Medforumska razmenaCromanst, 31.01.2012.
Odnos ustaša i komunista u periodu prije 2.svjetskog rata''Tijekom prve polovice 30-ih godina postojala je određena međusobna simpatija, pa čak i suradnja na robiji, između dvije grupe radikalnih neprijatelja tadašnjeg režima, ustaša i komunista, o čemu svjedoči Zajednica političkih osuđenika: hrvatskih nacionalnih revolucionara, makedonskih nacionalnih revolucionara i komunista, osnovana na robiji u Lepoglavi. Tijekom druge polovice 1930-ih godina KPJ napušta orijentaciju ka razbijanju Kraljevine Jugoslavije (zalažu se za federaciju, kao i tadašnji HSS) te se zalaže za pučki front protiv fašizma, a ustaški pokret posve se veže uz fašističke sile i usvaja rigidno antikomunističko usmjerenje.''Kao što možete vidjeti na wikipediji je prijeratni odnos ustaša i komunista opisan jako šturo tako da za bolji uvid o toj temi svakako može dobro poslužiti rasprava Brune Bušića koja je objavljena u obliku brošure „Ustaše i komunisti“:
http://pollitika.com/bruno-busic-ustase-komunisti Posebno je zanimljiva tvrdnja:''Istinski hrvatski komunisti i ustaše podjednako su duboko u sebi nosili ideju slobodne i nezavisne Hrvatske i njenog punog suvereniteta unutar hrvatskih povijesnih i etničkih granica.''
Ako je ta tvrdnja točna nameće se pitanje zašto su se ideološke razlike na kraju pokazale jačima od tog nadasve plemenitog zajedničkog cilja?
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Wattie86, 31.01.2012., 14:37
Zašto su se ideološke razlike na kraju pokazale jačima od tog nadasve plemenitog zajedničkog cilja??
U povijesti, plemeneti ciljevi ne postoje.
Postoji samo gledanje interesa, KP i HSP u tridesetim godinama su surađivali, jer im je tako pasalo.
Da se vremena nisu promijenila, recimo do dan danas, ostaje nam primjer F. Tuđmana, koji je od tvrdokornijeg političkog komesara, postao veliki domoljub, pa nakon toga, izveo pljačku svoje svetinje.
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
žalac_1, 31.01.2012., 15:06
Zašto su se ideološke razlike pokazale jačima? Pa komuniste je u političkom djelovanju prije rata jedino i pokretala ideologija, ništa drugo. Gledalo se što kaže Marx, Lenjin i ekipa i tako se radilo, svako "skretanje" moglo je biti jako opasno jer je moglo biti lako iskorišteno protiv onoga tko je pokušavao naći neki drugi put ili drugačije tumačenje. Tada Staljin kreće u svoj killing spree i čisti sovjetsku KP upravo od tih i takvih "skretničara", pa nitko pametan nije htio na sebe privlačiti pažnju Kominterne i cinkera iz frakcijski suprostavljenog tabora.
Nije tu bilo puno improviziranja, komunist je morao pratiti liniju KP i činiti što mu se kaže, a i samo članstvo je bilo dosta indoktrinirano i promatralo je svijet onako kako ga je KP prezentirala. U neku ruku to su bili fanatici.
Prilagođavanje politike i popuštanje dogmatizma je došlo tek kasnije, za vrijeme WW2, kada se KP morala u nacionalno oslobodilački/seljački pokret.
Ista stvar je i sa pristupom prema ustašama, dok je vrh KP tolerirao petljanja s ustaškim pokretom u vrijeme velebitske akcije i u tom vidio koristi iz destabiliziranja vlasti, nekako se toleriralo i članovima kontakte s ustašama, kad je partija zauzela stvar protiv ustaša kao fašističkog pokreta, i zadnji član KP je morao jasno stati protiv ustaške politike.
to "zajedništvo" dok je trajalo se vrtilo oko jedine jedne poveznice koja je u tom trenutku mogla spajati te dvije ideološki suprostavljene grupe- činjenice da su u tom trenutku imali zajedničkog neprijatelja - velikosrpski monarhistički režim. I ništa više od toga, potukli bi se istog trena čim bi nestao taj faktor koji ih je povezivao.
Slično neprirodno savezništvo imali su ustaše kasnije s hrvatskim četnicima. Isto tako uvjetovano okolnostima na koje se nije moglo utjecati.
Mislim da su događanja oko i u vezi Španjolskog rata dokinula te kontakte i #simpatije".
- hrv. komunisti su se sve više orijentirali na jugoslavenstvo, drift prema hrvatskom separatizmu bio je taktičke privremene prirode
- ustaše se ve više ideološki oblikovali prema talijanskom obliku fašizma (ideološka "nedovršenost" ustaškog pokreta prije tih godina je još jedan faktor koji je omogućavao lutanje pojedinih članova pokreta i dodire s socijalističkom ljevicom)
- taj globalni sraz ljevice i fašizma na europskom planu se tako odrazio i na malu hrvatsku scenu, na hrvatske nacionaliste (u prvom redu ustaše) i komuniste - ustaše se sve više uzdaju u pomoć fašističkih režima, a komunisti prema organiziranju narodnog fronta
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
kiseli1, 31.01.2012., 18:36
Posebno je zanimljiva tvrdnja:''Istinski hrvatski komunisti i ustaše podjednako su duboko u sebi nosili ideju slobodne i nezavisne Hrvatske i njenog punog suvereniteta unutar hrvatskih povijesnih i etničkih granica.''
Ta tvrdnja ne stoji.Busiceva knjizica je politicki pamflet, napisan u odredjeno vrijeme
U poznatom članku Hrvatski ustaše i komunisti (1978.) Bruno Bušić se trsio, navođenjem fragmenata članaka iz Proletera,
glasila CK KPJ, dokazati kako su komunisti iz Hrvatske bili u cijelosti solidarni s pokušajem hrvatskih nacionalista da oružanom borbom dokrajče velikosrpsku okupaciju, razbiju Jugoslavijui stvore neovisnu Hrvatsku.Iz konteksta izvučeni vatreni poklici protiv diktature "krvavog kralja Aleksandra poslednjeg", a pogotovo poziv partijskoga
glasila iz prosinca 1932., u kojem se kaže: "Komunistička partija pozdravlja ustaški pokret ličkih i dalmatinskih seljaka
i stavlja se potpuno na njihovu stranu.Dužnost je svih komunističkih organizacija i svakog komuniste da taj pokret potpomognu,organiziraju i predvode",zgodni su za ostavljanje takvog dojma.
Bušić se nije zadržao samo na tome, nego se potrudio uvjeriti čitatelja u dosljednu hrvatsku orijentaciju komunista iz Hrvatske,
ponudivši čak "dokaze" da je Kominterna na prvome svom kongresu bila protivna jugoslavenskoj državi, a da su prvaci
kasnijega partizanskog pokreta u Hrvatskoj (Hebrang, Nazor) također bili borci za hrvatsku državnost. Stoga se žestoko
okomio na Bakarićevu izjavu iz 1971., da su samo "frankovci bili tvrdi na pitanju hrvatske države".
Iako iz perspektive prognaničkog beznađa shvatljiva, politička tendencija, kojoj je žrtvovana znanstvena ozbiljnost i sustavno promišljanje, u ovom je tekstu više nego bjelodana. Bušić je nesumnjivo bio previše inteligentan, da ne bi bio svjestan
kako je njegov članak zapravo simpatična pripovijest za neupućene, ali je njime htio polučiti drugi cilj: pokazati i dokazati hrvatskim nacionalistima odnosno Hrvatima uopće, da komunisti nisu posve neupotrebljivi u borbi za nacionalno oslobođenje i državno osamostaljenje.Također je komuniste htio poučiti, da pripadnost komunističkoj ideologiji ne mora nuždno značiti nacionalni mazohizam odnosno odricanje od nacionalnog identiteta.
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
divizija, 31.01.2012., 20:18
komunisti su naprosto sljedili liniju partije, koju je za njih diktirala kominterna, tj. moskva. nacionalno pitanje za njih je bilo sekundarno i gledali su ga čisto pragmatično.
KPJ je nakon fomiranja prvo prihvatila tezu o "narodnom jedinstvu"- dakle jedinstven jugoslavenski narod i nastojala pod tom parolom voditi revoluciju.
nakon zabrane, kominterna se nadala pridobiti nesrpske narode zagovarnjem razbijanja jugoslavije. tu je liniju državala 1924.-1937., i u tom periodu su imali suradnju ili simpatije s ustašama.
kako im ista linija nije donjela mnogo potpore, 1937. je moskva odlučila za nacionalni koncept koji je trebao biti prihvatljiv i srbima i ostalima u jugoslaviji- koncept jugo-federalizma. od tada se s ustašama razilaze. pod tim konceptom su poveli borbu 41.
taj se koncept pokazao najpraktičniji za njih.
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
žalac_1, 02.02.2012., 01:15
literatura za ovu temu:
nikola rubčić. robija: zapisi hrvatskih narodnih boraca iz 1936
Robija preporučio Dilecto Filio
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Kyle Reese, 02.02.2012., 15:48
Zanimljivo mi je to razdoblje ideje razbijanja Jugoslavije (1924.-1937.), kako su mislili granice raditi?
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
divizija, 02.02.2012., 22:30
vjerojatno vrlo slično onima koje su 1946. i odredili.
od razbijanja jugoslavije i prelaska na federalistički koncept prešlo se jer se očekivalo da se tako može pridobiti sve narode, dok bi razbijanje jugoslavije potpuno anuliralo potporu kod srba.
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
zelj, 02.03.2012., 15:14
notorna je istina da su komunisti i ustaše zaratile onda kad je i Hitler i Staljin...a Partizani kao veliki dobročinitelji koji su šutili kad je njihov mecena Staljin djelio Poljsku sa Hitlerom
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
demon, 02.03.2012., 17:01
Notorna je istina da su ustaše počele "prikupljati" komuniste prije napada Njemačke na SSSR, kao i to da su "preuzete" komuniste koje su pohapsili organi Banovine Hrvatske i Kraljevine Jugoslavije prigodno "prikupili i grupirali". .
Partizani su šutili kad su Hićo i Staljin komadali Poljsku 1939. čisto jer nisu postojali do 1941..
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
žalac_1, 02.03.2012., 17:21
Zar nije većina onih za koje se znalo bila "prikupljena" za Banovine. Ustaše su od Mačeka dobili gotov proizvod, zatvorene i identificirane potencijalne neprijatelje. Naravno, one koji su uspjevali opstati u ilegali nitko nije ni dirao, jer za njih se nije ni znalo, što je logično.
Puno gore su prolazili npr. članovi SDS-a, obnašatelji raznih dužnosti do travnja 1941., no o tom se rijetko čuje. A i nije tema.
Po novijim interpretacijama, komunisti dolaze na jači udar režima NDH sredinom lipnja 1941., u vrijeme kad je Hitler spremao napad na Sovjete.
Navodno je dotada jedna veća skupina od 30 komunista čak i puštena kućama, pod opravdanjem da su sveučilištarci, potreban kadar, te da su obećali da neće rušiti državu.
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
demon, 02.03.2012.
Točno. Većinu su "prikupile" vlasti banovinei kraljevine uoči travanjskog rata. Ustaše su ih preuzeli i ajmo reći grupirali. Oni svoje "prikupljanje" započinju krajem svibnja i ono polako postaje sve intenzivnije. Početkom srpnja počinju prva streljanja za odmazdu.
Koliko pamtim i sisački partizanski odred je nastao tako da su neki pobjegli od "prikupljanja", a onda ih je 22. lipnja dočekala vijest o napadu na SSSR... shvatili su da će izgubiti glavu ako ih "pokupe" i "prikupe"... tako su ljudi ni krivi ni dužni otišli u rat bez dopuštenja partije... partija je pozvala na oružanu borbu 4. srpnja, praktično 2 tjedna iza ovih u Sisku...
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Zoran Oštrić, 03.03.2012., 12:20
žalac_1 kaže:
Po novijim interpretacijama, komunisti dolaze na jači udar režima NDH sredinom lipnja 1941., u vrijeme kad je Hitler spremao napad na Sovjete.
Odnos nije baš jednostavan niti svuda jednak. Vadio sam bilješke iz razne literature o tome što se događalo u tom razdoblju, travanj-lipanj. Postojale su znatne lokalne razlike, negdje nisu progonili komuniste, druge su međutim mnoge zatvorili pa i pobili već u to doba.
Tamo gdje su ih puštali na miru, mislim da se prvenstveno radilo o tome da je pouzdanih ustaša bilo malo, tek su gradili državni aparat i nisu mogli stići na sve. Da su komuhniste od početka smatrali neprijateljima koje treba uništiti, nema spora.
Prijeratna suradnja na robiji između hrvatskih i makedonskih "nacionalnih revolucionara(ca)" (tada uobičajen termin) i komunista bila je pragmatična, potaknuta zajedničkom nevoljom. Ideološki se nisu podnosili, osobno su narvno mogli jedni druge uvažavati. A bilo je i prelaza, npr. Šime Balen je došao na robiju kao hrvatski revolucionar, tamo su ga komunisti "zavrlbovali". Od toga je u velikosrspkoj interpretaciji po forumima nastao načelni savez na osnovi da svi mrze Srbe. Članak o tome na hr wikipediji: Zajednica političkih osuđenika: hrvatskih nacionalnih revolucionara, makedonskih nacionalnih revolucionara i komunista (Ja sam autor teksta, pa sam se potrudio navesti i izvore)
Međusobna solidarnost komunista i nacionalista stavljena je na kušnju poslije marsejskog atentata, u kojem su makedonski i hrvatski nacionalisti (VMRO-ovci i ustaše) 9. listopada 1934. ubili kralja Aleksandra. Uprava kaznionice je poduzela žestoke mjere protiv nacionalista. Sve su ih strpali u jednu malu ćeliju, za najmanju grešku bacali u samice, oduzeli im pravo na pakete i posjete.
Komunisti-robijaši pružili su im potporu, dostavljajući im tajno hranu, te otvoreno prosvjedujući protiv postupka prema svojim drugovima robijašima. Upravnik tamnice Spasojević napao je komunističku delegaciju riječima: "Što se brinete za njih. vi ste politički osuđenici, a oni su obični plaćeni razbojnici. Vi ste došli na robiju za ideale, a oni za novac." (Imao je u vidu potporu koju je ustašama davao talijanski fašistički režim.) Na to je Moša Pijade odgovorio: "Braća hrvatski narodni borci su politički osuđenici, kao i mi; došli su na robiju u borbi za svoje ideale kao i mi, prema tome imaju pravo na isti položaj kao i mi." (citirano u: Ivanković, str. 117)
To je bilo 1234-1935.. Treba imati u vidu, većina tih hrvatskih "nacionalnih revolucionaraca" nisu članovi UHRO. Kasnije Kominterna mijenja kurs prema fašizmu, a UHRO se čvrsto veže uz Italiji i udvara Njemačkoj.
Tu i tamo, kad je počeo rat i uspostavljena NDH, stari drugovi s robije pokazivali su određenu snošljivost, ali brzo je prevladala borba bez milosti.
Za priopćenja KPJ u kojima se daje podrška "Ličkim ustašama" 1932. nakon incidenta u Brušanima (tzv. "Lički ustanak"), iz konteksta je jasno da ovdje termin "ustaša" znači naprosto "ustanik" (pojavljuje se u tom značenju u literaturi, čak i srpskoj), a ne Pavelićevu UHRO, za koju možda u ono doba nisu ni čuli.
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Zagorski Križar, 06.03.2012., 21:45
"... tako su ljudi ni krivi ni dužni otišli u rat bez dopuštenja partije... partija je pozvala na oružanu borbu 4. srpnja, praktično 2 tjedna iza ovih u Sisku...
Ajme, pa vidi te hrabre junake ....Isuse, pa da još netko vjeruje u te bajke:
Nikakve Brezovice ni partizanskog odreda nije bilo! http://hrsvijet.net/index.php?option...tet&Itemid=112 Drago Žuk, radnik u sisačkoj Rafineriji, radio je u noćnoj smjeni pa je pred zoru 22. lipnja 1941. čuo na radiju vijest da je Hitlerova Njemačka napala Sovjetski Savez. Odmah je jurio u Sisak do Marijana Cvetkovića, tada člana Okružnog komiteta KPH za Sisak, da mu prenese tu važnu vijest. Marijan je odmah pošao do Vlade Janića, sekretara Mjesnog komiteta KPH da se dogovore o daljnjem djelovanju. Dogovoreno je da se svi viđeniji komunisti povuku u ilegalnost. Odmah su krenuli, Vlado biciklom u Petrinju, a Marijan vlakom u Sunju i Kostajnicu da tamo o tome obavijeste svoje partijske drugove. Isti dan navečer obojica su se, i Vlado i Marijan, našli u selu Žabno kod Siska kod partijskog druga Jose Tuškanca. Tu su i prenoćili. To je događaj od 22 lipnja. Nema nikakve Brezovice i nikakvog odreda ... .
Inače, nemam namjere ulaziti u polemiku u vezi teme, pa sam iskoristio jedan quote kako bih svima, koje tematika zanima, preporučio Jarebovu knjigu o Ustaško-domobranskom pokretu do travnja 1941.Lijepo analizirano i najvažnije objektivno djelo.Unutra imate nešto o suradnji s komunistima (i ostalima), pa koga zanima....
Zvir
(medforumska suradna):
http://forum.hr/showthread.php?t=702691 * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Zbor Lipe - Zaspo Janko pod jablanom (Lepe moje crne oči) ,
Izvođač: Ženski zbor Lipe (Sisak, HRV)
Maestro: Dražen Kurilovčan
Pjesma: "Lepe moje crne oči", "Zasp'o Janko" (Autor: Slobodan Trkulja; SRB)
Emisija: "Do posljednjeg zbora" (HRT), 3.emisija, 31.03.2012.
Zbor Lipe - Zaspo Janko pod jablanom (Lepe moje crne oči)