Velika Gorica - neovisni forum

Svakidašnje teme => Povijest => Autor teme: Ljudevit Kaj - Prosinac 30, 2010, 11:18:31 poslijepodne

Naslov: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 30, 2010, 11:18:31 poslijepodne

Vezano za mešu zadušnicu za poglavnika Antu Pavelića:

Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?

Ustaši i jugo-komuni(onisti)sti-internacionalisti nedemokracki su bili na vlasti dok i nijovi patroni: nemački nacional-socijalisti i ruski (sovjecki) bolševiki
(IRačan je pristal na višestranačko zbirajne (posredni odstup z vlasti) tek nakon ke je vubit Ceausescu (posle pada berlinskoga zida kak metafore komunizma)). Daklem, jeni i drugi skoristili su sve povesne šanse i došli na vlast prek sve patronof, a povesno su ocejneni kak zločinci ili blaženiki ovisno o ratne sreče (jerbo povest pišu pobedniki).

Ant(e)fašisti i tzv. ant(i)fašisti
Vupitna je kakvoča tzv. antifašizma de je najvekši antifašist Stalin.
Stalin je leta 1940. vuputil Hitleru čestitku na ogledne pobede nad Francuskum.
Komunisti nesu bili antifašisti da su Nemci (i Rusi) napali (Turo)Polsku leta 1939., čak niti da su Nemci napali i osvojili Jugoslaviju travna 1941*. 
Nakon poraza kralevine Jugoslavije v travenskomu ratu 1941., Pavelić i Tito su dogovarjali zajedničku vladu, vu tere je Tito trebal dobiti resor nutrašne del.

Nedavno oprti engleski arhivi otkrivaju da je Tito nudil Nemcem vojnu suradnju vu slučaju iskrcavajna Englezov i Amerikancov na Balkan.
Čuden neki antifašizem.

Jugo-komunisti o okupaciji Pribaltika, Besarabije (Moldovije) i zap.Ukrajine od strane SSSR-a (sukladno paktu Ribbentrop-Molotov):
"U toku ove godine Sovjetski savez je oslobodio bratske narode Bjelorusije i zapadne Ukrajine od poljskih panova, oslobodio je narode Besarabije i Bukovine koji su dvadeset godina čamili pod ropstvom rumunjskih boljara, primio je u svoju veliku zajednicu narode triju baltičkih zemalja na njihovu vlastitu molbu i tako ih spasio bezdušnog izrabljivanja, gladi i omogućio im da se u velikoj sovjetskoj zajednici slobodno razvijaju...**


NDH i horvacki jal(taizem)
Maček ne štel ratnu opciju. Zato je pristupil Trojnomu paktu, ter i nakon vojnoga puča od 27.03.1941. otišel v Beograd v vojnu vladu.
„Dok se veliki tuku – mali pod stol!. Nabu ishod (sveckoga) rata ovisil o tomu jel buju prevladali ustaši ili partizani.
(„Pre buju do Hrve došli Ameri, nek Rusi z Volge, mislil je Maček, inače vuveren vu pobedu Saveznikov“).

Da je negdo drugi (na priliku Maček) mesto Pavelića došel na čelo NDH, nebi se nike bitno premenilo. Komunisti i Srbi bi pak (nakon invazije Nemcov na SSSR) digli bunu. Maček bi bil proglašen veleizdajnikon i moral bi pak bežati od komunistov.

Rasni i (k)rasni (crleni), klasni zakoni
Vu ime rasne i krasnaje (rus.: crlene), klasne zakonov fundani su milijuni ludi. Povesničari i „povesničari“ se natežu čije žrtvi je bilo više.

Vu cele okuperane (Trejtomu Rajhu priklučene) ili kvislingerane „nezavisne“ Europe bili su na snage rasni zakoni.
More se moralizerati jel je bilo bole tam de su te zakone donašale i sprovodile „nezavisne“ države (Hrvacka, Slovačka), ili tam de su teritoriji bili vuklučeni direktno v Trejti Rajh (Slovenija, Češka, Banat, …).
Rasne zakonov ne bilo v neutralne fašističke Špajnolske / Portugalu, v neutralne Turske, Švecke i Švicarske (s tem da su Helvečani na granice zastavili okolo 30 iladi (vuglavnom Židovof), v putovnicu im štemplali poseben „židovski“ znak. Veliki broj Židovov teri su ilegalno vlezli v CH, „eidgenossi“ su lifrali prek granice v okuperanu Francusku, de su je čekali nacistički kamioni i transporterali v logore) .

Po krasnem (crvenem), klasnem zakonem zginuli su milijuni ludi v Stalinovem čistkam, v ukrajinskomu gladomoru, po križni puti, …
 
„Prodaja“ teritorijov
Pavelič je, vele, “prodal“ Taljanem čakavsku (ikavsku) Dalmaciju i otoke, ter Mađarem kajkavsko Međimurje (bilo do iza 1. sveckoga rata pod Mađarem).
Pavelić je, realno gledeč, leta 1941. mogel vutecati na granice NDH kak i 1945. prvi precednik (Turo)Polske na polske granice
Nakon 2. svjetskog rata, Poljska je dobila nova područja na zapadu, ali je izgubila dvostruko veća područja na istoku.
More se moralizerati o tomu ke bi bilo bolše: nikakva hrvacka država (teritorij direktno vuklučen v Trejti Rajh (poput Slovenije, Češke)), ili pak krjna država (bez Dalmacije, Međimurja).

„Trst je naš“
Na sličen način Slovenci smatraju da je je Tituš prodal – ke se Trsta i okolice (Zona A) dotikavle.
Južni Tirol, Trst, Istra, Zadar, …, dani su z Londonskem vugovorom (1915.) Italije (na škodu Austrije) kak nagrada za vučestvovajne na strane sil Antante v prvomu sveckomu ratu.
Srem i Boku Kotorsku Tituš Kumrovečki „(pro)dal“ je Srbem 1945. 

Spomenik Mussoliniju
Da je Italija v 2. sveckomu ratu bila neutralna ili na strane Saveznikov, i denes bi Zader, neki otoki i Istra bili del Italije.
Ovak, Mussoliniju treba podiči veliki spomenik ke je bil na strane sil osovine.  (Spomenik treba zrušiti drugi dan zbogradi fašističke žrtvi).

Rimski U-govori
Na youtube-u se more videti
Paveličov govor od 21.05.1941. , 08:38
(vreme lubavi i suradnje z Titovem komunistem, vreme dok je na snage vugovor Stalina i Hitlera o nenapadajnu).
Izvod (04:45-06:23):
Danas je hrvatski narod uz bok slobodnih naroda. Danas je hrvatska država potpuno ravnopravna sa svim slobodnim i nezavisnim državama.
Mi smo u tom doprinjeli i pokoju žrtvu, nu narod koji nije kadar podnijeti žrtvu, nije kadar niti živjeti.
Kada smo mi pravili ugovore o granicama, onda nismo radili nagode i sporazume. Nagode i sporazume radili su političari koji nisu bili predstavnici slobodnoga naroda i nezavisne države. Mi smo kao predstavnici slobodnog i suverenog naroda i predstavnici Nezavisne Države Hrvatske pravili međunarodne ugovore. Ja Vam mogu reći da će uskoro i ostale granice biti riješene i postavljene i to na veliko zadovoljstvo cijeloga hrvatskog naroda.


Paveličajne grejov
Jasenovec i Gradiška Stara, ….
Staljin je  predložio Paveliću da propusti sovjetske trupe preko NDH do krajnje jugozapadne granice, gdje bi se susrele sa zapadnim saveznicima, a SSSR bi zauzvrat priznao NDH. No, Pavelić je to odbio.
Svoju političku nespretnost, ali i emocijama nabijenu uobraženost u svoju osobnu važnost Pavelić je pokazao u danima samog završetka rata. Ogromne kolone naroda i vojske kretale su se uz Savu i Dravu prema Zagrebu. No Pavelić ništa nije poduzeo da bi osigurao njihovu budućnost. On s nekoliko suradnika bježi u unaprijed osigurano skrovište u Austriji.****


Zubar i/ili zločinec
Guske v meglu
Bez obzira što to čak i službena hrvatska historiografija osporava, kao i bez obzira kako se novi režim kasnije ponašao, neosporiva je činjenica da je uspostava NDH bila u skladu s međunarodnim propisima i običajima. Drugim riječima: NDH izvorno nije bila njemačka vještačka tvorevina, ali Kraljevina SHS - kasnije diktatorski proglašena Jugoslavijom - jest bila francuska vještačka tvorevina.

Čak i kada se uzme u obzir samo činjenica da Sabor nije potvrdio odluku o uključivanju Hrvatske u Kraljevina SHS, u formalno-pravnom pogledu uspostava te Kraljevine (kasnije nazvanom Jugoslavija) je ništetna, a samim time je ništetna i uspostava njezine slijednice Titove Jugoslavije. Međutim, kada uzmemo u obzir da Narodno vijeće nije poštovalo jedan od temeljnih zaključaka Hrvatskog sabora: proglašenje neovisnosti, onda je ta odluka ništetna bez ikakvih ograničenja.****


Hebeš zubara Antu Pavelića, teri je zigral Naputake Narodnoga  vijeća Države SHS od 24. studenoga 1918.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Ante_Paveli%C4%87_(stariji) (http://hr.wikipedia.org/wiki/Ante_Paveli%C4%87_(stariji))



*  * * * * * * * * * * * * * * * *  *  * * * * * * * * * * * * * * * * *  * * * * * * * * * *


* Dovoljno je samo pročitati proglase komunista.*** U njima se SSSR stalno spominje, a ne vlastita zemlja. I jasno se ukazuje zašto su krenuli u rat.
-Komunistička partija u HR, dio KPJ, (kao i sve komunističke partije) bila je ogranak Internacionale, glavne smjernice rada stizale su iz Moskve i u suglasnosti s moskovskom Partijom.


** "Tri godišnjice", Proleter, god.15, br.7-8, august-septembar 1940)


*** Proglas KPH ( razlogi „antifašističke“ borbe v Hrvacke)
http://www.forum.hr/showpost.php?p=21175486&postcount=559 (http://www.forum.hr/showpost.php?p=21175486&postcount=559)


**** Međutim, krajem 1944. već je bilo izvjesno da Njemačka gubi rat, pa je pokrenuta inicijativa da se NDH pridruži Saveznicima, što je okončano uhićenjem glavnih inicijatora, ministara Vokića i Lorkovića. Kasniji su pokušaji bili izrazito naivni. O tomu se puno pisalo, ali je znakovito da se ništa ne govori o jednoj drugoj, mnogo konkretnijoj inicijativi. Naime, budući da su se Rumunjska i Bugarska već bile pridružile Sovjetima, Staljin je tada predložio Paveliću da propusti sovjetske trupe preko NDH do krajnje jugozapadne granice, gdje bi se susrele sa zapadnim saveznicima, a SSSR bi zauzvrat priznao NDH. No, Pavelić je to odbio.

Danas je teško procijeniti što bi bilo da je Pavelić pristao na Staljinovu ponudu. No sigurno je da ne bi bilo bleiburške tragedije, a ne bi bilo ni ovog obrambenog rata i t.zv. „razdruživanja“ Jugoslavije - jer Jugoslavije ne bi bilo.

Pavelić je bio izrazito neelastičan političar, a to da je još od prije rata bio antikomunist, ničim ga ne opravdava. Churchill je sigurno bio odlučniji antikomunist, a da bi spasio Englesku stupio je sa Sovjetima u ratno savezništvo. Činjenica je da režimi prolaze, a država ostaje.

Svoju političku nespretnost, ali i emocijama nabijenu uobraženost u svoju osobnu važnost Pavelić je pokazao u danima samog završetka rata. Ogromne kolone naroda i vojske kretale su se uz Savu i Dravu prema Zagrebu. Prema procjenama engleskih pilota, što je objavljeno preko Radio Londona, u tim je kolonama bilo oko dva milijuna osoba. No Pavelić ništa nije poduzeo da bi osigurao njihovu budućnost. Umjesto da se ispred vojske i naroda osobno povlači prema Zapadnim saveznicima, on 04.05.1945. s nekoliko suradnika bježi u unaprijed osigurano skrovište u Austriji, a ogromne kolone vojnika i civila dva dana kasnije neorganizirano kreću prema Zapadu.
   
http://www.croatia.ch/zanimljivosti/100122.php (http://www.croatia.ch/zanimljivosti/100122.php) 
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: amarkulin - Prosinac 31, 2010, 04:18:04 prijepodne
To je to:

Umjesto da se ispred vojske i naroda osobno povlači prema Zapadnim saveznicima, on 04.05.1945. s nekoliko suradnika bježi

Pravi vođe vode svoje ljude kad je najteže - kad su im najpotrebniji. Kukavice petama daju malo vitra.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Bilaj - Prosinac 31, 2010, 08:55:52 prijepodne
Danas je teško procijeniti što bi bilo da je Pavelić pristao na Staljinovu ponudu. No sigurno je da ne bi bilo bleiburške tragedije, a ne bi bilo ni ovog obrambenog rata i t.zv. „razdruživanja“ Jugoslavije - jer Jugoslavije ne bi bilo.

Nisam baš siguran. Naime bleiburg nije bio zbog toga što je tito želi eliminirati ustaše, ustaše su bile tu kolateralna žrtva.
Naime u trenutku kada se dogodio Bleiburg, tada je bilo kristalno jasno tko je pobjednik.

Ali tito se trebao učvrstiti na vlasti a to je najlakše napraviti terorom. Zato je bilo jako bitno da ljudi koji žive u jugoslaviji znaju da ako se usprotive komunistima da će biti ubijeni. Zato su te velike grobnice i križni put do kraja jugoslavije da svi građani dobro zapamte da ako nisu uz komuniste da će biti ubijeni.


A što se tiće NDH. ne bi NDH preživjela WW2. Dogovoreno je da sve države koje je uspostavio hitler trebaju biti razmontirane. Tako da NDH ne bi preživjela WW2.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: koko-vg - Prosinac 31, 2010, 09:14:20 prijepodne
... a sad će vam sleđ objasniti u svojoj maniri, da niste u pravu ... on, on, on ...  dugo nitko ...   pa opet on ....   :P
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Neo - Prosinac 31, 2010, 10:17:29 prijepodne
Ne znam tko je veći blaženik ali evo nekih usporedbi.

Tito
-vladao 40-tak godina
-zabranio ostale stranke ali imao ustav
-suprotstavio se Staljinu
-odmah pripojio Dalmaciju i Međimurje
-nikada se nije dogovori s Vatikanom
-osnovao nesvrstane
-imao je jedan od najvećih pogreba

Pavelić
-vladao 4 godine
-zabranio ostale stranke i ustav te uveo diktaturu
-veliki dio teritorija je izgubio samo da dođe na vlast
-nitko ga nije shvaćao ozbiljno tako da ni nakon pada Italije Njemačka mu nije dala Dalmaciju
-jedina stvar koju je dogovorio s Vatikanom je bilo izvlačenje novaca i blaga iz zemlje
-osnovao terorističku organizaciju koja je imala jednu glupu i bezuspješnu akciju
-jedva da netko zna gdje mu je grob

Ako ima netko dodati slobodno neka nastavi niz.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Bilaj - Prosinac 31, 2010, 10:52:05 prijepodne
Tito je imao totalitarni režim dok je pavelić imao samo diktaturu.
Tito je imao najveće političke progone.
Tito je vladao za vrijeme mira a Pavelić upravljao za vrijeme rata.
Tito je u razdoblju nakon rata do raskola sa Staljinom ubio 147 svečenika, a i ubio Stepinca.
Tito ja na vlast došao terorom.
Broj partizanskih zločina je ekvivalentan broju nacističkih.
Tito je ubijao emigrante - to je terorizam.
Tito je pomagao teroristički pokret u grčkoj koji je doveo do građanskog rata.
Pripojio Dalmaciju, Međimurje i Istru (Istru si zaboravio) ali se odrekao dijelova hrvatske koji su bili u banovini kao i Srijema i Kotora.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: kum - Prosinac 31, 2010, 12:04:58 poslijepodne
Samo si pozabil napisat da je za Pavelića sluga biti bilo pravo rvatstvo.
Kaj se blaženstva dotikavle tu so si nekak blizu.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Sledgehammer - Prosinac 31, 2010, 12:45:23 poslijepodne
Pravi vođe vode svoje ljude kad je najteže - kad su im najpotrebniji. Kukavice petama daju malo vitra.

Daj zašuti više, jer nemaš pojma.

U čemu bi bio od koristi svojim ljudima da je ostao? Što se on trebao spustiti u rov s njima i pucati - onda bi dobili rat?? Daj malo pojasni, umjesto da piskaraš tu nekakve partizanske teorije...  ::) ::) ::)

Kukavice bježe uopće od bojišnice, i bježe u vrijeme kada su jednaki ili ravnopravni, te dok imaju šanse i dobiti bitku.

Pobjeći nakon poraza je normalna reakcija, koju su prakticirali svi kroz povijest, čak i najveći vojskovođe. Dapače, "zadnje herojske juriše" su prakticirali oni koji druge mogućnosti i izbora i nisu imali (zbog potpunog okruženja i opkoljenosti, ili nemogućnosti bijega). Ili su bili potpune budale.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Sledgehammer - Prosinac 31, 2010, 12:48:18 poslijepodne
... a sad će vam sleđ objasniti u svojoj maniri, da niste u pravu ... on, on, on ...  dugo nitko ...   pa opet on ....   :P

Pa mogel si nam ti objasniti, prosuti malo svojeg kokošjeg biserja pred svinje, i začepiti nam usta... ili to kokošji primozgić nije u stanju?  >:D >:D >:D

Ja mislim da i nije - jer osim provociranja i podjebavanja, ništa taj lik drugo u životu ne zna...

Tak je - iza mene dugo nitko, ali ti - nikad. To je porazna činjenica za tebe, kaj uopće i nisi u redu... a kak bi i bil?
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Sledgehammer - Prosinac 31, 2010, 12:56:34 poslijepodne
Samo si pozabil napisat da je za Pavelića sluga biti bilo pravo rvatstvo.

Glupost.

Nikada i nigdje nije to tako napisano niti tumačeno kao takvo (osim u režiji poslijeratnih partizanskih "hroničara").

Biti u paktu je bio način dolaženja do konačnog cilja - neovisne hrvatske države. I to je bila povijesna realnost, takva su bila vremena. Hrvatska je bila premala i preslaba da bi išta mogal sama odlučivati i određivati (pa i danas je tako!), a druge strane ionako nije ni bilo u to vrijeme.

Svi samo kenjate nekakve kritike, nitko od vas ne veli kaj bi VI napravili u toj situaciji?

Ili za takove procjene i mišljenja ipak treba znati malo više? Ili se barem probati postaviti u njegovu ulogu i smisliti pametno rješenje?

Markulin, ako mjerimo pamet diplomama (što je tvoj jedini obrazac vrijednosti), Ante Pavelić je bio doktor znanosti. Znači, ne sumnjam da bi napravio puuuuno bolje od tebe - bilo što da je radio...  >:D
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: amarkulin - Prosinac 31, 2010, 01:28:25 poslijepodne
Ili se barem probati postaviti u njegovu ulogu i smisliti pametno rješenje?

Evo, postavi se u njegovu ulogu:

Je li točno da je potkraj 1944. zaustavio akciju Lorkovića i Vokića za odvajanjem NDH od Njemačke?

Zašto? Jel bi i ti tako napravio? Zašto?
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Neo - Prosinac 31, 2010, 01:50:40 poslijepodne
Tito je imao totalitarni režim dok je pavelić imao samo diktaturu.
Ček malo, zar nije totalitarni režim jedan dio diktature? Napisao sam da jedan i drugi su uveli jednostranačje amo Pavelić nije imao ustav.
Citat:
Tito je imao najveće političke progone.
Pavelić je imao i političke i nacionalne progone.
Citat:
Tito je vladao za vrijeme mira a Pavelić upravljao za vrijeme rata.
Teže je vladati u poslijeratno vrijeme.
Citat:
Tito je u razdoblju nakon rata do raskola sa Staljinom ubio 147 svečenika, a i ubio Stepinca.
Koliko je Pavelić ubio rabina i prota? A i katoličke svećenike je ubijao koji su imali različito mišljenje.
Citat:
Tito ja na vlast došao terorom.
Pavelić je cijelo vrijeme provodio teror, a ne samo da je došao njie na vlast.
Citat:
Broj partizanskih zločina je ekvivalentan broju nacističkih.
To pod nacističkih misliš ustaških zločina?
Citat:
Tito je ubijao emigrante - to je terorizam.
To je bio antiterorizam.
Citat:
Tito je pomagao teroristički pokret u grčkoj koji je doveo do građanskog rata.
Pomagao je komuniste tj. istomišljenike.
Citat:
Pripojio Dalmaciju, Međimurje i Istru (Istru si zaboravio) ali se odrekao dijelova hrvatske koji su bili u banovini kao i Srijema i Kotora.
Izvini za Istru. Nije se odrekao ničega kada su ti dijelovi bili u zajedničkoj državi.

P.S. nemoj sada pisati da veličam Tita, ja ga samo uspoređujem sa Pavelićem.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Bilaj - Prosinac 31, 2010, 02:56:06 poslijepodne
Ček malo, zar nije totalitarni režim jedan dio diktature?
Nije. Totalitarni režim je više od diktature.
Najjednostavnija razlika bi bila ova. U diktaturi, vladar progoni određenu skupinu ljudi, a ostale ne dira odnosno ostali ljudi se samo boje.
U totalitarnom režimu, vladar progoni sve koji ne obožavaju vladara, te vladar tjera ljude na obožavanje istog. Zato npr u paveličevoj diktaturi nemamo masovnih okupljanja, dok u titovom totalitarnom društvu cijelo vrijeme imamo masovne sletove.

Citat:
Pavelić je imao i političke i nacionalne progone.
Jednako su pognili ljude samo što su svi stavljeni u druge kategorije. Pavelić je išao po nacionalnom modelu a Tito po ideologijskom.

Citat:
Teže je vladati u poslijeratno vrijeme.
Zašto? Pobogu zašto?
Citat:
Koliko je Pavelić ubio rabina i prota? A i katoličke svećenike je ubijao koji su imali različito mišljenje.
Tito je naveden ubio za vrijeme mira (nakon Belibura). Za vrijeme rata je isto tako ubijao kao i pavelić. Pa koji je onda gori. Onaj za vrijeme rata ili onaj koji i za vrijeme rata i za vrijeme mira.
Citat:
Pavelić je cijelo vrijeme provodio teror, a ne samo da je došao njie na vlast.
E nije. Pavelić je došao na vlast relativno bezbolno. Nije došao terorom - cijela hrvatska je pala fest lako. Ali je onda počeo provoditi tetror i radikalizirao je stanje.
Citat:
To pod nacističkih misliš ustaških zločina?
Možeš i tako ali bit je da nije bila velikih disbalansa u zločinima.

Citat:
To je bio antiterorizam.
To nije antiterorizam. To je terorizam i ubijanje. Zato i imamo osuđene ubojice jugoslavenskih tajnih službi a taj nam je najpoznatiji primjer Perković.

Citat:
Pomagao je komuniste tj. istomišljenike.
Defakto je ratovao. Nije to potpomaganje to je bilo širenje komunističke ideje puškama a ne idejama ili kulturnom razmjenom. To toj komponenti je bio radikalniji od staljina.  

Citat:
Izvini za Istru. Nije se odrekao ničega kada su ti dijelovi bili u zajedničkoj državi.
Kada Tita ljudi spominju onda govore često o Dalmaciji a zaboravljaju istinski partizanski pokret u Istri.
Da su ti dijelovi u sklopu hrvatske onda bi i sada bili u hrvatskoj- ali očito nisu.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: koko-vg - Prosinac 31, 2010, 03:35:21 poslijepodne
... a sad će vam sleđ objasniti u svojoj maniri, da niste u pravu ... on, on, on ...  dugo nitko ...   pa opet on ....   :P

Pa mogel si nam ti objasniti, prosuti malo svojeg kokošjeg biserja pred svinje, i začepiti nam usta... ili to kokošji primozgić nije u stanju?  >:D >:D >:D

Ja mislim da i nije - jer osim provociranja i podjebavanja, ništa taj lik drugo u životu ne zna...

Tak je - iza mene dugo nitko, ali ti - nikad. To je porazna činjenica za tebe, kaj uopće i nisi u redu... a kak bi i bil?

... naravno, iza tebe nikad, par stepenica ispred tebe, ali u drugom redu ...

... sleđ ... Antuntun je mala beba za tebe ... naravno, ti pjesmicu znaš napamet, ali za one koji te još ne poznaju, citirat ću je ...

U desetom selu Živi Antuntun.
U njega je malko Neobičan um.
On posao svaki Na svoj način radi:
Jaja za leženje On u vrtu sadi.
Kad se jako smrači, On mrak grabi loncem.
Razlupano jaje On zašiva koncem.
Da l' je jelo slano,On to uhom sluša.
A ribu da pjeva Naučiti kuša.
Na livadu tjeraBicikl da pase.
Da mu miše lovi,On zatvori prase.
Guske sijenom hrani, Snijegom soli ovce.
A nasadi kvočku Da mu leže novce.
Kad kroz žito ide On sjeda u čun.
Sasvim na svoj način Živi Antutun.


sleđ, nisam ti ja plemenitašica pa da me možeš izbaciti iz takta.

... Samo ne znam, ovakvu osebujnu kulturu izražavanja se uči na Policijskoj akademiji u Zagrebu ili Sremsko Kamenici ?
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Goričanka - Prosinac 31, 2010, 05:07:09 poslijepodne
Ček malo, zar nije totalitarni režim jedan dio diktature?
Nije. Totalitarni režim je više od diktature.

Totalitarizam i diktatura su sinonimi.
Režim je totalitarni, a način vladanja u takvom režimu je diktatura (totalitarizam).

A kaj se tiče blaženika, ni jen ni drugi nisu blaženici, daleko od toga.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Bilaj - Prosinac 31, 2010, 05:39:18 poslijepodne
Režim je totalitarni, a način vladanja u takvom režimu je diktatura (totalitarizam).
Nisu sinonimi. Budem napisal detaljno nakon nove godine ali diktatura i totalitarizam nisu isti.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 31, 2010, 06:19:26 poslijepodne
Tito
-odmah pripojio Dalmaciju i Međimurje

Med Murum i Dravum

Da su ustaši i hrvatski partizani šteli dobro svemu narodu primenili bi „međimurski“ model nejunačejna
(Maček: „Dok se veliki tuku, mali pod stol!“)
NDH ne nigdar priznala mađarsko otmajne Međimurja z leta 1941, nu ni poduzimala nikakve vojne akcije po tomu pitajnu.
Partizanem se isto fučkalo za prostor med Murum i Dravum. Osim sporadične hitajne letkov tu praktički ne bilo partizanskoga deluvajna do 1945 leta.
Tak je Međimurje ostalo pošparano ratnoga stradavajna.

Kam sreče da su se ustaši i komunisti i posle 22.06.1941. (den da je Nemačka napala SSSR) šparali i surađivali kak i prva 2 meseca nakon kapitulacije Kralevine Jugoslavije.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Trojanski pakt ili kojn
 
Ishod rata na području bivše Juge (1941—45.) ovisil je o tome jel buju pobedili zapadni savezniki (vuklučivo Rusiju)  ili trojni pakt.
Vu prvomu slučaju,  ovisno o anticiperane Jalte, na vlast dolaze komunisti ili rojalisti (kralevska vlada). Italija ostaje bez Dalmacije, otokov, Istre. Mađarska gubi Međimurje.
Vu drugomu slučaju ostaje NDH.
Daklem, se bi bilo z puno mejne žrtvi, slično kak je bilo v zemlami tere su pristupile i ostale v trojnomu paktu (Bugarska, Rumujnska).  

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

IstraUživajne i razdvoj

Dober del Dalmacije (Zader i zaleđe), otokov, Istra, Reka došel je pod taljansku vlast več koncom 1. sveckoga rata (kak nagrada Italije za pristup silam Antante; londonski vugovo, Rapallski vugovor)
Više od pola milijuna Hrvata i Slovenaca našlo se izvan granica Kraljevine SHS; to je izazvalo veliko nezadovoljstvo jer je stanovništvo imalo osjećaj da su ih srpski političari prodali u zamjenu za teritorijalne ustupke na istoku.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Rapallski_ugovor (http://hr.wikipedia.org/wiki/Rapallski_ugovor)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

I komunisti i ustaši su proglasno „priklučili“ Dalmaciju i otoke Hrvacke posle kapitulacije Italije.

Proglas poglavnika dr. Ante Pavelića 10.09.1943. :
http://www.hcsp.hr/index.php?subaction=showfull&id=1220861006&archive=&start_from=&ucat=3& (http://www.hcsp.hr/index.php?subaction=showfull&id=1220861006&archive=&start_from=&ucat=3&)

Odluka ZAVNOH-a o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj donesena 20. rujna 1943.
http://hr.wikisource.org/wiki/Odluka_o_priklju%C4%8Denju_Istre,_Rijeke,_Zadra_i_ostalih_okupiranih_krajeva_Hrvatskoj (http://hr.wikisource.org/wiki/Odluka_o_priklju%C4%8Denju_Istre,_Rijeke,_Zadra_i_ostalih_okupiranih_krajeva_Hrvatskoj)

Zanimliv opis spontanoga vustanka v Istre 13.09.1943. , posle kapitulacije Italije
(Milan Rakovac):
Tko to tamo vlada Istrom? Tko se to tamo s nama sjedinjuje?
Klimaks ovog thrillera doista je vrhunski; vodstvo hrvatskog NOP-a odlučuje oprezno i odlučno reagirati i saznati što se to zbiva te u Istru šalju glavom i bradom Jakova Blaževića, ličkog odvjetnika i tvrdog komunista. Taj je šokiran (čitaj njegova sjećanja, mislim da je naslov »Kako sam tražio crvenu nit«), jer u Opatiji ga s automobilom čeka veza, a to nije netko od malobrojnih istarskih komunista, nego – svećenik!

http://www.mojnovac.net/forumi/showpost.php?p=438969&postcount=965 (http://www.mojnovac.net/forumi/showpost.php?p=438969&postcount=965)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kom3dija - Ljubav se ne trži, 03:26

Kom3dija - Ljubav se ne trži (http://www.youtube.com/watch?v=RnrH_f4HUdk#ws)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Sledgehammer - Prosinac 31, 2010, 06:39:55 poslijepodne
ovakvu osebujnu kulturu izražavanja se uči na Policijskoj akademiji u Zagrebu ili Sremsko Kamenici ?

Pa bolj i tam nek kak si ju ti učil - doma...

Sa gorima od sebe se moraš naučiti razgovarati, pa makar i u školi.  >:D To je takav posel.  :)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: koko-vg - Prosinac 31, 2010, 06:59:30 poslijepodne
... znači, nisi prošel za smetlara pa si moral u školu za pandura ?
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Sledgehammer - Prosinac 31, 2010, 07:13:41 poslijepodne
Pa bolje da te gazim nek skupljam metlicom i miščaflom... mada u drugom slučaju, dok nisi razmazan, manje smrdiš... ali prvi je veći gušt.  >:D >:D >:D
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: koko-vg - Siječanj 01, 2011, 02:33:08 prijepodne
... i ti od kulture imaš samo kulturu gljivica među nožnim prstima ...
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: koko-vg - Siječanj 01, 2011, 10:31:39 prijepodne
... sad je jutro pa da se nadovežem na tvoju "kulturu" ...  sleđ, ljudi obično bježe i miču se od onog koji smrdi ... a smrad koji puštaš oko sebe je dovoljan da potjeraš sa foruma mnoge  ljudi koji nemaju isto mišljenje kao ti. Bio si drot i ostat ćeš, za drugo nisi. Tvoj mentalni sklop još uvije radi na leru, eventualno prva. Tvrdiš da si član Mense. Nisam upoznat da se tamo može doći preko veze ... da nisi i kod njih upao i počeo mahati šerifskom značkom ?

sleđ daj se skuliraj, vrijeme šerifa je prošlo, film je za tebe završio, vrni se doma.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Newbie - Siječanj 01, 2011, 11:19:20 prijepodne
U nekim situacijama, steta je da je vrijeme serifa i njihivih pomocnika proslo... dobro bi nam dosli.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Bilaj - Siječanj 03, 2011, 11:49:03 poslijepodne
e da se nadovežem na ono dali je ubijanje Udbe po svijetu bio terorizam ili antiterorizam.

Njemačka prijeti blokiranjem hrvatske ako ne izrući ili ne sudi udbaše koji su ubijali po njemačkoj:

http://www.vecernji.hr/kolumne/udba-blokira-put-eu-kolumna-234579 (http://www.vecernji.hr/kolumne/udba-blokira-put-eu-kolumna-234579)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Mile car - Siječanj 04, 2011, 12:13:55 prijepodne
To nije bio terorizam, terorizam je ono što je napravio Perica i Bušić. To je terorizam.
Nitko ne brani ovdje udbu ili ozni ili razne takve gluposti, ali moraš shvatit da su oni bili pobjednici i da pobjednici pišu povijest.
Luzeri poput Pavelića i njegove bježanijske pukovnije mislim da ne zaslužuju nimalo samilosti.
Uopće je morbidno uspoređivati Tita i Pavelića .
Prije svega Tito je jedini komunistički vođa koji je doveo lovu od marshalovog plana u svoju državu, jedini komunista kojeg su ameri gotivili zbog Staljina.
Evo ukratko rezime druga Tita i zašto ga poštujem:

- Tito je jedini komunista koji je živio u socijalističkoj državi.
- Tito je jedini komunista koji je živio kao kapitalista
- Vozio je najbolje aute
- Onda je imao svoju jahtu
- Shevio je najbolje komade (Sophia Loren)
- Pušio je najbolje cigare
- Imao je nekoliko desetaka vila
- Jedini je u jugi javno psovao ("majku Vam božju")
- Uvijek je sjedio u prvom redu
- I naravno uvijek u maršalskoj uniformi

A finale svega je da ga je narod volio, a rodbina mrzila, jer im nije ostavio ni zrno pogače.

Pa lik je ne car, ne kralj on je božanstvo.

Oživio bi ga 10 minuta da mi samo kaže recept.

Evo zašto su ga voljeli

Drug Tito - Zadnji Put (http://www.youtube.com/watch?v=l8ps5BjQjjI#)

Na njegovom sprovodu se došao pokloniti svijet
126 delegacija što predsjednika država ili vlada.
Ma kapa do poda majstore, bio si kurviš, pravio djecu po svijetu, uzeo si od raje (ali si i dao), otvorio si more radnih mjesta i dao si nam ono bitno, a to je bezbrižno djetinstvo, kad je došla mladost, a s njom su i došli "demokrati" i krenuo je belaj.
Pametnom dosta
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: amarkulin - Siječanj 04, 2011, 02:31:23 prijepodne
Kakvo je vrijeme došlo: jedan se divi Paveliću, a drugi Titu!?!  :o
A prije 15 let su svršavali na Francekove govore...  :-\
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Bilaj - Siječanj 04, 2011, 09:28:18 prijepodne
To nije bio terorizam, terorizam je ono što je napravio Perica i Bušić.

A što je to napravio Đuro Perica i Bruno Bušić da u bili teroristi?

Citat:
Ma kapa do poda majstore, bio si kurviš, pravio djecu po svijetu, uzeo si od raje (ali si i dao), otvorio si more radnih mjesta i dao si nam ono bitno, a to je bezbrižno djetinstvo, kad je došla mladost, a s njom su i došli "demokrati" i krenuo je belaj.
Čuj kako kome. Pročitaj kako je bilo ljudima koji su bili seljaci u vremenu od 1948 do 58. Po zakonu su trebali dati državi više pšenice nego što su uopće mogli prizvesti.

Gospodarski rast do 70tih se jako temeljio na užasnom ponašanju prema seljacima. No to se moglo donekle opravdati jer je ipak bio rast. Jednako tako tada nastaje velika depopulacija sela. Zbog neriješenih gospodarskih problema ljudi bježe van kao gasterbajteri.

ali ista ta jugoslavija od 1970 se počinje jako zaduživati i država počinje gospodarski propadati, što se najviše vidi u silnim redukcijama i nastašicama 80 godina i silnim devalvacijama monete.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Sledgehammer - Siječanj 04, 2011, 12:14:18 poslijepodne
... sad je jutro pa da se nadovežem na tvoju "kulturu" ...  sleđ, ljudi obično bježe i miču se od onog koji smrdi ... a smrad koji puštaš oko sebe je dovoljan da potjeraš sa foruma mnoge  ljudi koji nemaju isto mišljenje kao ti. Bio si drot i ostat ćeš, za drugo nisi. Tvoj mentalni sklop još uvije radi na leru, eventualno prva. Tvrdiš da si član Mense. Nisam upoznat da se tamo može doći preko veze ... da nisi i kod njih upao i počeo mahati šerifskom značkom ?

sleđ daj se skuliraj, vrijeme šerifa je prošlo, film je za tebe završio, vrni se doma.

Kao prvo, ti si počel vrijeđati (i to činiš i dalje!), a sada se praviš grbav i u čudu. Kak se ponašaš, takav si i odgovor dobil. Jer ak si ti obrazac kulture, inteligencije i svega ostalog pozitivnog - ja sam onda ponosan da nisam takav. Jer to bi i značilo da su kriteriji stvarno potišli u qrac.

Ja nikoga nisam poterao - a ak je netko otišel, nek je. Ja za nikim nisam žalio, a niti budem. I ja kada sam odlazio od bilo kuda, nisam se zamarao sa time da li netko žali zamnom. Svatko bira i sam sebi postavlja kriterije po kojima će se ravnati - što ne znači nužno da su ti kriteriji u redu, pa i ne znam zašto bih se ja po njima trebao ravnati.

I ne - u Mensu se ne dolazi prek veze, što je za tebe tužna vijest, jer znači da sam nećeš nikada biti niti blizu članstvu.

A kak veli Newbie - dok je šerifa, do tada bude i raja disciplinirana i u toru. Jer reda mora biti.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Sledgehammer - Siječanj 04, 2011, 12:18:40 poslijepodne
Kakvo je vrijeme došlo: jedan se divi Paveliću, a drugi Titu!?!  :o
A prije 15 let su svršavali na Francekove govore...  :-\

Hvala Bogu, ne spadam ni u prve, ni u druge, a sigurno niti u treće...  :) :) :)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Sledgehammer - Siječanj 04, 2011, 12:26:21 poslijepodne
Nitko ne brani ovdje udbu ili ozni ili razne takve gluposti, ali moraš shvatit da su oni bili pobjednici i da pobjednici pišu povijest.

To očito - u tvojoj svijesti - znači da je ta "povijest" automatski i istina??  ::) ::) ::)

Ako je to tebi u redu - onda si daleko od pametnog.

Prije svega Tito je jedini komunistički vođa koji je doveo lovu od marshalovog plana u svoju državu, jedini komunista kojeg su ameri gotivili zbog Staljina.

Da li bi on to isto dobio da je bio ratni gubitnik? Obzirom da aludiraš na njegove "sposobnosti"...

On nije bio komunistički vođa, jer je to utopijski sustav koji nigdje nije nikada postojao u praksi.

I kaj je to "gotiviti"? Ja ne znam sve srpske riječi...  >:D

otvorio si more radnih mjesta i dao si nam ono bitno, a to je bezbrižno djetinstvo, kad je došla mladost, a s njom su i došli "demokrati" i krenuo je belaj. Pametnom dosta

Dao ti je utopijska uvjerenja o vječnosti nekih stvari (iako ga je povijest na najbolji način razuvjerila!!), a budale su vjerovale u to jer nisu znale za pravo stanje stvari - za koje se i nije smjelo znati.

A "demokrati" su samo promijenili taj način rada iz "ne smije se znati" u "smije se znati". I tu je njihova krivica.

Pametnom dosta.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: koko-vg - Siječanj 04, 2011, 01:32:23 poslijepodne
sleđ ... citirat ću opet sam sebe:"daj se skuliraj, vrijeme šerifa je prošlo, film je za tebe završio, vrni se doma." svaki drugi komentar bio bi suvišan.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Sledgehammer - Siječanj 04, 2011, 04:17:26 poslijepodne
Daj ne dripaj bedastoće... kog buš ti i citiral osim samog sebe? Druge treba prvo razumjeti da bi ih citiral!

Kaj se ja imam skulirati, bez obzira kaj to znači i kak bi to trebalo zgledati... u svakom slučaju si odavno mogel naučiti da se ja ne mijenjam, pogotovo ne tu na forumu, jer nemam zakaj. Meni je ovak sasvim super. I nije baš da ne spavam zato kaj se to tebi ne sviđa...  >:D >:D >:D
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: koko-vg - Siječanj 04, 2011, 04:53:31 poslijepodne
... no comment ...
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: amarkulin - Siječanj 04, 2011, 05:22:42 poslijepodne
u svakom slučaju si odavno mogel naučiti da se ja ne mijenjam, pogotovo ne tu na forumu

Evo, sad je lijepo priznal ono kaj sam ja tvrdil od početka: on se nemre u jednoj poruci ponašati kao forumaš, a u drugoj kao moderator. To je tak. Kome se to ne sviđa, neka ga ne meće za moderatora.  ;)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Sledgehammer - Siječanj 04, 2011, 06:14:28 poslijepodne
Pa meni je to normalno - ja nisam dvolična osoba, kod mene uvijek znaš na čemu si.

Tak da, u prizmi svega toga, mislim da si ti zadnja osoba koja bi uopće smjela ikaj takvoga tvrditi, a još manje tak nekaj zamjerati... jer ni mene, ni mnoge druge, još ne pere Alzheimer...
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Mile car - Siječanj 04, 2011, 06:20:49 poslijepodne
I kaj je to "gotiviti"? Ja ne znam sve srpske riječi...  >:D

Laži, laži laži me, ti to radiš najbolje ;)

A što je to napravio Đuro Perica i Bruno Bušić da u bili teroristi?

Kaj bomba i avionu nije teroristički akt?
Kaj ranjeni policiajac nije teroristički akt?
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Sledgehammer - Siječanj 04, 2011, 06:24:02 poslijepodne
Možda tebi to je normalno, no meni nije. Nisam Srbin, nisam u Srbiji, a niti ne razumijem sve te nove riječi u hrvatskom, kamoli u srpskom... meni to ipak nije blisko kao tebi. Htio ti to ili ne.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Mile car - Siječanj 04, 2011, 06:26:02 poslijepodne
Pa što onda pitaš, ako znaš odgovore, fino ukucaš na google translate i dobiješ prijevod. Ako ti smeta ti nemoj čitati.
Ali ipak mislim da je tebi bliže nekgo meni, ma koliko god ti to teško palo ;)

Evo i sam si rekao da nisi srbin ali i da ne poznaješ nove hrvatske riječi, jednostavno čovjek dođe do zaključka da si ti pravi komunistički kadar, sad si puno veći u mojim očima, i tek sad razumijem zakaj imaš zvijezdu u avataru, je da ima pokoji krak viška ali ipak je zvijezda.
Ti si kralj
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: koko-vg - Siječanj 04, 2011, 06:30:38 poslijepodne
... što je milicioner odlučio da zarati sa svima oko sebe ? fakat je pretjerao ....
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Mile car - Siječanj 04, 2011, 06:38:20 poslijepodne
Sorry ali ja i Sladge imamo jedan korektan odnos i mislim da jedna polemika nemože uzdrmati naš korektan odnos.
Razmjena mišljenja desnice i ljevice ne znači nužno i mržnju, kao i "kubanje" na konto slenga.

Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Sledgehammer - Siječanj 04, 2011, 06:42:18 poslijepodne
Kaj bomba i avionu nije teroristički akt?

Je, naravno. Zato bombarder sa 30 tona bombi - nije nikakav terorizam.

Je li ukrasti ukradenu stvar od lopova - krađa?

Kaj ranjeni policiajac nije teroristički akt?

Je, npr. ja bih teroristom proglasio i Bobana, jer je milicajcu na poznatoj tekmi na Maksimiru stisnuo vritnjak, od kojega je ovaj ima LTO... jadan milicajac! Ranjen u dupe, jadan nije mogao normalno sjediti na zahodu mjesec dana... a sve zbog terora!
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Sledgehammer - Siječanj 04, 2011, 06:43:18 poslijepodne
... što je milicioner odlučio da zarati sa svima oko sebe ? fakat je pretjerao ....

Kaj ti je i tata na forumu? Daj mi njegov nick da pozdravim kolegu...
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 04, 2011, 11:44:02 poslijepodne

Citat:
Tito je u razdoblju nakon rata do raskola sa Staljinom ubio 147 svečenika, a i ubio Stepinca.
Koliko je Pavelić ubio rabina i prota? A i katoličke svećenike je ubijao koji su imali različito mišljenje.
Škoda je sakoga čoveka.
Broz je leta 1945., posle rata, posredno vubil 42 svečenike Hrvacke pravoslavne cirkve.

POUBIJANO SVEĆENSTVO HPC OD PARTIZANA 1945. GODINE
http://www.hrvatskipravoslavci.com/index.php?option=com_content&view=article&id=334:hrvatski-pravoslavni-sveenici-proglaeni-svetcima&catid=4:duhovnosti&Itemid=11 (http://www.hrvatskipravoslavci.com/index.php?option=com_content&view=article&id=334:hrvatski-pravoslavni-sveenici-proglaeni-svetcima&catid=4:duhovnosti&Itemid=11)

HRT1:
Vide(l)o: 1942 6 7 Osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve (07.06.1942.)
1942 6 7 Osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve (http://www.youtube.com/watch?v=UCMsZyK-OOM#)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 04, 2011, 11:57:14 poslijepodne

To nije bio terorizam, terorizam je ono što je napravio Perica i Bušić.

A što je to napravio Đuro Perica i Bruno Bušić da u bili teroristi?

Mile (tal.: care) peršone morti misliju na Zvonka Bušiča, rođenoga v Gorice (Hercegovina).

Brunu Bušiča vubil je član mili-tantne U(L.JU)DBE v Parizu
Na na nadgrobnoj ploči bili su uklesani Cesarićevi (Dobriša Cesarić) stihovi iz pjesme "Trubač sa Seine" na hrvatskom i francuskom jeziku:
    Ja, skoro prosjak, duh slobode širim,
    Pa ma i nemo na svom grobu svijeću,
    Ja neću, neću, neću da se smirim.
    Ko svježi vjetar u sparinu pirim,
    A kada umor svlada duše lijene,
    Na otpor trubim ja, trubač sa Seine!


Ibrica Jusic - Trubac sa Seine (Bruno Busic), 05:15

Ibrica Jusic - Trubac sa Seine (Bruno Busic) (http://www.youtube.com/watch?v=SMmLHBrpOhY#noexternalembed)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *  

Broz je 1928. v Zagrebu na tzv. bombaškomu procesu osuđen od suda za terorističku delatnost (5 let robije).
Ak se ne varam, tužitel je tum zgod(n)um bil Bakaričov otec.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 05, 2011, 12:11:23 prijepodne

Prije svega Tito je jedini komunistički vođa koji je doveo lovu od marshalovog plana u svoju državu.

Krivo.

Brozov (maršalov) klan je odbil Marshallov plan.
Po zakonu neproničnosti (R. Boškovičov ?) nemru v isto vreme na istomu mestu biti dva – maršala.
Vu tu dobu Broz ne štel zamazane kapitalističke peneze, a Marshallov plan tumačil je kak Trojanski kojn kapitalizma.

Zemle korisniki Marshallovoga plana:
Austrija, Belgija, Luksemburg, Danska , Francuska, Grčka, Island, Irska, Italija (z Trstom), Nizozemska, Norveška, Nemačka, Portugal, Švecka, Švicarska, Turska  Vujedijneno Kralevstvo
http://hr.wikipedia.org/wiki/Marshallov_plan (http://hr.wikipedia.org/wiki/Marshallov_plan)

 * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zake je kuna najsrečneši naziv za hrvacke peneze?
Za vreme NDH je bila kuna, a za vreme Tita se popevalo „Druže Tito, mi ti se kunemo (z kunami).


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Maršal - Druže Tito mi ti se Kunemo (live), 02:14

Maršal - Druže Tito mi ti se Kunemo (live) (http://www.youtube.com/watch?v=lroy3cFaPeM#)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 05, 2011, 12:37:10 prijepodne

Ma kapa do poda (L.K.: bravarski) majstore, …., otvorio si more radnih mjesta.

…. i specijalne cugov prema Nemačke.
Proleteri se jugo-zemli, vujedinite se. Zborno mesto – Zapadna Nemačka.
 
Privredna reforma z leta 1965. je predviđala vekšu konkurentnost, pak je postojal veliki višek radnikov. Odlazek v Nemačku je počel 1967., a okončan je več leta 1971. Depopulacija Juge (natprosečno Hrvacke) bila je velika.
Na priliku, leta 1971. samo v Nemačke bilo je 790 500 radnikov z Juge (od toga Hrvatov 308 295 iliti 38.3 % (vudel v stanovništvu 22.2 %)).
http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvati_u_Njema%C4%8Dkoj (http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvati_u_Njema%C4%8Dkoj)


Krsto Papic - Specijalni Vlakovi (1972) 01, 09:00

Krsto Papic - Specijalni Vlakovi (1972) 01 (http://www.youtube.com/watch?v=regRtUjoLoY#)

Krsto Papic - Specijalni Vlakovi (1972) 02, 05:20

Krsto Papic - Specijalni Vlakovi (1972) 02 (http://www.youtube.com/watch?v=ZeTip0GN7p8#)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 05, 2011, 01:01:12 prijepodne

Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Pojnemi slédi sveti Stjepan? (1/2)
 

PRONAĐEN TRANSKRIPT KOJI OTKRIVA KAKO SU NASTALI “ANTIFAŠISTI“


Diana Majhen   
Nedjelja, 10 Kolovoz 2008

IZ TAJNE BILJEŽNICE U(L.JU)DBAŠA POKAJNIKA

Došli smo u posjed kopije transkripta spontanog dogovora koji se dogodio u Moskvi, 22.lipnja 1941. godine, u samom Kremlju. Iako je nemoguće provjeriti autentičnost ovog transkripta koji pokazuje da su "antifašizam" kreirali Staljin, Tito i Molotov nakon što je Hitler napao Sovjetski savez, kasnija povijesna zbivanja ukazuju da postoji ogromna vjerojatnost da je sve istina. U stvari, istina nije istina, istina je ono što piše u transkriptima, zar ne? Ako je istina da je Tuđman dijelio BiH, o čemu govore "svjedoci", mada povijesna zbivanja ukazuju da je upravo Hrvatska spasila BiH, onda je ovo istina 1000%.

Moskva, 22. lipnja 1941. Sunčano jutro, tek pokoji oblak. Centar Moskve, Kremlj. Najveća prostorija u Kremlju. Na podu parket od uralskog hrasta. Na sredini dvorane stol s pločom i figurama, za stolom sjede tri muškarca. Jedan u odori, s elegantnim brkovima. Drugi, mlađi, u civilu, s valovitom frizurom i priglupim izgledom lica. Treći, u civilu, bez jasnih vanjskih oznaka….

Staljin: Šah!

Molotov: Oprostite šefe, igrate mlin.

Staljin: Pa? Šah!

Molotov: Šefe, ovo je mlin, nema šaha u mlinu…

Staljin (prigiba se Molotovu i šapće): Tito je idiot, neće ništa skužiti, hehehehe

Molotov: Hehehehe

Tito: Hm, odličan potez…

Staljin: Hehehehe, jesam ti rekao, hehehehe

Molotov: Hehehe

(Bam! Bam! Jako lupanje po vratima)

Staljin: Tko je?

Glas iz hodnika: Ja sam.

Molotov: Bolje za tebe da je nešto važno, šef pobjeđuje u mli…u šahu, hehehehe

(Vrata se otvaraju, ulazi neki uzrujani i uplašeni tip)

Staljin: Volođa, jesi to ti?

Volođa: Ne, to je moj brat. Naravno da sam ja!

Staljin: Pa što je, što si se uzrujao?

Volođa: Pa, ne znam kako da kažem, znate…ovaj, Adolf nas je napao jučer.

Staljin: Koji Adolf?

Molotov: Koji Adolf, što brljaš?

Volođa: Pa onaj iz Njemačke, Hitler. Napao nas je jučer s gomilom vojnika, tenkova i aviona, probili su se par stotina kilometara u Sovjetski Savez, naši gubici se broje u desetinama tisuća…

Staljin: Hehehe

Molotov: Hehehehe

Volođa: Ne zezam se.

Staljin: Hehehe, duhovito.

Molotov: Volođa, tovariš Staljin se prije dva dana čuo s Adolfom i dogovarali su se da zajedno napadnu Britaniju.

Volođa: Ljudi, ne zajebavam se, počeo je rat, pola vojske nam je uništeno!

Staljin: Postaješ naporan, vrijeđaš mi najboljeg prijatelja!

(u dvoranu ulaze trojica u odorama…)

Molotov: Što vi generali nemate pametnijeg posla, što nas gnjavite?

Jedan general: Pametnijeg posla? Pa napadnuti smo, uništene su nam sve zapadne armije!

Staljin: Štoooooooooooooo? Pa što se dogodilo?

Volođa: Pa sve sam vam rekao! Njemačka nas je jučer napala golemim snagama i probila se nekoliko stotina kilometara u naše područje, uništava sve pred sobom!

Drugi general: Istina je!

Staljin (uzrujano): Ne vjerujem, sve ću vas strijeljati! Nazovite Berlin odmah!

(Molotov prilazi telefonu i okreće brojčanik…)

Molotov: Molotov ovdje, trebao bih Ribentroppa…Ah, ti si, bok. Kako si?

Ribbentrop (s druge strane linije): krčččč… šššššššš… krččč… zzzzz… šššššš

Molotov (glasno): Pa zašto??????

Staljin: Što je što, je bilo???

Molotov (govori u slušalicu): Izdajico, bili smo prijatelji!

Ribbentrop (s druge strane linije): krčččč… šššššššš… krččč… zzzzz… šššššš

(Molotov bijesno poklapa slušalicu)

Staljin: Hoćeš mi reći što je bilo???

Molotov (utučeno): Istina je, šmrc…

Staljin: Štooooooooooo???? Pa zašto???

Molotov (kroz plač): Kaže Joachim da smo komunjare i da nas treba zgaziti, šmrc.

Staljin: Još ne mogu vjerovati… gamad nacistička.

Molotov: Da… a tako smo dobro surađivali…

Staljin: Točno. Komunisti i nacisti su prirodni saveznici, u nama kuca isto srce…

Molotov: Da. Mi smo dva prsta iste ruke. Zajedno smo mogli pokoriti cijeli svijet.

Staljin: Točno. Kad se samo sjetim kako smo zajedno napali Poljsku 1939…

Molotov: Eh, to su bila vremena! Adolf sa zapada, mi s istoka, a Britanci i Francuzi gledaju.

Staljin: Zgazili smo skupa Poljake za 3 tjedna!

Molotov: A tek Litva, Letonija, Estonija lani! Da nije bilo Hitlera, nikad ih ne bi uspjeli osvojiti!

Staljin: Pa Finska… još od Turaka nitko nije uspio u svega par godina pokoriti pola Europe kao Hitler i ja zajedno!

Tito: Pa Španjolska…

Molotov: Kakva Španjolska sad?

Tito: Pa i tamo smo Hitler i mi zajedno ratovali…

Staljin: Ti si idiot, to je bilo prije, kad smo bili na suprotnim stranama, prije našeg dogovora s Hitlerom 1939! Ali to nitko ne smije znati!

Tito: A?

Molotov: B!

Tito: Ne razumijem, pa zar nije Hitler naš saveznik oduvijek?

Staljin (bijesno): Naravno da jest, oduvijek! Ono što je bilo prije se nikad nije dogodilo! Nikad mi komunisti nismo ratovali protiv fašista u Španjolskoj 1936.,
ratovali smo zajedno s njima!

Molotov: Hm, šefe, od danas vrijedi druga povijesna istina….

Staljin: Zašto?

Molotov: Pa napali su nas jučer!

Staljin: Oh, da… hm, moramo napisati novu povijesnu istinu. Imaš kakvu ideju?

Molotov: Pa, recimo ovako. Dakle, ovo je nova povijesna istina. Mi komunisti nismo nikad surađivali s nacistima. Nikad nismo skupa dijelili Poljsku, nikad nismo napali Finsku, nikad nismo osvojili Litvu, Letoniju, Estoniju, oduvijek smo mrzili sve naciste! Nikad nismo s njima 1939. postigli Sporazum o nenapadanju! U biti, mi smo oduvijek bili toliko protiv fašista da se trebamo nazivati antifašistima!

Staljin: Odlično! Dakle, mi smo od danas antifašisti i trebamo zgaziti fašiste!

Tito: Odlično, dakle od danas smo antifašisti? Što ćemo s Jugoslavijom?

Staljin: Što, što ćemo? Pa što se tamo događa?

Tito: Ništa, sve je u redu.

Staljin: Mi smo osvojili Jugoslaviju?

Tito: Da, mi i Hitler zajedno, prije 2 mjeseca.

Staljin: A tko je drži danas?

Tito: Pa Nijemci veći dio, onda Talijani, pa Bugari, Mađari…

Staljin: Pa to su sve Hitlerovi igrači! A što držimo mi?

Tito: Tko mi?

Staljin: Pa komunisti, tvoja Partija, što ona radi?

Tito: A što bi radila, pa ono što ste vi rekli da se radi! Ništa. Trebali smo spriječiti Britance da sruše vladu Cvetković-Maček koja je pristupila Trojnom paktu još u ožujku, nismo uspjeli, onda su Britanci srušili Vladu, pa smo ih skupa s Nijemcima, Talijanima i ostalima napali. Kralj je pobjegao u London. Naš saveznik Hitler je sa svojim satelitima podijelio zemlju, sjetite se kako smo bili zadovoljni događajima.

Staljin: Pa jeste ubili kojeg Nijemca? Jeste zapalili koju štalu? Jeste digli koju prugu u zrak?

Tito: A zašto bi to radili, kad smo saveznici???

Staljin: Odmah dižite ustanak! Hitler nam više nije saveznik, izbacite ga iz Jugoslavije!

Tito: Ustanak, ustanak, lako je to reći… kako ćemo objasniti komunistima da moramo ratovati protiv Hitlera koji nam je dvije godine bio najvjerniji saveznik!?

Molotov: Što nas briga! Izmisite nešto, recite da su nacisti postali grozni, da je nacizam zločinačka ideologija, recite da smo mi oduvijek bili antifašisti, pobijte par seljaka, popalite par sela i recite da su to napravile ustaše! Okrenite narod!

Tito: Dobro, to neće biti problem, tako i tako Srbi ne mogu smisliti što je stvorena nezavisna Hrvatska, to će biti detonator.

Staljin: Odlično. Dižite ustanak već danas! Nađite par komunista, pokupite ih iz birtija, ako treba izmislite ih! Odvedite ih negdje u šumu i proglasite ih antifašističkim borcima!

Tito: Ok, šefe!
Molotov: A što ćemo poslije?

Staljin: Kad poslije?

Molotov: Pa poslije rata. Ljudi će pamtiti da smo mi surađivali s fašistima, da smo skupa s njima osvajali i ubijali i pljačkali po Europi.

Staljin: Spriječi to! Zapali sve knjige, sve novine, pobij sve koji kažu da smo surađivali s Hitlerom. Učini kao da se to nikad nije ni dogodilo. Tito, ti isto.

Tito: Ok, šefe!

Molotov: A što ćemo kad propadnemo?

Staljin: Tko kad propadnemo?

Molotov: Pa mi, komunizam. Nećemo moći varati i ubijati vlastiti narod vječno. Kad tad ćemo propasti.

Staljin: Kad predviđaš da će propasti komunizam?

Molotov: Pa, negdje krajem 20. stoljeća, ne prije.

Staljin: Pa to je dosta brzo! Jebiga, razradi i taj plan! Prije nego što se počne ljuljati komunizam, ubaci naše igrače u protivnički tabor, neka svjedoče istinu da smo mi oduvijek bili antifašisti! Tito, ti isto.

Tito: Ok, šefe!

Molotov: Trebalo bi odmah pripremiti ljude za to…

Staljin: Točno. Odmah.

Molotov: Do pada komunizma ima svega 50 godina. Dakle, trebaju nam mladi ljudi koji će za 50 godina biti u naponu zrelosti, da ih ubacimo u demokrate koji će i nakon pada komunizma pričati da smo mi komunisti oduvijek bili antifašisti i da smo oduvijek bili protiv Hitlera.

Staljin: Ok, mi ćemo srediti do kod sebe. Muči me Jugoslavija. Tito, iimaš ti koga u planu za Jugoslaviju?

Tito: Možda imam. Ima u Orahovici jedan mali, zovu ga cigo. Crn je ko ugljen, ima nisko čelo, glup ko top, ali laže bolje od Pinokia.

Staljin: Odlično, daj tog malog iz Orahovice. Kad padne komunizam, neka postane disident, dovedite ga na vlast u Jugoslaviji, hoću da stalno laže da smo mi oduvijek bili antifašisti, i da smo se mi komunisti digli protiv nacista, a ne oni protiv nas. Ne želim da se gasi niti jednu sekundu! Neka ide po tribinama, po svim skupovima, po svim proslavama, neka stalno ponavlja da smo mi antifašisti i da smo oduvijek bili protiv Hitlera!

Tito: Ok, šefe!

 
http://www.hrvatskauljudba.hr/politika/prona-en-transkript-koji-otkriva-kako-su-nastali-antifas.html (http://www.hrvatskauljudba.hr/politika/prona-en-transkript-koji-otkriva-kako-su-nastali-antifas.html)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 05, 2011, 01:07:46 prijepodne


Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Pojnemi slédi sveti Stjepan?    (2/2)
 

More li Štef (Stipe) Mesič biti blaženik, Mesija, a neče klečati (kak na priliku Willy Brandt)?

(Fata je Fata, al dvaput je dvaput)

"U Drugom svjetskom ratu, vidite, Hrvati su dva puta pobijedili i mi nemamo razloga se nikom ispričavati. Ovo što skroz traže od Hrvata - ajde idite kleknuti u Jasenovac, kleknite ovdje... Mi nemamo pred kim šta klečati! Mi smo dva puta pobijedili, a svi drugi samo jednom. Mi smo pobijedili 10. travnja kad su nam Sile osovine priznale Hrvatsku državu i pobijedili smo jer smo se našli poslije rata, opet s pobjednicima, za pobjedničkim stolom".

Vide(l)o:
Stipe Mesic velica NDH, 01:27
Stipe Mesic velica NDH (http://www.youtube.com/watch?v=jLaIDT8FZHw#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Mesić: " Ustaše su željele hrvatsku državu "
Gostujući na jednom skupu u Novoj Gradišci, Stjepan Mesić, između ostaloga govorio je i o ustaškom pokretu. Na pitanje domaćina, « je li istina kako nosi bradu da se ne vidi tetovirano slovo « U «,  Mesić je  poprilično jasno rekao:
« … Gostujući na jednom predavanju u Beogradu, neka dama me pitala, jesam li si ja u Staroj Gradišci dao tetovirati slovu « U «, na bradi, ja sam rekao da ne volim tetovaže, pa prema tome nemam ni slovo « U «, ali sam isto tako rekao kako su i Ustaše bili oni koji su željeli hrvatsku državu,  u jednom trenutku su je ostvarili, ali je ona nažalost nestala u vihoru Drugog svjetskog rata. Hrvati nisu pristupili silama Osovine radi fašizma, već su željeli iskoristiti povijesnu priliku kako bi stvorili svoju državu. A da je bilo zločina, bilo je, bio je rat i SVI su činili zločine.
Onda imate li vi na grudima slovu « U «, pita ona mene, a ja sam joj rekao, to ćete morati sami pogledati…» - rekao je Stjepan Mesić dok se dvoranom prolomio pljesak odobravanja uz gromoglasan smijeh.


Vide(l)o:
MESIC PONOVNO USTASA, 01:51
MESIC PONOVNO USTASA (http://www.youtube.com/watch?v=qO-7R3zmWUs#)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 05, 2011, 01:14:35 prijepodne

Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Pojnemi slédi sveti Mâček?

NDH i horvacki jal(taizem)
Maček ne štel ratnu opciju. Zato je pristupil Trojnomu paktu, ter i nakon vojnoga puča od 27.03.1941. otišel v Beograd v vojnu vladu.
„Dok se veliki tuku – mali pod stol!. Nabu ishod (sveckoga) rata ovisil o tomu jel buju prevladali ustaši ili partizani.
(„Pre buju do Hrve došli Ameri, nek Rusi z Volge, mislil je Maček, inače vuveren vu pobedu Saveznikov“).
http://www.forumgorica.com/povijest/do-je-veksi-blazenik-broz-ili-pavelic/msg26812/#msg26812 (http://www.forumgorica.com/povijest/do-je-veksi-blazenik-broz-ili-pavelic/msg26812/#msg26812)


Maček post portam - Ante ante portas
(iliti: Kak Maček prepušča vlast Paveliču)



U ovom slučaju to bi izgledalo ovako, a u Vama g. Akademiče vidim osobu sposobnu to izvesti:

 
1.      General Simović 27. ožujka 1941. godine preuzima vlast u Jugoslaviji. Traži od Mačeka da uđe u njegovu vladu. On pristaje na „seljačke“ ministre. Sam je uzdržan, da bi ipak na kraju prihvatio. Sve se događa samo u tjedan dana, do 6. travnja 1941. godine.
2.    Vladko Maček, koji se je uporno i uspješno borio za vlast u hrvatskom dijelu Jugoslavije, sve od smrti Stjepana Radića, pa do 6. travnja 1941. godine, koji je „slomio“ čak i kneza Pavla, sad odjednom u četiri dana stubokom mijenja mišljenje. Više ga vlast ne zanima, njega koji je bio tipičan napadač u jugoslavenskoj društvenoj igri. Šipak! Ne bismo trebali biti oni koji trebaju to veslo posisati.
3.    Vladko Maček je učinio nešto drugo. „Ratnu vladu“ prepustio je Dr. Anti Paveliću i ustašama, kojih jedva da je u to vrijeme bilo u Hrvatskoj, pristajući da se „Banovina Hrvatska“ preimenuje u „Nezavisnu Državu Hrvatsku“. Mačeka ionako, kao konačni cilj, nikako nije mogla zadovoljiti nekakva „banovina“, nego samo „Kraljevina Hrvatska“. (Zagorci su govorili: „Mi smo za republiku, ali ak' bu Maček kral.“) No, kako rekoh društvene igre nemaju strogih pravila, pa se u njima lako preračunati. Očito, dogodilo se to na kraju i Vladku Mačeku.

 
Po meni, između 6. travnja 1941. godine (možda već i 5. ravnja – s obzirom na Pavelićeva priopćenja) i 10. travnja 1941. godine („neslužbeni“) događaji su tekli ovako:

 
U „seljačkom“ stožeru:

 
•        Maček – „Pristao sam.“
•        Ostali – „Na što?“
•        Maček – „Pavelić će biti predsjednik ratne vlade, a država će se, umjeto BH zvati NDH. To je dobro za osamostaljenje Hrvatske od Srbije, a HSS ne će biti odveć izložen ratnim zbivanjima.“
•        Ostali – „A naša dugogodišnja borba?“
•        Maček – „Ne brinite, pobijedit ćemo na izborima. Uzmite samo za usporedbu seljačku zaštitu (140.000 ljudi) i ustaški pokret (250 ljudi). Ništa ne brinite. Osim toga, i Slavko je s nama, stari domobran.“

 
U ustaškom stanu:

 
•        Pavelić – „Pristao je. Bit ću državni poglavar. Preuzet ćemo sve oružane snage. Slavko Kvaternik proglasit će NDH. Nema njihove BH.“
•        Ostali – „A oni? U zapećku. Dok mi budemo krvarili oni će se pripremati za izbore. Kad prođe gusto preuzet će vlast.“
•        Pavelić – „Kad mi uzmemo vlast u svoje ruke, ne ćemo se dati iz sedla. Osim toga, proglasit ću Slavka Kvaternika vojskovođom (maršalom). On će s tim biti zadovoljan. Vodit će vojnicu – za nas. Ne zaboravi da je on bio austro-ugarski časnik.“

 
Bio je, 100 %, i treći razgovor: Naime, Slavko Kvaternik nije bio nikakav „tutlek“. Uskoro ću u potvrdu takva gledanja na portalu www.hravtskauljudba.hr (http://www.hravtskauljudba.hr) objaviti članak (lokalnog) povjesničara Vladimira Kapuna na temu „dva Kvaternika iz Međimurja.“ 
 
Sad smo na imanju Vladka Mačka:
 
•        Maček – „Bog Slavek. Sedni si. Buš nekaj popil?“
•        Kvaternik – „Se razme. Sami smo?“
•        Maček – „Kak i uvek.“
•        Kvaternik – „Se bude kak smo se spominali.“
•        Maček – „Javljaj se. Skrivečki, ha, ha, ha.“
•        Kvaternik – „Ha, ha, ha.“
•        Maček – „Pazi se.“
•        Kvaternik – „Bog.“
•        Maček – „Bog.“

 
Za ove razgovore, pouzdano, je znao Andrija Hebrang. Odatle Federalna Država Hrvatska. Sigurno je znao i Josip Broz Tito (uostalom na tome je otkrio Hebranga), pa i ban Ivan Subašić. Vjerujem da su to znali također Dr. Franjo Tuđman i Slobodan Milošević.

 
Mi smo dosad bili izvan te društvene igre. Mislim, da tako više ne će ići..

 
Srdačan pozdrav

 
dr. sc. Tomislav Dragun


Zvir:
http://www.hrvatskipolitickiuznici.hr/povijest/pri-a-o-dru-tvenim-igra-ima-pi-e-akademik-mirko-vi-8.html (http://www.hrvatskipolitickiuznici.hr/povijest/pri-a-o-dru-tvenim-igra-ima-pi-e-akademik-mirko-vi-8.html)


 * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Povijesna zbivanja 1928- 1941, 04:14

Povijesna zbivanja 1928- 1941 (http://www.youtube.com/watch?v=ldsXpbijFwI#)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 05, 2011, 01:22:56 prijepodne

Tuđe nećemo, svoje ne damo,
(osim slogana: „Tuđe nećemo, svoje ne damo“) -

Tito kral Mačkov slogan.  



Stih "nećemo tuđeg svojeg nedamo" sročio je Vladko Maček u beogradskom zatvoru Glavinjači 1933.
Pjesma "Seljaci Hrvati!" objavljena je u knjizi "Vođa govori", 1936.


Seljaci Hrvati!

"Bog nam je otac, zemlja nam mati,
Hrvatska naša zemljica sveta,
Jer smo oduvjek seljaci Hrvati,
Dok bude vijeka, dok bude svijeta.
Zavičaj žarko ljubimo svoj,
Pjevajmo gromki naš: Oj!

Zemljica naša ona nas hrani,
Vraća nam našu seljačku muku,
Pak kad po teškom plugu i brani,
S čela i naših žuljavih ruku,
Krupan k'o zrnje pada nam znoj,
Pjevajmo gromki naš: Oj!

Biserje naše, božja je rosa,
Što no se jutrom ljeska u travi,
Zlato je klasje, srebro je kosa,
Bijela na časnoj staračkoj glavi.
Bogu tek opstanak hvalimo svoj,
Pjevajmo gromki naš: Oj!

Borbu za pravo, vjekove duge,
Nikad ne klonuv voditi znamo,
Nećemo biti ničije sluge,
Nećemo tuđeg, svojeg nedamo.
Pa kad za pravo svršimo boj,
Orit će gromki naš: Oj!"


Vide(l)o:
Tuđe nećemo, svoje ne damo, 01:47
Tuđe nećemo, svoje ne damo (http://www.youtube.com/watch?v=G0klFot0IdY#)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 22, 2011, 11:37:35 poslijepodne


Glede svetonâzora Vladimira Nazora
JE LI I POGLAVNIK JAHAO NA ČELU KOLONE?


Vésnik, 16. listopada 2003. / Stajališča
 
Vladimir Nazor ustaša ili partizan:
nepotpisana oda Poglavniku u dnevniku »Hrvatski narod«

Nepotpisana oda Poglavniku objavljena u Hrvatskom narodu 1944.
Je li Nazorov cjelokupni životni opus visoke razine i je li Nazor kao umjetnik (pjesnik i književnik) zadužio hrvatsku baštinu, to je bitno. Manje je važno kakav je bio njegov (istinski) svjetonazor u političkom smislu. Moje je osobno uvjerenje da je Nazor bio u duši veliki rodoljub, premda nekada iz pragmatičkih razloga, to svoje hrvatsko domoljublje nije iskazivao. To potvrđuju njegova djela (ima li uopće bolje pjesme od »Zvonimirove lađe«?)... Neka ga svojataju i ustaše i partizani, a i svi Hrvati koji nisu ni jedno niti drugo. Bitno je da je Nazor velik literarni stvaratelj. Isto vrijedi i za Augustinčića (koji je izradio izvanrednu bistu Poglavnika i kip Tita)


DARKO SAGRAK

Imao sam sreću da ove nedjelje na »sajmu starina« na Britanskom trgu u Zagrebu nađem primjerak Hrvatskoga naroda, vodećeg ustaškog dnevnika u NDH s nadnevkom od 14. lipnja 1944. Za tim brojem tragali su mnogi (bezuspješno) dugo vremena. On nedostaje čak i u ono malo knjižnica koje uopće imaju komplete tog ustaškog dnevnika.
Naime, već dugo se u hrvatskoj kulturnoj javnosti »šuška« da je Nazor spjevao odu Poglavniku. Nu, osim nagađanja, nitko nije uspio pružiti uvjerljive i vjerodostojne dokaze. Istina, zagrebački dramski glumac Ljudevit Galic, koji je od 1942. do 1944. djelovao u Banjoj Luci, ali je povremeno dolazio gostovati i u Zagreb, pričao je jednom zgodom dr. Nedjeljku Mihanoviću (odličnom poznavatelju Vladimira Nazora i uredniku njegovih izabranih djela), da je jednom prigodom u Zagrebu na književnoj večeri u Radničkoj komori (današnjem Radničkom domu) u Zagrebu recitirao Nazorovu pjesmu »Poglavniku«. Kako je prošlo mnogo godina, on je tekst zaboravio, a nije se mogao sjetiti odakle je potjecao tekst.

Nepotpisana pjesma

Kada sam kod kuće pažljivo proučio taj svečani broj Hrvatskoga naroda, uvjerio sam se da imam u posjedu baš taj rijedak primjerak, koji nedostaje u mnogim kompletima. Ubrzo mi je bilo jasno - zašto! U sredini novina, na tzv. duplerici, bio je veliki članak pod naslovom »Opjevani poglavnik«. Autor je bio Vinko Nikolić (i sâm autor zapažene ode »Poglavniku«.
Smisao toga jubilarnog članka u povodu Antunova, imendana poglavara NDH dr. Ante Pavelića, bio je da se objave najbolje pjesme posvećene Poglavniku. Odmah mi je upala u oči nepotpisana pjesma pod naslovom »Poglavnik«. Odmah sam shvatio da bi to mogla biti tražena Nazorova pjesma. Jer koji bi to jaki razlog mogao biti da autor u tom svečanom broju ne potpiše svoju pjesmu?
Nametao se jedini logički zaključak da je autor Vladimir Nazor, koji je u međuvremenu bio već više od godinu dana (kidnapiran?) u partizanima. Ostavimo sada po strani spekulacije o (ne)dobrovoljnom Nazorovu odlasku u partizane i pokušajmo dokazati da je baš ta pjesma proistekla iz pera slavnoga književnika, koji je hrvatsku poeziju zadužio velebnom knjigom pjesama »Hrvatski kraljevi«. Ona sama za sebe demantira sve one koji Nazoru pokušavaju osporiti njegovo hrvatstvo, što je ovih dana središnji događaj u hrvatskom kulturnom životu (u povodu otkrivanja njegove biste u Plaškom).
Očito je da bi ustaškom režimu bilo vrlo neprilično staviti pod tu (među šest objavljenih) prigodničarsku pjesmu potpis velikog pjesnika, koji je već dulje bio u partizanima. S druge strane, pjesma je bila takvoga umjetničkog dometa, da se glavni urednik ipak odlučio objaviti je, makar i nepotpisanu.

Oda Poglavniku kao »Titov Naprijed!«

Mene pak pjesma je odmah podsjetila na »Titov - Naprijed!«, koju sam više puta recitirao na »dobrovoljnim« radim akcijama kao član Dramske sekcije RKUD »Ognjen Prica«. Obje pjesme imaju isti ritam, vrlo sličan izričaj, slične riječi. Osobne zamjenice »Mu«, »Ga«, »On« u jednoj su i drugoj pisane prvim velikim slovom. Već na prvi pogled, oda Poglavniku djeluje kao »kroki« kasnije napisanoj pjesmi »Titov - Naprijed!«
Ta se moja raščlamba možda neće svidjeti niti onima koji Nazora štuju ni onima koji su ga u Plaškom pokušali obezvrijediti. No moje je mišljenje da je i u Hrvatskoj već (napokon!) došlo vrijeme kada se moramo osloboditi »agitpropovskog« razmišljanja o hrvatskoj (kulturnoj) povijesti. Četrdeset pet godina morali smo živjeti prema diktatu političkih komesara, koji su hrvatsku povijest krojili prema odlukama komiteta, a ne na temelju stvarnih događanja i znanstvenoj (a ne dogmatskoj) povjesnici. A u tom slučaju bitno je li Nazorov cjelokupni životni opus visoke razine i je li Nazor kao umjetnik (pjesnik i književnik) zadužio hrvatsku baštinu. Manje je važno kakav je bio njegov (istinski) svjetonazor u političkom smislu.

Velik rodoljub

Moje je osobno uvjerenje da je Nazor bio u duši veliki rodoljub, premda nekada iz pragmatičkih razloga, to svoje hrvatsko domoljublje nije iskazivao. To potvrđuju njegova djela (ima li uopće bolje pjesme od »Zvonimirove lađe«?).
Prema tome, neka ga svojataju i ustaše i partizani, a i svi Hrvati koji nisu ni jedno niti drugo. Bitno je da je Nazor velik literarni stvaratelj. Isto vrijedi i za Augustinčića (koji je izradio izvanrednu bistu Poglavnika i kip Tita). Drugi svjetski rat bio je strašan, a NDH je bio na vjetrometini sukoba interesa velikih sila. Mnogi su (najprije) u njoj, a poslije u partizanima (Ivan Goran Kovačić, Vladimir Nazor, mnogi glumci, skladatelji, slikari, itd.), ili u inozemstvu (Meštrović, Kljaković) ostvarivali svoja najbolja djela. Nijedan od njih nije danas manje vrijedan, jer je služio najprije jednoj državi, pa onda drugoj, koja se tek stvarala.
Vrednuje li danas uopće itko njemačke i talijanske umjetnike, znanstvenike, gospodarstvenike itd. po tome jesu li služili Hitleru i Mussoliniju? Uostalom, na prste bi se moglo nabrojiti one koji im nisu služili! Ipak, svi su oni ušli u kulturnu (i inu) baštinu tih naroda.
Nikome ni u tim zemljama (niti u svijetu) ne pada na pamet da o tome razmišlja.

Drugi kriteriji

Za nas Hrvate ipak - još - vrijede drugi kriteriji. Dok su prema svima svjetskim kriterijima oslobodilački ratovi svetinja svakog naroda, hrvatski Domovinski rat neki proglašavaju prljavim i neki njegovi vođe (narodni heroji) pribijaju se na stup srama i osuđuju zajedno s agresorom - prema istim kriterijima.
Velika Britanija glavna je prepreka našem ulasku u Europsku uniju, premda u toj istoj zemlji još nitko nije odgovarao za smrt oko sto tisuća Hrvata poslije predaje zarobljenika partizanskim egzekutorima nakon događanja u Bleiburgu u svibnju 1945. Grijehovi Drugoga svjetskog rata ispaštaju se, vjerojatno, još jedino u Hrvatskoj. Isto će biti »pro futuro« i s Domovinskim ratom. Nemojmo se zavaravati, ako se general Gotovina i preda (ili uhvati!), naći će se novi krivci, jer Hrvati moraju biti »dežurni krivci«. Tako je i s našim umjetnicima.
Čini se da je mnogima manje važno je li Vladimir Nazor (ili npr. Mile Budak, Milan Begović i dr.) velik književnik i pjesnik, ili je po svome svjetonazoru bio domoljubni Hrvat, kojemu se prema dnevnopolitičkim potrebama mogu »prilijepiti« i razne etikete, dakako, većinom bez pokrića, odnosno prema »agitpropovskom« kriteriju - kako jednom reče Milovan Đilas: »Hrvatska mora platiti, da bi Jugoslavija mogla živjeti!«


Autor je magistar znanosti, nakladnik je i publicist iz Zagreba.

Zvir:
pdf: http://www.vjesnik.hr/pdf/2003/10/16/13A13.PDF (http://www.vjesnik.hr/pdf/2003/10/16/13A13.PDF)
html: http://www.vjesnik.hr/html/2003/10/16/Clanak.asp?r=sta&c=2 (http://www.vjesnik.hr/html/2003/10/16/Clanak.asp?r=sta&c=2)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

Vénec, broj 365, 28. veljače 2008.

Vlatko Pavletić

Fantomska pjesma

Stručna bi ekspertiza mogla eventualno ustanoviti da su elementi prozodije pripisivi Nazoru, ali nitko ne bi mogao dokazati da je sadržaj uistinu ponikao iz Nazorove inspiracije i opčinjenosti poglavnikom Antom Pavelićem


Darko Sagrak je u »Vjesniku« (listopad 2003) objavio članak u kojem tvrdi da je u »Hrvatskom narodu« 14. lipnja 1944. Vinko Nikolić na duplerici objavio članak »Opjevani Poglavnik« ilustriravši ga s nekoliko pjesama. Nikolić je i sam autor ode Poglavniku, a u tom članku je objavio i jednu nepotpisanu pjesmu Poglavnik. Sagrak tvrdi da je autor Nazor, a da je pjesma ostala nepotpisana jer je u to doba već Nazor bio u partizanima, a da je uistinu Nazorova, svjedoče i formalne osebujnosti stihova.
Nekoliko dana nakon toga oborio se na ovu tvrdnju Ivo Horvat, isto tako bez dokaza. Njemu nikako nije jasno da je to ikako mogao napisati Nazor! A bjelodano mu mora biti znano da je Poglavnika npr. portretirao onaj isti kiparski majstor Augustinčić koji je autor najboljeg Titovog kiparskog portreta i usto Titov miljenik.

Poglavnik

Nad starim dvorom usred glavnog grada
ko plamen vječnog svietla stieg vihori;
u dvoru, blied od neprekidnog rada:
Poglavnik bdije, jer narod se bori.

I premda svu noć, ko uklete sjene,
more Ga brige mnogih podanika,
ipak Mu bdienjem izmučene sjene
sa smieškom prime stranog poslanika.

Ko dobra majka često prigne čelo
nad uzglavljima ranjenih junakâ;
ko brižan otac izlazi u selo
vidjeti poljske radove seljakâ.

A ipak nikad nitko ne će znati:
sa koliko se boraca On bori,
od kolikih Mu boli srdce pati
i kolikom Mu snagom duša gori!

Tek će budućnost, što će vedra teći,
znati, što bješe činio i htio,
a poviest naša s ponosom će reći:
Naš Poglavnik je velik vladar bio!

Stručna bi ekspertiza mogla eventualno ustanoviti da su elementi prozodije pripisivi Nazoru, ali nitko ne bi mogao dokazati da je sadržaj uistinu ponikao iz Nazorove inspiracije i opčinjenosti poglavnikom Antom Pavelićem.

Prigodom jednog od čestih sastanaka s prijateljem Dubravkom Jelčićem, kad smo uz profesionalne probleme uređivanja biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti razmatrali i događaje i ličnosti iz naše prošlosti i suvremenosti, pokazao sam mu svoj zapisak sačinjen na temelju jednog članka, zapravo teze, odnosno nedokazane tvrdnje Darka Sagraka o eventualnom Nazorovu autorstvu pjesme o Poglavniku. Zbog usmeno prepričane pretpostavke da je izbor pjesama za »Hrvatski narod« sastavio Vinko Nikolić, upitao sam akademika Jelčića je li o tome razgovarao s Vinkom Nikolićem, s kojim je bio često u prijateljskom razjašnjavanju mnogih pitanja iz razdoblja o kojem je u domovini najviše znao upravo on. Pomislio sam da ga je zasigurno pitao i o tajni autorstva pjesme o Poglavniku, no Jelčić mi je odgovorio da je o tome pokušavao doznati punu, pravu istinu, ali da s Nikolićem o tome nije razgovarao. Budući da mi je Jelčić ispričao što je sve činio i kako je tragao za odgonetkom te tajne koja je i njega mučila, zamolio sam ga da mi o tome napiše vjerodostojno svjedočanstvo, s obzirom na to da se sve odvijalo na način primjereniji krimiću nego znanstvenoj zavrzlami. Utoliko više, što neuspjeh u rješenju zagonetke nije katarzičan, pa radoznalcima i nakon svega ostaje dovoljno štofa za razmišljanje i izmišljanje mogućih raspletnih rješenja.

Uostalom, evo tog Jelčićeva teksta napisanog isključivo na moju zamolbu, kao dometak mojoj nedoumici u svezi s tajnom koja možda nikada i ne će biti do kraja rasvijetljena. Zato je vjerojatno Jelčić i naslovio svoj tekst Fantomska pjesma Vladimira Nazora.


Nâstavek na sledečomu listu.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 22, 2011, 11:38:33 poslijepodne

Nâstavek z prethodnoga lista:


Dubravko Jelčić

Fantomska pjesma

Ne znam kad sam prvi put čuo, a ne znam više ni tko mi je to prvi rekao, da je Vladimir Nazor prije svoga odlaska u partizane napisao pjesmu Anti Paveliću. Nisam se tada posebno bavio Nazorom i toj informaciji nisam tada poklonio veću pozornost. Ni političke implikacije te informacije nisu me posebno zagrijale da se pozabavim istraživanjem istinitosti te tvrdnje. Tek negdje oko 1974–1975, kad sam surađivao u redigiranju kritičkog izdanja Nazorovih Sabranih djela koja su kasnije izašla u nakladi Akademije (1977), suočio sam se ponovno s tim pitanjem, ali sada u okviru svoje profesionalne dužnosti i obveze. Naime, u nizu njegovih Sabranih djela priređivao sam knjigu Pjesme V., u koju su uvrštene njegove zbirke i već zaokruženi ciklusi tiskani u razdoblju od 1930. do 1942. To su zbirke Istarski gradovi (1930), Deseterci (1930), Pjesme o bratu Gavanu i o seki Siromaštini (1931), Topuske elegije (1933) i Knjiga pjesama (1942), te ciklusi Zagrebački soneti (»Hrvatska revija« 1939) i Posljednja žetva (iz knjige Rime i ritmovi, 1949), ali i sve Nazorove pjesme, nastale od 1892. do 1942, koje su ostale u periodici, izvan svih njegovih zbirki, kao i pjesme iz posthume. U tu pretposljednju ili posljednju skupinu pripadala bi i ta pjesma, koja je navodno postojala, ali je nije bilo ni u jednoj njegovoj zbirci. Počeo sam tragati za tom pjesmom, prelistavajući cjelokupnu našu periodiku 1941–1942, ali toj pjesmi ni traga. Bio sam već i digao ruke od traženja, i zacijelo je više ne bih ni tražio da nisam jednoga dana sreo profesora Jonkea. Pitao me što radim, a ja mu kažem da uređujem Nazorove pjesme za njegova sabrana djela, a na njegovim usnama zalepršao je onaj njegov toliko karakteristični, pomalo i podrugljiv osmijeh:
»A hoćete li«, pitao me, »objaviti i onu njegovu pjesmu Poglavniku?«
»Morao bih je najprije pronaći«, odgovorio sam mu, a on će odmah:
»Naći ćete je u ‘Hrvatskoj reviji’«.
Nisam mu se usudio reći da sam već pregledao »Hrvatsku reviju«, i ne samo nju, ali da je nigdje nisam našao. Možda sam je u trenutku neopreznosti previdio, pobojao sam se, pa mu dakako zahvalih na informaciji i gotovo iz istih stopa odmaglih na Marulićev trg, u ono prekrasno secesionističko zdanje, i naručih ponovno »Hrvatsku reviju« 1941, 1942, a za svaki slučaj još i 1943. Znao sam, da pjesmu i ako je nađem ne mogu uvrstiti u knjigu, ali sam već zamislio prvu rečenicu svojih uredničkih napomena. Glasila bi: »U ovaj svezak ušle su sve Nazorove pjesme iz tih i tih zbirki i sve njegove pjesme koje nisu bile uvrštene ni u jednu njegovu zbirku, osim jedne.« Uživajući već potiho u intrigantnosti te rečenice, listao sam časopis polako, list po list, ali te pjesme u njemu, dakako, ni sada nisam našao. Pomislio sam: stotine ruku prelistavale su ove komplete, a ta je pjesma možda bila umetnuta u neki broj kao posebni dodatak, pa je logično da je sada nema.
Iz Sveučilišne knjižnice svratih svojoj sestrični, profesorici latinskoga i hrvatskoga jezika, udatoj za nekad poznatog zagrebačkog odvjetnika dr. Antu Pavlovića, koja je također stanovala na Marulićevu trgu, i ispričam joj svoje nedoumice.
»Eno ti tamo u vitrini, u predsoblju, komplet ‘Hrvatske revije’, nitko to drugi nikada nije imao u ruci, sve što je u njemu ikada bilo to je u njemu i sada.«
Odmah se latih posla. Svi su brojevi bili na mjestu, neki su bili i duplicirani, pa su oni drugi (»dupli«) primjerci bili još nerazrezani, ali pjesme ni tu nije bilo.
Sad se iznenadila i moja sestrična Emica. »Pjesma postoji, negdje mora biti, ja se sjećam da smo je 1942. čitali, a i nedavno mi je Anto, kad sam išla u školu i rekla mu da ću taj dan predavati o Nazoru, smijući se dobacio: ‘A hoćeš li im, đacima, pročitati i pjesmu Paveliću?’«
Nema sumnje, mislio sam, pjesma postoji, već dva pouzdana svjedoka imam, ali pjesme još uvijek nigdje nema. Barem je nema ondje, gdje bi po logici stvari morala biti.
Možda koji tjedan kasnije, možda koji mjesec, boravio je u Zagrebu Alija Nametak. Kao uvijek kad bi on doputovao iz Sarajeva, sastali smo se u Gradskoj kavani. Razgovor o svemu i svačemu naveo ga je u trenutku da ponovi i on isto ono Jonkeovo pitanje, što sada radim. I kad sam mu rekao što i Jonkeu, i dodao kako već danima uzaludno tragam za Nazorovom pjesmom Anti Paveliću, reče Alija kao iz topa:
»Ne sjećam se gdje je bila objavljena, ali imam je ja kod kuće, poslat ću vam je.«
Prošlo osam dana od njegova povratka u Sarajevo, prošla i dva, pošiljke Alijine nema i ja ga jedne večeri nazovem.
»Ne mogu je naći!«, reče mi. »Ubih se tražeći, ali ne znam što je to, nema je pa nema!«
Već sam i po treći put odlučio da ne gubim uzalud vrijeme i da na to više ne mislim, kad sam jednoga dana zastao na ulici u duljem razgovoru s redateljem i glumcem Ljudevitom Galicem. Ne sjećam se više kako je razgovor došao i na tu pjesmu, a Lujo mi reče mrtvo-hladno, kao da je to nekakva najobičnija, općepoznata stvar:
»Ja sam tu pjesmu recitirao u Radničkoj komori, na Antunovo 1942, a drugi dan sam otišao u partizane.«
To je ipak bilo malo previše, a da bih i nadalje mogao ostati nezainteresiran i zanemariti tajnu ove pjesme. Razmišljajući što dalje, sjetio sam se kako mi je u čitaonici za periodiku Sveučilišne knjižnice, šezdesetih godina, kad sam u nekoliko navrata tražio »Književni tjednik« 1942, pa ga nikada nisam dobio s različitim objašnjenjima (»Nije na mjestu«, »U službenoj upotrebi«, »Za sada nedostupno« i sl.) gđa Maca Kučina, koja je radila u toj čitaonici, u povjerenju rekla jednoga dana: »Nemojte to ni tražiti, to je još 1945. poslano Nazoru na njegovo traženje i nikada se više nije vratilo.« Nije li u tom listu, što ga je izdavao HBZ, tiskana i ta pjesma? Nekoliko brojeva tog lista imao sam u ruci, našli su se u ostavštini Tina Ujevića, ali komplet nisam vidio i možda se zaista tajna krije u objašnjenju gđe Kučine? Ako je tamo tiskana, a ta vjerojatnost je postojala tim prije što je Nazor zaista bio suradnik toga lista, u njemu je objavio pjesmu Svršetak i dva članka o Zoraniću, Nazor je imao puno razloga da taj list ukloni iz biblioteke. Sumnju je povećavala i činjenica, da taj list nisam našao ni u jednoj biblioteci u Hrvatskoj, u kojoj sam taj list tražio.
Puno kasnije, zapravo tek nedavno, ipak sam uspio pronaći jedan komplet »Književnog tjednika« u privatnom posjedu i pregledao ga vrlo pozorno. Suvišno je reći, da nisam našao spornu Nazorovu pjesmu. A da sam je i našao, za moje uredničke dužnosti i planove bilo bi prekasno.
Tada su već bila odavno izašla Nazorova djela, i »moja« V. knjiga Nazorovih pjesama među njima, bez te pjesme i dakako bez one rečenice u mojim napomenama. Ali tajna te pjesme je ostala neriješena i nadalje. Žao mi je, što o njoj nisam nikada razgovarao s Vinkom Nikolićem. Godinama smo se sastajali, od njegova povratka u Hrvatsku pa do njegove nagle smrti, sprijateljili smo se i razgovarali, kadikad i svakodnevno, o mnogim temama koje su nas zanimale, ali o eventualnoj Nazorovoj pjesmi Paveliću eto nismo. Nismo o njoj govorili ni poslije Nikolićeva članka u njegovoj »Hrvatskoj reviji« (1996, br. 3–4), gdje je – reagirajući na neke vrlo grube antinazorovske invektive koje su se tih dana čule od nekih zastupnika u Saboru – napisao doslovce: »Ne ulazeći u Nazorov ‘krimen’, znam da ne postoji nikakva Nazorova pjesma Anti Paveliću. […] Ja bih za nju trebao znati, jer sam za vrijeme NDH uredio antologiju rodoljubnog pjesništva Hrvatska domovina, a također i rodoljubnih prigodnica Lovori (1943), a takve pjesme nigdje nema. Tamo, u Lovorima, Nazorova je prigodna pjesma Poruka pjesnicima, koja je uperena protiv Talijana u Dalmaciji, gdje Nazor poručuje pjesnicima: Budimo barbari / Al budimo svoji. Ovu prigodnu pjesmu, napisanu u vrijeme NDH, neki ‘pamte’ [!] kao pjesmu Paveliću.« Nismo ni tada, rekoh, razgovarali o tome, ali tu temu nismo izbjegli namjerno, ni ja, a siguran sam ni on. Jednostavno, izmaklo nam je, nismo se toga sjetili. A s obzirom na sve, ni ta činjenica nije baš sasvim nezanimljiva.
Ali je »tajna« Nazorove pjesme, poslije toga Nikolićeva članka, vjerojatno, barem što se mene tiče, riješena zauvijek. Ili možda ipak nije?


Zvir:
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac365.nsf/AllWebDocs/Fantomska_pjesma (http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac365.nsf/AllWebDocs/Fantomska_pjesma)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

Vénec, broj 367, 27. ožujka 2008.

Fantomska pjesma
JE LI I POGLAVNIK JAHAO NA ČELU KOLONE?


Moderni politički common sense dodjeljuje Paveliću negativnu ocjenu iz niza pojedinačnih i dvaju načelnih razloga: bio je totalitaran političar i vazal naci-fašističke osovine. Nazor je pak o političkim temama cijeli svoj život razmišljao na način da bi Paveliću grijeh totalitarizma možda i bio oprostio

Nastavek:
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac367.nsf/AllWebDocs/JE_LI_I_POGLAVNIK_JAHAO_NA_CELU_KOLONE_ (http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac367.nsf/AllWebDocs/JE_LI_I_POGLAVNIK_JAHAO_NA_CELU_KOLONE_)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

Vladimir Nazor
TITOV "NAPRIJED
 

Drug Tito jaše na čelu kolone
Uz usku stazu planinsku.
Visoko,
Na vrhu, led. Krš, blato naokolo.
Dolje, u klancu, mutan potok šumi.
Oblaci tmasti vuku se po nebu,
A pramen, magle kao div se diže
Iz šume jela, bukvi i omorika.
- On jaše, sve to ne vidi, ne čuje.
------------------------------------------
Kamo ga miso prenjela? U kom
Svijetu živi? Od čega je bora
Na čelu i grč oko tvrdih usta?
Al; najednom je stao: trgnuo se.
Avet je pred njim. Sva je od blata
smrznuta,
Od snijega i mraza. Stoji, studen širi
I veli:
"Kud češ drzniče? Ja vladam
u toj planini. Okreni se, gledaj
Te jadne momke, koje ovud vodiš.
Oni su, bosi, bijedno ljudsko meso.
Nevoljna krv, što moj je dah smrzava,
Kamo ih vodiš u patnju i u smrt?
Kipove od leda napravit ću od vas.
I stajat ćete, kruti, nepomični,
U tami noćnoj i u svijetlu danjem
Na ovim gorskim stazama, znamenje
Velje mi moći, ljudima opomena
Da čovjek nesmije preko nekih granica.
Okreni se i vrati u nizine,
Da kosti griješ kod ognjišta svoga,
Pokoran i tih; - najveći je zakon
Čovječji: živjet, ma i kako bilo!"

To avet reče, on očima bljesne
I vatru prospe iz plamenih zjenica;
Ošinu konja i neman pregazi,
Pa viknu s visa:
"Naprijed"


Titov naprijed, 08:33
Titov naprijed (http://www.youtube.com/watch?v=5_Av0_4SGyA#)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 22, 2011, 11:43:18 poslijepodne
Drug Tito i zdrug Ante (Pavelića)


Đusti su đusti (tal. gusti = vukusi)

Antun AUGUSTI(nčičov)


Gustešě sě spomijně bista Ante Paveliča teru jě sklesal Antun Augustinčičov.

Sim jě pak:
'Portret Poglavnika' koji je izradio Antun Augustincic - prije rata Njemacke i SSSR-a.
http://www.dragovoljac.com/index.php?option=com_content&view=article&id=5347:vladimir-nazor-ustaa-ili-partizan&catid=29:arhiv&Itemid=20 (http://www.dragovoljac.com/index.php?option=com_content&view=article&id=5347:vladimir-nazor-ustaa-ili-partizan&catid=29:arhiv&Itemid=20)



Alen Vitasović - Gušti su gušti SPOT!!, 03:21

Alen Vitasović - Gušti su gušti SPOT!! (http://www.youtube.com/watch?v=6LvYEwj5370#ws)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 22, 2011, 11:58:02 poslijepodne
(PO ILI) PAD ITALIJE **


Tirajne Taljanov z Istre posle 2. sveckoga rata


Pot kraj i mam posle drugoga sveckoga rata politički su se radi Istre (i Zadra) pokefali taljanski i jugo-komunisti, compagni i drugovi.
Jeni i drugi šteli su da ti kraju ostanu/pripadnu nijovem državam.

Ak su jugo-komunisti bili protiv taljanske anti-fašistov, onda su titoisti zapraf bili anti-anti-fašisti iliti fašisti (rekli bi zlobniki).

I prema popisu pučanstva z leta 1910. Taljani su bili daleko prevladavajuče stanovništvo obalnoga dela Istre
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Istria_census_1910.PNG (http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Istria_census_1910.PNG)  
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:MORLACCHI.QUARNARO.jpg (http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:MORLACCHI.QUARNARO.jpg)

Broz  se pobrinul da Taljani masovno zbrišu z Istre v Italiju. Nema dvojbe da su tomu doprinele i fojbe.
Fojbe su kraške* jame v tere su itane žrtve.

* Dolce vita (slatki život) alla Josip (Broz i) Kraš ---- > svit(alian)s

Ekonomska nesigurnost, etnička mržnja i međunarodni politički kontekst koji je naposljetku doveo do Željezne zavjese rezultirao je s približno 350,000 ljudi, većinom Talijana, koji su izabrali napustiti regiju (Kwikipedija: Istarski egzodus).


Zapraf, Broz je bil vizionar tur(opol)izma. Ne mislil nike loše, nek samo osigurati turističke postele i plaže:

Što je više kreveta i plaži, ti si nama druže Tito draži.


Pjesme o Drugu Titu - Sto je vise kleveta i lazi, 02:37

Pjesme o Drugu Titu - Sto je vise kleveta i lazi (http://www.youtube.com/watch?v=9Elm9XVVg3I#)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *    

Poznateši esuli (optanti) :
Na popisu su osobe koje su radile na drugim mjestima tijekom rata te se također smatraju prognanicima zbog imovine koja im je konfiscirana pod komunističkom diktaturom Josipa Broza. Među slavne poslijeratne prognanike s teritorija spadaju:

Alida Valli, glumica
Laura Antonelli, glumica
Mario Andretti, vozač utrka
Sergio Endrigo, pjevač
Nino Benvenuti, boksač: tri puta svjetski profesionalni prvak i osvajač olimpijskog zlata
Orlando Sirola, teniski igrač
Ottavio Missoni, stilist
Lidia Bastianich, kuharica
Abdon Pamich, svjetski prvak i osvajač olimpijskog zlata u brzom hodanju
Agostino Straulino, mornar: četiri puta svjetski prvak i osvajač olimpijskog zlata
Leo Valiani, političar i novinar
Enzo Bettiza, pripovjedač, novinar i političar
Fulvio Tomizza, pisac
Valentino Zeichen, pjesnik i pisac  
(Kwikipedija: Istarski egzodus).


Kud plovi ovaj brod koji ljude odnosi?
I da li itko zna što more sprema?
Kud vodi ovaj put kojim smo krenuli?
Od svega samo znam: povratka nema!
Sergio Endrigo - Kud plovi ovaj brod (1970), 03:26

Sergio Endrigo - Kud plovi ovaj brod (1970) (http://www.youtube.com/watch?v=HY0BtjYI0ls#)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *    

** Lordan Zafranovic - Pad Italije (01).avi, 09:00

Lordan Zafranovic - Pad Italije (01).avi (http://www.youtube.com/watch?v=1CF3-zVlkWw#)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Bilaj - Veljača 10, 2011, 03:34:07 poslijepodne
Joj ja ovo stvarno ne vjerujem.
Znalo se da Mesić favorizira partizane i komuniste ali brate misli ovo mu je stvarno neumjesno:

http://www.24sata.hr/politika/mesic-na-bleiburgu-nije-bilo-zlocina-tamo-je-bila-pobuna-209193 (http://www.24sata.hr/politika/mesic-na-bleiburgu-nije-bilo-zlocina-tamo-je-bila-pobuna-209193)

"Upitan je li na Bleiburgu bilo zločina Mesić je izjavio kako zločina tamo nije bilo.

- Tamo je bila jedna pobuna, poginulo je nešto manje ljudi. Na Križnom putu je vjerojatno bilo zločina, ali ove brojke se napuhavaju i od toga nema ništa - ustvrdio je Mesić.

- Tko to zna tko je u tim jamama. Treba istražiti i krivnju individualizirati, ne optužiti NOB i proglasiti ga komunizmom i zločinom - upozorava Mesić."
__________________________________________

Ovo je strašno i zbog ovakvog govora stvarno ne zaslužuje poštovanje od nikoga.
Pogotovo kada se to famozno govori da individualizira se krivnja- a takav zločin na Bleiburngu i nakon toga po cijeloj dužini križnog puta je em organiziran em namjerno napravljen kako bi se terorizirala cijela zemlja te što je najvažnije nije bilo uopće bitno tko je tamo bio jer ovo ubijanje je bilo prvenstveno poruka da se komunistički režim učvrsti na vlasti a to se najučinkovitije provodi ovakvim terorom.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Bilaj - Veljača 10, 2011, 10:21:44 poslijepodne
Uff dobar je komentar danas na HRT-u rekao čovijek zašto je grozan komunistički sustav.
Uglavnom kaže zločini nisu napravljeni samo zato da komunisti se učvrste na vlasti. Strašno. A mesić i dalje lupa - nitko ne shava samo on razumije da su komunisti svetci. Uff...

http://rnz.hrt.hr/view_file.php?dat_id=47337&view=y (http://rnz.hrt.hr/view_file.php?dat_id=47337&view=y)

ali znate kaj mene najviše smeta. Ex partizani ne žele ni trunku priznati da je počinjen i jedan jedini zločin te se rukama i nogama bore protiv samo toga da se kaže da je bilo ohoho poginulih. Ionkao nitko neće nikada biti ni osuđen.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: koko-vg - Veljača 11, 2011, 06:42:56 prijepodne
... pun mi je kufer ovih predizbornih prebrojavanja mrtvih ... U ovom trenutku ima puno više drugih i važnijih problema koji muće ovaj narod, ali oni  (ZNA SE koji) hoće ostati na vlasti ... "... a Vlasta je bogata, i Vlasta te časti ..."
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Bilaj - Veljača 11, 2011, 09:35:57 prijepodne
Koji vrag onda mesić lupa sa svojim bitkama iz 41.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: koko-vg - Veljača 11, 2011, 10:00:00 prijepodne
 ... polupal si je lončiće ...
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Bilaj - Veljača 13, 2011, 09:32:01 prijepodne
koji je vrag ovo?

"Upozorava kako moraju odgovarati oni koji su pobili žrtve, nevine, poput 40 djevojčica, u dobi od 15 do 17 godina, koje su partizani pokupili i pobili u Mraclinu kod Zagreba, samo zato što su djevojčice bile članice Ustaške mladeži."

http://www.vecernji.hr/vijesti/cicak-manolica-bulata-hersaka-boljkovca-odmah-staviti-pritvor-clanak-251894 (http://www.vecernji.hr/vijesti/cicak-manolica-bulata-hersaka-boljkovca-odmah-staviti-pritvor-clanak-251894)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: kuntakinte - Veljača 13, 2011, 10:50:47 prijepodne
Ak imaš više informacije moremo otpreti novu temu.

"U nedjeljnom tiskanom izdanju Večernjeg lista ekskluzivno objavljujemo kartu masovnih grobnica u kojima su pronađeni ostaci žrtava komunizma stradalih potkraj Drugog svjetskog rata"

Jel do kupil denešne novine?
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: koko-vg - Veljača 13, 2011, 10:53:11 prijepodne
Banac je očito mjerodavan da optužuje i sudi, priča kao da je osobno svjedočio svim tim događajima, uživio se u priču ... a rođen je 1947 godine ...
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Bilaj - Veljača 13, 2011, 12:40:23 poslijepodne
Ak imaš više informacije moremo otpreti novu temu.

Nemam pojama. Ovo provi put čujem. Ja sam mislio da je rat zaobišao turopolje (osim samog preokreta.)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Bilaj - Veljača 13, 2011, 01:12:47 poslijepodne
po netu nalazim samo jedan te isti komentar:

 U Kurilovečkoj šumi, uz selo Okuje kod Mraclina, općina Velika Gorica, ljeta 1945. likvidirano je nekoliko desetaka djevojaka (starih između 14 i 16 godina), pripadnica Ustaške mladeži. Moguće je da ima onih koji misle da su i one zaslužile smrt bez suda i obrane.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: kuntakinte - Veljača 13, 2011, 04:54:08 poslijepodne
Ja sam mislio da je rat zaobišao turopolje (osim samog preokreta.)

A,bome ni.
Ostatki ustaške snage ("križari") partizanski su delovali na brege još i 1946. (Lovro Panižić,i negova grupa,,vubili su ga negde pri Gladovcu a žnem je sudeluval i kravarski pop Genc kaj je dobil 16 let robije.Zanimlivo da je navek v igre nekakov pop...),tu negde je rešena i grupa od Kostenjaka ze Strmca a tek 1950.,jel su se kesneše aktiverali,grupa Ferderber na Posavine.
Bilo je tu krvi do kolena,pogotovo da su došli 1942./43. Čerkezi kaj su cela sela popalili i povesili ljudi i ljudi bez razloga i suda.Vglavnom,nisu ni jeni ni drugi delali nikaj kaj nisu i prije samo kaj su se na kraju i posle rata prilike premenile.
Bil je jen ustaški agent z Male Mleke kaj se omuznul v Austriju ali je posle rata negda pod nerazjašnenemi okolnosti opal z trejtega kata...
Nisu partizani ostajali dužni ni svojem ni tuđem ni za vreme rata ni posle;onem kaj su nijove v selu prepovedali,one kaj su krali oružje kaj je išlo "v šumu" ni onem kaj su kontra nje delali.
Znam jen slučaj z Korduna,nis bil al sem čul z prve ruke,da su partizani strelili jenoga svega zato kaj je babe siže češel fkral.I za to se dobivalo metak.
Preskočil sem ustaški koncentracijski logor na Gorice...
I Cigane i Židove v Turoplu kaj je je skoro nestalo...

Preporučam knigu,ovo sem moral prečitati radi teme o erodromu Kurilovec,"Velika Gorica u NOB-u".
600 str. bruto,jako temeljita,jako "crvena" ali se da videti kaj se događalo tu do 1945.-to je pol knige.Druga polovica su kojekakove organizacije KPJ/H v ratu i posle.Ono kaj tam nemo našli je ovo kaj nas tu zanima;kaj je bilo posle "pada" Gorice.Ulaz NOV-a v Goricu je opisan most z jenum rečenicum,neodređeno,;kad su repovi okupatora na jednom kraju izlazili na drugom su prethodnice partizanov ulazile.Isto opčenito;jakše su se borbe vodile na linije nekakove ko obrane Zagreba,Mlaka-Odra,oni kaj su čuvali Savski most su pobegli "poslije dva šamara" i onda se malo više bavi z osvajanjem radijo stanice v Zagrebu i z tem da je Posavski odred Turopoljsko-posavskoga odreda (?) prvi zašel v Zagreb.

Negda sem prije čul da su se ljudi znali spominati da su negde na Brege bile potučene po ratu nekakove opatice- da i de neznam.Nisu se puno o tem spominali.

Samo znam z iskustva jeno;niš,il skoro niš,se ne događa slučajno.Treba bi pogledati z obadve strane a ne samo z jene.Nekak mi se čini da bi se most dosta toga našlo o poratnomu vremenu v cirkvene kniga.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: kuntakinte - Veljača 13, 2011, 04:55:45 poslijepodne
Banac je očito mjerodavan da optužuje i sudi, priča kao da je osobno svjedočio svim tim događajima, uživio se u priču ... a rođen je 1947 godine ... 

Je,sigurno su on,"Veliki kritičar",i Torica,"Državni stan",se videli i gledeli čez...*
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Bilaj - Veljača 13, 2011, 06:52:41 poslijepodne

A,bome ni.
Ostatki ustaške snage ("križari") partizanski su delovali na brege još i 1946. (Lovro Panižić,i negova grupa,,vubili su ga negde pri Gladovcu a žnem je sudeluval i kravarski pop Genc kaj je dobil 16 let robije.Zanimlivo da je navek v igre nekakov pop...),tu negde je rešena i grupa od Kostenjaka ze Strmca a tek 1950.,jel su se kesneše aktiverali,grupa Ferderber na Posavine.
Bilo je tu krvi do kolena,pogotovo da su došli 1942./43. Čerkezi kaj su cela sela popalili i povesili ljudi i ljudi bez razloga i suda.Vglavnom,nisu ni jeni ni drugi delali nikaj kaj nisu i prije samo kaj su se na kraju i posle rata prilike premenile.
Bil je jen ustaški agent z Male Mleke kaj se omuznul v Austriju ali je posle rata negda pod nerazjašnenemi okolnosti opal z trejtega kata...
Nisu partizani ostajali dužni ni svojem ni tuđem ni za vreme rata ni posle;onem kaj su nijove v selu prepovedali,one kaj su krali oružje kaj je išlo "v šumu" ni onem kaj su kontra nje delali.
Znam jen slučaj z Korduna,nis bil al sem čul z prve ruke,da su partizani strelili jenoga svega zato kaj je babe siže češel fkral.I za to se dobivalo metak.
Preskočil sem ustaški koncentracijski logor na Gorice...
I Cigane i Židove v Turoplu kaj je je skoro nestalo...

Preporučam knigu,ovo sem moral prečitati radi teme o erodromu Kurilovec,"Velika Gorica u NOB-u".
600 str. bruto,jako temeljita,jako "crvena" ali se da videti kaj se događalo tu do 1945.-to je pol knige.Druga polovica su kojekakove organizacije KPJ/H v ratu i posle.Ono kaj tam nemo našli je ovo kaj nas tu zanima;kaj je bilo posle "pada" Gorice.Ulaz NOV-a v Goricu je opisan most z jenum rečenicum,neodređeno,;kad su repovi okupatora na jednom kraju izlazili na drugom su prethodnice partizanov ulazile.Isto opčenito;jakše su se borbe vodile na linije nekakove ko obrane Zagreba,Mlaka-Odra,oni kaj su čuvali Savski most su pobegli "poslije dva šamara" i onda se malo više bavi z osvajanjem radijo stanice v Zagrebu i z tem da je Posavski odred Turopoljsko-posavskoga odreda (?) prvi zašel v Zagreb.

Negda sem prije čul da su se ljudi znali spominati da su negde na Brege bile potučene po ratu nekakove opatice- da i de neznam.Nisu se puno o tem spominali.

Samo znam z iskustva jeno;niš,il skoro niš,se ne događa slučajno.Treba bi pogledati z obadve strane a ne samo z jene.Nekak mi se čini da bi se most dosta toga našlo o poratnomu vremenu v cirkvene kniga.

Nemam pojma o ničem ovom. Sve kaj znam u gorici iz tog doba jest da je tam gdje je sada moja osnovna škola bil sajam :-)
I da je na mejstu današnje ultra ružne zgrade zagrebačke banke bil jedna jako lepa zgrada - bar se tak pričalo.

Edit da se ispraivm. Ja sam mislil da rata nije bilo u ovom dijelu turopolja oko Gorice ali izgleda da je ipak bilo. Za tam prema sistku navodno da je navek bilo pucanja i to fest.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: kuntakinte - Veljača 13, 2011, 07:55:09 poslijepodne
U Kurilovečkoj šumi, uz selo Okuje kod Mraclina, općina Velika Gorica, ljeta 1945. likvidirano je nekoliko desetaka djevojaka (starih između 14 i 16 godina), pripadnica Ustaške mladeži. Moguće je da ima onih koji misle da su i one zaslužile smrt bez suda i obrane.

Mislim da je () Cvetnić napisal knigu o Mraclinu il monografiju sela,tam bi most bilo kaj.Neznam kak dalko vremenski seže prema sim i tam.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: kuntakinte - Veljača 13, 2011, 07:55:54 poslijepodne
Jako uporište je bila pilana Turopolje,kesneše čak utvrđeno.Posle je Buševec dobil svoju zloglasnu posadu (tera se mejnala al je ostajala na slabem glasu) dok ju pred kraj rata nisu partizani "rešili".
Da su videli da nemreju rešiti KP i partizane onda su se ustaši oblačili v partizane (samo kape) i ubijali i pljačkali kam su došli da bi ove prve na slab glas dopelali.

Skoro od početka rata KP je imala svoje udarne grupe prinami;
-udarna grupa Bukevje,
-udarna grupa Ščitarjevo
-udarna grupa Čička Polana
-udarna grupe Velika Gorica i Ples
-udarna grupa velika Mlaka
-udarna grupa Mičevec
-udarna grupa Lomica
-udarna grupa Lukavec
-udarna grupa Gradići
-udarna grupa Guci
-udarna grupe Čakanec i Kozjača
-udarna grupa Kuče
-udarna grupa Vukovina - Gornje Podotočje
-udarna grupa Rakitovec
-udarna grupa Buševec
-udarna grupa Hrašče
-udarna grupa Mala Mlaka
-udarna grupa Čehi - Sveta Klara
Stalno je bilo "ogna".

Bil je formeran i vod "Kljuka" v istoimene šume z teroga je nastal TPO.

Ak te dobro razmem misliš na onu zgradu v "kluč" na samem čošku kaj su ju `70. i nektere vrušili.Zgrada POTa,"Turopolska gostiona" il tak nekaj.Ja je se sečam kak jako duge i imala je koše za smetje polukružne na zidu.
Semišče je najprvo bilo na Marvinskem trgu,(pa se posle zval Trg ,nečega,Slobode,V.I.Lenjina,il tak nekaj...),da je POT dobil ovlaštejne il dozvolu za održavajne sejma.Posle je plac preselen de su sad škole,neznam kak se sad podobno zoveju,prije su bile 10.lipanj i Antun Cvetković,tam de taksiji stoje još je zgrada vage il čuvara.Mislim,zgrada,..hiža,hižica...
E vidiš,to bi bila zanimliva informacija;da su plac preselili tu de ga des znamo i imamo,ak ga imamo.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: kuntakinte - Veljača 13, 2011, 08:59:34 poslijepodne
(http://img265.imageshack.us/img265/3843/image0279.th.jpg) (http://img265.imageshack.us/i/image0279.jpg/) (http://img522.imageshack.us/img522/3856/image0278.th.jpg) (http://img522.imageshack.us/i/image0278.jpg/)

Malo z kuntine arhive...  8)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Newbie - Veljača 14, 2011, 11:52:02 prijepodne
Skola, bivsa antun cvetkovic, narodni heroj... ko zna koliko je i taj nevinih poubijao... radjena je krajem 40 ili pocetkom 50 godina, onda je i sajam preseljen.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: kuntakinte - Veljača 14, 2011, 05:46:50 poslijepodne
Nema veze.Važno je da je `71 pobegel v Kanadu i tam delal za hrvacku stvar do `98 da je mrl.
Jel tak?
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Newbie - Veljača 15, 2011, 03:43:26 poslijepodne
Nema veze.Važno je da je `71 pobegel v Kanadu i tam delal za hrvacku stvar do `98 da je mrl.
Jel tak?
Da Kunta, kak sve znas:)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: kuntakinte - Travanj 24, 2011, 01:24:57 prijepodne
Likvidacijska mjesta na području grada Zagreba
...
17. Lipnica (šuma Radovanec) – 1945 – uhvaćeno 10 njemačkih vojnika i streljano
...
62. Velika Gorica – Lijevi Štefanki – od 1943 do lipnja 1945 – broj žrtava je 660. Likvidirani su civili i hrvatski vojnici;
63. Velika Gorica (na putu za Kravarsko) – Streljano 60 djevojaka iz ženskog internata u Preradovićevoj;
64. Velika Gorica (Hrašće Turopoljsko) – Broj žrtava nepoznat. Tu su likvidirani doveženi zarobljenici iz zagrebačkih zatvora;
65. Velika Gorica – Buševec (šuma Brezik) – 1945 – broj žrtava nepoznat. Streljani hrvatski vojnici i civili;
66. Velika Gorica – Dubranec (kod mjesta) – broj žrtava nepoznat;
67. Velika Gorica – Gudci (potok Peščenjak) – 1945 i 1946 – broj žrtava nepoznat. Na desnoj obali potoka kopane su jame u koje su bacali streljane zarobljenike;
68. Velika Gorica – Vukovina (Vukomeričke gorice) – broj žrtava je do 3000. Žrtve su pripadnici hrvatskog domobranstva
...
89. Kravarsko (šuma između Kravarskog i Gornjeg Lukavca) – svibanj i lipanj 1945 – Likvidirano je oko 5000 osoba i zakopano u masovnu grobnicu
...
93. Pisarovina – Lučelnica (kod mjesta) – likvidirano 45 civila Hrvata;
94. Pokupsko – Cerje Pokupsko (u šumi kraj kapele sv. Petra) – Nepoznat veći broj osoba likvidiran i bačen u jame koje se nalaze na više lokacija
...
http://hr-hr.facebook.com/topic.php?uid=110913322273539&topic=47 (http://hr-hr.facebook.com/topic.php?uid=110913322273539&topic=47)

A onda veli;
96. Preseka – Šelovec (šuma Popovec – Bjelovarec) – 05.do 08. 1945 – oko 30 njemačkih vojnika i Hrvata dočekani u zasjedi i pobijeni;
97. Rakovec (kod groblja) – svibanj 1945 – oko 20 njemačkih vojnika koji su poginuli u bitci ili likvidirani
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: koko-vg - Travanj 24, 2011, 06:55:11 prijepodne
Sretan Uskrs Kunta !

Raspravu o ovome nastavit ću nakon blagdana, u utorak ...
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 30, 2011, 10:49:41 poslijepodne
Ono ke su nacionalno-socijalistički (nacistički) rasni zakoni z Nürnberga iliti B(ub)reg Brega*) z leta 1935., to su, v određenomu obliku,  smernice za protunemačke krasne (crlene) zakone z Jajca (2. zasedajne AVNOJ-a, 29.11.1943.);  odgovarajuče formalne odluke AVNOJA donešene su 21.11.1944.

* Nürnberg, Nurenberg: od «Nieren-Berg» (ili pak «Nur ein Berg»)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

TITLER Z NAŠOGA S(T)OKAKA *


Vubijajne i tirajne Nemcov z Jugoslavije posle 2. sveckoga rata



Mam posle drugoga sveckoga rata politički su se radi južnoslavenske Nemcov pokefali ruski/istočnonemački i jugo-komunisti, tovariši/Genossen i drugovi.
Ni jeni ni drugi šteli jugoslavenske Nemce v svem državam/okupacijskem zonam.

Ak su jugo-komunisti bili protiv ruske/istočno-nemačke anti-fašistov, onda su titoisti zapraf bili anti-anti-fašisti iliti fašisti (rekli bi zlobniki).


Citat:
Nakon što je u kolovozu 1947. godine Vlada SSSR-a odbacila prijedlog Jugoslavije da se preostalih 110 000 jugoslavenskih Folksdojčera iseli u sovjetsku okupacijsku zonu Njemačke .......
http://www.forumgorica.com/povijest/dojce-vita-na-sla(n)venskomu-jugu/msg29312/#msg29312 (http://www.forumgorica.com/povijest/dojce-vita-na-sla(n)venskomu-jugu/msg29312/#msg29312)


* Hitler z našega sokaka (sadržaj filma):
http://www.filmski-programi.hr/baza_film.php?id=100 (http://www.filmski-programi.hr/baza_film.php?id=100)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Druga svetska vojna

Citat:
Godine 1944. je AVNOJ zaključio da njemačku manjinu, paušalno optuženu za suradnju s okupacijskim vlastima, treba izvlastiti. U jugoslavenskim je logorima umrlo 51.000 žena, djece i staraca od sveukupnih 64.000 njemačkih civilnih žrtava, a više od 40.000 njih registrirano je imenom i prezimenom. Logori bili su zapravo logori za likvidaciju, a bilo ih je ukupno osam, u Bačkoj: Bački Jarak, Gakovo i Kruševlje, u Hrvatskoj u Krndiji i Valpovu, u Banatu Knićanin i Molin i u Srijemu u Srijemskoj Mitrovici.

Prema popisu pučanstva iz 1931. u Jugoslaviji je živjelo 497.000 Nijemaca. Na popisu iz 1948. godine Nijemaca je svega 54.000.
Na području Hrvatske živjelo je 1948. godine samo 10.000 Nijemaca umjesto očekivanih 109.000 (prema procijenjenom prirastu) u odnosu na 99.000 iz 1931. godine.
Do 1961. taj se broj Nijemaca u Hrvatskoj smanjio na 4200 osoba. Egzodusom Nijemaca u Hrvatskoj je Evangelička crkva izgubila i većinu svojih vjernika. Zagrebački evangelički biskup Philipp Popp je 1945. godine bio optužen od komunističkih vlasti za kolaboraciju i pogubljen.


Zvir:
Kvi(slin)kipedija:
http://www.forumgorica.com/povijest/dojce-vita-na-sla(n)venskomu-jugu/msg29304/#msg29304 (http://www.forumgorica.com/povijest/dojce-vita-na-sla(n)venskomu-jugu/msg29304/#msg29304)  

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Salaš v malomu ritu (stradaš po maršalu Titu)

 
Citat:
..... na zasjedanju AVNOJA - Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije utvrđene su i smjernice za obespravljenje građana, njemačkog porijekla. Nakon tih smjernica, donesenih 29. 11. 1943, uslijedila je 21.11.1944. i formalna odluka AVNOJ-a o kolektivnom kažnjavanju svih Nijemaca. Oduzeta su im građanska prava i imovina. Bez sudskog procesa i utvrđivanja lične krivice ili odgovornosti su potomci Nijemaca, koji su u 18 stoljeću naseljavali  tadašnji jug Mađarske i carski Banat, proglašeni kolaboraterima i okupatorima. Oni, koji nisu na vrijeme pobjegli, ili koji nisu vjerovali da bi im se to moglo dogoditi, završili su u logorima za izglađivanje i uništavanje, nazvanim "civilni logori".

U periodu od studenog 1944. do ožujka 1948. nastalo je više takvih logora. Jedan od njih nalazio se u Rudolfsgnadu, odnosno Knićaninu u Banatu. To je danas dio grada Zrenjanina, nekadašnjeg Bečkereka". "Od 30.000 ljudi koji su se nalazili u tom logoru, 12.000 je umrlo od gladi, hladnoće, bolesti i nasilja.

Šta je još dogovoreno u Jajcu?
http://www.dw-world.de/dw/article/0,,3884865,00.html (http://www.dw-world.de/dw/article/0,,3884865,00.html)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ratstvo-nejedinstvo

Citat:
No kolaboracija jugoslavenskih Nijemaca ne razlikuje se od primjerice hrvatske, srpske, talijanske, mađarske, bugarske ili neke druge kolaboracije s okupatorom. U slučaju poslijeratne Jugoslavije, u državi koja se je prikazivala kao “zajednica ravnopravnih naroda”, kolektivnu kaznu za navodnu kolektivnu odgovornost i krivnju podnijeli su samo Nijemci.]  
http://www.forumgorica.com/povijest/dojce-vita-na-sla(n)venskomu-jugu/msg29316/#msg29316 (http://www.forumgorica.com/povijest/dojce-vita-na-sla(n)venskomu-jugu/msg29316/#msg29316)  
 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o: Salaš U Malom Ritu - originalna «muzika» , 4 min.

http://www.google.de/url?q=http://www.youtube.com/watch%3Fv%3DXUPlebVbgHM&sa=U&ei=5vHjTa2pLoWfOuLlldsG&ved=0CCMQtwIwAQ&usg=AFQjCNFhr-1FEP9nYny-gqaHHuw70o8_WA (http://www.google.de/url?q=http://www.youtube.com/watch%3Fv%3DXUPlebVbgHM&sa=U&ei=5vHjTa2pLoWfOuLlldsG&ved=0CCMQtwIwAQ&usg=AFQjCNFhr-1FEP9nYny-gqaHHuw70o8_WA)

Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Bilaj - Lipanj 30, 2011, 10:28:57 prijepodne
Naletio sam na ovaj članak vezano uz današnje antifašiste koji to zaista i nisu nego su čisti komunisti koji se skrivaju iza antifašističkog nazivlja.

Stoga prvo u spomen antifašističke borbe članak:

Citat:
Igor Grubić, multimedijalni umjetnik i udruga Documenta povodom dana antifašističke borbe 22. lipnja u 11.00 sati organiziraju akciju u Primorskoj 2, u Zagrebu, gdje stoji oštećena spomen ploča

Igor Grubić, multimedijalni umjetnik i udruga Documenta povodom dana antifašističke borbe 22. lipnja u 11.00 organiziraju akciju u Primorskoj 2, u Zagrebu, gdje stoji oštećena spomen ploča. "Želimo ukazati na činjenicu da je tijekom devedesetih u Hrvatskoj oštećeno, srušeno ili uklonjeno više od 3.000 antifašističkih spomenika. Za rušenja nitko nije odgovarao. Samo se iznimno i rijetko obnavljaju neki od spomenika. Tražimo sustavan pristup antifašističkoj spomeničkoj baštini i aktivan stav prema antifašističkom nasljeđu", stoji u priopćenju koji potpisuje Vesna Teršelič, voditeljica Documente.
http://www.h-alter.org/vijesti/pritisak-odozdo/obnovimo-antifasisticku-bastinu (http://www.h-alter.org/vijesti/pritisak-odozdo/obnovimo-antifasisticku-bastinu)


Dok Zvonimir Despot malo razlaže detaljnije navedeni događaj.
Citat:
O tome „antifašističkom“ pristupu govori i spomenuti prilog iz HTV-ova dnevnika od 22. lipnja 2011. U njegovu je središtu bila nadasve smjela akcija „multimedijskog umjetnika“ Igora Grubića. On je želio „hrvatsku javnost suočiti s bolnom činjenicom“, odnosno upozoriti na uništavanje kako ih je sam nazvao „antifašističkih spomenika“. Naš je junak zabrinuta lica pronašao jednu oštećenu spomen ploču koja, kako očito misli, pripada toj kategoriji. Ona se nalazi u zagrebačkoj Primorskoj ulici, a naš je junak tu nesretnu ploču patnicu prekrio „crnim florom“ (što se je na TV prijamnicima vidjelo kao crna vreća za smeće), da bi je nakon otkrivanja prekrio papirom na kojem je otisnut faksimil njezina izvornog izgleda. Njegovu je akciju, kao poklopac svakom takvom loncu, podržala poznata suočavateljica s prošlošću Vesna Teršelič. Bez dvojbe junački podvig, no pozorniji pogled na sadržaj natpisa pokazuje da ta ploča sa antifašizmom nema baš nikakve veze i da je povezana isključivo s poviješću nekadašnje Komunističke partije Jugoslavije.

Riječ je naime o ploči postavljenoj u spomen na osnivanje Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). To se je dogodilo 10. listopada 1919. u zgradi na kojoj je ploča postavljena. Da bi svima bilo jasno o čemu je riječ, iznad natpisa na ploči uklesana je komunistička zvijezda petokraka sa srpom i čekićem. Uz to je riječ o događaju koji se je dogodio puna dva desetljeća prije izbijanja Drugoga svjetskog rata. Te 1919. godine je fašizam bio tek u povojima i nije bio poznat ni u svim krajevima Italije, a kamoli izvan njezinih granica. Borbeni Fascio – Fascio di Combattimento osnovao je sa šačicom suradnika Benito Mussolini u Milanu potkraj ožujka te godine. Zbog svega toga vrli skojevci neko vrijeme nisu ni mogli biti antifašisti, no od početka su propovijedali potrebu provođenja komunističke revolucije kakva se je odvijala u Rusiji. Dostupni podaci pokazuju da su se Komunistička partija Jugoslavije i njezin prirepak SKOJ iskreno slagali s krvavim metodama (i zalagali se za njih) koje su Lenjin i njegovi suradnici koristili u obračunu sa svim neprijateljima „radničke klase“, što je u povijesti ostalo zapamćeno kao crveni teror. Prema tome ploča koju je u svojemu očitom neznanju suvremene povijesti multimedijski umjetnik Igor Grubić označio antifašističkom s antifašizmom nema veze, no njegov čin ukazuje na stanje svijesti mnogih koji u javnosti istupaju kao grlati antifašisti.
http://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/2011/06/29/dan-antifasisticke-borbe-u-hrvatskoj-tito-partija-staljin-armija-3 (http://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/2011/06/29/dan-antifasisticke-borbe-u-hrvatskoj-tito-partija-staljin-armija-3)

To je problem što se čisti komunizam pokriva sa plaštem antifašizma.

Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Bilaj - Prosinac 10, 2011, 11:27:34 prijepodne
evo još jednog natipsa zašto je komunizam bio zločinački totalitarni sustav:

www.vecernji.hr/vijesti/udba-mi-je-ubila-oca-pomajku-a-naredba-je-stigla-zagreba-clanak-354693 (http://www.vecernji.hr/vijesti/udba-mi-je-ubila-oca-pomajku-a-naredba-je-stigla-zagreba-clanak-354693)
Ovdije se radi u ubojstvu tuđmanove obitelij ali ovo je samo prikaz šprance zločina

Manolić: 1944. odlučeno o likvidaciji haesesovaca

Josip Manolić bio je susjed Franje Tuđmana i često su se znali susresti. Tuđman je tako u četvrtak 4. rujna 1986. zabilježio jedan od tih njihovih susreta, iz kojega je proizišla zanimljiva informacija:

“Na Iličkom trgu sretoh susjeda Jožu M. Odbio sam da idemo u krčmu na kavu. Dovezao me do kuće, ali smo ostali razgovarati u autu. O Stevi Krajačiću. Kakav bijaše i kakav odlazi… Potkraj 1944. dana je direktiva: sve istaknute HSS-ovce koji se nisu priklonili – ukloniti!! Tako je, što on zna, u Bjelovaru likvidiran zastupnik Ileković (??). Tko je dao direktivu? Politbiro Jugoslavije i Hrvatske. To je sigurno! Ali tko je donosio osobne odluke?! Bakarić? Krajačić? Neki skup? Za takve ljude kao što je bio moj otac – i to u travnju 1946. – sigurno na najvišoj razini: član ZAVNOH-a, AVNOJ-a, predsjednik oblasnog odbora Zagreba.”

Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: koko-vg - Prosinac 29, 2011, 09:39:29 prijepodne
I OVE GODINE u Splitu se u crkvi Svetog Josipa na Mertojaku služila misa za poglavnika Antu Pavelića. Misu je predvodio župnik don Vjenceslav Kujundžić, no nije, nažalost, imao vremena da Indexu kaže koju riječ o Paveliću. Ispričao se obavezama i naručio nas za sutra.

Misi je prisustvovalo dvjestotinjak poklonika lika i djela poglavnika Pavelića. Neki su nakon duhovne okrijepe skoknuli do obližnjeg Thompsonovog kafića.

Tradicionalna misa za poglavnika

Mise u poglavnikovu slavu u Splitu se već tradicionalno održavaju i nisu nikakva novina. Splitska nadbiskupija o ovome se nije službeno očitovala, no u crkvenim krugovima kažu da se misa može služiti za bilo koga pa tako i za Pavelića. Tu za njih nema nikakvog spora pa se mise tradicionalno organiziraju na obljetnicu Pavelićeve smrti na zgražanje velikog dijela javnosti, kojoj je misa za poglavnika u suprotnosti sa civilizacijskim dostignućima.

Premda je u povijesti ostao zabilježen kao izrazito negativna pojava, Pavelić i dalje uživa respekt poklonika i podršku širokih narodnih masa, unatoč tome što je Hrvatima doveo kralja iz Italije i za stolom se bez po muke odrekao Dalmacije pa tako i Splita, koji ga se ipak svake godine sjeti.

Ustaški revival i Thompson

Ustaški pokret doživio je pravi revival Thompsonovim dernecima u Čavoglavama, dok je kapa ustašica postala obavezan, rado nošen rekvizit i kod mladih i starih. Jedna se tako prije koju godinu našla i na glavi aktualnog predsjednika Hajduka Hrvoja Maleša.

Pavelić je na čelu marionetske tvorevine Nezavisne Države Hrvatske naredio sistematski progon i uništavanje nehrvatskog stanovništva. Razmjeri i brutalnost ustaške destrukcije šokirali su čak i zadrte naciste, koji su morali izdvojiti značajne vojne snage za očuvanje reda na teritoriju NDH-a zbog bune srpskog življa uslijed ustaške represije.

"Nisu samo HČSP-ovci bili na misi za Pavelića, već i HSS-ovci i HDZ-ovci"

Ipak, ima onih koji drugačije vide Pavelića i NDH. Jedan od njih je i Marko Skejo, prvak splitskog HČSP-a, zapovjednik 9. HOS-ove bojne Rafael vitez Boban. I on je bio na misi za poglavnika.

"Nismo bili samo mi iz HČSP-a, bilo je i članova HDZ-a, HSS-a, mnogih stranaka. Samo nikoga iz SDP-a nisam vidio", kazao nam je Skejo.

"Pavelić se borio za Hrvatsku, činio što je mogao u povijesnim okolnostima"

Pavelića vidi kao istinskog borca za Hrvatsku. "Nije bio svetac, no nije se borio ni za Nijemca, ni Talijana, već je činio najbolje što je mogao u datim okolnostima. Borio se za Hrvatsku i nezavisnu državu i na tome mu vječna hvala. Nažalost, povijest je iskrivljena, zna se da je pišu pobjednici, a ne poraženi. A nama Hrvatima uvijek su neki drugi pisali našu povijest", kaže nam Skejo.

"U Jasenovcu strijeljano 700 ljudi, ali sve protivnici hrvatske države"

Pitali smo ga za logore. Skejo se isprva zbunio. "Kakvi logori?", pitao nas je. Jasenovac, Gradiška, podsjetili smo ga.

Opet iskrivljene povijesne činjenice, upozorio nas je Skejo. "Pričao sam sa Šakićem u zatvoru. Jasenovac je bio bolnica u kojoj je šest tisuća ljudi umro od tifusa i drugih bolesti, a 700 ih je strijeljano. Ali to su sve bili ljudi koji su radili protiv hrvatske države", ispravio nas je Skejo.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/misu-za-poglavnika-u-splitu-pohodili-hcspovci-hdzovci-i-hssovci-/590867.aspx (http://www.index.hr/vijesti/clanak/misu-za-poglavnika-u-splitu-pohodili-hcspovci-hdzovci-i-hssovci-/590867.aspx)


... a nije napisal podatak koliko ih je umrlo od pretilosti zbog prekomjernog uživanja u hrani, zatim koliko ih se utopilo u Savi jer tamo je bilo i kupalište, a ostale podatke će nam ionako servirati "samozvani povjesničari" s foruma.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Bilaj - Prosinac 29, 2011, 10:19:23 prijepodne
ostale podatke će nam ionako servirati "samozvani povjesničari" s foruma.

Kada koko otvoreno laže i tvrdi da je domovinski rat završio 1991 godine, onda je obveza svakog čovijek kojem je stalo do istine javno reći da koko laže.

Zašto koko laže- to je pitanje. Jel koko patološki lažac?
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: koko-vg - Prosinac 29, 2011, 10:26:51 prijepodne
Eto "samozvanog povjesničara" ...  Osjetio si se prozvanim ?  Nisam te spomenuo, ali osjećaš potrebu da odgovoriš ...
 Sporo kapiraš,  a još brže zaboravljaš ...  Okrećeš na domovinski rat gdje sam ti napisao: Da, rat je za mene završio prije dvadesetak godina kad sam demobiliziran.  Vratimo se na temu Jasenovca ... što je po tebi istina ?  Serviraj nam svoje viđenje Logora Jasenovac. Baš me zanima.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: koko-vg - Prosinac 29, 2011, 01:46:09 poslijepodne
Još nisi zbrojio po netu  onih "par stotina" koji su bili na "kampiranju" u Jasenovcu ?
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Bilaj - Prosinac 30, 2011, 12:42:31 poslijepodne
Eto "samozvanog povjesničara" ...  Osjetio si se prozvanim ?  Nisam te spomenuo...

Tri posta prije ovoga si me prozvao.

Eto opet lažeš. Zašto cijelo vrijeme koko laže?

Ali da koka zanima Jasenovac onda bi uguglao jasenovac, ili valjda još uvijek traži po netu gdje mu je domet 203mm haublice od 57 kilometara.

Stoga zašto koko laže. Jel koko patološki lažac, ili se namjerno pravi blesav?
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: koko-vg - Prosinac 30, 2011, 12:59:50 poslijepodne
Bilaj, Kod mene u školi se uvijek Jasenovac pisao i piše se, a i pisat će se s početnim velikim slovom. (O tvojim problemima s velikim i malim slovom, č i ć te ije i je nema potrebe raspravljati.) Kao drugo, o patološkoj laži raspravljaj sa svojima doma, a na kraju, samozvani "povjesničaru", što je, a što nije istina u svezi logora u Jasenovcu ?  Da te podsjetim, na moj post koji počinje s: "I OVE GODINE u Splitu se u crkvi Svetog Josipa na Mertojaku služila misa za poglavnika Antu Pavelića..." napao si me bez da je itko spomenuo nick Bilaj. Usput moj nick je koko-vg, a ne koko.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Bilaj - Prosinac 30, 2011, 02:27:43 poslijepodne
napao si me bez da je itko spomenuo nick Bilaj.

Eto opet koko laže.
Zašto koko laže? Zašto je koko takav lažac?  Tri posta prije navedenog me je prozvao, te sada opet laže.

To mora da je koko stvarno patološki lažac ili se namjerno pravi blesav.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: koko-vg - Prosinac 30, 2011, 02:34:38 poslijepodne
I OVE GODINE u Splitu se u crkvi Svetog Josipa na Mertojaku služila misa za poglavnika Antu Pavelića. Misu je predvodio župnik don Vjenceslav Kujundžić, no nije, nažalost, imao vremena da Indexu kaže koju riječ o Paveliću. Ispričao se obavezama i naručio nas za sutra.

Misi je prisustvovalo dvjestotinjak poklonika lika i djela poglavnika Pavelića. Neki su nakon duhovne okrijepe skoknuli do obližnjeg Thompsonovog kafića.

Tradicionalna misa za poglavnika

Mise u poglavnikovu slavu u Splitu se već tradicionalno održavaju i nisu nikakva novina. Splitska nadbiskupija o ovome se nije službeno očitovala, no u crkvenim krugovima kažu da se misa može služiti za bilo koga pa tako i za Pavelića. Tu za njih nema nikakvog spora pa se mise tradicionalno organiziraju na obljetnicu Pavelićeve smrti na zgražanje velikog dijela javnosti, kojoj je misa za poglavnika u suprotnosti sa civilizacijskim dostignućima.

Premda je u povijesti ostao zabilježen kao izrazito negativna pojava, Pavelić i dalje uživa respekt poklonika i podršku širokih narodnih masa, unatoč tome što je Hrvatima doveo kralja iz Italije i za stolom se bez po muke odrekao Dalmacije pa tako i Splita, koji ga se ipak svake godine sjeti.

Ustaški revival i Thompson

Ustaški pokret doživio je pravi revival Thompsonovim dernecima u Čavoglavama, dok je kapa ustašica postala obavezan, rado nošen rekvizit i kod mladih i starih. Jedna se tako prije koju godinu našla i na glavi aktualnog predsjednika Hajduka Hrvoja Maleša.

Pavelić je na čelu marionetske tvorevine Nezavisne Države Hrvatske naredio sistematski progon i uništavanje nehrvatskog stanovništva. Razmjeri i brutalnost ustaške destrukcije šokirali su čak i zadrte naciste, koji su morali izdvojiti značajne vojne snage za očuvanje reda na teritoriju NDH-a zbog bune srpskog življa uslijed ustaške represije.

"Nisu samo HČSP-ovci bili na misi za Pavelića, već i HSS-ovci i HDZ-ovci"

Ipak, ima onih koji drugačije vide Pavelića i NDH. Jedan od njih je i Marko Skejo, prvak splitskog HČSP-a, zapovjednik 9. HOS-ove bojne Rafael vitez Boban. I on je bio na misi za poglavnika.

"Nismo bili samo mi iz HČSP-a, bilo je i članova HDZ-a, HSS-a, mnogih stranaka. Samo nikoga iz SDP-a nisam vidio", kazao nam je Skejo.

"Pavelić se borio za Hrvatsku, činio što je mogao u povijesnim okolnostima"

Pavelića vidi kao istinskog borca za Hrvatsku. "Nije bio svetac, no nije se borio ni za Nijemca, ni Talijana, već je činio najbolje što je mogao u datim okolnostima. Borio se za Hrvatsku i nezavisnu državu i na tome mu vječna hvala. Nažalost, povijest je iskrivljena, zna se da je pišu pobjednici, a ne poraženi. A nama Hrvatima uvijek su neki drugi pisali našu povijest", kaže nam Skejo.

"U Jasenovcu strijeljano 700 ljudi, ali sve protivnici hrvatske države"

Pitali smo ga za logore. Skejo se isprva zbunio. "Kakvi logori?", pitao nas je. Jasenovac, Gradiška, podsjetili smo ga.

Opet iskrivljene povijesne činjenice, upozorio nas je Skejo. "Pričao sam sa Šakićem u zatvoru. Jasenovac je bio bolnica u kojoj je šest tisuća ljudi umro od tifusa i drugih bolesti, a 700 ih je strijeljano. Ali to su sve bili ljudi koji su radili protiv hrvatske države", ispravio nas je Skejo.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/misu-za-poglavnika-u-splitu-pohodili-hcspovci-hdzovci-i-hssovci-/590867.aspx (http://www.index.hr/vijesti/clanak/misu-za-poglavnika-u-splitu-pohodili-hcspovci-hdzovci-i-hssovci-/590867.aspx)


... a nije napisal podatak koliko ih je umrlo od pretilosti zbog prekomjernog uživanja u hrani, zatim koliko ih se utopilo u Savi jer tamo je bilo i kupalište, a ostale podatke će nam ionako servirati "samozvani povjesničari" s foruma.

Tko laže, može svatko pročitati, jer sam ti citirao cijeli svoj post, na kojeg si me optužio da lažem ...

Još jednom te opominjem, moj nick je koko-vg, a ne koko te prestani s vrijeđanjem.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Bilaj - Prosinac 30, 2011, 02:42:58 poslijepodne
Eto opet koko patološki laže.
Zar ga stvarno nije sram toliko lagati.

Evo tog posta:
iz njegovih postova se vidi da je postal stručnjak između ostalog i za poreze (za duhan, carine, naoružanje, povijest je odsurfao još prije, samo si još nije otprintao diplomu "samozvanog stručnjaka")

Pa se opet poziva:
a ostale podatke će nam ionako servirati "samozvani povjesničari" s foruma.


Eto, osim vrijeđanja koko stvarno zna patološki lagati.
Kako bi drugačije to čovijek definirao koka osim da patološki laže.

Zašto je koko najmerno laže, to valjda samo on zna.

Eto što reč osim zaključka da je koko laže i da je opet ulovljen u svojim lažima.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: koko-vg - Prosinac 30, 2011, 04:04:52 poslijepodne
Fakat si jadan ... citiraš moj post iz rubrike "Izborni plan i program".

Vidim da osim s gramatikom, imaš problema i s brojenjem (tri posta prije) To buš moral sam naučiti, kad već nisi do sad.

 p.s.

Jesi li konačno finiširao liste u svezi  konc-logora  Jasenovac ?  I tu si me optužio da lažem, pa dokaži suprotno.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Bilaj - Prosinac 30, 2011, 06:38:21 poslijepodne
... citiraš moj post ...

Opet je koko ulovljen da laže.
Umjesto da prizna da je lagao, opet je krenuo vrijeđati.

Zašto koko laže?
Zašto taj koko uporno laže?
Čak i kad ga se u lovi u laži i citiraju njegovi postovi i dalje nastavlja lagati?

Ja ne znam da li se koko namjerno pravi blesav ili je naprosto patološki lažac?
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: koko-vg - Prosinac 30, 2011, 06:50:54 poslijepodne
Nekulturno i bezobrazno ! ... Fakat si pretjerao sa svojim lažima ... srami se !

Nisi u stanju napisati niti moj nick kako spada, a da o velikom i malom slovu i ne govorimo.

... ali da se poštedim čitanja tvojih bljuvotina i pljuvanja, stavljam te na ignose pa ti uživaj.
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Bilaj - Prosinac 30, 2011, 09:12:30 poslijepodne
Eto ga opet vrijeđa i vijeđa kada se nađe ulovljen u lažima.

Navede se gdje je lagao, citira gdje je lagao ali i dalje inzistira na lažima i uporno laže.

Zašto to radi? Zašto uporno laže? Da li je patološki lažač ili namjerno ide lagati?
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Bilaj - Siječanj 03, 2012, 08:13:07 poslijepodne
Malo o Titi i o njegovim progonima svojih neistomišljenika oliti kako je postaš šef partije- poubijao sve protivnike.

http://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/?__utma=1.1222120322.1260569658.1325578360.1325617257.1681&__utmb=1.2.10.1325617257&__utmc=1&__utmx=-&__utmz=1.1325617257.1681.1.utmcsr=%28direct%29 (http://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/?__utma=1.1222120322.1260569658.1325578360.1325617257.1681&__utmb=1.2.10.1325617257&__utmc=1&__utmx=-&__utmz=1.1325617257.1681.1.utmcsr=%28direct%29)|utmccn=%28direct%29|utmcmd=%28none%29&__utmv=-&__utmk=153374776
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 10, 2012, 11:28:03 poslijepodne

Veruvatno je suforumaš Bilaj v prethodnomu listu mislil na sledečo vezilo
(Despot o despotu iliti Zvonimir o Titušu Kumrovečkomu):

Zafranovićeva mitologija i povijesne činjenice
3. siječnja 2012.
http://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/page/7/ (http://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/page/7/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Var(var)ijacije na (ana)temu:

Tito je cinkao drugove koji su kasnije ubijeni

ZAGREB- Josip Brzo Tito na tron jugoslavenske Partije uspeo se cinkanjem partijskih drugova NKVD-u , sovjetskoj tajnoj policiji koja je provodila čistke i upravljala kaznenim i radnim logorima. Rezultat je to istraživanja Silvina Eiletza (“Titove tajanstvene godine u Moskvi 1935. - 1940.”, Metropress, Zagreb), austrijskog povjesničara slovenskog podrijetla, koje je proveo u Ruskom državnom arhivu za društvenu i političku povijest. Eiletz je na uvid dobio 389 stranica dokumenata, a riječ je uglavnom o izvješćima agenta NKVD-a Josipa Broza Valtera, zbog čijih je denuncijacija smaknuto kompletno partijsko rukovodstvo KPJ.  Tito je nakon toga postao generalni sekretar KPJ.

Nastavek:
http://www.jutarnji.hr/tito-je-cinkao-drugove-koji-su-kasnije-ubijeni/282447/ (http://www.jutarnji.hr/tito-je-cinkao-drugove-koji-su-kasnije-ubijeni/282447/)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 10, 2012, 11:29:35 poslijepodne

Broj fundane v Jasenovcu (ne)je jasen.


Crni jasen

Marko Skejo, prvak splitskog HČSP-a, zapovjednik 9. HOS-ove bojne Rafael vitez Boban:
"Jasenovac je bio bolnica u kojoj je šest tisuća ljudi umro od tifusa i drugih bolesti, a 700 ih je strijeljano. Ali to su sve bili ljudi koji su radili protiv hrvatske države."

http://www.index.hr/vijesti/clanak/misu-za-poglavnika-u-splitu-pohodili-hcspovci-hdzovci-i-hssovci-/590867.aspx (http://www.index.hr/vijesti/clanak/misu-za-poglavnika-u-splitu-pohodili-hcspovci-hdzovci-i-hssovci-/590867.aspx)

* * * * *

Crleni jasen

500.000 - 600.000 žrtava prema službenoj izjavi Zemaljskog povjerenstva Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača 1945.

700.000-1.2 milijuna žrtava, brojka koju je povjesničar Vladimir Dedijer iznio u knjizi "Novi prilozi" (1953.)

http://hr.wikipedia.org/wiki/Sabirni_logor_Jasenovac (http://hr.wikipedia.org/wiki/Sabirni_logor_Jasenovac)

* * * * *

Žerjavičov jasen

Demograf UN-a Vladimir Žerjavić je leta 1988., na osnovu vlastitog istraživanja, došao je do brojke od 83 tisuće žrtava v Jasenovcu.

Jutreni list, 21.04.2008: Broj žrtava Jasenovca (i Bleiburga)
http://www.jutarnji.hr/broj-zrtava-jasenovca-i-bleiburga/188562/ (http://www.jutarnji.hr/broj-zrtava-jasenovca-i-bleiburga/188562/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Škoda je sakoga bez razloga fundanoga čoveka.

Zgledi da su vu procene fundane(vu odnosu na Žerjaviča)
- «crni» fulali za           82,3 iladi (= 83,0 – 0,7 iladi),
- «crleni» fulali za      617,0 iladi do 1,117 miliona (= (0,7 do1,2)-0,083 miliona).

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Burdušov jasen

Po Burdušu pak, čije je sunarodnakov v Jasenovcu po različite procena stradal različit broj, slučaj je jasen:

"U Drugom svjetskom ratu, vidite, Hrvati su dva puta pobijedili i mi nemamo razloga se nikom ispričavati. Ovo što skroz traže od Hrvata - ajde idite kleknuti u Jasenovac, kleknite ovdje... Mi nemamo pred kim šta klečati! Mi smo dva puta pobijedili, a svi drugi samo jednom. Mi smo pobijedili 10. travnja kad su nam Sile osovine priznale Hrvatsku državu i pobijedili smo jer smo se našli poslije rata, opet s pobjednicima, za pobjedničkim stolom".

Citat:
Vide(l)o:
Stipe Mesic velica NDH
http://www.youtube.com/watch?v=jLaIDT8FZHw (http://www.youtube.com/watch?v=jLaIDT8FZHw)
http://www.forumgorica.com/povijest/do-je-veksi-blazenik-broz-ili-pavelic/msg27070/#msg27070 (http://www.forumgorica.com/povijest/do-je-veksi-blazenik-broz-ili-pavelic/msg27070/#msg27070)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

O broju zrtava u NDH - govori Dr Franjo Tudjman, Svedska, Malme 1989. , 0:32

O broju zrtava u NDH - govori Dr Franjo Tudjman, Svedska, Malme 1989. (http://www.youtube.com/watch?v=p5GiU-q9WzY#)   
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 05, 2012, 10:17:11 poslijepodne

Novi list, 2012.02.24

ZLU NE TREBALO

Hrvatska ne može pobjeći od Bleiburga

...... to ne opravdava poslijeratnu »industrijalizaciju ubijanja«, u kojoj je u samo nekoliko tjedana Slovenija pretvorena u vjerojatno najveće poslijeratno stratište na tlu Europe. Slovenske jame i šume, ali i rudarska okna, kako se nedavno pokazalo u jezovitom otkriću Hude jame, nakrcane su mrtvim tijelima. Milovan Đilas u svojim memoarima piše kako su mnoga trupla bila toliko plitko pokopana da su počela nesnosno zaudarati, zagađujući tlo i vodu. Pripadnici komunističke nomenklature dulje od četiri desetljeća uspješno su čuvali tajnu o tim grobištima, poput omerte.


Piše: Denis ROMAC

    U jednom se trenutku činilo kao da su se stvari barem na trenutak vratile na svoje mjesto: povampireni komunisti žele svibanjskoj komemoraciji na bleiburškoj ledini oduzeti pokroviteljstvo hrvatske države, a onda još – da stvar bude bolja – pokušavaju onemogućiti djelovanje HDZ-ovog CSI-ja za istraživanje komunističkih zločina, što ga je Andrija Hebrang lani osnovao da bi imao čime kratiti dane u penziji.

    Ima li boljeg načina za oživljavanje HDZ-ovog mrtvaca od ponovnog otvaranja najdražih tema, poput Bleiburga i komunističkih zločina, ustaša i partizana? I ima li boljeg dokaza kako bi se bez takvih vrijednosnih i ideoloških prijepora – koji, dakako, nemaju nikakve veze sa stvarnim problemima građana – konačno pokazalo da između ljevice i desnice, sadašnje i bivše vlade, i nema bitnijih razlika, jer su jedna i druga državni aparat podredile interesima kapitala, a razlikuju se jedino u odnosu prema Bleiburgu i ustašama?

    Da bi spriječila stalnu manipulaciju i poslijeratnim likvidacijama i masovnim smaknućima, Hrvatska mora pronaći prikladan način da komemorira žrtve Bleiburga i poslijeratnih izvansudskih likvidacija, a da pritom ne rehabilitira i bestijalni ustaški režim. Čak i kada bi se vlast tome protivila, Hrvatska ne može izbjeći međunarodnoj odgovornosti za neistražena stratišta i masovne grobnice, u kojima su skončali pripadnici poraženih formacija.

    Naravno da je među likvidiranima – a u hrvatskom slučaju najvjerojatnije se radi o nekoliko desetaka tisuća ustaša i domobrana, iako točan broj nikad neće biti utvrđen – bilo i onih koji su i sami počinili teške ratne zločine, te da su pod teretom tih zločina i bježali pred novom vlašću. No to ne opravdava poslijeratnu »industrijalizaciju ubijanja«, u kojoj je u samo nekoliko tjedana Slovenija pretvorena u vjerojatno najveće poslijeratno stratište na tlu Europe. Slovenske jame i šume, ali i rudarska okna, kako se nedavno pokazalo u jezovitom otkriću Hude jame, nakrcane su mrtvim tijelima. Milovan Đilas u svojim memoarima piše kako su mnoga trupla bila toliko plitko pokopana da su počela nesnosno zaudarati, zagađujući tlo i vodu. Pripadnici komunističke nomenklature dulje od četiri desetljeća uspješno su čuvali tajnu o tim grobištima, poput omerte.

    Besmisleno je i bešćutno poslijeratnim likvidacijama naknadno davati pravni legitimitet, što se redovito pokušava znamenitim odlukama trojice vođa antihitlerovske koalicije – Roosevelta, Churchilla i Staljina – koji su se u Jalti dogovorili o predaji ratnih zarobljenika snagama -protiv kojih su se borili, a temeljem kojeg su Britanci hrvatske kolaborante izručili partizanima. U Jalti je pala odluka kako status ratnog zarobljenika ne mogu dobiti oni koji su pod sumnjom za ratne zločine, nego su smatrani tek razoružanim neprijateljskim borcima, na koje se ne odnose ženevske i haške konvencije. Slična se priča prije nekoliko godina ponovila u Guantanamu na Kubi, gdje su također bez ikakvih prava zatvoreni »neprijateljski borci«, a ne ratni zarobljenici.

    Ako su je i imali na umu, partizani su odluku iz Jalte primijenili krajnje ekstenzivno. I ekstremno. Na samom koncu rata, dok još nije preuzeo sve poluge vlasti, najvjerojatnije u travnju 1945., Josip Broz Tito donio je odluku o likvidacijama onih za koje je smatrao da ga mogu ugroziti. Vjerojatno da se Tito bojao da ga ne zadesi sudbina grčkih partizana, čiji je ustanak materijalno pomagao, a koje su Britanci potkraj 1944. vojnom intervencijom zbrisali s povijesne pozornice.

    No sve to ne može opravdati poslijeratni zločin nad razoružanim zarobljenicima. Bio je to zločin epohalnih razmjera, koji nije moguće opravdati ni kontekstom niti ranijim ustaškim zločinima.

    I žrtve tih zločina zahtijevaju ljudsko dostojanstvo: zaslužuju ime i prezime, pravo na grob, a njihovi bližnji imaju pravo na umrlicu.

    Država je pak odgovorna utvrditi činjenice i identificirati stratišta. No čemu smo svjedočili u protekla dva desetljeća uglavnom HDZ-ove vladavine? Iz devedesetih pamtimo zloglasnu Vukojevićevu komisiju, koja je ukinuta nakon što je ustvrdila kako je u Jasenovcu skončala tek šačica Židova, uz za to vrijeme uobičajeno nijekanje i prekrajanje povijesnih činjenica te reinterpretaciju i rehabilitaciju ustaškog režima. Potkraj HDZ-ove vladavine Hrvatska je ponovno dobila ured za istraživanje komunističkih zločina, iako se HDZ-ova vlast dosad pokazala dosljednom jedino u politizaciji masovnih stratišta. Žrtve – i to na svim stranama i u svim našim ratovima – zaslužuju istinu i pijetet, a sve ostalo je manipulacija.


Zvir:
http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A285C2863285A2863285A28582859285A28632893289328632863285D28612861285E2859286028632863286328592863E (http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A285C2863285A2863285A28582859285A28632893289328632863285D28612861285E2859286028632863286328592863E)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 19, 2012, 02:41:22 prijepodne
TRG (ŽRTAVA) MARŠALA TITA


INICIJATIVA ZA PROMJENU IMENA NAJLJEPŠEGA ZAGREBAČKOG TRGA

Trg maršala Tita – da ili ne

Unatoč svim zločinima za koje je odgovoran, u glavnom gradu države koju nije želio, najljepši trg i dalje nosi Titovo ime i spaja se s ulicom imena njegove žrtve – Andrije Hebranga, koja se uspješno borila protiv fašizma i za demokraciju u Hrvatskoj i Jugoslaviji


Piše: Miroslav Vujević


Javna se mjesta u gradovima često obilježavaju imenima znamenitih ljudi: umjetnika, znanstvenika, sportaša, političara... Najljepša mjesta dobivaju imena političara i češće mijenjaju imena. Sadašnji Trg maršala Tita za vrijeme Austrije zvao se Trg cara Franje Josipa, a u vrijeme stare Jugoslavije Trg kralja Aleksandra Karađorđevića. Raspadom carevine Trg cara dobiva ime Trg kralja, a raspadom SFRJ u glavnom gradu neovisne Republike Hrvatske ostaje ime jugoslavenskog predsjednika.

U posljednje vrijeme sve je više inicijativa za promjenu imena tog trga. Objavljuju se članci, pišu se peticije, na njemu se održavaju skupovi onih koji žele promjenu imena, a i onih koji to ne žele. I jedni i drugi više se optužuju nego što argumentiraju svoje stajalište. Dakako, ovdje je riječ o valjanom i reprezentativnom pokazatelju većega broja dubljih problema u Hrvatskoj prije i nakon osamostaljenja.

U Drugom svjetskom ratu fašisti i komunisti koriste se nacionalnom frustracijom hrvatskoga naroda. Fašisti osnivaju tzv. NDH, a komunisti pozivaju na ustanak za nacionalno i socijalno oslobođenje Jugoslavije. Socijalno oslobođenje namjeravaju riješiti uvođenjem socijalističkoga poretka, a nacionalno osnivanjem republika i pokrajina. Budući da komunisti smatraju da je nacija buržoaska tvorevina koja je osuđena na propast, republike i pokrajine više se poistovjećuju s teritorijem nego s narodom po kojem su dobile ime. Vodstvo KPH poistovjećuje se i s kulturnim obilježjima naroda i na svoju stranu pridobiva većinu hrvatskoga naroda.

Prekomjerno mahanje hrvatskim zastavama

Kad je pobjeda nad fašizmom postala izvjesna, iz vrhovne komande NOB Jugoslavije (Tita) dolaze prigovori Hebrangu zbog „prekomjernog mahanja hrvatskim zastavama“. Nakon rata Hebrang je optužen zbog suradnje s ustašama i nestaje u beogradskom zatvoru. Hrvati vezani uz fašizam u ratu su poraženi, a svi ostali obilježeni su ustaštvom, čak i partizani, ako se nisu odrekli svoje nacionalne identifikacije.

Potiranje nacija nastavlja se i mijenjanjem imena države: Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ) postaje Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ). Narodna Republika Hrvatska (NRH) postaje Socijalistička Republika Hrvatska (SRH). U imenu savezne države riječ „federativna“ s prvoga dolazi na drugo mjesto. Potiskivanje nacije i demokracije u višenacionalnoj zajednici izaziva prirodni otpor. Na to komunistička vlast odgovara represijom, tako da SFR Jugoslavija postaje među vodećim državama po broju političkih zatvorenika.

Komunistička se vlast koristi i simboličkom represijom. Stvara se kult ličnosti. Tito postaje trostruki narodni heroj i doživotni predsjednik, dobiva počasni doktorat, postaje članom svake republičke akademije znanosti i umjetnosti. Sve republike imenuju grad njegovim imenom, a svaki grad najljepše trgove i ulice. Za rođendan stotine tisuća nose štafetu i predaju mu je na velikom mitingu koji prenose svi mediji. U školama i medijima veliča se njegova ličnost.
Uz političku i simboličku Tito je imao i materijalnu moć. Svojom je karizmom vješto povezivao vladavinu „diktature proletarijata“ sa životom aristokrata. Raspolagao je kraljevskim rezidencijama, izgrađivane su mu vile, uređivana lovišta, specijalna lječilišta, zimovališta i ljetovališta. Na Brijunima je imao safari. Tamo je najviše boravio, ugošćivao državnike, a i filmske zvijezde. Na raspolaganju mu je bio „plavi vlak“ i brod Galeb, kojim je obišao cijeli nesvrstani svijet.

Komunisti su tvrdili da je nacija povijesna kategorija i da radnik nema domovine. U školama se odgaja u duhu „jugoslavenskoga socijalističkog patriotizma“. Uz nacionalno opredjeljenje uvodi se i favorizira nacionalno(?) opredjeljenje „Jugoslaven“. Ujednačava se jezik. Izdaju se luksuzno opremljene jeftine knjige latiničkim pismom i ekavskim izgovorom, koje građani kupuju na metre i ukrašavaju svoje vitrine. Favorizira se jezik, kultura i gospodarstvo najbrojnijega naroda. U Hrvatskoj to dovodi do Deklaracije o nazivu i upotrebi hrvatskog jezika i Hrvatskog proljeća. Da bi umanjilo optužbe zbog nacionalizma, vodstvo Hrvatskog proljeća umjesto obveze prema svom narodu poziva se na obvezu prema svojoj radničkoj klasi.

Zbog iniciranja Deklaracije ukida se Matica hrvatska, a u Karađorđevu se smjenjuje vodstvo Hrvatskog proljeća. Slijede otpuštanja s posla, suđenja i zatvaranja pristaša. U Rudom, pred televizijskim kamerama, Tito ironično izjavljuje kako je on „tamo neki Zagorac“ i prijeti: „Prije će Sava teći uzvodno nego će oni (Hrvati) dobiti svoju državu.“ Tako je jačao svoju moć i popularnost. Indoktrinirane mu mase pjevaju: „Druže Tito, mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo“, i kliču: „Poslije Tita Tito“.

Neželjeni ustav

Ustav iz 1974. neopravdano se proglašava Titovom zaslugom, Tito ga nije želio i nevoljko ga je potpisao kako bi stabilizirao situaciju i primirio one koji su ga inicirali i zbog toga bili proganjani. Kada je demokratski izabran Hrvatski sabor donio odluku, zasnovanu na tom Ustavu i referendumu o neovisnosti Republike Hrvatske, oni koji nisu skretali s Titova puta oružano su napali Republiku Hrvatsku. Razoružani i pod embargom za uvoz oružja Hrvati pobjeđuju takozvanu JNA, brojčano i tehnički nadmoćnijeg agresora.

Nakon pobjede u Domovinskom ratu javlja se razočaranje u politiku i narod; demokratske institucije ne funkcioniraju demokratski, kriminal u pretvorbi i privatizaciji... Neki to pripisuju nedostacima demokracije ili naroda, pa jedinu alternativu vide u EU. Tranzicijski problemi koji su se pojavili u Hrvatskoj nisu posljedica slabosti demokracije ni slabosti našega naroda, već fenomena koji se javlja nakon većih društvenih promjena. Taj se fenomen naziva „dobrovoljnim ropstvom“ (Boeti) ili „kulturnim zaostajanjem“ (engl. culture lag). Erich Fromm to objašnjava usađenom željom ljudi da se ponašaju onako kako su prije morali. Zbog toga se zadržao i Trg maršala Tita, bez obzira što se spaja s ulicom imena njegove žrtve – Andrije Hebranga.

Ne Staljinu nije bilo ne staljinizmu

Društvo se mijenja brže od mitova koje je stvorilo. Titov mit izgradio se u partizanskoj borbi, u kojoj on dobiva čin maršala. Prešućuju se poslijeratne žrtve (Bleiburg i križni put). Ističu se njegove zasluge za pripojenje Istre i otoka Jugoslaviji. Ne govori se o pomicanju istočnih granica Hrvatske prema zapadu. Veličao se i kad je protiv volje pojedinih naroda forsirao jugoslavenski unitarizam i komunistički totalitarizam. Posebno se isticalo njegovo veliko ne Staljinu, koje pak nije bilo ne i staljinizmu. U međunarodnoj politici to je bilo strateški važno i poticaj politici nesvrstanosti, ali nije dovelo do socijalizma „s ljudskim likom“ (Goli otok).
Teškoće u ostvarivanju političkih ciljeva Tita usmjeravaju još više prema vlasti, koju je volio. Nije birao sredstva u osvajanju, obnašanju i zadržavanju vlasti. Gušio je demokratske inicijative, pa je umjesto demokratskoga dogovora o zajedničkom životu ili mirnom razlazu Jugoslavije Titova autoritarna vladavina povećavala frustraciju i dovela do rata koji smo prošli i deficita demokratske političke kulture, čije posljedice još osjećamo.

Nakon „velikih vođa“ obično dolazi do rata s velikim materijalnim i nematerijalnim posljedicama. Hrvatska je u Domovinskom ratu pretrpjela veća razaranja nego u Drugom svjetskom ratu. Nakon pobjede u ratu upala je u krizu (dobrovoljno ropstvo). Naslijeđeni podložnički mentalitet u demokratskim institucijama generirao je kriminal u pretvorbi i privatizaciji. Relativni položaj u hijerarhiji određuje tko je u pravu, tako da su nemoralnim višim dužnosnicima podređeni nosili novac u torbama. Sad se na sudu brane kako su to morali radi sigurnosti posla.

Rodoljublje i domoljublje i dalje su pojmovi s negativnim predznakom. Imamo osuđene za ratne zločine, a nemamo ratne heroje. Branitelje se više svrstava u profitere nego u zaslužne domoljube. Brojna su samoubojstva branitelja bez odjeka njihovih tragičnih poruka. Upitan je odnos prema generalima izručenima u Haag, koji su tamo osuđeni na visoke kazne s čudnim obrazloženjem (prekomjerno granatiranje Knina i udruživanje u zločinačku organizaciju). Poigrava se s datumima državnih praznika, koji se obilježavaju nedostojno i bez državnih zastava. Govori se o potrebi detuđmanizacije, a ne o potrebi detitoizacije.

Nastavlja se govor o nacionalizmu u jeziku. U optjecaju su dva pravopisa. Nemamo pravopisa u školama, pa se preporučuje korištenje obama. Neki smatraju da pravopis nije ni potreban, jer je jezik područje slobode. Sloboda u jezičnom komuniciranju jednaka je prometu bez pravila. Što bi bilo da postoje dvostruka pravila vožnje ili da se prometnice proglase područjem slobode?

Iako se prema EU odnosimo podanički, suzdržani smo prema njezinoj preporuci osude komunističkih zločina. Govori se o rušenju partizanskih spomenika bez konteksta. Ne govori se o agresiji i razaranju Vukovara, Dubrovnika... od strane JNA, koja je nosila partizanske kape s crvenom petokrakom kakva se nalazila na partizanskim spomenicima. Crvena zvijezda na dječjoj partizanskoj kapi u Kumrovcu izaziva divljenje ponekih. Ima prijedloga da se obnovi štafeta i nosi na Titov grob („Poslije Tita Tito!“). Sabor odustaje od pokroviteljstva obilježavanja žrtava vezanih uz Bleiburg. Govori se o tragovima crne zmije fašizma, a ne govori se o tragovima crvene zmije komunizma.

Nadamo se da je agresija na Republiku Hrvatsku 1991. posljednji totalitaristički zločin u nas. Hrvatska je u borbi za neovisnost morala pobijediti u dvama ratovima: protiv fašizma i protiv komunizma.

Tito nije imao nacionalne identifikacije ili ju je prikrivao kako ne bi slabio svoju moć. Njegova nacionalna identifikacija nije bila problem koliko njegova antidemokratska orijentacija. On je mogao biti „tamo neki Zagorac“ kako je za sebe ironično govorio, ali nije smio priječiti svome i bilo kojem narodu identitet i pravo na državu. Tako je indoktrinirao mase, pa kad su se Hrvati demokratski odlučili za svoju državu, morali su je oružjem obraniti od onih koji su se Titu zakleli. Unatoč svemu, u glavnom gradu države koju nije želio najljepši trg i dalje nosi njegovo ime i spaja se s ulicom imena njegove žrtve koja se uspješno borila protiv fašizma i za demokraciju u Hrvatskoj i Jugoslaviji.

Na putu napretka demokratskih zemalja

Krajnje je vrijeme da s Titova puta skrenemo prema demokraciji. Trebamo osvijestiti da nismo živjeli u „najboljem od svih mogućih društava“ i krenuti prema demokraciji, koja je „najmanje loše društvo“ za koje znamo. Umjesto podložnika u školama trebamo odgajati aktivne građane demokratske političke kulture koja uključuje nacionalnu identifikaciju, politički pluralizam i toleranciju, prihvaćanje demokratski izabrane vlasti kad i nije naše političke orijentacije. Tek tada ćemo krenuti putem progresa demokratskih zemalja. Svoje probleme moramo rješavati sami. Neće ih riješiti EU niti od nje prijeti objektivna opasnost. Opasnost nam prijeti od našega podaničkog mentaliteta, ma gdje bili.

Na kraju, dvojba u naslovu u zaključku prestaje biti dvojba. Trg maršala Tita treba promijeniti ime. Ma koliko se velikom ličnosti nekomu činio, sigurno je da je Tito bio protupovijesna ličnost. Sredstvima koja se ničim ne mogu opravdati borio se za socijalizam i Jugoslaviju, ciljeve koji su povijesno propali. Đilas je govorio da Hrvatska mora umrijeti da bi Jugoslavija živjela. Tito se borio za Jugoslaviju i uz cijenu da Hrvatska umre. Sad kad je Jugoslavija mrtva, a Hrvatska živa, nelogično je da najljepši trg u Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske, nosi ime osobe koja joj je opstanak dovodila u pitanje. Logična promjena nekima će izazvati negativne emocije. One su posljedica indoktrinacije koja je kidala vezu između razuma i emocija. Zbog Titova kulta ličnosti ta bi promjena bila znatan prilog uspostavljanju te veze. Tu, dakako, ne smijemo stati ako želimo izići iz dobrovoljnoga ropstva.


Zvir:
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac475.nsf/AllWebDocs/Trg_marsala_Tita___da_ili_ne (http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac475.nsf/AllWebDocs/Trg_marsala_Tita___da_ili_ne)


Prljavo Kazaliste - Ruza Hrvatska, 05:29

Prljavo Kazaliste - Ruza Hrvatska (http://www.youtube.com/watch?v=02P7w--uCZI#)
Naslov: Ustaši od osivajna do početka 2. svetskoga rata
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 23, 2012, 11:55:28 poslijepodne
Dobrovolček


U
USTAŠE
Ustaše od osnutka do početka 2. Svjetskog rata

IZVORNO ustaše nemaju nikakve veze s fašizmom i nacizmom, već naprotiv ustaše su ANTIFAŠISTI jer su USTALI protiv fašista Kraljevne Jugoslavije, ali ne prema ustaškoj kvalifikaciji, već po komunističkoj, jer su komunisti smatrali i zvali beogradski kraljevski režim fašističkim.



Izvorno, riječ " Ustaše " općenito označava "ustanike" .

Danas se ta riječ koristi isključivo kao naziv za pripadnike političko - vojno organizacije koju je 1929. u Italiji osnovao Ante Pavelić s ciljem odvajanja Hrvatske iz Kraljevine Jugoslavije nasilnim putem s ciljem stvaranje Nezavisne države Hrvatske ( NDH ).

Prvo ime organizacije bilo je Ustaša - Hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO), a od 1933. Ustaša - Hrvatski revolucionarni pokret.

Dakle, vidimo da IZVORNO ustaše nemaju nikakve veze s fašizmom i nacizmom,već naprotiv ustaše su ANTIFAŠISTI jer su USTALI protiv fašista Kraljevne Jugoslavije, ali ne prema ustaškoj kvalifikaciji, već po komunističkoj, jer su komunisti smatrali i zvali beogradski kraljevski režim fašističkim.

Fašisti nisu u Zagrebu, već su u Beogradu.

Fašist nije Pavelić već je to kralj Aleksandar!

To j povijesna činjenica - istina za razdoblje od 1929. do 1941. godine , dakle punih 12 godina ustaša Pavelić nije bio fašist, prema komunističkom ljevičarskom kriteriju!!!

Bio je samo revolucionar koji je kao i komunisti nasilno doći do hrvatske države.

Atentat u beogradskoj Narodnoj skupštini 20. lipnja 1928.  na Stjepana Radića te skora smrt 8. kolovoza iste godine stvorili su novu političku i psihološku situaciju u hrvatskom narodu unutar Kraljevine SHS.

Posljedica je velika skupština hrvatske mladeži u Zagrebu 30. rujna 1928. gdje u rezoluciji piše da hrvatska mladež " neustrašivo stoji na braniku samostalne hrvatske države ".

Poslije proglašenja diktature kralja Aleksandra 6. siječnja 1929.  godine i promjene naziva države u Kraljevina Jugoslavija, iz domovine bježe Branimir Jelić, Gustav Perčec i Ante Pavelić[/color].

K njima se u izbjeglištvu postupno pridružuju August Košutić i Juraj Krnjević te desetak hrvatskih sveučilištaraca i radnika.

Pavelić i Perčec posjećuju Sofiju i potpisuju 20. travnja 1929.  s predstavnicima Makedonskog nacionalnog komiteta Sofijsku deklaraciju, koja naglašava da će koordinirati " svoju legalnu djelatnost za izvojštenje čovječjih i narodnih prava, političke slobode te podpune nezavisnosti i Hrvatske i Makedonije".

Zbog ove deklaracije Pavelića i Perčeca Sud za zaštitu države u Beogradu osudio je 17. srpnja 1929.  na smrt.

Da li je tom smrtnom presudom Pavelić kao poglavnik ustaša i ustaškog pokreta postao fašist ili antifašist?

U siječnju 1932. izlazi prvi broj mjesečnika "Ustaša".

Sredinom 1932. objavljen je ustav Ustaške hrvatske revolucionarne organizacije  (UHRO) i razni propisi u vezi s organiziranjem.

Rad Ustaše bio je tajan, dočim je rad Hrvatskog domobrana javan.

Otada se počinje upotrebljavati naziv domobransko-ustaški pokret.

Zašto se ne izda knjiga s reprintima mjesečenika " Ustaša ", sa ustaškim ustavom i drugim dokumentima toga vremena da bi današnji Hrvati znali kako je sve počelo, tko su bili ustaše i zašto?

Procesi i progoni Hrvata su učestali od 1929. do ubojstva kralja Aleksandra u Marseillesu 9. listopada 1934; poslije toga diktatura popušta. Pavelić i Kvaternik, organizatoru atentata, u talijanskom su zatvoru od listopada 1934. do kraja ožujka 1936.

Dakle, vidimo pravi fašisti su zatvorili budućeg fašistu??

Treba se znati da rada postoje određena međusobne simpatija, pa čak i suradnja na robiji, između dvije grupe radikalnih neprijatelja tadašnjeg režima Kraljevine Jugoslavije , između ustaša i komunista ljevičara , o čemu svjedoči Zajednica političkih osuđenika: hrvatskih nacionalnih revolucionara, makedonskih nacionalnih revolucionara i komunista, osnovana u zatvoru u Lepoglavi.  

To je važno znati stoga kako bi današnji i budući Hrvati znali da Titova komunistička ljevičarska tvrdnja o nepomirljivom neprijateljstvu između ustaša i antifašista nastaje tek njegovim dolaskom za sekretara KPJ.

Prije Tita vladala je, kao što vidimo kod osuđenika suradnja zato što se radilo o nacionalnim revolucionarima Hrvatske, Srbije i Makedonije, a dolaskom Tita dolazi boljševik internacionalni revolucionar koji sve nacionalno potire.

To ja također važno znati da bi se dobila jasna pozicija ustaša prije i poslije Tita sve do danas.

Ubrzo poslije atentata na kralja Aleksandra, sve su domobransko-ustaške organizacije u Europi zabranjene, a sve publikacije prestaju izlaziti, jer je Pavleić i ustaše označeni kao TERORISTIČKA ORGANIZACIJA.

U veljači 1939. počinje izlaziti tjednik Hrvatski narod s glavnim urednikom Milom Budakom i političkim urednikom Ivanom Oršanićem, koji je postao okosnica ustaške domovinske organizacije.

Gotovo u svakom kotaru postojao je ustaški povjerenik, koji u slučaju prevrata treba preuzeti vlast.

Opće raspoloženje hrvatskog naroda bilo je za stvaranje samostalne hrvatske države.

Dakle, ovdje se jasno pokazuje da su ustaše i ustaški pokret do početka 2. Svjetskog rata bili legalni, a zatim ilegalni revolucionarni teroristički pokret toga vremena isto ko što su to bili komunisti, o čemu je već pisano.

Zato u zatvoru u Mitrovici Moše Pijade ustaše smatra borcima za ostvarenje Hrvatske države i pomagao je ustašama.

Tada nije bilo nikakvog fašističko antifašističkih antagonizma između komunista i ustašama , već naprotiv, kao što je kazano, bile su međusobne revolucionarne simpatije i suradnja.

U takvoj atmosferi suradnje nastaje hrvatski komunistički pokret na čelu s Hebrangom i drugim hrvatskim komunistima nacionalistima.

Ta dva pokreta, ustaški i komunistički sve do 1941. godine ne nalaze se kao neprijatelji, pogotovo stoga što su jednom i drugom pokretu pristupali mnogi HSS-ovci.

Za te i takve ustaše, a to su pravi ustaše , a ne one koje je izrodio rat kao zločince , nitko ne može reći da su ubojice ili zločinci, jer su poniknuli i rasli na represiji i teroru koji je nad Hrvatima provodio velikosrpski režim Kraljevine Jugoslavije.

Današnji naraštaji povijesno trebaju znati da su ustaše nastali kao hrvatska radikalno nacionalistička revolucionarna organizacija - nešto poput hrvatske IRA-e ili PLO-a onoga doba, ili sličnih revolucionarnih organizacija koje nasilnim metodama nastoje ostvariti svoju državu.

Ustaše su za razliku o drugih odabrali nasilno rušenje jugoslavenske države i u tome je sadržana definicija ustaškog pokreta: su bile nacionalni hrvatski pokret usmjeren na rušenje KRALJEVINE Jugoslavije.

U svojim uputama Pavelić je pisao:

“Ustaški Pokret nije nastao radi i u svrhu kakvih ideoloških maxima občenite naravi, nego je revolucionarni pokret za oslobođenje hrvatskog naroda ispod tuđeg gospodstva i za uzpostavu samostalne i nezavisne države hrvatske.

Stoga nije nikada, niti može u buduće biti zadaća pokreta tratiti vrieme i sile za razciščavanje ideoloških pitanja, nego u praktičnom redu i borbi za postignuće postavljenog cilja, postignuće koje je i uvjet za svaki život hrvatskog naroda …..

To znaci, da zakone može stvarati samo narod po svojim zakonitim zastupnicima, a naravno da za rad na izvršenju zakona jednom stvorenih tim zakonitim putom, nema nikakvih ograničenja.

To znači, da od rada u Hrvatskoj nije izključen nitko, napose ne od života u njoj, tko živi i radi u skladu s narodnim interesima….. Stoga sav rad i borba mora biti koncentrirana na oslobođenje…..Naćelo je Pokreta, da se oslobođenje može postići samo sa borbom, a ne sa kakvim sporazumom ili dogovorom s neprijateljem…..”

Eto to su ustaše i ustaški pokret do izbijanja 2. Svjetskog rata 1941. godine.

I sada što je tu loše ili nepoćudno?

Čega se tu Hrvati trebaju odricati ili sramiti?

Velika pomutnja i nesreća javlja se tek pojavom Tita i KPJ koji dolazi iz Rusije s istim ciljem: srušiti Kraljevinu Jugoslaviju, ali uspostavi NOVU komunističku Jugoslaviju.

Time dolazi do pune oprečnosti između ustaša i komunista, jer ustaše idu zatim da su ukine Jugoslavija i uspostavi država Hrvatska, dok komunist boljševici na čelu s Titom idu za tim da se ukine stara fašistička Jugoslavija i uspostavi nova komunistička u kojoj bi Hrvatske bila republika bez atributa državnosti, kao i sve ostale.

No time ne dolazi do samo do antagonizma između ustaša i komunista, već dolazi do antagonizma između komunista i komunista, t.j. između hrvatskih komunista koje je predvodio Hebrang i jugoslavenskih komunista koje je predvodio Tito.

To je nesretna čvorna točka političke sudbine Hrvata pred sam rat, jer se odmah na početku rata Hrvati dijeli na Hrvate hrvatske nacionaliste ustaše i hebrangovce i hrvate jugoslavene koji se zadovoljavaju sa Hrvatskom kao republikom u okviru države Jugoslavije.

U takvoj podjeli dio Hrvata jugoslavena postaju ideološki anacionalni , jer se, kao što se zna, više od 60. godina učilo i provodilo da su interesi radničke klase Hrvatske veći od nacionalnih interesa Hrvata, odnosno, učilo se da je interes radničke klase istodobno i nacionalni interes Hrvata.

Upravo ova crta zablude prisutna je i dalje kod ljevičara sadašnje Hrvatske, što hrvatsku čini politički konfuznom državom.

Svjedoci smo da ljevičari stalno hoće nekakvu drugačiju Hrvatsku od sadašnje, jer se u ovakvoj nacionalnoj i nacionalističkoj hrvatskoj ne snalaze, ovakva hrvatska im je strana i neprihvatljiva i zato stalno nešto rovare protiv nje, što se vrlo negativno odražava upravo na populaciju dragovoljaca i branitelja koji ne razumiju što se to zapravo događa?

S tim se želi reći da su korijeni današnje političke podjeli u hrvatskoj još iz vremena pred sam početak i neposredno nakon početka 2. Svjetskog rata kada se javlja i nastaje SILA za uspostavu komunističke boljševičke Jugoslavije.

Ta sila dijeli Hrvate na lijeve i desne, na ustaše i partizane, i ta sila dijeli Hrvate i danas.

To je sila koja djeluje kao EHO antifašističke boljševiče sile SSSR-a i antifašističke sile partizanske Jugoslavije.

Otporom toj SILI ustaše postaju " krvoločne zvijeri " tek početkom 2- Svjetskog rata kada se javljaju kao osnivači Nezavisne Države Hrvatske (NDH ) nakon okupiranja i raspada Kraljevine Jugoslavije uz pomoć nacističke Njemačke.

Dakle, ustaše postaju zločinci tek pojavom 2. Svjetskog rata kada počinju ubijati Srbe i partizane istom i jačom mjerom nego što su to činili Srbi četnici, Srbi partizani i Hrvati partizani jugoslaveni.

Vrlo slično se dogodilo u bliskoj prošlosti za vrijeme Domovinskog rata, samo u nešto drugačijoj političkoj JNA - četničkoj " ambalažI ".

Da bi se taj prijelaz od " normalnih " ustaša u " nenormalne krvoločne ustaše " bolje shvatio treba imati na umu da su se nakon ujedinjenja Hrvatske s Kraljevinom Srbijom 1. prosinca 1918., vojnici 25. i 53. domobranske pukovnije, zajedno sa zagrepčanima izašli su 5. prosinca 1918. na ulice zahtijevajući Nezavisnu Državu Hrvatsku, dakle 11. godina prije Pavelića, ili 23 godine prije ostvarenja Nezavisne države Hrvatske 1941. godine, ili 72. godine prije ostvarenja države Hrvatske nakon raspada komunističke Jugoslavije.

Prema tome, očito je da Nezavisna Država Hrvatska ( NDH ) ne počinje niti završava s Pavelićem i ustašama, koji su samo jedna ratna epizoda samostalne hrvatske države, koju su jugoslavenski i hrvatski antifašisti uništili i koja se ponovno uspostavljena 1991. godine bez izravne pomoći jedne ili više država, kao što je bio slučaj s NDH.

Treba znati i to da je su na Trgu bana Josipa Jelačića te davne 1918. godine dočekani hrvatski prosvjednici strojničkom paljbom iz zgrade br.11, kada je ubijeno 14 Hrvata.

No važnije je znati da u hrvatskoj od nastanka Kraljevine Jugoslavije stalno djeluje antihrvatska politika iz dva smjera, iz smjera Beograda i dijela hrvatski Srba, i iz smjera Hrvata dodvorica koji su i tada bili vrlo aktivni kao orijunaši, a zatim kao Titovi komunisti partizani antifašisti, zapravo kao antiustaše, kao što su i danas.

Tako su DOBRI USTAŠE dočekali 1941. godinu i stvaranje NDH, kada su Hrvati 10. travnja 1941. godine najavili oslobađanje od srpske hegemonije aktivnošću ustaša i Pavelića, do kada u Hrvatskoj nije ubijen ni jedan Srbin.

Međutim ne napadaju ustaše Srbe. već Srbi napadaju ustaše pa tako Srbi pokušavaju spriječiti stvaranje hrvatske države, kao i 1991. godine, pa 9. travnja 1941. vojnici 2. konjičkog puka "Car Dušan Silni" ubijaju 26 Hrvata u Bjelovaru i okolici; 11. travnja 17 Hrvata u Derventi, 32 Hrvata u Mostaru i 13. travnja 25 Hrvata u Čapljini…

Dakle, Srbi su digli ustanak u Banovini Hrvatskoj prije nego što je proglašena Nezavisna Država Hrvatska.

Repriza tog srpskog ustanka izvedena je 27. srpnja 1941. godine u Srbu, odnosno 22. lipnja u Sisku kako to hrvatski ljevičari " slave " da bi se prikrila srbo - komunističku priroda partizanskog rata u Hrvatskoj kojeg pokreću Srbi s dalekosežnim ciljem - pokretanjem bratoubilačkog rata u Hrvatskoj.

Ista takva srpska pobuna izvodi se 1991. godine, a danas se ponovno pišu budnice protiv hrvatske državotvornosti pod parolom "detuđmanizacije", sada antithompsonizacije!?


To je sve bio samo uvod za transformacju dobročudnih ustaša u krvoločne zahvaljujući krvoločnosti režima Kraljevine Jugoslavije, time i krvoločnosti četnika i srba partizana koji odmah na početku 2. Svjetskog rata i ratnom uspostavom NDH počinju napadati Hrvate i sve što je hrvatsko, a naročito ustaše i institucije i infrastrukturu NDH.

Dakle " krvoločni ustaše " javljaju se tek za vrijeme 2, Svjetskog rata od 1941 - 1945. godine, pa pogledajmo kako je to izgledalo.

Nastavak (malo) sutra

Autor: Geza


Zvir:
http://www.dragovoljac.com/index.php?option=com_content&view=article&id=2030:ustae-od-osnutka-do-poka-2-svjetskog-rata&catid=29:arhiv&Itemid=20 (http://www.dragovoljac.com/index.php?option=com_content&view=article&id=2030:ustae-od-osnutka-do-poka-2-svjetskog-rata&catid=29:arhiv&Itemid=20)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 24, 2012, 12:20:04 prijepodne

Transkripti tajnog sastanka Hitler – Tito
Objavleno  02.04.2012

Za razumijevanje teksta koji slijedi nužno je pročitati tekst: Šokantna informacija o skrovištu Draže Mihajlovića!
http://blog.vecernji.hr/roko-sikic/2012/03/26/133/ (http://blog.vecernji.hr/roko-sikic/2012/03/26/133/)

Oni koji to ne učine u opasnosti su da postanu žrtve nehotične manipulacije njihovim umovima, s nesagledivim posljedicama na njih same, mene kao autora teksta, ali i društvo općenito.


Stenogram razgovora Adolf Hitler – Josip Broz održanog na Brijunima

(Riječ je o opširnom dokumentu iz kojega moram izdvojiti najinteresantnije dijelove. Teško je u tekstu ovakvog sadržaja izbjeći subjektivnost autora, a jednako tako i samog čitatelja pa se već unaprijed veselim komentarima, pohvalama, kritikama, ovacijama i uvredama koje će uslijediti. op.a.)

Zbog aljkavosti službe osiguranja brijunskog kompleksa zagubljena je informacija o točnom datumu ovog razgovora, no iz konteksta je očito da je riječ o kasnim 80-im.

U stenogramu se ne pojavljuju drugi sudionici razgovora, nije nam poznat ni zaključak pregovora, no neke zaključke možemo donijeti i sami, kao svjedoci burnih događanja koja su uslijedila.

Preskačem uvodni dio u kojem uvaženi političari i vojskovođe nekad suprotstavljenih vojski ćaskaju o kubanskim cigarama, vinu, upravo požderanim pečenim prepelicama i drugim hedonističkim temama. Pređimo na važan dio…

Adolf: Joža, ne znam kako ćeš ti gledati na prijedlog koji ću ti iznijeti, no pametni ljudi uče na greškama iz prošlosti. Znam da imaš utjecaja na ljude koji danas vuku konce na ovim prostorima i još uvijek se zaklinju u tvoje ime. Imam prijedlog. Jedan vrlo sličan, svojevremeno sam iznio Josefu (Josif Visarionovič Džugašvili “Staljin”, op.a.), no nažalost, nije ga prihvatio. Da je frajer bio pametniji, danas smo bez onolikih žrtava mogli imati veliku birokratski upravljanju europsku superdržavu. Sasvim je svejedno upravlja li se njome iz Berlina, Moskve, Bruxellesa ili od negdje drugdje, jer u tom projektu ima plijena za sve nas.
Vidim da se ovih dana sve jače klimaju zidovi u mojem Berlinu, a Nikolaj (Nikolaj Chausesku, rumunjski diktator op.a.)  je u velikoj frci i ne znam kako će to završiti. Oduvijek smo znali da najveće frke uvijek kreću upravo s ovih prostora. Razmišljao sam kako da se u svemu tome okoristimo. Joža, slušaj dobro moj prijedlog, svidjet će ti se.

JBTito: Gle, ne mogu reći da ti vjerujem, uvijek si bio isforsiran tip, ali priznajem da si me zainteresirao. Dobro kažeš da treba učiti na greškama, a po pitanju počinjenih gluposti si nenadmašan, ha, ha… Ako si samo na pola svojih pogrešaka nešto naučio ti si pravo vrelo mudrosti.

Adolf: Nemoj reći Josefu, on i ja fakat nismo ni danas u dobrim odnosima, ali imam informacije da će se raspasti i SSSR. Očito je da ova vaša komunistička priča dolazi kraju. Znaš kakav je narod kad poludi, jednostavno žele promjene. Tvoji ljudi se moraju promijeniti ili neka bježe u Kinu ili Kubu. Sumnjam da će ih i tamo primiti, jer takve propalice nigdje ne trebaju, a ako ostanu ovdje u Hrvatskoj sve će ih pozatvarati ili pobiti zbog onoga što su im radili.
Zato ti predlažem slijedeće – Mojima gore, u Njemačkoj, ali i Nizozemskoj, Engleskoj, Francuskoj, Italiji i još nekima trebaju resursi i životni prostor, a vama novac. Pokazali ste i dokazali da znate odlično lagati i varati narod, ali ne i raditi, voditi posao i iskorištavati resurse koje imate. Pošto propadate vi, a ne mi, mi ćemo voditi posao, a tvoji neka nastave raditi ono što najbolje znaju – varati i krasti.

U nastavku razgovora Adolf trabunja nešto o srpskoj politici, njihovom bizantskom mentalitetu i laži kao sastavnim dijelom politike koju vode, no to ćemo preskočiti, jer nije vezano za čitatelje ovog bloga. Neki su mi već prigovarali da se fokusiram na Srbe i Srbiju pa eto, taj dio stenograma preskačem.

Ex.Fuhrer nastavlja iznositi svoj prijedlog.

Adolf: Vi trebate razbiti Jugoslaviju, zavarajte narod s pričom da žele Hrvatsku državu. To je narodu najlakše podvaliti. Ako dođe do rata, tvojima je svejedno. Oni će sjediti u uredima, a svoje sinove poslat će u inozemstvo, na školovanje za managere, diplomate i javne bilježnike. Neće oni ginuti, poslat će druge i njihovu djecu.

Tvoja ekipa se zatim podijeli u 5 skupina..

Veliki voljeni vođa to nije mogao mirno slušati. Ako je i od samog Hitlera, previše je…

JBTito: Stani, pretjeruješ! Moji momci nisu zlato, no nisu baš tako bezobzirni i nesposobni kako pričaš. Najradije te ne bih slušao, no tema je zanimljiva. Kad si već počeo, izloži plan do kraja pa ću odlučiti što ću s tim.

Adolf: Razumijem subjektivnost, no to su fakti. Tvoji i danas tvrde da je sve bilo dobro dok si ti vodio priču, kako oni kažu “Bilo je dobro dok je Tito bio živ.”, al nakon tvojeg odlaska sve su sprčkali. Ne znaju oni probleme gurati pod tepih kao ti, za prikriti stvarnu istinu uvijek si bio majstor. Daj poslušaj prijedlog do kraja pa odluči.
Sve je vrlo jednostavno, spomenuo sam 5 udarnih grupa.

Jedna skupina neka budu političari. Komunističku partiju podijeli u nekoliko stranaka koje će sačinjavati vlast i oporbu i rotirati se na vlasti. Nastojte u članstvo pridobiti što više poštenih građana, kako bi narod povjerovao da ste se promijenili i preobratili, ali nipošto nemoj dozvoliti da stvarno pošteni ljudi koji vole Hrvatsku isplivaju u stranačke vrhove. Uostalom, što ja to tebi pričam, pa ti si majstor za čistke.
Druga skupina neka ode u pravosuđe, treća neka zadrži medije, četvrta sveučilišne katedre i osnuje HAZU, a peta neka se rasporedi po kliničkim bolničkim centrima i neka preuzme zavode za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.
Kad dobiju rat, što će se sigurno dogoditi jer je ovo ionako neodrživa priča, generale i vojsku treba izdati i pozatvarati. U suprotnom će s vojskom razvlastiti tvoju ekipu i od toga ne bismo imali ništa. Ni vi, a ni mi. O lustraciji nema ni govora, no tako blesavi da to dozvole valjda nisu.
One koji misle svojom glavom ne treba ubijati, kako smo to nekada radili, bilo bi to preočito. Stvarali bismo žrtve od njih, a sjećanje na žrtve tjera ljude misliti svojom glavom i eto novih pobunjenika. Neka im se uništi egzistencija, obitelj i zdravlje. Kad im se sve obezvrijedi i od života im nastane pakao, većina će se sama ubiti ili poludjeti do razine potpune bezopasnosti za bilo kakav otpor.
Tada slijedi najbolji dio. Neka varaju, kradu, prodaju sve što stignu, državno, društveno, privatno..dok jedni pljačkaju, ekipa u pravosuđu će sve to pokrivati i legalizirati, a korumpirani mediji zataškavat će pljačke i izvrtat činjenice.
Korupcija će postati način života, a kod naroda ćete stvoriti tjeskobu, osjećaj beznađa i nesigurnosti. Intelektualna zajednica će šutjeti i jedino brinuti za svoj sitni interes, honorare, plaće i paziti da se moral ne bi okrenuo u neželjenom smjeru poštenja.
U rukama ćete imati sve. Bolnice, uputnice, psihijatre. Čim se netko pobuni pisat ćete mu uputnice psihijatrima, recepte za lijekove, a ako treba i prisilno ga hospitalizirati. Moji dečki će preuzeti proizvodnju lijekova, davat ćemo im tablete za sve i svašta, učiniti ih ovisnicima, a tako ćemo izvlačiti i zadnju kunu iz opustošenih fondova i paziti da se slučajno ne stvore rezerve koje bi mogle ugroziti naš projekt. Ljudi uvijek moraju biti dužni i u strahu, i ne će se buniti.

Tito to više nije mogao slušati i na to izgovara svoje drugo povijesno odlučno NE! Hitlerovo razmišljanje i riječi kojima su službe sigurnosti bile svjedoci potvrdile su da je taj tip pravo oličenje zla.

JBTito: Adolf, ti si stvarno prokleto smeće! Ovakvo nešto nitko ne bi učinio svojem narodu. Proklet bio dan kad su i tebe pustili na Brijune, a mora da sam i ja gadno zgriješio kad moram doživotno s tobom dijeliti sve, pa čak i poglavlja u povijesnim udžbenicima.

Adolf: Daj, ne pravi se anđeo. Uostalom ne odlučuješ sve sam, već sam razgovarao s Charlesom (Charles de Gaulle, op.a.) i Winstonom (Winston Churchill, op.a.) i oni će svojim dečkima prenijeti moj plan. Joža, daj ne budi smiješan, kotač povijesti se kreče i bez tvojeg utjecaja i tvojih prstiju u tome. Nemoj propustiti priliku koja ti se nudi.

Nažalost ne posjedujem zapis nastavka razgovora, jer se u tom trenutku traka (navodno) zapetljala.  Nije ni važno jer sad znamo da je Tito sigurno ostao dosljedan prvoj reakciji, a događanja su išla sasvim drugim tijekom. Zapravo, ako je Adolf čak i uspio u nagovaranju Broza da pokuša savjetima i naredbama utjecati na vjerne sljedbenike, oni to nisu prihvatili i stvari su se razvijale upravo suprotnim smjerom.

Hrvatska je izborila neovisnost, kuna je službena valuta, na stjegovima vijori zastava koja je čak i ljepša od one koju smo sanjali kao djeca, slavimo čak dva Dana državnosti, dan pobjede u Domovinskom ratu, II Sv.ratu i sve naslijeđene dane svih ustanaka u proteklih 1000 godina, štujemo sve vojske i vojnike, palimo svijeće, zaklinjemo se u njih i opjevasmo ih u mnogim pjesmama koje se izvode javno, polujavno i kriomice. Živimo u idiličnoj maloj zemlji za veliki odmor, u kojoj ljudi žive toliko opušteno da im vlast ne dozvoljava čak ni raditi. Imamo toliko toga za prodati, a toliko zainteresiranih za kupnju, čemu raditi? Samo jednom se živi. Uostalom, ove godine Hrvatska igra na EP u nogometu! Razmišlja li itko što će biti poslije toga? Čemu opterećivati glave s egzistencijom i budućnosti? Hajmo na odmor, odmorimo se o odmora!

Koliko god bio optimističan i svjestan da t.zv. elite misle umjesto nas, a na nama je samo da uživamo i čekamo da nam pošalju novac na tekuće račune u bankama neizrecivih imena, malo me brine onaj dio u kojem Adolf priča o razgovoru s Francuskim i Britanskim vođama. Ne znam što su oni odgovorili i bojim se da su možda prihvatili njegov plan i smislili neki zajednički projekt stvaranja birokratske megadržave koju bi pokrenule Njemačka, Velika Britanije, Francuska, Italija i druge zemlje koje je spominjao Adolf. Valjda nisu, to bi mogla biti velika opasnost. Ne samo za Hrvatsku, prihvatiti neonacistički plan bio bi velik zločin protiv čovječnosti.

Načuo sam da je ovaj plan iscurio i prije objave transkripata i da je o tome napisana i knjiga naslova “Što nam se sprema”, koja je praktično priručnik za prijevare i pljačke, no  unatoč nastojanju da ju nabavim, nije mi pošlo za rukom. Da li su majstori za prijevare i pljačke pokupovali sve priručnike ili je zbog manjka interesa u ovako poštenoj zemlji skinuta s polica zbog nezainteresiranosti čitatelja, ne znam, no ako vas zanima možete o njoj više doznati na blogu autora Marinka Miočića
http://marinkomiocic.blog.hr/2011/01/1628734319/hipoteka.html (http://marinkomiocic.blog.hr/2011/01/1628734319/hipoteka.html) .

Upućen sam da se vode razgovori da se o toj temi snimi film u Hollywoodu. U filmskim krugovima se priča da primjerak scenarija ima i aktualna vlada, no teško mi je u to povjerovati. Da je tome tako, već bi reagirali i zaustavili prodaju knjige i snimanje filma. Zamislite što bi se dogodilo da netko dozna kako je lako opustošiti perspektivnu zemlju. Svi bi se bavili politikom.


Zvir:
http://blog.vecernji.hr/roko-sikic/2012/04/02/transkripti-tajnog-sastanka-hitler-tito-2/ (http://blog.vecernji.hr/roko-sikic/2012/04/02/transkripti-tajnog-sastanka-hitler-tito-2/)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 24, 2012, 12:22:06 prijepodne


MIROSLAV TODOROVIĆ U EKSLUZIVNOM INTERVJUU ZA NAŠ LIST GOVORI O SVOJOJ NOVOJ KNJIZI "HOHŠTAPLER" U KOJOJ DEMISTIFIKUJE BROZOV IDENTITET

TITO I HITLER SU BILI ŠKOLSKI DRUGOVI!

Posle priče o Draži Mihailoviću, advokat i novinar Miroslav Todorović napisao je knjigu i o Josipu Brozu Titu. "Hohštapler" je prepun neverovatnih informacija koje do skora "nismo smeli" da znamo.
- Smatrao sam da je moralna i ljudska obaveza da obradim ličnost čoveka koji nam je promenio suštinu! Bit! Genetiku nam je izmenio! Od jednog poštenog, pitomog naroda, napravio je ljude koje danas malo ko ceni u svetu. Ova knjiga se potpuno razlikuje od svih ostalih koje su se dosad pojavile o Titu.

UBIJAO SRPSKU NEJAČ

"Da li je do sada uopšte objavljena neka iole autentična Titova biografija?"

- Ovo je siže svega što je do sada o Titu objavljenu sa mnogo, mnogo, detalja koje niko nije objavio i koje 99 odsto ljudi ne zna. Obrađujem period od njegovog prvog dodira sa ovom zemljom. To je bilo u avgustu 1914. godine kada je umarširao preko Drine sa "42. Vražjom divizijom". Tada je ovekovečen na onoj čuvenoj fotografiji kada leži u rovu i puca na srpsku nejač. Posle se hvalio kako je imao fantastične uspehe kao oficir Austrougarske koji je prodro duboko u pozadinu neprijatelja.

"Vi pišete da je rođen u Beču, da se školovao na akademiji u Pečuju zajedno sa Hitlerom. Koliko su ozbiljni i verodostojni ti podaci?"

- Ti podaci su vrlo temeljni i oni su proveravani sa više strana. Proveravani su u arhivima, dokumentacijama i preko žive reči. Imao sam prilike da razgovaram i sa mnogim Titovim savremenicima. Kada je Tito imao četrdesetak godina, mladi francuski levičari imali su oko dvadeset. Neki od njih su mi svedočili o njegovom pogubnom delovanju. Tito nije rođen u Kumrovcu, ja to tvrdim i argumentima dokazujem da je rođen u Beču. Majka mu je bila Marija iz sela Potsrede iza reke Sutle. To je granični pojas između Hrvatske i Slovenije. Ona je rodila vanbračno dete u Beču radeći kod izvesnog Samuela Majera, poljskog Jevreja i uspešnog industrijalca. Prvi je serijski proizvodio protetiku za ljudska tela. Marija je povremeno dolazila da radi kod tog čoveka, a to je i Tito govorio više puta, naročito kad bi popio malo više viskija. Govorio je da mu je, formalni otac Franjo bio trom, sklon alkoholu i nebrižan za decu, pa je majka često morala da ide u Beč da radi. Marija je fizički bila dosta privlačna žena, a iz te ljubavi rodio se i on. To dete je dobilo ime Josip Ambroz i Marija ga nije odnela u Kumrovec, nego kod svog oca Martina u Potsredu. Čuvao ga je deda, a kad je odrastao majka ga je odvela u Beč gde se obrazovao u privatnim školama. Učio je muziku i bio je izvanredan interpretator Verdija i Šopena. Oni koji su ga slušali nisu mogli da veruju da nije završio najveće muzičke konzervatorijume u Evropi. Govorio je odlično desetak svetskih jezika, što je prosto nemoguće za jedno seljače iz Kumrovca. On je stekao mnoge buržoaske navike. Bio je bilijar majstor, izvanredan jahač, i radio je sve ono što nije bilo dostupno čak ni mnogim visokoobrazovnim ljudima toga doba. Bio je sama elita!

"LAŽNI TITO"

"Kada kreće u komunističke avanture?"

- Njegov uspon je vezan za Pečujski diverzantsko-obaveštajni centar koji je formirao sam car Franjo Josif. Tamo su se pripremali najinteligentniji i najlucidniji momci. Taj čuveni centar je odgajio jednoga Hitlera, Josipa Ambroza, Fridriha Miroslava Krležu i Josipa Broza iz Kumrovca, Titovog polubrata.

"Da li su se Hitler i Tito viđali u toj školi?"

- Bili su u istom odeljenju! Na toj akademiji zatiče ih prvi svetski rat. Sve ih regrutuju u Beču. Budući maršal je raspoređen za područje Zagreb - Varaždin u formaciji 42 vražje brigade, desete satnije. Oba brata Broz su u avgustu 1914. godine stigla na srpski front, u novembru su poslati na ruski front. Hitler nije mogao da izdrži sve to, dok je Tito, kako je sam kasnije govorio, pravio velike podvige u pozadini. Ti podvizi, to je bilo ubijanje i stravično iživljavanje nad srpskom nejači.
Na Kavkazu u mestu Okno slavili su Uskrs kada je naišlo pleme Čerkeza koje je opkolilo 42 vražju i tu dolazi do ključnog trenutka. Tada dolazi do falsifikata čitave svetske istorije. Naime, jedan od Čerkeza je kopljem krenuo na Josipa Ambroza, ali pošto je on bio vrlo vešt mačevalac uspeo je da napadača proburazi kopljem. Dok je gledao kako koluta očima i umire, nije primetio drugog Čerkeza koji je uspeo da ga rani kopljem. Tu je poginuo pravi Josip Broz, a ranjeni Josip Ambroz tada uzima njegovo ime i identitet. U Rusiji je bio logoraš, ali je u logorima bio šef, i poštovali su ga čak i upravnici. U jednom logoru je upoznao i Pelagiju koja je imala 14 godina, ostala je u drugom stanju, i poveo ju je sa sobom ka Petersburgu gde se revolucija već osećala u vazduhu.
Kasnije kad je trebalo da bude primljen u Kominternu on je svoju venčanicu sa Pelagijom falsifikovao kao dokument kojim je primljen u KP SSSR-a. Na putu od Lenjingrada do Maribora imao je silne probleme, i na kraju je uhapšen. Zanimljivo je da na povratku ne ide u svoje selo Kumrovec, nego u Sveto Trojstvo kod Bjelovara. Tamo vodi ženu koja je bila pred porođajem i tamo ostaje četiri godine. On tamo nije smeo da ode jer nikog nije poznavao, a ljudi su znali ko je Josip Broz. Kao što su kasnije svi njegovi rođaci i rekli - 'nije to onaj naš Broz!'

"Zašto se Tito nikada nije odvajao od svoje famozne crne tašne?"

- Upravo je i to dokaz da je zaista došlo do zamene ličnosti. Kažu da ju je odneo Dolanc iz Kliničkog centra. Ali mnogi ljudi su govorili, eto i taj doktor Matutinović je rekao da je u tašni bio spisak vojnika koji su poginuli na Ruskom frontu, i da je na spisku bilo i ime Josipa Broza.

MONSTRUOZNI ZLOČINAC

"Šta je uzrok smrti Davorjanke Paunović?"

- To je isto velika tajna i velika sumnja da li je zaista umrla od tuberkuloze. Njena smrt se poklapa sa ulaskom Jovanke u Beli Dvor. Nikada nisu stigli dokumenti iz nekog slovenačkog lečilišta, gde je ležala i gde je umrla. Istovremeno vest o njenoj smrti je objavljena tri dana posle sahrane. Sahranjena je tajno na Dvoru, a posle tri dana Tito je javio Đilasu da je umrla.

"Zašto je sahranjena na Dvoru?"

- Pa da ne bi neko došao do njenih posmrtnih ostataka i saznao pravi uzrok smrti. Nastradala je od oružja i to je apsolutno tačno! Od njih dve jedna je morala da ode.

"Zašto se knjiga zove hohštapler?"

- Ta reč je nemačkog porekla a neko približno značenje bi bilo - nitkov! To znači: bezobrazan, lažljiv, kradljivac, prevarant. A tako su ga zvali i njegovi partijski drugovi u Francuskoj. Bio sam tamo nekoliko meseci i sreo ljude koji su ga dobro poznavali. Mladi francusku levičari su se zgražavali nad monstruznim ubistvima koje je Tito počino u Francuskoj početkom četrdesetih. Najtragičnije je bilo ubistvo Živojina Pavlovića, zvanog Ždrebe, jednog od najvećih intelektualca toga doba koji je imao svoju izdavačku kuću u Parizu, i svoj list "Horizont". On je morao od Broza da pobegne u Srbiju. Ali je ovaj poslao Petra Stambolića, Icu Ličanića i Krcuna, uhvatili su ga, mučili, masakrirali i na kraju su ga živog odrali.

"Ko je stajao iza Tita?"

- Zvanično boljševici, ali postoji verovatnoća da je i Vatikan bio njegov zaštitnik. Potpuno je izvesno i da je bio mason. Njegova centrala, loža bila je u Ženevi. Imao je vrlo visoko mesto i po rangu je bio na nivou engleske kraljice Elizabete.

 
http://www.svet.co.yu/?state=3&izdanje=1&broj=168&clanak=2045 (http://www.svet.co.yu/?state=3&izdanje=1&broj=168&clanak=2045)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(Ne)delo na vide(l)o:
Ko je u stvari bio Josip Broz Tito ? (Teorije zavere), 03:08

Ko je u stvari bio Josip Broz Tito ? (Teorije zavere) (http://www.youtube.com/watch?v=aBcJ9-SIoDQ#) 
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 24, 2012, 12:24:43 prijepodne
POVIJESNO JE TOČNA USPOREDBA TITA S HITLEROM
 
Usporedba Tita s Hitlerom je umjesna, i povijesno točna, jer, Tito nije vodio oslobodilački rat, kako je navela čitateljica, nego je vodio osvajački rat u kojemu je raspalio građanski rat u oružanom komunističkom ustanku od 22. lipnja 1941. godine, kao što je pod lažnim izgovorom „antifašističke borbe“ šef KPJ i vođa ustanka Tito vodio (socijalističku) revoluciju u kojoj su ubijeni desetci i desetci tisuća nedužnih civila hrvatske i drugih nacionalnosti. Na kraju rata je Tito dao počiniti jedan od najvećih ratnih zločina u Europi, poznat pod sintagmom „Bleiburg i Križni put“, kao i genocid nad hrvatskim narodom! Hitler je vodio rasističku politiku, Tito je vodio klasnu politiku, ili drugim riječima, oni koji po njegovom svjetonazoru nisu spadali u radničku klasu došli su pod udar njegova režima.


 
U „Večernjem listu“ od 18.8.2007. objavljene su u članku čitateljice Ane Jurić-Šimunčić, pod naslovom „Marijanska svečanost nije mjesto za politiku“, tvrdnje kojima je pokušala opovrgnuti tvrdnje krčkoga biskupa koji je na Marijanskoj svečanosti u povodu vjerskog i državnog blagdana Velike Gospe, 15. kolovoza ov. g., usporedio po zapovijedanju zločina bivšeg jugoslavenskog doživotnog predsjednika (diktatora) Josipa Broza Tita sa doživotnim njemačkim kancelarom (diktatorom) Adolfom Hitlerom. Kao povjesničar mogu potvrditi biskupovu informaciju da je Tito odgovoran za likvidacije oko jedan milijun ljudi na području bivše Jugoslavije, od toga preko pola milijuna Hrvata. Usporedba Tita s Hitlerom je umjesna, i povijesno točna, jer, Tito nije vodio oslobodilački rat, kako je navela čitateljica, nego je vodio osvajački rat u kojemu je raspalio građanski rat u oružanom komunističkom ustanku od 22. lipnja 1941. godine, kao što je pod lažnim izgovorom „antifašističke borbe“ šef KPJ i vođa ustanka Tito vodio (socijalističku) revoluciju u kojoj su ubijeni desetci i desetci tisća nedužnih civila hrvatske i drugih nacionalnosti. Na kraju rata je Tito dao počiniti jedan od najvećih ratnih zločina u Europi, poznat pod sintagmom „Bleiburg i Križni put“, kao i genocid nad hrvatskim narodom! Hitler je vodio rasističku politiku,

Tito je vodio klasnu politiku, ili drugim riječima, oni koji po njegovom svjetonazoru nisu spadali u radničku klasu došli su pod udar njegova režima. U bivšoj Titovoj Jugoslaviji postojali su čak i klasni sudovi na kojima se sudilo nedužnim ljudima na montiranim političkim procesima, a ako je navedena čitateljica bila nedužno optužena od bivšeg izvitoperenog jugokomunističkg pravosuđa, te zatim oslobođena krive optužbe, onda njezin slučaj predstavlja iznimku koja potvrđuje pravilo. Čitateljica Jurić-Šimunčić kao da ne zna za postojanje „Crne knjige komunizma“ u kojoj je međunarodna skupina autora, među kojima ima i bivših marksista, na osnovi preko šest tisuća dokumenata iz bivšeg arhiva Sovjetskog Saveza, rekonstruirala masovne zločine režima komunističke partije, a broj tih zločina se kreće oko 100 milijuna nedužno ubijenih ljudi širom svijetu, i to svugdje tamo gdje je na vlasti bila komunistička partija, ili gdje je vodila gerilski (partizanski) oružani ustanak za nasilni dolazak na vlast (danas se, primjerice, komunisti bore za nasilni dolazak na vlast u Nepalu gdje su do sada pobili nekoliko desetaka tisuća ljudi).

Brojka od 100 milijuna žrtava komunizma predstavlja minimalnu procjenu, a konkretni de facto dokazani masovni zločini boljševika su „Katyn“, „Tezno“ (Maribor), „Kočevski Rog“ (Ljubljana), „Jazovka“ (Zagreb/Karlovac), „Macelj“ (Krapina) i „polja smrti“ u Kambodži, zatim sustav sovjetskih koncentracijskih logora „GUL-ag“, i jugokomunistički konc-logor „Goli otok“ itd. Kao voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma podnio sam 2006. nadležnom državnom odvjetništvu u Zagrebu kaznenu prijavu protiv osnovano osumnjičene komunističke ratne zločinke, bivše predsjednice jugoslavenske vlade i političke komesarke, Milke Planinc (rođene Malada), koja je suodgovorna za ubojstva 30 tisuća hrvatskih i slovenskih ratnih zarobljenika u Kočevskom Rogu 1945. godine. (Istražne radnje su završene, dokazi i svjedoci postoje, ali optužnice nema, vjerojatno iz političkih razloga, da ne bi ispalo kako su i komunisti/boljševici,  a ne samo nacisti/ fašisti, počinili ratne zločine i genocid.)

Kao vic zvuči čitateljičina tvrdnja da je Titova vizija organizacije ovog prostora (Hrvatske) bila „humana, socijalna i pravedna“. Naime, nitko tko se nalazio na crnoj listi jugokomunista nije sudjelovao u socijalnom kolaču bivše države, a kamoli da je Titova vizija bila humana, jer nije bila s obzirom da je bila boljševička, a posljedica njegove „vizije“ su planine ljudskih kostiju!

I na kraju, naravno da smo živjeli u komunizmu a ne u socijalističkom samoupravnom društvu. Moja malenkost je svjedok da smo živjeli u komunizmu, ali su komunisti bili vješti manipulatori jezikom tako da su komunizam predstavili kao „samoupravljanje“. U konc-logorima današnje Kine, primjerice, logoraši se od režima ne nazivaju logorašima/zatočenicima nego „studentima“ i sl., a u bivšem Sovjetskom Savezu su kriminalce u gulazima zvali «prijateljima naroda». Riječ je o komunističkoj propagandi i pranju mozgova kojima su ljudi bili izloženi u doba olovnog komunizma, pa i u bivšoj Jugoslaviji. Zato čitateljica nije kriva što ne zna za neke povijesne činjenice jer u RH ne postoji od državnih vlasti poticano sustavno prosvjećivanje stanovništva o zločinima komunizma. Prof. Goran Jurišić, Zagreb.


Zvir:
http://www.hsp1861.hr/vijesti2007-8/21082007-1.html (http://www.hsp1861.hr/vijesti2007-8/21082007-1.html)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o
Volio... Volio sam te. Kao Hitler Evu Braun Kao Tito Jovanku.

Prljavo Kazaliste - Previse Suza U Mom Pivu, 04:36
Prljavo Kazaliste - Previse Suza U Mom Pivu (http://www.youtube.com/watch?v=TjVosSpj298#)

 
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 24, 2012, 12:30:09 prijepodne
V sledečomu članku brojke mi zglede napuvane, nu, ne vredi navek ona Karlekova ma(r )ksima da (samo) kvantiteta ide v „kvalitetu“…


Drugu Titu pripada izrazitije mjesto među protuljudskim manijacima

Drug maršal, Josip Broz Tito je stavljen na svjetskoj tabeli kao ratni i mirnodobski zločinac tek na 9. mjesto svjetskih zločinaca i jedva na nešto zasluženije mjesto među 10 najvećih europskih zločinaca, čime su podcienjena njegova žločinstva nad ljudima i svi vandalizmi, za koje zaslužuje barem treće mjesto iza Hitlera i Staljina, a nije mu to priznato.



Uviek i svugdje tvrdim, na temelju osobnog poznavanja, da nema znatne razlike između komunizma i fašizma, napose nema razlike u njihovim svevrstnim zločinstvima, uz uvažavanje, da su komunistički zločini nad ljudima bili čak 30 puta veći od fašističkih. Na ovu zločinačku prednost komunizma ispred fašizma ukazju i obadvije 10-člane tabele najvećih ratnih i mirnodobskih zločinaca 20. stoljeća. Naime, među 10 najvećih europskih zločinaca čak šestorica su komunisti, a u svjetskoj tablici od 10 miešanih zločinaca čak sedmorica su komunisti. Ali, zločin je zločin pa zašto bi Staljin bio veći zločinac od Hitlera, samo zato što je sam (misli se zapoviedno u ime boljševičkog komunizma), poubijao 22 milijuna Sovjeta, a čitava Hitlerova koalicije okupljena oko osovine Berlin - Rim je poubijala oko 26 milijuna ljudi, pretežno Europljana.

Ove dvije 10-člane tabele su, uz ostalo karakteristične po tome, što „udružuju“ najveće ratne i mirnodobske zločince obaviju najstrašnijih ideologija: fašizma i komunizma. Možda bi bilo dobro da i poviest stavi pod istu lupu ta dva ideološki projektirana zločinstva. Naime, u zločinstvu, protiv ljudi i svih ljudskih stvaralaštva, ne može se jedne zločince glorificirati (komunizam), a druge zločince sotonizirati (fašizam). Obadvije ideologije su zločinačke i to treba biti pristupajući predznak za njihovu poviestnu ocjenu i pravosudni kriterij. Štoviše, čak trostruko brojniji i inače višestruko obuhvatniji svevrstni komunistički zločini, nisu prihvatljiv kriterij, da je od dva zla komunizam veće zlo. Jest, komunizam je veće zlo po broju počinjenih žrtava nad ljudima i nad svima ljudskim dobrima, ali to je samo zato jer je divljao po Europi od 1917. do 1990. godine (73 godine) pa je imao više vremena za zločinstva, a fašizam, uključujući i nacionalsocijalizam je sprovodio genocid i kuturocid od 1922. do 1945. godine (23 godine). Dakle, komunističko zločinačka diktatura je 2-3 puta dulja od fašističke pa i to korelira s oko 30 puta većim komunističkim zločinstvima od strašnih nacifašističkih zločina.

Ima još mnogo kriterija, koji obadva zločinačka sustava ili obadvije zločinačke ideologije stavlja pod isti plašt. Spomenut ću samo neke, a ostale prepuštam povjestničarima:

1. Osnivač fašizma Benito Mussolini je u početku bio boljševički komunist i glavni urednik komunističkog glasila „Avanti“. Kad je nakom Marša na Rim 28. listopada 1922. godine osvojio ili bolje rečeno nasiljem uzurpirao vlast u Italiji, podržali su ga svi talijanski socijalisti komunističke orjentacije. Po tome je fašizam pravo pravcato čedo komunizma.

2. Nešto slično sprovodi i njegov, kasnije stečeni prijatelj i suradnik Adolf Hitler. On je dao usmeni i pismeni nalog širiteljima nacionalsocializma da sve pridošle članove vrlo strogo provjeravaju, a komuniste neka učlanjuju u nacionalsocialiste bez provjere.

3. Poviest znade za nekoliko prijateljskih i suradničkih sporazuma između Hitlera i Staljina pa ih ovdje ne treba niti navoditi.

4. Znade se i za Staljinove čestitke Hitleru, kad je osvajao Nizozemsku, Belgiju i napose Francuzku.

5. Hitler i Staljin, dakle fašistički nacionalsocializam i boljševičko-komunistički socijalizam su zajedničkim ratom osvajali i dielili Poljsku, uz sprovođenje najstrašnijeg genocida.

6. Ne smjemo zanemariti niti Titov prijateljski odnos s Hitlerovim trupama u okupiranoj Kraljevini Jugoslaviji. Poviest je zapisala, da je Josip Broz, zvani Tito stanovao u Beogradu u zgradi Njemačkog generalstaba i jeo u častničkom restaurantu s najvišim častnicima njemačke vojske u Beogradu. O tome piše čak jedan ruski književnik (mislim da je Tihonov?) u svojoj knjizi pod naslovom:“Vstreča s maršalom Tito“ = Susret s maršalom Titom. Doduše, on to ne opisuje kao prijateljstvo, nego kao Titovu hrabrost, što nije točno. To je bilo priateljstvo u trokutu: Hitler - Staljin i Staljinčić Tito.

Dalo bi se još mnogo štošta zajedničkoga naći u jednakim, prijateljskim i suradničkim zločinstvima fašizma i komunizma, ali to prelazi okvire ovog priloga i spada u poviestne knjige.

Polazeći od navedenoga, valja ponoviti, da statistika i tabele nisu najtočnija slika stanja zločinačkog obsega niti prava mjera usporedbe dvaju zločinstava: fašizma i komunizma.

Primjerice drug maršal, Josip Broz Tito je stavljen na svjetskoj tabeli kao ratni i mirnodobski zločinac tek na 9. mjesto svjetskih zločinaca i jedva na nešto zasluženije mjesto među 10 najvećih europskih zločinaca, čime su podcienjena njegova žločinstva nad ljudima i svi vandalizmi, za koje zaslužuje barem treće mjesto iza Hitlera i Staljina, a nije mu to priznato.

Ovaj kriterij Titovih ratnih zločinstava svih oblika genocida i kulturocida treba dopuniti Titovim mirnodobskim zločinstvima, napose Bleiburgom, graditeljstvom zatvora, kazniona i logora po čemu nema premca u svome vieku u Europi, a možda (po vlastitom patentu!) niti u čitavoj poviesti svieta. Naime,drug Tito je izgradio, obnovio ili proširio i punio nedužnim ljudima čak 22 iztaknuta zatvorsko-kaznena objekta za sve one, koji drugčije misle od njega. Najčuvenija je Glavnjača, koja mu je bila pri ruci u Beogradu, a najokrutniji je Goli Otok i Grgur. Ali, što je tu je: Europa i sviet ne daju Balkanu niti u zločinstvima pravu ocjenu. Tako je drug Maršal Tito zakinut u vrednovanju njegovih zločina

Do nas je, koji poznamo Titove zločine nad vlastitim narodom i sve vandalizme najbarbarskijih oblika u svojoj domovini da predložimo Europskoj komisiji za odkrivanje i evidentiranje zločina Drugog svjetskog rata i poraća, da izradi još jednu ili dvje 10-člane tabele zločinaca po kriteriju:

1. Tko je na svome narodu počinio najveće svevrstne zločine, kako u ratu tako i u miru, kršeći pritom sve međunarodne konvencije o ratovima i o međusobnom odnosu poštivanja prava zarobljenika, ranjenika i mrtvih. Njegov moto je bio: „Revolucija guta vlastitu djecu!“

2. U kojem broju, malog hrvatskog naroda je počinio tako goleme zločine. Dakle, broj Titovih zločina treba relativizirati ili staviti ih u odnos s ukupnim brojem brojem. Tito je poubijao ili i prognao čak više od milijun Hrvata od ukupno 4 (četiri milijuna) svih žitelja u Hrvatskoj. Dakle, žrtva Titovog zločina je svaki četvrti Hrvat. Najveći europski zločinac uz Hitlera je Staljin, koji je poubijao 22 milijuna Sovjeta od ukupno 220 milijuna Sovjeta, što znači da je približno svaki deseti sovjetski građanin bio njegovom žrtvom.

Po ovim kriterijima Josip Broz Tito je zločinački prvak Europe jer je u malobrojnom narodu počinio goleme žrtve. Naime, ako bismo Gruzijca Staljina vezali uz poubijane Gruzijce, onda je Staljinov učenik Tito troznamenkastim multiplikatorom nadmašio svoga učitelja Staljina. To vriedi i za usporedbu zločinca Tita sa svima drugim zločincima prema vlastitom narodu. Takva 10-člana tabela najvećih ratnih i mirnodobskih zločinaca u Europi stavlja Josipa Broza Tita na prvo mjesto, za svevrstne zločine. Imade još nekoliko kriterija, po kojima je Tito najbrutalniji i najstrašniji zločinac svoga vremena, ali to je za povijest i pravosuđe, koje bi ovoga zločinca trebalo post mortem osuditi i proglasiti najvećim ratnim i mirnodobskim zločincem, da se konačno prestane u Hrvatskoj glorificirati zločinstvo komunizma, koje se skriva iza antifašizma.

Ta 10-člana tablica ratnih i mirnodobskih zločinaca prema vlastitom narodu i obsegu žrtava u njemu izgleda ovako:

1. Josip Broz Tito; 2. Lavrentij Berija, 3. Aleksandar Ranković; 4. Bahamonde Francisco Franko; 5. Josif Visarionovč Staljin; 6. Adolf Hitler; 7. Benito Mussolini; 8. Walter Ulbricht; 9. Antonio de Oliveira Salazar; 10. Mitja Ribičić...

Osim prvog mjesta za zločinca Josipa Broza Tita, ovaj redoslied za druge zločince ostaje pod prizmom kritike.

Basel, 28.listopada, 2008. Mr.sci.Dragan Hazler


Zvir:
http://www.sisak.info/forum/showthread.php?7253-Tito-i-drugovi-najve%C4%87i-ratni-zlo%C4%8Dinci&s=5a11bdb1095ef20737a7d8eaaa92d9bc (http://www.sisak.info/forum/showthread.php?7253-Tito-i-drugovi-najve%C4%87i-ratni-zlo%C4%8Dinci&s=5a11bdb1095ef20737a7d8eaaa92d9bc)


(Dijabo-)slično
1900-2000: A century of genocides
http://www.scaruffi.com/politics/dictat.html (http://www.scaruffi.com/politics/dictat.html)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 24, 2012, 12:34:48 prijepodne
Tri (te)nora

Psihopolitički portret Staljina, Hitlera i Tita

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Sličnosti Staljina, Hitlera i Tita                   00:00-11:50
Razlike i ateizam Staljina, Hitlera i Tita    37:45-45:45
Agape - Tri diktatora - Staljin, Hitler, Tito I deo (prof. dr Vladimir Adamović), 45:45
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=1pWrMGqFmjg

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Samo Staljin:
11:50-37:45
Agape - Tri diktatora - Staljin, Hitler, Tito I deo (prof. dr Vladimir Adamović), 45:45
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=1pWrMGqFmjg

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Samo Hitler:
Agape - Tri diktatora - Staljin, Hitler, Tito II deo (prof. dr Vladimir Adamović), 46:04
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=kuhtoV5i1AQ

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Samo Tito
Agape - Tri diktatora - Staljin, Hitler, Tito III deo (prof. dr Vladimir Adamović),  54:05

Agape - Tri diktatora - Staljin, Hitler, Tito III deo (prof. dr Vladimir Adamović) (http://www.youtube.com/watch?v=2P9sR3zZRic#)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 24, 2012, 12:40:18 prijepodne
Beli D(a)vor:

Tito - brutalni diktator i važan državnik

Autor: Portal Jutarnji.hr

Objavljeno: 25.05.2008.

ZAGREB - Jednoga jutra u svibnju 1975. godine, kada sam išao u 3. b razred Osnovne škole Vladimir Nazor na zagrebačkom Jordanovcu, udaljene manje od kilometra od Dinamova stadiona, nastavnici su nas bez prethodne najave odveli u grad i rekli da taj dan nećemo imati nastavu, što nas, je, prirodno, razveselilo.

Odveli su nas blizu centra, negdje na Zeleni val, podijelili su nam pregršt raznobojnih kreda te su nam, puni iskrenog entuzijazma, rekli da se, eto, od nas očekuje da kredama nacrtamo cvijeće na gradskim ulicama kojima će za koji sat proći drug Tito. Budući da sam bio prilično loš u likovnom, taj me se zadatak nije odveć dojmio. Osim toga, zamisao da se Titov auto treba voziti po cvijeću koje su nacrtali lokalni osmoškolci činila mi se sasvim glupom.

Cvijeće na asfaltu
Pošto smo asfalt iscrtali cvijećem, za nagradu su nas stavili u prvi red do Titove kolone. Vidio sam već jako starog Tita s otprilike metar udaljenosti i nisam osjećao baš ništa. Idućih se godina nisam bavio Titom, sve do njegove smrti (iako mi je otac, negdje u sedmom osnovne, donio emigrantsku brošuru o Bleiburgu, naglasivši da nikomu ne smijem reći da sam to uopće vidio: no onda još Bleiburg nisam izravno povezivao s Titom).

Kada je objavljena vijest da je Tito umro, a bilo je to prve nedjelje u svibnju 1980. godine, bio sam na Dinamovu stadionu, na južnom stajanju. Dinamo je igrao sa sarajevskim Željezničarom. Meč je prekinut u prvom poluvremenu, pri rezultatu 2:2.

Najviše me fasciniralo što zapravo nikoga na stadionu nije osobito potresla vijest o Titovoj smrti. Jedan je čovjek na jugu doduše glasno zapjevao Druže, Tito, mi ti se kunemo…, ali gotovo nitko nije prihvatio, možda samo dvojica ili trojica. Otišao sam kući. Moja mama bila je jako dobro raspoložena zbog Titove smrti. Cijelu smo večer pokušavali slušati BBC i Glas Amerike.

Tri ili četiri dana poslije, na dan Titova sprovoda, bilo mi je dosadno satima gledati pogrebne svečanosti. Pa sam s još dvojicom ili trojicom klinaca iz razreda otišao igrati košarku, na naše školsko igralište. Domar nas je samo upozorio da ne vičemo preglasno zbog sprovoda. I tako sam veći dio izravnog prijenosa Titova posljednjeg ispraćaja proveo pod sjevernim košem na igralištu Vladimira Nazora, zbog čega mi ni nastavnici ni direktorica nisu poslije pravili baš nikakve probleme.

Dobroslav Paraga odrastao je u istom kvartu kao i ja, nešto sjevernije, prema Medvednici, na križanju Lašćinske ulice i Dobrog dola. Dvije ili tri godine poslije Titove smrti Dobroslav Paraga završio je u zatvoru. Završio je u zatvoru zato što je među uglednim hrvatskim intelektualcima skupljao potpise za peticiju koja se bavila elementarnim ljudskim pravima.

Unakažen život
Iako je bio u vrlo mladim godinama, Dobroslav Paraga osuđen je na tešku zatvorsku kaznu na Golom otoku, a čovjek koji je skupa s njim prikupljao potpise za peticiju ubijen je u dvorištu zagrebačke policije u Đorđićevoj ulici.

Život Dobroslava Parage, kasnijeg predsjednika Hrvatske stranke prava, zauvijek je unakažen u Paraginim ranim dvadesetim godinama, mehaničkim djelovanjem brutalnog sustava političke represije što ga je bio uspostavio Josip Broz Tito, čovjek ispod čije su automobilske kolone djeca morala crtati cvijeće, u najboljoj maniri korejskih, afričkih ili kubanskih diktatora s kojima je Tito, kako znamo, održavao idilične odnose. Slučaj Dobroslava Parage, uz sve katastrofalne stvari koje su se osamdesetih godina dogodile tom čovjeku, gotovo da je benigan u usporedbi s desecima tisuća ljudi koje je Titov režim likvidirao ili su prošli kroz još teže i dugotrajnije zatvorske kazne.

Titova je diktatura, kao i gotovo sve komunističke diktature, po svojoj prirodi bila  izrazito brutalna jer nije uvažavala institucionalno pravo na drukčije mišljenje. Svaki organizirani pokušaj drukčijeg političkog mišljenja automatski se kažnjavao raznim oblicima represije.

Dvostruka percepcija
To je jednostavno materijalna činjenica, a ne vrijednosni sud o Josipu Brozu Titu i njegovu političkom sustavu. Današnja je percepcija Josipa Broza u Hrvatskoj, kao i u nekim susjednim zemljama, bitno drukčija. Kao što vidimo svakoga 25. svibnja, dakle na dan kada se obilježava Titov rođendan, u njegovu se rodnom Kumrovcu okuplja mnogo ljudi koji iskreno vjeruju da je Tito bio dobar momak.

Percepcija o Titu kao o pozitivnoj pojavi u hrvatskoj politici i povijesti mnogo je  sveobuhvatnija od folklorno turističke atmosfere u Zagorju, dijelu Hrvatske u kojem se, eto, redovito rađaju diktatori s većim ili manjim potencijalom. Pozitivna percpecija o Titu raširena je među velikim brojem hrvatskih intelektualaca i političara, koji kao da se žestoko trude zaboraviti represivnu stranu Titova režima.

S druge strane, zakleti Titovi protivnici, bilo da je riječ o obiteljima bleiburških žrtava, bivšim političkim zatvorenicima, ili o crkvenim velikodostojanstvenicima, u Titu redovito gledaju najvećeg ratnog zločinca s ovih prostora, što je posve nepravedno i netočno. Hrvatski stavovi o Titu danas su, čini se, podijeljeniji čak i od stavova o Tuđmanu.

Prije analize sadašnjeg Titova značenja u hrvatskom javnom i političkom životu, želimo, ipak još jednom navesti jednu nespornu i bitnu činjenicu: da se bilo tko od današnjih Titovih poštovatelja ikada usudio javno napisati ili izreći nešto ozbiljno protiv Tita (dok je Tito bio na vlasti i dok je Jugoslavija postojala), da se, dakle, bilo tko od današnjih Titovih poštovatelja usudio pisati ili govoriti o Titu onako kao što govore o aktualnim političarima, svatko od njih odmah bi završio na policiji, a poslije, vrlo vjerojatno, i na višegodišnjoj robiji.

Bezbroj nijansi
To je minimalni zajednički nazivnik kada se govori o Titu kao o vladaru bivše Jugoslavije; bilo tko tko veliča takvog Tita kompromitira elementarni ideal slobode. No taj je zajednički nazivnik posve nedovoljan da bi se čak i posve površno razumijela stvarna Titova uloga u našoj povijesti, kao i u hrvatskoj sadašnjosti.

Da bismo razumjeli nesumnjivu Titovu privlačnost i u današanje vrijeme, moramo prihvatiti da o Titu valja govoriti barem s dvije strane, unutar kojih, opet, postoji bezbroj nijansi. Jednu stranu Titove ličnosti i povijesne uloge čini brutalni komunistički diktator. Drugu stranu Titove ličnosti čini lokalno i svjetski relevantan državnik kojem na mnogo čemu trebamo biti zahvalni. O Titu kao diktatoru ne treba imati nikakvih iluzija i za njega ne treba imati nimalo popusta.

Tito je organizirao i Jugoslaviju, i jugoslavensku komunističku partiju i jugoslavensku vojsku kao strogo centralističke organizacije u kojima je sve bitne odluke donosio on sam (tako je bilo do 1974. godine, a faktički i do njegove smrti 1980. godine). Tito se nikada nije brinuo za ljudska prava, kao ni za osobne političke slobode.

U jednom starom intervjuu s jugoslavenskim diplomatom i publicistom Vladimirom Dedijerom Tito je odbacio bilo kakvu ideju o uvođenju individualnih političkih prava i sloboda u Jugoslaviju, tvrdeći da prava pojedinca nikada ne smiju doći ispred prava tisuća ljudi, čiju volju, naravno, tumači komunistička partija. U isto to vrijeme, početkom pedesetih, odbio je bilo kakav razgovor o višestranačkom sustavu, smatrajući taj sustav opasnim i suvišnim.

Kao diktator Josip Broz Tito dao je ubiti ili je tolerirao ubojstva desetaka tisuća ljudi na Bleiburgu ili na Križnom putu; dao je zatvoriti tisuće i tisuće političkih protivnika, uspostavio je tvrdu cenzuru, koja je s ponekim iznimkama trajala i osam godina poslije njegove smrti, sve do potkraj 1988. godine. Kao diktator Tito je uspostavio strahoviti kult ličnosti kojem se nikada nitko nije mogao suprotstaviti.

Kada se, primjerice, danas čitaju stenogrami njegovih razgovora s vođama hrvatskog proljeća, upravo je nevjerojatno koliko su mu ti politički lideri, koji su poslije stekli golem autoritet u Hrvatskoj, zapravo bili podilazili. No to je bila jedina mogućnost da opstanu u sustavu što ga je Tito bio stvorio.

Uvredljivi lifestyle
Osim što je, dakle, bio brutalni diktator koji je zatvarao svoje političke protivnike, koji je uveo i održavao cenzuru, koji je zabranjivao bilo kakvu slobodu političkog djelovanja i koji se duboko suprotstavljao bilo kakvoj ideji demokracije, Tito je i svojim osobnim lifestyleom kompromitirao i vrijeđao jugoslavenske građane.

Jugoslavija je ipak bila razmjerno siromašna zemlja kojom je dugo dominirao svjetonazor egalitarizma i solidarnosti. Titov je životni stil bio potpuno suprotstavljen takvom svjetonazoru. Tito je živio napadno luksuzno, između cadillaca na Brijunima, raznih vila i lovišta po Jugoslaviji do putovanja Galebom.

I dok se Tito, dakle, na unutarnjem planu ponašao kao okrutni diktator, a na razini lifestylea kao šef vojne hunte iz Trećeg svijeta, Tito državnik ostajao je jedan od stalno važnih protagonista svjetske i regionalne politike.

Zbog toga nam je Tito i danas realno važan. I zbog toga bi i njegovi osobni neprijatelji, dakle članovi obitelji kojima je Titov režim osobno, fizički, naudio, danas morali imati određeno razumijevanje za njegovu povijesnu važnost. Kao šef jugoslavenske države i kao međunarodni državnik Josip Broz Tito postigao je niz realnih uspjeha.

Kao šef jugoslavenske države Josip Broz Tito odgovoran je za golemi ekonomski rast što su ga države bivše Jugoslavije ostvarile poslije Drugoga svjetskog rata. Titovi osporavatelji tvrde da je komunizam upropastio Hrvatsku.

Ali tko je onda sagradio brodogradilišta, tko je izgradio stotine tisuća stanova, tko je u Zagrebu i drugim dijelovima Hrvatske sagradio uspješnu strojnu industriju, tko je, naposljetku sagradio Vjesnik, najveću izdavačku kuću u ovom dijelu Europe, koja je doslovno kolonizirala susjedne jugoslavenske države?

I tko je izgradio hrvatski turizam, koji je početkom osamdesetih bilježio rekordne rezultate i koji je i danas temelj hrvatske ekonomije? Činjenica je da su Hrvatska i Jugoslavija za vrijeme Titove vladavine od ratom razrušenih postale srednje razvijene zemlje. Nadalje, kao šef jugoslavenske države Josip Broz Tito učinio je jugoslavenski komunistički sustav ipak znatno mekšim od komunističkih sustava zemalja istočnog bloka. Vlasnici jugoslavenskih putovnica smjeli su putovati u inozemstvo.

Pričest bez sankcija
Hrvatski i jugoslavenski kulturni prostor bili su prepuni utjecaja sa Zapada. Zagrebačka je televizija vrtila samo američke filmove te američke i engleske serije, a u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani gostovali su najveći rock sastavi tog vremena. O Dubrovačkim ljetnim igrama, Bitefima, Festovima, koji su svi bili svjetski relevantni, da ne govorimo.

Titova Jugoslavija jest bila diktatura, ali ne dikatatura ispod željezne zavjese, kao Češka, Poljska ili Mađarska. I to jest i Titova zasluga. Naposljetku, u Titovoj su se diktaturi ipak, katkad, poštovala elementatna ljudska (ne politička) prava.

U prvoj polovici sedamdesetih cijeli je moj razred otišao na prvu pričest u Crkvu Svetog Jeronima u Maksimiru. U ponedjeljak smo u školi razmjenivali fotografije s pričesti. Nijedan nastavnik nije nam ništa prigovorio niti su naši roditelji imali i najmanji problem zato što su javno prisustvovali pričesti.

Mala građanska prava
Nekoliko godina poslije svi smo se, jednako javno, u društvu roditelja, firmali, a u osmom osnovne većini već nije palo na pamet doći u školu na Božić (koji je onda, razumije se, bio radni dan). Nastavnicima, isto tako, nije palo na pamet da nam upišu neopravdane sate.

Dakle, mala građanska prava ipak su postojala, barem u centru Zagreba, kao i mala nacionalna prava. Na našoj kući u Rendićevoj uvijek je bila izvješena hrvatska zastava, čak i na Dan Republike. Hrvatska zastava sa zvijezdom, ali nikad jugoslavenska. I nikada nitko u kući nije zbog toga imao problema.

Titova odluka da se Jugoslavija bar donekle otvori prema Zapadu spasila nas je sudbine drugih europskih komunističkih zemalja i učinila naše živote donekle normalnima. Već se zato Tito ne smije ocjenjivati jednako loše kao drugi komunistički diktatori.

Jasno je da je Titovo otvaranje Jugoslavije prema Zapadu bilo posljedica njegova odnosa prema Rusiji. Zbog stalno napetih odnosa s Rusijom, koji su vibrirali na rubu realnog straha od ruske vojne intervencije, ne samo početkom pedesetih godina (zbog poznate Rezolucije Informbiroa protiv Tita), nego i 1968. godine, kada je Sovjetski Savez bio okupirao Čehoslovačku, kao i 1971. godine, kada je Tito iskoristio rusku prijetnju kao povod za brutalno razbijanje hrvatskog masovnog pokreta, Jugoslavija se kontinuirano morala okretati prema Zapadu. Što je Zapad prihvaćao s najvećim zadovoljstvom i interesom.

Kao što je dr. Tvrtko Jakovina ispravno zabilježio u svom članku o Titu u jednom od nedavnih brojeva Globusa, Josip Broz Tito postigao je da Jugoslavija, doslovno sve do dana njegove smrti, figurira kao relevantan čimbenik međunarodnih odnosa. Tito uistinu jest bio svjetski važan državnik. To ne mogu osporiti ni njegovi najzagriženiji neprijatelji.

Još od 1948. godine i od povijesnog raskida sa sovjetskim blokom, Tito je briljantno ekvilibrirao između Zapada i Istoka. Popularnost Jugoslavije na Zapadu i danas se temelji na tom ekvilibrizmu koji je stvarao dojam da je Jugoslavija slobodna socijalistička zemlja, da je, dakle, Titova Jugoslavija živi dokaz kako socijalistički eksperiment može uspjeti. Zbog te, uglavnom pogrešne predrasude o Jugoslaviji kao slobodnoj socijalističkoj zemlji, u zapadnoeuropskoj javnosti i danas postoji stanovita jugonostalgija.

Drugo, Tito je kroz Pokret nesvrstanih nametnuo Jugoslaviju kao jednog od vođa međunarodne politike šezdesetih godina. Danas su, naravno, nesvrstani posve deplasirani i nevažni. U šezdesetim i sedamdesetim godinama nesvrstani su, naravno, okupljali najgore moguće tirane, a ne borce za demokraciju i slobodu. Međutim, činjenica je da su zemlje Trećeg svijeta u razdoblju od gotovo dva desetljeća u Titovoj Jugoslaviji gledale primjer političke emancipacije.

Na Titov su sprovod došli gotovo svi važni državnici onoga vremena, što dovoljno govori o Titovoj svjetskoj važnosti. Malo je vjerojatno da će bilo koji drugi hrvatski  političar ikada doživjeti tako veličanstven sprovod.

Protivnik velikosrba
Titov nesporni svjetski državnički renome, koji je bio čvrsto utemeljen u jugoslavenskom održavanju ravnoteže između Zapada i Istoka, jedan je od dubinskih razloga njegove današnje popularnosti u Hrvatskoj. Tito je jednostavno  bio veliki svjetski igrač, što mnogim Hrvatima i danas imponira, bez obzira na bezbrojne Titove loše strane. Naposljetku, posebno važan segment Titove politike i Titove državničke karijere tiče se njegova odnosa prema Hrvatima i Srbima.

Radikalni hrvatski nacionalisti redovito nazivaju Tita najgorim mogućim zločincem, pri čemu su im glavni argument Bleiburg i Križni put i pri čemu redovito uvećavaju broj žrtava, baš kao što to čine i Srbi kada je riječ o Jasenovcu. Nadalje, brojni Hrvati, koji su bili zahvaćeni okrutnim Titovim represivnim sustavom, ne mogu sagledavati Tita u bilo kakvom drukčijem svjetlu nego kao brutalnoga komunističkog diktatora. Takav je odnos prema Titu logičan, zaslužen, opravdan, ali i jednostran. Naime, vrlo je lako dokazati da je Josip Brzo Tito uvjereni, tvrdi komunist i jugoslavenski nacionalist, učinio vrlo mnogo za hrvatske nacionalne interese. Prvo, Tito je odobrio Ustav Socijalitičke Federativne Republike Jugoslavije iz 1974. godine, kojim su članice SFRJ dobile pravo na samoopredjeljenje do odcjepljenja. Na temelju Ustava iz 1974. godine Badinterova komisija početkom devedesetih priznala je međunarodnu neovisnost Republike Hrvatske. Ovo je tvrda, povijesna činjenica koju ni najžešći Titovi protivnici ne bi trebali osporavati. Ona je zapisana u Zaključcima Badinterove komisije, dakle u važnom međunarodnom dokumentu.

Drugo, i još važnije, Josip Broz Tito bio je glavni protivnik velikosrpske ideologije u jugoslavenskoj i u srpskoj komunističkoj partiji. Hrvatski radikalni nacionalisti trebali bi biti barem toliko razumni da priznaju kako je detitoizacija potkraj osamdesetih godina počela u Beogradu, a ne u Zagrebu ili Ljubljani.

To, naravno, nije bilo slučajno. Glavni akteri velikosrpske ideologije, koja je dovela na vlast Slobodana Miloševića, ispravno su detektirali kako je Josip Broz Tito bio njihov najvažniji protivnik. Tito je to, uostalom, vrlo često izravno dokazivao.

Rankovićev pad
Tito je sredinom šezdesetih smijenio svoga najbližeg suradnika, Aleksandra Rankovića, u vrijeme kada je Rankovićeva politika postala pretjerano prosrpska i kada je Rankovićevo upravljanje UDBA-om postalo nepodnošljivo za sve nesrpske narode u Jugoslaviji. Pad Aleksandra Rankovića jedna je od onih Titovih odluka koje mu srpski nacionalisti nikada nisu oprostili.

Nadalje, Tito je i Ustavom iz 1974. godine, ali i nizom prijašnjih odluka omogućio stvaranje albanske političke i intelektualne elite na Kosovu, što je danas dovelo do neovisne kosovske države. Najvažnije od svega, Tito je decentralizacijom provedenom sedamdesetih godina onemogućio da Beograd da upravlja Jugoslavijom.

Tito je poslao u zatvor stotine i stotine protagonista hrvatskog proljeća, što je bila brutalna i moralno neodrživa odluka, ali je Tito poslije hrvatskog proljeća institucionalno ukinuo bilo kakvu mogućnost dominacije Beograda nad Zagrebom. Stoga se Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti, famozni dokument kojim je pokrenuta srpska nacionalistička revolucija, zapravo najviše bavi Titom i njegovom političkom ostavštinom.

Osamdesetih je godina srpska politička javnost osudila Tita kao najgorega mogućeg srbofoba i kao krivca za sve srpske nacionalne probleme. Oni koji se još sjećaju srpskih novina s kraja osamdesetih i početka devedesetih znaju da se u Beogradu Tita redovito nazivalo vampirom s Dedinja. Tito je, dakle, u Beogradu prepoznat kao najsnažniji protivnik i gušitelj srpske nacionalističke politike.

Hladan razgovor
Bilo bi jako dobro i, ako ništa drugo intelektualno i politički korektno, da najogorčeniji Titovi hrvatski kritičari barem razmisle o tome zašto srpski nacionalisti ne podnose Josipa Broza.

Josip Broz Tito jedan je od rijetkih državnika o kojima se danas može objektivno i hladno razgovarati. Njegove su loše i dobre strane podjednako poznate javnosti. Utoliko je posve neobično da se oko Brozove povijesne uloge vode polemike; jednako je nevjerojatno da Broz i danas u javnom i političkom životu ima brojne obožavatelje. Jer klanjati se Brozu danas, kada se više manje sve zna, znači prihvaćati ideju da vaš politički neistomišljenik treba otići u zatvor, a da se neke od vaših ekstremnih političkih neistomišljenika može i strijeljati.

Prihvaćati Broza kao bezuvjetno pozitivnu osobu znači zapravo prihvaćati ideje represije i neslobode kao dominantna načela u upravljanju državom. Josip Broz Tito bio je brutalni diktator. To je nesporna činjenica, dokumentirana hrpom zatvorskih presuda i desecima tisuća upropaštenih života. Diviti se Titu znači diviti se groznom političkom nasilju. Svaki Titov obožavatelj toga mora biti svjestan.


Nastavek na sledečomu listu
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 24, 2012, 12:42:30 prijepodne
Nastavek prethodnoga lista


Omražen među Srbima
Međutim, Josip Broz Tito bio je nesumnjivo veliki, važni svjetski državnik. Tito je neposredno zaslužan za sadašnji međunarodni položaj Hrvatske (kao i Slovenije ili Kosova). Tito je, ponovimo, bio najefikasniji protivnik srpskog nacionalizma u bivšoj Jugoslaviji, pa sada zauzima počasno mjesto u srpskom Panteonu omraženih političara. Zbog svega toga o Titu se ne može i ne smije suditi jednoznačno.

Dok Bleiburg, zatvori, jednopartijska diktatura zaslužuju moralno zgražanje i najtežu moguću osudu, drugi elementi Titova djela zaslužuju trajno poštovanje. Utoliko bi i sedamnaestogodišnju debatu o zagrebačkom Trgu maršala Tita uskoro napokon valjalo završiti.

Tito je, uza sve svoje loše osobine, bio važni hrvatski državnik. I on, posve nesporno (baš kao i Franjo Tuđman), zbog svojih državničkih doprinosa zaslužuje trg u središtu Zagreba kao i trg ili ulicu u središtu bilo kojega drugog hrvatskog grada.

Josip Broz Tito je jednostavno jedan od najznačajnijih protagonista hrvatske povijesti i politike, koji je nanio golemu štetu brojnim Hrvatima, koji je bio žestoki protivnik same ideje demokracije, ali koji je, objektivno gledajući, djelovao u korist hrvatskih nacionalnih interesa u vrijeme kada to gotovo nitko drugi nije mogao. Tita je doista perverzno voljeti (to je kao da volite masovnog ubojicu i nasilnika), ali se pojedini elementi njegova djela moraju poštovati.

Stil generalissimusa iz Trećeg svijeta
Još gorim od Titova neprimjerenog luksuza doimala se Titova ikonografija, koju je, nažalost, jednim dijelom preuzeo i Franjo Tuđman, a koja je podsjećala na najgore generalissimuse iz Trećeg svijeta: bijele pudlice, bijele maršalske uniforme, cigare do trideset centimetara i odredi ađutanata uistinu više nisu imali nikakve veze s radničkim vođom bivše Jugoslavije.

Titov je osobni ukus u mnogočemu bio jednako vulga­ran kao i njegova ikonografija. Primjerice, u razgovoru s Dedijerom , koji je vođen 1952., Tito je rekao da voli pretežno laku glazbu, da sluša Beethovena i Čajkovskog ako baš mora, te da jazz smatra galamom, a ne glazbom. Kazao je i kako ne podnosi impresionističko slikarstvo, nego jedino realizam.

Tito je već sredi­nom 60-ih postao karikaturalni diktator, koji je, o svom entourageu i tilu, mirne duše mogao vodi­ti vojnu huntu u Venezueli ili Obali Slonove Kosti ,samo što to nitko u SFRJ ni­je smio reći.


Davor Butković


Zvir:
http://www.jutarnji.hr/tito---brutalni-diktator-i-vazan-drzavnik/251384/ (http://www.jutarnji.hr/tito---brutalni-diktator-i-vazan-drzavnik/251384/)


Komentari na članek:
http://www.forum.hr/showthread.php?t=548520 (http://www.forum.hr/showthread.php?t=548520)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Chaplin: Veliki diktator
The Great Dictator- Globe Scene, 02:34
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=IJOuoyoMhj8

Franjo Tuđman o Josipu Brozu Titu, 03:32
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=wDlSJixGzh4

MARSAL JOSIP BROZ TITO: Welcome to Korea, 01:23

MARSAL JOSIP BROZ TITO: Welcome to Korea (http://www.youtube.com/watch?v=Ru642KUH-Ds#)

Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 26, 2012, 01:06:53 prijepodne
25.05.2012.

Slovenska vlada zabranila slaviti dan mladosti i Tita zbog totalitarizma

U okružnici kojom je upozorilo ravnatelje da u državnim školama ne treba slaviti Tita koji je "simbol" nekadašnjeg totalitarnog režima, ministarstvo je priložilo i lanjski pravorijek ustavnog suda. Njime je obrazloženo zašto je poništena odluka gradske općine Ljubljana da jednoj novoj ulici u gradu dade naziv Titova cesta, za što je najviše zauzimao gradonačelnik Zoran Janković.



Okružnica kojom je slovensko ministarstvo obrazovanja sve ravnatelje vrtića, osnovnih i srednjih škola upozorilo da ne smiju slaviti nekadašnji Dan mladosti 25. svibnja, u susjednoj je državi obnovila stare polemike o odnosu prema prošlosti, a neki su je ocijenili promašenom.

Ministarstvo je u petak dalo službeno tumačenje da se na okružnicu odlučilo nakon vijesti u jednim novinama prema kojoj su lokalni dužnosnici sindikata obrazovanja u Ptuju pred tamošnjom osnovnom školom namjeravali organizirati priredbu s podsjećanjem na "Titovu štafetu" i 25. svibnja, koji se u nekadašnjoj Jugoslaviji slavio kao Dan mladosti.

No, ravnatelj osnovne škole Bogomir Širovnik izjavio je da je tabloid "Požar-Report" koji je prvi izašao s takvom informacijom, objavio neistinu, te da se radilo samo o tome da je netko poziv na redovni godišnji sabor prosvjetnih djelatnika u općini Ptuj povezao s pridodanim elektronskim pismom u kojemu se autor podsjetio vlastite mladosti i načina na koji se nekada slavio Titov rođendan.

Zbog "medijske manipulacije" i narušenog ugleda škole ravnatelj Širovnik pomišlja i o podizanju tužbe protiv tog vrlo čitanog privatnog tabloida.

Tajnik sindikata zaposlenih u obrazovanju Branimir Štrukelj izjavio je da je okružnica ministarstva obrazovanja u vezi sa spomenutim slučajem bilo nepotrebno ideološko dramatiziranje, pa čak možda i pokušaj sadašnje vlade desnog centra da pronađe nepostojeće neprijatelje.

U okružnici kojom je upozorilo ravnatelje da u državnim školama ne treba slaviti Tita koji je "simbol" nekadašnjeg totalitarnog režima, ministarstvo je priložilo i lanjski pravorijek ustavnog suda. Njime je obrazloženo zašto je poništena odluka gradske općine Ljubljana da jednoj novoj ulici u gradu dade naziv Titova cesta, za što je najviše zauzimao gradonačelnik Zoran Janković.

Ustavni suci tom su prigodom ustvrdili da se novim ulicama u Sloveniji ne mogu davati imena predstavnika režima koji je kršio ljudska prava i čovjekovo dostojanstvo, dok stare ulice i trgovi koji su po Titu, Kardelju i drugim slovenskim revolucionarima i komunističkim čelnicima nazvani u vrijeme bivše Jugoslavije, a u međuvremenu nisu promijenjeni, mogu i dalje ostati u upotrebi. (H)


Zvir:
http://www.ipress.hr/svijet/slovenska-vlada-zabranila-slaviti-dan-mladosti-i-tita-zbog-totalitarizma-22065.html (http://www.ipress.hr/svijet/slovenska-vlada-zabranila-slaviti-dan-mladosti-i-tita-zbog-totalitarizma-22065.html)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Tovariš Tito v Kamniku.wmv, 09:32

Tovariš Tito v Kamniku.wmv (http://www.youtube.com/watch?v=wivE6MM26mk#)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 26, 2012, 01:13:26 prijepodne
Kum(rovčan) Jozo Mafiozo

Kum(rovčan) II

Premišlavanje Jožeka radnika o Titušu Kumrovečkomu

Nekak mi je čistam normalno gda oni šteri so vu udrugi štera poštuvle lik i djelo druga Tita ide na izlet vu Kumrovec, ali nebrem razmeti gda deco pelamo v Kumrovec. I nej sam to, z decom nejpredi idemo na Bistrico pomoliti se Božeko i Marijici, a mam posle pelamo jiv vu Kumrovec gde je Titijova rodna hiža, a on je šteuv zaprti cirkve i Marijičino svetište vu Bistrici. Dok sam to zbajav, rekli so mi gda so nej išli glet Titijovo hižo nego kumrovečko Etno selo. Ali i to je nešči naprej jako spametno napraviv. Najme kaj, Titijova rodna hižica je zarivana vu Etno selo. A to je tak čistam slučajno zišlo, komunizam je prepav, a Tito živi.


Zvir:
Međimurske novine, 01.06.2010., br. 769.
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=1842:strah-od-zaprte-kleti-i-praznoga-lagva&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=1842:strah-od-zaprte-kleti-i-praznoga-lagva&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)


Citat:
Kum(rovčan) Jozo Mafiozo
Il Padrino ( The Godfather original song ), 06:04
http://www.youtube.com/watch?v=-57JsYZlABg (http://www.youtube.com/watch?v=-57JsYZlABg)

Kum(rovčan) Jozo Mafiozo
Govori tiše - T E R E Z A, 03:27

Govori tiše - T E R E Z A (http://www.youtube.com/watch?v=KSMpza7ld98#)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 25, 2012, 10:49:09 poslijepodne
Vuz Den "anti-fašističke" iliti pro-komunističke borbe
(pasmaterijalistički rečeno: Den mati-fuck-titičke borbe)

List matere v Zagorje

Citat:
Mladen Kuzmanović: Antologija novije kajkavske lirike, KAJ 1975

Ivan Dončević:
I.   BEZIMENI
(izbor)

PISMO MAJCI U ZAGORJE

»Zdravo starice moja, i smrt fašizmu! Piše vam i pozdravlja vas partizan Martin Klen, sinek vaš i vaše dete. Javiti vam morem da se osečam kak treba, apetit, bumo rekli, dobro nam služi, a krmkom švapskim i ustaškim prašimo tur poprav partizanski.

Obširneše:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg17032/#msg17032 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg17032/#msg17032)

Optimisti Zagorska mati, 03:44

Optimisti Zagorska mati (http://www.youtube.com/watch?v=cCXAnethnBw#)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 29, 2012, 04:12:45 poslijepodne

Citat:
KATYN - K(ro)atynska šuma i drugi (turo)polski križni puti
http://www.forumgorica.com/povijest/katyn-k%28ro%29atynska-suma-i-drugi-%28turo%29polski-krizni-puti/ (http://www.forumgorica.com/povijest/katyn-k%28ro%29atynska-suma-i-drugi-%28turo%29polski-krizni-puti/)

Vuz dan (i) titalitarizma – 23. kolovoza

OBJAVA: 27.08.2012.

Zvonimir Despot

Bez pardona

Čije su žrtve komunizma

Vladajućima je ovaj dan sjećanja na totalitarizam očito teret pa je to iskoristio HDZ i obilježavao ga u svojoj režiji

I nije bez veze za datum izabran 23. kolovoza. Jer je na taj dan 1939. u Moskvi potpisan sporazum između nacističke Njemačke i SSSR-a o nenapadanju, poznat kao Pakt Ribbentrop-Molotov, koji je imao i tajni protokol o podjeli interesnih sfera u Finskoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Poljskoj i Rumunjskoj. EU parlament i na taj je način, simboličnim datumom, poslao poruku o zajedničkoj osudi najvećih totalitarnih ideologija 20. stoljeća u Europi koje su iza sebe ostavile milijunske žrtve, nacizma i fašizma s jedne te komunizma s druge strane. I dok se u nas često čuju zaklinjanja u europske vrijednosti, upravo na ovom danu ovih su dana ponovno pale maske. Osim što je u Hrvatskoj tek prošle godine taj dan uveden kao spomendan, ove godine on uopće nije ni službeno obilježen.



Europski je parlament u proljeće 2009. godine u svojoj Rezoluciji o europskoj savjesti i totalitarizmu pozvao na proglašenje 23. kolovoza kao Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima te da se komemoriraju s dostojanstvom i nepristranošću.

U Rezoluciji je, među ostalim, navedeno kako EU parlament “obnavlja svoju obvezu prema mirnoj i prosperitetnoj Europi utemeljenoj na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine zakona i poštovanja ljudskih prava,” istaknuo je važnost zadržavanja uspomena iz prošlosti živim, “jer ne može biti pomirbe bez istine i sjećanja; ponovno potvrđuje svoj jedinstveni stav protiv svih totalitarnih vladavina bilo koje ideološke pozadine” te da je “krajnji cilj otkrivanja i ocjenjivanja zločina počinjenih od strane komunističkih totalitarnih režima pomirenje, koje se može postići prihvaćanjem odgovornosti, moleći za praštanje i njegovanje moralne obnove.”

I nije bez veze za datum izabran 23. kolovoza. Jer je na taj dan 1939. u Moskvi potpisan sporazum između nacističke Njemačke i SSSR-a o nenapadanju, poznat kao Pakt Ribbentrop-Molotov, koji je imao i tajni protokol o podjeli interesnih sfera u Finskoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Poljskoj i Rumunjskoj. EU parlament i na taj je način, simboličnim datumom, poslao poruku o zajedničkoj osudi najvećih totalitarnih ideologija 20. stoljeća u Europi koje su iza sebe ostavile milijunske žrtve, nacizma i fašizma s jedne te komunizma s druge strane. I dok se u nas često čuju zaklinjanja u europske vrijednosti, upravo na ovom danu ovih su dana ponovno pale maske. Osim što je u Hrvatskoj tek prošle godine taj dan uveden kao spomendan, ove godine on uopće nije ni službeno obilježen.

Jedino ako se u obilježavanje mogu ubrojiti uopćene pismene izjave Ive Josipovića i Josipa Leke te predstava Zorana Milanovića. Ili možda dijeljenje cušpajza Ive Goldsteina, koji i danas još broji pluseve i minuse komunizma i nacizma, i drugima dijeli lekcije o cušpajzima u njihovim glavama, a čini se da je najveći u njega. Nije bilo dovoljno vladajućima da s Bleiburgom ponovno ožive aveti prošlosti, da se opet omalovažavaju žrtve, nije bilo dovoljno da se žrtvama komunizma, kad već na Bleiburgu neće, neće pokloniti negdje u Hrvatskoj, vlastitoj domovini.

Dok je Josipović mudro to prešutio, dotle su Leko i Milanović ponosno izjavili kako je bilo dovoljno to što je državni vrh na proljeće bio u Jasenovcu i u Teznom pa da nema potrebe išta više obilježavati. Nisu oni tako samo omalovažili taj dan, niti samo žrtve komunizma, nego su omalovažili sve žrtve i sve ih stavili u isti koš svojih ideoloških zastranjenja. Jer Europski dan nije ustanovljen samo zbog komunističkih žrtava nego zbog svih žrtava pa bi normalno bilo da državni vrh simboličnom gestom, vijencem, pojavom, oda pijetet svima njima, bilo da je to opet Jasenovac za jedne ili neka druga lokacija za druge, ali ne Tezno u Sloveniji.

Kao da nema dovoljno lokacija u Hrvatskoj koje su svjedoci komunističkog zuluma. Zašto se bježi od komunističkih žrtava u Hrvatskoj? Čije su to žrtve? I čemu bježanje od obilježavanja ovog dana? EU parlament jasno je naznačio “da sjećanja Europe na tragičnu prošlost moraju ostati živa kako bi počast žrtvama i osuda počinitelja postavili temelje za pomirenje utemeljeno na istini i spomenu.” Europski dan upravo bi i u Hrvatskoj trebao biti dan pomirenja, sjećanja na sve, poštovanja svakoga, dan edukacije...

Vladajućima je on očito teret pa je to iskoristio HDZ i obilježavao ga u svojoj režiji. Bilo bi pohvalno da je HDZ u prošlosti napravio puno više u sankcioniranju zločina i zločinaca, ali nije, i za to je najviše odgovoran. Događa se ono najgore, da su žrtve i dalje predmet dnevnopolitičkih prepucavanja. To je sve samo sjeme za daljnje produbljivanje mržnje. Dokad tako?


http://www.vecernji.hr/kolumne/cije-su-zrtve-komunizma-kolumna-445879 (http://www.vecernji.hr/kolumne/cije-su-zrtve-komunizma-kolumna-445879)

Pozabil te nebum nigdar
Spoved (Ak sem ti srčeko ranil)
, 02:45

Spoved (Ak sem ti srčeko ranil) (http://www.youtube.com/watch?v=HKGxco9RftA#)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 29, 2012, 04:14:13 poslijepodne
Međimurske novine
e-vundano 23. kolovoza 2012.

Međimurski HDZ kod spomenika u Vratišincu odao počast žrtvama totalitarnih i autoritarnih režima

Za sada je popisano oko 600 žrtava.
Bitno je to da ne zaboravimo na te ljude koji su velikom nepravdom bili obilježeni, odvedeni, neki strijeljani, neki utamničeni i takoreći nestali preko noći, bez suđenja, bez pravice...Taj su teret nosile i njihove obitelji. Stoga, danas, poručujemo da nismo zaboravili žrtve svih autoritativnih režima do kojih je došlo tijekom komunizma ili bilo kojeg drugog totalitarnog režima.



U povodu Europskog dana sjećanja na sve žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, Predsjedništvo međimurskog HDZ-a sa predsjednikom Darkom Horvatom, ujedno i članom Predsjedništva stranke na nacionalnoj razini, te saborskom zastupnicom Sunčanom Glavak, položili su vijenac te zapalili svijeće žrtvama kod spomenika u Vratišincu. Žrtvama su se poklonili i predstavnici OO HDZ-a Vratišinca. -  Hrvatski Sabor je svojim Zakonom o dopuni Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj iz lipnja 2011. godine, utvrdio da se 23. kolovoza obilježava kao spomendan – Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, kazao je Horvat, te dodao: Donošenjem tog Zakona i u Republici Hrvatskoj primijenjena je rezolucija Europskog parlamenta iz travnja 2009. godine, kojom se europskim parlamentima preporuča da 23. kolovoza u svojim zemljama proglase danom spomena na žrtve totalitarizma i autoritarnih režima.

Što se tiče žrtava na području Međimurja, ustvrdio je predsjednik međimurskog HDZ-a,  uvijek je nezahvalno govoriti o brojkama, tim više jer sustavno istraživanje još nije do kraja realizirano, kao i popis grobišta kako bi se ona dostojno obilježila, te žrtvama dao pijetet koji zaslužuju. Međutim, za sada je popisano oko 600 žrtava.

Bitno je to da ne zaboravimo na te ljude koji su velikom nepravdom bili obilježeni, odvedeni, neki strijeljani, neki utamničeni i takoreći nestali preko noći, bez suđenja, bez pravice...Taj su teret nosile i njihove obitelji. Stoga, danas, poručujemo da nismo zaboravili žrtve svih autoritativnih režima do kojih je došlo tijekom komunizma ili bilo kojeg drugog totalitarnog režima.


http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14222:meimurski-hdz-kod-spomenika-u-vratiincu-odao-poast-rtvama-totalitarnih-i-autoritarnih-reima&catid=38:vijesti&Itemid=398 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14222:meimurski-hdz-kod-spomenika-u-vratiincu-odao-poast-rtvama-totalitarnih-i-autoritarnih-reima&catid=38:vijesti&Itemid=398)


KUD dr Vinko Žganec, Vratišinec - Lijepom Našom 10.11.2011. Nedelišće, 06:37

KUD dr Vinko Žganec, Vratišinec - Lijepom Našom 10.11.2011. Nedelišće (http://www.youtube.com/watch?v=BgCPjOt8jsI#)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 29, 2012, 04:15:32 poslijepodne
Međimurske novine
e-vundano: 23. kolovoza 2012.

Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima u Međimurju obilježen u polju Sep

Kako je u prigodnom govoru naglasio župan Međimurske županije Ivan Perhoč, sve likvidacije provedene bez suđenja i razloga, nasilje nad pojedincima provedeno pod izlikom mijenjanja društvenih odnosa kao i negiranje ljudskih prava zbog različitih političkih ili vjerskih stavova treba osuditi.



Polaganjem vijenca  i paljenjem svijeća na kod grobišta u polju Sep kod Gornjeg Hrašćana u četvrtak je obilježen Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima.
Ovaj dan se obilježava treću godinu zaredom i to temeljem inicijative 400-tinjak EU parlamentaraca. Naime, na proljeće 2009. godine Europski parlament donio je rezoluciju kojom se 23. kolovoza proglašava Europskim danom sjećanja na  žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima. Preporuku europskog parlamenta kojom se potiče na promišljanje osjetljivih i kompleksnih pitanja zajedničke europske  povijesti prihvatila je i naša zemlja. 23. kolovoza odabran je iz razloga jer je tog dana 1939. godine potpisan Sporazum Molotov – Ribbentrop, odnosno Pakt o nenapadanju između nacističke Njemačke i komunističkog Sovjetskog saveza. Međimurska županija ovaj dan obilježava drugi put za redom.
Svijeće su zapalila izaslanstva Međimurske županije, Općine Nedelišće, Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava, Matice Hrvatske Ogranak Čakovec, a kod grobišta su se okupili i brojni građani. Kako je u prigodnom govoru naglasio župan Međimurske županije Ivan Perhoč, sve likvidacije provedene bez suđenja i razloga, nasilje nad pojedincima provedeno pod izlikom mijenjanja društvenih odnosa kao i negiranje ljudskih prava zbog različitih političkih ili vjerskih stavova treba osuditi. S druge strane, ispravljanje tih nepravdi ne može i ne smije biti povod za stvaranje novih, ponajprije prema onima koji s tim događajima nisu imali nikakve veze.   

Skupu se obratio i predstavnik Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Josip Kolarić, a u programu su sudjelovali i macinečki župnik vlč. Stjepan Markušić i gornjomeđimurski dekan mons. Leonard Logožar.


http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14223:europski-dan-sjeanja-na-rtve-totalitarnih-i-autoritarnih-reima-u-meimurju-obiljeen-u-polju-sep&catid=38:vijesti&Itemid=398 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14223:europski-dan-sjeanja-na-rtve-totalitarnih-i-autoritarnih-reima-u-meimurju-obiljeen-u-polju-sep&catid=38:vijesti&Itemid=398)


Citat:
Žiga u Lisinskom - Oj ti siva megla, 03:59

http://www.youtube.com/watch?v=59reM_9Q6eI (http://www.youtube.com/watch?v=59reM_9Q6eI)

Macinska fara
Zupa Macinec, 01:09

Zupa Macinec (http://www.youtube.com/watch?v=Q7jw7Lf_DF0#ws)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 29, 2012, 04:19:11 poslijepodne
Predi 15-tek let je undašni pelajuči turopolski političar ovak komenteral pasivnost glede nerazrešuvajna pitajna turopolske jam v tere su leta 1945., bez suđejna, hičeni brojni „narodni neprijateli“:
„Još je preveč žive svedokov. Treba pričekati z tem (!?).

...62. Velika Gorica – Lijevi Štefanki – od 1943 do lipnja 1945 – broj žrtava je 660. Likvidirani su civili i hrvatski vojnici;
63. Velika Gorica (na putu za Kravarsko) – Streljano 60 djevojaka iz ženskog internata u Preradovićevoj;
64. Velika Gorica (Hrašće Turopoljsko) – Broj žrtava nepoznat. Tu su likvidirani doveženi zarobljenici iz zagrebačkih zatvora;
65. Velika Gorica – Buševec (šuma Brezik) – 1945 – broj žrtava nepoznat. Streljani hrvatski vojnici i civili;
66. Velika Gorica – Dubranec (kod mjesta) – broj žrtava nepoznat;
67. Velika Gorica – Gudci (potok Peščenjak) – 1945 i 1946 – broj žrtava nepoznat. Na desnoj obali potoka kopane su jame u koje su bacali streljane zarobljenike;
68. Velika Gorica – Vukovina (Vukomeričke gorice) – broj žrtava je do 3000. Žrtve su pripadnici hrvatskog domobranstva;
...89. Kravarsko (šuma između Kravarskog i Gornjeg Lukavca) – svibanj i lipanj 1945 – Likvidirano je oko 5000 osoba i zakopano u masovnu grobnicu;
...93. Pisarovina – Lučelnica (kod mjesta) – likvidirano 45 civila Hrvata;
94. Pokupsko – Cerje Pokupsko (u šumi kraj kapele sv. Petra) – Nepoznat veći broj osoba likvidiran i bačen u jame koje se nalaze na više lokacija;

http://www.udbina.com/index.php?Itemid=53&catid=36:novosti&id=89:pomozimo-dorh-u-da-nae-partizanske-zloince-i&option=com_content&view=article (http://www.udbina.com/index.php?Itemid=53&catid=36:novosti&id=89:pomozimo-dorh-u-da-nae-partizanske-zloince-i&option=com_content&view=article)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 06, 2012, 11:17:33 poslijepodne
Jazovka ili Jezovka

V jame Jazovke je leta 1945. skončalo život navodno 270 rajnenikov opelane ze zagrebečke bolnice „Sveti Duh“


Str. 7 (izvod z *)

Ad 3.
U jami je nađeno dosta predmeta.
..............
Predmeti koji su vezani uz bolnicu i ranjenike 27 - šipka od nehrđajućeg čelika koja se stavlja u slomljenu kost, jedna petna kost sa umetnutom šipkom za 'ekstenziju' slomljene noge i, vrlo zanimljivo, toplomjer. Teško da su pojedini bolesnici imali svoje toplomjere, pa se može zaključiti da je sa ranjenicima pogubljen i netko od zdravstvenog osoblja. Tu su i dvije štake. Osim ovih stvari povezanih sa žrtvama ima stvari izravno povezanih sa zločinom. To su vrlo brojne žice kojima subile zavezane ruke žrtava. Nađena je i jedna sjekira i jedna motika. Oba ova alata su pokrivena debelim slojem hrđe, ali još u dobrom upotrebnom stanju i bez svojih drvenih držaka. Najvjerojatnije su i njima tukli i vjerojatno ubijali bar neke žrtve iz nekih skupina. Premda je dosta lubanjskih kostiju slomljeno, to može biti posljedica i pada u jamu duboku više od 34 m. Na brojnim lubanjama se vide i pravilno okruglasti otvori od rana učinjenih vatrenim oružjem. Prema materijalnim dokazima dio žrtava je ubijen vatrenim oružjem, neke žrtve su vrlo vjerojatno ubijene tupo-tvrdim predmetima, a bacanje živih ljudi u jamu može se samo predpostaviti.“


27
U jami Jazovki je skončalo život navodno 270 ranjenika odvedenih iz bolnice „Sveti Duh“ (Izvješće Komisijeza utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, 50).

* * * * * * * * * *


* Zvir:
Blanka Matković
Mažuranićevo šetalište 63, Split

ODVOĐENJA I LIKVIDACIJE RANJENIH PRIPADNIKA HRVATSKIHORUŽANIH SNAGA (HOS) IZ ZAGREBAČKIH BOLNICA U SVIBNJU ILIPNJU 1945. KROZ ARHIVSKO GRADIVO DRŽAVNOG ARHIVA U ZAGREBU

UDK 341.322.5:614.2(497.5 Zagreb)“1945“]:930.253
Izvorni znanstveni rad

U članku se analiziraju ranije poznati podaci o sudbini ranjenih pripadnika Hrvatskih oružanih snaga, koji su se po završetku Drugog svjetskog rata zatekli u zagrebačkim bolnicama te se nadopunjuju dosad neobjavljenim dokumentima iz sačuvanog gradiva nekadašnje Zakladne bolnice i Bolnice sestara milosrdnica, koje se čuva uDržavnom arhivu u Zagrebu. Naročitu vrijednost predstavljaju popisi ranjenika otpuštenih iz ovih dviju bolnica između 17. svibnja i 29. lipnja 1945, među kojima i onih otpremljenih u logor Prečko.

Ključne riječi: Drugi svjetski rat, poraće, OZN-a, bolnice, ranjenici, logori, likvidacije

* * * * * * * * * *

Sadržaj

Uvod
Otkriće jame Jazovke na Žumberku
Speleološka istraživanja i procjene broja žrtava
Bolnički arhivi
Državna bolnica Zagreb (Zakladna bolnica Sv. Duh 60)
Bolnica sestara milosrdnica
Logori Prečko i Kanal (Zagreb)
Zaključak


* * * * * * * * * *

Uvod

Speolološka istraživanja jame Jazovka, smještene između sela Sopota i Gornjeg Sela na Žumberku nedaleko slovenske granice, privukla su u lipnju 1990.2 izuzetno veliko zanimanje javnosti za poratna stradanja hrvatskih civila i vojnika te skrenula pozornost na sudbinu ranjenih pripadnika Hrvatskih oružanih snaga (HOS) koji su se po ulasku postrojbi Jugoslavenske armije 8. svibnja 1945. zatekli u zagrebačkim bolnicama, a na koje se odnosila Ženevska konvencija o zaštiti ratnih zarobljenika iz1929. čije su potpisnice bile Nezavisna Država Hrvatska i Kraljevina Jugoslavija.

* * * * * * * * * *

Zaključak

Sačuvani dokumenti Bolnice sestara milosrdnica nedvojbeno potvrđuju navode brojnih svjedoka o prisustvu ranjenika odvedenih iz zagrebačkih bolnica po završetku Drugog svjetskog rata u logoru Prečko. Iako nisu sačuvani pisani tragovi o njihovoj daljnjoj sudbini, speleološka istraživanja i izvješća patologa te predmeti pronađeni u jami Jazovka na Žumberku, dokazuju da su na toj lokaciji izmešu ostalih likvidirani i ranjenici te, najvjerojatnije, članovi medicinskog osoblja. Matične knjige bolesnika i otpusne knjige nekadašnje Zakladne bolnice (Sv. Duh 60) te Bolnice sestara milosrdnica pružaju neophodne podatke pomoću kojih bi se tijekom budućiharhivskih i terenskih istraživanja mogao ustanoviti barem djelomičan popis ranjenika ubijenih kod jame Jazovke i na drugim lokacijama.


http://arhivskivjesnik.arhiv.hr/index.php/AV/article/download/313/414 (http://arhivskivjesnik.arhiv.hr/index.php/AV/article/download/313/414)
ili (html)
http://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:phPz0dZ_sTEJ:arhivskivjesnik.arhiv.hr/index.php/AV/article/download/313/414+ranjenika+bolnice+Sveti+Duh&cd=5&hl=de&ct=clnk&gl=de (http://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:phPz0dZ_sTEJ:arhivskivjesnik.arhiv.hr/index.php/AV/article/download/313/414+ranjenika+bolnice+Sveti+Duh&cd=5&hl=de&ct=clnk&gl=de)

Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 21, 2013, 11:26:34 poslijepodne
Venec (Vijenac) MH,
Broj 485, 4. listopada 2012.

GUBITAK SRIJEMA I KOMUNISTIČKA PARTIJA HRVATSKE

Olako prepuštanje hrvatskih teritorija

Zorislav Lukić

Dodajući gubitku istočnog Srijema i sjeverozapadne Bačke još i gubitak Bajskog trokuta u kojem su Hrvati bili većinsko stanovništvo, može se zaključiti da je hrvatsko komunističko vodstvo po završetku Drugoga svjetskog rata u rješavanju istočnih hrvatskih granica vodilo politiku potpuno suprotnu hrvatskim nacionalnim interesima

Može se zaključiti da je KPH nedvojbeno hrvatski istočni teritorij Srbiji prepustila svjesno, bez ikakve javne rasprave i bilo kakva političkog otpora.

Prema tome, za takav ishod snosi i punu povijesnu odgovornost. Bi li članovi CK SHK bili ubijeni kao i Hebrang da su pokušali zaštititi hrvatske interese, ne možemo znati, ali znamo da su tu opasnost kukavički izbjegli.



Srijem je još od srednjeg vijeka bio teritorijalno-politička cjelina koja je pripadala Hrvatskoj. Usprkos tomu, u prvoj Jugoslaviji započeo je, a u drugoj završio, proces u kojem je u Srijemu Hrvatska zadržala samo četvrtinu teritorija i stanovništva. Veći dio pripao je u Vojvodini, autonomnoj pokrajini Srbije. Povijesni izvori koji o tome procesu govore nedvojbeno potvrđuju da isključivu odgovornost za takav nepovoljan ishod snosi tadašnje hrvatsko komunističko vodstvo. Pojedinačni pokušaji otpora velikosrpskoj osvajačkoj politici koje su poduzeli Pavle Gregorić i Andrija Hebrang bili su hrabri, ali vodstvo Komunističke partije Hrvatske nije poduzelo ništa kako bi ih poduprlo u zahtjevima da Srijem ostane u Hrvatskoj. Nije ih ni zaštitilo pa je Gregorić marginaliziran, a Hebrang na kraju i likvidiran. Više je nego zanimljivo da su i Gregorić i Hebrang tada, 1945, bili na službi u jugoslavenskoj vladi. Hrvatsko tadašnje političko vodstvo na čelu s Vladimirom Bakarićem o pitanju Srijema nije imalo što reći, a Vicko Krstulović kao hrvatski predstavnik u komisiji koja je rješavala razgraničenje Hrvatske i Vojvodine predaju većeg dijela Srijema Srbiji potpisao je bez otpora.

Slika:
Kazališna zgrada u Subotici do 1951. nosila je ime Hrvatsko narodno kazalište. Tada su odlukom vlasti uklonjeni hrvatski jezik i hrvatsko ime iz službenog naziva ove kulturne institucije konstitutivnog hrvatskog naroda u Vojvodini

Što se Srijema tiče, velikosrpski osvajački plan započeo se ostvarivati 1929, kada je novom državnom podjelom dodijeljen Drinskoj i Dunavskoj banovini pod srpskom upravom. Već 1931. zapadni dio Srijema vraćen je u Savsku banovinu, a istočni je ostao u Dunavskoj. Banovini Hrvatskoj stvorenoj 1939. uz kotar Ilok pripao je i kotar Šid, a u vrijeme Drugoga svjetskog rata područje NDH proširilo se i na kotareve Zemun i Stara Pazova, dok su Baranju i Bačku zaposjeli Mađari.


Srbija do Osijeka

Dobar dio rata i partizani su Srijem tretirali hrvatskim. Tako je već 1942. njihov Vrhovni štab osnovao Treću hrvatsku operativnu zonu koja je obuhvaćala Slavoniju uključujući i cijeli Srijem, sve do Beograda. Osim toga, dokumenti Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) Srijem navode kao sastavni dio Hrvatske. No kad je Glavni narodnooslobodilački odbor Vojvodine 6. travnja 1945. donio odluku o pripajanju Vojvodine Srbiji, otvorilo se pitanje razgraničenja Hrvatske i Vojvodine. Na to je reagirao ministar u Ministarstvu za Hrvatsku Demokratske Federativne Jugoslavije Pavle Gregorić 28. travnja 1945. zahtijevajući od Predsjedništva Narodne vlade Hrvatske da se uključi u rješavanje tog problema. Ujedno im je dostavio elaborat nepoznatog autora i naglasio: „U tom elaboratu ima izvjesnih mišljenja odnosno (naravno neslužbenih) prijedloga o razgraničenju koji po našem mišljenju nisu pravilno postavljeni.“ A što je u elaboratu Gregoriću smetalo? Prije svega, pisanje o Vojvodini kao području koje čine Srijem, Banat, Bačka i Baranja. Autor(i) elaborata odmah su pokazali da bi Srbima trebali pripasti Baranja, cijeli Srijem i Bačka, na koje je Hrvatska imala puno pravo. Zapadnu granicu Srijema protegnuli su sve do linije Vukovar–Županja, zbog tobožnjega vojvođanskog partizanskog djelovanje na tome području. Kažu: „Ova geografska granica Srema bi bila najpravednija granica Vojvodine prema Hrvatskoj… Preko pruge Vukovar–Vinkovci nije se išlo na zapad, jer ta pruga, dobro čuvana od fašista, činila je prepreku potrebnom partizanskom kretanju mada je stanovništvo zapadno od te linije, a to je u zapadnom delu vukovarskog i u istočnom delu osječkog sreza, neodoljivo težilo da se bori i organizuje u sastavu Vojvodine. Ovo pitanje ostalo je da se reši posle konačnog oslobođenja… Srem je uzeo učešća u Narodno-oslobodilačkoj borbi u vojvođanskim brigadama, pa prema tome izvojevao svoju slobodu i pravo da pripada autonomnoj Vojvodini. Ova borba obuhvatila je zapadni Srem do uključivo Vukovara i Mirkovaca (pred Vinkovcima), dakle do zapadne granice Srema.“ Hrvatska je po tim planovima trebala proći i gore, planirali su Srbi zauzeti prostor čak do Osijeka.

Pavle Gregorić je nadalje 14. lipnja 1945. obavijestio Predsjedništvo Vlade Hrvatske o dopisu koji je isti dan poslao Predsjedništvu Ministarskog savjeta DFJ. Zatražio je da se odgode izbori u Vojvodini „jer njene granice još nisu bile utvrđene“ i zbog toga „što se u Vojvodini danas nalaze pojedini dijelovi Hrvatske koji nisu nikada pripadali Vojvodini“. Osim toga u dopisu piše: „Postoji dosta veliki broj sela u sjeverozapadnoj Bačkoj pa i sam grad Subotica u kojima živi pretežni broj Hrvata, te je pitanje hoće li se oni opredijeliti za pripajanje federalnoj Srbiji ili federalnoj Hrvatskoj. Polovica vinkovačkog kotara, koji se nalazi sada u Vojvodini, naseljen je ogromnom većinom Hrvata, koji žele da ostanu u sklopu federalne jedinice Hrvatske. Objašnjenje da je polovica vinkovačkog kotara i dio vukovarskog kotara potpao pod Vojvodinu zato, što su ti krajevi bili oslobođeni od strane NOV koja je organizirana u Srijemu i Vojvodini i što je odatle organizirana narodna vlast u tim krajevima i Vojvodini, posve je proizvoljno, budući da pojedini krajevi u Jugoslaviji nisu potpadali onim federalnim jedinicama koje su organizirale u tim krajevima narodnooslobodilački pokret i NOV, već su ostali u sklopu one jedinice, kojoj su pripadale prije invazije neprijatelja u Jugoslaviju… Obadva kotara Ilok i Šid koji se sada nalaze u sklopu Vojvodine, pripadali su uvijek Hrvatskoj, a nikada Vojvodini. Oni su prvi puta bili odcijepljeni od Hrvatske za vrijeme režima Pere Živkovića kada su potpali zajedno sa kotarom Vukovar i Vinkovci u Drinsku banovinu.“ Gregorić je očigledno i dalje djelovao bez potpore CK SKH.
Osim o Srijemu, zahvaljujući elaboratu koji im je priredio Juraj Andrassy, tadašnja hrvatska vlada bila je dobro upoznata i s pitanjem Bačke i Baranje: „Iz ovih statističkih rezultata, koji se osnivaju na službenim podacima bilo mađarskim (za vrijeme prije Jugoslavije) bilo srpskim (a sigurno je da ni jedni ni drugi nisu sastavljani u prilog Hrvata, već obratno!) jasno se može razabrati, da srednja, pa sjeverozapadna Bačka sa Bajskim trokutom, te Baranja sa svoja dva kotara Batina i Darda te područjem mađarske Baranje između Pečuha, Mohača i Drave sačinjavaju po pretežnom broju Hrvata prema Srbima – hrvatsko etničko područje, te da ovi krajevi sa etničkog, geopolitičkog i privrednog razloga treba da dođu u sklop Hrvatske!“


Uloga Vicka Krstulovića

Devetnaestoga lipnja AVNOJ je oformio „Komisiju za izradu predloga za utvrđivanje granice između Vojvodine i Hrvatske“ u sastavu Milovan Đilas (Crna Gora), predsjednik, Vicko Krstulović (Hrvatska), Milentije Popović (Srbija), Jovan Veselinov (Vojvodina) i Jerko Zlatarić (Sombor). Evo kako Vicko Krstulović, član komisije za razgraničenje, ostalim članovima Politbiroa CK SKH na sjednici 26. lipnja 1945. opisuje pitanje razgraničenja Hrvatske i Srbije: „Prilikom rada u komisiji za razgraničenje federalne Srbije i Hrvatske zapaža se u Sremu veći šovinizam. Vojvođani su raspisali izbore za NOO-e sa parolom za veliku Vojvodinu. Ukoliko ima nekih spornih pitanja između Vojvodine i Hrvatske oni neće da se dogovaraju i sporazumeju sa našim drugovima iz Slavonije, nego kažu da oni imaju svoju jedinu i centralnu vlast u Beogradu… U toku ove borbe nije bilo tamo politike bratstva i jedinstva u partijskoj organizaciji u vojsci ni na terenu. Čuo sam od jednog sekretara Kotarskog Komiteta, koji kaže: Mi Srbi i Mađari činimo većinu. Oni dodaju da su se Srbi borili i da oni imaju pravo da vladaju.“ Gotovo nevjerojatno zvuči da je poslije svih tih saznanja Krstulović predložio, a Politbiro prihvatio, razgraničenje kojim je Hrvatska ipak ostala i bez istočnog Srijema i bez sjeverozapadne Bačke. Svjedočenje Jerka Zlatarića o radu u komisiji Krstulovićevu odgovornost posebno naglašava: „Vicko Krstulović kaže: Ja mislim da s obzirom da Baranja ekonomski gravitira Osijeku i Hrvatskoj, da bi ona mogla pripasti Hrvatskoj, dok onaj koji hoće dijeliti Bačku, čini to iz šovinističkih pobuda.“ Bio je to napad na Zlatarića, koji se zauzimao da Subotica sa zapadnom Bačkom bude u Hrvatskoj.

Savezne jugoslavenske vlasti prihvatile su prijedlog komisije dajući joj, doduše, privremenu valjanost. Obrazloženja o spornim područjima u potpunosti su naklonjena srpskoj strani: „Iako je srez Subotica u apsolutnoj većini naseljen kompaktnim hrvatskim stanovništvom, komisija nije mogla doći do zaključka da bi sjeverno od grada Sombora mogao da se uspostavi jedan pojas koji bi zajedno sa gradom Suboticom pripadao Hrvatskoj. Taj pojas bio bi jedna neprirodna tvorevina, koja, iako bi imala ogromnu većinu Hrvata, ne bi bila celovito povezana, a Suboticu, kao krupni privredni i kulturni centar pretvorila bi u periferiski grad… Što se tiče iločkog sreza, iako zapadna sela Šarengrad i Ljuba, kao i grad Ilok, imaju ogromnu većinu Hrvata, a istočna sela Neštin, Susek, Banoštor i druga ogromnu srpsku većinu, komisija je smatrala da zasada ne bi ovaj srez trebalo cijepati na dva dijela, nego ga ostaviti u sadašnjem sastavu, s tim što bi pripao Vojvodini.“ (Ilok je naknadno ipak pripao Hrvatskoj nakon referenduma održana 1946.)

Većina autora prihvaća tezu da je Andrija Hebrang pokušavao zaustaviti gubitak hrvatskih teritorija, no neupitni izvori o tome zasad nisu dostupni. Također, nema ni pouzdanih dokaza da je to pitanje presudio Tito, no iz svega što znamo o tom vremenu jasno je da je on morao imati posljednju riječ.


Podvijanje repa

Dodajući gubitku istočnog Srijema i sjeverozapadne Bačke još i gubitak Bajskog trokuta u kojem su Hrvati bili većinsko stanovništvo, može se zaključiti da je hrvatsko komunističko vodstvo po završetku Drugoga svjetskog rata u rješavanju istočnih hrvatskih granica vodilo politiku potpuno suprotnu hrvatskim nacionalnim interesima. Bilo bi vrijeme da netko tu politiku pokuša obrazložiti ili objasniti. Priče pak o najvećim zaslugama hrvatskih komunista za očuvanje teritorijalnog integriteta Hrvatske trebaju biti dovedene u sklad s povijesnom istinom, jer na velikosrpsku politiku hrvatski su komunistički političari tada reagirali podvijanjem repa i prepuštanjem svega što je velikosrpstvo poželjelo.

Dakle, što se drugo može zaključiti nego to da je KPH nedvojbeno hrvatski istočni teritorij Srbiji prepustila svjesno, bez ikakve javne rasprave i bilo kakva političkog otpora.

Prema tome, za takav ishod snosi i punu povijesnu odgovornost. Bi li članovi CK SHK bili ubijeni kao i Hebrang da su pokušali zaštititi hrvatske interese, ne možemo znati, ali znamo da su tu opasnost kukavički izbjegli.


http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac485.nsf/AllWebDocs/Olako_prepustanje_hrvatskih_teritorija (http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac485.nsf/AllWebDocs/Olako_prepustanje_hrvatskih_teritorija)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Bačka:
Lado- Bunjevci,  09:47

Lado- Bunjevci (http://www.youtube.com/watch?v=O-rwkkMmemU#ws)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 19, 2013, 11:24:28 poslijepodne
Citat:
Hrvatski kajkavski kolendar 2013.
IV LJUDI, DOGAĐAJI, SUDBINE


http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvatski-kajkavski-kolendar-ili-protuhrvatski-kojekajkavski-stolendar/msg49469/#msg49469 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvatski-kajkavski-kolendar-ili-protuhrvatski-kojekajkavski-stolendar/msg49469/#msg49469)

Franjo Talan
Križovljan


SVEĆENICI - ŽRTVE DRUGOGA SVJETSKOG RATA I PORAĆA IZ VARAŽDINSKE BISKUPIJE

Obilježavanje grobišta i stratišta na području sjeverne Hrvatske, odnosno Varaždinske i Međimurske županije, kao i na ostalim područjima, započinje tek demokratskim promjenama i osamostaljivanjem Republike Hrvatske, a prva grobišta obilježena su devedesetih godina (u Drvarićevoj šumi, župa Margečan; u šumi Belaš, župa Višnjica, a kasnije - zalaganjem brojnih pojedinaca, mještana i župljana, kao i mjesnih vlasti - obilježena su grobišta u Pancerici - Otok Virje (1. studenoga 1994.) i Maruševcu, zatim grobište križara Lovrečan i Matušini, Novi Marof...

Utvrđivanje prešućivanih žrtava, i grobišta uglavnom se svodilo na nastojanja pojedinaca i udruga, pojedinih župa, redovničkih zajednica, a kasnije su značajan doprinos dale i lokalne vlasti. Zbog nametnutoga nam rata sustavno prikupljanje podataka o stradanjima započelo je nešto kasnije, a tek osnivanjem Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava (u veljači 1992.) započelo su iskapanja.

Najteža stradanja i progoni i na području sjeverne Hrvatske i današnje Varaždinske biskupije bili su tijekom 1945. godine, a nastavili su se i nakon rata.

Područje današnje Varaždinske biskupije bilo je tada pod Zagrebačku nadbiskupiju, koja je skrbila o ukupno 76 župa. Među njima je bila i župa Raskrižje koja je 1994. godine pripojena Mariborskoj biskupiji. Danas na području Varaždinske biskupije djeluje 11 dekanata i 104 župe. Naselje Dubrava Križovljanska iz općine Cestica u sastavu je župe Zavrč koja pripada Mariborskoj biskupiji.

Prikupljanje podataka o prešućivanim žrtvama i masovnim grobištima na području Varaždinske županije započinje tek potkraj

(140)

dvadesetog stoljeća, a prva općinska komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava na tome području osnovana je u općini Cestica 16. ožujka 1996. godine.

Prema izvješću Komisije - središnjica u Zagrebu, iz rujna 1999., na području Varaždinske županije evidentirano je 5348 žrtava, a na području Međimurske županije 922 žrtve (Izvješće Komisije od osnutka 1992. do rujna 1999. - 14. str.). Prema istom izvoru na područjima današnjih županija koje pripadaju Zagrebačkoj nadbiskupiji, evidentirano je 16 059 žrtava: u Koprivničko-križevačkoj 6397, u Krapinsko-zagorskoj 6 757 (od toga u općini Cestica 184 žrtve!), u Bjelovarsko- bilogorskoj 2 905, no zahvaljujući desetogodišnjem istraživanju Matice Hrvatske i Povjerenstva za istraživanje žrtava Bjelovarsko-bilogorske županije, u toj su županiji evidentirane 6 323 žrtve, dakle 3 418 žrtava više.

Unatoč trudu voditelja istraživačkih središta sve žrtve nisu evidentirane. Podatci o žrtvama koji su u središte Komisije u Zagrebu pristigli nakon prije spomenutoga razdoblja, nisu unijeti u popisne kartone, a početkom 2000. godine samo iz Istraživačkog središta za Varaždinsku županiju prijavljeno je 269 žrtava. Do podataka o tim žrtvama tijekom proteklih dvanaest godina nisam uspio doći.

Paralelno s prikupljanjem podataka o žrtvama prikupljali su se i podatci o grobištima te danas u župama Varaždinske biskupije imamo podatke o stotinjak prešućivanih grobova i grobišta. Oni nisu konačni jer sva grobišta i stratišta nisu evidentirana. Najviše ih je na području uz rijeku Dravu, od Lovrečana do Pitomače.

Utvrđivanje žrtava i stradalih u ratnom i poratnom razdoblju temelji se na izjavama svjedoka koje su se unosile u popisne kartone žrtava. Na sličan način prikupljali su se i podatci o stratištima i grobištima i njihovom evidentiranju. Uz predstavnike Istraživačkog središta nazočili su svjedoci, geodetski stručnjaci iz nadležnog Ureda za katastar i novinari ako su urednici to smatrali važnim.

Na području Varaždinske biskupije nalazi se sedamdesetak spomen-obilježja, spomen-ploča i križeva.

(141)

Progoni Crkve, ubojstva svećenika, bogoslova, sjemeništaraca i časnih sestara

Svećeničko domoljublje i njihova skrb za vjernike često je bio razlog za neprijateljski odnos vlasti prema njima. U Spomenici župe Sveta Barbara Natkrižovljan je zapisano:

Mjeseca lipnja god. 1892 bili su izbori narodnih zastupnika za Sabor. Kako je bio g. Mihinić odlučan i stalan rodoljub, pošao je i on sa svojimi župljani izbornici na izbor, te glasovao za Juraja baruna Rukavinu, koji je bio kandidat stranke prava (opozicije). Nu u zao čas po sebe. Pošto je bio samo upravitelj župe, to mu je već na biralištu u Biškupcu rekao tadanji kotarski predstojnik Marković, „neka se slobodno seli iz Sv. Barbare, da ne bude već gore dugo.". I to se žalibože dogodilo. Kad je Mihinić u crkvi proglasio župljanam, da mora otići za kapelana u Petrijanec, udari ciela crkva u plač. Što mu je sigurno bilo najbolji dokaz kako je bio obljubljen i kako sije u to kratko vrieme stekao ljubav i štovanje svojih župljana.

Vlč. Stjepan Mihinić bio je kasnije župnik u župi Petrijanec gdje ga je nakon smrti naslijedio Franjo Cesar kojemu su na župnom dvoru poslije rata ustrijelili brata Rudija, oca prof. dr. Ivana Cesara.

Među svećenicima prva žrtva Drugoga svjetskog rata bio je vlč. Ivan Mađarić, župnik u Križovljanu, kojega su 10. travnja 1941., na Veliki četvrtak, ubili Nijemci. S područja današnje Varaždinske biskupije u ratu su ubijena 34 svećenika, rođena u župama ili na službi u 75 župa koliko ih je tada bilo u ovome dijelu Zagrebačke nadbiskupije. Detaljniji podatci nalaze se u Hrvatskom martirologiju XX. stoljeća don Ante Bakovića kojemu zahvaljujem, a izvršnoj urednici Ireni Šupuković zahvaljujem na fotografijama mučenika. Tražeći podatke o prešućivanim hrvatskim žrtvama, bio sam na brojnim grobljima pa i na varaždinskom gdje na poginule vojnike u I. svjetskom ratu podsjeća tek jedna „ledina", a grobovi, odnosno nadgrobni spomenici vojnika raznih vojski koji su se tijekom II. svjetskog rata borili na strani NDH i raznih vojski sila Osovine pokopanih na groblju - odstranjeni su naredbom vlasti. Na II. svjetski rat danas podsjeća veliki mramorni spomenik (i kosturnica) u koji je ugrađeno oko četiristo mramornih ploča s više od 140 upisanih ime-

(142)

na partizana, i žrtava fašizma koji je 1961. godine sagrađen prema zamislima akademskog slikara Pavla Vojkovića a nalazi se na spomen-groblju površine oko četiri tisuće četvornih metara koje redovito održava gradsko komunalno poduzeće „Parkovi". Na ostale poginule vojnike podsjeća tek spomen-križ bez upisanih imena koji je dala postaviti udruga „Hrvatski domobran". Daje u Varaždinu bilo i nekih drugih vojnika i vojski, podsjeća tek 15 grobova njemačkih ratnih zarobljenika iz poratnoga razdoblja na kojima je Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava postavilo devet novih križeva a planira postaviti i preostalih šest te izraditi pločice s osnovnim podatcima o pokojnicima.

U vrijeme Drugoga svjetskog rata u župama današnje Varaždinske županije bio je i 41 prognani svećenik iz Mariborske biskupije. Potresna su svjedočanstva i zapisi o dolasku svećenika i časnih sestara u župu Petrijanec, kao i njihova dolaska u kapucinski, franjevački i uršulinski samostan, zapisana u župnoj spomenici i samostanskim kronikama. Zahvaljujući visočkom kapelanu dr. Maksimiljanu Držečniku, kasnije mariborskom biskupu, mnogi događaji iz ratnoga razdoblja zapisani su u Spomenici župe Visoko.

Posebnu kalvariju u ratno doba prošli su svećenici u Međimurju. Umjesto hvale za očuvanje materinjeg jezika i domoljubnih osjećaja tzv. narodna vlast nakon rata ih je progonila a Hinka Krodera, župnika iz Vratišinca, ubila.

Progoni crkve nastavili su se i kasnijih godina. Tako Trpimir Stjepan Grmec, (Radovec, 10. XII. 1942. - Günzburg, Njemačka 25. X. 2010.), prvi urednik AKSE (preteča današnje IKA-e), nakon četverogodišnje osnovne škole u Križovljanu kao kapucinski đak nastavlja školovanje u Varaždinu gdje u Drugoj osnovnoj školi, koja se tada nalazila u zgradi u kojoj je danas Biskupijski ordinarijat, polazi 5., 6. i 7. razred. Stanovao je u Kapucinskom samostanu i jednom ga je u gradu s fra Ilijom Borakom vidjela jedna revna učiteljica. Prijavila ga je i morao se preseliti na drugu adresu ili napustiti školu. Vratio se k roditeljima u rodni Radovec te - budući da u župi nije bilo osmogodišnje škole - osmi razred završava u Vinici. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1969. u Zagrebu.

(143)

Posebno poglavlje su svećenici robijaši i prognanici - primjerice vlč. Vilim Cecelja koji je umro u Salzburgu u Austriji 1989. godine. Na inicijativu predsjednika Društva za obilježavanje grobišta osnovan je Odbor za izradu biste vlč. Cecelje kakvu je predložio Počasni bleiburški vod. Postavljena je na više mjesta: ispred ulaza u crkvu u Svetom Iliji, u Hrastovici, Bleiburgu i Salzburgu.


Ubijeni svećenici, sjemeništarci i časne sestre s područja Varaždinske biskupije

Varaždinska biskupija osnovana je odlukom pape Ivana Pavla II, a Sveta Stolica odluku o osnivanju Varaždinske i Požeške biskupije obznanila je 5. srpnja 1997. godine. Nastala je od dijela Zagrebačke nadbiskupije iz koje je izdvojeno 97 župa, smještenih u 9 dekanata, a prostire se na površini od oko 3 100 četvornih kilometara na sjeverozapadu Hrvatske, uz slovensku i mađarsku granicu uz koju teku Mura i Drava, dvije najznačajnije rijeke ovoga područja. Na njezinom području živi oko 400 tisuća stanovnika. Biskupija obuhvaća cijelu Međimursku županiju, najveći dio Varaždinske županije (bez župa Bisag, Visoko i Breznički Hum te naselja Dubrava Križvljanska u općini Cestica koja je u sastavu župe Sv. Nikole -Zavrč koja spada pod Mariborsku biskupiju), veći dio Koprivničko-križevačke županije - Podravinu i po jednu župu iz Bjelovarsko-bilogorske (Donji Most), Virovitičko podravske (Pitomača) i Krapinsko-zagorske županije (župa Jesenje).

S područja Varaždinske biskupije u ratnom i posebno u poratnom razdoblju II. svjetskog rata stradalo je i/ili ubijeno 35 svećenika koji su bili rođeni ili na službi i župama biskupije, 1 sjemeništarac i 4 časne sestre.


Poginuli i ubijeni svećenici, sjemeništarci, bogoslovi i časne sestre s područja Varaždinske biskupije, stradali u II. svjetskom ratu i poraću

I. Svećenici rođeni u župama Varaždinske biskupije:


1.     
Franjo Anđel
, rođen 14. 9. 1909. u Svetom Iliji kod Varaždina Za svećenika zaređen 1934. U početku je bio kapelan u Novoj

(144)

Kapeli, zatim upravitelj u župi Bučje. Poginuo za partizanskog bombardiranja na blagdan sv. Josipa, 19. ožujka 1945.

2.     
Pavao Bedenik
, rođen 21. 7. 1914. u Sremcu, župa Petrijanec. Roditelji Marko i Jela Bedenik. Godine 1939. zaređen za svećenika Senjske biskupije. Bio je kapelan u Brinju i Bribiru, upravitelj župe Klana, a potom župe Kaluđerovac u Lici. Zbog sukoba s talijanskim vojnim vlastima prešao u Zagrebačku nadbiskupiju, bio župnik u Čačincima, a od listopada 1943. u Sv. Martinu pod Okićem gdje su ga 12. 9. 1946. pred župnim dvorom iz zasjede ubili komunisti.

3.     
fra Anselmo Canjuga
, rođen 27.11.1894. u Budislavcu, župa Vidovec. Roditelji Jakov i Marija rođ. Cafuk. Član Hrvatske kapucinske provincije (u doba stradanja Ilirske). Za svećenika je zaređen u Senju 1917. Poznati crkveni skladatelj (Ljiljani bijeli...). Komunistički sud osudio ga na zatvor u Staroj Gradiški gdje je i umro 19. prosinca 1952. u zatvorskoj bolnici. Pokopan na zatvorskom groblju. Po isteku presude (kazne) ekshumiran i pokopan u kapucinski grob na Mirogoju u Zagrebu.

4.     
Matija Crnković
, rođen 19. 2. 1890. u Apatiji, župa Ludbreg. Roditelji Roko i Marija rođ. Geč. Za svećenika zaređen 1914. Bio je kapelan u Malom Ravenu, Novigradu Podravskom i Ludbregu gdje je 1937. imenovan župnikom. 1945. odveden od poratne vlasti u varaždinski zatvor, u Miličkoj ulici, gdje je proboravio mjesec dana. Obolio, prebačen u bolnicu iz koje je ponovno odveden u zatvor iz kojega je s grupom od 30 zatvorenika odveden prema Dravi i ubijen.

5.     
Ivan Držaić
, rođen 19. 5. 1890. u Vidovcu. Za svećenika zaređen 1913. kao franjevac. Kao redovnik služio u mnogim župama naše domovine. Godine 1928. došao je u Zagrebačku nadbiskupiju. Bio je župnik u mjestima Velika Erpenja, Jamnica Pisarovinska, Donja Kupčina. Partizani su ga odveli i strijeljali 15. studenoga 1942. u šumi u Donjoj Kupčini. Bio je prva žrtva u Zagrebačkoj nadbiskupiji, stradala od partizana.

6.     
fra Miroslav Grđan
, rođen 21. 12. 1915. u Čakovcu. Roditelji Izidor i Elizabeta rođ. Bistrović. Bavio se glazbom. Za svećenika je zaređen 1938. na Trsatu. Studirao je teologiju u Zagrebu

(145)

i Metzu u Francuskoj. Nestao potkraj svibnja 1945. u bleiburškome pokolju hrvatskih vojnika i civila.

7.   
Stjepan Horžić
, rođen 26. 12. 1918. u Rakovcu, Ljubeščica. Roditelji Mihael i Katarina rod. Legin. Za svećenika zaređen 1941. u Zagrebu. Bio je kapelan u Kraljevici i Mrkoplju, a skrbio je i za župe Ravna Gora i Vrbovsko koje su tada bile bez župnika. Partizani su ga ubili 30. siječnja 1945., nakon tromjesečnog mučenja u zatvoru u Delnicama.

8.   
fra Hadrijan Hrenić
, rođen 22. 10. 1913. u Cvetlinu, općina Ivanec. Roditelji Marko i Magdalena rod. Bencek. Za svećenika zaređen 1938. u Trsatu. Služio je u više franjevačkih samostana, u Zagrebu, Varaždinu, Čakovcu... Posljednja služba bila mu je na Trsatu gdje je bio vjeroučitelj. Kao dušobrižnik u Bobanovoj legiji, među prvima je ubijen kod Maribora u svibnju 1945.

9.   
Franjo Jagić
, rođen 27. 3. 1910. u Sesvetama Podravskim, župa Sveti Đurđ. Roditelji Ivan i Jalža rođ. Vađunec. U srpnju 1934. dubrovački biskup msgr. dr. Josip M. Carević zaredio ga je za svećenika Dubrovačke biskupije. Bio je upravitelj župe Topolo kod Stona, zatim župnik u Trsteniku na Moru. Godine 1939. prešao u svoju rodnu Zagrebačku nadbiskupiju. Bio je kapelan u župi Međurić, župnik u Gornjoj Jelenskoj. 1943. odlazi u Kutinu kao subsidijar, tj. župni pomoćnik. Ubili su ga partizani 1945. u Sloveniji prilikom povlačenja.


Nastavek na sledečomu listu
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 19, 2013, 11:25:10 poslijepodne
Nastavek (z) prethodnoga lista


10.   
Ivan Janeš
, rođen 26. 12. 1892. u Selniku, - župa Ludbreg. Za svećenika zaređen u srpnju 1916. Zaredio ga je nadbiskup msgr. dr. Antun Bauer. Bio je kapelan u Ivancu, Bedenici i Sv. Ivanu Zelini. Godine 1930. imenovan župnikom u Cerju gdje je ostao do svoje miičeničke smrti. Ubili su ga mjesni partizani u listopadu 1945.

11.   
Antun Klasić
, rođen 5. 1. 1914. u Križovljanu. Roditelji Antun i Marija rođ. Velečić. Za svećenika zaređen u lipnju 1937., zaredio ga je nadbiskup Alojzije Stepinac. Bio je kapelan u Bjelovaru, Donjoj Voći i Zagrebu. Iz Zagreba je pozvan u vojsku kao vojni kapelan. Partizani su ga ubili 1945. nakon povratka s Križnoga puta, negdje u blizini Bjelovara.

(146)

12.   
Mihovil Kolarić
, rođen 20. 9.1880. u Koprivnici. Roditelji Valko (Valentin) i Ana rođ. Virger. Nadbiskup msgr. dr. Juraj Posilović zaredio ga za svećenika 1905. Bio je kapelan u Pregradi, Posavskim Bregima i Pitomači. Potom je imenovan vjeroučiteljem u rodnome gradu, gdje je kao kateheta djelovao 33 godine. Godine 1945. osuđen na 15 godina strogog zatvora. Kaznu je izdržavao u zatvoru Stara Gradiška gdje je i umro 7. siječnja 1948.

13.   
dr. Matija Kranjčić
, rođen 9. 2. 1902., u Petrijancu. Doktorirao je na KBF u Zagrebu. Za svećenika zaređen 1925. Bio je kapelan u Krapinskim Toplicama, a od 1939. župnik u Ozlju i kateheta u gimnaziji u Karlovcu. Iako nikad nije službeno potvrđeno kada je i gdje ubijen, svi događaji govore da je to bilo 1945. u zagrebačkome zatvoru u Savskoj.

14.   
fra Eugen Kukina
, rođen 16. 9. 1893. u Varaždinu. Roditelji Ivan i Marija rođ. Kebl. Studirao filozofiju u Varaždinu, a bogosloviju u Zagrebu gdje je 1917. zaređen za svećenika. Bio je kapelan, kateheta, župnik i gvardijan na Trsatu, u Cerniku, Našicama, Vukovaru, Bjelovaru i opet u Cerniku. Zvjerski ubijen 9. listopada 1945. u bolnici na Sušaku, po narudžbi Ozne iz Nove Gradiške.

15.   
Jakov Ladić
, rođen 25. 7. 1919. u Macincu, Međimurje. Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac 1944. zaredio ga za svećenika. Službovao je u Dekanovcu i Selnici, a ponegdje se navodi i u Maloj Subotici. Uhićen 1949. i osuđen na 5 godina prisilnog rada, a zatim poslan u Novi Beograd gdje je 12. prosinca 1949. na jednoj građevini mučenički umro. Dana 12. prosinca 1949. netko je na njega bacio kantu punu žbuke i usmrtio ga. Pokopali su ga bez lijesa i odjeće, zamotanog samo u plahtu.

16.   
Josip Lesjak
, rođen 9. 3. 1889. u Pribislavcu, Međimurje. Za svećenika je zaređen 1913. Služio je Bogu kao hrvatski propovjednik i misionar u marijanskim svetištima u Marija-Gyüdu i Mohacsu u Mađarskoj. Tijekom Prvoga svjetskog rata bio je vojni svećenik. Nakon toga službovao je u Subotici i Mohacsu, gdje je ostao do 1942. Vratio se u Zagrebačku nadbiskupiju, imenovan župnikom u Svibovcu kod Varaždinskih Toplica. U proljeće 1945. ubila ga Ozna.

(147)

17.   
Ivan Mađarić
, rođen 10. 3. 1910. u Gornjem Kraljevcu, Vratišinec. U lipnju 1934. nadbiskup Alojzije Stepinac zaredio ga za svećenika. Bio je kapelan u Ruševu i u Križovljanu, gdje je 1938., poslije smrti župnika Martina Pižete, imenovan župnikom. Dana 10. travnja 1941. ubili su ga Nijemci. Pokopan na groblju u Cestici.

18.   
Rudolf Mikec
, rođen 15. 4. 1912. u Virju, Podravina. Roditelji Franjo i Uršula rođ. Veličan. Za svećenika zaređen 1935., zaredio ga je nadbiskup Alojzije Stepinac. Bio je kapelan u Bedenici i Novoj Kapeli, zatim upravitelj župe u Zdalu, a od 1942. župnik u Novigradu Podravskom. Zarobili su ga partizani i 27. travnja 1905. strijeljali.

19.   
Franjo Perčić
, rođen 13. 11. 1880. u Prelogu, Međimurje. Zaređen za svećenika 1904. u Đakovu. Bio je svećenik u Vrpolju i Mitrovici, a poslije vjeroučitelj u Osijeku i Vinkovcima. Umirovljen nakon 35 godina katehetske službe. Kod Retkovaca 16. travnja 1945. ubili ga partizani.

20.   
Ivan Perhač
, rođen 6. 9. 1885. u Goričanu. Roditelji Adam i Marija rođ. Kočandi. Za svećenika zaređen 1910. u Pecsuhu. Prvi dio svoga svećeničkog života službovao u raznim župama u Pečuhskoj biskupiji, u Mađarskoj. Godine 1926. prešao je u Zagrebačku nadbiskupiju. Bio je župnik u Dekanovcu, zatim u Kratečkom, gdje su ga uhitili hrvatski komunisti i osudili na dvadeset godina robije koju je izdržavao u logoru u Staroj Gradiški, gdje je zbog teških uvjeta umro 17. svibnja 1947.

21.   
Vilim Pitnar
, rođen 24. 5. 1884. u Đurđevcu. Školovao se u Zagrebu, gdje je 1910. zaređen za svećenika. Bio je kapelan u Feričancima, Mihovljanu, Sv. Đurđu kod Ludbrega, Podravskoj Moslavini i u Požegi. Obavljao je dužnost katehete u Varaždinu, a potkraj života bio župnik u Kupincu i u Velikoj. Poginuo 21. ožujka 1943. prilikom njemačkoga bombardiranju Velike.

22.   
dr. fra Alojzije Pišpek
, rođen 30. 3. 1893. u Globočcu, Ludbreg. Godine 1913. stupio u franjevački red na Trsatu. Mladu misu služio 1921. Bio je profesor u Varaždinu, ravnatelj gi-

(148)

mnazije i upravitelj franjevačkog kolegija. Pred kraj života postao je župnik u Borovu-Bati. Poginuo 12. ožujka 1945. u neprijateljskom bombardiranju mjesta Borovo-Bata.

23.   
fra Kerubin Posavec
, rođen 30. 1. 1896. u Bikovcu, Maruševec. Roditelji Josip i Jaga. Studij bogoslovije završio u Zagrebu gdje je 1921. zaređen za svećenika. Službovao u Zagrebu, Vukovaru i u Osijeku gdje je bio vjeroučitelj i kateheta. Često se 3. srpnja 1946. navodi kao datum fra Kerubinove smrti u Osijeku, no vrlo je vjerojatno da je umro u zatvoru Glavnjača u Beogradu.

24.   
fra Rikard Ribič
, rođen 19. 12. 1909. u Ivancu. Roditelji Blaž i Katarina rođ Leskovac. Bogosloviju studirao u Austriji i Zagrebu. Za svećenika zaređen 1934. Službovao u Čakovcu, Zagrebu i Karlovcu gdje je bio na raznim dužnostima. Strijeljan 29. lipnja 1945. od srbokomunista u Karlovcu.

25.   
Petar Sivjanović
, rođen 16. 1. 1893. u Virju. Roditelji Đuro i Marija rođ. Paulić. Za svećenika zaređen 1916. Zaredio ga je nadbiskup msgr. dr. Antun Bauer. Najveći dio svećeničkog života proveo u Grubišnom Polju kao kateheta, a poslije kao župnik. Komunistička vlast osudila ga je na smrt vješanjem. Obješen 21. veljače 1946.

26.   
fra Sebastijan Šantalab
, rođen 21. 7. 1913. u Crkovcu, Kamenica. Roditelji Vid i Terezija rođ. Šantalab. Za svećenika zaređen 1939. u Salzburgu. Djelovao u Zagrebu i u Virovitici, a zadnje dvije-tri godine života bio u Bjelovaru kao vjeroučitelj u Državnoj realnoj gimnaziji. Partizani su ga mučili u zatvoru u Bjelovaru i zatim objesili u šumi Lug, 20. srpnja 1945.

27.   
Ivanko Vlašićak
, rođen 6. 12. 1879. u Virju. Roditelji Mato i Tereza rođ. Pankarić. Za svećenika ga 1902. zaredio nadbiskup Posilović. Bio je kapelan u Zagorskim Selima, Novoj Kapeli i Voćinu, upravitelj župe u Bučici i Čagliću te župnik u Buku i Požeškom Brestovcu. Mučki je ubijen na blagdan sv. Ante, 13. lipnja 1935. na povratku iz Slavonske Požege.

(149)

II. Svećenici rođeni u drugim biskupijama na službi u župama Varaždinske biskupije

1.     
Josip Kalajdžić
, rođen 9. 1. 1912. u Ceriču, Vukovar. Za svećenika ga 1937. zaredio Alojzije Stepinac. Od 1937. pa sve do smrti 1945. radio kao kateheta u realnoj gimnaziji i u građanskoj školi u Varaždinu. U siječnju 1945. imenovan župnikom u Biškupcu gdje je do svoje mučeničke smrti (svega nekoliko mjeseci). Na Duhove 20 svibnja 1945. ubila ga je Ozna.

2.     
Stjepan Kovačić
, rođen 17. listopada 1870. u Zlataru, sin Janka i Marije r. Oraić. Gimnaziju završio u Zlataru, a studij teologije u Senju gdje je 1896. zaređen za svećenika. Potom je kapelan u Gospiću te nakon toga upravitelj župe u Grižanima, Sincu, Josipdolu, i Cerovniku. Prijelaskom u Zagrebačku nadbiskupiju 1905. imenovan kapelanom u Donjoj Stubici a potom župnikom u Sigetci i Gornoj Stubici. Od 1921. župnik je u Molvama gdje je dočekao kraj rata. Uhićen 1945. Presudom Vojnog suda Zagrebačke oblasti od 9. srpnja 1945. osuđen na 15 godina prisilnog rada. Umro u logoru Stara Gradiška 17. rujna 1948.

3.     
Hinko Kroder
, rođen 6. 6. 1877. u Biidenhausenu, Bavarska. Za svećenika zaređen u Rimu 1902. U Zagrebačku nadbiskupiju prešao 1908. a 1919. imenovan župnikom župe Vratišinec. Partizani su ga ubili 1945. nakon teškog mučenja, bez ikakvog razloga i bez suda. Za grob mu se ne zna.

4.     
Viktor Miiller
, rođen 13. 4. 1906. u Novoj Gradiški. Na Petrovo 1931. zaređen za svećenika. Zaredio ga je nadbiskup msgr. dr. Antun Bauer. Bio je kapelan u Velikom Bukovcu, Sv. Jurju u Trnju, Virju. Poslije toga imenovan župnikom u Donjim Mostima gdje je djelovao do svoje smrti. Ubili su ga partizani 28. 4. 1905.

5.     
P. Anzelmo Polak
, rođen 8. 4. 1883. u Životici, Moravska. Zaređen za svećenika 1910. Za posljednje službe bio je vikar u župi sv. Miklavža pri Ormožu. Dolaskom Nijemaca prognan s još 364 slovenska svećenika iz Mariborske biskupije. Došao k franjevcima u Varaždin i ondje bio godinu dana. Vlasti NDH
 
(150)

odvele ga 7. rujna 1942. u Jasenovac. Prema neistraženim okolnostima 7. listopada 1942. stradao u Jasenovcu.

6.     
Tomislav Štefanac
, župnik u Biškupcu kod Varaždina. Rođen 16. prosinca 1876. u Banjskom Selu, Općina Barilović kao šesto od osmero djece u obitelji siromašnih roditelja. Četiri godine bio je kapelan u župi Sveti Ilija Obrež, a 16. kolovoza 1905. premješten u Zagreb u samostan milosrdnih sestara gdje je bio kateheta na višoj djevojačkoj školi i duhovnik samostanskih kandidatkinja te ispovjednik sestara. U župu Biškupec došao je 21. studenoga 1911. i tu ostao do smrti 1945. Potkraj rata u župni dvor došli partizani, odveli ga u podrum i premlatili. Poslije toga obolio i umro 19. siječnja 1945. Pokopan na župskom groblju. Naslijedio ga vlč. Josip Kalajdžić koji je nakon rata doživio istu sudbinu

7.     
Don Adalbert Tumbaš
, rođen 26. 02. 1911. u Subotici. U veljači 1934. zaređen za svećenika. Imao je brata isusovca, a stric mu je bio msgr. dr. Stjepan Tumbaš, župnik i dekan u Beču. U Zagrebačku nadbiskupiju dolazi 1940. s biskupom Carevićem, ne sluteći tada da će obojica završiti mučeničkom smrću. Godine 1942. i 1943. radio je kao kateheta u građanskoj školi u Virju. Partizani su ga ubili 1944.

8.     
Pl. Matija Žigrović
, rođen 8. veljače 1886. u Kalinju, Sv. Ivan Zelina. Za svećenika gaje zaredio nadbiskup Antun Bauer, 24. ožujka 1912. Bio je kapelan u Stupniku i Grubišnom Polju. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata četiri je godine bio na ratištu kao vojni svećenik. Nakon rata bio je kapelan u Turnašići i Mađarevu, a zatim je imenovan župnikom u Kostelu. Posljednjih desetak godina života bio župnik u Gornjem Jesenju. Partizani su ga odveli 17. srpnja 1943., mučili i ubili.


III. Popis stradalih sjemeništaraca i bogoslova:

1.
Franjo Jakopović
, rođen 13. 3. 1927. u Paki, Novi Marof. Roditelji Stjepan i Kata rođ. Dinjar. Nakon pučke škole otišao u Zagreb, u sjemenište na Salati. Završivši prvi i drugi razred, otišao u Varaždin na Franjevački kolegij. U VII. razredu gi-

(151)

mnazije, na jesen 1944. otišao u hrvatsku vojsku. U svibnju 1945. kao sudionika Križnoga puta partizani ga strijeljali i bacili u Dunav kod Iloka.


IV. Časne sestre rođene u župama Varaždinske biskupije, stradale u 2. svjetskom ratu i poraću:

1.     
S. Kornelija M. Horvat
, rođena 22. 12. 1886. u Koprivnici. Radila kao učiteljica u daruvarskom dječjem vrtiću. Premještena u Jelsu gdje također radi kao učiteljica u vrtiću. Mjesni partizani s otoka Hvara strijeljali ju 22. siječnja 1944.

2.     
S. Lipharda M. Horvat
, rođena 6. 3. 1902. u Varaždinu. Bila je stručna švelja i radila u bolnici za duševne bolesnike u Vrapču. U noći 15. svibnja 1945. odvodi ju brojna straža po naredbi vlasti. Bačena u Jazovku s ostalim časnim sestrama.

3.     
S. Geralda M. Jakob
, rođena 17. 7. 1906. u Donjari, Koprivnica. Godine 1927. svetim se zavjetima predala Bogu. Radila kao bolničarka u Gradskoj ubožnici u Vrapču skrbeći o umobolnim pacijentima. Ubijena od Ozne 15. svibnja 1945. i bačena u Jazovku.

4.     
S. Viktorija Cerković
, rođena 27. 10. 1921. u Belici, Međimurje. Roditelji Lovro Cerković i Regina. Nestala u Zagrebu 1947.

(152)


Nastavek na sledečomu listu
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 19, 2013, 11:25:54 poslijepodne
Nastavek (z) prethodnoga lista


Lojzo Buturac
Sisak


TRI ČASNE SESTRE - HRVATSKE MUČENICE

Komunistička je vlast bila posebno okrutna prema svemu što je hrvatsko i katoličko pa nije poštedjela ni časne sestre koje su oko sebe širile samo ljubav i dobrotu. Don Anto Baković u svojoj knjizi Hrvatski martirologij XX. stoljeća poimenično navodi 31 časnu sestru ubijenu bez bilo kakve dokazane krivnje. Katolička Crkva je 24. rujna 2oll. godine proglasila blaženima pet časnih sestara - „Drinskih mučenica". Za svaku ubijenu časnu sestru mogao bi se napisati njezin martirologij, no ja ću prikazati mučeništvo triju časnih sestara.

Tri časne sestre, redovnice Predragocjene Krvi Kristove iz Banja Luke, da bi izbjegle suđenje i osudu, vjerojatno na smrt, prihvatile su izgon iz Bosne i u rujnu 1945. pojavile se u Zagrebu. Bile su to Josipa Nevistić, rođena 1907. u Bosanskoj Gradiški i nešto mlađe susestre Eulalija Kulijer i Danica Rezo, rođena 1910. u Rakitnom u župi Posušje. U Zagrebu ih je primio svećenik Josip Buturac i uputio u Požegu, u provinciju gdje će biti manje uočljive. Požeški župnik i dekan Franjo Pipinić pribavio im je i od crkvenih i od društvenih vlasti   dopusnice za boravak i rad u civilu u svojemu dekanatu. Dvije je uputio župniku Ljudevitu Petraku u Pleternicu i jednu župniku Lorandu Matheszu u Ruševo.

Sestru Josipu ruševački je župnik uputio u selo Djedina Rijeka da pripremi djecu za prvu Svetu pričest. U selo je stigla koncem kolovoza 1945., a Prva

(164)

pričest je bila na dan Bezgrješne BDM 8. prosinca. Ovaj se događaj dugo prepričavao jer nikada prije ni kasnije nije bilo tako svečano: kapela okićena, djeca svečano odjevena, naročito djevojčice. Nazočne su oduševile dječje recitacije i pjesme a priređen je i domjenak. Sestra Josipa ostala je u selu do kraja godine, držala predavanja za djecu i odrasle i učila ih pjevati, posebno božične pjesme.

U siječnju 1946. premještena je u župu Pleternica gdje je u selima Kadanovci i Frkljevci također pripremala djecu za prvu Svetu pričest. Nakon mjesec dana je uhićena i odvedena u zatvor u Slavonski Brod odakle je pisala u Djedinu Rijeku moleći da joj donesu nešto hrane jer da će inače umrijeti od gladi. Hrana koju su joj donijele dvije djevojke nije joj uručena jer je sestra bila otpremljena u Banju Luku na suđenje. Početkom srpnja opet je vraćena u Ruševo gdje je 7. srpnja 1946. slavio mladu misu Petar Folivarski. Sestra Josipa i djevojke okitile su crkvu, naučila ih je pjevati da bi mlada misa bila što svečanija. U rujnu 1946. župnik Mathesz zamolio ju je da u selu Sovski Dol pripremi prvopričesnike. Tu su ju 3. listopada, u vrijeme kada se sudilo i nadbiskupu Stepincu, uhitila dvojica komunističkih zločinaca (Mirko S. i S.), odvela ju u susjedno selo Paku, mučili ju i ubili u podrumu jedne pravoslavne kuće, što je posvjedočila vlasnica pravoslavka. Pokopali su ju u obližnjoj šumi. Njezino je tijelo otkriveno i u najvećoj tajnosti preneseno u Djedinu Rijeku i pokopano na posvećenom groblju. Žitelji sela podigli su joj spomenik, uz koji je uvijek svježe cvijeće. Grob ove vjeroučiteljice mučenice posjećuju skupine vjeroučenika iz pojedinih župa i mole za nju.

Sestra Eulalija započela je službu u župi svetoga Nikole u Pleternici kao sakristanka, zvonarica, vjeroučiteljica i vrsna, glazbeno nadarena voditeljica crkvenog pjevanja. Nakon što su komunisti 4. prosinca 1944. do temelja srušili župnu crkvu, 11. svibnja 1945.

(165)

ubili pleterničkog župnika Franju Radovića i pokušali ubiti njegovog kapelana i nasljednika te 3. listopada ubili sestru Josipu, svi su strahovali i za sestru Eulaliju. S razlogom jer 1. ožujka 1947. i ona je nestala. Dvojica pleterničkih komunista (Stjepan B. i Franjo V.) na prijevaru su ju izvukli iz kuće, a četvorica zločinaca (Mato J., Marko T., Bozo P. i već spomenuti Stjepan B.) odvodili su ju u smjeru rijeke Orljave. Susjedi su to gledali, ali nitko se zbog straha nije usudio bilo što poduzeti.

Župnik Petrak je odmah sutradan prijavio njezin nestanak miliciji i danima dolazio pitati za nju. Govorili su mu da je odvedena na saslušanje, da će se vratiti, neka bude strpljiv jer uskoro će se pojaviti. I pojavila se nakon 25 dana.

Na blagdan Blagovijesti, 25. ožujka, pleternički župljani ne rade težačke poslove pa je Valent Liščević iz Sulkovaca pošao u obilazak svojih polja jer je prethodnog dana bilo veliko nevrijeme i nabujala je Orljava nosila sve pa i natoloženi pijesak. U jednom je njezinome plićaku prepoznao tijelo ženske osobe. Bila je to sestra Eulalija. Ubivši ju, zločinci su njezino tijelo pokopali u orljavski pijesak koji je bujica odnijela i otkrila ga. Pokopana je na pleterničkom groblju 27. ožujka 1947. Iako su svi znali tko su ubojice, nijedan od zločinaca nikada -niti za komunističke vladavine, niti za vrijeme neovisne Republike Hrvatske - nije pozvan na odgovornost.

Sestra Danica Rezo, prof., završila je studij povijesti i u jesen 1945. diplomirala na zagrebačkome Filozofskom fakultetu. Pleternički župnik Petrak našao joj je stan kod obitelji Švarc u Kolodvorskoj ulici u Pleternici. Zaposlila se kao profesorica povijesti u požeškoj gimnaziji. Međutim, za istaknute katolike i domoljubne Hrvate, a posebno prosvjetne djelatnike, život u Požegi bio je vrlo težak. Mladi skojevci, među njima i učenici viših razreda gimnazije, činili su u Požegi razna zlodjela. Kip Majke Božje iz kapelice na ulazu u Požegu, bacili su na cestu, Kip Ranjenog Isusa iz istoimene kapelice u Orljavu. Kip Gospe Žalosne iz niše na franjevačkoj crkvi spalili su na Tekiji. Školske godine 1945./1946. izbacili su iz gimnazije 30-ak za komunistički režim nepodobnih učenika (skojevci su to radili i fizički). Na staru godinu, 31. prosinca 1946., izbacili su iz požeške Kolegije - đačkog doma pod upravom svećenika - na ulicu sve učenike, svećenike i časne sestre.

(166)

Od profesora koji su se usudili nedjeljom dolaziti na đačku misu, bio je jedino Ljuboslav Kuntarić koji je prisilno umirovljen.

U takvim prilikama profesorici Rezo nije bilo lako. Od prvoga je dana bila pod udarom gimnazijskih skojevaca. Rugali su joj se zbog križića koji je nosila oko vrata. U to vrijeme nije bilo školskih udžbenika povijesti pa je prof. Rezo poučavala služeći se svojim skripatama. Često su joj prigovarali zbog predavanja. U 8. razredu je, primjerice, tumačila u čemu je važnost bana Jelačića

Sljedeći školski sat skojevci 8. razreda napali su ju tvrdeći da je ban Jelačić bio najgori reakcionar jer je napadao Mađare koji su u ono vrijeme bili napredni, što je u svojim djelima istakao i Karl Marx. Slično se događalo i dalje i na taj je način prof. Rezo istjerana iz Požege.

Utočište je našla u Varaždinu gdje se, mada u u poodmaklim godinama, sretno udala i uzela muževljevo prezime Bišćan. Zaposlila se u varaždinskoj Glazbenoj školi. 0 njezinoj prošlosti i koje joj je djevojačko prezime, nisu znale ni njezine najbolje prijateljice. U pismu jednom svome bivšem požeškom učeniku napisala je da se ponekad sjeti vremena provedenog u Požegi i nemilih događaja iz onoga zlokobnog vremena u kojem su komunistički vlastodršci vodili hajku protiv svih koji nisu prihvatili njihovu ideologiju.

Živjela je tiho, skromno i povučeno. Umrla je krajem 1997. godine, navršivši 87 godina. Na varaždinskom je groblju, na jednome skromnom spomeniku uklesano:

DANICA BIŠĆAN 1910. - 1997.

(167)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 18, 2013, 11:41:28 poslijepodne
Hrvatskoj javnosti nikada neće biti poznate službene brojke o svim domaćim obredima egzorcizma, ali stvarna svjedočanstva otkrivaju da se takve zastrašujuće seanse odvijaju ćešće no što itko može pretpostaviti u svim dijelovima zemlje...
Mislim da bi crkva trebala uvesti egzorciste koji istjeruju iz mozgova totalitarizam,jugofiliju,komunizam,veličanje diktatora Tita itd i da bi imali jako puno posla kod nas.
Jozo Mafiozo, Kum(rovec)I, II, III

Sterivajne (z) Duva Svetoga

Jama Jozovka, Jezovka, Jazovka


27
U jami Jazovki je skončalo život navodno 270 ranjenika odvedenih iz bolnice „Sveti Duh“ (Izvješće Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, 50).

* * * * * * * * * *

Naročitu vrijednost u članku predstavljaju popisi ranjenika otpuštenih iz ovih dviju bolnica između 17. svibnja i 29. lipnja 1945, među kojima i onih otpremljenih u logor Prečko.

Citat:
* Zvir:
Blanka Matković
Mažuranićevo šetalište 63, Split

ODVOĐENJA I LIKVIDACIJE RANJENIH PRIPADNIKA HRVATSKIHORUŽANIH SNAGA (HOS) IZ ZAGREBAČKIH BOLNICA U SVIBNJU ILIPNJU 1945. KROZ ARHIVSKO GRADIVO DRŽAVNOG ARHIVA U ZAGREBU

UDK 341.322.5:614.2(497.5 Zagreb)“1945“]:930.253
Izvorni znanstveni rad

U članku se analiziraju ranije poznati podaci o sudbini ranjenih pripadnika Hrvatskih oružanih snaga, koji su se po završetku Drugog svjetskog rata zatekli u zagrebačkim bolnicama te se nadopunjuju dosad neobjavljenim dokumentima iz sačuvanog gradiva nekadašnje Zakladne bolnice i Bolnice sestara milosrdnica, koje se čuva uDržavnom arhivu u Zagrebu. Naročitu vrijednost predstavljaju popisi ranjenika otpuštenih iz ovih dviju bolnica između 17. svibnja i 29. lipnja 1945, među kojima i onih otpremljenih u logor Prečko.

Ključne riječi: Drugi svjetski rat, poraće, OZN-a, bolnice, ranjenici, logori, likvidacije

http://www.forumgorica.com/povijest/do-je-veksi-blazenik-broz-ili-pavelic/msg45747/#msg45747 (http://www.forumgorica.com/povijest/do-je-veksi-blazenik-broz-ili-pavelic/msg45747/#msg45747)


Citat:
SVEĆENICI - ŽRTVE DRUGOGA SVJETSKOG RATA I PORAĆA IZ VARAŽDINSKE BISKUPIJE

S područja Varaždinske biskupije u ratnom i posebno u poratnom razdoblju II. svjetskog rata stradalo je i/ili ubijeno 35 svećenika koji su bili rođeni ili na službi i župama biskupije, 1 sjemeništarac i 4 časne sestre.

http://www.forumgorica.com/povijest/do-je-veksi-blazenik-broz-ili-pavelic/msg49848/#msg49848 (http://www.forumgorica.com/povijest/do-je-veksi-blazenik-broz-ili-pavelic/msg49848/#msg49848)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 02, 2013, 10:53:59 prijepodne
Nastavek prethodnoga lista

Citat:
Forumski demon.strator i ver(z)o(r )cist, 2013-06-01
(Kokotička cirkva pr(e)dmet sprdne):

... sad ću mirnije spavati jer nema više među nama okruglo, ni više, a ni manje 160 000 demona. 


Titolitarni ver(z)o(r )cizem

Turopolski svečeniki ko-komunističkoga verocizma žrtve

O. Stanko Kos odrobijal 6 let



O. Stanko Kos rođen je 7. studenoga 1927. u Buševcu, župa Vukovina, kao najstarije dijete brojne obitelji Kos. U Družbu Isusovu stupio je 30. srpnja 1944., za svećenika je zaređen 29. srpnja 1962. po rukama zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Šepera u zagrebačkoj bazilici Srca Isusova.
Mladu misu slavio je u župnoj crkvi Pohoda BDM rodne župe, 15. kolovoza, upravo na Veliku Gospu.

Zbog hrabrih istupa u tzv. JNA, u obrani nadbiskupa Stepinca, osuđen je na šestogodišnju tešku zatvorsku kaznu, koju je izdržavao od 1956. do 1961. u tamnicama Požarevca i Stare Gradiške.

Godine 1971. u Rimu je doktorirao kanonsko pravo na Papinskom sveučilištu Gregoriana. Svećenički život u Družbi Isusovoj posvetio je najviše kao profesor na Filozofsko-teološkom institutu DI na zagrebačkom Jordanovcu, te se bavio pisanjem stručnih članaka.


Zvir:
http://www.ika.hr/bilteni/bilten_34-2012.pdf (http://www.ika.hr/bilteni/bilten_34-2012.pdf)

Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 02, 2013, 10:56:40 prijepodne
Titolitarni ver(z)o(r )cizem
 
Hrvatski svečeniki ko-komunističkoga verocizma žrtve

O. Honorije (Častimir) HERMAN (*1914. - †1990.) – hrvatski Mandela

Odrobijao je ukupno 22 godine!



Rođen je 17. veljače 1914. u Varaždinu. Tu je stupio u franjevački red. Za svećenika je bio zaređen 1. VIII. 1937. godine.
1939. god. nalazimo ga u ČUNTIĆU u franjevačkom samostanu. U to vrijeme zagrebački su franjevci bili preuzeli tu župu i prvi gvardijan je bio o. Jukundo JUG.

Za vrijeme rata o. Honorije preuzima službu vojnoga svećenika, te ga zbog toga 1945. god. partizani u Zagrebu osuđuju na 9 godina robije u Staroj Gradiški (Presuda Komande grada Zagreba od 14. srpnja 1945., broj 449/45.). Za vrijeme robije partizani su ih jednoga dana obukli u ustaške odore i vodili do jedne masovne grobnice oko 12 km udaljene od logora. Tu su morali - on i svi drugi svećenici-logoraši - iz jame golim rukama vaditi tjelesa u raspadanju. Tu su bila dva duboka jarka (šanca) puna mrtvih tjelesa zarobljenih Hrvata i Nijemaca. Okolo su stajali nahuškani posrbljeni Vlasi, koji su ih vrijeđali najpogrdnijim riječima, pljuvali po njima i prijetili im. [Ovo je opisao i talijanski franjevac iz Istre p. Simplician Gomiero u članku, na hrvatskom objavljenom istom 1990. g. u „Glasu Koncila“ pod naslovom: Mrtvi dom hrvatskih svećenika (GK br. 31, 5. VIII.1990., str. 6; br. 32, 12. VIII. 1990, str. 6!)].

Sam pater Honorije znao je kasnije pripovijedati, da kad su došli do trupla sa ustaškim i njemačkim znakovljem, onda je naglo bila prekinuta ta cijela namještena akcija kako ustaše iz jame vade golim rukama tjelesa „svojih“ žrtava! Akcija je bila kasnije nastavljena, jer je trebalo uništiti tragove vlastitih (partizanskih) zločina, ali bez „publike“.

1952. godine, nakon izdržane kazne od 6 godina robije on izlazi na „slobodu“, no pravoslavni Srbi (zapravo Vlasi) ne miruju, već traže ponovno suđenje, odnosno njegovu glavu! [U knjizi „Suđenje Lisaku, Stepincu, Šaliću i družini…“, Zagreb 1946. o. Honorije se spominje pod (krivim) imenom „fratar KENALIJA“].

Došlo je do ponovnoga suđenja, koje je bilo u Sisku(?) 1954. godine. Da se udovolji pravoslavnoj svjetini, bio je osuđen na smrt, prvo vješanjem, a onda je kazna preinačena u smrt strijeljanjem! Nakon pročitane presude rekao je onima, koji su ga osudili, da bi želio znati da li će ga najprije strijeljati, pa onda objesiti ili pak obratno. Na to je jedan dio nahuškane publike počeo vikati „Bravo, pope!“ A onda je on sam uzviknuo: „Pišam vam se na sud!”

Na presudu se ipak žalio, te je pomilovan najprije na doživotni zatvor, a zatim na 20 godina robije. [Usp. Ivan Damiš: Franjevci HFP Sv. Ćirila i Metoda, (Zagreb, 2000), str. 141]. Ponovno je robijao u Staroj Gradiški u vrlo teškim uvjetima. Radio je u košaračiji. Tu je upoznao mnogo supatnika, a s jednim od njih, gosp. Ivanom Pruscem, preživjelim iz Kavranove akcije, našao se kasnije na slobodi u Mozartovom rodnom gradu Salzburgu, u Austriji. Za vrijeme robije gotovo je oslijepio na jedno oko.
Na “slobodu” je pušten po drugi puta istom 1969. god., dakle nakon punih 16 godina robije. Odrobijao je ukupno 22 godine! Pravi hrvatski Mandela …

Koncem 1971. pobjegao je iz zemlje sa krivotvorenom putnicom (jugo-pasoš redovničkoga subrata iz franjevačkog samostana u Samoboru, u koji je nalijepio svoju fotografiju) i došao u Salzburg, nakon što su ga njemački granični policajci skinuli sa vlaka i nisu mu dopustili da putuje u Njemačku. U Mozartovom rodnom gradu živio je i boravio u franjevačkom samostanu kao ispovjednik u franjevačkoj crkvi. Nedjeljom i blagdanom pomagao je vlč. Vilimu Cecelji u pastvi Hrvata u crkvi na Müllnu. Većinom je sjedio u ispovjedaonici. A kad je imao sv. Misu, onda bi u svojim propovjedima obavezno napadao “moderni poganluk”! Kolega student, sada već davno pokojni Viktor Kancijanić, s kojim sam kratko vrijeme zajedno stanovao, znao bi me nedjeljom ujutro buditi: “Ustaj, Zvane, idemo na misu na Mülln, da čujemo patra Marijana i njegovu propovijed o poganluku”.
Odmah po dolasku u Salzburg zatražio je od SR Njemačke državljanstvo i njemačku mirovinu, budući da je za vrijeme NDH u ratu bio “Feldkurat”, t.j. ratni dušobrižnik kod njemačke vojske. Ovo mu je bila “krivica” zbog koje je bio dvaput suđen od komunista.

Istom 1979. godine dobiva od SR Njemačke malu mirovinu i dopuštenje da se trajno useli. Otišao je kod svoje redovničke subraće u Landau (Pfalz). Ovdje je u prosincu 1989. god. doživio 2 moždana udara, a kao posljedica toga bio mu je oduzet govor. U krevetu je pri punoj svijesti pro- i doživljavao velike političke promjene nakon pada Berlinskoga zida i komunističkoga jednoumlja. Prateći na televiziji sva ta zbivanja, posebice ona vezana za dragu mu Domovinu, te bez mogućnosti da nešto kaže, neprestano je plakao …

Umro je u Velikom tjednu 1990. godine i bio pokopan na groblju u Landau. Na sprovodu su mu bila i dvojica njegove redovničke subraće iz hrvatske provincije Sv. Ćirila i Metoda: pater Ivan Mihaljinec, dušobrižnik Hrvata u Salzburgu i p. Mato Mučkalović, koji je u to vrijeme bio dušobrižnik na njemačkoj župi u Landau.


Zvir:
http://www.hkz-salzburg.net/index.php?option=com_content&view=article&id=112&Itemid=114 (http://www.hkz-salzburg.net/index.php?option=com_content&view=article&id=112&Itemid=114)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 02, 2013, 11:00:45 prijepodne
Ko? Ko je (hudo)jamio?
Ko je (hudo)jamio je (hudo)jamio

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Objavljeno 13.05.2013.
Tajna iz Mirlović Zagore

Nakon 70 godina Njemice doznale da im je otac i djed bačen u jamu Golubinku

Još u bivšoj Jugoslaviji drniškom Zagorom kružile su priče o masovnim grobnicama njemačkih vojnika koje su partizani ubijali pri povlačenju trupa prema sjeveru, nakon kapitulacije Njemačke. O tomu se nije smjelo govoriti naglas, ali javna tajna je bila da su se tijela nakon smaknuća najčešće ubacivala u kraške duboke jame, koje su na tom prostoru brojne. Jedna od njih, za koju su tamošnji mještani znali, koja je istražena i iz koje su ekshumirani posmrtni ostaci, u blizini je sela Mirlović Zagora.



Posmrtne ostatke, te razne predmete koji potvrđuju da je riječ o njemačkim vojnicima, iz jame Golubinke, duboke 27 metara, prošle su jeseni izvadili članovi šibenskog Speleološkog društva “Sv. Mihovil”. Troškove je snosila njemačka organizacija “Volksbund Deutsche Kriegsgräberfürsorge”, koja se brine o ekshumaciji posmrtnih ostataka njemačkih vojnika ubijenih tijekom Drugog svjetskog rata. U jami su pronađeni remeni, kacige, žica kojom su ruke žrtava bile vezane, jedna krunica, te 14 pločica koje su vojnici nosili oko vrata, među kojima i jedna s imenom Emmo Feenders. Pločice s imenom nosili su samo njemački mornari, dok su druge imale brojeve. Nakon što su ostaci izvađeni, njemačka organizacija “Volksbund” položila ih je u zajedničku grobnicu na vojnom groblju Lovrinac u Splitu.


Priča unuke Käthe

Slike:
Emmo Feenders snimljen ranih četrdesetih godina sa suprugom Annom i kćerkom Helgom (gore);
pločica s Feendersovim imenom pronađena u Golubinki (desno)


Zahvaljujući Ivi Nakiću iz Mirlović Zagore, jednom od pokretača istraživanja sporne jame, te tjedniku “Šibenski list”, koji je pratio slučaj mirlovačke Golubinke, istina o sudbini njemačkih vojnika došla je i do njemačke javnosti. Nakić je članak iz “Šibenskog lista” proslijedio svojem sumještaninu Denisu Koloperu, koji živi i radi u Njemačkoj, i priča je dobila i drugu stranu. Koloper ga je preveo i dostavio redakciji njemačkih novina “Ostfriesen Zeitung”, a oni su objavom na internetskim stranicama pokrenuli potragu za potomcima Emma Feendersa.

Pronađene su njegova kći i unuka, koje su izgubile svaku nadu da će ikada doznati što se dogodilo Emmu. Sudbina je tako htjela da, nakon 70 godina neizvjesnosti, kći Helga i unuka Käthe Hachman doznaju da je Emmo pogubljen i zajedno s još 35 do 40 njemačkih vojnika bačen u jamu Golubinku. Ne skrivajući tugu, ali na određeni način i radost što su došle do istine, unuka Käthe je za “Ostfriesen Zeitung” ispričala obiteljsku priču. Emmo je bio mobiliziran 1941. godine i sve do 1944. godine stacioniran na njemačkoj obali, kad su ratni brodovi poslani na Jadransko more.

Zadnje vijesti koje je obitelj primila o Emmu bile su u studenome 1944. godine, o njegovu teškom ranjavanju u borbi s partizanima u zaleđu obale, te da je transportnim vozilom trebao biti prebačen do bolnice, a zatim za Njemačku. Po informacijama koje su dobili od njegovih suboraca, na putu do bolnice kolonu s ranjenicima presreli su partizani i od tada im se gubi svaki trag. Nakon rata, pokušali su preko Crvenog križa doznati sudbinu Emma i ostalih iz konvoja, ali bez uspjeha. Vodio se kao nestao u ratu bez posmrtnih ostataka, te je 1970. godine proglašen mrtvim. Njegova supruga Anna, sve do smrti 1988. godine, nadala se povratku muža i vjerovala je da je živ, pa je čak mislila da je možda u Hrvatskoj osnovao novu obitelj, rekla je za novine njegova unuka Käthe.

– Uz pomoć dobrih ljudi, interneta i sreće, otkrila se tajna. Mjesto jame se nalazi u Mirlović Zagori, gdje starosjedioci odavno prepričavaju priču o partizanima koji su vodili u to doba Nijemce do jame na strijeljanje. No, nitko se nije ili usudio ili primio te priče da ljudi budu izvađeni i dostojno pokopani, sve dok lokalni voditelj nogometnog kluba Ive Nakić iz mjesta nije inicirao sve potrebno da se jama istraži - piše, među ostalim, u članku njemačkih novina.


‘Doći ćemo u Hrvatsku’

– Moj muž i ja smo godinama namjeravali otići u Hrvatsku, u potragu za djedom. Međutim, pitali smo se gdje da tražimo - rekla je Käthe za “Ostfriesen Zeitung”, te dodala da će ovog ljeta doći u Hrvatsku, otići do Splita i posjetiti zajedničku grobnicu njemačkih vojnika, te Mirlović Zagoru i mjesto Emmova stradanja.


KATARINA RUDAN
SNIMILA NIKOLINA VUKOVIĆ; PRIVATNI ARHIV

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Masovna grobnica pod drniškim nogometnim igralištem?

•• Ivan Nakić već osam godina sa svojim malonogometnim klubom odlazi na turnire u Njemačku, pa je preko naših ljudi koji tamo žive stupio u kontakt s predstavnicima “Volksbunda”, i prije tri godine sve pokrenuo. – Za priče da su u Golubinku bacana tijela vojnika, a govorilo se i civila, čuo sam još kao dijete. Kao čovjek, zadovoljan sam što su ostaci ekshumirani, jer je ljudski i humano da se oni dostojno pokopaju u zajedničku grobnicu, a ne da ostanu u nekoj jami.

Čovjek je čovjek, ma kojoj vojsci i u kojem ratu stradao. Imamo saznanja da jedna takva jama postoji i u Pokrovniku, te da je na nogometnom igralištu na Podvornici u Drnišu postojao ogromni bunker u kojeg je 1945. godine zatvoreno između 900 i 1000 njemačkih vojnika pri povlačenju, da je potom sravnjen sa zemljom zajedno s njima. Prikupljamo informacije i stoga pozivam sve koji mogu pomoći kod otkrivanja masovnih grobnica iz Drugog svjetskog rata da nam pomognu, kako bi i one bile pretražene - kaže Nakić.


http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/209997/Default.aspx (http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/209997/Default.aspx)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 09, 2013, 09:20:41 poslijepodne
Citat:
Citat:
Beatifikacija Miroslava Bulešića

MIROSLAV BULEŠIĆ: IZAZOV I INSPIRACIJA

……………
Pulska Arena će 28. rujna 2013. godine svjedočiti jednom od najuzvišenijih trenutaka svoje povijesti. Pulska Arena koja je simbol zabave ovoga svijeta, ali i simbol kršćanskih mučeništva, prvi put u svojoj tisućljetnoj povijesti u svojim njedrima bit će svjedok proglašenja blaženim jednog od mučenika novije povijesti.
http://miroslavbulesic.hr/ (http://miroslavbulesic.hr/)
Ubili ga pobunjenici, kako kažu ... pokoj mu duši.   (... a tko su pobunjenici ... ?)
http://www.forumgorica.com/obitelj-i-drustvo/katolicka-crkva-predmet-sprdnje/msg52776/#msg52776 (http://www.forumgorica.com/obitelj-i-drustvo/katolicka-crkva-predmet-sprdnje/msg52776/#msg52776)

(Ke nema tero žmekšo pitajne?)

(Zl)občinari iliti kom.uništi

Fundali su ga občinari iliti komunisti z susedne mest teri su veruvali da tak brane narod od "vere tera je opijum naroda" (Le-ninđa).

http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=2&conID=32016&act=view (http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=2&conID=32016&act=view)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

“Pop Čira i pop Spira bu-leš(ič)” mladi - dokončali su drugovi.
I tak je, na-žalost, oprt put da bu jenoga dana
Miroslav (Čiro) Blaženi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Miroslav Bulesic, 0:58

Miroslav Bulesic (http://www.youtube.com/watch?v=sfPxb0Kk1LU#)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 31, 2013, 12:00:19 prijepodne
MIR CIAO,  BELAJ STIGAO

belaj: zlo, neprilika, tur. bela (od arap. bälä)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Naveči sin (engl. grej) naše narodov i narodnosti dobil društvo

MRZLIKOVEC Z.LIČANKUM

26/10/2013
Srbski kokodačić (SPS) cmizdril

SAH-RAJNENA JOVANKA BROZ:
Dačić cmizdril, vuz "Ciao Bella" položena v grob!

- Vreme je da priznamo da smo zgrešili, i prema Jovanke Broz i prema vlastite historije. Nepravda se je počela ispravlati tek na koncu nejnoga života - povedal je (za srbski dom s)premijer I(z)vica Dačić v oproščajnomu govoru


Telegrafske basne:
http://www.telegraf.rs/vesti/863165-sahrana-jovanke-broz-otvorene-kapije-kovceg-izlozen-ispred-kuce-cveca (http://www.telegraf.rs/vesti/863165-sahrana-jovanke-broz-otvorene-kapije-kovceg-izlozen-ispred-kuce-cveca)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Skvo-vanka
Titova ud(b)ovica Jo-vanka pokopana je v svemu separeju, vun Titušovoga groba.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ni med smetjem ne pravice
Sad je postalo jasno zake se hiža v tere je grobica Joze Mafioze zove hiža cvetja.
Jovančice (hrv. ivančice) su vrsta cvetja.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zbudimo Titu!
Bu P(r)ečanka  zbudila Tituša?
Jovanka Budi.savljević rojena je v ličkem Pećanem  leta 1924.

Citat:
Budi se istok i zapad - Korni Grupa, 02:46
(solera Zlatko Pejaković)
https://www.youtube.com/watch?v=R6_U_-KKJtA (https://www.youtube.com/watch?v=R6_U_-KKJtA)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

ARSEN DEDIĆ - STRANE SVIJETA(BUNI SE ISTOK I ZAPAD), 03:29
https://www.youtube.com/watch?v=S7M-hSfsDF0 (https://www.youtube.com/watch?v=S7M-hSfsDF0)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Plavi Orkestar - Ljubi se Istok i Zapad, 03:54
https://www.youtube.com/watch?v=v8sNTzBkcNk (https://www.youtube.com/watch?v=v8sNTzBkcNk)

California Dreamin - Mamas & The Papas, 02:35

California Dreamin - Mamas & The Papas (http://www.youtube.com/watch?v=N-aK6JnyFmk#)

Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 02, 2013, 08:18:56 poslijepodne
Crna knjiga komunizma

Komunizem je (kak cil) proklameral besklasno društvo, vsekuliku jednakost i pravdu.
(Komunisti su, na priliku, tumačili da bu prek socijalnoga oslobođejna, mam ostvareno i ono nacionalno).

V prakse je to, medtem, bilo skroz drugač: diktatura (tobože proletarijata, a zapraf (i) nad proletarijatom), totalitarizem („oblik režima koji ne dopušta nikakve individualne slobode i podvrgava sve aspekte individualnog života autoritetu vlasti”, Enciklopedija Britanika).

(Vu)bilanca: vukupno više od 94 milijune fundane  (od toga 21 milijun v SSSR-u i istočne Europe).


Crna knige komunizma

Crna knjiga navodi sljedeće procjene o broju ljudi ubijenih od strane komunističke vladavine u navedenim zemljama (Afrika i istočna Europa su navedene zbirno):

Kina: 65 milijuna
Sovjetski Savez: 20 milijuna
Afrika: 1.7 milijuna
Afganistan: 1,5 milijuna
Sjeverna Koreja: 2 milijuna
Kambodža: 2 milijuna
Istočna Europa: milijun
Vijetnam: milijun
Latinska Amerika: 150.000
Rezolucija Vijeća Europe 1481 u sječnju 2006. temelji se na podacima iz crne knjige.

Već u uvodu Courtois tvrdi da je u komunističkim genocidima ubijeno četiri puta više ljudi nego što je ubijeno od strane Hitlerove osovine i želi privući pozornost da javnost sazna više o sličnosti tih dvaju ideologija. To je po Courtoisu nužno zbog komunističke ideologije koja i dalje ima mnogo sljedbenika.


(K)wikipedia
http://hr.wikipedia.org/wiki/Crna_knjiga_komunizma (http://hr.wikipedia.org/wiki/Crna_knjiga_komunizma)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kmica, kmica, črni mrak
Dreletronic - Mrak, mrak, crni mrak (1994.),

Dreletronic - Mrak, mrak, crni mrak (1994.) (http://www.youtube.com/watch?v=HOwTqH5jPuY#)
Naslov: Odg: Dô jě vekši (b)lâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 26, 2014, 09:00:51 poslijepodne
Pr(emjero)voaprilska šala

Citat:
Milanović: Do osnivanja NDH u Europi nije bilo masovnih egzekucija

Do tog trenutka jedino je Kristal nacht 1938. događaj u kojem je u jednom danu u jednoj Njemačkoj ubijeno preko 100 Židova. Do travnja 1941. u Europi što po Wermachtu, što po SS-u, što po talijanskim okupatorima nije bilo masovnih egzekucija ljudi zato jer su bili drugačije vjere i porijekla. To se mijenja u travnju 1941. osnivanjem NDH.  kazao je Milanović, te dodao kako su  u nekoliko tjedana, masovna ubojstva ljudi druge vjere i druge nacije. Prvo Srba, a odmah nakon toga i Židova – kazao je Milanović.

Nastavio je u stilu srpskih pamfletista Svetozara Livade i Đure Zatezala.

-To se dogodilo nekoliko mjeseci prije napada na Sovjetski savez, tek nakon tog trenutka, krajem lipnja 1941. godine u istočnoj Europi počinju masovna ubojstva, prije svega Židova.

http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=31059:milanovi-do-osnutka-ndh-u-europi-nije-bilo-masovnih-egzekucija-ljudi-zato-jer-su-bili-drugaije-vjere-i-porijekla&catid=1:politika&Itemid=9 (http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=31059:milanovi-do-osnutka-ndh-u-europi-nije-bilo-masovnih-egzekucija-ljudi-zato-jer-su-bili-drugaije-vjere-i-porijekla&catid=1:politika&Itemid=9)

Travajnsko-četrsprvski kolokaust
(P)LUJ DE FINSKI HIST(E)RIČAR UZORAN MILANOVIĆ

Fahmanu za finski građanski rat, slučajnomu premijeru paradoksalne države, mladomu justaše Zoranu Milanovičovomu vukazuje se travajnsko-četrsprvsko (i sako hrvatsko) kolo ka ustaško.

Pričijnavaju mu se, več v travnu 1941., nekakvi genocidi v NDH.
Vuz to je „pozabil” na Katinsku šumu de su negvi idejni istomišleniki, kasneši antifašisti, Rusi, leta 1940. fundali   par desetek jezer (turo)polske domolubov.

A zapraf, travna, svibna i (do 22.) lipna 1941. na području NDH ustaše i komunisti su tancali isto hitlerovsko-stalinističko, crno-crleno kolo (temeleno na paktu Hitlera i Stalina z leta 1939.). Stalin je gruntal da po uzoru na priznajne samostalne KP Slovačke leta 1939. prizna i samostalnu KP Hrvatske
(tak i tak, do leta ca. 1936. Stalin i Kominterna nesu bili preveč zagreti za KPJ; prefererali su pojedine nacionalne KP z toga područja).
Travna, svibna, (do 22.) lipna leta 1941. grunta i pregovara se o zajedničke vlade ustašov i komunistov v NDH
(---> Vesnik, br. XY, leta 199X, pitati Čačića i Zokija za vesnikovu internetsku domenu dokinutu po kukurikavcem leta 2012).

”Hrvatska” hrbetska KP

Tek gda im se idejni otec, diktator Stalin zaratil z drugem diktatorom, Hitlerom, „hrvatski” komunisti su okrenuli hrbet ustašem i NDH.

Citat:
Žarko Puhovski
Početak Titove Jugoslavije usporediv je s NDH-a

Tito je naređivao zločine te je bio zločinac, ali živio je dugo. Prve četiri godine njegove Jugoslavije itekako su usporedive s četiri godine NDH, no NDH nije trajala dulje, a Jugoslavija jest, pa je Tito uspio napraviti i dosta dobrih stvari.

http://www.matica.hr/vijenac/397/Po%C4%8Detak%20Titove%20Jugoslavije%20usporediv%20je%20s%20NDH-a%20/ (http://www.matica.hr/vijenac/397/Po%C4%8Detak%20Titove%20Jugoslavije%20usporediv%20je%20s%20NDH-a%20/)
Citat:
Francuski komičar Louis de Fine (srbatski: Luj de Fin)...
…kak braun-političar, muž Eve Braun
Louis de Funès – Hitler, 0:36
https://www.youtube.com/watch?v=LlB2y6Aszz4 (https://www.youtube.com/watch?v=LlB2y6Aszz4)
Felix Srečkec Puntaričov, 09.02.2014
Crleno-crna koalicija nigdar ne spije

(http://www.vecernji.hr/media/cache/f1/18/f118467f03561e9e7b4cc956a4d36845.jpg)
http://www.vecernji.hr/felix/2014-02-09?close_url=/ (http://www.vecernji.hr/felix/2014-02-09?close_url=/)
http://www.vecernji.hr/media/cache/f1/18/f118467f03561e9e7b4cc956a4d36845.jpg (http://www.vecernji.hr/media/cache/f1/18/f118467f03561e9e7b4cc956a4d36845.jpg)


Ajde cure u kolo Pokuplje, 09:06
LADO HNK v Zagrebe 10.11.2003.

Ajde cure u kolo Pokuplje (http://www.youtube.com/watch?v=Ab-W7q0GY88#ws)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 28, 2014, 11:44:57 poslijepodne
Od barbara pa do tri(p)glava

(Za neke ne samo) nominalno gledeč junaci su jugonacionalisti, štafetisti iliti (šte)fašisti, pandan nacistem iliti nacionalsocijalistem. 

Imaju dosti zajedničkoga, na priliku vu odnosu na Katoličku cirkvu.

Socijalist Mussolini je v mladosti, dok je delal za socijalističke novine, pisal ognene antikatoličke pamflete, a posle je razvlastil cirkvu v Italije.
Leta 1930. Hitler je zabranil katolikem mogučnost članstva v nacističke stranke.
Za vreme (nacional)socijalista Hitlera v Nemačke je verunavuk bil hičen vun ze škol.

Prvo su došli gruzijski raspopi…
Raspop Stalin (ideolog balkanske „antifašistov“  za vreme i posle 2. svetske vojne), jen od najvekše zločincov 20. stoletja, skroz je zabranil cirkvu.

… a onda brozijski „raspopi“ …
Jozo Mafiozo Kum(rovečki) posredno je „raspopil“, Hrvatsku v lipnu leta 1945., gda je v Zagrebe na monteranomu procesu na smrt osujen prvi biskup Evangelističke Cirkve v Hrvatske dr. Philipp Popp.

Tituš Kumrovečki leta 1945., posle rata, posredno je vubil 42 svečenike Hrvatske pravoslavne cirkve, na čelu z Metropolitom HPC Germogenom.

Na „bravarski“ monteranomu procesu Oberbiškup (Nadbiskup) Stepinec osujen je na 16 let vrešta i prisilnoga dela, kajti je odbil odvajajne Katoličke cirkve od HRvatikana.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Od barbara do Iblerovoga placa

SDP-ov slatki greh
Ovaj su put Titu i Jugoslaviji u čast pjevali mladi SDP-a! Mladi lavovi na kojima počiva budućnost! Vide li je oni isključivo od Vardara pa do Triglava? Da je Tito živ, ozaren bi ponovio vlastiti omiljeni slogan sa sletova i štafeta da je sretna zemlja koja ima ovakvu mladost!
http://www.vecernji.hr/od-vardara-do-iblerova-trga-836799 (http://www.vecernji.hr/od-vardara-do-iblerova-trga-836799)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Lepa Brena i Slatki Greh sa Miroslav Ilic - Zivela Jugoslavija, 03:35
Lepa Brena i Slatki Greh sa Miroslav Ilic - Zivela Jugoslavija (http://www.youtube.com/watch?v=JX33D1owNus#)
Naslov: Odg: Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 29, 2014, 11:44:32 poslijepodne
Ispravek (po)grešnoga (z)navoda

Ne hi(-hi-hi-tler), neg fi(rer)

Citat:
Leta 1930. Hitler Katolička cirkva je zabranila katolikem mogučnost članstva v nacističke stranke.
Nacisti prema katolikem nesu bili mejne agresivni, neg prema Židovem i marksistem, tak je od leta 1930. sakomu katoliku (od strane Katoličke cirkve) bilo zabrajneno vupisati se v NSDAP (nacističku stranku).

Zvir:
Katolička cirkva v 3. Raj(h)u / Die Katholische Kirche im 3. Reich
http://www.balsi.de/3Reich/Kirche/kath-Kirche.htm (http://www.balsi.de/3Reich/Kirche/kath-Kirche.htm)

* * * * * * * * *

Slična tema:
Protestanti su za Hitlera dvaput gusteše (češče) glasali neg katoliki / Protestanten wählten die NSDAP doppelt so häufig wie Katholiken
http://www.focus.de/wissen/mensch/geschichte/nationalsozialismus/tid-8712/hitlers-machtuebernahme_aid_235500.html (http://www.focus.de/wissen/mensch/geschichte/nationalsozialismus/tid-8712/hitlers-machtuebernahme_aid_235500.html)

Katoliki nesu birali Hitlera
http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/64296-katolici-nisu-birali-hitlera.html (http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/64296-katolici-nisu-birali-hitlera.html)
Naslov: Odg: Teri su vekši Hrvati: ustaši il partizani?
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 03, 2014, 07:52:38 poslijepodne
Venec (Vijenac) Matice hrvatske, br. 487, 01.11.2012.

Mile Bogović, biskup gospićko-senjski
Nema napretka ako se prošlost odsiječe

Kako se osloboditi stereotipa o partizanima i ustašama?

Mislim da je za nas danas važno relativizirati pojam pobjede i osloboditi se stereotipa o partizanima i ustašama.
Nije pametno kada naš predsjednik govori da je titovku na glavi lijepo vidjeti, a u isto vrijeme je svaki – i neželjeni – ustaški znak na skupu dovoljan da se svi sudionici proglase „narodnim neprijateljima“. 



Kako se osloboditi stereotipa o partizanima i ustašama?
To je naš drugi problem. Za jedne su prvi utjelovljeno zlo, a drugi utjelovljeno dobro. Jedno i drugo utjelovljena je laž. Normalno bi bilo da se i ustaše i partizane gleda kao ljude koji su bili i dobri i zli; a najčešće su bili jedno i drugo: nekada dobri, a nekada loši. I zločinac je mogao mnogo dobra učiniti. Treba imati razumijevanja za ljude. No ne trebamo zato poštedjeti i ustaški (fašistički) i partizanski (komunistički) režim gdje god su u teoriji i praksi gazili ljudska prava i ljudsko dostojanstvo. Nije pametno kada naš predsjednik govori da je titovku na glavi lijepo vidjeti, a istodobno je svaki – i neželjeni – ustaški znak na skupu dovoljan da se svi sudionici proglase narodnim neprijateljima. Neke kape uvijek lijepo stoje, a neke su uvijek ružne, pa i onda kada su na glavi djece kojima je to obično pokrivalo. Uvjeren sam da do zadovoljavajućih rezultata nećemo doći ako se bude prosuđivalo po tome tko je pobijedio, a tko je bio poražen, nego ako se krene od žrtava i pobjednika i poraženih i da se njima izrazi ljudsko poštovanje bez obzira od čije su ruke pale.


Obširneše:
http://www.matica.hr/vijenac/487/Nema%20napretka%20ako%20se%20pro%C5%A1lost%20odsije%C4%8De/ (http://www.matica.hr/vijenac/487/Nema%20napretka%20ako%20se%20pro%C5%A1lost%20odsije%C4%8De/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

LOJTRICE I LESTVICE ZVUKOV
Vice Vukovu prikelena je 1971 eti(ti)keta hrvatskoga nacionalista, vuklučivo „koke-tirajne“ z ekstremnum emigracijum – nastupajne pred publikum v tere su nošeni ustaški (tam i) sim.boli (v Jugozemske (Terra Australis) na priliku)).
Vicu je „Karađorđovo“ zateklo na turneje po Australije.

VICE VUKOV 1992 ZAGREB CROATIA - U BOJ,UBOJ!  , 03:09

VICE VUKOV 1992 ZAGREB CROATIA - U BOJ,UBOJ! (http://www.youtube.com/watch?v=DDTQcSmyxbU#)
Naslov: Odg: Mali repeTITOrij vuz 15. svibna, prazni(k) dan(a po)bede v Hrvatske_(b)laže
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 16, 2014, 12:45:40 prijepodne
Mali repetitorij vuz 15. svibna, prazni(k) dan(a po)bede v Hrvatske

Citat:
Dojče vita na sla(n)venskomu jugu

Godine 1944. je AVNOJ zaključio da njemačku manjinu, paušalno optuženu za suradnju s okupacijskim vlastima, treba izvlastiti. U jugoslavenskim je logorima umrlo 51.000 žena, djece i staraca od sveukupnih 64.000 njemačkih civilnih žrtava, a više od 40.000 njih registrirano je imenom i prezimenom. Logori bili su zapravo logori za likvidaciju, a bilo ih je ukupno osam, u Bačkoj: Bački Jarak, Gakovo i Kruševlje, u Hrvatskoj u Krndiji i Valpovu, u Banatu Knićanin i Molin i u Srijemu u Srijemskoj Mitrovici.

Prema popisu pučanstva iz 1931. u Jugoslaviji je živjelo 497.000 Nijemaca. Na popisu iz 1948. godine Nijemaca je svega 54.000.

kvi(slin)k)pedija
http://www.forumgorica.com/povijest/dojce-vita-na-sla(n)venskomu-jugu/msg29304/#msg29304 (http://www.forumgorica.com/povijest/dojce-vita-na-sla(n)venskomu-jugu/msg29304/#msg29304)

AVNOJBE
U komUništičkoj (PR)AVNOJ državi …

… bilo je normalno donesti rasističke zakone protiv Nemcov. Samo oni Nemci teri su se aktivno, z puškum v ruke, borili na strane partizanov, bili su toga pošteđeni. Daklem, nikakve šanse po tomu pitajnu nesu imale Nemice, deca im i starci.

Citat:
FOJBE
(PO ILI) PAD ITALIJE
Tirajne Taljanov z Istre posle 2. svetskoga rata

Broz  se pobrinul da Taljani masovno zbrišu z Istre v Italiju. Nema dvojbe da su tomu doprinele i fojbe.
Fojbe su kraške* jame v tere su itane žrtve.

* Dolce vita (slatki život) alla Josip (Broz i) Kraš ---- > svit(alian)s

http://www.forumgorica.com/povijest/do-je-veksi-blazenik-broz-ili-pavelic/msg27694/#msg27694 (http://www.forumgorica.com/povijest/do-je-veksi-blazenik-broz-ili-pavelic/msg27694/#msg27694)

Ekonomska nesigurnost, etnička mržnja i međunarodni politički kontekst koji je naposljetku doveo do Željezne zavjese rezultirao je s približno 350,000 ljudi, većinom Talijana, koji su izabrali napustiti regiju (Kwikipedija: Istarski egzodus).

Citat:
Grk borba
(„To je nim naša (grk) borba dala...)

Grklanski (i tito)grđanski rat iliti voJNA (1944.) 1946. – 1949.  

Poradi (i) titalitarne politike spram Grčke intenzivna grklanska građanska voJNA potrajala je se do razlaza Tituša i Stalina.

Procejnuje se da je (z razdoblu 1946.-1949.) v te građanske vojne („đaba, džaba“) fundano zmed 50 i 84 jezer komunističke gerilcov, dok je na strane vladine snag fundano oko 11 jezer vojakov i policajcov. Otprilike pol milijuna grčke građanov je bilo raseleno nuter zemle, a zemla je pretrpela žmeka razarajna.

http://www.forumgorica.com/povijest/grk-borba-grklanski-(i-tito)grdanski-rat-iliti-vojna-(1944-)-1946-1949/msg54494/#msg54494 (http://www.forumgorica.com/povijest/grk-borba-grklanski-(i-tito)grdanski-rat-iliti-vojna-(1944-)-1946-1949/msg54494/#msg54494)

Citat:
HN(S)PD-e vužgal crleno svetlo za štoperajne neovisne istrage o poratnemi zločini (i) po goričke šuma i gora.
Vuredu za skrivajne komunističkih zločina znova se nasmešilo opirajne.

Ko je ujamio, je ujamio...
(do je vjamil, je vjamil)
Ko je hudo-jamio, je hudo-jamio...

http://www.forumgorica.com/politika/sdp-i-hns-pr(e)dmet-sprdne-(hrvatski-bog-marx)/msg46242/#msg46242 (http://www.forumgorica.com/politika/sdp-i-hns-pr(e)dmet-sprdne-(hrvatski-bog-marx)/msg46242/#msg46242)

Huda jama
Slovenian Killing Fields of Death more than 1000death!!!! large scale massacre
, 02:51
(Slovenska «vubitačna» pola smrti više od 1000 stradale!! Veliki masaker)


Slovenian Killing Fields of Death more than 1000death!!!! large scale massacre (http://www.youtube.com/watch?v=aL6TXV-XR4I#)

Naslov: Odg: Rafa(e )li maršala Tita vs.Rafael vitez Boban__Dô jě vekši blâženik?
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 16, 2014, 01:51:28 prijepodne
Viktor Ivančić: Otvoreno pismo debilu na čelu Splita (http://www.index.hr/vijesti/clanak/viktor-ivancic-otvoreno-pismo-debilu-na-celu-splita/746006.aspx)

(...)
"Sada ste, g. Debilu, pokazali da su Vaše glazbene preferencije mnogo više od obične muzike. U subotu, 9. svibnja, na Dan pobjede nad fašizmom – kada sav civilizirani svijet obilježava završetak Drugog svjetskog rata – prisustvovali ste svečanome otkrivanju spomenika IX. bojni HOS-a „Rafael vitez Boban“, jedinici iz zadnjega rata koja nosi naziv po čuvenome ustaškom vojskovođi, ratnome zločincu, zapovjedniku zloglasne Crne legije, i tom prilikom održali jedan krasan govor. Prizor je općenito bio dojmljiv: u publici više stotina ljudi, mahom u crnom, oko Vas skupina viđenijih neofašista s nabreklim vratnim žilama, a oko spomenika u stavu mirno pripadnici pravaške postrojbe, s crnim zastavama, u crnim uniformama, s oznakama veličine šake na kojima se koči ustaška parola „Za dom spremni“."

Vidi vraga, SDPovac, crveni, aktivni političar sa ne tako malo značaja, pa javno podržava ustaše.

„Kak god se okreneš, tur ti je straga“ stari je turopolski pozdrav
(po nemački se „tur“ veli „Po(po)“).

Tak i Bob, da i oče, nemre pobeči od ili z Bobana.

A jel više ludi fundano po(d) rafa(e )lem maršala Tita il po(d) Rafaelom vitezom Bobanom, jel se, ovisno o odgovoru, treba više ščuđevati spraviščam „antifašistov“ v Kumrovcu il „Ante-fašistov“ v Splitu,  (k)vi(z)teško je pitajne.

Citat:
Milovan Đilas je o (jugoslavenskom) komunizmu rekao: „Kad se otkrije istina o komunizmu, bit će strašnija od otkrića koncentracionih logora.“
          Ako predsjednik države sriče hvalospjeve kapi pod kojom su ta zla činjena, ako se zločinac Tito bez ikakvih posljedica slavi i veliča, zašto bi bilo kakve posljedice trebao snositi nogometaš Šimunić koji je, skupa s publikom, jednim pozdravom proslavio pobjedu hrvatske reprezentacije, pozdravom koji jest bio ustaški, ali je nevin i plemenit po značenju riječi koje u sebi sadrži. A može biti nevin i plemenit i po oduševljenju koje je uspostavom NDH obuzelo mnoge Hrvate, zacijelo ne zato što su dobili priliku da prave zločine nad Srbima, Židovima i drugima, nego zato što su bili spremni za svoj dom, za svoju državu.

http://www.forumgorica.com/povijest/'za-dom-spremni'-je-stari-hrvatski-pozdrav/msg54538/#msg54538 (http://www.forumgorica.com/povijest/'za-dom-spremni'-je-stari-hrvatski-pozdrav/msg54538/#msg54538)
Naslov: Odg: ISTINA O TRI JASENOVAČKA LOGORA (8)_Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 19, 2014, 10:02:16 poslijepodne
Svastika il svasTita - ke je bilo pogubneše na području Hrvatske?

JasenStari i Gradiška Star(og)a


Za jene samo Jozo Marksiozo, za druge i Jozo Mafiozo Kum(rovečki) I + II + III, nasilni nametnik, imal je, med drugemi, i name(t)nick „Stari“.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Glas Koncila 18 (2080) | 4.5.2014.
Izdvojeno

--------------------------------------------------------------------------------

Vladimir Horvat
ISTINA O TRI JASENOVAČKA LOGORA (8 )
»Svi su oni bili odmah likvidirani«

Hrvatskoj je i svjetskoj javnosti malo poznato postojanje jasenovačkoga logora u tri povijesna razdoblja. Temeljem dokumenata i svjedočenja autor opisuje ciljeve, osnutak i narav ustaško-nacističkoga sabirno-radnoga logora od 1941. do 1945., partizansko-komunističkoga likvidacijskoga logora od 1945. do 1948. i protustaljinističko-informbiroovskoga kazneno-popravnoga logora od 1948. do 1951.

»Između svibnja 1945. i srpnja 1947. prema navodima egzekutora u KKJEH Jasenovac likvidirano je približno 31.000 osoba, a u njegovoj organizacijskoj jedinici KKLEH Lipik približno 11.000 osoba. Ukupno je broj žrtava sustava jugoslavenskog logora Jasenovac, stoga, približno 42.000 duša.«



Zoran Božić, poznati istraživač komunističkih zločina, koji jasenovački logor naziva »Komunistički koncentracijski logor za eksterminaciju Hrvata« (KKLEH), na pitanje tko su žrtve toga logora odgovara da postoji redoslijed po broju žrtava. To su: 1. Zarobljeni pripadnici hrvatskih vojnih postrojba te dužnosnici NDH s cjelokupnim obiteljima. 2. »Regruti« Jugoslavenske armije regularno unovačeni od lipnja 1945. do srpnja 1947. Tisućama hrvatskih mladića rečeno je da idu na vojnu obuku, a poslani su u smrt. 3. Cjelokupne obitelji »folksdojčera« koje se nisu povukle s njemačkom vojskom jer nisu sudjelovale u nacističkim nasiljima. 4. Cjelokupne obitelji tzv. deportiraca koje su se u vrijeme NDH pred partizanskim nasiljem sklonile u gradove. Komunisti su ih iz kuća i stanova izbacili na ulicu i utovarili u stočne vagone da se, tobože, vrate u zavičaj. Njihove je kuće vlast već dala svojim »drugovima«, a »deportirce« su usmjerili prema Jasenovcu, i mnoge već putem pobili. 5. Cjelokupne obitelji bogatih seljaka koje su, po sovjetskom uzoru, nazivali »kulaci«, smatrajući ih protivnicima socijalizma ako su u štali imali više od jedne krave. 6. Njemački ratni zarobljenici, koji su najdulje držani na životu jer su obavljali javne radove (npr. popravak jasenovačkoga mosta preko Save), a najčešće su prevozili i pokapali trupla pobijenih od komunističkih vlasti. 7. Hrvatski intelektualci za koje je politički i vojni vrh KPJ i JA donio odluku u Ljubljani 25.-27. svibnja 1945. »... da se pobije cjelokupna za komunistički režim nepoćudna hrvatska građanska inteligencija, od razine sveučilišnih profesora do razine seoskih učitelja, kako bi se jednom zauvijek uništila intelektualna nadgradnja hrvatskog nacionalizma«. 8. Dužnosnici i simpatizeri Hrvatske seljačke stranke, likvidirani prvih mjeseci komunističke diktature.
U zaključku Božić rezimira da je »između svibnja 1945. i srpnja 1947. prema navodima egzekutora u KKLEH Jasenovac likvidirano približno 31.000 osoba, a u njegovoj organizacijskoj jedinici KKLEH Lipik približno 11.000 osoba. Ukupno je broj žrtava sustava jugoslavenskog logora Jasenovac stoga približno 42.000 duša.«

Logorski strojevi za Srbiju i Crnu Goru

Budući da se ustalilo među žrtve jasenovačkoga logora ubrajati sve koji su stradali i u logoru Stara Gradiška, jer je riječ o logorskom kompleksu, valja se prisjetiti i katoličkih svećenika umorenih u tom »drugom razdoblju« od 1945. do 1948. (nekoliko ih je ubijeno ili su umrli zbog neljudskih uvjeta u kasnijim godinama). Navodimo podatke o njih deset po abecedi:
Fra Leonardo Bajić, odgajatelj i profesor, osuđen na 12 godina u namještenom procesu, zbog neljudskih uvjeta u Staroj Gradiški razbolio se i umro 17. II. 1948. u 59. godini života, isusovac Franjo Bortas, uhićen u travnju 1946. i osuđen na 14 mjeseci zatvora, ali se teško razbolio i umro 7. VI. 1947., tri dana prije isteka kazne, fra Anselmo Canjuga, kapucin, glazbenik, osuđen na 16 godina, umro u Staroj Gradiški 19. XII. 1952., Stjepan Gabrić, osuđen na 15 godina, ubijen 18 dana prije izlaska iz zatvora, Karlo Gruičić, zagrebački kanonik, uhićen 1946. i osuđen na pet godina, umro 3. III. 1948., Mihovil Kolarić, vjeroučitelj u Koprivnici, 1945. osuđen na 15 godina, umro već 7. I. 1948., Stjepan Kovačić, osuđen 1945. na 20 godina zatvora i umro 17. IX. 1948., Vendelin Kristek, 1945. osuđen na dvije godine, teško se razbolio u Staroj Gradiški pa su ga otpustili da umre u svećeničkom domu u Đakovu, Ivan Perhač, osuđen 1945. na 20 godina, teško se razbolio u Staroj Gradiški i umro 17. V. 1947., fra Petar Turkalj, osuđen 1945. na 20 godina, ali je 1948. umro od muka (don Anto Baković: »Hrvatski martirologij XX. stoljeća«, Zagreb, 2007.).
Zagrebački povjesničar i arhivist dr. Stjepan Razum također se osvrnuo na javno iznesene teze, konkretno dr. Ive Goldsteina, da ne postoje dokazi da su komunisti nakon ustaša držali logor Jasenovac, podsjećajući na poznate činjenice: »Što se tiče konkretno Jasenovca i njegova nijekanja poslijeratnog logora, treba podsjetiti na leševe koje su subnorovci otkrili u svoja tri pokušaja iskapanja na području cijelog logora. Krajnje je vrijeme da se istina o partizanskom logoru, koji je imao znatno veći broj žrtava od ustaškog, otkrije i iznese na vidjelo. Zapravo je razlika tih dvaju logora u tome što je ustaški sabirno-radni logor sa šest velikih pogona i sa šest stambenih baraka, zamijenjen novim, partizanskim logorom koji je prestao biti radni, jer su svi strojevi poslani u Srbiju i Crnu Goru. Time je smještajni kapacitet partizanskoga logora znatno povećan. Na taj je način promijenjena i namjena logora: ustaški sabirno-radni logor trebao je logoraše kao radnu snagu, a kad je postao partizanski, radnici mu nisu više trebali jer je postao kažnjeničko-likvidacijski logor. U taj partizanski logor očito je moglo stati znatno više logoraša, možda 2-3 tisuće o kojima neki govore, i koje nije trebalo čuvati kao radnu snagu. Ovamo su bili usmjeravani i brojni sudionici križnih putova, i svi su oni bili odmah likvidirani.« (»Vrijeme je da srušimo velikosrpski mit o Jasenovcu«, »Hrvatski list«, 9. kolovoza 2012.).

Poslijeratni zločini na svih pet lokaliteta]

Jednako tako, i povjesnik dr. Josip Jurčević potvrđuje postojanje poslijeratnih komunističkih logora na mjestima nekadašnjih: »Najveći broj logora osnovan je na samom kraju rata i u poraću. Pritom je potrebno naglasiti, da su nove vlasti za osnivanje svojih logora koristile i gotovo sve lokacije i objekte koji su tijekom rata bili logori pod nadzorom poraženih snaga. Tako je i Jasenovac (najveći logor u NDH) nakon završetka rata bio logor kojega je koristila jugoslavenska država.« (»Bleiburg, jugoslavenski poratni zločini nad Hrvatima«, Dokumentacijsko-informacijsko središte - DIS, Zagreb, 2005., str. 347.)
Uz ponovno korištenje lokaliteta bivšega ustaškoga logora Jasenovac, postoje podatci i o zločinima u partizanskom logorskom sklopu Jasenovac, koji je obuhvaćao pet lokaliteta: Logor I. Bročice, Logor II. Krapje, Logor III. Ciglana, radna grupa ili Logor IV. Kožara, Logor V. Stara Gradiška.
Tako Logor I. Bročice, koji su ustaše dokinuli već u rujnu 1941. zbog poplave, partizani obnavljaju: »Na području Bročica bio je ustaški logor (između Bročica i šume Krndija u pravcu Jasenovca). Po završetku Drugog svjetskog rata na području ciglane u Bročicama ustanovljen je zatvor/logor u kojem su bili muškarci zarobljeni u povlačenju ili po povratku s austrijske granice (tj. na križnom putu! V. H.), a koji su danju radili na poljskim, šumskim i drugim radovima. Mještani pamte i taj logor i njegove zatočenike po jadnom stanju u kojemu su se nalazili i po učestalom umiranju istih.« (Alojz Buljan - Franjo Horvat: »Žrtve Drugog svjetskog rata i poraća na području Novske, Jasenovca i Lipovljana«, Ogranak MH, Novska, 2005., str. 130.).
Treba spomenuti i podatak da je svojedobno Uprava Spomen-područja Jasenovac tri puta putem Ministarstva vanjskih poslova RH uzalud molila uvid u građu o partizanskom Jasenovcu i tražila kopije dokumenata.

Naslovnice knjiga koje argumentirano dokazuju poslijeratno postojanje jasenovačkoga logora:

(http://www.glas-koncila.hr/photos/velika/1398843973_5_38_photo.jpg)
 
Citat:
Titolitarni ver(z)o(r )cizem
Turopolski svečeniki ko-komunističkoga verocizma žrtve
O. Stanko Kos odrobijal 6 let[/b]

O. Stanko Kos rođen je 7. studenoga 1927. u Buševcu, župa Vukovina, kao najstarije dijete brojne obitelji Kos.
..........................
Zbog hrabrih istupa u tzv. JNA, u obrani nadbiskupa Stepinca, osuđen je na šestogodišnju tešku zatvorsku kaznu, koju je izdržavao od 1956. do 1961. u tamnicama Požarevca i Stare Gradiške.

http://www.forumgorica.com/povijest/do-je-veksi-blazenik-broz-ili-pavelic/msg51807/#msg51807 (http://www.forumgorica.com/povijest/do-je-veksi-blazenik-broz-ili-pavelic/msg51807/#msg51807)

Zvir:
http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=24497 (http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=24497)

Naslov: Odg: Smrt fašizmu i gayevima!_________Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 21, 2014, 11:58:44 poslijepodne
Citat:
Smrt fašizmu…
…i gayevima!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


Gaj-nice iliti Gajova (s)lepa (š)vulica*

*švul (nem.) = homek turo(s)polski

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Jutarni bilten, simpa(r )tizant (kokod)aktualne vlasti:

Citat:
DRUGOV(N)I, ZDRAVO!

”Kura stražara” iliti pozadinska bitka kapetana M(a)rdešića

(s)NOB(i)za(m) iliti gejunauk v NOB-u

U(b)ime(,) naroda

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

'NEZDRAVA STRAST'

Smrt fašizmu i gayevima

Partizanski kapetan Mardešić '44. strijeljan je zbog homoseksualizma

Optužnica: Održavao je homoseksualne odnose s nekoliko stražara svoje sekcije i zavodio ih na nezdrav seksualni odnos


http://www.forumgorica.com/politika/sdp-i-hns-pr(e)dmet-sprdne-(hrvatski-bog-marx)/msg50860/#msg50860 (http://www.forumgorica.com/politika/sdp-i-hns-pr(e)dmet-sprdne-(hrvatski-bog-marx)/msg50860/#msg50860)

TZ KUD-a "Ljudevit Gaj" Mače - Iščem zvijezdu, solist - Matija Petreković, 03:33

TZ KUD-a "Ljudevit Gaj" Mače - Iščem zvijezdu, solist - Matija Petreković (http://www.youtube.com/watch?v=VcRWiPDMzuU#)
Naslov: Odg: Boljkov(ec)-teater____ Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 24, 2014, 01:42:04 prijepodne
Vuz 69. obletnicu križnoga puta

Kukurikavska sUdbena poza 69

Boljkov(ec)-teater kak Boljš(evičk)oj teater

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Dnevno, petak, 23. svibnja 2014
Autor: Marcel Holjevac

Povratak druga Miće: ima li Boljkovac veze s ubojstvom Reichl Kira?  
 
Farsa od suđenja organiziranog samo da se pokaže "da Hrvatska ima snage sama raščistiti sa zločinima", to jest da bi se izbjeglo izručenje Perkovića završila je očekivanim rezultatom. Neka pitanja međutim ostaju...

Činjenica da je sudac nevoljko preko ustiju prevalio ono što inače udbaška umrežena kamarila negira - da nisu ubijani nikakvi narodni neprijatelji, niti se radilo o kakvoj osveti koju "nije bilo moguće spriječiti", već da se ljude ubijalo hladnokrvno, planski, da im se otme imovina ili da se jednostavno uklone mogući oponenti komunističkoj vlasti - ne treba nikog tješiti.

"Likvidacija žrtava je bila politička odluka", kaže sudac, dodajući kako je Boljkovac "prvi, a vjerojatno i jedini" pripadnik partizanskog pokreta optužen za ratni zločin sudac te kako bi bilo "nepravedno da svi komunistički zločini padnu na njegova pleća.

Ono što mene kopa je Boljkovčeva uloga u domovinskom ratu: jer, ako mu već ne možemo suditi za zlodjela iz prethodnog rata, što s ovim posljednjim? Podsjetimo, prvog srpnja 1991. ubijen je Reihl Kir, policijski načelnik čiju su patrolu od 12 ljudi pobili četnici nekoliko dana ranije. Ubio ga je policajac Gudelj, u vrijeme dok je ministar unutarnjih poslova bio Boljkovac. Iduće jutro Boljkovac je zatražio od Tuđmana da "uhapsi" Gojka Šuška, Šeksa i sve druge pripadnike HDZ-a koji nisu bili dio udbaških krugova. Umjesto da smijeni njih, Tuđman je smijenio - Boljkovca.



"Kriv je drug Mićo", uzviknuo je udbaški odvjetnik, mlatitelj žena i šamaratelj djece Nobilo kad je pred tri godine njegovom klijentu, Josipu Boljkovcu, stvarno prijetilo ozbiljno suđenje. "Ubojica je Drug Mićo, a ne Josip Boljkovac, kazao je tada Nobilo gostujući HTV-ovu Dnevniku 3 i rekao da je istragu sam proveo. Tko je tajanstveni "drug Mićo" nije želio otkriti, nego je samo rekao da je "riječ o članu Centralnog komiteta Hrvatske, koji je u po tom zadatku došao u karlovački komitet, ali neka istraga utvrdi detalje".

Njegove riječi potvrdio je danas sudac Tomislav Juriša ustvrdivši da se radilo o "zločinu sustava, a ne samovolji pojedinca, tim više što ni nijedan dokument ili svjedok nije potkrijepio tvrdnju o Boljkovcu kao nalogodavcu." Sustav je drug Mićo. Sustav je netko neuhvatljiv, nepostojeći, lik iz mračnih arhiva, James Bond komunističke tajne policije, čije je samo postojanje dokazivo kao i postojanje Frankensteina, Petra Pana, i Supermana. Čovjek koji je tu pred nama, koji je mračio i oblačio čitavim krajem u doba kad su ljudi odvođeni iz kuća i nestajali u mraku, je nedužan. Kriv je "sustav". Kriv je "drug Mićo". Hrvatska je premrežena masovnim grobnicama iz godina između 45. i 48., mrtvih je mnogo više nego što je ikad uopće bilo ustaša, kamoli ratnih zločinaca, ali osuđen nije - nitko. "Ne bi bilo pravedno da svi partizanski zločini padnu na njegova pleća", kazao je sudac.

Boljkovac, međutim, nije optužen za sve komunističke, partizanske, niti "antifašističke" zločine. Boljkovac je, po zapovjednoj odgovornosti - i to ne po onom širokom i nesuvislom tumačenju kakvo smo vidjeli u Haagu, nego posve konkretnom mjestu u zapovijednom lancu, kriv. Tumačenje da je "i netko iznad njega mogao izdati zapovijed" - valjda eterični duh druga Miće - ne može biti temelj oslobađajuće presude, jer ionako znamo da je sve masovne likvidacije odobravao glavni gazda osobno, alfa i omega "sustava" i Bog i batina SFRJ, pa bi tom logikom svi u sustavu ispod njega bili nedužni. A on je mrtav zadnjih 34 godine. A kriv je pak "sustav", dok su oni koji su bili dio tog sustava, koji su stvorili i održavali sustav, nedužni: kako prikladno. Kako pravovjerno komunistički. Povijesna nužnost, rekao bi Marks. "Oni su samo izvršavali naredbe": tako su govorili i oni drugi antifašisti, bez anti, u Nürnbergu 45.

Da će suđenje biti i više nego pravosudna farsa, znalo se već iz samog načina na koji je Boljkovac uhićen: podsjetimo, desilo se to usred jednog drugog pravosudno - političkog cirkusa, onog s Mustačem i Perkovićem, sitnijim ribama od Boljkovca. Zašto su oni koji su se digli na stražnje noge kad je Karamarko htio suditi Boljkovcu sami odlučili uhititi ga? Zašto nas predsjednik Josipović ovaj put nije podsjetio je Boljkovac "istaknuti antifašista", kao što je to uradio 2011.,  i da se u ratu "borio na pravoj strani", uvevši time posve nove pravne kategorije poput prave i krive strane u ratu? Zašto nije bilo histeričnih ispada Rudanice i Ivačića, kao par godina ranije? Zašto ovaj put nije bilo bijesa pojedinih medija, tumačenja kako u antifašističkom ratu nije moguće počiniti ratni zločin, prenemaganja oko "antifašizma" i antifašista kao kategorije ljudi na koje se zakoni ne odnose, koji su iznad zakona?

Zato jer je Boljkovac ovaj put uhićen samo i jedino zato da bi se Nijemcima "dokazalo" kako mi možemo i sami suditi svojim "antifašistima", kako se na Balkanu zove komunistička tajna policija, odnosno kako bi se smuljalo EU i Angelu Merkel. Jasno, taj bijedan i proziran pokušaj zamagljivanja očiju je propao, pa sad više nema nikakve potrebe da se glumi nekakvo suđenje.

"Likvidacija žrtava je bila politička odluka", kaže sudac, dodajući kako je Boljkovac "prvi, a vjerojatno i jedini" pripadnik partizanskog pokreta optužen za ratni zločin sudac te kako bi bilo "nepravedno da svi komunistički zločini padnu na njegova pleća". Dakle i sud naglašava postojanje zločina, pa i mogućnost da je okrivljeni "možda" dijelom odgovoran za njih, ali ga oslobađa jer je to eto "grijeh struktura", a oni koji su strukture činili su nedužni. Donesena je politička presuda koja potvrđuje postojanje zločina, ali krivaca nema jer dosad nitko zbog tih zločina nije osuđen: Ne bi bilo fer, kaže sudac, da samo Boljkovac odgovara, kad već do sad niti jedan "antifašista" nije osuđen. A i on će skoro umrijeti. Tako da osuđen, očito, neće biti nitko. Ostat će samo činjenica da su neki ljudi odvođeni i da su nestali, i grobnice posvuda po Hrvatskoj. Kako to inače u zabitima tipa Ruande ili Čečenije, gdje vlada zakon jačeg, biva.

Hrvatska tako, suprotno neistinitoj izjavi suca kako je "Josip Boljkovac je prvi a vjerojatno i posljednji pripadnik partizanskog pokreta koji je optužen za ratni zločin", ostaje jedina država gdje i dalje nije optužen niti jedan komunistički zločinac. Naime, za ratne zločine su pored Boljkovca optuženi mnogi i u Hrvatskoj i drugdje - čak i da zanemarimo one partizane poput Kadijevića koji se terete za zločine u onom drugom ratu - a i sam Tito je neke partizane dao strijeljati zbog ratnih zločina, poput krađa i ubojstava, osim naravno ako zločini nisu činjeni po njegovom naređenju i uz njegovo odobrenje. Tako su neki stradali i za krađu kokošiju, dok su drugi cementirali žive djevojčice u Barbarin Rov ili ubijali nedužne ljude da bi im se otela imovina: "žrtve nisu bili pripadnici ustaša, domobrana ni drugih vojnih formacija. Bili su to viđeniji građani i poduzetnici Duge Rese", rekao je sudac, i unatoč tome odlučio da Boljkovac, koji je po svim saznanjima bio glava OZNE u tom kraju, i unatoč tome što je praktički dokazano da je upravo OZNA vodila sve likvidacije, nije kriv. No, činjenica da je sudac nevoljko preko ustiju prevalio ono što inače udbaška umrežena kamarila negira - da nisu ubijani nikakvi narodni neprijatelji, niti se radilo o kakvoj osveti koju "nije bilo moguće spriječiti", već da se ljude ubijalo hladnokrvno, planski, da im se otme imovina ili da se jednostavno uklone mogući oponenti komunističkoj vlasti - ne treba nikog tješiti.

Optužni prjedlog protiv  Boljkovca, Manolića i u međuvremenu preminulog Bulata, podignut 2011., objavljen svojevremeno u "Večernjaku", nabraja brojne i teške zločine te trojice Titovih mušketira: Boljkovca se tereti da je iz automatskog oružja pucao u glavu Valentinu Banovcu i Slavku Voloviću u selu Netretić, provodio ispitivanja u kojima je batinom udarao po licu „proklete narodne neprijatelje" poput Stjepana Gregurića, da je sa željezničke stanice u Karlovcu dao odvesti sestre Anu Crnić i Milicu Miljevac, koje su odvedene u sjedište OZNE te tamo silovane i mučene strujom, a nakon toga je mlađa sestra ubijena. Narodnog heroja Radu Bulata se teretilo uglavnom za nasilnička djela, primjerice, za ubijanja krampovima i noževima tokom 1942., zatim za pucanje lokalnom poštaru u usta iz neposredne blizine, paljenje "oslobođenih"  sela, a posebno je maštovit detalj iz istrage da je Manolić sa skupinom svojih ljudi u odveo 120 zarobljenika, eđu ostalima, Baru, Anu i Dragu Juratovac te Anu Marić, u šumu Lug, gdje su ih mučili tako da su ženama rezali grudi a muškarcima uši, noseve i prste, nakon čega su ih ubili. U optužnici, tj. dokaznom materijalu, stoji i da je Manolić osobno streljao civile.

Ubojice su među nama, i danas su ugledni građani, "antifašisti". No ono što mene kopa je Boljkovčeva uloga u domovinskom ratu: jer, ako mu već ne možemo suditi za zlodjela iz prethodnog rata, što s ovim posljednjim? Podsjetimo, prvog srpnja 1991. ubijen je Reihl Kir, policijski načelnik čiju su patrolu od 12 ljudi pobili četnici nekoliko dana ranije. Ubio ga je policajac Gudelj, u vrijeme dok je ministar unutarnjih poslova bio Boljkovac. Iduće jutro Boljkovac je zatražio od Tuđmana da "uhapsi" Gojka Šuška, Šeksa i sve druge pripadnike HDZ-a koji nisu bili dio udbaških krugova. Umjesto da smijeni njih, Tuđman je smijenio - Boljkovca. Je li nelogično pretpostaviti da postoji mogućnost da je upravo Boljkovac dao ubiti Reihl Kira, kako bi to njegova OZNA - UDBA iskoristila za čišćenje prostora oko Tuđmana, kako bi ga izolirala, tako da ostane okružen samo udbaškim kadrovima iz gornje priče, poput njega i Manolića? Poznato je da je udba sklopila savez s Tuđmanovom iseljeničkom ekipom kad im je Milošević jasno dao do znanja da mu više nikakvi Hrvati nisu potrebni niti ga zanimaju: u tom savezu iz interesa, jedni su drugima stalno radili o glavi.

Do danas je opstao mit kako su Kira dali smaknuti "jastrebovi koji su željeli rat", dok je on htio i mogao očuvati mir. U toj priči nešto ne štima: Srbi su ionako odlučili krenuti u rat davno prije, i ništa što je Kir mogao uraditi nije to moglo spriječiti - o legendarnom "povjerenju lokalnih Srba u Reihl Kira" i bajkama da bi on spriječio rat najbolje govori činjenica da su mu Srbi u Borovu selu smaknuli cijelu patrolu koju je tamo poslao nedugo prije njegovog ubojstva. Ali ono što najviše ne štima je nesporna činjenica da je on, dan nakon ubojstva, pokušao to ubojstvo iskoristiti kako bi iz Franjine blizine uklonio sve svoje političke protivnike, optuživši ih za to ubojstvo. Dakle, njegova osobna umiješanost ostaje u sferi spekulacija, ali to da je već iduće jutro "znao" sve o nalogodavcima, i s tim saznanjima i pričom kako mu je Kir - koji tada više nije mogao govoriti - govorio da ga planiraju ubiti, došao Franji tražeći da ih sve smijeni, nipošto nije spekulacija. Isto tako činjenica je da ga je Franjo isto jutro uklonio s ministarskog mjesta, a Franjo je bio sve prije nego glup čovjek kog se moglo nasanjkati.
A sve priče o nalogodavcima i pozadini tog ubojstva, koje su danas manje više općeprihvaćena tumačenja, kreću od Boljkovca samog - dakle, upravo od osobe koja je možda imala i najviše interesa da ga smakne, a sigurno je da je to pokušala iskoristiti i to s već pripremljenom pričom. Da njemu smaknuti bilo koga, pa i svog dobrog prijatelja, ne znači više nego popiti čašu vode, nije neka tajna. Treba li vjerovati čovjeku poput Boljkovca, i trebamo li dozvoliti da nam ljudi poput njega i njegove bratije pišu službenu i neslužbenu povijest, bez da se zapitamo počivaju li mitovi o Domovinskom ratu upravo na svjedočenjima i konstrukcijama šefova komunističke tajne policije, koji su i danas pred zakonom zaštićeniji od svetih krava u Indiji?

http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/123361-povratak-druga-mice-ima-li-boljkovac-veze-s-ubojstvom-reichl-kira.html (http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/123361-povratak-druga-mice-ima-li-boljkovac-veze-s-ubojstvom-reichl-kira.html)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Logor-fest Jožeka Boljkovca
vs.
Lobor-fest Ivanke Boljkovac

Auswinkl muzikanti i Ivanka Boljkovac - Jurek i Katica, 04:10
Festival oberkrainer glazbe Lobor 2013

Auswinkl muzikanti i Ivanka Boljkovac - Jurek i Katica (http://www.youtube.com/watch?v=cSbTyd3zipY#)
Naslov: Odg: Bole Bob neg Rob(ert)... / Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 15, 2014, 12:46:38 poslijepodne
Citat:
Bole Bob, neg Rob(ert)...

Bole grob, neg rob

Partija se (posle, falšno) falila kak je ona organizerala beogradske proteste i puč 27.03.1941. (povodum potpisivajna pristupajna kralevine Jugoslavije Trejtomu Rajhu).

Komunisti su zapraf bili čkomeli kak drek za živicum, kajti je na snage bil spor-razum Hitler-Stalin o podele interesne sfer.
Organizator „martovskoga puča“ bila je engleska tajne služba.

picksiebner i mile kekin- bolje grob nego job, 02:29

picksiebner i mile kekin- bolje grob nego job (http://www.youtube.com/watch?v=PJpdmnKButw#ws)
Naslov: Odg: Levičarski fašizem / Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 15, 2015, 08:21:52 poslijepodne
Citat:
Rockefeller, Rock-Fehler il -Wahrheit?
"Ovi na dnevno.hr su stvarno profašističko glasilo, desničari do boli!"

Levičarski fašizem

De gustibus…
Ruku v zrak na srce indeks-“hr“ gustokrat vundavle levofašističke članke.
Pelajuči fašist Mussolini „počel je političku karijeru kak socijalist postavši jen od istaknute pelatelov talijanske levice.
Od 23. rujna 1943. – 26. travna 1945. bil je pelatel pronemačke Talijanske Socijalne Republike
( Repubblica Sociale Italiana).
Jugo-partizani sebe vide kak antifašiste, a zapraf su bili levi fašisti, teri su se tek tu i tam borili protiv taljanske levo-desne fašistov. Po te logike su i Mussolinijovi fašisti bili (i) antifašisti.

„Talijanski demokrati 1926. su godine prvi put nazvali sovjetski komunizam „ljevičarskim fašizmom“ , da bi ga usporedili s talijanskim fascismom kako bi obje struje kritizirali kao nedemokratske političke opcije.
Od 1929. godine njemački socijaldemokrati nazivaju komunističke sljedbenike "crveni fašisti". Isto tako su komunisti kategorizirali socijaldemokrate kao „socijalne fašiste“.
Taj pojam je su suprotnosti samorazumijevanju mnogih ljevičarskih skupina koje se definiraju po „antifašizmu“ a, i okreću protiv njega jer općenito poistovjetuje fašizam s „emancipacijskim teorijama socijalizma“.
Pakt Hitler-Staljin je bio ugovor između komunističkog i nacionalsocijalističkog režima.
1960-ih godina njemački filozof i sociolog Jürgen Habermas uporabio je izraz "lijevi fašizam" (Linksfaschismus) za okarakterizirati izvanparlamentarne ljevičarske militantne i terorističke skupine.
Izraz se 2010-ih upotrijebio i u Hrvatskoj, da bi se opisalo agresivne skupine koje sebe pripisuju lijevoj strani političkog spektra.

Citat:
Tihomir Dujmović: Hoćemo li ubrzo imati autobuse i tramvaje na kojima će stajati : 'Samo za ljevičare'? , dnevno.hr, 26. rujna 2014.
http://www.dnevno.hr/kolumne/tihomir-dujmovic/133463-hocemo-li-ubrzo-imati-autobuse-i-tramvaje-na-kojima-ce-stajati-samo-za-ljevicare.html (http://www.dnevno.hr/kolumne/tihomir-dujmovic/133463-hocemo-li-ubrzo-imati-autobuse-i-tramvaje-na-kojima-ce-stajati-samo-za-ljevicare.html)

Zvir:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Ljevi%C4%8Darski_fa%C5%A1izam (http://hr.wikipedia.org/wiki/Ljevi%C4%8Darski_fa%C5%A1izam)

Citat:
Josipovićeva nova pravednost kao 'Mein ZAMP'

Adorno je dobro primijetio da se ne trebamo više bojati povratka fašista s maskom, nego pritajenih fašista koji su vješto navukli maske finih demokrata

(http://predsjednicki-izbori.hr/wp-content/uploads/2014/09/Mein-ZAMP.jpg)
Naslov: Odg: Je bl. A. Stepinec rehabiliteran? / Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 15, 2015, 05:55:17 poslijepodne
Je li bl. Alojzije Stepinac rehabilitiran?

Sabor Republike Hrvatske na zasjedanju 14. veljače 1992. donio je Deklaraciju o osudi političkog procesa i presude kardinalu dr. Alojziju Stepincu. U toj kratkoj »deklaraciji« od četiri točke u trećoj i četvrtoj se točki izjavljuje: »3. Među tisućama i tisućama hrvatskih ljudi, koji su svojim životom i djelovanjem hrabro svjedočili o vjekovnim težnjama hrvatskog naroda, Hrvatski sabor posebno ističe i izražava zahvalnost uzoritom kardinalu dr. Alojziju Stepincu koji je nepravedno suđen, čime je nanesena nepravda i uvreda hrvatskom narodu. Na montiranom političkom sudskom procesu nevino je osuđen stoga što je odbio, po nalogu komunističkih vlastodržaca, provesti crkveni raskol i odvojiti Katoličku Crkvu Hrvata od Rima i Vatikana, s dalekosežnim ciljem uništenja Katoličke Crkve kao vjekovnog čuvara i zaštitnika očuvanja identiteta i slobode hrvatskog naroda. Osuđen je stoga što je djelovao protiv nasilja i zločina komunističke vlasti, isto kao što je djelovao u vihoru i okrutnostima Drugoga svjetskog rata, u zaštitu progonjenih, neovisno o njihovom narodnosnom podrijetlu ili vjerskom svjetonazoru. Iako hrvatski narod i Katolička Crkva nikada nisu priznali osudu nadbiskupu Stepincu, Hrvatski sabor kao najviše predstavničko tijelo Hrvatske izricanjem jasnog stava prema nepravednoj osudi kardinala Stepinca ispravlja jednu povijesnu nepravdu i uvredu hrvatskom narodu.« U točki 4. kaže se: »Osudom montiranog procesa i osude nadbiskupu Stepincu, Hrvatski sabor istodobno osuđuje političke procese brojnim nevino suđenim svećenicima, redovnicima i vjernicima osuđujući na taj način i protunarodni komunistički režim.«

Iz toga je jasno da je bl. Alojzije Stepinac rehabilitiran, kao i bugarski biskup Bosilkov. O blaženiku Stepincu i njegovu mučeništvu sam je papa Ivan Pavao II. na Mariji Bistrici 3. listopada 1998. - na misi proglašenja blaženim - rekao: »Blaženi Alojzije Stepinac nije prolio krv u doslovnom smislu riječi. Njegova je smrt uzrokovana dugotrajnim patnjama koje je podnio: posljednjih je petnaest godina njegova života bilo obilježeno neprekinutim nizom zlostavljanjâ posred kojih je odvažno izložio vlastiti život radi svjedočenja za evanđelje i za jedinstvo Crkve. Svoju je sudbinu, da se poslužim psalmistovim riječima, položio u Božje ruke (usp. Ps 16 Š15Ć, 5). Ne dijeli nas mnogo vremena od života i smrti kardinala Alojzija Stepinca: svega trideset osam godina. Svima su nam poznate okolnosti te smrti. Mnogi među nazočnima mogu iz vlastitoga iskustva posvjedočiti koliko su onih godina bile obilate patnje Kristove među pučanstvima u Hrvatskoj i tolikim drugim zemljama našega kontinenta. Razmišljajući danas o Apostolovim riječima, iz dna srca stanovnicima tih zemalja želimo da i u njima, nakon patnje, bude obilata utjeha raspetoga i uskrsloga Krista. Današnji je obred proglašenja blaženim za sve nas poseban razlog utjehe. Ovaj se svečani čin odvija u hrvatskome marijanskom nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici na prvu subotu u mjesecu listopadu. Pred očima Presvete Djevice ugledni sin ove blagoslovljene zemlje biva uzdignut na čast oltara, o stotoj obljetnici svojega rođenja. Ovo je povijesni događaj u životu Crkve i vaše nacije. Podnijevši u svojemu tijelu i duhu okrutnosti komunističkoga sustava, jedan od istaknutih likova Katoličke Crkve zagrebački nadbiskup kardinal Alojzije Stepinac sada se povjerava sjećanju svojih sunarodnjaka s blistavim znamenjima mučeništva.« O tim Papinim riječima i o odnosu hrvatske javnosti prema blaženiku možda bi doista trebalo - češće razmišljati i u crkvenim krugovima.


http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=2288 (http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=2288)

* * * * * * * * * *

STEPINAC DOKUMENTARAC 1991, 57:12

STEPINAC DOKUMENTARAC 1991 (http://www.youtube.com/watch?v=VtAra2v57OY#ws)
Naslov: Odg: 70.obletnica Bleiburške tragedije / Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 16, 2015, 03:23:13 poslijepodne
16.5.2015.
Okupilo se 25.000 ljudi

Bozanić na Bleiburgu: Ponovno se žele oživjeti sukobi i stare ideološke podjele

Osvajanje vlasti od komunističkoga totalitarnog sustava 1845. za nas je značilo novi početak progona, zatvora i ubijanja nevinih ljudi; tu su jame i fojbe o kojima se nije smjelo govoriti, zatim sada već poznate i one još nepoznate i neistražene masovne grobnice i grobišta.

* * * * *

U Bleiburgu se obilježava 70. obljetnica Bleiburške tragedije



Jubilarna 70. obljetnica bleiburške tragedije obilježava se na Bleiburškom polju u Austriji. Komemoracija, pod pokroviteljstvom predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskoga naroda Dragana Čovića,  započela je u 11 sati molitvom na groblju Unterloibachu koju predvodi zagrebački nadbiskup Josip Bozanić.Iako je najavila svoj dolazak na središnju komemoraciju, predsjednica je svoju počast žrtvama komunističkih zločina odala u četvrtak bez medija. Njena posebna izaslanica biti će Bruna Esih, predsjednica udruge Hrvatski križni put. 

Prema HRT-u okupilo se 25.000 ljudi.


Bozanićeva homilija

Kardinal Josip Bozanić, u homiliji  prigodom obilježavanja 70. obljetnice Bleiburške tragedije, poručio je da je vremenski odmak svake godine sve veći od događaja na Bleiburgu, ali "otajstvo života, otajstva zla i ljubavi ne ovise o tijeku povijesti i o slijedu vremena."

Naglasio je da nitko od ljudi ne može obuhvatiti razmjere "patnje koja je vodila do ovoga polja i od ovoga polja. Ti događaji i osjećaji koji su sada prošlost, jednom su bili sadašnjost. No, za svako vrijeme vrijedi riječ da sve patnje sadašnjosti nisu ništa prema budućoj slavi. Pred takvim izričajem zastane dah i srce."

- Dok je 1945. godine za zemlje zapadne Europe nastupilo oslobođenje od totalitarističkih ideologija zla, u Hrvatskoj, kao i u nekim drugim zemljama srednje i istočne Europe, došlo je do zamjene jednoga režima s drugim, jedne totalitarističke vlasti drugom, dotadašnji nacifašizam je zamijenio komunizam, nastavio je Bozanić naglasivši da "za razliku od drugih zemalja kojima je završetkom Drugoga svjetskog rata vraćena sloboda i demokracija, osvajanje vlasti od komunističkoga totalitarnog sustava za nas je značilo novi početak progona, zatvora i ubijanja nevinih ljudi; tu su jame i fojbe o kojima se nije smjelo govoriti, zatim sada već poznate i one još nepoznate i neistražene masovne grobnice i grobišta. Progoni i uklanjanje osoba nepodobnih režimu, osobito inteligencije koja nije dijelila marksističku ideologiju, čišćenje prostora od onih koji su bili ili mogli postati prepreka za komunistički režim, drastično uskraćivanje temeljnih čovjekovih prava i gaženje dostojanstva ljudske osobe označilo je, uvećemu ili manjemu intenzitetu, razdoblje režima koji se u Hrvatskoj urušio tek 1990. godine."

Bleiburg je, dodao je kardinal Bozanić, sve do pada komunističkoga režima ostao mjestom gdje se ipak moglo progovoriti o žrtvama i organizirati spomen na taj sustavni masovni pokolj Hrvata i pripadnika drugih naroda koji je počeo na ovome polju, a  nastavljen je na raznim poznatim i još nepoznatim stratištima od Slovenije do Vukovara i Dubrovnika te još dalje. Stoga "blajburško okupljanje i blajburški spomen ima posebno značenje i danas", zaključio je.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/u-bleiburgu-se-obiljezava-70-obljetnica-bleiburske-tragedije-1005839 (http://www.vecernji.hr/hrvatska/u-bleiburgu-se-obiljezava-70-obljetnica-bleiburske-tragedije-1005839)

Citat:
Hrvatski križni pûti

Zvonko Springer: BEZ KRIVNJE IZOPĆEN ili MOJ KRIŽNI PUT

17. (OD 27)
TRKA IZMEĐU ŽIVOTA I SMRTI
Ponedjeljak, 21. svibnja 1945.



Kasno poslije podne smo stigli do Velike Gorice, gdje je kolona ponovno stala nakon pješačeći četrdesetak kilometara od jutros. Niti ovdje nije bilo moguće bilo što organizirati, niti malo vode ili nešto za jesti. Jezik mi se prilijepio za nepce, usne su se osušile i ispucale pod korom od prašine, a kukuruznog brašna više nemam u džepu.

Za vrijeme stanke sjedio sam na rubu jarka kod prvih kuća u Velikoj Gorici. Nedaleko iza mene bio je plot od krutih pritki kroz koje se naziralo neko zelenilo. Blizina vrta me je mamila tim više što se kroz dovoljno široke otvore u plotu moglo provući cijelu ruku do ramena. Pomicao sam se polako sjedeći leđima prema plotu kao da ću se na njega nasloniti. Gurnuo sam ruku iza sebe kroz otvor i dograbio najbliže zeleno lišće i povukao. U ruci sam držao bijeli korijen sličan veoma dugom mladom luku i s dugim, čvrstim zelenim listovima. To nije luk pomislih iako ima sličan okus, jer je to u stvari bio poriluk.

Ne znam da li je Vet primijetio da moj zadah “miriši” drugačije dok smo prolazili kroz Veliku Goricu. Kao ni drugim naseljima, niti ovdje uz cestu nije bilo nikoga da nas dočeka. Nikoga nije bilo na vratima ili prozorima, da vidi tko to prolazi kroz mjesto u predvečerje. Kasnije smo doznali, da su sprovodnici slali prethodnice u naselja kroz koja ćemo proći. Ti vojnici su prijetili žiteljima, da će ubiti svakoga tko bude izašao ili se zadržavao uz cestu kojom će proći zarobljenici. Ljudi su se stvarno dali zastrašiti tom divljom odlučnošću oslobodilačkih vojnika. To je bila vrlo okrutna zapovijed za obični puk, jer ih je sprječavala tražiti rođake i susjede među zarobljenicima. Zastrašeni se mještani nisu usudili gledati ni kroz prozore bojeći se da će ih primijeti koji provodilac. Možda je netko gledao kroz ključanicu ili pukotinu, ali što je mogao vidjeti kroz mali otvor i još k tome u sumraku. Zar su tjesnaci s trkama između života i smrti jedino što nas dočekuje u Hrvatskoj? Očajavali smo zbog te neopravdane mržnje i neutažive osvete koju je činio pobjednik u ratu nad nemoćnim gubitnicima i pučanstvu.

Bože moj, što sam žedan! Žedan, beskrajno žedan, kad bismo bar stali negdje gdje bih mogao organizirati vodu.
Netko je prije spomenuo da smo prošli kroz Vukovinu i prešli Odru, desnu pritoku Save, te stigli u Turopolje.

Nakon što smo prošli kroz, kao izumrli, Buševac sprovodnici su skrenuli kolonu s ceste u neko polje pored kojeg je tekao potočić. Rekoše nam da ćemo ovdje stati, pa sam onako preumoran razmotao gunj ne razmišljajući da odem prvo do potočića. Vet je u međuvremenu otišao na potok, te se vratio s punom porcijom vode za mene. Prvo sam s malo vode isprao usta i oprao prašinu s usana, a zatim vrlo polako pio gutljaj po gutljaj dragocjene tekućine.


Obširneše:
http://www.forumgorica.com/povijest/hrvacki-krizni-puti/msg54562/#msg54562 (http://www.forumgorica.com/povijest/hrvacki-krizni-puti/msg54562/#msg54562)

SBtv Svakodnevno - Bleiburg (razgovor) 07.04.2015., 16:02

SBtv Svakodnevno - Bleiburg (razgovor) 07.04.2015.
 (http://www.youtube.com/watch?v=4866LVAnoBI#ws)
Naslov: Odg:(Aleksandra)Saša Brozič i nevernik Ti-to “naš“/Dô jě vekši blâženik:Broz il
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 23, 2015, 10:09:05 poslijepodne
(Aleksandra) Saša Brozič i nevernik Ti-to “naš“

Komunistički (m)udar
Citat:
Saša(va) Broz: (Moj japica) Tito imal je muda. Bi Hrvati des imali predsednika teri bi imal kuraža Stalinu povedati „Njet“?


Citat:
Žarko Puhovski
Početak Titove Jugoslavije usporediv je s NDH-a
Tito je naređivao zločine te je bio zločinac, ali živio je dugo. Prve četiri godine njegove Jugoslavije itekako su usporedive s četiri godine NDH, no NDH nije trajala dulje, a Jugoslavija jest, pa je Tito uspio napraviti i dosta dobrih stvari. http://www.matica.hr/vijenac/397/Po%C4%8Detak%20Titove%20Jugoslavije%20usporediv%20je%20s%20NDH-a%20/ (http://www.matica.hr/vijenac/397/Po%C4%8Detak%20Titove%20Jugoslavije%20usporediv%20je%20s%20NDH-a%20/)

Mudonja i Saša

Saša Broz je skroz popizdila nakon Lošine izjave da joj je djeda, masovnog ubojicu napravio bogati Bečanin. Jer to tko ga je napravio ima veliku ulogu u njegovom smrtopisnom životopisu, kojim je napravio neizbrisiv trag od Bleiburga, Teznog, Kočevskog Roga i Maceljske šume, Dravskom trasom do Osijeka i Novog Sada, a onda preko Smedareva i Aleksinca sve do Gevgelije i natrag. Zato je izlišno analizirat je li huncut koji ga je napravio bio bečki bogataš ili Karlo dvadesetšesti. Jer nije važno kakve je boje mačka, sve dok lovi miševe. I nije bitno tko je napravio Tita, važno je da je poklao Hrvate. Ili nije?

Inače krhke građe, Saša inzistira da joj je djed imao velika muda. Za nju je on bio strašni pijevac, bio pravi đavo, na kiši i na vjetru, uvijek je stajo pravo. To što je perje letjelo i dizala se strašna graja, za Šašu nije bitno; u njenoj je kući uvijek bilo – dobrih jaja. Opsjednutost mudonjine unuke djedovom anatomijom vjerojatno proizlazi i iz važnosti koju ona pridaje “govoru tijela” koji je obilježio njegovu epohu. Jer su tijela koje je iza sebe ostavio napravila neizbrisiv trag. Koji obilježava tek pokoji spomenik na inače neobilježenim masovnim grobnicama, preorana groblja narodnih neprijatelja, šutnja svih državnih institucija i njeno povremeno kmečanje. I onda zamjera ljudima kad se pitaju tko ih je takve napravio. Hm.

Sašin mudonja se u ratu i nije baš iskazao. Kad god bi neprijatelj napao, dao bi se u bježaniju. Tako da imamo povijesno utvrđenih sedam neprijateljskih ofenziva i ni jednu njegovu. Bit će da su mu zato muda velika – jer su često bila u škripcu. Josipović se iz škripca izvukao otišavši u Beograd, gdje je našao publiku koja će ga slušati. Tamo je, na fakultetu političkih nauka, održao predavanje o ratnim zločinima. I objasnio da pokolji u Bleiburgu i nakon njega zapravo nisu ratni zločini, jer je rat već bio završio. I da se princip zapovjedne odgovornosti ne može odnositi na Sašinog mudonju, jer je njegov naputak bio “kolji sve redom”, pa nema specifičnu težinu. O kršenju običaja ratovanja i Ženevskih konvencija također se ne može govoriti jer ih, ni običaje ni konvencije, Jugoslavija nije ratificirala. U tom grmu leži zec njihova neprocesuiranja, svih mu podmuklih britanskih izdajstava!

http://www.dnevno.hr/humor/lupus/mudonja-sasa-802033 (http://www.dnevno.hr/humor/lupus/mudonja-sasa-802033)

(http://www.eurocinik.com/images/2015/05/Sasa.jpg)
Naslov: Odg: TITIN T(IJ)ELOVSKI (Z)DRUG / Križni put vs. Telovska procesija
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 04, 2015, 04:07:59 poslijepodne
Križni put vs. Telovska procesija

Branislav Nušić: SUMNJIVO LICE
PARTIZANČE...
... BRANI SLAVNU SI CRVENU PARTIZANČETNIČKU AVNOJSKU
Citat:
SUMNJIVE POTVRDE
Mirovinski zavod ustaške penzije dodjeljivao na temelju uvjerenja koja je štancala fantomska udruga

TITIN T(IJ)ELOVSKI (Z)DRUG

Za potvrdu o sudeluvajnu v oružanem snagam NDH...
...TREBA PITATI KOKODAČIĆA*

* * * * * * * * *

21.10.2013.

Ravnateljica Hrvatskog državnog arhiva (HDA) Vlatka Lemić tvrdi da je čak oko 70 posto građana od 1683 koji su u zadnjih 20 godina zatražili potvrdu o sudjelovanju u oružanim snagama NDH-a od Hrvatskog državnog arhiva dobilo negativan odgovor ili, preciznije, odgovor da HDA nema informacija jesu li ili nisu bili pripadnici tih oružanih snaga jer se većina vojne građe NDH čuva u Beogradu, u Vojnom arhivu srbijanskog Ministarstva obrane. Zato su velik dio podnositelja upućivali da potvrdu o sudjelovanju u oružanim snagama NDH potraže u Vojnom arhivu Srbije.
U Hrvatskom državnom arhivu tvrde da podnesene zahtjeve nisu kategorizirali po vrsti oružanih formacija pa ne mogu reći koliko ih je traženo i izdano za sudjelovanje u Pavelićevu tjelesnom zdrugu, koliko za domobrane, koliko za ustaše, a koliko za oružnike.

* * * * * * * * * *

Kako tijela NDH koja su izdavala dokumente o sudjelovanju u njezinim oružanim snagama više ne postoje, zanimalo nas je kako Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, koji od 1993. izdaje rješenja i isplaćuje mirovine pripadnicima oružanih snaga NDH, provjerava vjerodostojnost dokumenata na temelju kojih toj kategoriji odobrava povlaštene mirovine.

Vojni arhiv Srbije
U Zavodu za mirovinsko osiguranje rekli su nam da su za izdavanje uvjerenja o pripadnosti oružanim snagama NDH nadležne dvije veteranske udruge, dakle udruge građana: Društvo ratnih veterana Hrvatski domobran i Društvo bivših vojnika regularne hrvatske vojske. Tim udrugama građani su morali predočiti potvrdu Hrvatskog državnog arhiva, ili neki drugi, po mogućnosti izvorni, dokument da su bili pripadnici snaga NDH. Oni koji nisu imali nikakav pismeni dokument o pripadnosti tim snagama morali su navedenim udrugama priložiti svoju fotografiju iz oružanih snaga NDH ili potvrdu nadležnog Ureda za obranu RH te ovjerene izjave dvaju svjedoka.

Potvrde koje su izdavale dvije spomenute veteranske udruge, uvjeravaju nas u Zavodu za mirovinsko osiguranje, same po sebi nisu bile dovoljan dokaz za ostvarenje povlaštene mirovine. Posebno tijelo Mirovinskoga zavoda provodilo je dokazni postupak, a tek nakon izvođenja dokaza Zavod je, tvrde, donosio rješenje o mirovini.

http://www.jutarnji.hr/za-vojnike-ndh-godisnje-placamo-350-milijuna-kuna/1134285/ (http://www.jutarnji.hr/za-vojnike-ndh-godisnje-placamo-350-milijuna-kuna/1134285/)

Citat:
* I(Z-)VICA (SPR)DAČIĆ
Bil je prvi predsednik mlade socijalistov Beograda leta 1990. i glasnogovornik (portparol, kokodačić) Socijalističke partije Srbije (SPS) od leta 1992. do 2000. Sudelatnik Slobodana Miloševića, kesneše optuženog za ratne zločine.
(k)wikipedia

Citat:
Stevan Mesić
(chovjek: “Radnim danom antifasist,vikendom ustasoid“)

'Ustaše ne dobivaju mirovinu u Hrvatskoj'

Zastupnički dom Sabora u listopadu 1993. godine donio je izmjene i dopune Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju prema kojem se staž računa u dvostrukom trajanju vremena koje je osiguranik proveo u sastavu Hrvatske domovinske vojske mobilizirane od 17. travnja 1941. do 15. svibnja 1945, odnosno, u zarobljeništvu kao pripadnik hrvatske domovinske vojske u tom razdoblju, kao i vrijeme provedeno u zarobljeništvu u razdoblju od 16. svibnja 1945. do otpuštanja iz zarobljeništva

http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/382288/Ustase-ne-dobivaju-mirovinu-u-Hrvatskoj.html (http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/382288/Ustase-ne-dobivaju-mirovinu-u-Hrvatskoj.html)

Citat:
ISKRENA ISPOVIJEST VLADIMIRA FUČEKA (87)
'TE 1945. BIO SAM PONOSAN HRVATSKI VOJNIK... A ovo je moja istina o tzv. ustaškim mirovinama i Križnom putu'

Ne postoje nikakve “ustaške i domobranske mirovine”

Ne postoje nikakve “ustaške i domobranske mirovine”, nego Zakon o mirovinskom osiguranju prema kojemu se veteranima onog rata koji su bili pripadnici regularne vojske, što se kod nas u zakonu vodi kao domovinska vojska 1941.-1945., priznaju određene godine provedene u postrojbama hrvatske vojske u radni staž. Sumnjam da je netko samo na osnovi toga mogao dobiti cijelu mirovinu.

Od preživjelih sudionika i eventualnih korisnika povlastice - a prema službenim podacima ima ih 8995, u što su uključeni i članovi njihovih obitelji - većina je u dubokoj starosti i psihofizički nije za ozbiljan intervju. Dojam je da su se neki i sakrili, no ne i vitalni umirovljeni pravnik, Vladimir Fuček. Preksutra će, kaže, napuniti 87 godina i za rođendan će po običaju zapaliti svijeću na grobu svojoj majci na Mirogoju, iz zahvalnosti što ga nije rodila dan prije, “na jedan od rođendana onog diktatora Tita”.
* * * * *
Vladimir Fuček (87), umirovljeni pravnik, počasni je predsjednik Hrvatskog domobrana, jedne od dviju Udruga ratnih veterana ‘s one strane’ Drugog svjetskog rata, prozvanih da bivšim Ustašama izdaju potvrde za povlaštene vojne mirovine, zbog čega je početkom tjedna Vladi stiglo protestno pismo direktora Centra Simon Wiesenthal Efraima Zuroffa

http://www.jutarnji.hr/-ne-postoje-tzv--ustaske-povlastene-mirovine--inzistirao-sam-da-mi-se-uz-40-godina-pravnickog-radnog-staza-priznaju-i-dvije-godine-provedene-u-domobranima--ali-zato-sad-imam-manju-penziju--no--nije-mi-zao-jer-sam-vojni-dio-staza-posteno-odradio-kao-ponosan-hrvatski-vojnik-/1354301/ (http://www.jutarnji.hr/-ne-postoje-tzv--ustaske-povlastene-mirovine--inzistirao-sam-da-mi-se-uz-40-godina-pravnickog-radnog-staza-priznaju-i-dvije-godine-provedene-u-domobranima--ali-zato-sad-imam-manju-penziju--no--nije-mi-zao-jer-sam-vojni-dio-staza-posteno-odradio-kao-ponosan-hrvatski-vojnik-/1354301/)

Citat:
Titin tijelovski , tijelo-hraniteljski (z)drug Yusipović

(http://www.hazud.hr/portal/wp-content/uploads/2014/10/Josipović-titov-gardist.jpg)

BUJICA 13.05.2015. VLADIMIR FUČEK I TOMISLAV SUNIĆ O BLEIBURGU!, 54:57

BUJICA 13.05.2015. VLADIMIR FUČEK I TOMISLAV SUNIĆ O BLEIBURGU!
 (http://www.youtube.com/watch?v=2xqa2m-0-vQ#ws)
Naslov: Odg: Dan “AF“ borbe vs. Kmica(noč) jugokomunistička borBre /Dô jě vekši blâženik
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 25, 2015, 01:09:38 poslijepodne
Dan “antifašističke“ borbe vs. Kmica (noč) jugokomunistička borBre

Tzv. antifašisti bili su prvenstveno bolševiki i jugokomunisti, a tek kolateralno (i) antivustaši. Zvati jugo-partizane antifašističkem borcem ima smisla kuliko i vustaše zvati istem atributem.

Kukasto-petokraki križ
Nesu jugo-komunisti digali nikakov vustanek da su 1.9.1939. nemački nacisti (skup z sovjetskemi fašisti) napali (Turo)Polsku i napravili masovne zločine. Bili su kolaboracionisti z nacisti / sovjetskemi fašisti.
Pasivni su bili i travna 1941. da su nemački nacisti i taljanski fašisti napali kralevinu Jugoslaviju ili gda je vuspostavlena NDH (Stevan Mesič: „Mi smo dvaput pobedili: i travna 1941.  i svibna 1945.“).
Travna/svibna/lipna  1945. počijnu pripreme za formerajne samostalne KP Hrvatske (bez povezanosti z KPJ) po uzoru na KP Slovačke. Pregovarja se o formerajnu vustaško-komunističke vlade Hrvatske, de bi komunisti imali resor nutrašne poslov (zvir: Vesnik; domena vukinuta po (K)radimiru Čačiču). To je na linije pakta med Hitlerom i Stalinom o nenapadajnu z leta 1939.

Kljukasti križ
(Kljuka: partizanska četa prozvana po šume Kljuka pri Pokupskem)

Tek da su 22.06.1941. Nemci napali bolševički SSSR jugokomunisti su se setili digati vustanek protiv NDH.
Prvu proletersku breGadu formerali su na službeni Stalinov rođendan 21.12.1941. Tek posle raskida z Stalinom administrativno je (dekretom) osnivajne pomeknuto na 22.12.

Srbovajne 27.07.1941.
Srbočetniki (srbopartizani) ustaše dana 27.07.1941.

Pol stoletja jugokomunisti su nas uveravali kak je antifašistički ustanek „naroda i narodnosti Hrvatske“ dignut v Srbu 27.07.1941., da bi se posle pokazalo da je to bil srbočetnički zločin protiv Hrvatov i institucij NDH po matrice tera se ponovila leta 1991.
Citat:
Što se zaista dogodilo u Srbu 27.7.1941.
http://www.forumgorica.com/politika/sto-se-zaista-dogodilo-u-srbu-27-7-1941/msg19605/#msg19605 (http://www.forumgorica.com/politika/sto-se-zaista-dogodilo-u-srbu-27-7-1941/msg19605/#msg19605)


Jugokomunisti su (i) kralevinu Jugoslaviju (i v razdoblu postojajna Banovine Hrvatske vujne) smatrali fašističkum tvorevinum. Kak su se vustaši borili protiv takve kralevine spada da su (po komunističke nomen-klat-ure) vustaši bili antifašisti.

Citat:
Suradna partizanov i Nemcov (Wehrmacht-a)
http://www.forumgorica.com/povijest/suradna-partizanov-i-nemcov-(wehrmacht-a)/msg55942/#msg55942 (http://www.forumgorica.com/povijest/suradna-partizanov-i-nemcov-(wehrmacht-a)/msg55942/#msg55942)

Suradna komunistov i ustašov
http://www.forumgorica.com/povijest/suradna-komunistov-i-ustasov/msg43772/#msg43772 (http://www.forumgorica.com/povijest/suradna-komunistov-i-ustasov/msg43772/#msg43772)

KATYN - K(ro)atynska šuma i drugi (turo)polski križni puti
http://www.forumgorica.com/povijest/katyn-k(ro)atynska-suma-i-drugi-(turo)polski-krizni-puti/msg43767/#msg43767 (http://www.forumgorica.com/povijest/katyn-k(ro)atynska-suma-i-drugi-(turo)polski-krizni-puti/msg43767/#msg43767)

Nekomunisti v hrvatskomu pokretu otpora 1941.-1945.
http://www.forumgorica.com/povijest/nekomunisti-v-hrvatskomu-pokretu-otpora-1941-1945-(hss-)/msg51706/#msg51706 (http://www.forumgorica.com/povijest/nekomunisti-v-hrvatskomu-pokretu-otpora-1941-1945-(hss-)/msg51706/#msg51706)

Citat:
Premišlavanje Jožeka radnika
Jožek (Tituš) se je navek boril za Jugo, a ne za Lepo našo jerbo mo je Lepa naša bila premala, a isto tak znamo da je još 1972. leta rekel kak bode predi Sava tekla v rikverc neg bodo Hrvati meli svojo državo.
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg56016/#msg56016 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg56016/#msg56016)

Citat:
Felix Srečkec, 2015-06-21
POČETKI MONOPOLIZMA V ANTIFAŠIZMU
http://www.forumgorica.com/politika/felix-sreckec/msg56053/#msg56053 (http://www.forumgorica.com/politika/felix-sreckec/msg56053/#msg56053)
Naslov: Odg: Dan “AF“ borbe vs. Kmica(noč) jugokomunistička borBre /Dô jě vekši blâženik
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 26, 2015, 04:08:38 poslijepodne
Ispravek:
Dan “antifašističke“ borbe vs. Kmica (noč) jugokomunistička borBre

Travna/svibna/lipna  1945. 1941. počijnu pripreme za formerajne samostalne KP Hrvatske (bez povezanosti z KPJ) po uzoru na KP Slovačke. Pregovarja se o formerajnu vustaško-komunističke vlade Hrvatske, de bi komunisti imali resor nutrašne poslov (zvir: Vesnik; domena vukinuta po (K)radimiru Čačiču). To je na linije pakta med Hitlerom i Stalinom o nenapadajnu z leta 1939.