http://www.zelenapolitika.info/?p=228Hrvatski Zakon o vodama, donesen 2009., u skladu s Okvirnom konvencijom o vodama EU, zabranjuje komercijalno iskapanje šljunka iz korita rijeka. Određene količine smiju se vaditi samo u okviru regulacijskih radova. Ekolozi i okolišari (stručnjaci i aktivisti za okoliš) niz godina upozoravali su na štetnost prekomjernog šljunčarenja.
U posljednje vrijeme uočljivo je lobiranje da se zabrana ukine. Tako npr. “Posavski obzor” 15. lipnja objavljuje članak U glavi šljunak u srcu pijesak. Zabranu naziva primjerom “gluposti, sluganstva, neracionalnosti, jala, sulude dosljednosti”; zabrana štiti “domaće muljatore i mafijaše”. Tvrde da susjedne Srbija, BiH i Mađarska stalno vade šljunak iz korita Drave, Dunava i Save. Hrvatska je sad navodno prisiljena od njih kupovati “svoj” šljunak po cijeni od 150 do 180 kn/m3, dok je donedavno cijena bila oko 50.
Članak završava rečenicom: “Doznaje se da bi policija i USKOK domaćim glupanima i mafijašima ovih dana mogla stati na rep.” Nije baš jasno kakve bi veze policija i USKOK mogli imati, kad se kao problem ne navodi kršenje zakona.
Zastupnici ukidanja zabrane tvrde da iskapanje šljunka iz korita nije štetno za okoliš, jer razina vode time pada samo nekoliko milimetara.
Toj kampanji su se prije nekoliko dana priopćenjem za javnost usprotivile okolišne udruge Baobab, Ekološko društvo Koprivnica i “Senjar” (sve tri udruge su članice Dravske lige, saveza u kojoj je član i Hrvatsko šumarsko društvo zbog zaštite podravskih šuma). Smatraju da se radi o manipulacijama i dezinformacijama, iza kojih stoji komercijalni interes pojedinih tvrtki (npr. Dravski put d.o.o.), iza kojeg su stale i neke političke stranke (HSP).
Navodi o gospodarskoj šteti su lažni, tvrde okolišari. “U Podravini postoji veliki broj legalnih šljunčara smještenih van korita rijeke koje sasvim normalno funkcioniraju i opskrbljuju tržište šljunkom.”
S druge strane, iskapanje u koritu dovodi do ogromnih šteta za okoliš. Uslijed kopanja šljunka i regulacija vodotoka, Drava kod Terezinog polja se u zadnjih sto godina ukopala četiri metra, a od toga dva metra samo u posljednjih dvadesetak godina. Time dolazi do opadanja razine podzemnih voda s negativnim utjecajem na poljoprivredu i šumarstvo. Također se isušuju mrtvice koje su prirodno mrijestilište riba i turističke destinacije. Uništavaju se prirodne mogućnosti samopročišćavanja voda te obrane od poplava.
Okolišari ističu da iskapanje šljunka na dozvoljenim mjestima, van korita, ima i pozitivne učinke, jer u šljunčarama nastaju kupališta za ljude, ali i močvarna područja za ptice i ostala živa bića.
Tko su stvarno “glupani i mafijaši”?
Okolišari navode da danas iskapanje iz korita nije pod nadležnošću Rudarske inspekcije, nego vodopravne inspekcije Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva. Ministarstvo daje dozvole za iskapanja u okviru regulacijskih radova, ali “sve indicije pokazuju da je iskapanje šljunka iz korita potpuno nekontrolirano te da se izvade mnogo veće količine nego što je to službeno odobreno.” (Na jedan takav primjer upozorila je Udruga za istraživanje i popularizaciju znanosti Baobab u prosincu prošle godine: Hrvatske vode štite i pomažu ilegalno iskopavanje šljunka.)
Pojedine kompanije, koje se bune da su “žrtve”, godinama su prijavljivanje za ilegalno kopanje šljunka. Time predstavljaju nelojalnu konkurenciju legalnim šljunčarima. Svoj dopis okolišari završavaju apelom: “Pozivamo institucije pravne države da nastave već započeti posao na raskrinkavanju i kažnjavanju nelegalnih aktivnosti.”
Javno poduzeće Hrvatske vode još od 1990-ih izloženo je žestokim kritikama stručnjaka i aktivista za okoliš. Iako je nedavno proglašen međudržavni Regionalni park prirode Mura-Drava, te cijelo područje zaštićeno od UNESCO-a kao rezervat biosfere, na politiku hrvatske države i dalje najveću ulogu imaju parcijalni, kratkoročni komercijalni interesi. Hrvatske vode iz vodopravne naknade prikupljaju mnogo novca, kojeg treba utrošiti. U skladu s interesima moćnih lobija, a prvenstveno građevinskog, planiraju se radovi na “regulaciji” koji su nepotrebni i štetni. U prosvjede protiv takve situacije nedavno se uključila čak i Hrvatska biskupska konferencija.
Treba razvlastiti “Hrvatske vode”
Dr.sc. Martin Schneider-Jacoby, austrijski znanstvenik iz međunarodne udruge “Euronatur”, koji je već 30 godina zaljubljenik u prirodu sjeverne Hrvatske, poručuje: Reformirajte Hrvatske vode i novac dajte proračunu! “Morate shvatiti da su rijeke u ovom dijelu Hrvatske jednako vrijedne kao i vaše more (…) Čudi me što lobi vodnogospodarstva uspijeva nametnuti takve projekte koji izravno ugrožavaju druge sektore, poput šumarstva”, kaže Schneider-Jacoby.
On predlaže značajnu institucionalnu reformu organiziranja i financiranja vodnog gospodarstva.”Naknade koje plaćaju porezni obveznici, građani i tvrtke, trebale bi se uplaćivati izravno u državni proračun. Tek tada bi se određivali prioriteti – koliko će sredstava godišnje dobiti zaštita prirode, zaštita okoliša, zatim vodno gospodarstvo, šumarstvo i tako dalje. Ovako, sve novce potroše Hrvatske vode. Ta institucija ima previše novca.”
Nelegalno iskapanje šljunka i kamena – pravilo
Nelegalno ili polulegalno vađenje kamena, šljunka i pijeska postojalo je već u socijalizmu, ali problem je naglo porastao tijekom 1990-ih godina. Određeni napori Državnog inspektorata početkom prošloga desetljeća da se uvede red ostali su bez uspjeha. Hrvatske i međunarodne udruge za okoliš upozoravale su na probleme, a također i predstavnici Europske unije zbog postupanja suprotnog Okvirnoj direktivi o vodama. Npr. u listopadu 2003., na sastanku u Državnoj upravi za vode, međunarodni koordinator za Dravu WWF-a David Reeder upozorio je, između ostaloga, na pretjerani iskop šljunka.
Događalo se niz lokalnih građanskih prosvjeda, koji su uglavnom ostajali bez uspjeha. (vidi npr članak Pljačka vrijedna 140 milijuna kuna iz 1997. ) Nadavno je afera s krađom šljunka prilikom gradnje Golf Country Cluba Zagreb završena pogodbom, po kojoj će Klub u državni proračun, na ime odštete zbog 300.000 prostornih metara ilegalno iskopanog šljunka i pijeska, uplatiti 4,5 milijuna kuna. Istovremeno su legalizirane 54 vile, sagrađene bez građevinske dozvole.
Pogledajte na YouTube: Podravski rat za šljunak?
Sutok Mure i Drave – hrvatska Amazona
Kako nas pljačka šljunčana mafija (prezentacija, 6 Mb)
Časopis Međunarodne komisije za zaštitu Dunava “Danube Watch” u br. 2/2002. donosi tematski blok o rijeci Dravi (engleski).
O ovoj ćemo temi još pisati, da bismo prikazali širu sliku zbivanja.
