Autor Tema: Suradna komunistov i ustašov  (Posjeta: 3609 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Suradna komunistov i ustašov
« : Svibanj 12, 2012, 11:41:38 poslijepodne »
Suradna komunistov i ustašov

(Ne samo) v razdoblu važejna pakta Hitler- Stalin, komunisti (i) v Hrvatske su surađivali z ustaši.

Suradna datera još od zajedničkoga lepoglavarejna, mitrovčarejna i ine hapsodiji v Kralevine Jugoslavije.

Nakon ke su sile osovine v travenskomu ratu 1941. porazile i podelile kralevinu Jugoslaviju, mam se dela na legalizacije KP Hrvatske v NDH (po slične mustre kak je rajneše v (1939. vuspostavlene) Slovačke legalizerana KP Slovačke.

"Anitifašist" Stalin je leta 1940., kad je Hitlerova Nemačka porazila Francusku, poslal Hitleru čestitku na vrsne pobede.

Slično su, (je)benevolentno reagerali komunisti v bivše Juge posle kapitulacije kralevine Jugoslavije.
 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Travanj i svibanj 1941. godine su mutni mjeseci u povijesti KPJ i KPH. Kako je od 1939. vladala službena ljubav između SSSR i Reicha, primjerice podjela Poljske, sasvim je moguće da je ljubav bila demonstrirana i na području NDH. Legenda kaže ovako (a legendu sam čitao i u hrvatskim emigrantskim izvorima, što ustaškim, što HSS-ovskim, što pak u izvorima srpske emigracije): je Staljin je imao najbolju namjeru priznati NDH. Pregovore po direktivi su vodili Andrija Hebrang i Vladimir Bakarić za KPH, Mladen Lorković i Mile Budak u ime NDH. Tito je bio sa strane. Pregovaralo se o puštanju komunističkih zatvorenika iz banovinskih zatvora i logora, legaliziranju KPH u svojstvu legalne opozicije. Da budem iskren, nigdje ne piše kako je to završilo, ali zanimljiva je jedna stvar, Hebranga je ubio Tito, a Lorkovića Pavelić.


Zvir:
Komunisti i partizani u Hrvatskoj 1937.-1941.
http://www.lupiga.com/enciklopedija/enciklopedija.php?id=2876

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Novi podsticaj za saradnju ustaša i komunista došao je sa potpisivanjem sporazuma Ribentrop-Molotov 1939. godine. Posle okupacije i rasparčavanja Kraljevine Jugoslavije aprila 1941. godine, Komunistička partija Hrvatske vodila je pregovore sa Pavelićevim režimom o svom legalizovanju u okviru "Nezavisne Države Hrvatske". Kako je Kominterna već legalizovala Komunističku partiju Slovačke u okviru Hitlerovog "Novog poretka", očekivala se dozvola i za legalizaciju Komunističke partije Hrvatske, ali situacija se menja 22. juna 1941, sa nemačkim napadom na Sovjetski Savez. (7)

Ipak, komunisti i ustaše u međuvremenu potpisuju još jedan sporazum o saradnji. To vidimo na osnovu dnevnika Slavka Kvaternika, zamenika hrvatskog poglavnika Ante Pavelića, koji se čuva u Istorijskom arhivu grada Beograda, u Legatu Vicka Krstulovića, jednog od partizanskih komandanata. Kvaternik je 22. aprila 1941. zapisao:
Mile (Budak - prim. aut) bio ponovo kod mene. Tražio da se ubrza dogovor o suradnji sa komunistima. Poglavnik potpisao dogovor. O tome odmah javljeno Lorkoviću. On je dobio zadatak za suradnju. (8 )
Sa početkom rata između Sovjetskog Saveza i Nemačke, dugogodišnje prijateljstvo komunista i ustaša našlo se pred novim iskušenjima. Ono je moralo biti skrivano od Nemaca i Italijana (ustaških saveznika koji su ratovali protiv komunizma), zatim od Zapadnih saveznika (jer su komunisti računali na njihovu podršku) i na kraju od srpskih masa (koje je Komunistička partija pokušavala da pridobije).
Međutim, komunisti i ustaše nisu uspeli da sakriju svoju saradnju ni prema kome: o njoj je ostalo dovoljno dokaza praktično iz svih izvora.


Zvir:
2. TAJNI SASTANCI J. B. TITA SA USTAŠKIM MINISTROM I RIMSKIM PAPOM
http://forum.krstarica.com/showthread.php/292173-Saradnja-komunista-sa-ustašama?p=10130098&viewfull=1#post10130098

Citat:
PRONAĐEN TRANSKRIPT KOJI OTKRIVA KAKO SU NASTALI “ANTIFAŠISTI“

IZ TAJNE BILJEŽNICE U(L.JU)DBAŠA POKAJNIKA

Došli smo u posjed kopije transkripta spontanog dogovora koji se dogodio u Moskvi, 22.lipnja 1941. godine, u samom Kremlju....... koji pokazuje da su "antifašizam" kreirali Staljin, Tito i Molotov nakon što je Hitler napao Sovjetski savez.
http://www.forumgorica.com/povijest/do-je-veksi-blazenik-broz-ili-pavelic/msg27069/#msg27069
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Suradna komunistov i ustašov
« Odgovori #1 : Svibanj 24, 2012, 12:03:55 prijepodne »
TuropoLepoglava 1934.

Zajednica političkih osuđenika: hrvatskih nacionalnih revolucionara, makedonskih nacionalnih revolucionara i komunista
 
Zajednica je tada prihvatila Rezoluciju, u kojoj se osuđuje »zločinački režim vojno-fašističke diktature (…) tako zvane Jugoslavije«, koji ugnjetava seljake, radnike i potlačene nacije. Ističe se zajednička borba: »Zahvaljujući pojačanoj borbi revolucionarnih masa ugnjetenih naroda, osobito hrvatskog, i borbi revolucionarnog radništva i seljaštva u svim zemljama versajske Jugoslavije, borbe za konačno obaranje šestojanuarskog fašističkog režima i zahvaljujući jedinstvenom i zajedničkom istupu svih političkih osuđenika u Lepoglavi, oni su uspjeli da slome taj ubilački režim u lepoglavskoj kaznioni koji je zavela nad njima i da prisile Upravu da im da čovječan režim.« (citirano u: Balen, str. 210)



Zajednica političkih osuđenika: hrvatskih nacionalnih revolucionara, makedonskih nacionalnih revolucionara i komunista osnovana je u robijašnici u Lepoglavi 1934. godine. Brutalnim postupcima zatvorske uprave nakon marsejskog atentata djelovanje zajednice bilo je onemogućeno, ali je nakon svibnja 1935, kada je režim popusto, bilo obnovljeno.

Šime Balen piše o tome: »U staroj je Jugoslaviji - posebno za kraljeve diktature, koju smo mi nazivali vojnofašističkom, monarhofašističkom i tome slično, ali uvijek fašističkom ditkaturom - prošlo kroz zatvore i robije na tisuće ljudi, opozicionara, protivnika tadašnejg vladajuće režima. Bilo je tu komunista, socijalista, kršćanskih socijalisti,a hrvatskih nacionalnih revolucionara, od radićevaca do frankovaca, pa makedonskih nacionalnih revolucionara, crnogorskih "odmetnika", mađarskih "terorista" itd. Sve su njih bile iste nevolje, bila ista zla: naporan rad u nehigijenskim prostorijama, surova disciplina, oštre kazne za najsitniji, čestoput izmišljeni prijestup, bacanje u okove, u samice, divljačko batinanjenje, mračni podrumi, tvrdolež, post i glad. Naravno da se u takvim okolnositma često javljala misao za zajedničkim istupom prema upravi i njezinim pandurima, za zajedničkim protestima, demonstracijama, pa i - štrajkovima glađu.« (Balen, str. 210)

Tako su se politički zatvorenici, približili i pružali jedni drugima podršku. Godine 1934. formirali su Zajednicu radi zajedničkog nastupa prema upravi kaznionice, da bi se ishodile neke olakšice. Međusobna solidarnost komunista i nacionalista stavljena je na kušnju poslije marsejskog atentata, u kojem su makedonski i hrvatski nacionalisti (VMRO-ovci i ustaše) 9. listopada 1934. ubili kralja Aleksandra. Uprava kaznionice je poduzela žestoke mjere protiv nacionalista. Sve su ih strpali u jednu malu ćeliju, za najmanju grešku bacali u samice, oduzeli im pravo na pakete i posjete.

Komunisti-robijaši pružili su im potporu, dostavljajući im tajno hranu, te otvoreno prosvjedujući protiv postupka prema svojim drugovima robijašima. Upravnik tamnice Spasojević napao je komunističku delegaciju riječima: "Što se brinete za njih. vi ste politički osuđenici, a oni su obični plaćeni razbojnici. Vi ste došli na robiju za ideale, a oni za novac." (Imao je u vidu potporu koju je ustašama davao talijanski fašistički režim.) Na to je Moša Pijade odgovorio: "Braća hrvatski narodni borci su politički osuđenici, kao i mi; došli su na robiju u borbi za svoje ideale kao i mi, prema tome imaju pravo na isti položaj kao i mi." (citirano u: Ivanković, str. 117)

Iskazana solidarnost polučila je konačno uspjeh, zahvaljujući političkoj krizi vladajućeg režima nakon poraza režimske liste na izborima 5. svibnja 1935. Istoga dana svi politički robijaši u Lepoglavi, bez ikakve međusobne veze ili dogovora, stupaju u štrajk glađu, tražeći koncentarciju svih političkih osuđenika, ukidanje batina, poboljšanje hrane isl. Kaznionička je uprava bila prisiljena popustiti, te se svi politički osuđenici ponovno sastaju i obnavljaju Zajednicu. U izabranom rukovodstvu bili su Juco Rukavina (vođa tzv. Ličkog ustanka, Moša Pijade i jedan predstavnik makedonskih nacionalnih revolucionara. Među istaknutim komunistima, članovima Zajednice, bili su i Milovan Đilas, Andrija Hebrang, Petko Miletić i drugi.

Zajednica je tada prihvatila Rezoluciju, u kojoj se osuđuje »zločinački režim vojno-fašističke diktature (…) tako zvane Jugoslavije«, koji ugnjetava seljake, radnike i potlačene nacije. Ističe se zajednička borba: »Zahvaljujući pojačanoj borbi revolucionarnih masa ugnjetenih naroda, osobito hrvatskog, i borbi revolucionarnog radništva i seljaštva u svim zemljama versajske Jugoslavije, borbe za konačno obaranje šestojanuarskog fašističkog režima i zahvaljujući jedinstvenom i zajedničkom istupu svih političkih osuđenika u Lepoglavi, oni su uspjeli da slome taj ubilački režim u lepoglavskoj kaznioni koji je zavela nad njima i da prisile Upravu da im da čovječan režim.« (citirano u: Balen, str. 210)

Bilo je i pojedinačnih "mjenjanja tabora", pa je tako Šime Balen na robiju dospio kao hrvatski nacionalist, da bi zatim prihvatio komunističku ideologiju i 1935. postao član KPJ. O suradnji svjedoči i publikacija Robija - zapisci hrvatskih narodnih boraca, izdana u Zagrebu 1936. Urednik i izdavač bio je Nikola Rubčić. Šime Balen bio je jedan od urednika i autor najvećeg dijela teksta. Novac za brošuru dali su KPJ i Gospodarska sloga (organizacija HSS-a) iz Zagreba.

Djelovanje Zajednice zamrlo je izlaskom jednog djela osuđenih sa robije ili premještanjem u druge kaznionice (Srijemska Mitrovica). U kasnijim godinama, KPJ se odrekla parole o razbijanju Jugoslavije i prihvatila plan njenog preuređenja u federaciju, te prihvatila novi kurs Kominterne da je fašizam najveći neprijatelj, a ustaše, pod utjecajem fašističke Italije i nacističke Njemačke, razvijaju snažno antikomunističku ideologiju. Do 1937. svi su odnosi između ustaša i komunista bili prekinuti.


Literatura:

    Balen, Šime: Prisjećanje na robijašku epozodu Antifašističke fronte, u: "Antisemitizam, holokaust, antifašizam" (zbornik), Zagreb: Židovska općina Zagreb, 1996, str. 210-213.
    Cohen, Philip J.: Tajni rat Srbije. Propaganda i manipuliranje poviješću, Zagreb: Ceres, 1997. (str. 136-137)
    Ivanković-Vonta, Zvonko: Hebrang, Zagreb: Asocijacija naučnih unija Jugoslavije, 1988.


Zvir:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Zajednica_politi%C4%8Dkih_osu%C4%91enika:_hrvatskih_nacionalnih_revolucionara,_makedonskih_nacionalnih_revolucionara_i_komunista


Lepoglava, 2009.
GODIŠNJI KONCERT LIMENE GLAZBE, 05:49

GODIŠNJI KONCERT LIMENE GLAZBE
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Suradna komunistov i ustašov
« Odgovori #2 : Svibanj 24, 2012, 12:15:56 prijepodne »
Medforumska razmena


Cromanst, 31.01.2012.

Odnos ustaša i komunista u periodu prije 2.svjetskog rata

''Tijekom prve polovice 30-ih godina postojala je određena međusobna simpatija, pa čak i suradnja na robiji, između dvije grupe radikalnih neprijatelja tadašnjeg režima, ustaša i komunista, o čemu svjedoči Zajednica političkih osuđenika: hrvatskih nacionalnih revolucionara, makedonskih nacionalnih revolucionara i komunista, osnovana na robiji u Lepoglavi. Tijekom druge polovice 1930-ih godina KPJ napušta orijentaciju ka razbijanju Kraljevine Jugoslavije (zalažu se za federaciju, kao i tadašnji HSS) te se zalaže za pučki front protiv fašizma, a ustaški pokret posve se veže uz fašističke sile i usvaja rigidno antikomunističko usmjerenje.''

Kao što možete vidjeti na wikipediji je prijeratni odnos ustaša i komunista opisan jako šturo tako da za bolji uvid o toj temi svakako može dobro poslužiti rasprava Brune Bušića koja je objavljena u obliku brošure „Ustaše i komunisti“:
 http://pollitika.com/bruno-busic-ustase-komunisti

Posebno je zanimljiva tvrdnja:''Istinski hrvatski komunisti i ustaše podjednako su duboko u sebi nosili ideju slobodne i nezavisne Hrvatske i njenog punog suvereniteta unutar hrvatskih povijesnih i etničkih granica.''

Ako je ta tvrdnja točna nameće se pitanje zašto su se ideološke razlike na kraju pokazale jačima od tog nadasve plemenitog zajedničkog cilja?

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Wattie86, 31.01.2012., 14:37

Zašto su se ideološke razlike na kraju pokazale jačima od tog nadasve plemenitog zajedničkog cilja??
U povijesti, plemeneti ciljevi ne postoje.
Postoji samo gledanje interesa, KP i HSP u tridesetim godinama su surađivali, jer im je tako pasalo.
Da se vremena nisu promijenila, recimo do dan danas, ostaje nam primjer F. Tuđmana, koji je od tvrdokornijeg političkog komesara, postao veliki domoljub, pa nakon toga, izveo pljačku svoje svetinje.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

žalac_1, 31.01.2012., 15:06

Zašto su se ideološke razlike pokazale jačima? Pa komuniste je u političkom djelovanju prije rata jedino i pokretala ideologija, ništa drugo. Gledalo se što kaže Marx, Lenjin i ekipa i tako se radilo, svako "skretanje" moglo je biti jako opasno jer je moglo biti lako iskorišteno protiv onoga tko je pokušavao naći neki drugi put ili drugačije tumačenje. Tada Staljin kreće u svoj killing spree i čisti sovjetsku KP upravo od tih i takvih "skretničara", pa nitko pametan nije htio na sebe privlačiti pažnju Kominterne i cinkera iz frakcijski suprostavljenog tabora.
Nije tu bilo puno improviziranja, komunist je morao pratiti liniju KP i činiti što mu se kaže, a i samo članstvo je bilo dosta indoktrinirano i promatralo je svijet onako kako ga je KP prezentirala. U neku ruku to su bili fanatici.
Prilagođavanje politike i popuštanje dogmatizma je došlo tek kasnije, za vrijeme WW2, kada se KP morala u nacionalno oslobodilački/seljački pokret.
Ista stvar je i sa pristupom prema ustašama, dok je vrh KP tolerirao petljanja s ustaškim pokretom u vrijeme velebitske akcije i u tom vidio koristi iz destabiliziranja vlasti, nekako se toleriralo i članovima kontakte s ustašama, kad je partija zauzela stvar protiv ustaša kao fašističkog pokreta, i zadnji član KP je morao jasno stati protiv ustaške politike.

to "zajedništvo" dok je trajalo se vrtilo oko jedine jedne poveznice koja je u tom trenutku mogla spajati te dvije ideološki suprostavljene grupe- činjenice da su u tom trenutku imali zajedničkog neprijatelja - velikosrpski monarhistički režim. I ništa više od toga, potukli bi se istog trena čim bi nestao taj faktor koji ih je povezivao.
Slično neprirodno savezništvo imali su ustaše kasnije s hrvatskim četnicima. Isto tako uvjetovano okolnostima na koje se nije moglo utjecati.

Mislim da su događanja oko i u vezi Španjolskog rata dokinula te kontakte i #simpatije".
- hrv. komunisti su se sve više orijentirali na jugoslavenstvo, drift prema hrvatskom separatizmu bio je taktičke privremene prirode
- ustaše se ve više ideološki oblikovali prema talijanskom obliku fašizma (ideološka "nedovršenost" ustaškog pokreta prije tih godina je još jedan faktor koji je omogućavao lutanje pojedinih članova pokreta i dodire s socijalističkom ljevicom)
- taj globalni sraz ljevice i fašizma na europskom planu se tako odrazio i na malu hrvatsku scenu, na hrvatske nacionaliste (u prvom redu ustaše) i komuniste - ustaše se sve više uzdaju u pomoć fašističkih režima, a komunisti prema organiziranju narodnog fronta

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

kiseli1, 31.01.2012., 18:36


Citat:
Posebno je zanimljiva tvrdnja:''Istinski hrvatski komunisti i ustaše podjednako su duboko u sebi nosili ideju slobodne i nezavisne Hrvatske i njenog punog suvereniteta unutar hrvatskih povijesnih i etničkih granica.''

Ta tvrdnja ne stoji.Busiceva knjizica je politicki pamflet, napisan u odredjeno vrijeme

U poznatom članku Hrvatski ustaše i komunisti (1978.) Bruno Bušić se trsio, navođenjem fragmenata članaka iz Proletera,
glasila CK KPJ, dokazati kako su komunisti iz Hrvatske bili u cijelosti solidarni s pokušajem hrvatskih nacionalista da oružanom borbom dokrajče velikosrpsku okupaciju, razbiju Jugoslavijui stvore neovisnu Hrvatsku.Iz konteksta izvučeni vatreni poklici protiv diktature "krvavog kralja Aleksandra poslednjeg", a pogotovo poziv partijskoga
glasila iz prosinca 1932., u kojem se kaže: "Komunistička partija pozdravlja ustaški pokret ličkih i dalmatinskih seljaka
i stavlja se potpuno na njihovu stranu.Dužnost je svih komunističkih organizacija i svakog komuniste da taj pokret potpomognu,organiziraju i predvode",zgodni su za ostavljanje takvog dojma.
Bušić se nije zadržao samo na tome, nego se potrudio uvjeriti čitatelja u dosljednu hrvatsku orijentaciju komunista iz Hrvatske,
ponudivši čak "dokaze" da je Kominterna na prvome svom kongresu bila protivna jugoslavenskoj državi, a da su prvaci
kasnijega partizanskog pokreta u Hrvatskoj (Hebrang, Nazor) također bili borci za hrvatsku državnost. Stoga se žestoko
okomio na Bakarićevu izjavu iz 1971., da su samo "frankovci bili tvrdi na pitanju hrvatske države".
Iako iz perspektive prognaničkog beznađa shvatljiva, politička tendencija, kojoj je žrtvovana znanstvena ozbiljnost i sustavno promišljanje, u ovom je tekstu više nego bjelodana. Bušić je nesumnjivo bio previše inteligentan, da ne bi bio svjestan
kako je njegov članak zapravo simpatična pripovijest za neupućene, ali je njime htio polučiti drugi cilj: pokazati i dokazati hrvatskim nacionalistima odnosno Hrvatima uopće, da komunisti nisu posve neupotrebljivi u borbi za nacionalno oslobođenje i državno osamostaljenje.Također je komuniste htio poučiti, da pripadnost komunističkoj ideologiji ne mora nuždno značiti nacionalni mazohizam odnosno odricanje od nacionalnog identiteta.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

divizija, 31.01.2012., 20:18

komunisti su naprosto sljedili liniju partije, koju je za njih diktirala kominterna, tj. moskva. nacionalno pitanje za njih je bilo sekundarno i gledali su ga čisto pragmatično.
KPJ je nakon fomiranja prvo prihvatila tezu o "narodnom jedinstvu"- dakle jedinstven jugoslavenski narod i nastojala pod tom parolom voditi revoluciju.

nakon zabrane, kominterna se nadala pridobiti nesrpske narode zagovarnjem razbijanja jugoslavije. tu je liniju državala 1924.-1937., i u tom periodu su imali suradnju ili simpatije s ustašama.

kako im ista linija nije donjela mnogo potpore, 1937. je moskva odlučila za nacionalni koncept koji je trebao biti prihvatljiv i srbima i ostalima u jugoslaviji- koncept jugo-federalizma. od tada se s ustašama razilaze. pod tim konceptom su poveli borbu 41.
taj se koncept pokazao najpraktičniji za njih.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

žalac_1, 02.02.2012., 01:15


literatura za ovu temu:

nikola rubčić. robija: zapisi hrvatskih narodnih boraca iz 1936
Robija

preporučio Dilecto Filio

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kyle Reese, 02.02.2012., 15:48

Zanimljivo mi je to razdoblje ideje razbijanja Jugoslavije (1924.-1937.), kako su mislili granice raditi?

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

divizija, 02.02.2012., 22:30

vjerojatno vrlo slično onima koje su 1946. i odredili.
od razbijanja jugoslavije i prelaska na federalistički koncept prešlo se jer se očekivalo da se tako može pridobiti sve narode, dok bi razbijanje jugoslavije potpuno anuliralo potporu kod srba.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

zelj, 02.03.2012., 15:14

notorna je istina da su komunisti i ustaše zaratile onda kad je i Hitler i Staljin...a Partizani kao veliki dobročinitelji koji su šutili kad je njihov mecena Staljin djelio Poljsku sa Hitlerom

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

demon, 02.03.2012., 17:01

Notorna je istina da su ustaše počele "prikupljati" komuniste prije napada Njemačke na SSSR, kao i to da su "preuzete" komuniste koje su pohapsili organi Banovine Hrvatske i Kraljevine Jugoslavije prigodno "prikupili i grupirali". .

Partizani su šutili kad su Hićo i Staljin komadali Poljsku 1939. čisto jer nisu postojali do 1941..

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

žalac_1, 02.03.2012., 17:21
   
Zar nije većina onih za koje se znalo bila "prikupljena" za Banovine. Ustaše su od Mačeka dobili gotov proizvod, zatvorene i identificirane potencijalne neprijatelje. Naravno, one koji su uspjevali opstati u ilegali nitko nije ni dirao, jer za njih se nije ni znalo, što je logično.
Puno gore su prolazili npr. članovi SDS-a, obnašatelji raznih dužnosti do travnja 1941., no o tom se rijetko čuje. A i nije tema.

Po novijim interpretacijama, komunisti dolaze na jači udar režima NDH sredinom lipnja 1941., u vrijeme kad je Hitler spremao napad na Sovjete.

Navodno je dotada jedna veća skupina od 30 komunista čak i puštena kućama, pod opravdanjem da su sveučilištarci, potreban kadar, te da su obećali da neće rušiti državu.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

demon, 02.03.2012.

Točno. Većinu su "prikupile" vlasti banovinei kraljevine uoči travanjskog rata. Ustaše su ih preuzeli i ajmo reći grupirali. Oni svoje "prikupljanje" započinju krajem svibnja i ono polako postaje sve intenzivnije. Početkom srpnja počinju prva streljanja za odmazdu.

Koliko pamtim i sisački partizanski odred je nastao tako da su neki pobjegli od "prikupljanja", a onda ih je 22. lipnja dočekala vijest o napadu na SSSR... shvatili su da će izgubiti glavu ako ih "pokupe" i "prikupe"... tako su ljudi ni krivi ni dužni otišli u rat bez dopuštenja partije... partija je pozvala na oružanu borbu 4. srpnja, praktično 2 tjedna iza ovih u Sisku...

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zoran Oštrić, 03.03.2012., 12:20

Citat:
žalac_1 kaže:
Po novijim interpretacijama, komunisti dolaze na jači udar režima NDH sredinom lipnja 1941., u vrijeme kad je Hitler spremao napad na Sovjete.

Odnos nije baš jednostavan niti svuda jednak. Vadio sam bilješke iz razne literature o tome što se događalo u tom razdoblju, travanj-lipanj. Postojale su znatne lokalne razlike, negdje nisu progonili komuniste, druge su međutim mnoge zatvorili pa i pobili već u to doba.

Tamo gdje su ih puštali na miru, mislim da se prvenstveno radilo o tome da je pouzdanih ustaša bilo malo, tek su gradili državni aparat i nisu mogli stići na sve. Da su komuhniste od početka smatrali neprijateljima koje treba uništiti, nema spora.

Prijeratna suradnja na robiji između hrvatskih i makedonskih "nacionalnih revolucionara(ca)" (tada uobičajen termin) i komunista bila je pragmatična, potaknuta zajedničkom nevoljom. Ideološki se nisu podnosili, osobno su narvno mogli jedni druge uvažavati. A bilo je i prelaza, npr. Šime Balen je došao na robiju kao hrvatski revolucionar, tamo su ga komunisti "zavrlbovali". Od toga je u velikosrspkoj interpretaciji po forumima nastao načelni savez na osnovi da svi mrze Srbe. Članak o tome na hr wikipediji: Zajednica političkih osuđenika: hrvatskih nacionalnih revolucionara, makedonskih nacionalnih revolucionara i komunista (Ja sam autor teksta, pa sam se potrudio navesti i izvore)

Citat:
Međusobna solidarnost komunista i nacionalista stavljena je na kušnju poslije marsejskog atentata, u kojem su makedonski i hrvatski nacionalisti (VMRO-ovci i ustaše) 9. listopada 1934. ubili kralja Aleksandra. Uprava kaznionice je poduzela žestoke mjere protiv nacionalista. Sve su ih strpali u jednu malu ćeliju, za najmanju grešku bacali u samice, oduzeli im pravo na pakete i posjete.

Komunisti-robijaši pružili su im potporu, dostavljajući im tajno hranu, te otvoreno prosvjedujući protiv postupka prema svojim drugovima robijašima. Upravnik tamnice Spasojević napao je komunističku delegaciju riječima: "Što se brinete za njih. vi ste politički osuđenici, a oni su obični plaćeni razbojnici. Vi ste došli na robiju za ideale, a oni za novac." (Imao je u vidu potporu koju je ustašama davao talijanski fašistički režim.) Na to je Moša Pijade odgovorio: "Braća hrvatski narodni borci su politički osuđenici, kao i mi; došli su na robiju u borbi za svoje ideale kao i mi, prema tome imaju pravo na isti položaj kao i mi." (citirano u: Ivanković, str. 117)
To je bilo 1234-1935.. Treba imati u vidu, većina tih hrvatskih "nacionalnih revolucionaraca" nisu članovi UHRO. Kasnije Kominterna mijenja kurs prema fašizmu, a UHRO se čvrsto veže uz Italiji i udvara Njemačkoj.

Tu i tamo, kad je počeo rat i uspostavljena NDH, stari drugovi s robije pokazivali su određenu snošljivost, ali brzo je prevladala borba bez milosti.

Za priopćenja KPJ u kojima se daje podrška "Ličkim ustašama" 1932. nakon incidenta u Brušanima (tzv. "Lički ustanak"), iz konteksta je jasno da ovdje termin "ustaša" znači naprosto "ustanik" (pojavljuje se u tom značenju u literaturi, čak i srpskoj), a ne Pavelićevu UHRO, za koju možda u ono doba nisu ni čuli.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zagorski Križar, 06.03.2012., 21:45
   
Citat:
"... tako su ljudi ni krivi ni dužni otišli u rat bez dopuštenja partije... partija je pozvala na oružanu borbu 4. srpnja, praktično 2 tjedna iza ovih u Sisku...

Ajme, pa vidi te hrabre junake ....Isuse, pa da još netko vjeruje u te bajke:

Nikakve Brezovice ni partizanskog odreda nije bilo!
http://hrsvijet.net/index.php?option...tet&Itemid=112

Citat:
Drago Žuk, radnik u sisačkoj Rafineriji, radio je u noćnoj smjeni pa je pred zoru 22. lipnja 1941. čuo na radiju vijest da je Hitlerova Njemačka napala Sovjetski Savez. Odmah je jurio u Sisak do Marijana Cvetkovića, tada člana Okružnog komiteta KPH za Sisak, da mu prenese tu važnu vijest. Marijan je odmah pošao do Vlade Janića, sekretara Mjesnog komiteta KPH da se dogovore o daljnjem djelovanju. Dogovoreno je da se svi viđeniji komunisti povuku u ilegalnost. Odmah su krenuli, Vlado biciklom u Petrinju, a Marijan vlakom u Sunju i Kostajnicu da tamo o tome obavijeste svoje partijske drugove. Isti dan navečer obojica su se, i Vlado i Marijan, našli u selu Žabno kod Siska kod partijskog druga Jose Tuškanca. Tu su i prenoćili. To je događaj od 22 lipnja. Nema nikakve Brezovice i nikakvog odreda ... .

Inače, nemam namjere ulaziti u polemiku u vezi teme, pa sam iskoristio jedan quote kako bih svima, koje tematika zanima, preporučio Jarebovu knjigu o Ustaško-domobranskom pokretu do travnja 1941.Lijepo analizirano i najvažnije objektivno djelo.Unutra imate nešto o suradnji s komunistima (i ostalima), pa koga zanima....


Zvir
(medforumska suradna):
http://forum.hr/showthread.php?t=702691
   
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zbor Lipe - Zaspo Janko pod jablanom (Lepe moje crne oči) ,
Izvođač: Ženski zbor Lipe (Sisak, HRV)
Maestro: Dražen Kurilovčan
Pjesma: "Lepe moje crne oči", "Zasp'o Janko" (Autor: Slobodan Trkulja; SRB)
Emisija: "Do posljednjeg zbora" (HRT), 3.emisija, 31.03.2012.

Zbor Lipe - Zaspo Janko pod jablanom (Lepe moje crne oči)
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549