sveci

Karamarko v Vatikanu:
Ovdek se des pisala povest

– Pašoš (putovnica) mi je zet(a) pod obrazložejnem da sam odlaskom Pape v Rim oštetil vugled SFRJ – spripovedal nam je Karamarko.


Autor: Silvije Tomaševičov
 
– Biti ovdje za vrijeme kanonizacije dvojice papa bilo je za mene kao vjernika nevjerojatno uzbuđenje - rekao nam je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko koji je prisustvovao kanonizaciji u Vatikanu.
 – Ivan Pavao II. za nas Hrvate bio je osobno značajan, mi smo ga imali i imamo ga u srcu – kazao je Karamarko istaknuvši kako je kao student bio na određeni način povezan s papom Poljakom.

"Oslobodil je države tere su bile iza Železne firunge"

– Mi, studenti, odlazili smo na Hrelić i od Poljaka koji su se vraćali s ljetovanja kupovali značke njihova sindikata Solidarnost, kao i značke na kojima je pisalo geslo Ivana Pavla II., odnosno Totus tuus. Imali smo osjećaj  da papa Slaven ruši na duhovnoj razini različite okoštalosti. Oslobodio je države koje su bile iza Željezne zavjese. Skupina nas, studenata koji smo nosili bedževe Solidarnosti i Totus tuus otišla je na hodočašće kod pape Ivana Pavla II. 1982. godine. Nakon toga odlaska, u Rimu mi je bila oduzeta putovnica i vraćena mi je tek nešto prije raspada Jugoslavije. Putovnica mi je oduzeta pod obrazloženjem da sam odlaskom kod Pape u Rim oštetio ugled SFRJ – ispričao nam je Karamarko svoje iskustvo.

Kao student pisao je pjesme, a kitica jedne pjesme upisana je u knjižici molitava tijekom posjeta Ivana Pavla II. Hrvatskoj.

– S Ivanom XXIII. došlo je do promjene u Crkvi, približio je Crkvu narodu promjenama u liturgiji – kaže Karamarko, a na pitanje zna li hrvatska mladež koliko je Ivan Pavao II. učinio za Hrvatsku drži kako se o tome premalo zna i premalo ući u školama.

"Des je pred našemi očmi pisana povest"

– Ivan Pavao II. pokrenuo je val koji je preplavio Europu, posebno istočnoeuropske zemlje. Volio bih kada bi naša djeca znala više o tim događajima – dodao je Karamarko. – Danas je pred našim očima pisana povijest.


Josipovičov: Sveci su postali papi teri su proklamerali dijalog

- Svecima su postali pape koji su proklamirali dijalog. Ivana XXIII. zvali su Dobri Papa, reformirao je Crkvu, otvorio se prema drugim konfesijama, i prema onima koji nisu vjernici, a Ivan Pavle II. bio je velika figura druge polovice i kraja dvadesetog stoljeća i znamo koliko je učinio za Hrvatsku. Oni su važne, velike ličnosti koje su utjecale na cijelo čovječanstvo bez obzira na to jesu li pripadali Katoličkoj crkvi ili nisu - kazao je u Vatikanu predsjednik Ivo Josipović.

Cirkvenu špicu predvodio je zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, a s njim su bili i riječki nadbiskup Ivan Devčić, umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, biskup požeški Antun Škvorčević, bjelovarsko-križevački Vjekoslav Huzjak, zagrebački pomoćni Ivan Šaško, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije mons. Enco Rodinis, kao i vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić i predsjednik BK BiH, banjolučki biskup Franjo Komarica. U Vatikan je, inače, došlo 120 službenih izaslanstava, a među 24 državna poglavara bili su talijanski Giorgio Napolitano, poljski Bronislaw Komorowski, nekadašnji predsjednik nobelovac Lech Walesa te pripadnici kraljevskih obitelji. EU su predstavljali predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy i predsjednik Europske komisije Manuel Barroso.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/karamarko-ovdje-se-danas-pisala-povijest-935404 (http://www.vecernji.hr/hrvatska/karamarko-ovdje-se-danas-pisala-povijest-935404)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Papa Ivič Pavel II.
Papa Ivan Pavao II. i Hrvati, 01:29

Papa Ivan Pavao II. i Hrvati (http://www.youtube.com/watch?v=LIaTd6vzg0s#ws)
Naslov: Odg: Snimka meše kanonizacije dve pap(i)_P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 27, 2014, 09:05:27 poslijepodne
HRVATIKAN
27.04.2014.

Poglečte snimku meše kanonizacije dve pap(i) na Laudato ITV!

Pogledajte snimku mise kanonizacije bl. pape Ivana XXIII. i bl. pape Ivana Pavla II. iz Vatikana uz hrvatski prijevod, koju vam zajedno donose Hrvatski katolički radio, Laudato internetska televizija, Vatikanski televizijski centar i Radio Vatikan.

Propoved pape Franca na slavlu kanonizacije Iviča XXIII. i Iviča Pavla II.

U propovijedi svečane mise na kojoj je proglasio svetima pape Ivana XXIII. i Ivana Pavla II., papa Franjo posebno je istaknuo poslušnost Ivana XXIII. Duhu Svetomu, osobito kod pokretanja Drugoga vatikanskog sabora, a papu Ivana Pavla II. nazvao je papom obitelji. Sveti Otac istaknuo je da se "u središtu ove nedjelje, koja zaključuje osminu Uskrsa i koju je sv. Ivan Pavao II. posvetio Božjem milosrđu, nalaze slavne rane uskrsloga Isusa".
Povezujući nedjeljna čitanja i kanonizaciju dvojice rimskih biskupa, Papa je istaknuo da su rane Kristove znak Božje ljubavi prema ljudima i nužne su za našu vjeru, kako bismo vjerovali da je Bog ljubav; zato rane na Uskrslom Gospodinu ne nestaju. Dvojica papa u svakoj su osobi koju su susretali - gledali Krista. "Sv. Ivan XXIII. i sv. Ivan Pavao II. imali su hrabrosti gledati rane Isusove, dodirivati njegove izranjene ruke i probodeni bok. Nisu se sramili tijela Kristova, nisu se sablaznili nad njim niti nad njegovim križem; nisu se sramili tijela bratova (usp. Iz 58, 7), jer su u svakom patniku vidjeli Isusa. Bili su dvojica hrabrih ljudi, posve otvoreni Duhu Svetom, pruživši svjedočanstvo Božje dobrote i njegova milosrđa Crkvi i svijetu."
Bili su to dva hrabra čovjeka, puna Duha Svetoga i davali su cijeloj Crkvi i cijelome svijetu svjedočanstvo o Božjem milosrđu. Bili su svećenici, biskupi i pape 20. stoljeća, upoznali su tragedije, ali nisu bili pobijeđeni, snažno su vjerovali u Boga i Božje milosrđe koje se objavljuje u pet rana Kristovih. U njima je bila nada i radost koju nitko i ništa ne može oduzeti, nada i radost koju su dobili kao dar od Krista Uskrsloga i koju su obilato darovali Božjem narodu, zaključio je Papa.
Na kraju propovijedi Papa je zamolio zagovor dvojice novih svetaca i pastira Božjega naroda za Crkvu, kako bi u dvogodišnjem putu prema Sinodi o obitelji bila otvorena djelovanju Duha Svetoga u pastoralu obitelji.


Pogledajte snimku mise kanonizacije dvojice papa na Laudato ITV!, 02:27:43

Pogledajte snimku mise kanonizacije dvojice papa na Laudato ITV! (http://www.youtube.com/watch?v=twqtWE0dWwk#ws)
Naslov: Odg: Demokracija v cirkvi!!!?__P Oltar-POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 27, 2014, 10:24:15 poslijepodne

ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
PROTULETNAK (GREGUREVŠČAK, SUŠEC, OŽUJEK) – JURJEVŠČAK (MALI TRAVEN, TRAVEN) 2014.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Demokracija v cirkvi!!!?

    Mesec marcjoš, leta Božekovoga 2014. bode zapisani z debelaj slovaj v dugo povjest cirkve. Najme kaj, vu tem meseco so bili zbavljeni prvi demokracki izbori v cirkvi. Znom da me bodete mam lovili za reč, kak more dojti demokracija v cirkve gda znamo da je vu cirkvi samo jeden Božek i nega drugih božekov. To je istina, ali je tak! Zakaj? Pak smo mi ne zbirali Božeka nek večnike v župno veče, šteri bodo pomagali župniko da jiv on bode nucal.

    Vsi znamo gda ga ne bilo demokracije dok si je Isusek zbiral apostole, a posle so si i župniki zbirali večnike nekak slično, očem reči, kak što i vsaki si je župnik  zebral onoga što mo je nejbole pasal za ono kaj je nucal. Večniki so bile zebrani, a demokracija je ne nikomo falila. Ali ve je došla Evropa k nam i vse mora biti onak kak oni velijo i tak reda delajo. Kak bilo da bilo, biškup je zel stvar vu svoje blagoslovlene roke i vse župe so morale zbirati večnike onak kak je on rekel. A to znate kak je bilo. Vsi šteri hodajo v cirkvo so mogli predložiti svoje kandidate, a posle so oni šteri so tu v predizbornoj kampanji dobili nejveč glasov, došli na listo za izbore. Ljudi so svoje glase davali onak kak je naš biškop naredil: jeden vjernik jeden glas. Morem vam reči da je lista bila hajdig duga, kaj bi rekli, čuda je bilo zvanih, a sam nejbolši so bili zebrani. Kak bilo da bilo, demokracija je na mala vrata i onak stiha došla i v cirkve, kaj god to značilo. Vsi zebrani so poslani biškupu kaj on da svojega blagoslova i unda bodo demokracki zebrani večniki mogli početi delati svojega posla. Ipak naš dragi Božek, prek biškupa, ima i tu zadjo reč. Pak ipak je cirkva jegova. Gda ga nej bilo jega ne bi bilo niti cirkve!!!

     Ovoletošja Korizma je došla do svojega kraja. Što je kanil čega se odreči mogel je to naprajti v minulih 40 dni jerbo vu Velikomo tjedno, šteri je pred nami, bodemo vsi onakši kakše od nas dragi Božek išče: bogoboječi, pobožni, na spoved pemo i vse bomo posluhnuli. Pak tjeden dni moremo zdržati. Morem vam reči da smo se i mi, šteri se shajamo vsako nedelo posle devete meše vu župnoj pelnici, isto tak nečega odrekli. Prvo nedelo v Korizmi smo se nikak ne mogli dospomenuti čega bi se odrekli, je li bi to bila kava, frklec žganičke ili pak škropec, a unda nam je pomogel naš župnik, tak da smo mam donesli jednoglasno odluku da  ne bodemo nikaj pili z štamprlini ili pak kupici nek samo ono v šalicaj. Što zna kak bi dugo mi jeden drugoga spituvali kaj pravzaprav očemo da nam je pater ne pomogel. Ve vidite kak čovek fletno zazvedi kaj oče dok ima pravoga mentora. Tak da smo vsi  zadovolni i mi i župnik.

     Pred nami  je denes, na Cvetno nedelo, Križni pot od pileka do pileka po celoj našoj župi, štera je, to vam moram reči, ne tak mala kak malo ljudi hoda k meši. Ovo leto bodemo meli i novo postajo, očem reči, novo križno drevo v Martanaj, prek pota dečjega vrteca. Pozivlem vse šteri morejo nek dojdejo kaj nas bode vejč. Dojdite vsi, pak kuliko zdržite zdržite, a naš dragi Božek vam bode priznal celoga pota kak i težakima vu vinogrado. Srečnoga Vuzma vam želem i čuda božjega blagoslova! Z šunkom i jecima pomalem, mislite na kolesterol. Ali kakši bi to, itak, bil Vuzem brez šunke?


Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVII, br.1/2, ožujek/traven 2014. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Fala Božek za Medimurje Klemencic, Draksar, Belcic YouTube, 07:24

Fala Božek za Medimurje Klemencic, Draksar, Belcic YouTube (http://www.youtube.com/watch?v=0Aev5k48CWU#)
Naslov: Odg: 43. po redu hrvatsko shodišće u Juru___P Oltar-POrtal naš svagdašni PObôžni
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 27, 2014, 10:27:58 poslijepodne
Tajednik Gradišćanskih Hrvatov
Hrvatske novine
Ljeto 105., broj X. / DD.MM.2014., cijena (1,25 €)
e-vundano 15/05/2014


43. po redu hrvatsko shodišće u Juru je ujedno bilo i državno shodišće
 
Na Majikin dan u Ugarskoj, nedilju 4. maja u Juri su održali tradicionalo hrvatsko shodišće ka „Krvave suze točećoj Mariji“, u medjuvrimenu jur 43. po redu shodišće u Jurskoj katedrali. Ljetos je sudjelovalo već ljudi nego lani, polag organizatora kanonika Jive Šmatovića ih je bilo oko 700, pretežno Hrvatov iz Ugarske, Austrije i Slovačke. Jurski biškup dr. Lajos Pápai je pozdravio vjernike na hrvatskom jeziku. Glavni celebrant je bio varaždinski biškup mons. Josip Mrzljak, ki je u svojoj prodiki uz ostalo naglasio, kako važno je očuvanje hrvatskoga jezika.

 

JURA — Hrvatska državna samouprava svako ljeto organizira Hrvatsko državno shodišće za hrvatske vjernike. U prošli ljeti održali su shodišće u Zalskoj (u Komaru), u Bačko-kiskunskoj (u Santovu), u Podravini (u Drvljanci) i u Baranjskoj županiji (u Ðudu) tr 2008. ljeta u Jursko-mošonsko-šopronskoj županiji u Koljnofu. Ovo ljeto je Hrvatska državna samouprava pozvala na Hrvatsko državno shodišće ponovo u Jursku županiju. Na inicijativu Miša Heppa, predsjednika Hds-a je svečano hrvatsko mašno slavlje bilo povodom velikoga hrvatskoga shodišća u Jurskoj katedrali 4. maja. Na ovo državno shodišće su ljetos došli hrvatski vjerniki iz cijele Ugarske, iz Bačke, Baranjske, Peštanske, Šomodjske, Zalske županije i glavnograda Budimpešte. Varaždinski biškup mons. Josip Mrzljak je svečevao mašu pri shodišću i je bio i svetačni prodikač.

Došao je ov put zvanaredno visok broj vjernikov iz cijele Ugarske kako jur duže ne, jer Hrvatska državna samouprava je ov dan proglasila Hrvatskim danom i pozvala hrvatske vjernike iz cijele Ugarske, da dojdu u Juru. Na hrvatsko shodišće su doputovali ov put i Hrvati iz Pešte i južne Ugarske. Sudjelivali su i veleposlanik Hrvatske u Ugarskoj, Gordan Grlić Radman i predsjednik Hrvatske državne samouprave, Mišo Hepp kao i zastupnik u Ugarskom parlamentu.

Hrvati hodočastu u Juru od 1972. ljeta. Inicijator je prelat, kanonik Ferenc Benković rodom iz Bizonje, ki pelja veliku faru na rubu Jure. Ljetos su mašu muzički oblikovali zbor i tamburaši iz Novoga Sela i Bijeloga Sela pod peljanjem Kristine Horvat. Na orgulja je svirao kantor u Čunovu, Jive Máasz. Organizator hrvatskoga shodišća u Juri je ravnatelj hrvatske sekcije jurske biškupije, kanonik Jive Šmatović. U redu duhovnikov je bio i Antal Németh, farnik u Koljnofu, ki svečuje u ovom ljetu svoju zlatu mašu, to je pedesetu obljetnicu posvećenja za duhovnika. Ovomu jubileju mu je pri kraju posebno čestitao i Jive Šmatović.

Kako je rekao biškup Mrzljak u svojoj prodiki uz ostalo „Sada smo svi zajedno u Europskoj uniji. Morebit smo posebni, da živimo vjeru, da svidočimo o tom ča danas znači vjera (…) Marija nas povezuje i u ovom Marijanskom hodočasnom mjestu. Marija daruje život i vjeru…“.

Ča se tiče povijesti Milosnoga kipa Blažene Divice Marije u 1655. lj. je irski biškup Walter Lynch doprimio milosni kip Blažene Divice Marije u Juru. 17. marca 1697. lj., na smrtni dan irskoga patrona Patrika, su iz Marijinoga kipa curile suze. Marijine suze su ončas utrli rupčacom, koga danas čuvaju kao relikviju u Juri. Po maši koristu vjerniki mogućnost, da bi se sa svojimi prošnjami okrenuli Blaženoj Divici Mariji i da kušnu rupčac. Jura je jur prik 300 ljet dugo hodočasno mjesto.

Večernjicu je na ovu nedilju peljao farnik u Gijeci, Zdravko Gašparić, a pred tim su tamburaši iz Gradišća zasvirali na trgu pred crikvom.

(uredn.)

http://hrvatskenovine.at/clanak/15-05-2014/43-po-redu-hrvatsko-shodisce-u-juru-je-ujedno-bilo-i-drzavno-shodisce (http://hrvatskenovine.at/clanak/15-05-2014/43-po-redu-hrvatsko-shodisce-u-juru-je-ujedno-bilo-i-drzavno-shodisce)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ovak je bilo leta 2013.
Hodočašnici gradišćanskih hrvata u Juri, 03:33

Hodočašnici gradišćanskih hrvata u Juri (http://www.youtube.com/watch?v=hOb3Bc9x-vw#)
Naslov: Odg: Dejte glase za one šteri hodajo v cirkvo__P Oltar-POrtal naš svagdašni Bôži
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 27, 2014, 10:31:43 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
ROŽNAK (FILIPOVŠČAK, SVIBEN) 2014.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Dejte glase našima

Pred nami novi izbori. Drugo nedelo moramo iti glase davat za one šteri se bodo borili za nas v Briselo, očem reči, v Evropi. Bil bi red da mi glase damo za one šteri, isto kak i mi, hodajo v cirkvo, a to so oni desni, štere vodi HDZ-e. Na temo listeko je i Marjana Petir, a ona je študerala teologijo i nejbole nas razme i nejbole zna vse kaj nas vjernike muoči i kaj mi očemo. Verjem da se slažete z menom da je došlo vreme kaj damo glase svojima i to tak da zaokružimo listo, a posebno tre zaokružiti i Marjano. Bole tak nek da bodemo, pak posle izborov morali iti k spovedi i tam priznati da smo zahuzali.


 
     Negda se je i pre hiži znalo što kam spada, očem reči, gde je komo mesto. Tak ste negda ne mogli najti moškoga kaj bi stisko delala v kuhji, z fortofom na sebi i kuhačom v roki i kaj bi se motal okoli šporhota.  Moški so delali vse kaj je trelo po vuni, v koco, štali ili pak na poljo. Tak so i žene vjutro zaron, na sam sveti Vuzem, nosile v cekeraj na posvečaje šunko, hrena, jejci, kruha, kolača i to zdiganoga ili pak štruco, a moški so doma čakali na zajtrek i posle so išli k meši. Negda se je ne moglo pripetiti ono kaj sam videl na Vuzem vjutro pre meši. Imate praf, da je bilo kak negda niti ga mene nej bilo pre rani meši. Dojdem v vjutro z ženom k rani meši i vidim da i so nešterni moški donesli stroška, očem reči, finote i dobrote, na posvečaje. Vidite kaj nam je tua ravnopravnost donesla. Polek mene je stal gospon v svetešji opravi, kak se šika za Vuzem, i vum črlenoj kravati. Neje bilo lejpo od mene kaj sam zalukaval v ljucko korpico, ali negda je to jakše od čoveka, pak sam hitil oko jerbo je bila v pitanjo nova zelena korpica i to polakerana. Nejsam bogzna kaj videl, jerbo je vse bilo pokrito z salvetom i cvetje je bilo gori. Hitil sam oko još jempot, onak za vsaki slučaj, i za oko mi je zapel grljajek od flaše šteri se je naluknul vum . Kaj je bilo vu toj flaši ne bi znal reči, ali brzčas je mleko ne bilo. Najbrž je bila žganička, rekel bi po grljanjko jerbo den se po jutro pozna, a flaše po grljanjko. Mortik je gospon beteguval od nečega, pak si je i apoteko donesel na posvečaje. Vse kaj je posvečeno davle hansa, pak tak i ono vu flaši.

      Na prvi maj se, več na leta, kuha bažol i deli ljudima šteri dojdejo. Tak je i ovo leto bilo pre Staromo grado gde so kuhali esdepeovci. Nebrem reči, dojde navek hajdi ljudi tak da, na vse zadje, bažol i sfali kak napriliko ovo leto i unda so ga dodelavali z vodom. To vam je isto kak da gemišta dodelavlete z vodom i unda, na vse zadje, pijete vodo, tak so i tu oni šteri so dugo spali dobili sam juhu z dva-tri bažole. Nejsam vam štel nikaj reči za one šteri so zadji došli nek za one šteri so došli prvi, a to so vam bili naši čakoski klošari. Vjutro so nejpredi, kak i vsaki den, odišli na fruštuk v samostan k gvardjano Stankijo, a posle so v sebe hitili još dve-tri porcije friškoga esdepeovoga bažola i okoli obeda so prvi dočakali premijera Milanoviča. Vidite dok se zaron stanete vse ftegnete: pre Božeko ste na zajtreko, pre esdepeovcima na obedo, a za večerjo se ide spat. Neje vsaki den prvi maj, zajtrek ili pak fruštuk jif navek počaka v kuhji pre gvardjano, a bažol, kak vsi znamo, se kuha sam jempot na leto, makar se ovo jempot čuda bole zapamti.


     Ovo leto smo mi šteri hodamo v cirkvo zbavili več jene izbore i to za Župna vječa, vsaki v svoji cirkvi, a ve so pred nami novi izbori. Drugo nedelo moramo iti glase davat za one šteri se bodo borili za nas v Briselo, očem reči, v Evropi. Bil bi red da mi glase damo za one šteri, isto kak i mi, hodajo v cirkvo, a to so oni desni, štere vodi HDZ-e. Na temo listeko je i Marjana Petir, a ona je študerala teologijo i nejbole nas razme i nejbole zna vse kaj nas vjernike muoči i kaj mi očemo. Verjem da se slažete z menom da je došlo vreme kaj damo glase svojima i to tak da zaokružimo listo, a posebno tre zaokružiti i Marjano. Bole tak nek da bodemo, pak posle izborov morali iti k spovedi i tam priznati da smo zahuzali.


Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVII, br.1/2, sviben 2014. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a)
pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf)   
b)
editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01, 15:00 http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk) 

Tvrtko Stipić - Zvon zvoni (Krapina 2009) Popevke zanavek HQ, 04:03

Tvrtko Stipić - Zvon zvoni (Krapina 2009) Popevke zanavek HQ (http://www.youtube.com/watch?v=6N0ofbuv83E#)
Naslov: Odg: Tončekova proščeja / P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 06, 2014, 01:48:40 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
IVANŠČAK (KLASEN, ROŽENCVET, LIPEN) 2014.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Tončekova proščeja

To je bila prilika da se zmislimo kak je prvo proščeje bilo na Jugo pre dvajsti let. Bilo je teško, kak i navek dok se cirkve zidajo, jerbo znate kak i od čega se cirkve zidajo? Od onoga kaj obečajo oni kaj imajo peneze i od onoga kaj dajo oni šteri nemajo. Penez ga ne bilo kuliko je trelo, ali je ljudi bilo. Vsi so dohajali i pomagali, a denes da je vse gotovo, da je cirkva zlipšana ve najempot ga nega dosti ljudi.



     Što bi rekel da vreme tak fletno ide, ne sam da ide nek i leti. Minuli tjeden, očem reči, minuli vikend je bilo proščeje na čakoskomo Jugo. Najme kaj, Sveti Tonček (moj imejak) šteri je i glavni patron čakoske mlajše i južne župe je opslužaval svoje ovoletošje godovno, pak je to bila prilika da se zmislimo kak je prvo proščeje bilo na Jugo pre dvajsti let. Na Antonovo 1994. leta se je zišel Odbor za gradnjo cirkve z ondašjim gvardjanom paterom Ivanom Lončarom i onak skromno se je prefeštalo. Leto dni predi, na samo Antonovo,  je bil blagoslovleni i v zemljo posajeni kamen temeljac nove cirkve, a črez leto dni se je več vidlo kak lepo napreduvle, pak je to trelo i prefeštati. Ne preveč, ali je trelo, a itak je bilo napravleno. Južno proščeje je počelo srmežljivo, ali je dale več ne tak bilo jerbo so vsi pomagali i vsi so šteli kaj bi Tončekova cirkva bila čim predi gotova. Zmislim se kak denes da so vsako leto posle proščeja delana z domačim snagama, popevali so Makovci, pleh-bandisti, kudovi, tamburaši, Kerma, Žiga, jeno leto se pomagal Skočiš Zec, a drugo leto slavonski kanarinec Kićo. To so bili cajti da so i sponzori pomagali kaj se tekučine dotikavle (vino, pivo), a i Vajda je nekaj dala tak da ste mogli sedeti pod šatorom i pomagati zidati cirkvo. 1997. leta je denešji južni župnik, pater Drago, organizeral koncertlina Črlenih jabuki i tuliko je ljudi došlo kaj so niti vsi ne zišli v park prek cirkve. To leto je na Tončekovo proščeje došel nadbiškop i kardinal Francek Kuharič. I on je skupa z nami obedoval pod šatorom dok so tamburaši igrali kaj se ne čulo kak kosti pokajo i zobi škriplejo. Tak je to bilo, tak je počelo. Bilo je teško, kak i navek dok se cirkve zidajo, jerbo znate kak i od čega se cirkve zidajo? Od onoga kaj obečajo oni kaj imajo peneze i od onoga kaj dajo oni šteri nemajo. Penez ga ne bilo kuliko je trelo, ali je ljudi bilo. Vsi so dohajali i pomagali, a denes da je vse gotovo, da je cirkva zlipšana ve najempot ga nega dosti ljudi. Tri dni smo se prepravlali za proščeje, vsaki den je mešo služil drugi velečasnik (Prelog, Sveti Juraj na Brego, Šenkovec), a i popeval je drugi župni zbor. Na Tončekovo je, posle večernje meše, bil koncertlin mačkoskih Kudovcov pred cirkvom na Tončekovomo placo, a posle pak je, prek pota v parko, popevala klapa Šufit. To je bilo na samo godovno, štero je ovo leto palo ruon v petek. Drugi den so na isti mesti igrali i popevali Gazde, tak da morem reči da sveti Tonček more biti zadovolen z ovoletošjim svojim godovnom.

      Kaj vam bodem rekel, tretji den prepravljanja za proščeje, a to je bilo v četrtek je dosti ljudi falilo v cirkvi jerbo so se, po krčmaj, terasaj... prepravljali za prvo tekmo na Sveckomo labodoritaškomo prvenstvo, gde so naši „Vatreni“ igrali z Brazilcima. A što je štel mogel je na vse dojti jerbo je meša bila v sedmi vuri, a tekma v deseti. No, mesto kaj bi bili došli na mešo i prosili svetoga Tončeka nek nam pomore kaj pobedimo, mi smo rajši mehnatili oblizeke z roštilja i trosili pive, tak da so nam naši labodoritaši odišli po riti k meši. Nigdar ne znamo de nam je mesto. Fala vsima šteri so mi čestitali moje godovno, verjem da jim je ne žal jerbo sam jiv vse počastil z rundom pod šatorom.


Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVII, br.6, lipen 2014. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a)
pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf)   
b)
editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01, 15:00 http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk) 

Tancajne z bidram (međimurskemi digani, diza(jnera)ni kolači)
"Ples z bidrami" - nastup na "Antunovskom proštenju" na Jugu, 24:40

"Ples z bidrami" - nastup na "Antunovskom proštenju" na Jugu (http://www.youtube.com/watch?v=4bhbztL3IqM#ws)
Naslov: Odg: Mrl turopôlski prijatel don Živko Kustičov / P Oltar - POrtal naš PObôžni
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 19, 2014, 07:31:24 poslijepodne
Mrl turopôlski prijatel don Živko Kustičov
(čer mu jě v zamušu (zamužu) za Turopôlca)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Živko – Mrtevko - Živko
Fran Krsto Frankopanov: „Navik on živi ki zgine pošteno”.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


MRL JE DON ŽIVKO KUSTIČOV

Neustrašlivi glas Cirkve v Hrvatov

Des, (v) sobotu 19. srpna, v Zagrebe je u 84. letu živlejna mrl grkokatolički velečasni dugoletni vurednik Glasa Koncila Živko Kustičov. Bil je jen od najvekše hrvatske teologov i propovednikov Radosne vesti, inicijator i neustrašlivi glas Katoličke Cirkve v Hrvatov v službe hrvatskoga naroda v domovine i iseleništvu. Osvetlal je i obraz ne samo katoličkoga nego i hrvatskoga novinarstva 20. stoletja.


(http://metro-portal.hr/img/repository/2014/07/medium/don_zivko_kustic.jpg)

Rođen je u Splitu 12. prosinca 1930. bio je suprug i otac petero djece. U Zagrebu je studirao matematiku, fiziku i teologiju koju je diplomirao 1975. Za svećenika grkokatoličke Križevačke biskupije zaređen je 5. svibnja 1958. u Križevcima. Od 1958. do 1963. bio je župnik u Mrzlom Polju i Sošicama na Žumberku.

Od 1963. do 1972. bio je pokretač, novinar, reporter i kolumnist Glasa Koncila. Glavni urednik Glasa Koncila bio je od 1972. do 1983. a glavni i odgovorni urednik od 1983. do 1990. Više puta je suđen i osuđivan. Od 1990. do 1991. bio je stručni savjetnik u Ministarstvu iseljeništva, voditelj Odjela za djelovanje vjerskih zajednica među Hrvatima izvan domovine. Od 1991. do 1993. djelovao je kao urednik lista "Živa zajednica" za iseljene hrvatske vjernike u Njemačkoj. Od studenoga 1993. do listopada 1998. bio je pokretač i glavni urednik Informativne katoličke agencije (IKA). Sve vrijeme javljao se kao komentator, kolumnist i autor jedinstvenoga feljtona pod nazivom "Pismo seoskoga župnika" u "Glasu Koncila", bio je pokretač i suradnik "Maloga koncila" te kolumnist "Globusa" i "Jutarnjeg lista". Bio je član Društva hrvatskih književnika, potpredsjednik Hrvatskog novinarskog društva i član Upravnog odbora Hrvatskoga katoličkog radija. Bio je član Komisije Iustitia et pax Biskupske konferencije Jugoslavije i Hrvatske biskupske konferencije. U Križevačkoj biskupiji bio je biskupov službeni konzultor. Od Svete Stolice promaknut je u protoprezbitera stavrofora.

Objavio je brojne katehetske priručnike: Velike religije svijeta, Domagoj - misni ključ vjerovanja, Mali ključ Biblije, Mali ključ povijesti Crkve u Hrvata, Tomica i njegova pisma, Mač duha, Svadbeno ruho, Hoćeš li se krstiti?, Bog za odrasle, Abeceda biblijske vjere i druge. Autor je djela "Hrvatska mit ili misterij?" (1995.) Autor je romanâ: Zaljubljeni robovi i Denis dječak u prozoru. Pisac je scenarija za više filmova, te autor popularnih publikacija o kardinalu Alojziju Stepincu, o. Anti Antiću, o. Maksimilijanu Kolbeu... (gk) [/b]

19.7.2014.

http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=2&conID=37608&act=view (http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=2&conID=37608&act=view)

Citat:
Mrla turopôlska prijetelica Marica Kustičova
(čer je jě v zamušu za Turopôlca)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Večerni list, 21.08.2010.

Marica jě držala četiri čoškě fiže don Živka

O ženam ožejnene svečenikov ne pišu mediji, a oně su nâjvekša pôtpora i snâga svem mûžem

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21817/#msg21817 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21817/#msg21817)

Citat:
Zlatni jubilej Glasa Koncila – 50 let hrvatskoga katoličkoga glasila

Venec (Vijenac) Matice hrvatske, br. 512, 17. listopada 2013.

http://www.forumgorica.com/kultura-i-umjetnost/venec-dobopis-matice-hrvatske-za-kulturu/msg53172/#msg53172 (http://www.forumgorica.com/kultura-i-umjetnost/venec-dobopis-matice-hrvatske-za-kulturu/msg53172/#msg53172)


Citat:
Glas Koncila 44 (2054) | 3.11.2013.

Darko Grden
ZAGREB: Predstavljeni komentari iz Glasa Koncila od 1968. do 1990.
Lučonoša Koncila i svjetla slobode

(http://www.glas-koncila.hr/photos/velika/1383131020_5_30_photo.jpg)

Na predstavljanju je govorio i pisac, premda nepotpisani, velike većine objavljenih komentara, nekadašnji urednik Glasa Koncila don Živko Kustić | Foto: GK/I. Uldrijan
Naslov: Odg: Proščeje je minulo / P Oltar - POrtal naš svagdašni
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 07, 2014, 04:01:05 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
MALOMEŠNJAK (JESENŠČAK, RUJEN) 2014.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Proščeje je minulo

     Proščeje v starešoj čakoskoj župi Svetoga Mikloša biškupa bilo je za ne pozabiti. Nigdar ga tuliko ljudi ne bilo pre glavnoj proščejarskoj meši. Nigdar ga vejč ljudi ne bilo v pršeciji (to so oni šteri so obslužavali 355. proščeje), a još vejč jiv je bilo vseposot okoli po krčmaj i terasaj (to so bili oni, šteri so skupa z grackim ocima obslužavali jubilarno 50.) Dok je pršecija išla po glavnoj vulici vsi so se stali i ispratili pršecijo, z križom i Marijicom, kak se i šika: prestali so piti, spominati se, smijati, tračati, a oni šteri so znali pomagali so i popevati. Nek se zna da so meša, Marijica (Gospa od Anđela - Prcinkula) i pršecija ono nejglavneše na proščejo.

Bili so vsi, i župan Matija i jegov zamjenik Zoki Vidović i gradonačelnik Štef i jegov zamjenik Mario Medved. Bili so i policaji, ogjogasci, branitelji v novaj opravaj, udruge (domače i stranjske), a i deca. A kakši bi to bil svetek da ga ne bilo Zrinske garde? Dečki znajo gde jim je mesto jerbo je Zrinski dopelal fratre v Čakosko varoš, a žnjimi je došlo i Prcinkulovo. Na proščejo i pre meši so bili Čakovčanci, a i mi Međimorci z vsih krajov Cvetnjaka med dvemi vodami, došli so i naši sosedi z Hrvaške, Janezi, Mađerke… Neje glavna na proščejo bila Severina nek pogača z tikvaj duga sto metrov, štero je gradonačelnik delil i tak skupljal peneze kaj so deca mogla iti na more. Morem vam reči da je još niti ne odzvonilo Zdravomarijo z čakoskoga turna, a več ga pogače ne bilo. Nejso naši ljudi tak pošlokjeni, neje da ne pečejo doma tikvine pogače, nek so si šteli nekaj v kljun hititi pred obed i pomoči deci. Kak smo vsi složni i široke roke dok nas Marijica na kup nameče i dok tre nekomo pomoči. Ne nas je te kapitalizam još dokraja vništil. Kak god malo penez so nam političari v žepaj ostajli, ali još nekaj moremo dati onima šteri čuda meje imajo. Skorom sam pozabil na mamrele štele so visele ober cele glavne vulice i to tak cifraste kaj je Čakovec bil lepši , a i preštimano se držal. Morem vam reči da što gud je vesil mamrele je to preretko nametal jerbo je črez jif deđž išel. No, dok se nekši takši posel dela prvič unda to tak i zide. Drugoč bode bole i sigurno črez mamrela ne bode dežđ išel i to tak dugo dok bo sunce svetilo.

     Severina je ipak ne došla na spoved kak se je pripovedalo. Pater Stanko, ostali čakoski patri i velečasniki z ostalih župi, šteri so pomagali spovedati so se menjali v spovedalnicaj, ali so jo ne dočakali. No, ali se je ne nikaj čulo, a tak so mi rekli i klošari pre čakoski gracki vuri, šteri vse znajo kaj se pripeti v Čakovco, ak ne i ono kaj se je ne pripetilo, kaj bi bila i prinas naprajla nekše nove grehe. Prosil bi dragoga Božeka kaj mi nej za greh zel to kaj Severini brojim grehe, jerbo nesam niti ja brez greha, ali kaj se more da jo bije tak dober glas da kud ide tud i greši. I još se fali z tem. Došla bode i ona jempot Božeko na račun, vsi dohajajo, još je nišči ne zbegel, no nej znati je li bode v spovedalnici sedel pater Stanko (šteromo se letos najavila), ali nešči jo bode oslobodil toga terha.


Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVII, br.9, rujen 2014. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a)
pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf)   
b)
editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01, 15:00 http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk) 

Severina stoji po oblokom

SEVERINA I ZAGORSKI TAMBURAŠI, 09:29

SEVERINA I ZAGORSKI TAMBURAŠI (http://www.youtube.com/watch?v=Z_0FIq3s7EM#)
Naslov: Odg: Meša na Kajkavskomu 4.10.2014., Dubranec / P Oltar - POrtal naš svagdašni
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 04, 2014, 02:28:48 poslijepodne
Meša na Kajkavskom 4.10.14., Dubranec

4.10.2014 v 6 vur v Dubrancu bu održana poleg stare navade slavne Nadbiškupije Zagrebečke meša na Kajkavskom.

Dubranec je v Turopolju, Vukomeričkem Goricam, nie dalko od Zagreba, a do tam pelja i ZET z Zagreba i Velke Gorice!

Cirkvena dela, molitveniki i meše su v Kajkavskom kraju prek jezero (1000) let bili na Kajkavskom jeziku. Na Kajkavski je prepeljana i Biblija, a Kajkavska duhovna književna dela su utjecala i na Gradiščanski jezik.
Stopram zadnjih 100-150 let su liturgijska dela na štokavskom, tak da je jezeroletna duhovna tradicija Kajkavcov1 i duhovna književnost na Kajkavskom neusporedivo jakša od štokavske.

Pozivljemo Vas da svojim sudelovanjem zveličite mešu, organizirane od Plemeníte Občine Turopoljske i DVD Dubranec.

Posjet Dubrancu morete kombinirati s razgledavanjem liepih tradicionalnih Kajkavskih hiži i cirkvici v Vukomeričkem Goricam.

  --> 4 Drvene Cirkvice Vukomeriča
1.   Gustelnica: Izhódno od Dubranca v Gustelnica je kapela Sv. Antuna, jedna od najljepših na području Vukomeričkih Goric, s trijemom z 19. stoletja ki je na temeljom šteri zglediju kak velke zubače
2.   Lučelnica: Nazaj prek Dubranca na Izhód, dojdete do kapele Sv. Trojstva öiji je torenj prekriti s hrastovom šindrom, a znutra obložena s hrastovem kockami.
3.   Lukinič-Brdo: Z Lučelnice prema jugu skrenete na Izhód i dojdete do Lukinič-Brda, gde Vas čaka cirkva Sv. Ivana Krstitelja, čiji trijem počiva na bogato zrezbarenim stupom.
4.   Lijevi Štefanki: Dalje od Lukinič-Brda prema Jugu i Kupi dojdete do kapele Sv. Jurja na bregu nad Lijevim Štefankom. Kapela ima stožastega krova pokritoga s valovitom šindrom, na čijem je vrhu - a kak bi drugač mogle biti - pevec od kovanoga željéza. Kapelica Sv. Jurja je zgrađena 1677. leta Gospodnjega. 
Potlem Lijevih Štefankov se morete vrnuti nazaj v Dubranec. Vse lokacije morete najti na mapi okoli Dubranca ovdi na naši strani.

--> Dohajanje do Dubranca:
Od Zagreba do Dubranca pelja ZET 313 s Terminala Gl. Kolodvor, a z Velke Gorice 322. Ovder su štacijoni : http://www.zet.hr/media/207815/velika%20gorica%20spranj%202014.pdf (http://www.zet.hr/media/207815/velika%20gorica%20spranj%202014.pdf)

--> Pozivnica na mešu
http://www.zvirek.net/Kajkavskijezik/wp-content/uploads/Pozivnica-me (http://www.zvirek.net/Kajkavskijezik/wp-content/uploads/Pozivnica-me)ša-2014.pdf


________________________________________

1) Najstareša Kajkavska drvena crkva je bila u Loboru, zgrađena početkom 8. stoletjaa, spodobna cirkvam u Bavarskoj z tega doba.


Zvir:
http://kajkaviana-magica.eu/hr/kajkavska-mesa/ (http://kajkaviana-magica.eu/hr/kajkavska-mesa/)
https://hr-hr.facebook.com/Kajkavci (https://hr-hr.facebook.com/Kajkavci)

Citat:
Kajkavska Sveta meša u Dubrancu
http://www.forumgorica.com/dogadaji/najave-susret-generacija/msg55105/#msg55105 (http://www.forumgorica.com/dogadaji/najave-susret-generacija/msg55105/#msg55105)
Dopuna
http://www.forumgorica.com/dogadaji/najave-susret-generacija/msg55127/#msg55127 (http://www.forumgorica.com/dogadaji/najave-susret-generacija/msg55127/#msg55127)
Dubranec fest, 04.10. , 14.30h
http://www.forumgorica.com/dogadaji/najave-susret-generacija/msg55121/#msg55121 (http://www.forumgorica.com/dogadaji/najave-susret-generacija/msg55121/#msg55121)

BOŽIĆ U GORICI, TS ALIBI, JEZERO LET , 27 12 2011, 03:21

BOŽIĆ U GORICI, TS ALIBI, JEZERO LET, 27 12 2011 (http://www.youtube.com/watch?v=nEeK3Mf4KL4#)
Naslov: Odg: Jeni odhajajo, a drugi dohajajo…/ P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 08, 2014, 07:14:31 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
MIHOLŠČAK (KOZAPRST, DESETNIK, LISTOV-PAD) 2014.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Jeni odhajajo, a drugi dohajajo…

Ovo minulo leto je bilo leto velikih promjena kaj se dotikavle čakoskih fratrov i patrov. Najme kaj, pre patrima je takša šega kaj se vsake tri leti oni selijo z župe v župo, očem reči, z farofa na farof, kak bi to teca Jalža rekla, ak drugač nejde. Tak je bilo i ovo leto.


Promjene so bile na Kaptolo, na farofo, v župnomo uredo, na oltaro, vu spovedalnici, a i v Zvonima. Pater Željko, šteri je v čakoskoj starešoj fari Svetoga Mikloša biškupa prevzel vse cugle vlasti (gvardjan, župnik) je postal i šesti glavni i odgovorni urednik našega i vašega lista Zvona. On bode, najbrž, bole odgovorni, a meje glavni jerbo takša je šega. Znate kak je to, mi suradniki delamo, pišemo ili pak prepišuvlemo, a on odgovarja. Nešči mora. Morem vam reči da so se glavni i odgovorni, črez ova minula leta (drugo leto bode jif dvajsti)  mejali, a sam je pater Anđelko furt tu, a od 2005. leta cele novine nejpredi prejdejo črez jegove roke, a unda idejo do glavnoga i odgovornoga. Bilo je to zdavnja, još vu minulom jezeroletjo, točneše rečeno, 1996. leta da je pater Anđelko poslani v čakosko faro, a Zvona so ne zvonila još niti leto dni. Vređuval jif je pater Drago, šteri jif je i zafremal za Mikloševo 1995.leta. Vsi patri, šteri so bili na sljužbi v Čakovco so nekaj dali za Zvona, ali pater Anđelko ili kak ga vsa brača i subrača od milja zovejo „Japa“, čim je došel mom je počel delati za župni list. Došel je 1996. leta, a od 1998. je počel pomagati vu vređuvanju cajtunga. Tak bar piše. Nesam vam kanil reči ampak moram, nebrem zdržati, jerbo je pater Anđelko od prvoga dneva delal za Zvona i to na črno, tak da mo je dve leti staža ne zapisano v radno knigico, ali mo je brzčaz naš dragi Božek to zapisal v životno knigico. Naš Božek vse popravi kaj mi ljudi zahuzamo. „Japa“ je tu kak fondoš, v Svetom pismo piše, kamen zaglavni, bil i ostal kaj znači da bodo Zvona i dale zvonila, makar so se nešterni zvonari spremenili.

      Jeni so prešli sem, drugi so prešli tua, a pater Stanko je prešel prek štreke. No, ne sam prek štreke nek i prek Trnave. Ne znati je li je vse te prelaze blagoslovil i dragi Božek, jerbo se je voda v Trnavi zdigla prekpreveč sam unda dok je pater Stanko putuval na Jug. Kak bilo da bilo, on je ve na Jugo, a na Severo so ga zamenili dva Jožeki. Pred tri leti je, isto tak, bil prelazni rok, pak je z Juga odišel pajdaš (pater Tonček), a došel je prijatel (pater Drago), a ovo leto je prijatel odišel, a došli so pater Stanko i fra-pater Tomo. Vreme bode pokazalo što je od jiv pajdaš, a šteri pak prijatel.

      Ove dneve je v čakoskoj Južnoj fari prefeštana 15. letnica župe, štero je 1999. leta zafremal ondašnji naš i varaždinski biškup Marko Culej. Zmislim se kak denes da sam još 1992. leta na toj istoj sinokoši gde je denes Tončekova cirkva pasel krave, a sam dvajsti let je minulo i tu je več dugo cirkva i 15. let postoji župa z svojim župnikom. Morem vam reči da so na proslavi petnajsletnice župe bili dva biškupi: v četrtek je bil sisački biškop mons. Vlado Košić, a v petek, na den osvetka, je mešo služil i prodeštvo mel, naš biškop mons. Jožek Mrzljak. Nekaj si gruntam, ak so na Jug došli dva biškopi za 15. letnico župe, kuliko jiv bode, drugi mesec došlo v Čakovec na 225. letnico župe Sv. Mikloša biškupa. Najgerek sam, kam bodo, itak, vsi zišli?


Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVII, br.10, listov-pad 2014. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a)
pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf)   
b)
editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01, 15:00 http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk) 

Pokojni turopolski (buševski) glumec Zvonimir Črnko (Zvona Frajninov) rodil se i ranu mladost preživel  100 metrov od zvon turopolske lepotice - kapele svetoga Iviča (Ivana) Krstitela v Buševce

HPD Zelina - Črnkova popevka zvoni 2013. -, 07:26
Prosijala sjajna mjesečina, I ja jesam moslavačko dete, Moslavački drmeš

HPD Zelina - Črnkova popevka zvoni 2013. - (http://www.youtube.com/watch?v=DT6OvlJ9ILY#ws)
Naslov: Odg: Je li se ušlo u trag "Vrhovčevoj bibliji"?
Autor: kuntakinte - Siječanj 26, 2015, 08:33:50 poslijepodne
Balog je preveo Novi zavjet na kajkavsko narječje.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Vid_Balog (http://hr.wikipedia.org/wiki/Vid_Balog)

-

Alojzije Jembrih
Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu
Odjel za kroatologiju

   JE LI SE UŠLO U TRAG »VRHOVČEVOJ BIBLIJI«?
 U prilogu autor otkriva široj javnosti, dosad neprimijećen, rukopisni
prijevod Novoga zavjeta na kajkavskom književnom jeziku. Prijevod je
nastao u doba zagrebačkoga biskupa Maksimilijana Vrhovca i Tomaša
Mikloušića (u prvoj polovici 19. stoljeća). Doduše, na rukopis su već
ukazali Rudolf Strohal (1910.) i Vatroslav Jagić (1913.). Obojica spominju
i ime prevoditelja. Budući da je riječ o prijevodu Novoga zavjeta na
kajkavskome književnom jeziku, kroatiste i hrvatske bibliciste on nije
zanimao, jer oni su ipak više bili okrenuti prijevodu Biblije na štokavštini,
stoga je do danas taj horvatski (kajkavski) prijevod gotovo široj javnosti
(mnogim stručnjacima) nepoznat. U slavistici se uvriježila pretpostavka
da je autor spomenuta prijevoda zagrebački kanonik Stjepan
Korolija, Vrhovčev savjetnik. No, kako se iz predočena rada razabire,
autor je svećenik jaskanskoga kraja, rođen u Vivodini, Ivan Gusić, kojemu
je redovničko ime Rupert (bivši benediktinac).
 Ovim se radom želi aktualizirati spomenuti prijevod Novoga zavjeta, jer
to je plod rada Vrhovčeva »Biblijskoga društva« koje je trebalo prevesti
čitavu Bibliju na horvatski (kajkavski) književni jezik. Prema tome, imamo
razloga reći, da je rukopis, o kojemu je ovdje riječ, »Vrhovčeva Biblija«
kojoj se iznova u trag ušlo.
...Tko je autor »horvatskoga« prijevoda Novoga zavjeta?
...Tko je Ivan Rupert Gusić?
 hrcak.srce.hr/file/144423
Naslov: Odg: Kam bo suza nek na oko / P Oltar -POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 06, 2015, 09:56:15 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
VSESVETČAK (VETERNJAK, ZIMŠČAK, STUDENI) 2014.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Kamo bo suza nek na oko

Nebrem razmeti da nekomo more biti lepše negdi drugdi nek v Međimorjo, a vsi znamo da je Međimorje nejlepši falaček zemle na sveto, šteroga je Božek za sebe ostavil, a unda smo ga mi Međimorci natentali, očem reči, od Jega zmolili i ve žnjim hercujemo. Mi se z Međimorjem štimamo i vsima govorimo da je to raj na zemli i zato nebre nigdi drugdi biti lepše nek je v rajo. Bar si ja tak nekak gruntam. Adam i Eva so se zbrčkavali z raja i vidli ste gde so završili!



Zadnjipot sam pisal o tomo kak je došlo do promjeni med čakoskim fratrima i patrima, tak da nam je vsima poznato da je cugle vlasti vu Župi Svetoga Mikloša biškopa i čakoskomo samostano, očem reči, kloštro ili kak se to po vanjskim župama veli, farofo,  prevzel, očem reči, postavlen za gvardjana pater Željko Železnjak. On je ne sam nejglavneši i prvi v kloštro nek i v cirkvi, kaj znači da je i gvardjan i župnik. To je nej ruom mali terh za jednoga patra, ali ak znamo da je pater Željko bil minulih osemnajst let v belom Zagreb grado i to na Kaptolo, nejpredi kak ekonom, a unda kak nejglavneši, a to znači provincijal, unda je za jega gospodariti z čakoskim kloštrom i patrima šteri so tu na službi, a isto tak biti na uslugi vsim čakoskim vernicima, kak onima šteri delajo stisko v cirkvi, tak i onima šteri retko ili pak niti unda ne dojdejo, prava sitnica. Nebrem razmeti kak mi je to pobeglo kaj sam vam ne rekel da je pater Željko naših šumici listek, očem reči, da je z Strahoninca i otod je odišel za patra pred jeno četrdeset let, a kak vsaki ftič vu svoje jato leti, tak se je i on vrnul sem, očem reči, tua otkod je odišel. Vse bi to bilo vredo i vsi mi bi bili sigurni kak je i patro Željkijo (isto kak nam Međimorcaj) nejlepše v Međimorjo, ali nej, jemo je nejlepše bilo v Našicama, a to mortik zato jerbo je tam bil skorom duže nek v Čakovco i Međimorjo. Ve je tu prinas i mogel bode, črez dve-tri leti reči je li mo je zapraf bilo nejlepše v Našicama ili si je nekaj premislil. Nebrem razmeti da nekomo more biti lepše negdi drugdi nek v Međimorjo, a vsi znamo da je Međimorje nejlepši falaček zemle na sveto, šteroga je Božek za sebe ostavil, a unda smo ga mi Međimorci natentali, očem reči, od Jega zmolili i ve žnjim hercujemo. Mi se z Međimorjem štimamo i vsima govorimo da je to raj na zemli i zato nebre nigdi drugdi biti lepše nek je v rajo. Bar si ja tak nekak gruntam. Adam i Eva so se zbrčkavali z raja i vidli ste gde so završili!     

No, kak bilo da bilo, čim se pater Željko znova udomačil prinas vu Čakovco mam je naše konfratre, a konfratri so vam subraća, očem reči, kak bratići našim fratrima, otpelal v Našice nek vsi vidijo gde je jemo bilo nejlepše. Morem vam reči da so ga tam z veseljom dočakali, makar je zdavnja odnod odišel. Dok smo se dopelali v dvorište našičkoga kloštra, a šteri je polek cirkve Svetoga Tončeka (mojega imejaka) kak i ova naša nova cirkva na čakoskomo Jugo, vrata so bila širom otprta, pes je ne bil puščeni, a prvi šteri nas je dočakal je bil našički gvardjan, pater Zoran. Morem vam reči da nam je tam bilo jako lepo, lepo so nas prijeli vsi fratri, a posebno konfratri (bili so tam i subraća z Osjeka), a žnjim je bil i gradonačelnik. Mam nam je cena zrasla. Pozvali smo mi i jif k nam v Čakovec, v Međimorje da vidijo kak je to pravzapraf v rajo zemaljskomo, ali najbrž smo jim ne mogli obečati da jif bode dočakal i naš čakoski gradonačelnik jerbo on dojde v cirkvo dok ima čas, a nebremo znati je li bode ruon te den mel čas. Kaj reči, ipak je patro Željkijo Našice ostalo v srco i zato nas je nejpredi tua otpelal. Kam bo suza nek na oko!!!!?                                                                                                   

Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVII, br.11, studeni 2014. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a)
pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf)   
b)
editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01, 15:00 http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk) 

Dej mi, Bože (joči sokolove)
ZAČARANA MOČVARA - Dunja Knebl i gosti: Dej mi, Bože, 03:13

ZAČARANA MOČVARA - Dunja Knebl i gosti: Dej mi, Bože (http://www.youtube.com/watch?v=H8LyNVX6pzU#)
Naslov: Odg: Međimorje, kak si lejpo črleno / P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i..
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 08, 2015, 11:50:05 prijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
MALOBOŽIČNAK (PAVLOVŠČAK, PREZIMEC, SEČEN) 2015.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Međimorje malo, kak si lejpo črleno

          Tu me moja draga partija zarobila,
          tu me ona prva v Kumrovec vodila.
          Za drugove glasa davat vučila,
          za črlene glasa davat navčila.


     Ma, kuliko vidim, zabadav ja vam govorim. Ak vam vejč govorim huje je. Tak je zišlo i z ovim davanjem glasa za precednika Lejpe naše. I v nedelo na herodeševo, v prvomo krugo, smo mi Čakovčanci i Međimorci nejveč glasov dali Ivijo, a još huje je bilo, očem reči, još bole črleno v drugomo krugo. To nedelo smo mi Čakovčanci počrleneli od glave do pete, od vuh do maloga prsta. Nebrem veruvati kakši smo to mi ljudi, hodamo v cirkvo, verjemo da naš dragi Božek postoji, prosimo ga nek nam pomaže vu vsim našim nevolama, a dok zidemo vum cirkve odidemo prek vulice, vse pozabimo i damo glasa za črlene, očem reči, Ivijo, šteri ne dela stisko v cirkvi, šteri se fali kak on zna da Božek ne postoji, jerbo ga je tak jegov japa vučil. On je, kak sam vam i zadjipot rekel, nezerenoš, a mi smo se na zadjemo popiso svekolikog međimorskog pučanstva zapisali i pofalili kak verjemo v Božeka i hodamo v cirkvo. Nesmo i mi unda farizeji, jedno pripovedamo i delamo dok smo z pajdašijom i v cirkvi, a drugo delamo dok smo sami. Kak more nezerenoš Ivo biti bolši od Kolinde štera hoda v cirkvo i verje da Božek postoji. Pak zakaj nam je navek nešči drugi bolši od naši ljudi i ženi z cirkve? No glejte, mortik so i ovi črleni dobri ljudi, lepo govorijo, lepo se oblačijo, lepo igrajo v klavir i popevlejo, ali so črleni, pak unda nebrejo biti naši. Jempot bi več morali prepoznati svoje, a ne kaj furt hodamo glase davat z figom v žepo. Vsa je sreča kaj so naši sosedi z Hrvaške drugač mislili kak mi i glase dali Kolindi tak da bodemo ve meli precednico, a ne precednika. To je vse vredo sam me ve moji pajdaši i rodbina z Hrvaške zove kaj je to z menom, kaj je to z nami i zakaj smo glase dali za črlene? I kaj jim ve nek velim? Kaj? Ak niti sam ne znam kaj se to pripeti v našaj glavaj dok primemo olovko v svojo desno roko, a izbornoga listeka v svojo levo roko i unda z desnom rokom zaokružimo levoga, očem reči, črlenoga. Gda bi si namiril svojo dušo i da bi si nekak vrnul mira v svoje srce spopeval sam jedno pesmico, štera se je počela popevati navečer posle izborov i još dendenes se popevle.

          Međimorje malo, kak si lejpo črleno
          klinčekima si ti meni ograjeno.
          Međimorje malo, kak si lejpo črleno,
          klinčekima si ti meni zasajeno.

           PRIPEV
           (popevle se posle vsake kitice, a popevlejo sam črleni):
          Tu mi Božek živjet daj,
          tu je mojga srca raj… (3x)


          Tu me moja draga partija zarobila,
          tu me ona prva v Kumrovec vodila.
          Za drugove glasa davat vučila,
          za črlene glasa davat navčila.

          Nasred Međimorja potok Trnava,
          polek potoka rasla potočnica plavetna,
          nit potoka, nit potočnice plavetne,
          vseposot cvetejo sam rože črlene.

Tuliko za denes, moral sam vam to spopevati, makar mi je v duši i srco nej bilo lefko. Bode bolše, ak ne predi dok  Kolinda dojde.

Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:

ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVIII, br.01/02, velača 2015. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx) 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * 

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a)
pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf)   
b)
editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294) 

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820) 

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01, 15:00 http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk) 

Anđela Potočnik - Međimurje malo kak si lepo ravno, 02:49

Anđela Potočnik - Međimurje malo kak si lepo ravno (http://www.youtube.com/watch?v=vcOM2Jo8NMg#)
Naslov: Odg: Pak je Joži ne mesto polek Lojzeka!!! / P Oltar - POrtal naš svagdašni
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 21, 2015, 10:41:53 poslijepodne
Citat:
Premišlavanje Jožeka radnika, 23.01.2015.

Ide i Tito z Pantovčaka
Bist(r)ički bogec (Brozec) seli na Šloserove stub(ičk)e


Črez mesec dni se drug Tito seli z Pantovčaka. Najte me nikaj čudno gledati, kaj ste pozabili kaj je Ivo rekel: Tak dugo dok je on tam bode i drug Tito žnjim, a ve on ide, pak bode brzčas i drug Tito odišel žnjim. Najgerek sam kam bode itak odišel drug Tito? Je li bode i on odišel na Faks za pravico (mortik i tam nucajo šlosara) ili pak bode ostal v politiki gde je navek i bil? No, ne kanim se pravzaprav zbogradi toga preveč sekerati, za Fašnik bodemo vse znali. A Fašnik je ne preveč dauko.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg55619/#msg55619 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg55619/#msg55619)

ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
GREGURJEVŠČAK (SUŠEC, PROTULETNJAK, OŽUJEK) 2015.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Pak je Joži ne mesto polek Lojzeka!!!
(LK: Josip „Kraš(ić)“ vs. Krašič)

Zna se da je Joža (čitaj: Tito) spravil Lojzeka v rešt za nekaj kaj je ne napravil v drugomo rato i to nejpredi v pravi rešt, a posle v hižni v Krašičo i to je, na vse zadje, Lojzeka i na groblje posprajlo. Pak to naša precednica jako dobro zna.


     Več kak pol onih (ili nas) šteri v cirkvo hodajo (hodamo) je svojega glasa dalo nezerenošo Ivijo, bar prinas v Međimorjo. To več vsi znajo i ne sam v Lepoj našoj nek i po celomo belomo sveto. A i vrapci o temo popevlejo po drevjo i žljebjakima. Kaj se izborov dotikavle tu je vse jasno jerbo je nezerenoš Ivo spraznil Pantovčaka tak da ve precednica Kolinda drži vu svojimi rokami cugle vlasti v Lepoj našoj. Ve pak tu imamo još jedno nevolo: drug Tito je još navek na Pantovčako, a polek jega je, za ve, blaženik Lojzek Stepincov. Vsi znamo kak je z Titijom: za jega se grable večni precednik, Štefek Mesičov, a i do fčerašji  nezerenoš Ivo.
Nekaj sam mel za čuti da so došle i tri moljbe z Međimorja na Pantovčak kaj bi dali Titija k nam v Međimorje na kvartelj ak ga nišči drugi neče. Moljbe so došle z Čakovca, Miholjana i Vanovca i unda bo nešči mene na red pobiral kak je naše Međimorje ne malo, lepo i črleno.
Kak bilo da bilo Titija tre nekam sraniti jerbo mo nikak nebre biti mesto polek našega Lojzeka. Zna se da je Joža (čitaj: Tito) spravil Lojzeka v rešt za nekaj kaj je ne napravil v drugomo rato i to nejpredi v pravi rešt, a posle v hižni v Krašičo i to je, na vse zadje, Lojzeka i na groblje posprajlo. Pak to naša precednica jako dobro zna.

      No, nebremo reči da so Titijom same nevole. Najme kaj, na ovoletošjoj Veronaučnoj olimpijadi vu Zagrebečkoj nadbiskupiji pak so nejbolši bili đaki z pučke škole Jožek Broz Tito i to z Kumrovca. Da čovek ne poveruje. Kuliko vidimo čim se je v Kumrovco vgasnula partiska škola deca so znova počela v cirkvo i na veronauk hoditi, makar jif tam drug Joža gledi, broji i zapišuvle. Pak i Tito je hodal v cirkvo i na veronauk dok je bil mali, očem reči, dok je bil sam Jožek Brozov, ali je posle zglajzal dok je postal Tito. On je odišel levo, a Božeka je ostavil na desni strani.

      Nejvekša vuzmena spoved je vu čakoski stareši farni cirkvi Svetoga Mikloša biškupa na Veliko sredo, pak je to zadja prilika kaj vsi, šteri so svoje glase dali nezerenošo Ivijo (Josipovičovomo), dojdo na spoved i predi Vuzma se rešijo toga terha na srco i vrnejo mira v duše.
Vsi znamo da za vreme vuzmene spovedi i župniki imajo akcije pak so i pokore čuda menše. Znajo župniki da tre dati šanso vsima nama šteri smo zglajzali jempot, dvapot, vejčpot, očem reči, skorom vsaki den, kaj se nazaj vrnemo na pot šteroga nam je pokazal i po šteromo nas je vučil hoditi naš dragi Božek. Prosim vas lejpo kaj ne bo zišlo, kak lani vu jedni naši cirkvi, kaj je bilo vejč velečasnikov nek grešnikov, očem reči, kaj ne bodo župniki bole najgerek za spoved kak mi šteri se očemo i moramo pomiriti z dragim Božekom kak bi pripravleni dočakali Vuzma i vuzmeno jutro. Pak nebremo brez jutrašnje meše, na šteroj se bodemo znova pomirli z Božekom, si sesti za stol i hapiti se zajtrekovati blagoslovljene dobrote i finote z vuzmene korpice. Vse ima svojega reda. Srečnoga vam Vuzma želem kaj ga dočakamo onak kak nam dragi Božek zapoveda i unda moremo računati i na jegov blagoslov!


P.S. Prosim vas, najte se preveč dugo zadržavati pre vuzmeni korpici jerbo so vam jako velike stiske na našoj Hitnoj ak se bodete prenajeli. Jejci napuhavlejo!
Vuzem se svetkuje dva dni tak da i korpica mora tak dugo zdržati.                       

Vaš Tonček


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVIII, br.3, ožujek 2015. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a)
pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf)   
b)
editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01, 15:00 http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk) 

Dunja Knebl - Dej mi, Bože, oči sokolove, 02:20

Dunja Knebl - Dej mi, Bože, oči sokolove (http://www.youtube.com/watch?v=5L-qNjZzsy0#)
Naslov: Odg: Joči v joči / P Oltar -POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslav
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 04, 2015, 09:17:43 poslijepodne

Citat:
Joči v joči
(Oči u oči)


-Pitam se što ću reći
 kad se budemo gledali
 oči u oči ja i Ti -što li ću tada reći?

-Hoću li izdržati
 kad se budemo gledali
 oči u oči ja i Ti -oću li moći izdržati ?

-Kad se budemo gledali oči u oči
 kad se budemo sreli ja i Ti

-Sjeti se da sam samo čovjek,
 a Bog da si Ti

-Kakav li ću biti
 kad se budemo gledali
 oči u oči ja i Ti -kakav li ću onda biti ?

-Kakav će to biti susret
 kad se budemo gledali
 oči u oči ja i Ti
 jedan čovjek i njegov Bog ?

-Kad se budemo gledali
 oči u oči
 kad se budemo sreli ja i Ti
 sjeti se sam samo čovjek a Bog da si Ti.


Tekst pesme: Branko Bošnjakovičov
http://www.udrugaleptirici.hr/oci-u-oci/ (http://www.udrugaleptirici.hr/oci-u-oci/)

Klapa sv. Juraj HRM je snimila spot v spomen sem hrvatskem branitelem! (VIDEO)

V role hrvatskoga vojaka-branitela angažeran je mladi akademski glumec Pere Eranović, inače sin Stipe Eranovića, zginuloga hrvatskog branitela čije se ime nahaja na jene od postaj križnoga puta ovoga spomen obiležja, ke na poseban način doprinaša verodostojnosti i simbolike ovoga izdelka i odaje pijetet mlajše naraštajov kak zginulem tak i živem hrvatskem branitelem.

V spotu sudeluje i don Stipan Šurlin, župnik Kaštel Lukšića, inače hrvatski branitel teri se pokle sudeluvajna v domovinske vojne odlučil za studij teologije i zaredil za katoličkoga  velečasnoga. Režiju i snimanje potpisal je Patrik Grgurić.

Pesma Oči v oči na posebno emotiven način popeva o osobnomu zestanku čoveka z Bogom, pa nas je v tomu smislu podsetila i na veru v zestanek s našem najdražem v Večnosti.

http://www.scardona.hr/klapa-sv-juraj-hrm-je-snimila-spot-u-spomen-svim-hrvatskim-braniteljima (http://www.scardona.hr/klapa-sv-juraj-hrm-je-snimila-spot-u-spomen-svim-hrvatskim-braniteljima)

* * * * * *

Oči u oči - Klapa sv. Juraj HRM (OFFICIAL VIDEO), 04:24

Oči u oči - Klapa sv. Juraj HRM (OFFICIAL VIDEO) (http://www.youtube.com/watch?v=s9ajWv5SVqs#ws)
Naslov: Odg: Vseposod se krade / P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 22, 2015, 07:43:54 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
JURJEVŠČAK (TRAVEN, MALI TRAVEN) 2015.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Vseposod se krade

     Tak sam vam i ja zazvedil da mi nešči hoda v žepe. I ne sam v žepe nek mi i po biksi lohni.
Neje lepo od mene kaj bi optužival one šteri z menom delijo hižo i stola, a nedaj Božek kaj bi posumnjal na gospo štera z menom deli postelo, ali penezi falijo.
Ne bi se vam ja potožil da sam ne mel nevolo z ovima šteri v cirkvi peneze pobirajo. Najme kaj, došel je čovek, na Vuzmeni pondelek, z korpicom, stoji pred menom v oči me gledi i čaka kaj mo nekaj nutri denem, a ja preobračam žepe i bukso, a nigdi nikaj. Vsa je sreča kaj sam v nutrašjemo žepo mel žetone za kavo z posla, pak sam mo jiv onak po skrivečki i stiha del v korpicom i tak sprečil veliko sramoto.



    Kaj bom vam rekel, i ovak je ne preveč velika stiska na mešama vu našoj južnoj cirkvi Svetoga Tončeka Padovanskoga, a ve pak gracki oci delajo rotora polek cirkve tak da bode cirkvo muoči čim leži zbeči. Znate kak je to, dosta moški se doma svetešje spravi za v cirkvo (i kravato si denejo na belo robačo) i unda negdi krivo odidejo, očem reči, zglajza z pravoga pota i završijo negdi drugdi. Ak je do ve tak bilo, pitam vas kak pak bode unda stopram ve da bode rotor polek cirkve. Najme kaj, dok dojdeš nutri v rotor nigdar ne znaš gde te bode hitil vum. Je li to bode pre cirkvi, krčmi, pre pajdašo Štefo ili pak bode te poslal nazaj tua otkod si došel. Kaj me ne bi nešči krivo razmel, nesam vam ja protiv rotora nek sam protiv zgovaranja kak nigdar nemamo čas dojti v cirkvo, kak nigdar nebremo najti cajta za Božeka kak god dugo iščemo, a ve nam je tu mam polek cirkve još jeden zgovor.

    Velika spoved je minula, i kuliko sam mel za čuti, nišči je ne na spovedi priznal da krade, a krade se na vse strane. Nebre čovek več nekaj meti kaj nišči ne nuca i kaj mo ne bi nešči fkral ak je ne pod ključom ili pak na vse to ne pazi nekši vekši i krvoločen pes.  Tak sam vam i ja zazvedil da mi nešči hoda v žepe. I ne sam v žepe nek mi i po biksi lohni. Neje mi se sam jempot pripetilo da sam nekam došel i štel sam nekaj platiti kad ono falijo penezi. I na koga bode prvo čovek posumnjal nek na svoje doma. Oni su furt z menom, a polek mene so i unda dok zaprem oči i počivlem. Ali znate kaj vam moram reči, neje tu sam v pitanju jeden tat, mora jif biti vejč jerbo jempot mi falijo sam drobni penezi i to ne vsi, drugoč ga ono drobni opče ne, a tretjipot mi zna nešči i one papernate rezrediti. Neje lepo od mene kaj bi optužival one šteri z menom delijo hižo i stola, a nedaj Božek kaj bi posumnjal na gospo štera z menom deli postelo, ali penezi falijo. Vsima nam je poznato da nam porezniki i komunalci vsaki den rivlejo roke v naše žepe, ali ne takšo formo. Nadjal sam se da bode nešči priznal na spovedi da dela takše huncvutarije, ali nikaj od toga. Ovi moji pre hiži so još brzčas ne odišli z socijalizma i oni delajo tak da je vse kaj je pre hiži naše, pak je unda i jivo ono kaj ja v buksi imam. Ne bi se vam ja potožil da sam ne mel nevolo z ovima šteri v cirkvi peneze pobirajo. Najme kaj, došel je čovek, na Vuzmeni pondelek, z korpicom, stoji pred menom v oči me gledi i čaka kaj mo nekaj nutri denem, a ja preobračam žepe i bukso, a nigdi nikaj. Vsa je sreča kaj sam v nutrašjemo žepo mel žetone za kavo z posla, pak sam mo jiv onak po skrivečki i stiha del v korpicom i tak sprečil veliko sramoto.

     Pedeset let je minulo od da sam bil na fermi, pak bi si to štel obnoviti. Pital sam župnika je li je to muoči, a on me poslal k biškopo. Zazvedil sam da muoči sam ak si najdem pravoga i poštenoga kuma. Prosil bi lepo vse šteri imajo željo biti moji kumi nek se javijo v uredništvo „Zvona“. Sam ozbiljne ponude prosim i to čim predi kaj nej vse kompjutere resprodali!  


Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVIII, br. 4, traven leta 2015.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a)
pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf)   
b)
editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01, 15:00 http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk) 

KRADEK BRODAREC
Radek Brodarec i Sinovi Zagorja - Zagorci smo, ljudi pravi (Vse počinja v Zagorju), 03:29

Radek Brodarec i Sinovi Zagorja - Zagorci smo, ljudi pravi (Vse počinja v Zagorju) (http://www.youtube.com/watch?v=QMRIAvPx6Rk#ws)
Naslov: Odg: Vreme leti... / P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 31, 2015, 12:28:42 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
FILIPOVŠČAK (ROŽNJAK, SVIBEN) 2015.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Vreme leti…

Kaj nek vam velim, pak vreme leti kak strela, prekfčera je bil Božič, fčera Vuzem, a denes več i Marijičin mesec majoš ide svojemo krajo.
Zbavili smo Fermo i Prve svete Pričeste v obedve čakoske župe. Morem vam reči da se je v te svetešje cajte (čitaj: fešte) nigdi ne spominalo o krizi i recesiji v Lepoj našoj, pak so zato precednik Zoki i jegovi bližeši ministri furt govorili kak smo zišli vum z krize. Dok naš minister za peneze zazvedi kuliko se je penez potrošilo za ove cirkvene fešte brzčas nam bode fčehnul nove poreze. Ne zalukavlejo esdepeovci zabdaf v cirkve dok so one pune i dok mi svetkujemo.



     Kaj nek vam velim, pak vreme leti kak strela, prekfčera je bil Božič, fčera Vuzem, a denes več i Marijičin mesec majoš ide svojemo krajo. Kakši si to cajti došli da se z pajdašima dva-tripot zideš i več si, točneše rečeno, več smo leto dni stareši. Makar je to ne lepo čuti, ali tak se pripoveda i tak čujem: zbavili smo Fermo i Prve svete Pričeste v obedve čakoske župe.
Morem vam reči da se ve održavlejo fešte i za prvo Pričest, a ne sam za Fermo, ali to ne doma, pak naša deca tuliko vredijo kaj jim napravimo fešto v restorano i to ne bilo kakšemo nek onomo na glaso. Morete si misliti kaj se bodo ljudi spominali ak bi to bila fešta doma. A komo od nas je do toga kaj se bodo o jemo spominale žene na mlekari, na čehanjo perja ili pak dok čakajo na red pre dokotoro. Morem vam reči da je došla i nekša nova šega da se nosijo dari i za prvo Pričest, ali so oni nekaj menši nek za Fermo, kaj je ne ispitano, nek si ja tak mislim. Kak sam vam več rekel, minule so Ferme i prve Pričesti v obedvemaj čakoskaj župaj, a ido pomalem krajo i po župama štere delajo okoli Čakovca i po celomo Međimorjo, tak da so štacuni skorom prazni. Sam dragi Božek zna kuliko je kupljeno laptopi, kuliko aparati za slikanje, biciklinov, motorov, televizorov i kajkaj vsega toga drugoga. Pak nejde sestra, brat, vnuk, prevnuk, sosed ili kumič vsako leto na Pričest ili pak na Fermo. Nek dete pamti da je to bilo. Morem vam reči da se je v te svetešje cajte (čitaj: fešte) nigdi ne spominalo o krizi i recesiji v Lepoj našoj, pak so zato precednik Zoki i jegovi bližeši ministri furt govorili kak smo zišli vum z krize. Dok naš minister za peneze zazvedi kuliko se je penez potrošilo za ove cirkvene fešte brzčas nam bode fčehnul nove poreze. Ne zalukavlejo esdepeovci zabdaf v cirkve dok so one pune i dok mi svetkujemo.

      Črez dva tjedne dohaja pap Francek v Sarajevo. Ravnam se i najbrž bodem išel na vuglede  žnjim. Z ve več svetim papom Ivanom Pavlom II sam se videl tripot, v Zagrebo, na Bistrici i v Rimo, z papom Benediktom sam se zišel v Rimo, a ve se ravnam v Sarajevo. Ak more Papa dojti z Rima v Sarajevo, unda morem i ja dojti do Sarajeva, pak se bodemo našli na ničijoj zemli i tam pospominali, a on mi da svojega blagoslova, šteri bode pak držal jedno vreme. A dok smo več v Sarajevo unda nas skorom nikaj ne košta kaj skočimo malo i do Međugorja i zafalimo se našoj nebeskoj Majkici za to kaj nas magadi i potpomaže celo leto, očem reči, več na leta. Što bo nas magadil i potpomagal ak nas ne bode Marijica, pak smo mi jena dečica.

       Dok je znova došla demokracija na hatar ove Lepe naše i v Međimorje naše malo i dok se počela delati cirkva na čakoskomo Jugo, za Antonovo, so čakoski pleh-bandisti igrali budnice i to vjutro v šesti vuri. Najgerek sam jeli se bodo i ovo leto pleh-bandisti tak rano stali i zaigrali predi nek se kokoti stanejo i počnejo kukurikati. Ve mi je palo na pamet, pak jim nebo teško prestiči kokote jerbo oni več ne stanuvlejo na čakoskomo Jugo, to je ve grad, a v grado se ljudima ne šika hraniti marho, makar i ono sitnoga zoba, očem reči, brez zobov. Kak bilo da bilo pleh-bandisti bi mogli dojti da vidimo je li so ne zabili igrati i je li znajo gde je Jug v Čakovco!!!?


Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVIII, br. 5, sviben leta 2015.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a)
pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf)   
b)
editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01, 15:00 http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk) 

Rajko Suhodolčan i Podvinčani - Žmehki cajti, 03:14

Rajko Suhodolčan i Podvinčani - Žmehki cajti
 (http://www.youtube.com/watch?v=kqQz4897GJs#ws)
Naslov: Odg: Proščeje je minulo / P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 12, 2015, 11:19:35 prijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
IVANŠČAK (KLASEN, ROŽENCVET, LIPEN, LIPANJ) 2015.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Proščeje je minulo, proščeje je pred nami  

Škola je minula, ferje je počelo, leto nam je več tu, a deca so prestala hodati v cirkvo, na nedeljno mešo. Najbrž jim je nišči ne rekel da za cirkvo i Božeka ne vredi školsko ferje. Vsi znamo da naša deca pod ferjom čuda duže spijo, ali zato i župniki imajo vsako nedelo štiri meše. Ak jim je pre zaron v deveti vuri, unda nek dojdejo v jedanajsti ili pak navečer. Kaj se vure dotikavle tu ga nega nikšega zgovora, v pitanjo je nekaj čistam drugo.
 


      Morem vam reči da so nas na čakoskomo Jugo i ovo leto vjutro na Antovo budili kokoti kak i vsako jutro jerbo so pleh-bandisti ne došli. Ili so ne našli Juga, kak i Žera, ili pak jif je nišči ne poslal. A vsi znamo kak je to bila lejpa šega od unda gda je demokracija preplivala Trnavo i da se počela zidati cirkva na buzosko-pustakosko-putjansko-travničkom hataro. Nesam vas nigdar pital, je li znate zakaj kokoti kukuričejo tak zaron dok se još nišči ne stane i budijo nas? Pak dok se kokoši zbudijo nebrejo dojti do reči!

      Verjem da ste čuli kak je Dražen Žerič – Žera, „glavni kokot“ v Črlenoj jabuki zglajzal negdi na Južnomo rotoro i nigdi so ga ne mogli najti tak da je nikaj ne bilo od koncertlina na čakoskomo Jugo, očem reči, bilo je sam meša i proščeje v cirkvi. Prepoveda se kak je Žera ne mogel najti čakosko južno cirkvo, a pred dvajsti let je tu popeval i to predi nek je cirkva mela turna i unda jo je našel, a ve da se turen vidi od Svetoga Križa ve jo je ne mogel najti. Najbrž je tu nekaj drugo bilo v pitanjo, kuliko sam mel za čuti nekši drugi veter (čitaj: pajdašija) ga je odvlekel nekam drugam. A to kaj so ga ljudi čakali i kaj je proščeje na Jugo sam jempot na leto jega vam je to nikaj ne cukalo. Kak da se pobratinil z Mladenom Grdovičom i bevanda mo je glavneša od publike.

       Počelo je leto, letne vručine so došle čuda predi nek je i leto počelo. Znuom da nam je vsima vroče, ali dok čovek ide v cirkvo tre se držati i nekšega reda tak da je ne lejpo dok se dojde v cirkvo v krtkaj hlačaj, v letnaj kikljaj i v japankaj kak gud sve to bilo novo ili pak moderno. Vsi znamo da si je naš dragi Božek zaslužil kaj dojdemo kredno oblečeni. Ve dok si malo bole gruntam ne bi znal reči je li je bole da dojdemo v kratkaj hlačkaj, v letnim kikljama  ili pak nikak. Najme kaj, škola je minula, ferje je počelo, leto nam je več tu, a deca so prestala hodati v cirkvo, na nedeljno mešo. Najbrž jim je nišči ne rekel da za cirkvo i Božeka ne vredi školsko ferje. Vsi znamo da naša deca pod ferjom čuda duže spijo, ali zato i župniki imajo vsako nedelo štiri meše. Ak jim je pre zaron v deveti vuri, unda nek dojdejo v jedanajsti ili pak navečer. Kaj se vure dotikavle tu ga nega nikšega zgovora, v pitanjo je nekaj čistam drugo.       

      Prvo nedelo v junjušo je papa Franjo bil v Bosni i v Sarajevo. Čuda se je ljudi tam zišlo kaj ga pozdravijo, a med jimi je bil i jeden bus vjernikov z čakoskoga Juga. Nekaj sam si gruntal, kak je Papa mogel predi dojti v Bosno nek v Lejpo našo? Kak je našel Sarajevo? Kuliko sam mel za čuti, bil je jako najgerek gde je tua Bosna, gde skup živijo Hrvati, Muslimani i Srbi i zakaj  Marijica još dendenes hoda v Bosno, očem reči, v Hercegovino i to v Međugorje. Neje nam Papa čuda toga povedal kaj je tam videl, kak se mo je to vidlo, sam nam je povedal kak bi on štel kaj bi tam bilo. Z Marijicom se je ne zišel, pak si bode još malo pregruntal kaj bode napravil z Međugorjem. Bodemo mi i to počakali. Drugo nam ne preostaja! Do drugoč, do Prcinkulova, do čakoskoga proščeja vas nejlepše pozdravlam.       


Vaš Tonček

* * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVIII, br.6, lipen leta 2015.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 750 primerkov


Citat:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup
Šala mala
Pozablivost (Zaboravnost)
http://www.forumgorica.com/general-discussion/vicevi-1/msg56093/#msg56093 (http://www.forumgorica.com/general-discussion/vicevi-1/msg56093/#msg56093)

* * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a)
pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf)   
b)
editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01, 15:00 http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk) 
Citat:
Pokojni turopolski (buševski) glumec Zvonimir Črnko (Zvona Frajninov) rodil se i ranu mladost preživel  100 metrov od zvon turopolske lepotice - kapele svetoga Iviča (Ivana) Krstitela v Buševce
HPD Zelina - Črnkova popevka zvoni 2013. -, 07:26
Prosijala sjajna mjesečina, I ja jesam moslavačko dete, Moslavački drmeš
https://www.youtube.com/watch?v=DT6OvlJ9ILY (https://www.youtube.com/watch?v=DT6OvlJ9ILY)

KUD"Sv.Ana",VUČJAK_Karlovac : PROŠTENJE, 10:34
KUD"Sv.Juraj",Draganić_GODIŠNJ­I KONCERT"DOBAR VEČER DRUŽINA"
Karlovec, traven 2012.

KUD"Sv.Ana",VUČJAK_Karlovac : PROŠTENJE
 (http://www.youtube.com/watch?v=Yo1PETgWS30#ws)
Naslov: Odg: Da je Napoleon još živ / P Oltar-POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 29, 2018, 09:36:40 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Velikobožičnjak (gruden, dvanajstnik, predzimec, prosinec) 2018.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Da je Napoleon još živ…                                                                                                                                                                         

     Još zdavnja, a bilo je to na početko 19. stoletja dok je Napoleon, francoski car i vojskovođa čital i poslušal kak je naš Mikula Šubič Zrinski z 2.500 Hrvatov skorom potukel 100.000  Turčinov, rekel: - Dejte mi 100 jezer Hrvatov i pokoril bodem celoga sveta. Kak sam vam več rekel, bilo je to zdavnja i trelo je 200 let kaj bi jeden Hrvat došel na krov sveta i pokoril celoga sveta. No, te naš Hrvat je ne ratuval, on je labodoritaš i bole od sih je nagajal labodo, očem reči, bole od sih drugih ga je laboda posluhnula. Verjem da ste pogunuli da je to Luka Modrič. Znamo si kak je Luka minuli tjeden dobil Zlatno labodo, a kak se sako leto davle sam jena laboda, Luka je postal nejbolši labodoritaš na sveto. A nejbolšega labodoritaša je zbiralo 180 maherov i stručnjakov za labodoritanje. Kaj nek vam povem za Luko, a kaj još ne znate. Zna se da se je narodil v zaseoko Modriči čistam blizu Obrovca i da je kak dečec pasel koze. Za vreme ovoga našega zadjega rata je moral pobeči z rodne grude i kak izbeglica je mel sam labodo i žnjom se igral. Velijo oni šteri so bili bliže da je z labodom spotral vejč oblokov na hotelo nek so to naprajle četničke granate. Ali, kuliko vidimo, sako zlo je bilo za nekše dobro: ovi v hotelo so dobili nove i čiste šajbe, a Luka je postal labodoritaš i to nejbolši na sveto. Posle rata se je Luka hapil nagajati labodo v Zadro i štel je dojti v Hajduk, štel je postati „beli ftič“, ali so ga ovi na Poljudo ne prepoznali. Morete si pregruntati kakše so to suze bile v očima maloga Luke dok so mo Hajdukovci rekli kak mora još čuda žganci pojesti ak oče v Hajduku igrati. No, kak je to več je v živlejo, jegovi so ga ne prepoznali, ali ga je v pamet zel Zdravkec Mamičov i Luka je završil v Zagrebo. Igral je malo v Bosni, pak v Zaprešičo, a čim je prvič oblekel modroga Dinamovoga dresa mam je zapal za oko trenero i dale je furt igral v Maksimiro. Posle ga je Zdravkec Mamičov prodal Englezima i to za vekše peneze nek je vredil, pak so obedva završili na sodo. Englezi so ga posle prodali Španjolcima gde i dendenes igra. V Realo se još navek se vrti okoli jega makar nema niti rušta, a niti pak kilažo. Kak bi moja strina Tilča rekla, neje se v kilaži nekaj je i v glavi. Ruon tak si znamo da je Luka več dugo kapetan naše labodoritaške reprezentacije i da nas je ovo leto v Rusiji dopelal, skup z pajdašima i trenerom Daličom, do srebrne želencije. Neje to tak zdavnja bilo pak se zmislimo kak smo drukali za naše Vatrene i kuliko se toga spilo i pojelo dok so oni bili v Rusiji i kak je nišči nikaj ne delal dok so se naši labodoritaši vrnuli dimo s želencijama. Jedina falinga štero Luka ima je to kaj ima rad dok mo popevle Marko Perkovič Thompson, a to je prinas v Lepoj našoj jako velika ak ne i nejvekša falinga. Posle Rusije so Luki počele cvesti rože i to one nejlepše: nejpredi so ga zebrali za nejbolšega labodoritaša sveckoga prvenstva makar je penala fuljal, a unda je postal nejbolši igrač Evrope (UEFA), a posle i sveta (FIFA). Nejvekša mo je nagrada za te 33 lete kuliko ima i nekaj meje od 30, kuliko nagaja labodo, kaj je osvojil Zlatno labodo. I to jo je osvojil v Parizo, ftruc sim Francozima šteri so nas pobedili vu finalo. Si znamo kuliko pot so nas Francozi pobedili v rokometo, nogometo, teniso, a posebno v rokometo, a ve smo jim ovo leto vrnuli bar nekaj. Ne sam kaj jim je Luka Modrič odnesel Zlatno labodo z grunta i to pred nosom, nek so i naši tenisači potukli Francoze na jivomo hataro, na jivomo grunto, a to nejveč vredi. Da je ve Napoleon živ kaj bi rekel: - Sam vam rekel kakši so Hrvati, se za kaj se primejo v zlato pretvorijo, a vi ste se z mene norca delali! Dugo nam je trelo, ali smo se ipak fčakali.

     Več smo globoko zagazili v Došašče ili kak se to štacunski veli, Advent, vreme čakanja Božiča, rođendana maloga Isuseka. Velijo da je Advent po celomo Čakovco, štadni so seposot od cirkve do Orla, ali Advent so ne štanti, boreki, žarulice, dedi mrazi ili dedi božičnjak, Advent je v srco sakoga od nas. Želem vam sima skupa i sakomo posedno, srečnoga Božiča, nek nam mali Isusek donese zdraviče i Božjega blagoslova, a na to mlado leto sega obilja. Čuda sega sam ne nikaj hudoga.                                                                                                   

Vaš Tonček!

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XXIV, br. 12, prosinec leta 2018.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 1200 primerkov
                                                                                                                                                               
Naslov: Odg: P Oltar-POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti/Pozableni pater Kapistran
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 17, 2019, 01:29:40 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Malobožičnjak (pavlovščak, prezimec, sečen) 2019.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Pozableni pater Kapistran

     Odsvetkuvali smo Božića, Štefaje, Ivaje, Herodeševo pak se je dosmickalo i novo leto i to čuda predi nek smo se i nadjali. Počasi so več bili tu i Tri krali. Nebrem vam povedati kak fletno dnevi ido, kak da jeden drugoga tiral. Mam po Božičo so naši fra-patri hodili od hiže do hiže i delili Božjega blagoslova. Božji blagoslov se je restepel po sema onima šteri so bili doma, a i po celomo grunto, očem reči, blagoslovlena je marha štero imamo na grunto, pesi, mački, a i se sadovje štero raste na grunto. No, kuliko sam mel za čuti nešterni od nas so ruon unda dok je župnik došel k hiži ne meli čas kaj bi ga dočakali. Kuliko vidimo nešternima je još navek nekaj glavneše od Božeka i Božjega blagoslova. Kak bilo da bilo, pak zato so i naši fra-patri to naprajli kaj hodajo „z križecom“ od hiže do hiže, od stana do stana jerbo mi nešterni nemamo niti tuliko časa kaj bi se nešterno nedelo ili pak v svetek, bar malo naluknuli v cirkvo tak da unda mora župnik dojti k nam. Župnik se mora brigati za sako birkico vu svojemo stado, očem reči, za sakoga krščanina i katolika na hataro svoje župe. Rekli so mi župniki da je nekaj blagoslova još ostalo tak da ak je nešči ne bil doma dok se je blagoslov delil po jegovi vulici nek se javi pak bode dobil svojo porcijo.

     Mam čim so hižni blagoslovi podeleni mi Međimorci smo obslužavali stoletnico otkak smo Mađare natirali z Međimorja, otkak smo jif poslali dimo i zafremali mejo na reki Muri. Verjem da ste čuli da je to bilo na Badnjak 1918. leta, a 9. januara 1919. leta je bila meša na Fratarskomo placo pred cirkvom Svetoga Mikule na šteroj se je zišlo prek deset jezer naših japici i mamici i oni so Mađarima rekli ZBOGOM zanavek. Od unda smo mi svoji i naši, a Mađari morejo sam sejati Međimorje naše malo, te „Falaček“ zemle nejlepši na sveto. Pred sto let so glavni bili, dok smo foršibali Mađare, Ivek Novakov z Macinca, Đurek Lajtmanov z Priloka, Vinci Žgancov z Vratišinca i fra Kapistran Geci, poglavar čakoskoga fratarskoga kloštra. Kak i sako leto, tak so se i ovo leto obišla znameja: Ivekova spomen ploča v Macinco, Vincijov grob vu Vratišinco, Đurekov grob v Priloko i još je Ivek dobil novoga lava na svojemo grobo. To je se bilo tak sam se je pak pozabilo na fra Kapistrana Gecija šteri je nejveč napravil na tomo kaj tak čuda ljudi dojde na mešo i kaj si šteri so došli v jen glas rečejo vekovečni ZBOGOM Mađaraj. Ne bi vam znal kaj reči zakaj se navek pozabi na p. Gecija. Nebrem reči i toga dneva je bila meša v stareši čakoski cirkvi štero je služil naš i varaždinski biškop, monsinjor Josip Mrzljak, ali ga pre meši ne bilo preveč ljudi. Bilo je malo vejč nek obično, ali je ipak ovo leto bilo sto let otkak je Međimorje naše malo, a žnjim i mi Međimorci odišlo na svoje, očem reči, odišlo je tam kak spada i pripada. Mam smo ne mogli oditi k mami (čitaj: Lepoj našoj) jerbo je ona več bila skupa z Slovencima i Srbima v kraljevini štera je živela, ovak ili onak, se do kraja Drugoga rata. Si znamo kak nam je dugo trelo kaj dojdemo na svoje, kaj nas bode grelo naše sonce i kaj bodemo svoji na svojemo. To nam je uspelo stopram posle Oluje, štera je bila v augustušo 1995. leta. Bilo bi to i predi da so naši sosedi Srbi ne sejali Veliko Srbijo. Znate da je naš Domovinski rat trajal štiri leti jerbo nam je štiri leti trelo kaj Srbima zbijemo z glave kaj bo Srbija hercuvala i z pol Lejpe naše. Ve smo zazvedili da je fra Kapistran Geci izdaval i Međimorske novine, a neje sam bil glavni frater. A novine so navek čuda značile, kak denes tak i unda. Verjem da kleto ne bodemo zabili na našega Kapistrana, a mogli bi mo v Čakovco dati i jeno vulico, bar nekšo kratko i ak več nemamo tak dugo kak je Ivekova.
Vaš Tonček!

Citat:
Šala mala

Zimska oprema
Prometna policajka je zastajla auta:
- Dober den, prosim vas lepo kaj imate od zimske opreme?
- Duge gače – priznal je šofer!
****************
Ostali vici (Plavuša, ljubavne nevole, nova vura, gulaš, lopov):
http://www.forumgorica.com/index.php?topic=123.msg56810#msg56810

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XXV, br. 1, sečen leta 2019.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/
Naklada 1200 primerkov   


(https://medjimurje.hr/upload/publish/21940/thumb/naslovnica-zvona_56a89a86074b5_1453890625752_630x390c.jpg)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Kam te svet ide?
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 25, 2019, 01:03:56 prijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Gregurjevščak (sušec, protuletnjak, ožujek) 2019.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Kam te svet ide?

     Ne znam otkod bi počel? Ne znam kam se to ide? Hajdi toga se je pripetilo sam ne nikaj lepoga i dobroga. Pune novine so sega hudoga, a ruon tak i na televiziji ne muoči videti nekaj lepoga i spametnoga. Rečite mi, prosim vas lepo, kaj nek bi čovek rekel za ovo kaj se je pripetilo v Palovco? Sestra je svojo sestro zamrznula v škrijo i tam jo je držala skorom dvajsti let. Pak kakša je to pamet? Kak se to moglo pripetiti i kaj je to moglo biti med jimi kaj je se to tak grdo zišlo? Kaj je itak to bilo tuliko vredno kaj je sestra sestro sfondala? I to ne sam kaj jo je zatukla nek jo je i v škrijo posprajla i zamrzla. Žjom je tak na leta živela i nikaj jo je ne savest pekla? Dnevi so prehajali, a sestrino srce je postalo se trdeše i trdeše i nikaj jo je ne to sekeralo kaj je naprajla i kaj bi to vum dala i kaj bi priznala krivico? Što bi rekel da se tak nekaj more pripetiti? Si znamo da je još zdavnja, malo posle otkak je Božek stvarjal sveta, Kain likvideral brata Abela, nekaj ga je hudoga obletelo, ali se je to mam zazvedilo i mam se je Kain „obračunal“ z dragim Božekom, očem reči, dragi Božek se je obračunal žnjim. Ali ovo denes, ovo v Palovco to mi nejde nikak v glavo.

     No, neje to se. Par dni posle se je pripetilo na otoko Pago kaj je japa Jožo hitil z prvoga sprata so svojo deco. A mel jiv je štiri. Sa je sreča kaj je niti jednoga ne sfondal i kaj so si preživeli. Brzčas je tu i dragi Božek mel svoje prste i on je malo pomogel kaj so si preživeli. Posle sega je došel japa Jožo i sim nam je mirno rekel, kak daj nam pripovedal kaj se fčera večerjal, kak on ima jako rad svojo deco. Nebrem to nikak razmeti, ima rad svojo deco, a hitil je vum črez oblok i to z prvoga sprata. Razmel bi da je i jega nekaj obletelo, da je bil vroče glave, pak da je jenoga šmocnul črez oblok vum, ali se štiri, to nebrem nikak razmeti? Ili pak kak čovek more meti rad deco i unda jiv hiče črez oblok vum? Kakša to mora biti pamet, kakša to mora biti glava? Pak to nebre biti glava za dve noge, nek za štiri? Najbrž? Kuliko vidimo nebrejo si deca zbirati roditele, očem reči, japo i mamo. Ovo deco na Pago so japa i mama zapuščali, ali so jiv meli radi. Mama je pila, tak bar velijo, a japi je škodilo. Trelo se je nekaj hudoga pripetiti kak se je i pripetilo, fala dragomo Božeko kaj se je ne pripetilo još nekaj hujšega, kaj bi se naši z socijalnoga pobrigali kaj bi deca dobila nekoga krednešega, vrednešega i bolšega kaj bi se za jiv pobrigal. Nekoga što pravzaprav ima rad deco, a ne tak kak jiv ima rad jiv japa Jožo.

     Nebrem veruvati da se saki den pripeti nekaj i to sam nekaj hudoga. Najbrž naši novinari pišejo sam one hude stvari jerbo to prodavle novine, a nikoga je ne brige za one lepe stvari. Ne verjem da se ruon nikaj lepoga ne pripeti pod ovim našim međimorskim i hrvackim soncom. Poglednite, prosim vas lepo, vozil je gospon Tonča ženo v auto i ona mo je furt nekaj bajala, ne joj je bilo prav kak Tonča vozi. I kaj se je pripetilo? Tonča je ne zdržal i jeknol je ženo z laktom pod rebra. Mortik i Tonča ima svojo ženo rad, pak jo je tak jekno kaj joj je tri rebre potral. Makar je ne mam kokot zakukurikal, ali Tončo je mam bilo žal i otpelal je ženo v bolnico. Tam so jo zakrpali, zagipsali i ve Tonča drži pre hiži tri kote, očem reči, kuha, pere, pegla i rinta kak bi „opral“ svojega greha, a v četrtomo si žena počivle i čaka kaj rebra dojdo na svoje. Božek je Tončo oprostil, a ve čaka kaj i žena to napravi. A se ostalo je pokora.

     Nekaj si gruntam kaj bode rekla paloska Spomenka, a kaj pak bode rekel Jožo z Paga dok dojde na Božekov sod i dok se bode našel oči vu oči z dragim Božekom ili pak svetim  Petrom zakaj so to naprajli? Tonča bode svoje čistilište oddelal tak da bode čuda bole prešal!   

Pred nami je Korizma, vreme molitve, oprosta i pokore. Moramo se skockati kaj se ne bodo več takše hamulije pripetile. Kaj se ne bodemo odekli bližnjega svojega!
                                                                                                                     Vaš Tonček!   

Citat:
Šala mala

Na onomo sveto
Štefa je strefil malo jakši srčani udar. Doktori so se naprajli kaj so mogli, ali je Štef sejeno odišel dragomo Božeko na račun. Minuli so sam dva-tri meseci za jim je došla i jegova Verona. Dok je došla gori sveti Peter jo je dopelal k Štefo. Čim ga je spazila mam je doletela k jemo, stisnula ga k sebi i rekla mo je:
- Ljubljeni moj Štef, tak sam srečna kaj bodemo i celo vječnost skupa…
Štef se je scukal z jeni rok, grdo jo je pogledal i rekel:
- Aaaaa ne, ne, to ne bo išlo, kaj si pozabila kak smo prisegli: „Dok nas smrt ne razdvoji!“

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XXV, br. 3, ožujek leta 2019.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/
Naklada 1200 primerkov   
Naslov: Odg: P Oltar-POrtal PObôžni i vragolasti/Nek hiti kamena što je brez grehov
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 13, 2019, 11:02:54 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Jurjevščak (traven, mali traven) 2019.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Nek hiti kamena što je brez grehov

       Več smo duže od mesec dni v korizmi de se prepravljamo za naš nejvekši katolički i krščanski svetek Vuzem. Korizma je vreme da si gruntamo o našemo živlejo, bar bi morali, vreme da moramo podvleči  crto pod svoje živleje i vreme da sredimo račune z dragim Božekom. Znate, kakši smo mi ljudi i kak teško priznamo da smo nekaj zahuzali, da smo ne hodali po poto šteroga nam je naš dragi Božek zacrtal i pokazal. Si znamo kuliko pot smo obečali, Božeko i sebi, da bomo bolši, i to ne od zutra nek od denes, i si znamo da smo nigdar ne to svojo odluko sproveli onak kak smo obečali. A naš dragi Božek nas je čakal v spovedalnici i kanil nam je, kak i navek, oprostiti se ono kaj smo zahuzali i dati nam novo šanso kaj znova genemo po poto na šteri nas je poslal. Kak se sam steška ravnamo na spoved, kak nam je teško dojti i priznati da smo ne bili kak tre, ali zato dok se spominamo o nekomo drugomo unda smo tu fletni i fčasi znamo kakši so drugi, a ne vidimo sebe. Neje na nami ljudima kaj mi sodimo drugima! Lepo nam je to Jezuš pokazal dok so si napali Magdaleno štera je zgrešila z moškima šteri so ne bili jeni. Kak to mi ljudi delamo mam smo navalili na jo, a unda jiv je Jezuš zastavil i rekel je: - Šteri je od vas brez greha, šteri je ne zgrešil nek prvi hiti kamena! I kaj se je pripetilo? Nišči je ne hitil kamena i kak so se ljudi zišli tak so se i rezišli. Dok je Jezuš zdigel glavo videl je samo Magdalena, jenih tužitelov nigdi. Si oni šteri so šteli kamenovati grešnico Magdaleno so ruon tak bili grešnici, podvinoli so repa pod noge, prignuli glave i stiha odišli. Jezušo je ostalo sam kaj i on oprosti Magdaleni ak je več nišči ne hitil kamena. I oprostil joj je. I ne sam to, prosil joj je nek ne dela več grehe. I nam dragi Božek oprosti naše grehe, a mi mo obečamo da bodemo dale bolši i da bodemo dale išli, očem reči, živeli kak on to od nas išče. Znamo kuliko je leži obečati nek to obečanje zbaviti. Da bi mi držali se ono kaj obečamo unda nej bile stiske pre spovedalnicama. Zna naš Božek da smo mi preslabi kaj bi to mogli zdržati, ali zato nas on saki den čaka kaj znova dojdemo, kaj priznamo kaj smo zahuzali i da genemo dale v bolše i mirneše zutra. Korizma je prilika kaj poravnamo račune z dragim Božekom, ali i z bližnjima svojima. Kak je Božek oprostil nam tak moramo i mi bližnjima svojima, unda je to onak kak nas Božek vuči.

       Bil sam na labodoritaškoj utakmici v Splito de so igrali Hajduk i Dinamo. Si znamo kak je utakmica zišla, si znamo da je Dinamo bil malo spretneši i pobedil je z 1:0. Neje bilo lefko nam Dinamovcaj med Hajdukovcima, ali smo nekak zmagadili. Ne moram vam reči da smo bili stiha kak puži v kučici, da smo zatajili Dinamo kak je sveti Peter zatajil Jezuša. Ali, prosim vas lepo, što bi se gavaleril med tridesti jezer Hajdukovci kak je on Dinamovec i kak mo je plava farba v srco. Čuda mi je leži bilo v beli majci, ali mi je zato z plavom farbom pisalo: Croatia osiguranje. Beli oni, beli mi, samo so oni i beli v srco, a mi smo plavi vu srco i sa je sreča kaj srce ne pušča farbo, pak se je ne vidlo da smo znutra plavi. Štel sam vam pravzaprav reči kak je to bilo dok je Dinamo zabil gola. Čim je laboda završila v golo na tribinaj je nastala takša tišina kaj se je čula muha kak leti. A unda so Bed Blu Bojsi došli k sebi i počeli so drukati. Laboda završi v golo i tridesti jezer ljudi ostane brez reči. Hajdukovci so ne meli zakaj skakati, a mi smo ne vupali.

       Se smo se dospomenuli. Nejpredi poravnamo račune z dragim Božekom, unda s familijom, sosedima i pajdašijom, a posle dojde na red šunka, hren, jejci i druge dobrote i finote. Srečnoga vam Vuzma želem i kaj bo naš dragi Božek i dale pazil na nas i kaj bo nam pomagal kaj bodemo čim meje pot zglajzali z pravoga pota šteroga nam je on pokazal.

Vaš Tonček!

Citat:
Šala mala

Ne pozna ga

Mali Štefek se igra i onak usput zapita mamo:
- Mama, što je on čovek šteri sako noč prinas spi, vjutro spije dve šalice kave, nekaj mrgoče sebi v brado i unda zgine?
A mama mo lepo otpove:
- Štefek, kaj što je, pak je to tvoj japa!

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XXV, br. 4, traven leta 2019.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/
Naklada 1200 primerkov   


*****

Žigele Živele mlade kajkavke (1)
Žiga i Rebecca Posavec u Lisinskom – maestralno, 03:26
https://www.youtube.com/watch?v=-G387xFolpI

(https://i.ytimg.com/vi/-G387xFolpI/hqdefault.jpg)
Naslov: Odg:P Oltar-POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti/Kaj mobiteli delajo z nami
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 19, 2019, 06:45:41 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
ROŽNAK (FILIPOVŠČAK, SVIBEN) 2019.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Kaj mobiteli delajo z nami?

Vuzem je minul hajdi fletno, a tak smo ga dugo čakali, tak smo se dugo prepravljali za jega, a mam po Vuzmu so počele prve Pričesti i Ferme. Znate da je ne mali svetek pre hiži dok imate doma prvopričesnika ili pak fermanika. Istina Božek da se čuda bole prepravlamo de bode fešta posle meše nek za mešo, ali kaj moremo ak smo takši. Kaj bodo sosedi ili pak ovi na Fesbuko rekli ak bodemo na obedo meli meje od dvajsti – tridesti ljudi i ak se bodemo rezišli predi večerje, očem reči, brez večerje. Se je jako važno jerbo znate kak je to hudo ak dojdete na hudi glas. Kak bilo da bilo dobro je i lepo kaj deca hodajo v cirkvo, na veronauk, na Pričest, Fermo, tak se zna i vidi da dragi Božek stanuvle pre naši hiži. Si znamo dok je nekša fešta pre hiži si oni pozvani, si oni kaj dojdejo na familijarno fešto nigdar ne dojdejo z praznom rokom jerbo deteto tre nekaj donesti kaj ne bode pozabil da je išel na Pričest ili pak Fermo. Negda so se dari nosili sam na Fermo i to so donesli sam kumi, a si mi drugi smo došli kaj smo delali stisko pre stolo, očem reči, kaj smo pomogli prijatelima i rodbini kaj se pospravi se ono kaj so preprajli za te den i na stol donesli. Negda so se te fešte bile doma v hiži, a denes, vu vreme krize, več to nišči doma ne dela nek si idemo v restorane i to tak kaj oni šteri se na vreme pobrigajo imajo mesta vu vrednešemo restorano, a oni drugi feštajo tam de najdejo mesta.

Kak sam vam več rekel, negda so kumi kupuvali dare za kumiče i to so nejveč pot bile ručne vure, posle so kcoj došle oprave, robače i kravate. Vure i oprave so posle zamenili foto-aparati, v noveše vreme so to lap-topi, kompjutori, a denes so na vlast došli mobiteli i to sake fele. Kuliko kum ili kuma držijo do sebe takšega mobitela kupijio. Posle ferme se kumiči zidejo i na videc donesejo kakšega so mobača dobili. Posle toga se stopram zazvedi kakši so šteri kumi bili, kuliko vredijo i kak so se skazali. Si mi stareši gombamo kakša so nevola te mobiteli, a si znova kupuvlemo deci se noveše i dražeše mobitele sam kaj nemamo brigo z decom. Znate kak je to, dok ne znamo kaj bi z decom, dok nam po glavi skačejo unda jim damo mobitele i si se zmirijo, si ftihnejo, igrajo se saki nekšo svojo igrico tak da mi moremo na miro pogledati nekšo tursko serijo ili pak utakmico. Ve ne moramo doma meti igračke i zabavište dosti kaj imamo mobitela z pušlekima igrici i mam je mir pre hiži. A to kaj deca nucajo nas, a mi ji rivlemo mobitele to je čistam nekaj drugo. Nebrejo deca niti denes meti se kaj očejo, pak smo niti mi ne meli se kaj smo šteli pak smo zrasli.

Ve bi moral nekaj reči o mobitelima, o tomo kakše so to vuteske. Nebrete nekam dojti, a kaj bi našli nekše dete, puce, dečke, žene, može šteri nemajo mobitela i ne frfrajo po jemo. Terase so se v Čakovco otprle čim je sunce malo bole porinulo svojega nosa črez oblake, a čim so stoli i stolci vuni mam se i to se napuni. Dok je tak unda probajte prejti polek stolov i vidli bodete da saki šteri sedi na terasi druzga svojega /v roki i nekaj furt prčka po jemo mesto kaj bi se spominal z pajdašom ili pak pajdašicom z šterom je došel na pijačo. Pomalem bodo mobiteli i Fejsbuk zamenili se ono kaj smo do ve nucali. Negda se je v krčmama pilo, spominalo, zijalo, popevalo, svadilo, a denes so si stiha, kak na grobjo, i saki druzga svojega mobitela i živi v svojemo sveto. To kaj mobiteli zvonijo v cirkvi pre meši, v spovedalnici, na grobjo, v kino, v kazališto, v školi, na sastankaj, po dnevo, po noči, to je več ne nikomo nikaj čudno jerbo je nekak čudno ak prejde nekša špelancija ak nikomo ne zazvoni mobitel. Pred dva – tri tjedne je minul Vuzem, probajte pogoditi je li je nekomo zvonil mobitel na jutrašnjoj meši dok sam nesel na posvečaje? No, trefi se sakomo od nas kaj negda pozabimo vgasnoti mobača, ali dok starešoj ženi zvoni mobač pod mešom i si ga čujemo sam ona ne i dok jo spomenete kaj se čuje unda tre jeden cajt kaj se najde te mobitel v ženskoj taškici. A kaj bi se pripetilo, prosim vas lepo, da na jutrašnjo vuzmeno mešo dojdemo si brez mobitelov? Nikaj, ali probajte si pregruntati kakša bi to sramota bila da bi vas nešči videl ili pak bi se zazvedilo da ste bili pre meši brez mobitela? Sa je sreča kaj se je još ne pripetilo niti jenomo velečasniko ili pak fra-patro kaj bi jemo zvonil mobitel pod mešom. Nej ruon bilo lepo, da bi za vreme propovedi v šteroj velečasnik govori kak tre hoditi k meši brez mobitelov, jemo zazvonil mobitel. Kaj velite?

                                                                                             Vaš Tonček!

Citat:
Š a l a  m a l a

V školi
- I kak ti je v školi?
- Dobro, jako dobro. Se je vredo! Imamo fajno navučitelico, fajna je, ali je ne preveč spametna!
- Kak to misliš?
- Pak furt nas nekaj spituvle!

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/index.php?topic=123.msg56883#msg56883

(http://zajebanko.com/wp-content/uploads/2015/10/zivotinje-vicevi-5-9-0-2.jpg)

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XXV, br.5, sviben 2019. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 1200 primerkov

Naslov: Odg:P Oltar-POrtal naš svagdašni PObôžni, vragolasti/Proščeje je cirkveni svetek
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 16, 2019, 11:51:05 prijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
IVANŠČAK (KLASEN, ROŽENCVET, LIPEN, LIPANJ) 2019.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Proščeje je cirkveni svetek

Neso več niti proščeja kaj so negda bila, rekel bi moj dugoletni pajdaš, profesor Kapun. Negda je Čakovec bil nejvekša fara ne sam v Međimorjo nek i v celoj Zagrebečkoj nadbiskupiji i zato je mel proščeje dva dni. Odnaveke se je znalo da se Prcinkulovo obslužavle dva dni. Ali to je ne bilo se vu velikoj čakoskoj fari jerbo je saka filijala mela svoje proščeje, tak smo meli proščeja pre Sveti Jeleni, v Mačkovco, Prislavci, pre Svetomo Roko, v Miholjanaj, vu Vidovco i Vanovco, a i v Saskoj Vesi. Dok se je tua velika fara restepla tak da je saka filijala postala fara došlo je do toga kaj saka nova fara ima i svoje proščeje kak je i red tak da ve hodamo jeni k drugima na proščeja i ne moramo iskati zgovore kaj se bodemo shajali.

Kak so cajti išli pomalem napre tak je i Čakovec dobil još jeno faro tak da ve ima dve. Jena je ostala na severo i to tak kaj župa Svetoga Mikule i dale obslužavle glavno proščeje na Prcinkulovo, a na godovno svetoga Mikule je osvetek i malo proščeje, a na Jugu je zrasla (čitaj: zazidali smo jo si skupa) nova cirkva i nova fara Svetoga Tončeka (mojega imejaka) Padovanskoga. Štreka je meja med temi farami, tak da smo jeni drugima prek štreke. I Južna župa ima svoje drugo proščeje i to na Malo mešo da je cirkva bila posvečena. Ve vidite, Čakovec ima dve fare i dva velika proščeja. Negda, dok je još naš dragi Božek hodal po zemli, je Čakovec mel glavno proščeje na Prcinkulovo i to v glavni vulici, štero je trajalo dva dni. Posle je to proščeje, ruon tak, trajalo dva dni, ali so ga preselili vu vulico prema Semiščo, očem reči, od Kišove krčme do Semišča. Rekli so da se Tito, šteri je držal glavno vulico, pobunil, a kak so naši gracki oci bili vekši katoliki od Pape oni so mam proščeje hitili vum z glavne vulice. No, čim je Lepa naša dobila svojo državo mam se je i proščeje vrnulo nazaj v glavno vulico. I ne sam to, sako leto je to proščeje trajalo malo duže tak da ve glavno proščeje traje celi tjeden. Gracko proščeje počne predi cirkvenoga, a završi posle. Tuliko sega se najde po vulicama, trgima i parkima Čakovca kaj je teško se rezgledati za teh tjeden dni. Se je to lepo i dobro (a nejveč pot i vroče), se te stiske, ringišpili, lunaparki, koji, kobile, koncertlini, pive, gemišti, gvirc i kaj nem dale nabrajal, a nejveč placa ga je i nejmenša stiska je v cirkvi. Tam ste odma na redo, tam je mir, tišina i nejvekši i nejlepši hlad. Ali malo je onih šteri to se i hasnujejo. Malo je onih šteri na te veliki svetek glavne čakoske župe delajo stisko v cirkvi. Nebrem reči, na glavni meši se zato zide lepi broj ljudi, a još navek dohajajo Janezi i Mađari kak hodočasniki.

Od da čakoski Jug ima svojo cirkvo, svojo faro ima i svoje proščeje. I na Jugo proščeje traje duže nek sam jeden den. Nebrem reči da tu proščeje traje tjeden dni, ali neje niti čuda meje. Kak se i šika. Pak so ne južni Čakovčanci meje vredni od ovih z stareše fare. Ovo leto je fara mela svoje proščeje, a si ostali svoje, jerbo da bi meli skupa bila bi prevelika stiska. Ne zameriti, rekel bi profesor Vladek Kapun, pak ovo leto južna fara obslužavle dvajsti let otkak jo je biškup Marko Culej zafremal i od da je prvi župnik, pater Tonček Jesenovič, prevzel cirkvo i vjernike. Posle Tončeka je južne birkice pasel, pater Drago Brglez, a ve pak to dela pater Tomislav Božiček Se razmem, i proščeja i svetkuvanja, ali tre iti na proščeje črez cirkvo, a ne mimo cirkve. Ak za se imamo cajta unda moramo meti i za Božeka. Tre paziti kaj nas dragi Božek i Sveti Tonček ne bodo na red pobirali.

Vaš Tonček!

Citat:
Š a l a  m a l a

Zajam
Štacunar pita gospođu:
- Gospođo, najbrž ste donesli zadjo rato za dečji beciklin?
- Je, kak vi se znate!
- A, je dečec kaj zrasel?
- Je, je, fčera se je oženil.


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/index.php?topic=123.msg56902#msg56902

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XXV, br.6, lipen 2019. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 1200 primerkov

Naslov: Odg: P Oltar-POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti/ Dvajsti let župe na Jugo
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 26, 2019, 12:31:41 prijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Jakopovščak (srpen, mali srpen) 2019.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Dvajsti let župe na Jugo

          Kak to lepo v Evanđeljo piše, v ono vreme dok je Lejpa naša obslužavala tretje leto od kak je Beogrado i Jugi rekla vekovečno zbogom i odišla na svoje, a z tem so se Srbi i četniki ne pomirili tak da smo mi Hrvati ratuvali i borili se za svoje oslobođenje i svojo samostalnost protiv četnikov i jugosoldateske, dok je Lejpo našo vodil prema pobjedi prvi hrvacki precednik Feri (čitaj: Franjo) Tuđman, precednik Vlade je bil Nikica Valentić, precednik Sabora je bil Stipe Mesičov, Međimorje naše malo postalo je dvadeseta županija v Lepoj našoj, a prvi međimorski župan je bil Marijan Ramuščakov, čakoska gradonačelnica je bila Marija Ružičova, Međimorje je bilo v Zagrebečkoj nadbiskupiji, nadbiškup je bil Kardinal Franjo Kuharić, čakoska fratarska župa Svetoga Mikule Biškupa je bila nejvekša v zagrebečkoj nadbiskupiji (cirka 27 jezer duša), župnik i gvardijan je bil pater Ivo Lončarov. V to vreme je postavlen fondoš za zidanje cirkve na sinokoši na čakoskomo Jugo, a postajli so ga skupa precednik Vlade Nikica Valentić i papinski nuncij Giulio Einaudi i to na godovno svetoga Tončeka (mojega imejaka) 1993. leta. Zakaj vam to govorim? Sam zato kaj župa Svetoga Tončeka Padovanskoga ovo leto več obslužavle svojih prvih dvajsti let otkak je zafremana. Verjem da znate kak so z velike čakoske župe Svetoga Mikule nastale još šest župi (Ivanovec, Pribislavec, Mačkovec, Šenkovec, Strahoninec (filijala Savska Ves štera je bila vu velikoj čakoskoj župi) i Čakovec – Jug. A to je se tak posložil prvi naš i varaždinski biškup mons Marko Culej. Dok si malo bole pregruntam, da je unda bil minister vu Vladi Lovro Kuščevič unda bi cirkva bila zrasla prek noči. Znate kaj se je jemo pripetilo, gospon je mel sinokošo na šteroj je zrasla vila z bazenom i to prek noči. A da je on, v ono vreme, držal v roki ministarske cugle, nikši nej problem bil da bi na sinokoši na čakoskomo Jugo bila prek noči zrasla cirkva Svetoga Tončeka. Brzčas cirkva meje košta nek vila z bazenom.

          Cirkva se je počela zidati jerbo je na čakoskomo Jugo zraslo hajdi novi hiži v štere se je doselilo hajdi ljudi i dece tak da je na hataro prek štreke več živelo prek pet jezer ljudi i unda so si čakoski fra-patri pregruntali kak bi tu morala biti i cirkva v štero bi te ljudi hodali. Ova glavna čakoska jim je bila malo od roke. Spominek je o tomo počel 1986. leta, a več 1993. leta je zakopani fondoš za novo cirkvo. A čim je zapičena prva lopata, čim je zakopani fondoš, mi Međimorci smo se prijeli posla tak da je cirkva rasla pomalem i sigurno. Rasla je i dok je dežđ curel, kak dok se fondoš polagal, a i dok je sunce svetilo. Več 1994. so počela prva proščeja i služena je prva meša za Antonovo (i to v pelnici de je denes župni klub), a to je nastavleno se do dneva denešjega. Zidanje cirkve so pomagali si Čakovčanci, a i hajdi Međimorcov je dalo svojega priloga. Cirkva se je zidala, kak i se druge, z onim penezima štere so kulaki obečali (nekaj malo) i z onim kaj so bokci v škreblice nametali. Odbor za zidanje je Čakovčancima pošiljal čeke za pomoč v izgradnji i morem vam reči da so se tu nabrali lepi penezi, a platilo je i čuda ljudi šteri so nigdar ne bili v cirkvi na Jugo, a meli so dobro katoličko srce i šteli so pomoči. Pomalem je cirkva rasla, posle cirkve turen, a posle turna i farof. Sve je bilo zbegecano za devet let tak da je biškup Culej blagoslovil cirkvo 2002. leta, očem reči, za devet let otkak je zakopani fondoš. Posle toga je cirkva znutra zlišpana, a za to je nejveč kriv pater Tonček (moj imejak) Jesenovič šteri je bil prvi župnik i šteri je na čakoskomo jugo hercuval dvanaest let. On je skupa z južnim vernikima postavil mozaike, vitraje, klecale, lustere, križnoga pota, orgulje i kipa svetoga Tončeka na placo pred cirkvom kak i svetoga Franceka pre kloštrom. Posle jega je došel pater Drago Brglez, šteri je zlišpal kapelo Majke Božje, a i dvorišče je kredo dotiral. Znate da on i denes ima jako dobro oko tak da se v cirkvi i okoli cirkve mora biti onak kak dragi Božek zapoveda, ak ne i još lepše. Ve v južnoj župi hercuje pater Tomo Božiček i on ima tu čast i zadovolstvo kaj slaže dvajstiletnico ove mlade župe. Hajdi je toga na kup nametal, izložbe (marke, slike), aukcije, koncertlini sake fele, hodočašća (Ilok, Fatima, Padova, Bistrica), monografija za prvih dvajsti let župe, pileki (blaženomo Lojzeko i svetomo Jožeko). Makar so leta ne velika, ali tre to prefeštati kak je red. Da god se nekaj slaže na čakoskomo Jugo pozvani ste si da vidite kak tua nova cirkva zgledi, kak zgledi „Međimorska Padova“.

Vaš Tonček

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XXV, br.7, srpen 2019. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 1200 primerkov


(https://zupa-cakovec-jug.com/wp-content/uploads/2019/06/PLAKAT_ANTUNOVO_2019-Large.jpg)
Naslov: Odg:P Oltar-POrtal naš svagdašni PObôžni i vrag./Dej ti Božek doživeti moja leta
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 06, 2019, 10:34:05 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
MALOMEŠNJAK (RUJEN, JESENŠČAK, RUJAN) 2019.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Dej ti Božek doživeti moja leta...

Odišel je naš pajdaš z šterim smo se na letali hecali, pajdašili da god je bilo cajta, odišel je naš profesor Vladek Kapun. Dogorela je jegova životna sveča, očem reči, Božek ga je pozval k sebi na račun. Se smo o jemo čuli ove dneve, kak ono kaj smo znali tak i ono kaj smo ne znali. Zazvedili smo da se je narodil v Gornjemo Pustakovco (to vam je prvo selo polek Buzovca) kam so se doselili jegovi roditeli, japek i mamika, z brežne Štrigove. Zazvedili smo da je završil Navučitelsko školo, a i Preparandijo. Ruon tak smo zazvedili da je prvoga posla dobil v Štrigovi, tam je nejpredi špotal i za vuha navlačil đake, ali ne se nek sam one šteri so si to zaslužili. Posle so ga pozvali v Čakovec kaj je reda napravil v čakoskomo i međimorskomo Muzejo, ravnal je z novom III. osnovnom školom v Čakovco, a posle je završil v čakoskoj Knižnici i čitaonici. Več je unda drbal i lohnil po pelnicama i najžima, po staraj prašnataj knigaj i iskal kaj se je to se pripetilo prinas v Međimorjo predi nek je on, predi nekaj vejč od devedeset let, došel na of naš svet. Pisal je članke, eseje, osvrte, listal je povjesnice za se nas šteri smo to ne znali, ne mogli ili pak smo ne šteli. Ovih zadjih ga med nami nejveč.

Probal bom vam nekaj reči kaj ste mortik ne znali. Nekaj sam niti ja ne uspel zazvediti. Ne bi vam točno znal reči kuliko je jeziki naš profesor Kapun govoril, a ruon tak ne znam kuliko je jezikov govoril moj pajdaš i (su)brat Vladek. Znuom da je znal latinski, taljanski, razmil je grčki, znal je mađarski, a razmil je i Nemce. Ne bi vam točno znal kak je stal z slovenskim, a najbrž je i to razmel ak je več v Štrigovi na leta delal, ali se je z Janezima nikak ne razmel i to po pitanjo meje med Međimorjem i Deželom. Pokazal mi je de je kamen zakopani na meji, a te kamen je ve na hataro Dežele. Bar tak Janezi velijo. Nigdar je ne Janezima oprostil kaj so namotali naše Međimorce kaj so velečasnoga Slavičeka pretirali z Raskrižja. Hajdi pot je natepel i one "naše Janeze" šteri so po noči klesali trdo Č na ploče po grobjo v Raskrižjo.

Verjem da ste ne znali da je profesor hodal v pučko školo z mojim japom, kak i to da smo mi pajdašili duže od tridesti let. Tridesti i tri leti so minule od unda dok je kamion tresnul profesora na zebri, ali je naš dragi Božek mel još dosta posla za našega profesora na ovomo sveto pak nam je proživel još 33 leti. Neje bilo lefko, si znamo koliko je mel problemov z nogom štero je lečil osemnajst let, a unda so mo jo doktori odrezali. Dok je dobil protezo i dok je ostal na štakama neje postal i dale je po cele dneve delal ono kaj je nejbole znal: kopal je po staraj prašnataj knigaj i nam je pisal ono kaj je našel, ono kaj je zazvedil, a znal je da mi to ne znamo. Viđuvali smo se na mešama, nejveč pot onima jutrašnjima ili pak dok je popeval, kak na čakoskomo korošo, tak i na ovomo novomo Južnomo. Hajdi ljudi je spituvalo kak to kaj profesor popevle na Jugo, a stanuvle v Čakovco, prek stareše čakoske cirkve.

Kuliko vidimo neso ljudi v pamet zeli da se je narodil v Pustakovco, a posle je stanuval i v Travniko tak da je i ova Južna fara bila ruon tak jegova. Kaj nek vam još rečem, profesor je bil jako dober i spameten čovek, čuda je znal, prava enciklopedija, i nikaj mo je ne bilo teško. Se kaj smo ne znali jega smo pitali i niti jeno naše pitanje je ne ostalo brez odgovora. Ili smo ga dobili mam ili denes,a negda i zutra, ali smo ga dobili. Kuliko sega toga nam je napisal i v ovim našim Zvonima. Čuda toga smo se mogli od jega navčiti, pogotovo ak smo čitali kaj je napisal. Napisal je Monografijo cirkve i župe Svetoga Mikule pred 10 let, a i Fotomonografijo cirkve i župe Svetoga Tončeka pred osem let tak si nekaj gruntam da i dragi Božek kani napisati nekšo svojo monografijo o tomo kak je stvarjal sveta, pak je pozval našega pajdaša i profesora kaj mo on to vred dotira. I kuliko vidimo niti jega je profesor ne mogel odbiti.

Furt mi se po glavi mota jegova vječna rođendanska čestitka: „Dej ti Božek doživeti moja leta, a meni kaj ti to bodem čestital...!“

Vaš Tonček

Citat:
Međimurje, 2010.06.15, br. 2877

Primjer Vladimira Kapuna: more i po međimorski

Baš nas je obradovao Vladimir Kapun: u posljednjim brojevima »Međimurja« svoje kolumne piše kajkavski, na međimorskom idiomu, služeći se mnogim riječima koje su gotovo već zaboravljene. Takve su na primjer: kajkakši, kaštiga, magoditi, omedleviti, na se zadnje, mortik, nakladnuti, tijam, zglednuti, stopram, odškrnuti, pomalem. Tako govore još samo stariji Međimurci.

Kapunom primjer svjedoči da međimurski jezični idiom nije izumro ni kod mnogih naših intelektualaca, premda se u običnom govoru rijetko njime služe. Pokazuje i to da je moguće kajkavski pisati i svakodnevne publicističke tekstove, a ne samo one književne. Treba se samo potruditi. To se odnosi i na pisce ostalih kolumni u »Međimurju«: Vukšića, Lesara i druge – da bar djelomice pišu kajkavski ili da se koriste obilatim izričajima međimurskog dijalekta.

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/index.php?topic=274.msg22163#msg22163

Citat:
Međimurje, br. 2943
20. rujna 2011.

SITNICE (NE) ČINE POVIJEST

I fratar zna „činiti povijest“


Autor članka: Vladimir Kapun

Pokret za teritorijalnu reorganizaciju mađarski su franjevci smatrali pravom zgodom da se domognu samostana u Čakovcu i s njim Međimurja. Možda bi u tome i uspjeli da nije bilo o. Vendelina koji je, usprkos svjetovnoj politici, na različite načine dokazao da se „samostan u Čakovcu po pravu i zasluzi pribraja novoosnovanoj provinciji sv. Ćirila i Metoda u Hrvatskoj jer je podignut u granicama Hrvatske, sa svih je strana okružen hrvatskim stanovništvom, upravlja hrvatskom župom“ i tako dalje. Da u to uvjeri i Rim, u Čakovec je doveo i samoga generalnoga ministra o. Alojzija Lauera koji se osobno uvjerio u hrvatski karakter mjesta i kraja, pa je 3. lipnja 1900. u Odluci o osnivanju Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda među dvadeset i dva samostana nove provincije između Trsata i Subotice kao šesti po redu ubrojio i Čakovec!

Mogao bi „priči“ – ozbiljnijoj i stvarnijoj nego se misli – tu biti kraj da se dvadesetak godina kasnije nije dogodila Mirovna konferencija u Parizu na kojoj su se Mađari nadali natrag dobiti Međimurje. I opet je naša povijest sklona spominjati (jedan jedini!) dokaz koji je prevagnuo na jugoslavensku stranu – zbirčicu međimurskih narodnih pjesama od vlč. Vinka Žganca. Svaka joj čast, ali Jovan Cvijić, glavni „naš“ stručnjak za nacionalna pitanja, dobro je znao da „jedan dokaz vrijedi koliko i nijedan“, pa je među svoje argumente uvrstio i ono što je o. Vendelin tako lijepo postigao i što, zahvaljujući Trianonskomu mirovnomu ugovoru, traje još danas.

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/index.php?topic=2360.msg41876#msg41876

Citat:
Međimurje, br. 2927, 31. svibna 2011

SITNICE (NE) ČINE POVIJEST

„Viruj Nimcu kako suncu zimsku…!

Autor članka: Vladimir Kapun

 Petar IV. Zrinski bio je čovjek „od mesa i krvi“, sa svim dobrim i lošim ljudskim osobinama, da je pored snage tijela i duha, mišića i uma, imao „sposobnost“ i da pogriješi, pa je jednoj svojoj pogrješci – nažalost, čak u dva dijela! – morao „zahvaliti“ što je završio kako je završio: povjerovao je, naime, onomu protiv kojega se i pobunio.
Pogriješio je Petar prvi put kad je povjerovao „časnoj“ carevoj – još uvijek se čuje „Carska se ne poriče!“ – riječi, dobivenoj ni manje ni više nego preko časna starca biskupa, koji je također „nasjeo“. Naivno vjerujući već poznatom vjerolomniku, krenuo je iz Čakovca na put prema Beču. Pogriješio je i drugi put kad je putem pomislio skrenuti, pa mjesto u Beč otići na istok prema svojemu istomišljeniku zetu koji je tada bio nešto bolje sreće, ali je od toga ipak odustao. Napokon, da je „pročitao“ podmuklo lukavstvo ili lukavu podmuklost svojih neprijatelja, možda je mogao pokušati pobjeći prije nego je kao veleizdajnik dobio okove na noge, možda i ruke. Ali nije, i to ga je, nažalost, stajalo glave – mjesec dana prije nego je navršio pedeset godina života!

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/index.php?topic=1817.msg34501#msg34501

Citat:
Š a l a  m a l a

PRAZNA KUPICA
- Vidim da imaš prazno kupico. Bodeš još jeno?
- I kaj unda nek napravim z dve prazne kupice?


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/index.php?topic=123.msg57027#msg57027

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XXV, br.9, rujen 2019. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 1200 primerkov
Naslov: Odg: P Oltar-POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Sveti Jeronim Štrigoski
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 13, 2019, 04:11:13 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
MIHOLJŠČAK (KOZAPRST, DESETNIK, LISTOPAD) 2019.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Sveti Jeronim Štrigoski

Nekaj si gruntam da si je sveti Jeronim sam zbiral de se bode narodil najbrž si ne bi zebral ovoga našega “falačka zemle med dvemi vodami“ šteroga zovemo Međimorje. Najme kaj, ve da se je zazvedilo i da knige pišejo kak se je svet Jeronim pravzaprav narodil v našoj Štrigovi, štero so unda stari Rimljani zvali Stridon, ve smo mi Međimorci još ne sigurni, još se okrajamo, da se je to najbrž ipak prinas pripetilo. Odnegda so nam još pripovedali kak se je sveti Jeronim narodil v Stridono šteroga so rezrušili Goti, a te Stridon je bil smešteni na meji izmeđo Dalmacije i Panonije. To je sam sveti Jeronim napisal o svojemo rodnomo mesti.

Odnegda se je pripovedalo da je rođen v Stridono, ali so to jegovo rodno mesto našli naši sosedi Dalmoši , a unda pak i Hercegovci. Posle so se javili i ovi z Istre i oni so našli nekšega svojega Stridona. Na se zadje so se javili i sosedi Janezi da i v jivoj denešjoj Deželi postoji nekši Stridon. Kak vidite si so se grabali za našega svetoga Jeronima, a mi Međimorci de se je zaprav narodil sveti Jeronim smo dremali kak stari mački, kak da smo ne šteli priznati da je te veliki svetec, šteri je prvi prevel Biblijo na latinski jezik, naših goričnih breščajkov sin.

Hajdi se toga pripetilo kaj govori o tomo da je negdašji Stridon naša Štrigova. Još v dvanajstomo stoletjo je prinas v Štrigovi zazidana prva cirkva svetomo Jeronimo. Posle je tua cirkva vejč pot popravljana, a ovo cirkvo z dva turne so zazidali pavlini v 18. stoletjo dok je v Štrigovi hercuval i bil gvardijan Jožek Bedekovičov. Rečite mi što bi itak, i zakaj, zidal cirkvo svetomo Jeronimo v Štrigovi i to polek župne cirkve da je to ne jegovo rodno mesto. I to na nejlepšemo brego i to z dva turne. I to je još ne se, Ivek Rajnerov je v toj cirkvi narisal svoje nejlepše freske. Spot pod bregom de je bila cirkva je bil čudotvorni zdenec Sv. Jeronima čija je sveta voda kaj koga zlečila. I ljude i marho.

To je još ne se, papa Nikola peti je 1447. leta izdal svojo Bulo za cirkvo rodnoga mesta Svetoga Jeronima v Štrigovi v šteroj je napisal da je cirkva Sv. Jeronima zazidana na mesti de je negda bila hiža v šteroj se je rodil, v šteroj je zrasel sveti Jeronim, hiža v šteroj ga je mama rodila i prva v cirkvo vodila, Boga molit i bližnjeg ljubit vučila i navčila. Papa je pozval vjernike nek dohajajo v Štriogovo, rodno mesto svetog Jeronima de so mogli dobiti posebne oproste kak za sebe tak i za se one za štere so prosili. Ali nam denes je to još ne dosti jerbo znate kak se to veli, mi Međimorci smo navek vekši katoliki od Pape.

Posle toga je Jožek Bedekovičov napisal knigo “Natale solum“, očem reči, “Rodno mesto“ v šteroj je se to napisal i kak se zna i kak je sigurno da je naša Štrigova te Stridon v šteromo je svetla ovoga svega prvič zgledal naš sveti Jeronim. Ve smo i mi zazvedili kak je tua meja izmeđo Dalmacije i Panonije, pred jezerotristopedeset let bila ruon tu v Štrigovi jerbo je unda Dalmacija bila do Drave i Mure. Nikak nebre biti Stridon ili Stridona doli na morjo jerbo je Panonija nigdar ne bila prek Save. Ili kak je Papa Nikola V napisal da so toga Stridona zrušili Goti, a oni so, ruon tak, nigdar ne preplavali Savo. Ve se znamo, znamo dokod je bila Dalmacija, znamo de se je rodil sveti Jeronim, znamo da je bil Dalmatinec z Štrigove, znamo kaj nam je Jožek Bedekovičov napisal, znamo kaj je Papa napisal v Buli, štero nam je z Rima donesel naš cirkovljančan, monsinjor Matija Berljak, znamo što je se i zakaj zidal i popravljal cirkve svetoga Jeronima v Štrigovi, ali još se najdejo nešterni nezerenoši šteri ne verjejo da je ruon tua naša Štrigova to sveto mesto v šteromo se je narodil sveti Jeronim. Pred tri leti je prevedena Bedekovičova kniga “Natale solum“, štera nam je se rekla, a mi smo još navek ne napisali na štrigoske table kak je to rodno mesto svetoga Jeronima. Ali bodemo, ak nam naš dragi Božek da zdraviče, pamet i vupeše.

Moram pofaliti Čakovčance šteri so pred nekaj vejč od 250 let postajli kipa svetomo Jeronimo v čakoskomo parko jerbo so fletno posle kak je zišla Bedekovičova kniga postajli kipa kaj se bode znalo da je v Štrigovi (Stridono), v Međimorjo rođen sveti Jeronim, a Čakovec kak glavni grad Međimorja se štel sima šteri so došli v Čakovec pofaliti kak je sveti Jeronim naš čovek, naš svetec.

Kaj reči, moramo se mi Međimorci, i to si od Štrigove do Kotoribe štimati z tem kaj je sveti Jeronim naš čovek, naš svetec i z onim kaj je se napravil za Međimorje i Hrvatsko. Naši biškupi se štimaju žnjim i zato se Papinski Hrvatski Zavod zove po našemo sveco Svetomo Jeronimo. Verjem da bode to dosta kaj bodemo si, pak i oni nejvekši nezerenoši, priznali i sima pripovedali kak je sveti Jeronim odnavek i vekovečno naš svetec. Štrigovčanci so mi obečali da bodo, črez kratek čas, počela znova hodočašča svetomo Jeronimo v Štrigovo i da bode zdenec z svetom vodom znova predelal. Fala Božeko i Štrigovčancima. A si šteri so do ve ne veruvali, kak sveti Tomaš, morajo iti na spoved kaj z našim dragim Božekom poravnajo račune.

 Vaš Tonček


Citat:
Sveti Jeronim
https://hr.wikipedia.org/wiki/Sveti_Jeronim

Delo na videlo
HRVATSKI ZAVOD SVETOG JERONIMA U RIMU - dokumentarni film
https://www.youtube.com/watch?v=ohoa14qv0wI

Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima
https://hr.wikipedia.org/wiki/Papinski_hrvatski_zavod_svetog_Jeronima

Josip Bedeković Komorski
https://hr.wikipedia.org/wiki/Josip_Bedekovi%C4%87_Komorski

Bedeković Komorski
Bedekovići su jedna od najstarijih hrvatskih plemićkih obitelji podrijetlom iz Komora (kasniji naziv Bedekovčina) u Hrvatskom zagorju. Postoje dva ogranka, barunski i varaždinski. Nisu u srodstvu s turopoljskim plemićima Bedekovićima Kobiličkim niti s obitelji Bedekovićima Pobjeničkim.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Bedekovi%C4%87_Komorski

(https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/7e/Josip_Bedekovi%C4%87%3B_Knjiga_o_sv._Jeronimu.JPG/800px-Josip_Bedekovi%C4%87%3B_Knjiga_o_sv._Jeronimu.JPG)

Citat:
Š a l a  m a l a

Škotska
 
Škot veli svoji betežni ženi:
- Idem v apoteko po vračtvo za tebe, dojdem črez dve vure.
- A kaj ak ja predi hmerjem?
- Nebuš tak fletno.
- A kaj ak ipak hmerjem?
- Unda vgasi svetlo!

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/index.php?topic=123.msg57029#msg57029

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XXV, br.10, LISTOPAD 2019. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 1200 primerkov

Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Sveti Tinček gorični
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 31, 2019, 12:25:47 prijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
VSESVETČAK (VETERNJAK, ZIMŠČAK, STUDENI) 2019.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Sveti Tinček gorični


Čim se spomene sveti Tinček (čitaj: Martin) i jegovo godovno mam se si spominajo de bodo ga preslavili, z kim i kak, a nišči ne pita kaj bi se išlo vu Sveti Martin, Podturen ili pak Sombotelj de je sveti Tinček župni patron. Nekak se si spominamo de bodemo preslavili godovno toga našega nejvekšega sveca, očem reči, v čijim se to bode goricaj pripetilo, što bode krstil mošta, što bode dinstal zelje, pekel čurke, kuhal bonceke, a što bode mlado vino nosil na stol. Najbrž si mi znamo mi Međimorci, a posebno ovi naši z brežnoga Međimorja, otkak so kuruzo prestali sejati i kalampera saditi, a mesto toga so posadili trsje, nejbole poštuvlejo dva svece, a to so sveti Vinci januarski da počne delo v goricaj i svetoga Tinčeka da se most krsti i posle toga se mesto zmazanoga kalnoga nezerenoša i rotorana mošteka počne piti čisto, fino, zdravo i spametno vino. Ne moram vam niti govoriti kak mi Međimorci ipak bole poštuvlemo svetoga Tinčeka jerbo unda so si posli šteri se delajo vezani za pune lagve v pelnici i pune stole v kleti dok sveti Vinci bole vleče na gorične škarje, motike, rasuhe, tačke, šprice i se drugo kaj se posla dotikavle. V zadjemo brojo Zvona nam je pater gvardjan lepo napisal kak je sveti Tinček bil prvi svetec Božekove cirkve šteri je ne bil mučenik, mi to prečitamo, ali smo ga sejano posprajli v pelnico nek se briga za lagve i vino. Verjem, da se naš dragi Božek ne tomo nadjal, ali več si ve nebre pomoči. Lepo je to kaj je sveti Tinček z pelnici i od lagvi stiral fkrej nekšega boga Bakusa šteroga so nam nezerenoši i rotorani rivali v pelnice i otkak je sveti Tinček zel v svoje roke brigo o vino se je mam bolše i kredneše, a i gorice čuda bole rodijo. Moram vam još nekaj reči, naši vinari malo, malo pak pozabijo kaj morajo dojti Božeko zafaliti za plodove goric, očem reči, trsja jerbo čim gorice bole rodijo se je meje vinarov v cirkvaj. Dok je bilo mraza, toče, peronospore ili pak suše unda so vinari i vinogradari došli špotat Božeka, očem reči, spituvat Božeka kaj so mo se zamerili kaj je na jivo trsje pustil se te nevole, a dok je se vredo, dok so lagvi puni ili pak so sfalili unda pozabijo da je i nešči drugi tu mel svoje prste kaj je to se tak dobro zišlo, a ne sam oni, jive škarje, jive motike, jive šprice… Ali tak je to navek, dok se nekaj pohabi unda je nešči drugi kriv, a dok je se vredo unda smo to mi ljudi se naprajli onak kak Božek zapoveda i zato so jim lagvi puni. I to tak puni kaj negda i po pelnici teče.

Verjem da vam je poznato da mošta nezerenoša krstijo vinski krstiteli, očem reči, vinski biškupi jerbo brez toga vinska kaplica nebre biti tak dobra, tak zdrav i tak spametna kak to mora biti. Na krstitkaj se more čuti hajdi sega lepoga i dobroga jerbo so okoli biškupa, očem reči, okoli lagvov navek pravi verniki kaj nebom rekel vinoverniki šteri se dobro (od zdraviča do dobre vole) iščejo v dobro pokrščenoj vinskoj kaplici. Moram vam reči par štikleci štere sam čul v pajdašovoj kleti, no ne ruon v kleti nek v pelnici:

- Zakaj se mošt krsti? Da bi i pijanci mogli biti v blagoslovlenom stanjo
- Kak tre piti? Navek spametno, trezno i nigdar več nek čovek more podnesti.
- Tonča je rekel: Moje trsje, moja klet, to je meni celi svet!
- V klet ido spametni i bedaki, a vum si jednaki.
- Štef je rekel: Pijem sam dok sam som i dok je pajdašija tu
- A Imbra je nadodal: Pijem sam v dnevima šteri završavlejo na „a“ i „k“
- A unda si smo skupa zapopevali: Dok je Božeka i pravice, išli bomo v gorice.

A kaj vam nek rečem, ali tak je bilo: čim nečija žena brunda mam se toči nova runda. Svetoga Tinčeka smo preslavili kak se šika i kak je red, pred nami je sveti Andraš, sveta Barika, pak sveti Mikula i pomalem se bode dosmickal i Božič. Na zdravje!

Vaš Tonček!

(https://medjimurje.hr/upload/publish/31757/thumb/ivzadrugarke_5a218735bf25d_630x390c.jpg)

Citat:
Š a l a  m a l a

Halo, policija
 
- Halo, halo, sam dobila policijo?
- Dobili ste, gospođo, rečite kaj nucate!
- Gospon policaj, pomorite mi, ne znam kaj naprajti.
- Kaj se je pripetilo?
- Moj Štef vam je odišel pre tri dni po kalampera i još ga ne dimo. Kaj nek napravim?
- Gospođo, pak skuhajte nekaj drugo za obed

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/index.php?topic=123.msg57042#msg57042


Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XXV, br.11, STUDENI 2019. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 1200 primerkov
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti/Cvetnička meša z Gorice
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 05, 2020, 08:16:12 poslijepodne
Snimka svete meše z župe Naveščejna BDM, Velika Gorica na Cvetnicu, 05.04.2020.

Misa - CVJETNICA 05.04.2020., 53:38
https://www.youtube.com/watch?v=RLF5eWBsmSg

Citat:
Kvartet “Gubec":
CVETNICA

Došla bode v moje senje,
Tu med cvetjem cvela bo.
Dišala bo kak proščenje
zame cvetno nedeljo.

Nastavek versov:
http://www.forumgorica.com/index.php?topic=1533.msg57062#msg57062 

Kvartet Gubec – Cvetnica, 02:47
https://www.youtube.com/watch?v=E0VIg8CxEFc

(https://i.ytimg.com/vi/RLF5eWBsmSg/hqdefault_live.jpg)
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i../ Isusek ranjka, otprite mo vrata
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 02, 2020, 04:22:45 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
VELIKOBOŽIČNJAK (GRUDEN, DVANAJSTNIK, PROSINEC) 2019.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Isusek ranjka, otprite mo vrata
                                                                                                                               
     Nebrem veruvati da je več tuliko let minulo otkak imamo svojo Varaždinsko biškupijo. Več so 22 leti minule otkak je ve več blagopokojni sluga Božekov, a unda naš nadbiškup i kardinal Francek Kuharičov podelil veliko Zagrebečko nadbiškupiju na čuda menših biškupija tak da smo i mi dobili svojo skupa z Varaždincima, Zagorcima i Podravcima. Znamo da je prvi naš i varaždinski biškup bil monsinjor Marko Culej, ali je jega naš dragi Božek pozval k sebi na račun pred devet let i posle jega je biškupskoga ščapa v roke zel monsinjor Jožek Mrzljakov. Dvanajst let je biškup Jožek vodil našo biškupijo po bregima i grabama, po sim nevolama štere so bile pre njom i morem vam reči da se je jako dobro znašel vu tem poslo. Ve da mo je nejbole išlo, ve dok je se te biškupske posle delal, kak se to veli z malim prstom, ve mo je pozvonila životna vura  i moral se je zafaliti. Fala našemo dragomo Božeko i papi Franceko šteri mo je sljužbo zel, ali mo je biškupskoga ščapa ostavil tak da se bodemo z monsinjorom Mrzljakom još viđuvali, i ne sam viđuvali nek i pajdašili. Dok si je papa Franjo počel  gruntati što bi itak mogel v biškupsko foteljo posle Jožeka, mel je pre sobom dosti onih štero so zaslužili kaj bi v roke prijeli biškupskoga ščapa, a i celo biškupijo. Čim je papa duže gruntal kandidatov je bilo se meje i meje, a na se zadje je knjiga spala na jedno slovo, a to je bil prečasni Bože Radoš rektor Papinskoga hrvatskoga zavoda svetoga Jeronima v Rimo. Kak je rekla teca Franca, prečasni Bože je bil nejbliže Papi i zato je bil zebrani. V zadjo nedelo v novembro je prečasni Bože bil zaređeni za biškupa vu Varaždinskoj katedrali. Hajdi je ljudi došlo na ređenje jerbo je to bilo prvo ređenje biškupa vu Varaždinskoj katedrali, a si oni šteri so ne mogli dojti so to gledali na televiziji. Znate kak je to bil važen događaj ak je to prenosila državna televizija. Tak je to bilo, prečasni Bože je postal biškup tak da ve vu našoj i Varaždinskoj biškupiji imamo dva biškupe. Makar obedva imajo ščape, ali je Bože glavni, a biškup Jožek mo bode pomagal dok on nebo ftegnul se ono zbaviti kaj mi kak Božje birkice nucamo.

     Več smo hajdi zagazili vu vreme Došašča, vreme čekanja rođendana našega maloga Isuseka ili kak se to preštimano veli, vreme Adventa. Več je vužgana i druga sveča na adventskomo venco, a zornice so sako jutro, kak za one šteri redovito dohajajo tak i za one šteri jif prespijo. Kak i navek si se mi prepravlamo za Božič, a kak je to vreme pomirenja i darivanja moramo na pameti meti i one šteri nucajo našo pomoč. Kak i sako leto naši župni karitasi delajo punom parom i nosijo dare onima potrebnima šteri si nebrejo sami preskrbiti se ono kaj nucajo. Najte biti trdoga srca dok vas Božek zove kaj pomorete. Bil sam pred par dni v našemo južnomo štacuno de je Karitasova korpa, ali vam morem reči da ga nutri bilo malo vejč kak nikaj. A saki od nas nekaj malo dene i v časi jo napunimo. No, ali ako fkrej gledimo od korpe dok idemo polek unda se ne bode nigdar napunila. Kak smo več rekli, neje Božič sam borek i lampice, niso Božič sam jaslice i paketi pod borekom, Božič mora rasti i cvesti i v našim srcima kak bi i naši bližnji meli Božiča šteri bi bil lepši i topleši nek drugi dnevi. Ak drugima pomoremo i nam bode lepše i topleše pre srco.

     Božič je več pred vratima, na poceko, mali Isusek več pomalem ranjka na naša vrata, moramo se i mi pomalem pripravlati kaj bodemo onak kak naš dragi Božek zapoveda dok mo otpremo vrata. Nek nas mali Isusek najde vesele i kaj ga dočakamo z reširenim rokama i otprtoga srca kak bi mogli prijeti Božjega blagoslova šteroga nam mali Isusek sako leto donese, a te blagoslov nek se restepe i na novo leto. Na to mlado leto vam želem sega obilja, čuda sega sam nikaj hudoga!       
                                                                                              Vaš Tonček!

Citat:
Š a l a  m a l a

Meso je nejglavneše
Dva pajdaši z istoga razreda se spominajo:
-   Mi saki den imamo doma meso
-   Nej lagati, meso je predrago kaj bi si vi to mogli privoščiti?
-   Imamo, imamo! Šest dni je v škriji, a sedmi den na stolo!

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/index.php?topic=123.msg57069#msg57069

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XXV, br.12, prosinec 2019. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 1200 primerkov
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i.. / Zakaj navek zbiramo črlene?
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 02, 2020, 04:35:58 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
SVEČEN (VELJAK, SVIČAN, VELJAČA) 2020.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Zakaj navek zbiramo črlene?

     Minuloga Božiča so nam zeli političari, očem reči, nesmo za božične svetke meli nikšega mira jerbo smo dva pot morali iti glase davat. Još je Došašče niti ne došlo do svojega kraja, još je niti mali Isusek ne došel v naše hiže, a mi smo morali iti zbirat precednico, a kak smo to ne naprajli kak treba morali smo mam po novi leti, za Tri kralje, iti još jempot. I kaj smo naprajli? Pak smo zahuzali, kak je rekla moja teca, pak smo mesto precednice zebrali precednika, mesto Kolinde, dofčerašje precednice, smo zebrali Zokija Milanoviča, šteri bode cugle državne vlasti vu svoje roke prijel črez par dni. Kaj se dotikavle hodanja glasi davat i zbiranja precednice oliti precednika moram vam reči da smo pak zahuzali jerbo smo ne zebrali onak kak nam Božek zapoveda. Zakaj tak velim? Pak zato kaj smo se mi Međimorci zadji pot dok so nas brojili i popišuvali izjasnili da smo katoliki i da verjemo v Božeka i da verjemo kak Božek postoji i da je on stvoril sveta i da još navek ravna z svetom i takših nas je bilo prek osemdeset procentov, a ve dok smo hodali glase davat i to v božično vreme ve je prek osemdeset procentov nas Čakovčancov i Međimorcov počrlenelo i svojega glasa dalo partijco Zokijo Milanovičo, šteri se več na leta fali kak Božek ne postoji, kak so ljudi postali od majmuna i kak se kaj se čoveka dotikavle mine čim čovek hmerje. On za sebe pripoveda kak ne bode išel k Božeko na račun jerbo kaj se jegvoga živleja dotikavle tu svoje prste ima partija i samo partija. Verjem da ste ne pozabili kak je moj pajdaš Gusti, šteroga je lani naš dragi Božek pozval k sebi na račun, navek pripovedal da so te partijci nezerenoši i rotorani šteri nikak i nigdar ne verjejo da naš dragi Božek postoji nek oni verjejo da dragi Božek ne postoji. To mi se znamo, ali još navek i znova dovlemo svoje glase takšim ljudima. Nebrem nikak razmeti zakaj si mi gruntamo da so oni šteri ne verjejo da Božek postoji, šteri ne delajo stisko v cirkvi vredneši od nas šteri se sako nedelo zidemo v cirkvi i skupa molimo Božeka? Zakaj je to tak? Zakaj mi nečemo zebrati svojega čoveka, čoveka z cirkve nek navek rivlemo cugle vlasti v nečije druge roke i to v roke nezerenošov.? A ve smo meli priliko, ali smo ne šteli Kolindo nek smo zebrali Zokija. Verjem da ste ne pozabili kak je to zgledalo prinas v Čakovco na dneve izborov, nejpredi smo išli v cirkvo k meši i molili smo dragoga Božeka nek nam da pravično pamet kaj bodemo mogli dati glasa onomo šteri si je to zaslužil, a dok je meša završila odišli smo tua de so se glasi davali i svojega glasa smo dali Zokijo, šteri još navek na kapi nosi črleno zvezdo petokrako, kak da se ne zmislimo kuliko nevoli nam je to petokraka donesla? Znamo da je petokraka ne vredo i da so oni šteri jo nosijo i šteri jo nazaj vlečejo kaj jim osvetlavle pota po šteromo hodajo ruon tak ne vredo, ali mi znova zbiramo nezerenoša i rotorana i znova ne verjemo onim našim ljudima šteri so sako nedelo z nami v cirkvi. Ne tak zdavnja je črlena petokraka rušila i sejala smrt po Vukovaro, Škabrnji, Lipiko…, ali nikak nedamo kaj bi jo poslali v penzijo i zanavek zakopali v ropotarnico povjesti.
     Ovo leto je pred nami još jeno davanje glasov, zbirali bodemo sabornike. Pred nami je još jena prilika kaj zberemo naše, ali sam jako najgerek je li pak ne bodemo zahuzali i išli glase davat z figom v žepo, očem reči, pripovedali bodemo jeno, a glase bodemo pak dali črlenima. I ve mi spituvlemo jeni druge što nam furt rivle pred nas črlene? Pak što drugi nek mi sami šteri jim furt davlemo glase.  Kak bilo da bilo, nikak nebrem razmeti zakaj mi šteri hodamo v cirkvo navek zebremo one nezerenoše šteri ne hodajo i unda magadimo kaj se oni z nas norca delajo? 
                                                                                          Vaš Tonček

Citat:
Š a l a  m a l a

Ribička
Ribički inšpektor pita Štefa šteri lovi ribe na Dravi:
-   Gospon Štef,  imate vi dozvolo za ribičijo?
-   Kaj bom žnjom?
-   Kak to mislite?
-   Pak ribe ionak ne znajo čitati…

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/index.php?topic=123.msg57071;topicseen#msg57071

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XXVI, br.2, veljača 2020. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 1200 primerkov
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i../Božek, dej mi strpleja, ali mam!
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 02, 2020, 04:42:11 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
SUŠEC (GREGURJEVŠČAK, PROTULETNJAK, OŽUJEK) 2020.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Božek, dej mi strpleja, ali mam!

     Kak je to odnavek bilo tak je to i denes, saki od nas si zbere športa z šterim bo se bavil, očem reči, zbere se športa vu šteromo bode našel kluba za šteri bode drukal. To mo dojde nekak kak nekša zanimacija kaj nam je ne dosadno i kaj se imamo kaj spominati dok se najdemo z pajdašijom. Kak je labodoritanje šport vu šteri se si razmimo unda nejveč pot i drugamo za svoje labodoritaše za svoj labodoritaški klub. Prinas v Čakovco, a i prinas v Međimorjo je nejveč drukerov zagrebečkoga Dinama, ali se najdejo i oni drugi šteri drukajo i za Dalmoše , očem reči, Hajdukovce. Malo je, jako malo je onih šteri drukajo za druge klube. Znauomo si da so drukeri Hajduka malo čudni, ne trpijo preveč nas druge drukere (makar ne si), ali zato pitam vas i sebe je li je greh navijati za Hajduk? Dok sam se to glasno zapital mam je došla blizo teca Franca i rekla mi je da je ne greh, neje niti sramota, a neje niti lepo! Ne sam da je ne lepo nek je i teško. Zakaj teško? Malo, malo pak Hajdukovci zgubijo i več dugo je Hajduk ne dale došel od drugoga mesta. A znate i sami da je ne nikomo lepo dok furt gubi. Z kim god se čovek bavi sakomo je lepo dok pobedi.
     I ovi šteri hodajo v kladionice, kockarnice ili vu te automat klube hodajo zato tua kaj se nadjajo da bodo nekaj dobili. Još sam niti jenoga ne zišel šteri bi priznal da hoda tua sam zato kaj se reši viška penez šteroga ima v žepo. Ve razmite zakaj je furt stiska v temaj kladionicaj i kockarnicaj? Ido ljudi tua, igrajo i čakajo dneva da se jim bode sreča nasmijala i to tak kaj bodo dobili jenoga malo vekšega kupčeka penez šteri jim bode unda trajal do kraja živlenja. Oni se tomo nadjajo, a znajo ili ne znajo da takši kupček penez ne postoji jerbo kupček more biti menši ili vekši, ali on traje tak dugo dok ga ne potrošite, a dok ga potrošimo unda pak znova odhajamo v kockarnice ili pak automat klube i znova čakajo na red dok nas božica sreče zeme na red. Ne znati je li ste bili v automat klubo v Čakovco ili pak vu ovomo novomo prinas na Jugo, ali seposot je isto: mi obični smrtiniki mečemo peneze nutri i nadjamo se da bodo jempot i penezi došli vum. Tu i tam nekaj dobimo i unda pak znova čakamo. Verjem da znate, pak te igraonice so napravlene kaj bodo gazdi služili, kaj se bodo gazdi obogatili, a ne kaj bode saki od nas kaseral šteri dojde. Pak ne davlejo automati (čitaj: gazdi) svoje peneze onomo šteri dobi nego je to od onoga kaj so oni prije vas nutri nametali. Si šteri hodajo nutri znajo da je to tak, ali se nadjajo i to saki den znova da so ruon oni te šteri bodo dobili. Nejvečpot se pripeti da smo tak dugo nutri dok zmečemo v automate se ono kaj imamo z sobom, ali več zutra ili pak prezutra dok naberemo pak nekše peneze nekši vrag nas vleče i znova idemo iskat srečo štera je dobro skrita i štera čaka sam one zebrane. A to smo ne nejveč pot mi.
     Da bi mi bogoboječi ljudi šteri delamo stisko v cirkvi, očem reči hodamo v cirkvo i verjemo da Božek postoji meli tuliko strpleja za našega Božeka kak imamo z kockarnicama, oče reči, automat klubima Božek bi nas jako rad mel. Ali ne, v cirkvi smo čistam drugačeši. Dok nekaj nucamo od Božeka, dojdemo dva – tri pot k meši, zmolimo pet – šest očenašov i čakamo kaj nam Božek pomore ono kaj smo ga prosili. I ak se to ne pripeti mam smo nervozni, srdimo se na Božeka i vlečemo zvezde z neba i namečemo Božeko čuda sega sam ne nikaj dobroga i lepoga. Što bi rekel da smo mi takši, v kockarnici igramo, davlemo peneze i čakamo, kak tovari kaj trava zraste, i nejveč pot to niti ne dočakamo, ali zato v cirkvi i pre Božeko se mora biti mam ak oče kaj nas bode i dale viđuval v cirkvi. Kak da mi v cirkvo hodamo radi jega, a ne radi sebe.  Znate ono staro pučko izreko:
- dej mi Božek strplenja, ali mam!
     Korizma je več počela, prilika je kaj se odrečemo kockarnici i igraonici i kaj [b zaprosimo dragoga Božeka nek nam da strpleja vu sakodnevnomo živlenjo[/b, kak nam tak i onima šteri dručejo za Hajduk!                                          Vaš Tonček!

Citat:
Š a l a  m a l a

Spominek
Dva težaki se spominajo:
-   Jura, kak biti opisal našega šefa?
-   Ne bi ti znal reči, Štefo!
-   Šef je čovek šteri kesni na posel dok ja dojdem na vreme i šteri dojde na vreme dok ja zakesnim!

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/index.php?topic=123.msg57073;topicseen#msg57073

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XXVI, br.3, ožujek 2020. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 1200 primerkov
Naslov: Odg: P Oltar-naš.. i vragolasti/ „Vidovo“ najpre v Šibeniku, potlam v Jeruzalemu
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 21, 2020, 05:49:03 poslijepodne
HTV1, TV meša
2020 06 21
Šibenik: 50-letnica kanonizacije sv. Mikule (Nikole) Taveličovoga

 - Šibenik, rodni grad prvoga službeno preglašenoga hrvatskoga sveca, nizom duhovne sadržajov pripravil se za zafalni spomen 50-letnice kanonizacije Mikule (Nikole) Taveličovoga, tera je bila v Rimu 21. lipna 1970. Svečani ophod s replikum najstareše Svecove slike počela je od katedrale sv. Jakopa (Jakova), obalum, do samostanske cirkve i Hrvatskoga nacionalnoga svetišča, cirkve sv. Franca (Frane). Glavni služitel presvete euharistije, skup z šibenskem biskupom Tomislavomom Rogičom (Rogićem), hrvatskem nadbiskupem i biskupem, provincijalem, svečenikem i redovnicam, bil je apostolski nuncij v Republike Hrvatske nadbiskup Giorgio Lingua.

Delo na vide(l)o:
Šibenik misa i procesija povodom 50.godina progl.svetim 1.hrvatskog sveca sv Nikole Tavelića HRT, 1:53:49
https://www.youtube.com/watch?v=RhDIL1KW3Y4

*****

„Vidovo“ najpre v Šibeniku, potlam v Jeruzalemu

Akademski kipar Vid Vučak z Starog Čiča, ostvaril je još jeno veliko delo izrade brončanoga kipa, ov put svetoga Mikule (Nikole) Taveličovoga, teri je des (21.06.2020.) posvečen v Šibeniku vu povodu 50 let od preglašejna šibenskoga mučenika svetem (TV meša), a potlam putuje v Jeruzalem.

**************


Govoreč o inicijative za stvarajne kipa, isteknul je autor Vučak kak ga je inicijator ovoga projekta fra Tomislav Glavnik otpelal v Svetu zemlu, ter mu pokazal lokaciju de bi kip trebal biti postavlen

(https://vgdanas.hr/media/48360/vucaknaslovna.jpg?anchor=center&mode=crop&width=915&height=409&rnd=132371452650000000)

https://vgdanas.hr/dogadanja/vucakov-kip-sv-nikole-tavelica-u-parku-ispred-dvorane-posljednje-vecere-u-jeruzalemu/

**************

Zlobniki bi povedali da je dobro da ne bil v Bejrutu, kajti (jer) tam
(palindrom, jenako se čita od-naprovo i napak, spreda i straga):
Citat:
U BEJRUTU ARAPI KIPARA U TUR *EBU

http://www.forumgorica.com/index.php?topic=3103.msg57090;topicseen#msg57090
Naslov: Odg: P Oltar - POrtal naš PObôžni i vragolasti / Bogoslavija / TV meša z Buševca
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 27, 2020, 08:55:38 poslijepodne
TV misa na HTV1 u nedjelju 2020 06 28 u 10:00

Misa: Buševec: 100 godina KUD-a Ogranka Seljačke sloge Buševec
- Na trinaestu nedjelju kroz godinu prenosimo misno slavlje iz filijalne crkve sv. Ivana Krstitelja u Buševcu, koja pripada župi Vukovina. Na euharistijskom slavlju obilježit će se blagdan sv. Ivana Krstitelja. Uz to proslavit će se i 100 godina od osnutka ogranka Seljačke sloge u Buševcu. Misno slavlje predvodit će župni vikar vlč. Matija Vragović.

https://hrtprikazuje.hrt.hr/627234/busevec-prijenos-mise

***********
Za nadati se je da bu situacija (covid19) pod konrolum, da nabu otišlo k vragu...
(P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija)

(https://www.hrt.hr/media/tt_news/molitva_16.jpg.688x388_q85_crop_upscale.jpg)

Citat:
IVANJE U BUŠEVCU 28.06.2020., NEDELA
28-06-2020

Dragi naši Buševčani i si oni teri vole naše malo plemenito mesto, letes zbog dobro poznatih razlogov nemremo održati Ivanje kak smo planerali, preštimano i gizdavo. Da ipak nebi zatrli tradiciju i običaje dogovorili smo se da bu ovo leto Ivanje posvečeno samo nam teri volimo i poštivamo ovaj naš lepi Buševec i sem našem dragem gostom teri su nam navek dobrodošli.

Če se očete pospominati, podružiti, kaplicu dobroga vina popiti, videti nekoga teroga dugo neste videli, dojdete na letošnje Ivanje jer vam bumo zriktali da uživate u neformalnom druženju uz jelo i pilo po popularnem cenami. Do zna da se bumo mogli pak družiti.

Program smo složili ovak:

10,00 h – Sveta meša posvećena 100-te obletnice Ogranka Seljačke sloge Buševec u cirkvi Sv. Ivana Krstitelja, Buševec

Mešu pevaju i sviraju vokalna i tamburaška grupa OSS Buševec (do nebu stal v cirkvu mešu more v direktnomu prenosu gledeti i na HTV1)

17,00 h – Sveta meša u cirkvi Sv.Ivana Krstitelja Buševec, a mešu peva župni zbor Svete Cecilije-župe Vukovina

18,00 h – Svečano raskrivanje spomenika posvećenog 100-te obletnice Ogranka Seljačke sloge Buševec i to na Trgu seljačke sloge Buševec

http://www.forumgorica.com/index.php?topic=185.msg57098#msg57098

Naslov: Odg:P Oltar- POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Kakva je to szvetlost
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 26, 2020, 06:47:32 poslijepodne
ŠALJIVA BOŽIĆNA POSTBAROKNA PASTORALA KAO ODRAZ BOŽIĆNIH IGARA
Hrvojka Mihanovic-Salopek


Izvod:
Ako analiziramo najpoznatiju komičnu pastirsku pjesmu „Kakva je to szvetlost kum Betlem gori“, koja je u službenim pjesmaricama redovito izmijenjenog teksta, preoblikovana i očišćena od komičnih elemenata, a sačuvana je jedino u Miholjevićevoj zbirci „Čestit Božić“, uočavamo da je ona lako mogla predstavljati završnu scenu božićnog pastirskog igrokaza. U tekstu tj. na pozornici nalazimo okupljene sve likove pastira s darovima, čak i one karikirane likove s manama kao što su Luka šantavi, Antonec - pijanec, napunjeni Đurinec, a scena završava s obaveznim dudašima - muzikašima koji završnom svirkom izražavaju općenarodno veselje.

str. 563

O kakva to svetlost
(Kakva je to szvetlost kum Betlem gori)


1.
O kakva to svetlost (s)kum Betlem gori.
Glas čuden veselja po zraku zvoni.
Čast Bogu v visini, mir ljudem v nizini.
V radosti, v radosti to saki kriči.

2.
Jen starec vu štali naslonjen stoji.
Med oslom i volom detešce leži.
Ga mati odeva ter milo popeva.
Oj Jezuš, oj Jezuš, predragi moj sin.

3.
Ki nebo i Zemlu na lasu drži,
on za nas golotu i zimu trpi,
mu dare nosite, milošču prosite
ar ovo detešce svim dare deli.

4.
Za putra i meda naj Bartol skrbi,
po sira i mleka naj Jakob trči!
Po platno Marica, po cvetje Barica:
to malo naj malomu Jezušu bu.

5.
Ti Breko s barilcem vu trsje šetuj.
Ti stari Lovrina ovčicu daruj!
Ti Ana daj lana, ti lmbro purana!
To malo naj malomu Jezušu bu!

6.
Dva mala golupka naj Magdica da,
po ribe i rake naj skoči ki zna!
Kaj goder imamo, vidimo i znamo:
to malo naj malomu Jezušu bu!

7.
Ti Luka šantavi na straži bus stal
Dok mali naš Jezuš u miru bu spal!
Polehko bez oči tak v dnevu kak v noči,
ter pasku marlivo na dete imaj!

str. 564

8.
Antonec pijanec naj duže ne spi!
Za osla i vola naj seno skrbi!
Kaj brže i bolje naj janjca zakolje:
to malo naj malomu Jezušu bu!

9.
Mihajlek pastirom rakiju naj da!
Kakva je, po čem je - najbolje on zna.
Pogače naj speče, vsakomu naj reče:
To malo itd.

10.
Napunjen Đurinec naj flautu pišči,
naj Dutko vu dude kaj more kriči!
Naj zbira vse note, naj veže sve kote.
to malo itd.

11.
Paviša punoga danese šefa
Naj se razveseli srce Jožefa!
Naj več ne tuguje, naj truda zabluje
z Jezušem, z Marium bežeč v Egiptum.

12.
Jezušek pak srce najrajši ima
ki Njega veruje svoj dar mu prida
s tim k njemu šetujmo, ter mu ga darujmo,
to malo itd.


file:///C:/Users/Korisnik/Downloads/Hrvojka_Mihanovic_Salopek.pdf
http://www.zupa-svkriz.hr/pjesme/html/o_kakva_to_svetlost.htm

Citat:
Božična pesma (CINKUŠI, 1998)

(tekst narodna, glazba narodna, aranžman Cinkuši)

Koj’ nebo i Zemlu na vlasu drži,
on za nas golotu i zimu trpi,
mu dare nosite, milošču prosite
jer ovo detešce svim dare deli.

Za putra i meda naj Bartol skrbi,
po sira i mleka naj Filip trči,
po platna Dorica, po lana Marica
To malomu, malomu Jezušu bu,
to malomu, malomu Jezušu bu.


Nastavek vuklučivo vide(l)o vezilo (link):
http://www.forumgorica.com/index.php?topic=1533.msg57157#msg57157
Naslov: Odg: P Oltar- POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti/ O Kakva to svetlost (2)
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 26, 2020, 07:24:39 poslijepodne
Citat:
Vezilo (link) vuz prethodni listek (post)
file:///C:/Users/Korisnik/Downloads/Hrvojka_Mihanovic_Salopek.pdf:

https://hrcak.srce.hr/104931

FA Šiljakovina
Božićni koncert 29.12.2012.
Župna crkva Uzvišenja Svetog Križa Kravarsko

O, kakva to svetlost, 03:19

https://www.youtube.com/watch?v=c3O2sfYIbps

(https://lh3.googleusercontent.com/l2mt3YZLkravcaJGGhErRZZYkgV9k5WnuaoziKSJLzq5yKDz29Gc06RJvuKQjOA62Ytj5w=s152)
Naslov: Odg:P Oltar-POrtal naš svagdašni PObôžni i/Cirkve so otprte i naš Božek nas čaka
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 05, 2021, 02:39:53 poslijepodne
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
SUŠEC (GREGURJEVŠČAK, PROTULETNJAK, OŽUJEK) 2021.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Cirkve so otprte i naš Božek nas čaka!

     Kak vreme leti, makar ga je korona malo zabrenzala, ali sejeno prefletno ide. Nebodete veruvali, lani na početko korizme se je korona dotepla k nam na of naš Falaček zemle med dvemi vodami, a več je minulo vejč od pol ovoletošje korizme i korona je još navek tu. Nesam da je tu nek se i šepuri kak zagorski puran. Verjem da ste ne pozabili kaj nam je lani korona naprajla, za Vuzem nam je cirkve zaprla. Ne znati kak bode ovo leto za Vuzem, ali verjem da bodemo ovo leto na vuzmeno jutro nesli korpice i cekere z šunkom, jejcima, hrenom i drugim domačim oblizekima na posvečaje. Nebremo se pofaliti da smo sfondali korono, ali doktori so nas počeli pomalem cepiti protiv toga betega šteroga je nišči ne videl, a same nevole nam donaša., kak nam tak i našemo zdravičo. Kak bilo da bilo, ali naš dragi Božek je ne dopustil kaj bi mi jegovi verniki hitili puške v kuruzo, i kaj bi ostajli prazne cirkve, naheznuli smo si maske na gobce i vrnuli smo se nazaj v cirkve. Istina Božek, čuda nas je meje, ali saki šteri si oče biti z Božekom zdobra, saki šteri se oče žnjim pospominati more dojti jerbo so naše međimorske cirkve dosti velike tak da saki vernik ima polek sebe i svojega razmaka, a te razmaki so negda i vekši nek to iščejo naši tri mušketiri Beroš – Božinovič i Capak, jerbo je hajdi oni šteri so „odgovorni“, ostali so doma i ne delajo stisko v cirkvi i zato ga v cirkvi vejč razmaki nek ljudi.
          Kak sam vam več rekel, v korizmi smo, a korizma je navek bila vreme pokore, molitve, posta i pripravljanje za naš nejvekši vjernički svetek Vuzem. Navek smo iskali čega se bodemo vu teh četrdeset – pedeset dni odrekli. Znuom da bi se ovo leto si nejrajši odrekli korone ili pak potresi. Deca, a i mi malo puneši se navek posle pepelnice odrečemo cukori, čokoladi ili pak pijače, a kak dugo zdržimo kaj to ne počnemo mehnatiti sam dragi Božek zna. Moj pajdaš i vtrni sosed Pišta je sako leto znova obečuval da v korizmi ne bode hodal v krčmo i morem vam reči da je ovo leto bil čovek od reči. No, moramo deti roko na srce i pošteno priznati, pred Božekom i ljudima, da ga ne bilo korone, štera je zaprla se krčme, ne bi bil zdržal. Ali kak je bilo bilo je, soseda Pištija moramo pofaliti jerbo je još od Badnjaka ne bil v krčmi, a kak nam je Vuzem več pred vratima verjem da bode i do Vuzma zdržal. Kak je rekel, on lefko zdrži, ali ga jegovo ženo, kak spužva, telo furt vabi, bar malo, v krčmo i to na šank. Tak je bar bilo sih ovih let dok smo još ne znali kaj je to korona. Nigdar je ne priznal, bar nam jegovim sosedima i pajdašima, a na spovedi je brzčas župniko pošepetnol, je li je hodal v krčmo zbogradi pijače ili pak ga je tua vlekla natakarica Štefica?
          Verjem da smo se več privčili na maske i kaj nam roke pijejo vejč alkohola nek jetra, ali zato nesmemo zabiti da nas Božek još navek čeka v našim cirkvama, lefko ga bodete prepoznali, on jedini nema masko v cirkvi i ne išče kaj bodemo držali razmaka, očem reči, kaj bodemo čim dale od jega. Kak sam več rekel, cirkve so otprte saki den, župniki vas (nas) čakajo vu spovedalnicama tak da moremo i ovo leto srediti račune z dragim Božekom kak bi čiste duše i čista srca dočakali uskrsloga Isusa na Vuzmeno jutro tak da bodemo posle meše pripravleni za svetešji i blagoslovleni zajtrek.
          Srečnoga Vam Vuzma želem i nek nam Uskrsli da snage kaj bodemo zdržali to korono i dočakali dneva da jo bodemo sfondali.
          Ili kak je to rekel moj pajdaš i vrtni mejaš Tonča: - Ak imaš kakše probleme v živlenjo, moli se Božeko, ako pak te nikaj ne muoči, zafali Božeko!
                                                                                               Vaš Tonček!
Citat:
Š a l a  m a l a

Pripravnica
- Sestro, ste zeli krv betežniko v sobi broj 112?
- Jesam, gospon doktor, ali je mel jako malo.
- Kak to mislite, malo?
- Pak sam šest litrov!

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/index.php?topic=123.msg57180#msg57180

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XXVII, br.3, ožujek 2021. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/)  , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/ (http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/)
Naklada 1200 primerkov


(https://i.pinimg.com/originals/f2/de/bf/f2debf0f43a4a78707a78a4b63cf7a58.png)