Autor Tema: Ništa ne čujemo o Islandu  (Posjeta: 3126 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Stjepan

  • Administrator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 1909
  • Karma: +8/-2
  • Spol: Muški
Ništa ne čujemo o Islandu
« : Kolovoz 31, 2011, 12:24:14 prijepodne »
http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/145214/Demokracija-kakvu-jos-niste-vidjeli.html

Original tekst: http://www.dailykos.com/story/2011/08/01/1001662/-Icelands-On-going-Revolution

ISLAND SE DIŽE IZ PEPELA
Demokracija kakvu još niste vidjeli

Amerikanci se mogu sjetiti da je na početku financijske krize 2008. Island doslovce bankrotirao. Razlozi su navedeni samo u prolazu, te je otada ova malo poznata sjeverna zemlja pala natrag u zaborav i gotovo se ni ne spominje u medijima, piše The South African Civil Society Information Service (SACSIS). No Island je stvorio jedan novi sustav i othrvao se međunarodnim uvjetovanjima, što mu je pomoglo da se izvuče iz krize

Pet godina čistog neoliberalnog režima na Islandu, koji broji 320 tisuća stanovnika, činilo ga je jednom od najbogatijih zemalja na svijetu. Sve državne banke su 2003. godine privatizirane, a u nastojanju da privuku strane investitore nudili su online bankarstvo čiji su minimalni troškovi nudili relativno visoke stope povrata. Računi pod nazivom IceSave privukli su mnoge engleske i nizozemske male ulagače. No kako su ulaganja rasla, tako je rastao i inozemni dug banaka. Dug Islanda je 2003. bio otprilike 200 puta njegova BDP-a, ali 2007. iznosio je čak 900 posto, a 2008. došlo je do financijske krize. Tri glavne islandske banke, Landbanki, Kapthing i Glitnir, bile su nacionalizirane, a islandska kruna je izgubila 85 posto svoje vrijednosti u odnosu na euro. Na kraju godine Island je proglasio bankrot.


Suprotno onome što bi se moglo očekivati, Islanđani su oporavili svoja suverena prava kroz proces direktne participativne demokracije koja je u konačnici dovela do novog ustava. No sve je to došlo nakon mnogo boli, piše The South African Civil Society Information Service (SACSIS).

Geir Haarde, tadašnji premijer iz Socijaldemokratske koalicijske vlade, ispregovarao je 2,1 milijuna dolara kredita na koji su nordijske zemlje dodale još dva i pol milijuna. Ali inozemna financijska zajednica izvršila je pritisak na Island i nametnula mu drastične mjere. FMI i Europska unija htjeli su preuzeti njegov dug, tvrdeći da je to jedini način da zemlja Nizozemskoj i Velikoj Britaniji vrati dug.

Uslijedili su prosvjedi i neredi koji su na kraju prisilili vladu da podnese ostavku. Došlo je do novih izbora 2009., koji su rezultirali lijevom koalicijom koja je osudila neoliberalni ekonomski sustav, ali je odmah izdala zahtjev da Island isplati ukupno tri i pol milijuna eura. To je značilo da svaki građanin Islanda mora platiti 100 eura mjesečno (ili oko 130 dolara) narednih petnaest godina, s 5,5 posto kamata, odnosno, da se isplati dug koji su prouzročile privatne osobe vis a vis drugih privatnih osoba.

Ono što se dogodilo bilo je neočekivano. Uvjerenje da građani moraju platiti za greške financijskog monopola, da cijela nacija mora biti oporezovana da bi se isplatili privatni dugovi bilo je odbačeno, što je transformiralo odnos između građana i njihovih političkih institucija. Šef države Olafur Ragnar Grimsson odbio je ratificirati zakon kojim bi građani Islanda bili odgovorni za dugove bankara, te je prihvatio poziv za referendum.

Naravno, to je samo povećalo pritisak međunarodne zajednice na Island. Velika Britanija i Nizozemska su zaprijetile stravičnom odmazdom koja će izolirati zemlju. Islanđani su izašli na referendum, a strani bankari zaprijetili su da će im blokirati bilo koju pomoć od MMF-a. Britanska vlada prijetila je da će zamrznuti štednju i provjeru računa Islanđana. Kao što je Grimsson rekao: 'Rekli su nam da ako odbijemo uvjete međunarodne zajednice, postat ćemo Kuba na sjeveru. Ali ako prihvatimo, mi bi postali Haiti sjevera.'

U ožujku 2010. na referendumu je 93 posto Islanđana glasovalo protiv otplate duga. MMF je odmah zamrznuo njegov kredit. Uz podršku bijesnog građanstva vlada je pokrenula građansku i kaznenu istragu onih koji su odgovorni za financijske krize. Interpol je izdao međunarodne tjeralice za bivšim predsjednikom Kaupthinga, Sigurdurom Einarssonom, kao i drugim bankarima odgovornim za financijsku krizu, koji su pobjegli iz zemlje.

No Islanđani se nisu tu zaustavili: odlučili su napraviti nacrt novog ustava koji bi oslobodio zemlju od pretjerane snage međunarodnih financija i virtualnog novca.

Za pisanje novog ustava Islanđani su izabrali 25 državljana između 522 odrasle osobe koje ne pripadaju nekoj političkoj stranci, ali pod uvjetom da ih je preporučilo najmanje trideset građana. Taj dokument nije djelo nekolicine političara, ali je napisan na internetu. Sastanci se mogu pratiti online, a građani mogu slati svoje komentare i prijedloge. Ustav koji proizlazi iz participativnog demokratskog procesa bit će podnesen parlamentu na odobrenje nakon sljedećih izbora.

Danas se Island oporavlja od financijskog kolapsa na način koji je suprotan od onih koji se općenito smatraju neizbježnima, što je potvrdila i nova šefica MMF-a Christine Lagarde. Grci su rekli da je privatizacija njihova javnog sektora jedino rješenje. A oni u Italiji, Španjolskoj i Portugalu se suočavaju s istom prijetnjom.

Oni bi se trebali ugledati na Island i odbiti se poklonit stranim interesima te pokazati da su suvereni. To je razlog zašto Island nije više u medijima, zaključuje SACSIS.

Offline Mlačanin

  • Global Moderator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 3550
  • Karma: +3/-1
  • Spol: Muški
  • Još uvijek ne znam neke važne stvari, o voću, ženi
Odg: Ništa ne čujemo o Islandu
« Odgovori #1 : Kolovoz 31, 2011, 06:16:29 poslijepodne »
Jako dobra pouka. Mislim da se iz toga može dosta naučiti, samo našima nekaj takvoga nikak ne paše.
Naše selo Mlaka je ,nekad kršteno
Jer u njemu bilo je bara,močvara
Al se sinci rodili,bare su zavozili
Nema više močvara ,bara nit blata....

Offline kuntakinte

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 7411
  • Karma: +0/-0
  • ...besposleni internetski masturbator...
Odg: Ništa ne čujemo o Islandu
« Odgovori #2 : Rujan 03, 2011, 10:20:23 poslijepodne »
Jel ima teri ovak dober tekst o Argentine za sim vrči?

Da ovo vidi Pokojni (Joža) mam bi se zdigel, -ništa PMS,MMS,SMS i sl. ,samo "uzdaj se u se i v svoje kluse".HDZ isklučen,i SDP,i ,kak bi kolega Sleđ rekel,"sateliti tipa malog tupavog Mujice".  ;D
wwwg tablice

Offline Sledgehammer

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 5157
  • Karma: +4/-3
  • Spol: Muški
  • oʞɐdoɐu šɐq ɯɐs sɐuɐp
Odg: Ništa ne čujemo o Islandu
« Odgovori #3 : Rujan 17, 2011, 04:34:38 poslijepodne »
http://globus.jutarnji.hr/svijet/kako-su-vikinzi-slomili-krizu

=========================================

Globusovi reporteri posjetili su Island i istražili kako se jedna od najrazvijenijih zemalja na svijetu nakon pretrpljenoga bankrota i teškoga ekonomskog šoka te žestokih masovnih prosvjeda građana 2008. u protekle dvije godine potpuno oporavila bez pomoći Europske Unije, koja bi je htjela vidjeti kao svoju 29. članicu

Činilo se da im nema spasa, da će otok potonuti pod silom financijskog sloma. Hrpa lave nestati u oceanu. Da će Island postati financijska Atlantida.

Tri godine kasnije, Island je izašao iz krize. Sada je već kao činjenica uveden podatak; razdoblje islandske krize – tri godine, od 2008.do 2011. Po snazi treći najveći ekonomski slom otkad smo s trampe prešli na novac. Taj se kolaps dogodio zemlji koja je bila toliko prosperitetna i bogata da je bilo nezamislivo da bi kriza baš nju najviše mogla pogoditi.

Grčka, Italija, Portugal... te su zemlje naviknule na krivudav put ekonomije, znaju da je globalizacija ulazak u kasino u kojem katkad dobiješ, katkad izgubiš. Ali ne i Island. On nikad nije ni prismrdio kockarnicama. Islanđani se nisu petljali ni u čije poslove, niti su htjeli da njih itko gnjavi.

I dok bi većina zemalja panično zapomagala da im je u jednom danu gotovo 10% stanovništva ostalo bez posla, kao što se dogodilo Islandu kad su propale banke, on je svoje probleme riješio uz malu pomoć svjetskih financijskih institucija, a uvelike sam.

Sve su državne banke 2003. privatizirane, a u nastojanju da privuku strane investitore nudile su online-bankarstvo, čiji su minimalni troškovi nudili relativno visoke stope povrata. Ulaganja su rasla, ali i inozemni dug banaka. Dug Islanda 2003. bio je oko 200 puta veći od njegova BDP-a, 2007. iznosio je čak 900%. Kada je kriza počela, islandska kruna izgubila je 85% svoje vrijednosti u odnosu na euro.

Island je prije tri godine krenuo prema ponoru i bio pred potpunim bankrotom. Novac koji su imali nestao je na računima fondova, banke su se urušile u istom danu, a onda su Islanđani još trebali dodatno poviti kičmu i nadoknađivati štetu Britancima i Nizozemcima, čija su gospodarstva također bila pogođena time što su se vikinški “genijalni” momci iz bankarskog sektora malo zaigrali. Odbili su plaćati dugove koje nisu napravili, i to 3,8 milijardi eura, koliko su tražili od njih (svaki Islanđanin trebao je dati dodatnih 20.000 eura da bi se Englezi i Nizozemci namirili), smijenili su Vladu koja je pogodovala financijskim akrobacijama, ljudi su organizirali pobunu, prosvjedovali dok se nije udovoljilo zahtjevima (smjena Vlade, smjena guvernera središnje banke i vijeća koje upravlja bankama) i onda su krenuli s poslom. Kruna je devalvirala, pa je zemlja postala zanimljivija ulagačima. Turizam je procvao, a iz mora su opet izronili islandski spasitelji – ribari.

Tri godine poslije Island nije na “putu da pronađe put”, nego ga je pronašao. Posudio je dvije milijarde dolara od MMF-a, i u tri godine uspio vratiti ekonomiju na noge. Privatizirane banke koje su napravile dugove vraćene su u državno vlasništvo. Suprotno receptu; “privatiziraj, privatiziraj!”, postupili su po receptu “nacionaliziraj”. To je bilo ključno. Koncept slobodnog, neoliberalnog tržišta baš je na Islandu propao i pokazao koliko je surov. Intervencionizam, ekonomski socijalizam, što god... Islandu je donio izlazak iz krize. U kombinaciji s jakim izvozom, naročito u sektoru ribarstva, potpomognuti turizmom i proizvodnjom aluminija, spašavali su banke, a ujedno i vlastitu glavu i vlastitu ekonomiju. Država se pokazala kao bolji gospodar od privatnika.

Da se ne bi ponovila nepravda, mijenjaju Ustav tako da u reformama sudjeluju obični građani, njih 25; ne smiju pripadati nijednoj stranci, ali ih mora preporučiti 30 drugih građana. Na Islandu vrijede obiteljske tradicije i principi. Kad je najteže, držimo se zajedno!

Koliko je bilo strašno? McDonald’s je zatvarao restorane, gradilišta su se ispraznila preko noći, pakirani automobili koji su u luci čekali isporuku kupcima ostali su zaključani na šleperima, koncertna dvorana Harpa, staklena zgrada na ulazu u luku, bila je poludovršena. 

Je li Island u Europi? Nisu ni sami sigurni. Političari su pokrenuli proces apliciranja za EU, ali Islanđani ne bi u Uniju. “Čak su razmišljali o tome da bi prihvatili euro, ali da ne bi ušli u članstvo”, kaže nam Tatjana Latinović, Osječanka u Reykjaviku, jedna od osnivačica nevladine udruge za pomoć i adaptaciju strankinja na Islandu. Tanja i Njemica Sabine Leskopf udane su za Islanđane i nastoje pomoći strankinjama koje tek doseljavaju na Island. Island je vrlo liberalna, slobodna zemlja. U njoj samohrane majke nisu nimalo stigmatizirane. Zato, kažu Tanja i Sabine, posljednjih godina ovamo dolaze žene iz Kolumbije i Palestine... 

U jednom trenutku činilo se čak mogućim da bi Island i Hrvatska mogle zajedno ući u EU. I dok je Hrvatska hrlila da završi pregovore, Island se sve više odmicao od te ideje. Da može, radije bi se još više približio Grenlandu, geografski udaljio od kontinenta koji mu je prvi susjed, ali ne i najbolji prijatelj.

“Nisam siguran da će ljudi podržati ulazak u Uniju. Mi to shvaćamo kao ulazak u restoran. Samo što, umjesto da sami birate što ćete jesti, dobijete hranu koju su vam donijeli iz kuhinje i ne možete birati”, tako to objašnjava Hjortur Gislason, vlasnik tvrtke Ogurvik, koja se bavi izlovom i preradom ribe.

Ribastvo je Islanđanima ključna gospodarska grana i jedan od glavnih razloga zašto ne žele u Uniju. Uništile bi ih kvote, Englezi bi im ponovno pred nosom izlovljavali ribu, a Island je zbog ribe i ribarstva u povijesti vodio i bitke. Gislason, koji dolazi iz ribarske obitelj i jede ribu pet puta tjedno, sanja o danu kada će se islandskim obalama približiti lignja. Kad ju je spomenuo, ozario se: “Već je bila ovdje, u ranijim razdobljima zatopljavanja, i moj djed ju je izlovljavao. Mislio sam da bi zbog klime mogla biti u našim vodama već ovog ljeta, ali nije stigla. Valjda će dogodine...”

Prirodu izaziva i umjetnik Haraldur Jonsson, i to tako što svaki dan pliva u oceanu. “Umjetnost je ovdje lijek. Poludjeli bismo da se kreativno ne izražavamo”, kaže Jonsson.
“Ja sam samo pas. I nemam svoj dom. A nemam ni glas. Ti mi moraš reći i ime i gdje ću naći svoju sreću kad zapuše bura ili padnu kiše. Ja sam samo pas. Pogledaj mi oči, dodirni me nježno, budi sve što trebam. Moj čovjek. Moj spas.”

Offline kuntakinte

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 7411
  • Karma: +0/-0
  • ...besposleni internetski masturbator...
Odg: Ništa ne čujemo o Islandu
« Odgovori #4 : Siječanj 07, 2012, 09:53:08 prijepodne »
"Napravimo što i Island" i drugi naivni mitovi
03. Studeni 2011
http://www.advance.hr/vijesti/napravimo-sto-i-island-i-drugi-naivni-mitovi/

Mitologija kapitalizma: skandinavski mitovi i njihova svrha
16. Studeni 2011
http://www.advance.hr/vijesti/mitologija-kapitalizma-skandinavski-mitovi-i-njihova-svrha/
wwwg tablice