http://globus.jutarnji.hr/hrvatska/online-posao-za-placu-od-16-tisuca-kunaGlobus je istražio tko su domaći web-stručnjaci, dizajneri, programeri i animatori koji rade za strance, uglavnom od kuće i za višestruko veću plaću nego što bi je mogli dobiti od hrvatskog poslodavca
Raditi na internetu znači raditi bez prostornih ograničenja. U pravilu je to rad od kuće, bez sastanaka, bez klasičnih korporacijskih navada, strke i zbrke. Freelancer programeri i dizajneri u Hrvatskoj još su relativno nova pojava, iako neki od njih već godinama uspješno obavljaju zadatke za inozemne klijente. Pritom za svoj rad budu plaćeni i nekoliko puta više nego što bi bili u Hrvatskoj. Prema statistikama, prosječan web-dizajner u Americi ima plaću od 19 do 24 tisuće kuna mjesečno.
U Hrvatskoj je taj prosjek nekoliko puta manji. Ipak, zbog same prirode interneta, njegove umreženosti i mogućnosti koje nudi, domaći web-stručnjaci u prilici su konstatno se usavršavati, pratiti trendove u branši i tako biti jednako konkurentan kadar na svjetskoj online sceni kao i bilo koji stranac. Ne čudi tada stav dijela njih koji će bez puno razmišljanja odbiti poslovne ponude na domaćem tržištu i odraditi ih za stranca, u mnogo boljim radnim uvjetima, s precizno sastavljenim ugovorima te za višestruko veću plaću.
Bojan JanjaninDomaći klijenti uvijek iznova dokazuju kako je s njima teško raditi
Samouki web stručnjak iz Zagreba, 28-godišnji Bojan Janjanin već se desetak godina kao freelancer bavi dizajnom i programiranjem web sučelja, a u zadnjih par godina se orijentirao na dizajn iPhone i iPad aplikacija.
Bojan u pravilu radi za strane klijente iz europskih zemalja te iz SAD-a, odakle dolazi većina njegovih poslodavaca. Najčešće radi za manje tvrtke koje su povezane s većima, pa je tako prošle godine radio na web aplikaciji za Google. Njegove iPhone aplikacije često su jedne od popularnijih u Appleovom 'dućanu aplikacija'.
Bojan je rano počeo izlagati svoje radove na web galerijama, putem kojih je ostvario prve kontakte s inozemnim klijentima. Istovremeno, kaže Bojan, javljali su mu se i domaći klijenti, no stranci su nudili bolje uvjete. Jednom kad se afirmirao, kaže, više nema problema s nalaženjem posla. Trenutno radi dizajn za nekoliko novih iPad aplikacija koje će biti u prodaji ove jeseni. Uz to, stalno radi na nekomercijalnim, humanitarnim i osobnim web projektima.
- Sa strancima gotovo da nemam neugodnih iskustava, za razliku od domaćih. Od nerazumijevanja tokom sastanka, do nepoštivanja ugovorenih obaveza i neplaćenih računa. Domaći klijenti uvijek iznova dokazuju kako je s njima teško raditi. Čast iznimkama – kaže Bojan.
Tvrdi da problem leži većinom u nerazumijevanju te neprihvaćanju web industrije kao ozbiljne industrije.
- Domaći će stručnjaci jako pažljivo birati domaće klijente jer pravih, isplativih projekata nema u izobilju. Domaći je web zbog toga na niskoj razini – priča Bojan.
S druge strane, inozemni klijenti u staru imaju veće zahtjeve, no u okviru onoga što profesionalci u web branši i inače nude kao 'čitav paket'. Zato, vjeruje Bojan, domaći stručnjaci koji su spremni raditi profesionalno sigurno nemaju poteškoća s nalaženjem kvalitetnih poslovnih ponuda s većom zaradom.
Imao je Bojan nekoliko ponuda da se pridruži domaćim timovima i poduzećima, no, kaže, nije došao u iskušenje da prihvati njihove ponude.
- Zadovoljstvo i komfor koje mi pruža freelancing oduvijek mi je bila najbolja opcija.
Senko RašićNe traže stranci više, nego domaći manje
Jedan čovjek – jedna tvrtka, 30-godišnji Senko Rašić iz Zagreba, diplomirani FER-ovac, odmah je nakon fakulteta otvorio tvrtku “Dobar kod” u kojoj je i danas jedini zaposlenik.
Senko je programer, razvija sotfver za Linux-platformu, specijalizirane web-aplikacije te multimediju na internetu. Za strance je počeo raditi relativno rano, a njegovi su poslovi uglavnom vezani uz stalne projekte, trenutačno uz Telephaty-sučelje koje se koristi za VoIP (internetsku telefoniju) te IM (instant-komunikaciju).
Radi u sklopu tvrtke “Collabora”, jedne od najvećih open-source tvrtki u svijetu, čije se sučelje koristi na Intelovim i Nokijinim platformama, te na velikom broju Linux desktop-sustava.
Pojednostavljenim rječnikom, Senko razvija podrške za servise kao što su svima poznati Google Talk. Za razliku od svojih kolega web-dizajnera, Senko je do posla za strance došao drugim putem.
- Čuo sam za projekt Telepathy i odlučio ga koristiti za jednu od svojih aplikacija. S vremenom sam se upoznao s tehnologijom pa kad je tvrtka tražila vanjske suradnike, javio sam se na natječaj i dobio posao – priča Senko.
Ističe da je rad za strance bolji utoliko što plaćaju više, redovitije te se u pravilu bolje drže dogovora, što je za njegov posao izuzetno bitno.
- Traže više, definitivno, ali mislim da bi točnije bilo reći da domaći klijenti traže manje. Zadovoljni su i s nešto lošijim rezultatima, na što inozemni klijenti u pravilu ne pristaju – kaže Senko.
Internet omogućuje bilo kome da se maksimalno usavrši u skladu sa svojim talentom i trudom, priča Senko, pa zbog toga imamo stručnjake koji su uz sam bok ili, često, bolji od Zapadnjaka.
- Možda nisu toliko poznati i s tolikim brojem vanjskih kontakata, no, kad gledamo kvalitetu, svakako su na razini – zaključuje.
Senko kaže da stranci bolje plaćaju zbog razlike u standardu, no, ističe, za razliku od naših domaćih ad-hoc pristupa projektu, inozemni klijenti su bolje organizirani.
- Nikad mi se nije dogodilo da završen projekt ne bude plaćen. Kod domaćih tvrtki, to je realna mogućnost – kaže.
Kao i većina njegovih freelance-kolega, ne bi pristao na domaću ponudu. Fleksibilnost u odabiru poslova, način, vrijeme i mjesto rada bitniji su mu od same plaće, zaključuje.
Marko Dugonjić MaratzMi smo i danas 'sumnjivci iz istočne Europe'
Marko Dugonjić, na internetu poznatiji kao Maratz, otac uskoro troje djece,
samouki je web-dizajner iz Velike Gorice. Ranih devedesetih iz hobija je počeo učiti web-dizajn.
Vjerojatno nije slutio da će dvadesetak godina kasnije, u svojim tridesetima, imati vlastiti studio “Creative Nights” te da će, radeći od kuće dok mu djeca uokolo trčkaraju s psom, ostvariti zavidnu karijeru.
Dizajn nije studirao, već je kao i mnogi današnji afirmirani web-stručnjaci učio pomoću interneta, čitajući stručne blogove i forume te naručujući stručnu literaturu putem Amazona.
Svoja prva iskustva, kaže Marko, sakupio je kao freelancer za strane i domaće klijente. Potom je radio u agenciji Web Burza te kao voditelj web-produkcije u medijskoj kući Adria Media. 2009. godine otvara vlastiti studio koji je poznat u domaćim vodama, no jednako tako i na svjetskoj razini. Razvijajući web-stranice i aplikacije, Maratz je sakupio dovoljno iskustva pa danas i sam poučava druge, u sklopu Webradionica.
Maratz je imao priliku raditi s poznatim kreativnim dvojcem iz Los Angelesa, Jasonom Kristoferom i Patrickom Rileyem, a zajedno su napravili projekte poput QBN.com i Krop.com (stranice za traženje i predstavljanje poslova).
Za irsku farmaceutsku tvrtku 2MLPharmacare, primjerice, napravio je cijeli sustav predložaka za web-stranice ljekarni kao i stranicu američke konzultantske tvrtke AvoLead.
Raditi za strance, kaže, nije bitno drugačije nego raditi za domaće klijente, no kao glavnu razliku ističe rokove i budžete.
- Kod vanjskih naručitelja projekti su većinom u početku jasnije dokumentirani, a očekivani rokovi nisu toliko nategnuti, što je još i sad čest slučaj kod nas – kaže Maratz.
Kratki rokovi, dodaje, za strane naručitelje prodrazumijevaju višu cijenu, pa u slučajevima hitnih zahtjeva unaprijed predlažu bonuse. S druge strane, kaže, ne inzistiraju na brzoj isporuci ako je budžet ograničen.
A kolika je razlika u plaćanju? Na svjetskoj razini, kaže, prosjek godišnje plaće u web-industriji iznosi oko 190 tisuća kuna. U Hrvatskoj, prema neslužbenim anketama, prosječna godišnja neto zarada je između 50 i 75 tisuća kuna.
- Stranci inače plaćaju PayPalom. No, kad plaćaju nama, moraju otići osobno u poslovnicu banke i potpisati izjavu da ne sponzoriraju terorističku skupinu iz istočne Europe, već izradu web-stranice – kaže Maratz.
Kao i većina domaćih web-stručnjaka, do inozemnih klijenata u “globalnom selu” dolazi u pravilu putem usmenih preporuka.
Luka KladarićDomaći se stručnjaci još i sad boje raditi za strance
Nesuđeni student, 25-godišnji Luka Kladarić, programiranjem se bavi još od kraja osnovne škole, a po završetku srednje škole postaje profesionalac. Nakon civilne službe i nekoliko mjeseci rada na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, na jednom domaćem sajtu za poslove Luka pronalazi oglas za web-developera u inozemstvu. Javlja se na oglas i počinje i službeno raditi u web-branši.
Lukin CV na zavidnoj je razini. Prvi posao mu je bio za britansku tvrtku, na stranici SoundVault.tv, specijaliziranom music shopu za profesionalce, producente serija, filmova, igrica. Taj je projekt realizirao u potpunosti sam, od početka do kraja. Za to su mu trebale dvije i pol godine.
Sad radi u deviantART-u, jednom od najvećih svjetskih servisa za razmjenu vizualnih radova (fotografija, digitalnih manipulacija...). DeviantART broji 14 milijuna korisnika te 100 milijuna radova.
- Razumijevanje stranaca da smo svi ovdje ne bi li odradili posao je puno veće nego kod nas. Nema tu podmetanja, nepovjerenja, a nagrađuje se znanje i stručnost – priča Luka.
- Ipak, još i sad kod nas postoji neka fama i strah oko rada za strance. Često se dogodi da me netko traži preporuku za domaće developere, no teško pronalazim nekoga tko bi bio voljan probati – kaže Luka koji je već spojio nekoliko web-stručnjaka sa stranim poslodavcima.
Otkriva nam da u narednih godinu, dvije planira otvoriti vlastitu agenciju za posredovanje pri zaposlenju kod inozemnih klijenata.
- Web-struka u Hrvatskoj je podcijenjena i potplaćena. Primjerice, iskusniji programer u Hrvatskoj uspije dogurati do plaće od 8-12 tisuća kuna. Tu mu je satnica (u bruto iznosu) od 70–115 kuna. Usporedbe radi, vani je početnička satnica od 115–140 kuna, a iskusniji programeri se mogu nadati i iznosu od 170–230 kuna po satu.
Marko PrljićNe možemo razmišljati u okviru hrvatskih standarda
Marko Prljić osnovnu i srednju školu završio je u Splitu i Beču. U Zagrebu je upisao Prometni fakultet, ali ubrzo je shvatio da je web ono što ga zanima. Ostavio se fakulteta, neko vrijeme radio u tiskari, a onda se u potpunosti posvetio webu. Marko je jedan u nizu priznatih domaćih web-stručnjaka koji su sve što znaju o internetu naučili – na internetu.
Iako mu je tek 27 godina, jedan je od osnivača i vlasnika web-agencije Twinkle Tap gdje je danas kreativni direktor i projekt menadžer. Od samih početaka, Marko je radio kao freelancer, i to u pravilu za strance.
Primarno se bavio web-dizajnom, a danas se isključivo bavi razvojem samih stranica. U svojem portfoliju može se pohvaliti izradom stranica za Nuvolis, belgijsku tvrtku koja se bavi hardverskim i softverskim rješenjima, izradom stranice za poznatu austrijsku farmaceutsku tvrtku Pheonix, belgijski arhitektonski studio Klimas...
Do tih je poslova došao relativno jednostavno. Objavljivao je svoje radove na internetu, a inozemni klijenti su se počeli javljati sami, slati upite. Kako kaže, malo po malo se to proširilo i danas 99 posto svog radnog vremena radi za strance.
Kaže kako on ne radi razliku u pristupu prema klijentima, no razlika u njihovu pristupu prema njima (izvršiteljima) očigledno je drugačija. Generalno, stranci traže više truda i veću razinu kvalitete. Za isto, plaćaju više.
- Usporedimo li njihov i naš standard, jasno je da su poslovi bolje plaćeni. Domaći klijent na umu ima prosječnu hrvatsku plaću i sve preko toga mu je puno, dok je stranom klijentu i četiri puta viša cijena prihvatljiva – kaže Marko.