Autor Tema: Hrvatski Alamo  (Posjeta: 3111 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Bilaj

  • Gost
Hrvatski Alamo
« : Siječanj 15, 2010, 09:34:43 prijepodne »
Ovo je tekst koji sam naletio na foumu.hr. Pročitao sam detaljno tome davno prije ali stvarno i ja zaboravim na takve stvari. Da sam napisao Gvozdansko nitko ne bi znao ali ako je Alamo u pitanju svi bi znali.

U svjetskoj ratnoj povijesti poznata je tragedija židovske utvrde Massada. Tragedija teksaškog Alamoa istoznačnica je najveće vojničke hrabrosti, dragovoljnog žrtvovanja za domovinu i junačkog otpora do posljednjeg čovjeka. To je junaštvo najpoznatije zbog filmskih prikaza i dobro je poznato i među Hrvatima. Međutim, tragičan je paradoks da u hrvatskoj povijesti ostaje nepoznat još blistaviji primjer junaštva, obrane na život i smrt od žestokog neprijatelja, od gladi i hladnoće, kada je 13. siječnja 1578. do posljednjega čovjeka izginula obrana tvrđave Gvozdansko. Branitelji su imali ponudu za preživjeti, no nisu željeli predati grad, radije su izabrali časnu smrt! Na žalost i sramotu, junačka obrana utvrde Gvozdanskog urbzo se izgubila u prešućivanoj i zatajenoj hrvatskoj prošlosti. Danas o tragediji i junaštvu Gvozdanskog malo koji Hrvat išta znade.

Grad-utvrda Gvozdansko spominje se prvi puta 1488. godine, a izgradili su ga knezovi obitelji Zrinski za potrebe zaštite rudnika srebra i olova. Ti strateški metali iz gvozdanskih rudnika bili su na najbolji način korišteni za gospodarski uspon knezova Zrinskih, ali i za dugogodišnju uspješnu obranu njihovih posjeda u Pounju. Od srebra je Nikola III. Zrinski započeo, a njegov sin Nikola Šubić Zrinski nastavio, kovati srebrni novac. Kada je točno osnovana kovnica novca u Gvozdanskom nije poznato, no prvi pisani trag potječe iz 1525. godine. U Gvozdanskom je bila uređena kovnica s javnim kraljevskim nadzorom nad emisijom novca, osigurana je primjerena uprava i organizacija te potrebna stručnost i sigurnost. Iz te kovnice potječu izuzetni primjerci denara, groša, a posebno talira. Kako bi rudnici radili, kako bi se iz rude proizvodilo srebro i olovo, kako bi se zatim kovao novac, bila je potrebna snažna i stručna opremljenost. Pored srebra, posebno je vađenje olova imalo svoju stratešku i gospodarsku vrijednost. Rudarski su majstori bili posebno traženi, pa su stigli kao hrvatski rudari iz Bosne, iz Japraga, današnje Ljubije i okolice. U to vrijeme zbog logistike takve metalne proizvodnje sigurno se oko Gvozdanskog snažno razvijao i život hrvatskih seljaka i težaka.
Danas u Arheološkom muzeju u Zagrebu postoji samo nekoliko primjeraka zrinskog novca, dok se puno veće količine novaca iz kovnice Gvozdansko mogu naći u muzejima Budimpešte, Beča i drugdje po Europi. Kako to? To je objašnjivo time što su knezovi Zrinski svojim novcem branili svoje posjede, a time i Hrvatsko Kraljevstvo. Postoje razni pisani tragovi koji ukazuju da su Zrinski pisma zamolbe za pomoć slali na sve strane u tadašnjoj Europi, zbog traženja združene i snažnije obrane od Turaka. No potreba pomoći nije shvaćena, uostalom kao i stav te iste europe u nedavnoj prošlosti.. U toj situaciji logično je da su Zrinski sami koliko su god mogli financirali obranu. Očito su nabavljali oružje i vojnu opremu svojim novcem u Europi. Tako su iz gvozdanskih rudnika i kovnice uzdržavali opremu i vojsku Hrvatskog Kraljevstva.

Grad Gvozdansko najprije je pokušao osvojiti Malkoč-beg godine 1561. i to dva puta. Najveća opasnost prijetila je 1566. kada su Turci osvojili Novigrad Zrinski, današnji Dvor. Zatim na Gvozdansko dva puta navaljuje Ferhad-beg Sokolović i to godine 1574. i 1576. Junačka posada, uz pomoć hrvatske banske vojske, odbila je sve te napadaje. Ponovno Ferhad-beg, 3. listopada 1577. započinje treći napad na Gvozdansko. Pod gradom je ostavio manji dio snaga samo zbog pasivne opsade, zatim se povukao u Novigrad gdje je popravio most preko Une, kako bi preko njega dovukao teško topništvo za napade na utvrđene gradove Zrinskih. Potom je skrenuo do grada Zrina, te ga nakon kratke opsade i osvojio. Oko Božića 1577. Ferhad-beg se vratio pod Gvozdansko s velikom vojskom od 5.000 do 10.000 turskih napadača i vlaških martoloza te ga opkolio sa svih strana. U gradu se našlo tada tristotinjak branitelja, većinom rudara i nešto stalnih stražara. Obranom su zapovijedali četiri hrabra kapetana: Damjan Doktorović, Juraj Gvozdanović, Nikola Ožegović i Andrija Stipšić. U gradu je bilo premalo hrane i vode, a i baruta, jer je grad bio posljednji puta opskrbljen još u kolovozu, te se nije uspio dovoljno dobro pripremiti za zimu. Stoga je u gradu zavladala glad i žeđ, a ponestalo je i ogrijeva, a zima je bila vrlo hladna. Posada grada je unatoč svim teškoćama odbijala sve ponude za predaju.
Na Božić 25. prosinca 1577. Ferhad-beg ponovno je ponudio braniteljima Gvozdanskog predaju, koju su hrabri branitelji odbili. Posada grada je 9. siječnja 1578. ostala sasvim bez hrane, a Ferhad-beg je još jednom pozvao posadu na predaju, nudeći im nesmetani prolaz do slobodnog dijela Hrvatske. Očekujući dolazak u pomoć kraljevske vojske branitelji su zbog svoje časti ponosno odbili taj način izdaje. Tada je bijesni Ferhad-beg u sljedeća tri dana organizirao tri velika juriša kojima je pokušao zauzeti Gvozdansko, no bezuspješno. Sve juriše posada Gvozdanskog izmučena glađu i hladnoćom odbila je očajničkim i nadljudskim naporima. Nakon tri dana žestokih borbi na životu je ostalo još samo tridesetak branitelja, koji su bili praktički bez streljiva. Tijekom noći 12. na 13. siječnja 1578. ugasile su se sve vatre u gradu. Ujutro kad su Turci krenuli u napad nije se oglasila ni jedna puška, pa su bez ikakva otpora provalili vrata tvrđave, ušli u grad i ostali zatečeni strahovitim prizorom. Svi su branitelji bili na svojim položajima smrznuti i mrtvi, a u gradu nije bilo ni hrane, ni vode, ni streljiva, ni ogrjeva. Ovim prizorom bio je iznenađen i sam Ferhad-beg kojega je zadivila hrabrost branitelja grada. Oni su radije izginuli od gladi i hladnoće nego se predali. Poštujući njihovo junaštvo, zapovjedio je da se pronađe i dovede svećenik kako bi ih se pokopalo po kršćanskom obredu (Laszowski 1912.). Očito je to bila najveća počast koju je turski osvajač mogao i želio dati mrtvim braniteljima Gvozdanskog.

Školski obrazovni sustav oblikuje hrvatsku povijest, ne utvrđuje nacionalne prioritete te prešućuje i krivotvori čak i najnoviju povijest Domovinskog obrambenog rata. Nezainteresiranost medija, nesavjesnost ministarstava i političara, uzrok su da Gvozdansko ostaje sve do danas zatajeno hrvatskoj javnosti.

Više o ovome: vidi i vidi

Offline kuntakinte

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 7353
  • Karma: +0/-0
  • ...besposleni internetski masturbator...
Odg: Hrvatski Alamo
« Odgovori #1 : Siječanj 06, 2012, 11:56:41 prijepodne »
Predstavljanje knjige DAMIR BOROVČAK "GVOZDANSKO Hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora"

U povodu
 III. hodočasničkog spomen-pohoda u Gvozdansko

pozivamo na predstavljanje knjige
DAMIR BOROVČAK
GVOZDANSKO
Hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora

ZAGREB
četvrtak,
 12. siječnja 2012.  u 19.00 sati
dvorana Vijenac,
 Kaptol 29,  ( kraj Katedrale)

Pridružite se!  Posebno je dobrodošla hrvatska mladež!

III. hodočasnički spomen –
 pohod
u Gvozdansko
u nedjelju 15. siječnja 2012.
organizira se autobusni prijevoz iz Zagreba.
 
Sv. Misu će u crkvi Sv. Filipa i Jakova u 11.00 sati
predvoditi gospićko-senjski biskup
Mons. dr. sc. Mile Bogović
 
Informacije i rezervacije:
Tel. 01/4817-232;       ili e-pošta: damir.borovčak@zg.t-com.hr
http://www.braniteljski-portal.hr/sadrzaj/hrvatska/13731
wwwg tablice

Offline kuntakinte

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 7353
  • Karma: +0/-0
  • ...besposleni internetski masturbator...
Odg: Predstavljanje knjige o Gvozdanskom u sisačkoj knjižnici
« Odgovori #2 : Siječanj 12, 2012, 10:11:44 prijepodne »
Predstavljanje knjige o Gvozdanskom u sisačkoj knjižnici
Povodom III. hodočasničkog spomen-pohoda na Gvozdansko u sisačkoj Narodnoj knjižnici i čitaonici Vlado Gotovac biti će promovirana knjiga “Gvozdansko: Hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora” na čijem će predstavljanju sudjelovati mr. sc. Antun Abramović, povjesničar; prof. dr. Zvonimir Šeparović, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva; mons. dr. sc. Vlado Košić, biskup sisački te autor knjige Damir Borovčak.
 
Predstavljanje knjige Damira Borovčaka biti će u petak, 13. siječnja, u 13 sati u središnjem odjelu knjižnice.
 
Riječ je o utvrdi koja je danas posve u ruševinama, a nadomak je hrvatskom selu Gvozdansko, podno Zrinske gore, u blizini Zrina i pripada općiuni Dvor na Uni u sisačkom kotaru, nedaleko od granice s Bosnom kod Bosanskog Novog. U davnini u posjedu velikaša Babonića-Blagajskih, grad je kasnije prešao u ruke Zrinskih. U okolici se nalaze bogati rudnici željeza (kao rudarsko mjesto Gvozdansko se spominje već 1488. godine), iz kojih su Zrinski dobivali velike prihode. U njemu su Zrinski držali kovnicu u kojoj su kovali „ugarske pfenige“.
 Utvrdu Gvozdansko pokušao je Ferhat-paša osvojiti nekoliko puta, ali uvijek bezuspješno. Zadnja je opsada bila 3. listopada 1577. godine, a Turci su ušli u grad 13. siječnja 1578. godine te su u gradu zatekli sve branitelje mrtve, što od rana, što od gladi, što od zime. Ganut tim prizorom Ferhat-paša pozvao je iz okolice svećenika da po katoličkom obredu pokopa sve hrabre vojnike.
http://www.sisak.info/?p=10052159
wwwg tablice

Offline kuntakinte

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 7353
  • Karma: +0/-0
  • ...besposleni internetski masturbator...
Odg: Hrvatski Alamo
« Odgovori #3 : Siječanj 14, 2012, 10:07:41 poslijepodne »
Bitka za Gvozdansko
http://www.youtube.com/watch?v=SejD5X2zewI

Gvozdansko - junačka priča stoljeća
http://www.youtube.com/watch?v=t8w1bFm1N1o

Gvozdansko
U krvavom 16. stoljeću i gotovo neprekidnim ratovima s Turcima Hrvatska se borila za goli opstanak. Brojnim poznatim i nepoznatim junaštvima i herojskim djelima "ostaci ostataka nekad slavnog Hrvatskoga kraljevstva" ipak su spašeni od silovitih naleta Osmanlija

Iz tih vremena u hrvatskome je narodu ostala u povijesnom pamćenju turska opsada Sigeta 1566. i herojska smrt posljednjih preostalih branitelja na čelu s Nikolom Šubićem Zrinskim. No, manje je poznato da je još jedna utvrda u Hrvatskoj doživjela sličnu sudbinu, ali nažalost nije dobila zasluženo mjesto u hrvatskoj vojnoj i ratnoj prošlosti. U svjetskoj ratnoj povijesti imena židovske utvrde Masade, portugalskog Alkazara ili pak teksaškog Alamoa široko su poznati sinonim najveće vojničke hrabrosti, svjesnog žrtvovanja za domovinu i junačkog otpora do posljednjeg čovjeka. Njihovo junaštvo mnogo je puta opisano i isticano pa je tako poznato i kod nas. Ipak, tragičan je paradoks da je u našoj povijesti ostao nepoznat isti takav primjer hrvatskog junaštva, kada je 13. siječnja 1578. do posljednjega čovjeka izginula posada tvrđave Gvozdansko koju su opsjeli znatno brojniji turski napadači bosanskog sandžaka Ferhad-bega.

Današnje selo Gvozdansko nalazi se u dolini potoka Žirovca, na cesti koja vodi od Gline do Bosnaskog Novog, dvadesetak kilomatara od Dvora na Uni. Poviše sela na strmom brijegu još i danas strše ruševine gradine Gvozdansko, koja je prema jednom spisu iz 1488. pripadala plemićkoj obitelji Zrinski. Tu su se nalazili bogati rudnici željeza, a Zrinski su ovdje imali i vlastitu kovnicu novca. Poznati su novci Nikole Šubića Zrinskog, koji su kovani u Gvozdanskom. U tvrđavi je uvijek bila jaka vojnička posada jer je u to doba Gvozdansko bila jedna od važnih utvrda kao dio hrvatskog obrambenog sustava kojemu je i sam papa podario naslov predziđe kršćanstva - Antemurale Christianitatis.

Turci su u nekoliko navrata pokušali osvojiti utvrdu Gvozdansko, ali se svaki put njezina posada hrabro branila dok joj u pomoć ne bi pritekla banska vojska. Gvozdansko je postalo ugroženo kada je godine 1556. pala utvrda Novigrad (današnji Dvor na Uni) na utoku potoka Žirovca u rijeku Unu. Naime, dolinom Žirovnice je vodio stari vojni put na zapad koji je sada bio nebranjen i otvoren za turske provalne vojske. Ubrzo se i samo Gvozdansko našlo na udaru. Već 1561. godine zloglasni poturica Malkoč-beg u dva je navrata opsjeo utvrdu, no oba je puta napadač odbijen. Malkočeve pokušaje nastavio je Ferhad-beg Sokolović također u dva navrata 1574. i 1576. godine. Svaki put posada Gvozdanskog u dramatičnim je okolnostima odbijala napade i uspjela zadržati utvrdu. Ferhad-paša Sokolović bio je rodom iz Bosne i često je pustošio po Dalmaciji. Godine 1577. postao je bosanski sandžakbeg pa je sve više napadao i druge dijelove Hrvatske, a iste godine krenuo je na veliki vojni pohod koji je za cilj imao zauzimanje Gvozdanskog i okolnih utvrda.

Opsada Gvozdanskog od 3. listopada 1577. do 13. siječnja 1578.
Opsada koja je počela u jesen 1577. protegla se u zimu 1578. bila je mnogo bolje i temeljitije pripremljena. Već tijekom ljeta turska je vojska sagradila most preko rijeke Une kod Novigrada preko kojega je prešla velika komora i sedam velikih topova za rušenje tvrđavskih bedema. Ferhad-beg je na ovaj vojni pohod poveo vojsku od oko 10 000 vojnika. Sama opsada Gvozdanskog počela je 3. listopada 1577., a zapovijedao joj je Ferhad-begov kapidžibaša. Nakon što je blokirao sve smjerove kojima je mogla stići pomoć opkoljenom Gvozdanskom Ferhad-beg je krenuo postupno osvajati okolna uporišta. Prvi je pao Zrin 20. listopada iste godine, a zahvaljujući topništvu potom je osvojio i ostale još neosvojene hrvatske utvrde: Kladušu, Pećigrad, Podzvizd, Ostrožac i Drežnik. Tek tada se okrenuo i vratio prema Gvozdanskom kojeg je branila posada od oko tri stotine branitelja, najvećim dijelom rudara iz podgrađa Jame, te nešto haramija, stalnih tvrđavskih stražara i kranjskih puškara. Obranom su zapovijedala čak četiri hrabra kapetana: Damjan Doktorović, Juraj Gvozdanović, Nikola Ožegović i Andrija Stipšić.

Nakon gotovo tri mjeseca blokade, potkraj prosinca Ferhad-beg je sa svojom vojskom došao pod Gvozdansko u kojem je posada ostala bez hrane i ogrjeva. Naime, sezona ratovanja u to vrijeme obično je počinjala u proljeće kada je narasla trava za konje i vučnu stoku, a završavala bi s dolaskom zime kada više nije bilo hrane za životinje i tada bi se vojske povlačile u zimovnike do sljedećega proljeća. Ferhad-beg je neuobičajeno, u želji da konačno osvoji hrvatske utvrde koje su mu sprečavale dublje prodore, produžio sezonu ratovanja, pa se blokirani branitelji nisu uspjeli pripremiti za nadolazeću zimu.
Već do tada posada je unatoč svim teškoćama odbijala sve ponude da se preda, a jednako tako otklonila je i ponudu samog Ferhad-bega koju im je uputio na Božić 25. prosinca 1577. kada se oko grada utaborio najveći dio, netom pristigle, turske vojske. Tada su Turci topovima počeli tući tvrđavu. Topničkom vatrom znatno prorijeđena posada, već potpuno izgladnjela i dalje je odbijala turske ultimatume, a postupno je jednog po jednog pojela i pse-čuvare. Kada je 9. siječnja 1578. posada ostala sasvim bez hrane, jer su Turci strijelama ubacili otrovano meso i njime otrovali posljednja dva psa Ferhad-beg je posljednji put pozvao posadu na predaju. Kao i ranije i ova je ponuda odbijena. Tada je bijesni Ferhad-beg s 10 000 Turaka u sljedeća tri dana organizirao tri velika juriša kojima je pokušao zauzeti Gvozdansko, no neuspješno. Sve juriše posada Gvozdanskog izmučena glađu i hladnoćom odbila je očajničkim i nadljudskim naporima. Nakon tri dana žestokih borbi na životu je ostalo još samo tridesetak branitelja, koji su bili praktički bez streljiva.

Kada su Turci četvrtoga dana 13. siječnja 1578. ujutro, nakon topničke pripreme, krenuli u juriš sa zidina se nije oglasila ni jedna puška, a već ranije tijekom noći ugasile su se sve vatre u gradu. Sumnjičavi Turci lagano su se približavali zidinama iščekujući svaki čas neki pucanj. Kada su pak bez ikakva otpora provalili vrata tvrđave bili su zatečeni strašnim prizorom. U gradu punom ruševina našli su samo mrtva tijela. Svi branitelji ležali su na svojim položajima smrznuti i mrtvi, a u gradu nije bilo ni hrane, ni vode, ni streljiva, ni ogrjeva. Ovim prizorom bio je potresen i sam Ferhad-beg kojega je zadivila hrabrost posade koja je radije izginula, nego se predala. Poštujući njihovo junaštvo zapovjedio je da se dovede katolički svećenik kako bi ih se pokopalo po kršćanskom obredu.
Još iste godine kršćanska vojska je oslobodila Gvozdansko, Zrin, Novigrad i ostale utvrde zapadno od rijeke Une, a Ferhad-bega i njegovu razbijenu vojsku protjerala preko Une. No, na nesreću te uspjehe je ubrzo obezvrijedila epidemija kolere zbog čega je došlo do rasula u kršćanskim redovima i novog upada Ferhad-bega i njegove vojske u Pounje.

Daljnja sudbina Ferhad-bega
Zbog postignutih uspjeha Ferhad-beg je 1583. imenovan prvim bosanskim pašom sa sjedištem u Banjoj Luci. Ondje je dao izgraditi poznatu džamiju, koja je uništena tijekom rata u Bosni i Hercegovini. U svemu mu je pomagao i brat Ali-bego. Njegovu je vojsku kod Ivanić Grada potpuno razbio ban Toma Erdödy, a sam je Ali-beg poginuo. Ferhad-beg je pak doživio poraz od kršćanske vojske 1584. godine kod Slunja. No, unatoč tome uskoro je imenovan beglerbegom u Budimu, ali su ga ondje 1589. ubili vlastiti vojnici. Njegovo tijelo je preneseno i pokopano u Banjoj Luci.

Odjeci opsade Gvozdanskog
Herojska obrana utvrde Gvozdanskog urbzo se izgubila u burnoj hrvatskoj prošlosti, ali je ipak ostavila svoj odjek u književnosti. Hrvatski političar i književnik Ante Tresić Pavičić, nadahnut djelima fra Andrije Kačića Miošića napisao je ep o "najviteškijem i najnevjerojatnijem djelu u povijesti čovječanstva". Nakon tri godine rada, od 1937. do 1940. napisao je najveći hrvatski ep "Gvozdansko" sastavljen od 21 406 rimovanih deseteraca u 24 pjevanja kako bi budio hrvatski narodni ponos. Ipak, ep je objavljen tek šest desetljeća kasnije, 2000. godine. U epu se opširno govori o tragediji branitelja Gvozdanskog, a kroz usta glavnog zapovjednika Damjana Doktorovića ispripovijedana je hrvatska povijest. Vladimir BRNARDIĆ
http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/0682006/gvozdansko.asp

-

http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=3370&Itemid=59
wwwg tablice