Svakidašnje teme > Čušpajz
branitelski.vg
kuntakinte:
nedjelja, prosinac 23, 2012
Tužno sjećanje
Na dragog prijatelja
Tomislava Hrkovca
Hrvatskog vojnika
23.12.1991-23.12.2012.
rođ. 11.09.1969.
Još prije skoro pa četiri godine u Zagrebu 2. travnja 2009. u dvorani Globus na Zagrebačkom velesajmu u 18 h okupilo se nekoliko tisuća osoba na prezentaciji knjige Gordane Turić „U viteza krunica“, naravno, veliki broj branitelja i obitelji poginulih branitelja.
Svi oni koji se sjećaju 90-ih znaju za taj osjećaj zajedništva i ponosa. Gordana Turić autorica je koja je svojim pisanjem otela zaboravu brojne hrvatske branitelje. Nakon smrti njena sina, dala se u pisanje kojim kani napraviti literarni hommage brojnima koji su poginuli za hrvatsku državu. Tako je u svojoj knjizi „U viteza krunica“ od pet svezaka, na kojima je radila šest godina, potanko opisala životne pute 1235 branitelja sa zagrebačkog područja te njenog najstarijeg sina Zdeslava, koji je poginuo skupa s trojicom suboraca kod Benkovca1. kolovoza kolovoza 1991. godine, sina idealista, idealista slobode.
Djelo Gordane Turić – «U viteza krunica» - rezultat je višegodišnjeg izuzetno složenog i sustavnog istraživanja kojeg je predvodila autorica, s ciljem prikupljanja podataka o poginulim i umrlim hrvatskim braniteljima, koji su rođeni ili su u vrijeme srbijanske oružane agresije boravili na području Zagreba. Opsežna je to i jedinstvena knjiga koja se sastoji od pet zasebnih svezaka, u kojima se daju izuzetno iscrpni i različiti podaci o svakom poginulom ili nakon rata umrlom branitelju. Na taj način, podacima iz životopisa prepoznaje se svaki branitelj kao osoba-građanin, a prema podacima o ratnom putu i smrtnom stradavanju svaki branitelj je pojedinačni junak Hrvatskog domovinskog rata jer su u ondašnjem veoma nepovoljnom političkom i vojnom odnosu snaga, samo junaci mogli obraniti hrvatsku državu.
Životni put Tomislava Hrkovca nalazimo u knjizi na stranicama 413 i 414 , a mogu se vidjeti klikom na umanjene fotografije u podnožju ovoga teksta.
Iz picasa albuma Tomislav Hrkovec https://picasaweb.google.com/Mraclin.on.line/TomislavHrkovec?authuser=0&feat=embedwebsite#
Dijelovi teksta prenešeni su sa: http://www.braniteljski-portal.hr/sadrzaj/kultura/892 i http://ljevak.hr/knjige/knjiga-10768-u-viteza-krunica-i-v
http://mraclin.bloger.index.hr/default.aspx
kuntakinte:
...Jozing se sjetio i svog suborca Petrinjca Predraga Matanovića: „Nisam ga dobro poznavao. Imao sam čast i sreću što sam ga sreo u nekoliko navrata. Taj čovjek je fascinirao sve, pa i mene. Mislim da smo mi svi bili spremni izginuti.", dodao je Jozing.
http://www.portal53.hr/kultura/104-kultura/7199-mrtvi-se-ne-vracaju.html
Hrvatski vitez Predrag Matanović
Autorska prava - HRT © Hrvatska radiotelevizija. Sva prava pridržana.
Copyright Croatian Radiotelevision. All rights reserved.
Video je uploadan iz informativnih i edukativnih razloga.
Dokumentarni film o hrvatskom branitelju i heroju Predragu Matanoviću, istinskom junaku Domovinskog rata koji je poginuo u blizini Petrinje u oslobodilačkoj akciji "Oluja".
Godina proizvodnje: 1995.
Predrag Matanović (Sisak, 29. siječnja 1969. - poginuo pred Petrinjom 4. kolovoza 1995.) brigadir Hrvatske vojske, ratni zapovjednik u Domovinskom ratu.
U prosincu 1990. godine dragovoljno se prijavljuje u postrojbe MUP-a RH. Osnivanjem Postrojbe za posebne namjene Policijske uprave Sisak u veljači 1991. godine postaje njen pripadnik. U Sisku je ustrojena od dijelova Postrojbe za posebne namjene PU Sisak 10. lipnja 1991. godine 2. pješačka bojna tadašnje 2. "A" brigade Zbora narodne garde Republike Hrvatske (2. gardijska brigada "Gromovi"). Predrag Matanović zbog već pokazane profesionalnosti, hrabrosti i moralnih odlika biva raspoređen na dužnost zapovjednika 1. pješačke satnije 2. pješačke bojne, a uskoro i na dužnost zamjenika zapovjednika bojne. Prva borbena iskustva stječe na Banovini, na području Gline, Dragotinaca, Kozibroda, Komareva, Blinjskog Kuta, Slane i Glinske Poljane.
Tijekom Domovinskog rata osim Banovine sudjeluje u borbenim operacijama na dubrovačkom (operacija Tigar), zadarsko-novigradskom (obrana dostignutih pozicija u operaciji Maslenica i ličkom bojištu, te u vojno-redarstvenoj operaciji »Oluja«. Tijekom napada na neprijateljske borbene položaje na dubrovačkom bojištu u operaciji Tigar 1992. gidine biva teško ranjen, ali se nakon liječenja vraća u postrojbu i uskoro postaje zapovjednik 2. pješačke bojne. Tijekom svih bojnih akcija i na svim bojištima isticao se nevjerojatnom hrabrošću, a njegova svaka borbena akcija bila je iznimni borbeni pothvat ili junački čin. Bio je istinski i cijenjeni vođa, izuzetno hrabar čovjek koji je volio pobjeđivati i volio pravičnost. Bio je moralna vertikala i uzor svakom ratniku. Uvijek u prvim redovima 2. gardijske brigade. Završio je temeljnu, a prije Oluje i naprednu časničku školu na Hrvatskom vojnom učilištu »Petar Zrinski« u Zagrebu.
Poginuo je vojno-redarstvenoj operaciji »Oluja« 4. kolovoza 1995. godine vodeći svoju postrojbu u napad na jednom od pravaca napada 2. gardijske brigade "Gromovi" u mjestu Koloniji, na ulazu u Petrinju. Toga istoga dana pogibije u teškim borbama za svaki metar. Nakon prvog ranjavanja u ruku (snajperski hitac), drugo ranjavanje bilo smrtonosno (geler od topničke granate). Po oslobođenju Petrinje, jedna petrinjska vojarna nazvana je po njegovom imenu a u njoj je bila smještena i njegova 2. gardijska brigada.
kuntakinte:
OD 14. DO 17. STUDENOG
Po prvi puta održavaju se Dani Domovinskog filma
U kinu Tuškanac održati će se srdinom mjeseca prvi Dani Domovinskog filma, a bit će prikazano 15 filmova s tematikom Domovinskog rata ...
http://www.zagrebancija.com/hr-aktualnosti/po-prvi-puta-odrzavaju-se-dani-domovinskog-filma_325828
FESTIVALSKI PROGRAM
http://www.domovinskifilm.com/domovinskifilm/PROGRAM.html
-
BROJ 55
ČETVRTAK, 27. 11.
PETAK, 28. 11.
SUBOTA, 29. 11.
NEDJELJA, 30. 11.
PONEDJELJAK, 1. 12.
UTORAK, 2. 12.
Projekcije u 20 sati
BROJ 55, ratni, akcijski
režija: Kristijan Milić
uloge: Goran Bogdan, Alan Katić, Marko Cindrić
Film koji je osvojio 8 Zlatnih arena na ovogodišnjem Pula filmskom festivalu!
U jesen 1991. mala skupina hrvatskih vojnika improviziranim oklopnim vozilom vlastite izrade odlazi u patrolu. Ubrzo padaju u zasjedu, vozilo biva onesposobljeno, a oni su prisiljeni sakriti se u obližnju kuću. Njihov otpor udruženim snagama pobunjenih Srba, JNA i srpskih specijalaca traje gotovo 24 sata, a paralelno pratimo napore njihovih suboraca da ih izvuku iz okruženja.
Priča se temelji na istinitim događajima.
http://www.pouvg.hr/Kino/Clanak/1259/broj-55.aspx
koko-vg:
Za istim stolom s ministrom kojeg silno žele smijeniti Predragom Matićem, branitelji su sjeli i dogovorili odgodu mirovinskog zakona za šest mjeseci. Šetali su prekjučer u povorci u crnim majicama s bijelim križem na prednjici i upitnikom – koji se može primjeniti na većinu stanovništva Hrvatske. +? Još uvijek neartikulirani u svojim zahtjevima, Matić, još uvijek njihov ministar, rekao je kako se neće dirati u mirovinski zakon o braniteljima, daljnjih šest mjeseci. Glogoški je nakon razgovora izjavio da je opet sve svedeno na politiku, smetnuvši s uma da su branitelji prije gotovo dva mjeseca, sveli svoje zahtjeve na ulicu, podigavši šator bez dozvole, i tako napravili usred Zagreba, kirvaj. Da je to napravio bilo tko drugi, policija i inspektori bi reagirali u „roku odmah“ , razmontiravši šator te prosvjednike smjestili u „marice“ i poslali kućama, s kaznama za remećenje javnog reda i mira. Niti sada im ne nedostaje hrane, ića i pića u šatoru, a možda da im Hrvatska lutrija postavi poker automate, da prikrate vrijeme, i netko donira stolni nogomet? Pikado? Očito je da su naumili skroz uništiti svoje zdravlje. Jedna žrtva nije dovoljna, jedno samospaljivanje nije dovoljno, uz kolateral. Što je slijedeće? Dijalog im je omogućen, no od prvoga dana i čvrstih stavova pod kojima uvjetuju svoje zahtjeve – ne odustaju. Ili kako oni kažu – ili nikako!
Braniteljska elita
Branitelji mogu kršiti sve zakone. Oni su elita! Oni mogu kršiti zakon o javnom redu i miru, razviti šator posred ulice, uz prigodni folklor uz barjake onih koji ih obilaze! Nakon oslobođenja, zarobili su Savsku! No Matić i svi ostali koji ih pozivaju da odu kući, ne zbog prosvjeda, ne zbog njihovih zahjeva, već zbog njihova zdravlja – neprijatelji su im. U šatoru, kojeg sve inspekcije ovog svijeta zaobilaze u širokom krugu, iz pijeteta, a ne zbog „straha“ od branitelja, u Savskoj 66 ne vrijede zakoni ove države – branitelji su jasno poručili narodu: Mi možemo – vi ne! I po čemu smo to „isti“ da bi se poistovjetili s braniteljima? U šatoru nema čega nema. I zaruka i veselja, i boli i tuge i „posjetitelja“ koji su mogli zamjeniti svoje ratne drugove HRVI u kolicima. Zašto nisu, ne zna se. Ali zašto nema više branitelja u Savskoj 66?
Jedan facebookovac K.K., branitelj, specijalac napisao je: „Tražite da narod stane uz vas? Da ste zatražili da se iz registra branitelja makne svatko tko nije pružio oružani otpor agresoru, tako stoji u zakonu, narod bi sam stao uz vas…..preko 320 000 je čistačica, političara, konobara, sportaša, muzičara i svih onih koji tu ne pripadaju niti pod razno, a broje se kao da su ratovali s nama.
– Da ste tražili ukidanje 1030 braniteljskih udruga koje sisaju proračun i služe politikanstvu i razjedinjavanju, Narod bi stao uz vas.
– Da ste zatražili istragu i smjenu Matića jer ima sve lažno. Narod bi stao uz vas.
– Da ste tražili svim invalidima vraćanje svih ukinutih prava od pojave Račana. Narod bi stao uz vas.
– Da ste zatražili oštro ukidanje abolicije za četnike. Narod bi bio uz vas..
Tražite veteransku bolnicu?
Tko je ono izvođač? Tko će oprati milijune preko nje?
Tko je hranio branitelje preko 300 ljudi gotovo dva mjeseca?
Tražite da se Matić izvini i povući ćete se?
Čast izuzecima, a vi se ostali gonite u pizdu materinu… Dajete ultimatum ili opću mobilizaciju svih branitelja, pa nek svi lopovi bježe glavom bez obzira…
Eto, tada bi narod stao uz nas kao i 1991… (kraj citata K.K.-a).
Tri dana jenjalo je u medijima izvješće o prosvjedima
Onda su „prošetali“ mirno prosvjedujući, kasnije tvoreći križ, usput zaustavivši promet, (nema veze što je žena trčala po dijete u vrtić, jer su joj javili da je bolesno) preko središta grada, jer je zbog njihove šetnje obustavljen javni prijevoz. Tko joj je tada bio u životu prvi na mjestu? Jesu li tada branitelji pomislili na tu ženu i to dijete i što će prouzročiti svojom šetnjom? Potom su postariju ženu, onako odjeveni u crnim majicama s križem, neki noseći kapuljače na glavi, doveli u zabludu na „zebri“, koja je užasnuta prizorom „križara“ procvilila: „Isuse! Ku Klux Klan hoda po Zagrebu!“, na što su je građani umirli, rekavši da su to branitelji. Nije mogla doći k sebi, još dosta dugo. „Što sada hoće“? – upitala je čovjeka pored sebe. „Isto što i prije, ali ih nije bilo u novinama, pa sad šetaju da se obrati pozornost na njih“, reče joj prolaznik. „Pa ja živim od 700 kuna“, reče žena. Jesu li u tom trenutku uopće vidjeli tu ženu, izboranu kako stoji, dajući njima prednost pri prolazu? Nisu. Tri puta bi im mater mogla biti! Svima.
Braniteljsku djecu darivao je sv. Nikola
Ali… Njihova djeca dobila su poklone od sv. Nikole, a u tom faličnom ugođaju i diskriminaciji od ostale siromašne djece čiji su roditelji ostali bez posla i prehranjuju svoju djecu po pučkim kuhinjama branitelji se nisu pobunili i podigli glas. Jesu li možda sugerirali svojoj djeci da podijele čokoladu s gladnom djecom? Solidarnost? Nisu pozvali drugu kategoriju gladnih, da ih namire u šatoru, koji redovito opskrbljuju restorani. „Prestali smo im slati hranu, od kada su proglasili štrajk glađu, da nas ne proglase antidržavnim elementom. No sve što smo im poslali ide iz našeg džepa, a i tako jedva krpamo kraj s krajem“, rekoše iz jednog restorana u Novom Zagrebu (podaci poznati redakciji). To „eliti“ ne smeta! Na tu diskriminaciju branitelji nisu osjetljivi, kao niti na 60 tisuća gladne djece bez uvjeta za normalan život, bez pedijatra u blizini kuće ili školskog liječnika. Zašto građani ne staju na njihovu stranu?
Čast svakome, ali ti isti branitelji nisu reagirali na postupak nekdašnjeg HOS-ovca, u vrijeme rata, kada je iznad Karlobaga izvukao nevinog Srbina od 70 i kusur godina, iz kuće, ubivši ga kao psa! Predmet stoji u ladici, gotovo 20 godina, mada nema zastare za ubojstvo. Nisu reagirali ti isti branitelji, niti kada je nogom „uletio“ u stan i zadržao ga, pa promjenom vlasti brzo preprodao i preselio. U veći. Nisu reagirali kada je „prao“ novac, tjedno 50 tisuća kuna za podlistak u Jutarnjem listu, koji je išao besplatno, a on ispostavljao udruzi račun za svaki tjedan tiskanja. Tko je „talio“ novac?
Oni jako dobro znaju tko je s kim bio i gdje, a niti im je što oduzeto, za sada. Dobili su „svoju“ bolnicu. Imaju rok od šest mjeseci raščistiti među sobom, ili novaca nema. Ili nisu shvatili? Dok im lažnjaci crpe novac, a oni prosvjeduju, drugorazredni članovi ovoga društva ničice im se neće pridružiti, niti išta reći.
Šutnja puno govori
Po braniteljskoj logici „skidanja glava troje iz vrha“, cijeli narod bi trebao kampirati na ulici, što zbog Grčićevih izjava, što zbog cijele nesposobne vlade.
„Branitelji se smatraju elitom, pod pojmovima hrabrosti, požrtvovnosti, domoljublja, čovjekoljublja itd… (citat Darka Marinca na jednom portalu). A replika mu je: Ma da! Svi ostali građani ove zemlje ne vole Hrvatsku, nisu domoljubi, radeći za ništa, Imunološki ne voli svoju tvrtku, jel? Kamensko je ništa! Pa gdje ste onda bili, kad ste se borili za zemlju, kada su se žene iz Kamenskog smrzavale prosvjedujući? Gdje je bio braniteljski glas? Ostatak zemlje ne spada pod „filantrope“, a ako ne misle kao branitelji, neprijatelji su im, jel’? To što su branitelji „elita“, kako navodi Marinac, svi ostali su građani drugog reda, koji kopaju po smeću kamo ih je vlada dovela, kako bi preživjeli ili vode djecu u pučke kuhinje, da ih nahrane! To što neće javno izreći svoj stav, tako poznato u Hrvata, kako ne bi ispali antidržavni elementi, kurvetine i pizde! Po kojoj to ljestvici, “koplju”, moralnoj vertikali, horizontali, kako god, tko je to tako odredio i okvalificirao ostatak građana ove zemlje? Branitelji? Koji još uvijek imaju za kruh?
Jašući na egotripu u uniformama, koje su davno trebale biti pospremljene u naftalinu, spominju svoje borce koji su još uvijek aktivni u vojsci. No nisu rekli kako su im „kolege po ratu“ gladni u vojarnama, nisu se borili za njihov obrok, nisu spomenuli da su im “drugovi” zakinuti za prekovremene, straže, itd. Jel se bore i za njih i njihovu „slobodu“? Jok!
Sve braniteljske udruge dobivaju određena materijalna sredstva od države. Branitelji imaju i redovite kakve takve isplate mirovina, dok drugi ljudi „civili“, nemaju niti za kruh. Braniteljska djeca imaju osigurano školovanje, prednost pri zapošljavanju. „Obična“, koja su nesretnim spletom okolnosti ostala bez roditelja, ne ostvaruju takva prava. Jednaki smo, jel’? Branitelji mogu kršiti zakone, protestirati i šetati, ukazivati na „nepravdu“ koja im uopće nije počinjena, a građani bi se trebali solidarizirati s njima. Nula bodova za slobodu!
Od sebe umjesto heroja, napravili su ruglo, koje se borilo za sada je jasno – svoju slobodu, elitizam i kršenje zakona uz jasan stav! Krasan primjer mladima, imaju što vidjeti, a trebali bi biti ono što su bili. Heroji. No trebalo je samo 40 i nešto dana da od ljudi vrijednih poštovanja postanu klošari pod šatorom. Svaka čast! Za tako nešto treba smoći snage i uporno prelaziti preko „civilnih“ leševa, ne mareći za ništa drugo doli do sebe. Kako se nazivaju takvi ljudi?
http://objektivno.hr/od-heroja-do-klosara-pod-satorom-37321
Sledgehammer:
Ne mogu a da se sa puno navoda iz teksta i sam ne složim.
Navigacija
[0] Lista Poruka
Idi na punu verziju