Autor Tema: KATYN - K(ro)atynska šuma i drugi (turo)polski križni puti  (Posjeta: 2355 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
KATYN - K(ro)atynska šuma i drugi (turo)polski križni puti
« : Svibanj 12, 2012, 11:21:29 poslijepodne »
KATYN - K(ro)atynska šuma i drugi (turo)polski križni puti

Citat:
(K)wikipedia
Pokolj u Katinskoj šumi
http://hr.wikipedia.org/wiki/Pokolj_u_Katinskoj_%C5%A1umi

2012-04-16

Europski sud za ludska prava ze Strassburga osudil je (i) neprimereno ponašajne Rusije prema zahtevima rodbine pobite polske časnikov


Europski sud okvalificeral kak ratni zločin vubojstvo polske časnikov v Katynu

Europski sud za ludska prava je vubojstvo časnikov v selu Katyn, v blizine Smolenska leta 1940., nazval ratnim zločinom, ali ne pozval Rusiju da obnovi istragu, javla Glas Rusije.

”Sud je dokončal da je masovno pogublejne polske ratne zaroblenikov ratni zločin, jer su obveze humanoga postupajna z zarobleniki i zabrane vubojstva bili del mednarodnoga običajnoga prava, tero su sovjetske vlasti bile dužne poštuvati”,  navodi se v priopčejnu Europskoga suda.


Zvir:
Evropski sud okvalifikovao kao ratni zločin ubistvo poljskih oficira u Katinu
http://www.pcnen.com/portal/2012/04/16/evropski-sud-okvalifikovao-kao-ratni-zlocin-ubistvo-poljskih-oficira-u-katinu/


Srodna vezila:

Engl.:
EU court rules against Russia on 1940 Katyn massacre
http://nz.news.yahoo.com/a/-/world/13443811/eu-court-rules-against-russia-on-1940-katyn-massacre/

Nem.:
Russland wegen mangelnder Katyn-Aufarbeitung verurteilt
http://www.nzz.ch/nachrichten/politik/international/russland-katyn-massakers-verurteilung_1.16470448.html
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: KATYN - K(ro)atynska šuma i drugi (turo)polski križni puti
« Odgovori #1 : Svibanj 12, 2012, 11:26:54 poslijepodne »
(Š)kol(-l)ekcija Večernoga lista

KATYNSKI POKOLJ

ZLOČIN IMA SVOJU PRETPOVIJEST, U POTPISIVANJU SOVJETSKO NJEMAČKOG SPORAZUMA, NAKON KOJEGA JE STALJIN OKUPIRAO ISTOČNI DIO POLJSKE

Tekst zu fotografije

Slika 1.
Njemačka vojska otkrila je grobnice kod Katyna 1943. godine, nakon čega su prekinuti odnosi između poljske vlade u emigraciji i SSSR-a. Masakr je koristila promidžba Trećeg Reicha, a Staljin je pak odlučno odbijao svaku vezu s masakrom i za njega optuživao Nijemce

Slika 2.
Narodni komesar za unutrašnje poslove SSSR-a Levrentij Berija poslao je Staljinu 5. ožujka 1940. dokument u kojem predlažu likvidaciju poljskih ratnih zarobljenika. Na njemu su potpisi Staljina, Vorošilova, Molotova i Mikojana, kao i dopisano: Kalinin - za, Kaganovič-za

Slika 3.
Ubijeni poljski ratni zarobljenici pokopani su u osam masovnih grobnica u Katynskoj šumi

Slika 4
1940. Katynska šuma –snimak iz zraka lokacije masovnih grobnica ubijenih poljskih ratnih zarobljenika.
Grad Katyn nalazi se oko 20 kilometara zapadno od Smolenska te oko 60 kilometara od granice s Bjelorusijom. U svijetu je postao najpoznatiji po masakru u Katynskoj šumi, u okolici grada, gdje su postrojbe sovjetskog NKVD-a, Staljinove tajne službe ubile više tisuća poljskih časnika.     
   


Jedan od najvećih pokolja u Drugom svjetskom ratu dogodio se u Katynskoj šumi, gdje su postrojbe sovjetskog NKVD-a ubile nekoliko tisuća poljskih časnika. Taj je zločin bio dio šire akcije NKVD-a u okviru koje je u Rusiji, Ukrajini i Bjelorusi-ji ubijeno oko 22 000 poljskih državljana, časnika, policajaca, intelektualaca i druge elite. Zločin ima svoju pretpovijest, koja počinje potpisivanjem Sovjetsko-njemačkog sporazuma o nenapadanju u kolovozu 1939., nakon kojega je uslijedila sovjetska okupacija istočne Poljske. Staljin je napao Poljsku s istoka u vrijeme kad je ta zemlja bila u ratu s Njemačkom, jer je Hitler Poljake napao 1. rujna 1939. godine. Staljinov napad na Poljsku bio je dio spomenutog Sporazuma koji je uredio podjelu interesnih sfera između nacističke Njemačke i SSSR-a. Poljska je bila u rasulu, pa je Crvena armija vrlo brzo zarobila nekoliko stotina tisuća poljskih vojnika. Većina je puštena, a pod nadzorom NKVD-a ostalo je oko 40 000 poljskih ratnih zarobljenika. I tada je, početkom 1940., Politbiro Komunističke partije SSSR-a potpisao je zapovijed za pogubljenje "nacionalista i kontrarevolucionarnih aktivista" u okupiranim područjima. Kako je zapovijed imala ovako široku definiciju, uz časnike, vojnike i pričuvnike, ubijeno je i oko 10 000 poljskih intelektualaca i policajaca. NKVD je smaknuća izvršio od 3. travnja do 19. svibnja 1940. godine. Staljinova tajna policija smatrala je da treba streljati 14 700 vojnih zarobljenika i 11 000 zatvorenika bez saslušanja, bez iznošenja optužbi i bez odluke o okončanju istrage. Poljaci su masovno ubijani na pet lokacija. U Katynu, gradu kod Smolenska, ubijeno je 4410 zatvorenika iz logora Kozelsk, a od tog broja dio je zacijelo ubijen u samom Smolensku, u sjedištu NKVD-a. Iz tog logora konvoji poljskih zarobljenika dolazili su od 3. travnja do 12. svibnja u grupama od 50 do 344 ljudi. Poslijednjeg dana organizirana su dva konvoja u kojima je ukupno bilo 205 ljudi i poslana su u logor u Juhnovu. Ostali su pobijeni i pokopani u osam masovnih grobnica. Konvoji su željezničkom prugom preko Smolenska dolazili do stanice Gnjazdovo. Odande su časnici autobusom pre-voženi na mjesto pokolja. Nad masovnim grobnicama mlađim i jačim žrtvama stavljani su šinjeli preko glave i vezivane su im ruke konopom sovjetske proizvodnje isječenim na jednake dijelove. Nakon toga izbliza su ubijani iz pištolja marke VValther, uglavnom pucnjem u zadnji dio glave. Neke žrtve dodatno su probadane sovjetskim bajunetama. Na mjestu ubojstava i kod grobnica pronađene su kasnije čahure metaka iz spomenutoga pištolja. Neki izvori kazuju da je dio žrtava, koje su pokopane kod Katyna, ubijen u Smolensku, kao i Harkivu. Dokaz za tu tbrdnju jest u tome što su tijela u jednoj od masovnih grobnica složena drugačije nego u ostalim. Tijela su bila više zbijena, ljepše složena i okrenuta licem na dolje.

Drugo mjesto pokolja bio je grad Harkiv, okružno sjedište NKVD-a. Ondje je ubijeno 3739 zatvorenika iz logora u Staro-belsku. Iz logora su odlazili konvoji od 5. travnja do 12. svibnja. Dva konvoja od 25. travnja i 12. svibnja u kojima je ukupno bilo 78 ljudi je poslano u logor u Juhnovu. Ostali su ubijeni i sahranjeni u masovnim grobnicama u okolini Harkiva, 1,5 kilometara od sela Pjatihatki. Konvoji sa zarobljenicima su vagonima dolazili do Harkiv, a sa željezničke stanice automobilima do zatvora NKVD-a. Poslije identifikacije zatvorenicima su vezivane ruke, potom su uvođeni u dvoranu u kojoj su ubijani pucnjem u potiljak. Tijela ubijenih su, sa čaršavima vezanim oko glave, po noći odvožena kamionima i sahranjivana. U Tveru, još jednom okružnom sjedištu NKVD-a, ubijeno je 6314 zatvorenika iz logora u Ostaškovu. Iz logora su odlazili konvoji od 4. travnja do 16. svibnja. Tri konvoja od 29. travnja, 13. i 16. svibnja u kojima je ukupno bilo 112 osoba je poslano u logor u Juhnovu. Ostali su ubijeni i sahranjeni u preko 20 masovnih grobnica u okolini Tvera u naselju Mednoje.

Konvoji sa zarobljenicima su pješice dovođeni preko zaleđenog jezera Seliger do naselja Tupik i željezničke stanice Soro-ga, a potom vagonima do Tvera u zgradu NKVD-a. U podrumu je svaki'zarobljenik identificiran, poslie čega je dovođen do tapeciranih vrata. Slično kao i u Harkivu, žrtve su ubijane pucnjem u potiljak iz pištolja. Prvi put, kada je došao konvoj od 390 osuđenika egzekutori su imali problema sa ubijanjem tako velikog broja ljudi pa sljedeći konvoji nisu prelazili brojku od 250 osoba. Ostaci ubijenih su odnošeni na kamione koji su čekali ispred i potom voženi do 32 km udaljenog naselja Mednoje. Tamo je, na letnjikovcu Tverskog NKVD-a na kraju šume, uz pomoć bagera iz Moskve već bila pripremljena raka dubine 4-6 m u kojoj je moglo da se smjesti oko 250 posmrtnih ostataka. Leševi su ubačeni u raku poslije čega je bager zatrpavao leševe i pripremao raku za sljedeći dan. U Kijevu je pak ubijeno 3435 (po drugim podacima 4.181) zatvorenika iz zapadne Ukrajine, dok neki drugi zvori navode i 4181 ubijenih, i na kraju, u Minsku je ubijeno 3870 zatvorenika iz zapadne Bjelorusije, iako ima izvora koji tvrde o 4465 likvidiranih. U Katiyn-skom masakru NKVD je likvidirao gotovo polovicu ukupnog broja poljskih časnika, a medu ubijenim časnicima bilo je i 14 generala. Mjesto pokolja otkrili su nacisti 1943. godine. Da bi svijetu demonstrirali barbarstvo Rusa, čitali su javno i putem razglasa imena svih pobijenih. Dvije godine kasnije je Crvena Armija pokazala falsificirane snimke koje su navodno trebale dokazati da su masakr počiniii pripadnici njemačkog Gesta-poa. Tek 1990. je posljednji sovjetski predsjednik, Mihail Gorbačov, priznao krivicu Sovjetskog Saveza za pokolj. Kako su Sovjeti masovno likvidirali poljske časnike u Katynu 1940., isti su zločin počinili i nad ukrajinskim stanovništvom u Vinici, 120 km jugozapadno od Kijeva 1938. godine. Te grobnice također su otkrili 1943. Nijemci, pod čijom se vlašću tada nalazio taj zapadni dio Sovjetskoga Saveza. Bilo je to poslije otkrivanja masovnih grobnica u Katynskoj šumi. Dakako, kao i u slučaju Ka-tyna, Sovjeti su te zločine pripisali Nijemcima, i to je bila „službena istina" sve do kraja Gorbačovljeve vladavine, kad je on osobno priznao da je te zločine počinio svemoćni NKVD. Ali  za  njih  nitko  nikad
nije kažnjen. Kako je Sovjetska Rusija bila uzor jugoslavenskim komunistima, u koju su se kleli, kao i u Staljina, Anketna komisija Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača (ZKRZ) u Zagrebu, na čelu s dr. Fer-dom Čulinovićem, izvijestila je odmah nakon rata, 16. lipnja 1945., Predsjedništvo ZKRZ-a da je „do sada" donijela odluku o „utvrđenju zločina", medu ostalim i za dr. Ljudevita Juraka. On je bio prvi predstojnik Kliničkog zavoda za patologiju u Za-grebu. Godine 1921. osnovao je i Zavod za patologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, te je bio istaknuti forenzički vještak i nastavnik Sudske medicine na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Vodio je Odjel za patologiju Bolnice Sestara milosrdnica sve do 1945. godine. Anketna komisija ZKRZ-a imala je za cilj „pronaći i utvrditi kao zločince one, koji su svoje umne sposobnosti dali u službu neprijatelja i time mu najbolje poslužuju u porobljavanju, razjedinjavanju našeg naroda: koji su intelektualni začetnici zločina, koji su drugi kasnije provodili." U kratkom opisu i kvalifikaciji zločina prof. dr. Juraka, Odluke o utvrđivanju zločina okupatora i njihovih pomagača sastavljene 9. srpnja 1945., inkriminirajuće je što je bio „članom tzv. Medjunarodnog povjerenstva o nalazima u Vinici, koje je imalo zadatak da masovni pokolj u Vinici pripiše prijateljskoj Sovjetskoj Rusiji, te ja nakon toga u 'Hrvatskom narodu' od 25. VII. 1943. br. 790 str. 3 napisao članak 'Skupni grobovi u Vinici. Razmatranje o nalazima u Vinici prigodom rada medjunarodnog povjerenstva', i u tom članku publicirao fotografiju tendencioznog karaktera vršeći pri tom svijesno i zlonamjerno propagandu protiv prijateljske Sovjetske Rusije, a po tom posredno i protiv interesa našeg naroda. Time je počinio zločin iz čl. 13 Uredbe o vojnim sudovima od 5 maja 1944." Naime, isti zločin kao u Katynu NKVD je počinio i u spomenutoj Vini-ci. Jurak je 9. lipnja 1945. osuđen na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubitak građanskih časti i konfiskaciju imovine. Iako je smrtna presuda nad njime izvršena odmah idućeg dana, 10. lipnja, jugoslavenska tajna policija Ozna za Zagreb uputila mu je 15. kolovoza 1945. pismeni poziv da se „ima prijaviti" u sjedište Ozne u Zagrebu u Đordićevoj ulici 2 „radi davanja podataka". Kao što je vidljivo, i ZKRZ je tek 9. srpnja donio Odluku o utvrđenju zločina kulturnom suradnjom s neprijateljem, te je i dostavila istog dana Vojnom sudu Komande grada Zagreba s prijedlogom „da se okrivljeni odmah uhapsi, jer postoji opasnost bijega". A Jurak je smaknut prije mjesec dana. To je ogledni primjer načina rada novih, komunističkih vlasti u Jugoslaviji i Hrvatskoj, o čemu će biti više riječi u drugom dijelu ove knjige.


Zvir:
Super kolekcija Večernjeg lista
RATNI ZLOČINI (3)
Sve o komunističkim zločinima u svijetu i Hrvatskoj
ISBN 978-953-280-122-4
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: KATYN - K(ro)atynska šuma i drugi (turo)polski križni puti
« Odgovori #2 : Svibanj 12, 2012, 11:30:14 poslijepodne »
Sako leto 13. travna v Polske se obiležava  "Mednarodni dan sečajna na žrtve v Katynu".


Katyn poslije Katyna sedamdeset godina kasnije

Prošlo je 70 godina od Staljinovog naloga za smaknuće oko 20 tisuća poljskih oficira, mahom intelektualaca. Svrha: ubiti Poljsku

Sedamedeset godina poslije, kada su živi tek rijetki sinovi i kćeri, a nacionalna trauma može prijeći na unuke i njihovu djecu. Službena 'amnezija' za vrijeme komunističkog režima  radila je na umnožavanju  kolektivne traume.  5. ožujka 1940.  potpisana je naredba za smaknuće.
13. travnja 1990., na četrdesetsedmu godišnjicu otkrića masovnih grobnica, ruska je strana službeno priznala odgovornost svojih tajnih službi za ta smaknuća.



Piše Andrea Zlatar

Možda su prošle dvije godine otkako smo gledali Wajdin film o Katynu, posebno 'dodatke filmu' u kojima redatelj Andrej Wajda govori o razlozima zašto je morao snimiti film o pogibiji  poljskih oficira u Katynskoj šumi 1940., i još više, o razlozima zašto taj film nije snimio ranije. 2007. godine više nije imao prostora za odmak, bojao se da će umrijeti prije  nego što ispriča priči o nacionalnoj tragediji koja je ujedno bila i tragedija njegove obitelji. I Wajdin otac stradao je u Katynskoj šumi.

Pišem: pogibija, stradanje a znam da se radi o masovnom ubojstvu, smaknuću.  Sovjetska vojska, po naredbi Staljina i Berije (Politbiro i NKVD) ubila je više od dvadeset tisuća poljskih oficira, rezervista, pripadnika policije. Bila je to elita poljskoga društva: profesionalna vojska,  odvjetnici, liječnici, profesori, nezavisni intelektualci.  Svrha je bila jasna: ubiti Poljsku, ubiti ono što bi u Poljskoj moglo rasti i razvijati se kao  opozicija sovjetskom režimu, ubiti moguću nezavisnost, snagu za budućnost.

Tijekom rata, Rusi su zločin, usprkos njemačkom iskapanju žrtava i obdukciji, za više desetljeća zločin pripisali njemačkoj strani. Ničija zemlja, rekao bi bosanski film. Kao i o mnogo čemu u kolektivnom pamćenju socijalističkih zemalja, i Poljaci su znali gdje leži stvarna krivnja, ali je trebalo čekati pad Berlinskog zida i  Gorbačova da  ruska strana službeno prizna masovna smaknuća u Katynu.

Wajdin film počinje u Krakowu, tamo gdje noćas na stotine ljudi pale svijeće i odlažu bukete cvijeća.  Prokletstvo Katyna  još jednom se sručilo na poljsku  državnu i političku elitu. Nekih dvadesetak kilometara daleko od mjesta smaknuća,  vjerojatno nekoliko sati prije najavljene službene komemoracije,  predsjednik Poljske, dio vlade i gotovo cijeli vojni vrh, stradali su avionskoj nesreći pri pokušaju slijetanja na aerodrom u Smolensku. Karte pokazuju: samo 19 kilometara. Ali više od devedeset osoba.

Sedamedeset godina poslije, kada su živi tek rijetki sinovi i kćeri, a nacionalna trauma može prijeći na unuke i njihovu djecu. Službena 'amnezija' za vrijeme komunističkog režima  radila je na umnožavanju  kolektivne traume.  5. ožujka 1940.  potpisana je naredba za smaknuće. 13. travnja 1990., na četrdesetsedmu godišnjicu otkrića masovnih grobnica, ruska je strana službeno priznala odgovornost svojih tajnih službi za ta smaknuća. Taj se dan trebao obilježavati kao međunarodni dan sjećanja na žrtve u Katynu.

Obično se govori da su Poljaci katolički narod sa snažnim osjećajem vjere.  Katyn je bio rezultat ljudskoga zla. Pogibija sedamdeset godina kasnije može se, pretpostavljam, smatrati nesrećom.  Ni u jednom ni u drugom slučaju ne znam kako vjera tu može pomoći. Ali se nadam da može pomoći onima koji vjeruju.


Tekst uz sliku:
Njemački propagandni plakat iz 1943. godine. Prikazuje ubojstvo poljskih časnika u Katinskoj šumi (Državni arhiv Krakow)Photo Malgorzata Multarzynska-Janikowska 



Zvir:
http://www.zagrebancija.com/hr-fokus/katyn-poslije-katyna-sedamdeset-godina-kasnije_301484
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: KATYN - K(ro)atynska šuma i drugi (turo)polski križni puti
« Odgovori #3 : Svibanj 12, 2012, 11:33:50 poslijepodne »

Spominek z Andrzejom Wajdom o negvomu filmu „Katyn”

 
VN: Zadnji vaš filmski uradak je film „Katyn” o poljskim časnicima, među kojima je bio i vaš otac, a koje su Sovjeti bešćutno likvidirali 1940. godine. Pronalazite li poveznice između stradanja poljskog i hrvatskog naroda u 20. stoljeću?

Andrzej Wajda: Da, i to upravo u toj tragičnoj strani sudbine. Tu bih rekao nešto što nisam rekao u svojim govoru kad sam primo nagradu. Za mene je dirljiva činjenica da Hrvatska može ući u EU kad će Poljska predsjedati Unijom. To je jedan od važnijih događaja u mom životu. Poljska je uvijek računala na pomoć drugih zemalja, a tu postaje zemlja koje može pomoći drugim.

VN: Film Katyn dodiruje vrlo osjetljivo pitanje napetih odnosa Poljske i Rusije. Je li pridonio poboljšanju tih odnosa i što za Vas znači da je bio prikazan na ruskoj televiziji?
Andrzej Wajda: Film Katyn snimio sam za poljsku publiku. Nisam želio taj film raditi u nikakvoj koprodukciji, a osim toga nastajao je jako dugo, tek po šestim scenariju. Želio sam napraviti taj film na najbolji način i nisam nagađao što će reći Rusi ili što će reći bilo tko drugi. Činjenica je da se taj film pojavio u trenutku kad se Rusija pokušava raščistiti svoj nateži problem iz prošlosti, period Staljina i staljinizma. Moram priznati da sam imao puno sreće. Na početku je izgledalo da taj film neće biti uopće pokazivan čak ni u kinima u Rusiji, a naglo se sitacija promjenila i dva puta je bio na televiziji. To za mene to znači da postoji nekakva potreba za tom temom. Na redovitom godišnjem maršu na Dan pobjede 9. svibnja u Moskvi tada se privi puta nije pojavio portet Staljina. Ne želim reći da je to zasluga mog filma, ali ti koji su ga htjeli pokazati smatraju da može ipak imati ulogu u širem povjesnom vidiku. Nedugo nakon toga bio sam obavješten da sam dobio nagradu od Presjednika Medvjedeva koja mi još nije uručena, ali najvjerojatnije će do toga doći kad Ruski predsjednik posjeti Varšavu. Pitali smo se nekad može li film promjeniti svijet, a možda je ipak Katyn posljedni film takve vrste.

VN: Poljski gledatelji su pozitivno i u velikom broju gledali Katyn. Znači li to da je sjećanje na taj tragični genocid još uvijek vrlo živo u poljskom narodu?
Andrzej Wajda: Da jer tamo je ubijeno 22 tisuće časnika, a to je 22 tisuće ljudi poljske inteligecije. Tamo su bili časnici iz rezerve koji su bili inžinjeri, profesori, učitelji… U obiteljima inteligencije, povijest i prošlost ima dulje sjećanje i to je bilo prenošeno tjekom svih tih godina. Zatiranje istine o Katynu obavezivalo je do 1989. i zato nisu nastala ni groblja i spomenici. Ipak preko informacija koje su došle sa Zapada, proširila se činjenica da to nije zločin Njemaca nego Sovjeta.

VN: Kad su naišli na zločin u Katinskoj šumi, Nijemci su, ne znajući što se tamo dogodilo, angažirali ekipu znanstvenika u kojoj su bili i dvojica uglednih hrvatskih patologa. Jednoga od njih komunisti su strijaljali 1945. godine zbog iskaza o Katynu. Jeste li znali za ovaj podatak?
Andrzej Wajda: Da, znam taj podatak. Njemci su 1943. upotrijebili to kao antisovjetsku propagandu. Znali smo njemačke zločine, ali tada je postojala sumnja može li to biti istina da su to učinili Sovjeti. Kad su Njemci pronašli predmete poljskih časnika i dali je njihovim obiteljima bilo je poznato da je datum tog zločina proljeće 1940. godine.  Poljski časnici imali su puno novina sa sobom ne samo za čitanje nego su se grijali njima i datum je poznat s tih novina. Tada se tamo pojavio i Poljski crveni križ – organizacija koju su Njemci ipak tolerirali. Poljaci su tražili potvrdu tih činjecia i od Švicarskog crvenog križa i zato je Staljin prekinu kontakt s poljskom vladom jer nisu njemu vjerovali. Nije beznačajna činjenica da većina stučnjaka iz međunarodnog tima patologa koji su bili u Katynu i dali svoje iskaze, umrla je tragičnom smrćom, a to znači da se NKVD osvećivao za istinu koju su ukazivali.


Zvir:
http://chorwat.org.pl/?tag=katyn

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Film Andrzeja Wajde
Katyn - Movie Trailer, 01:47

Katyn - Movie Trailer

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Nastavek na sledečomu listu
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: KATYN - K(ro)atynska šuma i drugi (turo)polski križni puti
« Odgovori #4 : Svibanj 12, 2012, 11:34:37 poslijepodne »

Nastavek prethodnoga lista

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vupozorejne:
Sledeči del Wajdinoga filma kaže krvavo vubijajne polske časnikov!
Ne za maloletne, niti za odrasle slaboga želuca i živcov!


21,768 murdered in Katyn massacre by the Soviet NKVD - April 1940 - Joseph Stalin Lavrentiy Beria
, 09:12

21,768 murdered in Katyn massacre by the Soviet NKVD - April 1940 - Joseph Stalin Lavrentiy Beria
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549