Velika Gorica - neovisni forum

Baština => Kajkavski => Autor teme: Ljudevit Kaj - Rujan 23, 2009, 01:44:02 prijepodne

Naslov: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 23, 2009, 01:44:02 prijepodne


Pro(iliti)za kajkavsku p(r)oeziju

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Miroslav Krleža
Balade Petrice Kerempuha

TUROPOLSKA REŠTAURACIJA
A. D. 1848



Nemškutari prekleti,
s pemskimi dijakriči,
kaj nad slovom
lepečeju kak ftiči,
Latinščinu nam našu kvariju norčaki . . .

Mi nedamo jezika kaj v Lukavcu i v Mlaki
kak đemant blisiče naša đunđanosna reč,
kaj tverja je neg jesu
i Hapšpurg i Šenprun i Prag i Beč . . .

Nam dosti je predosti ilerskog požderuha več!
Fkanjilonosci to su, falšivi prepisavci,
krastače to su, guži, gube, prasci i žmigavci,
bedaki, jakobenci, kramari i kukavci . . .

Kucovlahi, janjičari, letoralci, graničari,
Latinščinu se nam kvari.
Ti čalarni domorodci,
z vana surka, z nutra koci,
pišeju kak govedari,
a ne kak naši pavlinski oci,
naši pismoznanci stari!

Ti frassi gladni, fuchsi, demetri, vlaški gerci,
kaj v kamarilu bleje kak tepeci,
to su sami gaji, carski oficeri,
semi jeno oko pod bečki topferl žmeri.
Danas su puntari, zutra buju žbiri,
čarni su i žolti ti ilerski špaliri!

Turopolci, Međimorci, Varaždinci i Klanjčani,
Grajani na Gracu Gričkem, slavni Vlaškovuličani,
naj bu komeš domorodec onaj isti kaj i lani!
Gdo ilerski danas laje zutra gledi da te fkani!

Gdo hoče gulaša orsaškega pojesti,
taj s komešom gre po turopolskej cesti.


Mi nedamo jezika kaj v Lukavcu i v Mlaki
kak dijamant blisiče naša biserna reč,
kaj tverja je neg jesu
i Habsburg i Schönbrunn i Prag i Beč . . .
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: plemenitashica - Rujan 23, 2009, 12:23:25 poslijepodne
Kaj , jeste li bili v Lepoglavi? Nema izvještaja ovo leto?
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 24, 2009, 08:38:44 prijepodne
Kaj , jeste li bili v Lepoglavi? Nema izvještaja ovo leto?
Predlažem da spominek o ovoletnomu čipkastomu festivalu preselimo sim.

http://www.forumgorica.com/dogadaji/festival-cipke-u-lepoglavi/msg2614/#msg2614 (http://www.forumgorica.com/dogadaji/festival-cipke-u-lepoglavi/msg2614/#msg2614)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 24, 2009, 12:06:25 poslijepodne


Pûčko oprto vučiliščě Sv. Ivan Zelina
29. smotra dečjoga kajkavskoga pesništva "Dragutin Domjanič" - Sv. Ivan Zelina 2009. 

Zbirka 29. smotrě (957 KB)
http://www.pou-zelina.hr/documents/Zbirka_29_smotre.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Zbirka_29_smotre.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Na priliku:


Mučkeno ljubavi

Pofarbal sem lasi,
napičil ring
na nos,
nahitil pumu -
- i niš.
a štel sem samo
mali žmigec oka
i mučkeno ljubavi.


Luka Blanuša, 8. r(azr)ed
Voditel: Mato Ðakmanec
OŠ Podrute, Novi Marof


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vlado Kreslin in Lidija Bajuk - Ljubav se ne trži, 04:06
Vlado Kreslin in Lidija Bajuk - Ljubav se ne trži (http://www.youtube.com/watch?v=tLKHe3kJ_Ng#)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 26, 2009, 09:04:21 poslijepodne


GOZBA

Posle kolin teden dan
Imbra nas je pozval na stran
Veli Imbra pet ih je za domovinu palo
Pak bi to trebalo probati malo
Se sam zriktal i obavil
i rad bi z vami to proslavil
Kad smo došli to su bila čudesa
tega je bile kup od čvarkof
do biranega mesa
Tu scenu teško je opisati
morti bi ju lakše bilo narisati
Štefek z mustači
devenice navlači
Devenice a još i zelje
Štefu je to veliko veselje
Čelavi Maks i svinjski rep vu zelju
ja sam se divil
kak to njegvi zubi melju
Matek je z kuhani kobasi zaposlen bil
kobasi su bili šarf pak je stalno pil
Jura se je z vratinu boril
I da mu ni Franc pomogel
ne znam kaj bi stvoril
Ja sem pak od sega pomalo probal
da bi na kraju male čvarkof dodal
Onda je Imbra lagof dokotural k nam
I rekel je nek si saki toči sam
lagviček ot sto litri je bil pri kraju
kat je saki odlučil
posetiti svoju domaju
Ostavili smo Imbru i nered na stolu
A mi smo se rezišli po gaju i po dolu

Zdravko Škrapec
(str. 15 v SRAKE AD 2009 (183. Samoborski fâšnik)

http://www.samoborski-fasnik.com/dld/sraka2009.pdf (http://www.samoborski-fasnik.com/dld/sraka2009.pdf)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 27, 2009, 11:33:43 poslijepodne


Prigorska tradicionalna pesma


IŠEL IVEK V ŠUMICU

Išel Ivek v šumicu
Odsekel si leskicu
Odsekel si leskicu
S kom bu hranil Baricu.

Pripjev:
Za goru, za vodu,
Tega veselja već ne bu,
Za goru, za vodu,
Tega veselja već ne bu.


Oj, Barica, Barica
Pregizdava deklica
Jesi li se spričala
Svojoj staroj majkici.

Budeš, budeš bežala,
Svojoj staroj majkici,
Svojoj staroj majkici
I staromu čačeku.


Zvir:
http://ruzmarinke.blog.hr/2008/08/index.2.html (http://ruzmarinke.blog.hr/2008/08/index.2.html)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 06, 2010, 11:49:00 poslijepodne


W. Shakespeare: Na Sveta tri krala... - KAJ, XXXVI, Zagreb 4-5 (2003.)

kajkavski prijevodi



WILLIAM SHAKESPEARE:

NA SVETA TRI KRALA
ILI
KAK OČETE


Prijevod: Vladimir Gerić, Zagreb

Z angleškoga pretočil na kajkavski
i malo podomačil,
za HISTRIONE,
Anno Domini MMIII
Lacko Gerić*

* Naslov Shakespeareova originala " Twelfe night, or what you will"; za izvedbu u sklopu ovogodišnjega Histrionskoga ljeta "na horvatski z anglikanskoga igrokaza pretočil i postavil" Vladimir Gerić, a "postavljenju pripomogel" Vid Balog

Dramatis personae:
   MEDVEŠKO      ...je ban, neje ban
   VIOLA         .. .je srečna nesrečnica
   ZLOVOLKO      ...je bogec zalubleni mrnđek
   LIVIJA         ...je nesrečna srečnica
   TOBI PODRIGAČ                   ...je, bu pil dok ima
   DRAŠ ZIMLJIČICA   ... je jen vitez
   NORJAK      .. je spametni norc
   MARIČA      .. je jena veselača
   SEBASTIJAN      .. je na svoju mamu
   ANTON         ...je luturan   
   FABEK         ...je bi...
   VELEČASNI      .. je fest jako jaki plebanuš
   VALEK         ...je kojekaj
   FLOSAR      ...je sim, pak tam
   POČIMALJE      ..jesu fine puce kaj lepo zgledaju
                     i lepo popevaju,
                            a ima ih se kaj za videti
                            i kaj za čuti

Histrioni, dečki, pucke, stražari, mužikaši....

PETI ČIN
1.

Glumec, Mariča
MARIČA
Anda, ak me voliš, pokaži mi njegovoga lista!
GLUMEC
Draga moja Mariča, napravite i vi meni jenu uslugu.
MARIČA
Se, kaj želite!
GLUMEC
Najte od mene iskati da vam pokažem njegovoga lista.
MARIČA
To bi bilo, kak da mi darujete cucka, pak onda za revanša od mene isčete da vam ga vrnem!
Dohajaju Ban, Viola, Korlek i plemiči.
BAN
Ste vi del družine milostive gospe gospodične Livije, prijateli?
GLUMEC
Je gospone, mi smo del njezinoga nakita.
BAN
O, pa ja tebe dobro poznam! Kak si kaj, Slavek, dobri človek?
GLUMEC
Da vam po istini povem, gospone, ležeše mi je z neprijateli, neg z prijateli!
BAN
Valjda obratno: ležeše ti je s prijatelji!
GLUMEC
Ne, gospone, z neprijatelji!
GROF
Kak je to moguče?
GLUMEC
Bormeš, gospone, prijatelji me ceniju, pak delaju od mene bedaka. A neprijateli mi otprto zmišljaju da sem bedak, tak da sem pri neprijateli, gospone, na dobičku vu poznavanju samoga sebe, a prijateli mi to kratiju; pak ak je pri zaključkih slično kak i pri poljupcih, te četiri negacije dajeju dve afirmacije, ergo: gorse sem, kaj se tice prijatelof, a bole, kaj se tiče neprijatelof.
BAN
No, alzo, ovo je briljantno!
GLUMEC
Bormeš ni, gospone! Makar ste se vi izvoleli vbrojiti v moje prijatele.
BAN
Kaj se mene tiče, ne bu ti bilo gorše. Na, zemi ovoga cekinčeka!
GLUMEC
Ak vaša levica ne zna kaj dela desnica, naj si levica zeme za uzora desnicu!
BAN
O, daješ mi slaboga saveta!
GLUMEC
Naj se vaša milost zavleče vu vaš žep, gospone, i naj joj se vaša put i krv pokoriju!
BAN
No, dobro, vidim da bum pak pogrešil i postal ponavljač. Evo ti i drugoga!
GLUMEC
Poznata je jena igra, koju zoveju: primo, secundo, tertio; a stara poslovica veli "Treči put Bog pomaga". Tročetvrtinski takt je, gospone, lepi i frčni takt; setite se zvona Svetoga Benedikta, gospone: jen, dva, tri!
GROF
Z ovakvimi zvijačami više ne buš zglupiral peneze od mene: ali, ak obavestiš svoju gospodaricu da bi se ja štel š njom pospominjati i ak ju dopelaš sim, to bi moglo zbuditi moju naknadnu dobrotu!
GLUMEC
Seh vam svecof i svetic, zeziblite v sen svoju dobrotu, dok seja ne vrnem; ali ne bi mi bilo drago da mislite da je moja želja za dobičkom porok pohlepe! Ali, kak ste rekli, gospone, naj vaša dobrota majčkeno zadrema; ja bum ju hitro probudil!
Odide. Dohajaju Anton i stražari.
VIOLA
Gle, ide človek koji me je spasil, Ban!
GROF
Gle, ovo mije lice nekakšno poznato!
Makar, gda sem ga pri zadnji zgodi videl,
bilo je mrko, kak Vulkan, sajavo, kak od
ratnog dima. Bil je bocman jene vojne lađe,
slabe, zarad plitkosti i male zapremine,
al je š njom prevročil tolke teške škode
najbolji zmed naših vojnih lađ i brodic,
da su ga čak bes i zavist nas, pobeđenih,
i falili i slavili! Da čujem, kaj je bilo?
PRVI STRAŽAR
Plemeniti Ban Medveško, to vam je on Antun
kaj nam je fkral lađu "Feniks", s tovarom iz Kranja;
isti, kaj se je zakvačil za brod "Tiger", gda je
najmlajši nečak vaš, Tituš, zgubil desnu nogu;
A vlovili smo ga na Potoku, v grdi svađi,
koja je je na špot i sram, svadljifcima i gradu!
VIOLA
Al, on je samo zvlekel meč, da mene spasi;
ali mi je posle zrekel čudaj čudnih reči,
pak mislim da ni bil silovni, nego zmotani!
BAN
O, slavni razbojnik odurni! Hahar! Kakšna
te prevzetnost nora tenta da na kušnju mečeš
milost ljudi koje si uz cenu pokolja i krvi
stvoril svojim protivnikima?!
ANTON
Prečasni Grof,
dopustite mi da otklonim vaše prekore;
jer Anton vam nigdar ni bil ni razbojnik, ni
hahar, prem je bil, to priznam, s puno razlogof,
vaš protivnik, gospone! Čarobija me je
nekšna sim navlekla; z virov besne savske vode,
spasil sem, v oluji, nezafalnoga ovoga
dečka tu; gda bole za njega ni bilo nade!
V život sem ga vrnul, i daruval mu, znad svega
svoju bezgraničnu i prijatelsku ljubaf,
posvečenu sam njemu; radi njega sem se,
sam iz čiste ljubavi, izložil progonu
i reštu, v ovomu neprijatelskom gradu!
I gda sem videl da ga negdo tuče, zvlekel
sem i ja svoj meč! A gda je on, prefriganec,
zračunal, da ne mora deliti opasnost
z menom, odma se obrnul kak da me ne pozna,
i tak se na sto let, vu jenem času, od mene
udaljil; tak da je zatajil čak i mošnju,
koju sem mu dal, s penezi, malo prije, niti
pred pol vure!
         VIOLA
O, Bog moj, je li to moguče?
         BAN
A gda je ov tu dečko došel sim, v naš grad?
         ANTON
Pak denes, gospon grof! Tri smo pune mesece,
do denes, bili skup, na putu, nerezdvojno,
v dobru, kak i v zlu, po danu, kak i f noči!
Dohaja Livija, z pratnjom.
         BAN
Gle, ide grofica! Kak da se nebo spušča
k zemli! A kaj se tebe tiče, sve je norost!
Of dečec meni služi več tri mesece, pak...!
Ali, o tom bumo posle! Otpelajte ga proč!
         LIVIJA
U čemu Livija bi Grofu mogla služiti,
ak mu ne more f tomu kaj zahman ju prosi?
Vi niste spunili obečano? Kaj, Ciprijan?
VIOLA
Ja, milostiva...!
BAN
O, ljupka Livija...!
LIVIJA
Da čujem, Ciprijan! - Prepoštovani Ban...!
VIOLA
Moj gospodar vam ima nekaj reči, a ne ja!
LIVIJA
Ak bude spomenka o vaši stari pesmi, Ban,
za moje vuho pak bu stranjska i neprilična,
kak buka posle glazbe!
BAN
Kak i navek - brez milosti!?
LIVIJA
Naveke stalna, svetli Ban!
BAN
F čudljivosti, to je! - O, kruta gospodična,
na čiji nenaklonjeni oltar moj duh i ve
prinaša prepune poštuvanja i verne,
ali nesprijete žrtve! Kaj da još napravim?
LIVIJA
Kaj god vas vola, Ban, to i napravite!
BAN
A zakaj bi, da opče imam srca za to,
kak on razbojnik, on Egipčan, pred smrt,
vbil svoju Ijubaf? - Divja ljubomornost ima ,
gdagda okus gordosti! - Al, čujte me, buduč
da vi prezirjate moj bol i moju vernost,
buduč da deloma vre slutim stvarni zrok
kaj mi je zel su vašu dragocenu naklonost,
živite i dale, tiranka, brez srca,
ali vasega ljubimca, kojega, kak čutim,
volite, a i meni je, kunem se, bil dragi,
njega bum vani ščupal iz potmajnog oka,
 v kojem vlada, ftruc svojemu gospodaru!
No, dojdi, dragec! Moje misli su rodile zlo:
žrtvuval bum sad negda meni drago janje,
ftruc grlici, kaj ima krv i srce - vranje!
VIOLA
A ja bi drage vole, več kak sto put, hmiral,
v radosti i sreči, za volju vašeg mira
LIVIJA
Ciprijan, kam ideš?
VIOLA
Idem k onom koga volim
više nego život, sonce i svet koli mene,
više nego sklonost bilo koje žene!
I ak vam lažem, o, nebeski vi svedoki,
zemite mi život, jerbo kaljam svoju ljubaf!
LIVIJA
O, ja, omražena, prevarena, bogica!
VIOLA
A ko vas je prevaril? II vam nekaj skrivil?
LIVIJA
Kaj ne znaš ko si ti? Je tomu več tak dugo?
Pozovite mi svečenika!
Jeden zmed pratiteljef odide.
BAN
Hodi, idemo!
LIVIJA
A kam to, svetli grof? O, stani, muž moj, Ciprijan!
BAN
Vaš muž?
LIVIJA
Je, muž! A to bu vam i sam potvrdil!
BAN
Vi, njezin muž, gospone?
VIOLA
Muž? Ja, ne, presvetli!
LIVIJA
Ajoj, kaj nije nedostojen ti tvoj strah, kaj te
natiral da pred semi sramno tajiš kaj si?
O, naj mi se bojati, Ciprijan, i zgrabi
svoje sreču, budi kaj si, pak buš veliki,
kak onaj koga se bojiš!
Dohaja Svečenik.
   Dobro došli, Otec!
prosim vas, da mam, i v ime vaše svetosti,
 objavite - prem da smo još malopredi
šteli zatajiti, kaj je ve sam slučaj otkril
prije vremena - objavite, kaj znate da se
dogodilo zmed mene i ovoga mladiča!
SVEČENIK
Je, sklopljena je večna veza ljubavi, mam
potprta i spajanjem ruk naših mladencof
 i zapečaćena presvetom vezom vusnic,
kak i običajnom izmembom dveh prestenof;
a celi obred bračnog sporazuma ja sem sam
potvrdil svojom službom, svojim svedočanstvom:
 a kak mi dobnik moj veli, od toga časa
sam sem dve-tri vure bliže svemu grobu.
BAN
O, gnusni ti šmrkljivec, kakof buš ti človek
stopram gda te vreme z belimi lasmi zasipa!?
Ili bu tvoja potmajnost tak ojačala
da buš i sebi jemput sam podmetnul nogu?
Pak, zbogom, beži ž njom; al biraj takšne pute,
gde neš naletel na me! Pazi, zmrvil bum te!
VIOLA
O, gospodar moj, kunem se...!
LIVIJA
Joj, nemoj, muči!
Naj gubiti svu čast vu strahu kaj te muči!



Nâstavek vu sledečomu listu
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 06, 2010, 11:50:43 poslijepodne


Nâstavek prethodnoga lista/




Dohaja vitez Draš.

DRAŠ
Za pet ran božih, doktora! No, hitro, doktora za viteza Tobija!
LIVIJA
Kaj se dogodilo?
DRAŠ
Reskolil mi je glavu, a i vitezu je Tobiji rezbil tikvanju! Za ime bože, pomorite! Dal bi 40 cekinof, da se ve doma!
LIVIJA
A ko je to napravil, vitez Jendraš?
DRAŠ
On grofov štičenik, nekšni Ciprijan. Mislili smo daje kukavica, ali on vam je pravi inkardinirani vrak!
BAN
Moj štičenik, Ciprijan?
DRAŠ
Ti bokca bogoga, pak on je tu! Reskolili ste mi glavu brez razloga; a ono kaj sem ja napravil, napravil sem na nagovor viteza Tobija!
VIOLA
Kaj se meni obračate? Ja vas nis ranil! Navalili ste z mečom na mene brez razloga, lepo sem govoril z vami, ali napal vas nisem!
      Dohajaju Tobi i Glumec.
DRAŠ
Ak je ovo rana, onda ste me ranili! Meni se vidi da vi krvavu, reskolenu glavu ne smatrate za ozbilnu ozledu! Glečte kak šepajuč dohaja vitez Tobi, čuli bute vi još dosti toga! Ali, da on ni bil v oberštoku, malo bi vas on i drukče zežegetal!
BAN
No, kaj je, Vitez? Kaj vam je?
TOBI
Ni bitno! Ranil me je i to je se! Si našel vrača Pimpača, Glumec?
                  GLUMEC
Jesem, vitez Tobi, ali pijan je več jenu vuru; na oči mu je pal mrak več v osem vur vjutro!
                  TOBI
Onda ni niš drugo, kak hurmeš i cucek i mesovje paunsko! Mrzim pijane hurmeše!
            LIVIJA

Otpelajte ga proč! Ko ih je tak rezmesaril?
DRAŠ
Ja bum vam pomogel, vitez Tobi, idemo skup na premotavanje!
TOBI
Ti buš mi pomogel, ti, reskolena glava oslinja!? Ti norjak, ti gnus jeden praznoglavi! Ti, bolvan!?
LIVIJA
F postelu ž njim i povežite mu ranu!
Odhajaju Glumec, Fabek, Tobi i Draš. Dohaja Sebastian.
SEBASTIAN
Ve žalim kaj sem ranil vašega rođaka,
milostiva; ali da je to bil i moj brat,
ja bi napravil isto, da bi se obranil!
Gledite me baš nekak čudno, vidim da sem
vas uvredil, kaj sem tak postupil, žal mi je!
Oproostite mi, mila moja, v ime zaveta,
kaj smo ih malopredi jeden drugom dali!
BAN
Sam jeno lice, glas, obleka, a dva biča! Kak slika v dva zrcala, koja je i nije!
SEBASTIAN
O, Anton moj, moj dragi Anton! O, kak me vure mučiju i žereju, od
onda gda sem tebe zgubil!
ANTON
Sebastian ste vi?
SEBASTIAN
Kaj si se splašil, Anton?
ANTON
Pa kak ste to vdvojili? Dve polovičice
raskolene si jabukice nisu sličneše
neg ova dva stvorenja! Koji je Sebastijan?
         LIVIJA
Baš zbila čudno!
SEBASTIAN
Pa, kaj to ja tam prek stojim? Ja nemam brata;
a moja naraf nema tu božansku moč da
budem tu i drugde! Mel sem sestru, koju su
mi besni safski viri želi! F kakšnom ste vi
rodu z menom? Otkud ste? Povečte: ime, rod?
VIOLA
Z Tirola sem! A otec mi se zval Sebastian,
a, čudno je, Sebastian se zval i brat moj;
vu isti je obleki vu vodeni grob potonul!
I ak su duhi kadri zeti čiji lik i ruho,
vi ste došli sim da me sprestrašite!
SEBASTIAN
Je, duh sem;
a ipak sem oblečen v ruho, bi se reklo,
f koje me je ženska utroba oblekla!
O, da ste ženska, jer se drugo slaže, ja bi
vaše lice sozami orosil, pak bi kriknul:
"O, tri put dobro došla, Viola ftoplena!"
  VIOLA
Moj otec mel je mali madež tu, znad obrve!
SEBASTIAN
I moj, takaj!
  VIOLA
A hmrl je v dan gda je Viola
slavila nesrečni svoj trinajsti rodendan!
SEBASTIAN
O, ja se toga dana još tak živo sečam!
On je zbiljam skončal svoj zemalski vek,
baš gda je moja sestra skončala trinajst let!
  VIOLA
Al, ako naši sreči nema druge smetnje,
osim ovoga prisvojenoga muškog ruha,
najte me zagrliti, se dok se si podatki,
glede mesta, sudbe, vremena, ne složiju
vu dokaz, da sem ja Viola: o da bi to
potkrepili, otpelala vas budem k jenom
flosaru, tu, v gradu, koji ima moje kiklje;
on mije to spelal da pri Grofu služim!
SEBASTIAN, Liviji
A tak je došlo i do vaše zabune, gospa;
al na tu vas je sklonost sam Bog navel;
šteli ste se, namreč, vezati za pucku,
ali niti tu baš niste niš pogrešili, jer ste se
ovak, zaručili i z pucikom i z dečkom!
BAN
Ne čudite se, on je plemenite krvi;
ak je tak, i ak of privid nije laž, i ja
bum splival srečen s toga srečnog brodoloma.
Violi.
Kaj nisi stokrat rekel, dragi dečko moj,
da nigda neš zavolel žensku, kak si mene?
VIOLA
Ja na sve kaj sem rekla, morem i priseči,
a se te zakletve, kak istinu zadržati
gliboko f srcu, tak kak onaj žarki plamen
koji deli den od noči!
BAN
Sad mi pruži ruku;
i daj da te zagledam i vu ženski kikli.
VIOLA
Al moje kikle jošče su pri flosaru, kaj
me je spasil z vode. On pak vam je v reštu,
rad nekšne krivnje, a na zahtev gospona
Zlovolka, kaj je dvorski pri gospi, kak mislim.
LIVIJA
Pa bu ga oslobodil! Dopelajte Zlovolka!
Ajoj, da, zbilam, kak se nisem zmislila:
veliju, da je bogi človek čisto znorel!
      Vračaju se Norjak, s pismom, i Fabek
Vu svoji vlastiti sem nori zmotanosti
pozabila na čudne njegove norije!
No, kak je ž nim, ti, glumec?
GLUMEC
Da vam praf velim, jedva se jedvice bori protiv Belzebuba, kolko god je to moguče človeku v njegovomu stanju. Nate, napisal vam je pismo, moral sem vam ga predati jošče vjutro, ali kak glumačke poslanice nisu evanđelje, čist je sejeno gda se donašaju.
LIVIJA
Daj, otpri pismo, čitaj.
GLUMEC
Astam, pazite, da vam bu čist jasno kak je to gda Norjak citera norca.
(čita, besno.) "Za ime bože, Gospa...!
LIVIJA
Kaj ti je, pa kaj si i ti znorel?
GLUMEC
Ne, nisem, gospa, ja sam čitam nourosti. I ak vaše gospouctvo želi da to napravim kak je treba, mora mi dopustiti da se male reskourim!
LIVIJA
Prosim te, čitaj kak razboriti človek!
GLUMEC
Tak i dielam, presvetla; al da bi čital onuak kak je on to mislil, muoram čitati kak čitam; zato si premislite, gospa i posloušajte.
VIOLA, Fabeku
Prečitajte to vi, dečec!
FABEK, čita
" Za ime bože, Gospa... nanesli ste mi nepravdu i svet bu za to zeznal. Prem ste me hitili f kmicu i zapovedali da mi gospodari vaš pijani rođak, ja jošče obladam ze svojimi naravnimi čutlivosti, jednak dobro kak i vaše gospoctvo. Imam vaše pismo, koje me je natentalo na to da se ponašam kak se ponašam i niti malo ne sumljam vu to da me ono opravdalo, a vas ozbilno posramilo! Mislite o meni kak očete. Na jen čas pozablam kaj mi je dužnost naspram vama, pak zato pišem o uvredi koja mi je fčinjena!
   Znoreli Zlovolko.
LIVIJA
Kaj je on to napisal?
GLUMEC
Uon, gospa!
BAN
Ovo baš ne diši na zmešanost!
LIVIJA
Naj ga pustiju, Fabek, pak naj dojde sim!
Fabek odide.
Gda se spregruntate, ak bu vam z voljom, Grof, da
me prigrlite, al ne kak ženu, nego sestru,
bumo isti dan pripravili čak duplu svadbu
f moji hiži; i ak vam je z voljom, na moj strošek!
BAN
Z veseljem primam tu ponudu, milostiva!
Violi:
Tvoj gospodar te oslobađa; a za vernu
službu, malo čudnu za vaš ljupki ženski spol
i malo čak prenisku za tvoj plemeniti odgoj,
i zato kaj me dugo zoveš gospodarom -
ja ti pružam ruku: sad buš ti svom gospodaru
gospodarica!
LIVIJA
O, draga moja sestra, sad si i ti ženska!
      Vrne se Fabek, ze Zlovolkom.
BAN
Je to taj norc?
LIVIJA
Je, milostivi ban, je, to je on.
No, kaj je kaj, Zlovolko?
         ZLOVOLKO
Gospa, nanesli ste mi grdu uvredu, je,
strašnu uvredu!
LIVIJA
Kaj ja, Zlovolko? Ne, ja ne!
         ZLOVOLKO
O, jeste, milostiva! Prosim vas, prečitajte
to pismo! Rukopis je vaš, tu dvoma nema!
Kaj vi ne pišete ovak, sa slova i se črknje?
Kaj ovaj pečat ni vaš? Kaj ni taj stil vaš?
Ne, vi to nemrete poreči! Anda, priznajte,
pak mi objasnite, otprto i pošteno,
zakaj ste mi skazali tuliku naklonost,
i prosili me naj se furt režim, naj nosim
žute štomfe i kriš-kraš povezane štrumfpantle;
da se mrnđim na viteza Tobiju i na
sluge; a gda sem to napravil, verni, z nadom,
zakaj ste dopustili da dospem v zatvor,
v nekšnu kmičnu luknju, da mi dojde kapelan,
pak me napraviju najvekšim norcom,
bukvešom nad bukveši! Da čujem, zakaj?
LIVIJA
Zlovolko, žal mije, al ovo nije moje
pismo, prem je rukopis i sličen mojemu;
al sumlje nema, te je rukopis Maričin!
I sad se sečam, baš je ona prva rekla
da si jako znorel! A ti si onda došel,
z osmehom na licu, scifran, baš kak su te
s pismom fputili! No, zmiri se! No, prosim te!
Se to je zišlo jako grubo, čak i grdo;
no sad, gda znamo razloge i krifce za to,
ti buš v isto vreme i tužitel, a i sudec,
f parnici, mam zutra, ako očeš!
FABEK
O, dobri milostiva i gospa, štel bi vam
reči, najte dati da vam svaje niti spačke
kvariju lepotu ovoga prelepoga
trenutka, zbilam čudesnoga! Bar za mene!
Zato vam otprto rečem, da smo Tobija
i ja podleknuli tu lečkicu Zlovolku,
zbok nekšnih njegovih nelepih, trdoglavih,
nama mrskih osobin! A onda je Mariča,
na Tobijašov nagovor, napisala to pismo,
a on se posle ž njom, za uzvrat, čak i venčal!
Al, kak smo se to, grdo, ali i šegavo,
spelali, zavredili bi predi smeh, kak osvetu;
i ak se te dve uvrede pravično vagneju,
vu semu tomu si bi našli zadovolščinu!
LIVIJA
Ajoj, moj norček, kak su te nasanjkali!
GLUMEC
Pak - "Nekoji su rođeni kak veliki, nekoji osvajaju veličinu, a nekomu veličina pada z neba!" - I ja sem bil jeden ot sudionikof, gospone, v tom ludom interludiju - nekšni gouspon velečasni Kuzma, gospuone! Al, nije bitno, ne!? - "Za Boga, Norjak, ja nisem nori!" Ali, sečate se... "Gospa, kak se morete smejati ovomu šupljoglavomu veterhanzlu!? Da mu se ne smijete, ostal bi brez reči!" -I tak ringlšpil vremena sam nosi svoju osvetu!
ZLOVOLKO
Osvetil bum se ja jenput svima vama!
LIVIJA
No, zbilam ste ga grdo, šašavo uvredili!
.     BAN
Odidite si za njim, zmirite ga, bokca!
Al niš nam ni povedal kaj je z onim flosarom!
Gda zeznamo i to i zlatni čas nam bude sklon,
naj naše drage duše zveže svečana i
čvrsta veza! A tak dugo, draga sestra,
ostali bumo tu! No, dojdi, Ciprijan,
jer dok si tu kak muški, tak bum te i zval;
a gda te zgledam v ženskim opravama,
bil buš ti Medveškova gospa i kraljica!
Odideju si, osim Glumca
Plesači i glazbari zaigraju,
Glumec zapopeva:
"When that I was and a little tine boy,
with hey, ho, the winde and raine:
A foolish thing was but a toy,
for the raine it rineth every day.
  i td.
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 07, 2010, 12:25:47 prijepodne

pâr napomen vuz prethodni list:

1)
kakvoča hrvackokajkavskoga prevoda morě sě vusporediti z angleškum i nemačkum verzijum:

http://www.bartleby.com/70/2351.html (http://www.bartleby.com/70/2351.html)
Twelfth-Night; or, What You Will
Act V. Scene I.

http://www.symbolon.de/downtxt/shakewasihr.htm (http://www.symbolon.de/downtxt/shakewasihr.htm)
Was ihr wollt

2)
Sažetek V. čina na angleškomu jeziku (Summary of Act 5):
http://www.twelfthnightsite.co.uk/act5_summary.htm (http://www.twelfthnightsite.co.uk/act5_summary.htm)

3)
Znâjně o 5. činu morě sě (na angleškomu jeziku) proveriti prék sledečě poveznicě:
Twelfth Night Act V quiz
http://www.twelfthnightsite.co.uk/act5_quiz.htm (http://www.twelfthnightsite.co.uk/act5_quiz.htm)

4)
Na časopis KAJ morě sě pretplatiti kontaktérajuč
kajkavsko.spravisce@zg.htnet.hr


PS
angleški nâziv "twelft hnight" (= dvanâjsta nôč) odnosi sě na vremenski pomek vu odnosu na Božič. Englezi, kak ni Šveđani, ne koristě izraz Sv. tri krâla, nek Epiphany (Šveđani obiležâvaju 13. dân iza Božiča). [/blue]


Vjesnik / Kultura
14. i 15. kolovoza, 2003.

RAZGOVOR - Vladimir Gerić, redatelj i prevoditelj drame »Na Sveta Tri Krala ili kak' očete« koja se prikazuje u okviru 18. zagrebačkog histrionskog ljeta

KAJKAVSKI SE NE SRAMI NI NJEŽNOSTI NI SLABOSTI

Svaka se »norma« s vremenom istroši, postaje neosobna, općenita. Zato bježi u »šatru«, odnedavna u nepodnošljive prostarije i anglizme. Da ne spominjem povampirene politicizme i srbizme, koje nam mediji i pojedini političari sve više podvaljuju, kaže Vladimir Gerić

Kajkavski podjednako zna izraziti i bol i vedrinu, ali je često i – samoironičan

Poveznica na članek:
http://www.vjesnik.hr/pdf/2003%5C08%5C14%5C19A19.PDF (http://www.vjesnik.hr/pdf/2003%5C08%5C14%5C19A19.PDF)
ili
("privremeno" nedostupno)
http://www.forum.gorica.hr/index.php?topic=2321.msg70927#msg70927 (http://www.forum.gorica.hr/index.php?topic=2321.msg70927#msg70927)

Reply author: Muzh
Replied on: 09/01/2007 19:17:04
Message:
………………
Kaj se pak prevodov dotikavle slazhem se da je Shakespeare-a lezhe prepevati na Kajkavski nek na Schtokavski ter da je poetichki takov prepev blizhi originalu.
Kajkavski a i Chakavski samoglasni sustav je puno raznovrsneschi i rekel bi prirodnejschi nek Schtokavski teroga se samoglasni sustav svodi na standarnih pet samoglasnikov. Schesti pak, pomochni samoglasnik "r" je pak za razliku od schtokavskoga zmekschan samoglasnikum (crno - cherno, crveno - cherveno, drveno - derveno.S tog razloga je Kajkavski puno pjevniji i poetichniji nek Schtokavski. Pjevnosti istom doprinosi i akcentuacija. Isto tak je dosti razlikov vu sintakse (ni ga chuti - ne chuje ga se) kaj doprinosi raznolikosti izrazhaja.
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 07, 2010, 12:43:30 prijepodne

William Shakespeare:
TWELFE NIGHT, OR WHAT YOU WILL


Viola - A kakva je ovo zemlja, prijatelji?
Kapetan - Ovo je Ilirija, gospo!
 
Shakespeare - NA TRI KRALJA
Shakespeareova komedija NA TRI KRALJA, ili KAKO HOČETE (Twelfe night, or what you will) po mnogima je najbolja, a prema podacima i najigranija Shakespeareova komedija. Njezin značaj za hrvatsko glumište potkrepljuju dvije neosporne činjenice - na Svjetskoj izložbi kazališne scenografije 1925. u Parizu scenografsko rješenje Ljube Babića (u redateljskom ostvarenju Branka Gavelle) dobilo je visoko priznanje; a jednako je značajno i to da je predstava Zagrebačkog dramskog kazališta, u režiji Dine Radojevića, odigrana preko 200 puta! A to je, koliko znamo, do sada nenadmašen broj odigranih predstava jednog Shakespeareovog teksta na hrvatskim pozornicama!

A to, drugim riječima, znači, da tu komediju naši kazalištarci umiju pretvoriti u značajna ostvarenja, a da ga naše gledateljstvo iznimno cijeni. A "...Shakespeare je pisao...da ugodi gledateljstvu" - ocjenio je J. Dover Wilson.

Veliki je kazališni čarobnjak radnju komedije, smjestio u - Iliriju! Što god ta "Ilirija" Shakespeareu značila, nije li nekako logično da je mi, danas, ovdje, u Hrvatskoj, histrionski, dosljedno, uprizorimo u nekom našem mogućem vremenu i prostoru, pod zidinama gdje oduvijek zvoni kaj, a koje su možda i starije od zgrade u kojima ta ista "Ilirija" prikazala u Engleskoj?
Dakle, jedna nova, HISTRIONSKA predstava, pod imenom:
NA SVETA TRI KRALA, ili KAK OČETE !    
    
     
REDATELJ   Vladimir Gerić


(negdašna poveznica:
http://www.histrion.hr/twelfe_night.htm (http://www.histrion.hr/twelfe_night.htm) )



* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


KAKO HOĆETE
Od trinaest Shakespeareovih komedija, Na Tri Kralja ili Kako Hoćete, (Twelfth Night; What You Will) pripada najzrelijima i najizvođenijima.
Po nekim izvorima, napisana je prema narudžbi tijekom 1599. ili krajem 1600. godine, a prvi put je izvedena 6. siječnja, 1601. na dvoru kraljice Elizabete, a u čast visokog gosta Don Virginia Orsinija Bracciana iz Italije. U njegovu čast Shakespeare je čak i nazvao jedno od lica - Vojvoda Orsino, vladar fiktivne zemlje Ilirije.
Postoje mišljenja da Shakespeare nije bio osobito zainteresiran za tekst Na tri kralja, pa ga je zato i nazvao What You Will ili Kako Hoćete (u smislu nazovite komad kako vam se sviđa). Ali, kako je tekst bio namijenjen visokom gostu, a i kraljici, moglo je to zvučati uvredljivo, pa mu je dao naslov Na Tri Kralja. Naime, na taj se dan odigrala praizvedba. Sam tekst ne bavi se ni na koji način tim blagdanom i nema nikakve veze s njim, izuzmemo li činjenicu da je taj praznik u Engleskoj bio posvećen veselju i smijehu.
(negdašna poveznica:
http://www.hnk-split.hr/drama/natrikralja/ (http://www.hnk-split.hr/drama/natrikralja/)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 29, 2010, 01:00:55 prijepodne


Josipovič protif Josipoviča
(Štéf protif Jantôna Danijela)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * 
 
KAJ, XXXVII, Zagreb 6 (2004)

HARCUVAJNE (ALITI VOJUVAJNE TUROPOLCOV I DRUGE HORVATOV) Z BANOM JELAČIĆEM VUGERSKE LETA GOSPODNEGA 1848.

Josip Kovačević, Buševec

... I onda, gospon plebanuš, to vam je bilo tak.
Leta jezeroosemstočetrdeset i osmoga još za ranoga proleča vse se zburkalo vu naše domovine. Ćela Horvatska tresla se kak v zimice. Sekakvi glasi ze sveta, čak z Beča i dale dopirali su do nas. Straf i nekakva neizvesnost zavlekli su se v narod. Vse se govorilo o velikom nezadovolstvu narodov s celoga sveta da se ne poštuje Bog, red i pravica. Da praf za praf na svetu i onak nema pravice, a da je nigdar ni(je) ni bilo. A da je sigurno i nigdar ni nebu. Da močni i jaki navek kroje pravdu onak kak im paše, a puk mora biti pokoren i slušati ili ga još vekšo zlo čeka. Vse se osečalo da se na ovaj grešni svet sprema velika kaštiga. Ali gdo bu kaštiguvan. Gdo bu trpel za svoje i tuđe greje ni se znalo. A vsi smo se bojali koga bu to zastiglo. Gdo bu spaštal i kak bu spaštal za sebe i za druge. Zato se gusto k meše išlo, puno se molilo dragoga Boga i Devicu Mariju. I v prošecija se molilo. Postilo se. Obdržavale su se pokore. Nu, vse je to bilo premalo da bi se umilostil dragi Bog i da bi veliko zlo tero se spremalo na nas od nas se odvrnulo. Stari naši teri su pametili kad su k nam došli i od nas otišli Francuzi, Napoleonovi soldati, da se isto tak govorilo o pravice, poštejnu, slobode, jednaki vseh ludev pred zakonom kak i pred Bogom. A šteli su nam vuništiti našu Plemenitu opčinu turopolsku, zeti nam našu zajedničku imo­vinu, našu plemenščinu i našu sloboščinu. Zato smo se i zdigli na ustanak i tak vuz pomoč Rusov teri su v Rusije potukli neznabošce Francuze i Austrije oslo­bodili se ove gospodarov z, kak su je oni zvali, Ilirije. Vrnul nam se pak austrijanski car. I pak smo bili tam gde smo i pređi bili, pod tuđemi gospodari.
Sada su se čuli glasi da nas budu Vugri aliti Mađari napali. Da hočeju ćelu Horvacku pregaziti i pokoriti. Da naša deca budu morala v školu iti i vugerski jezik vučiti. Da se po horvacki nebu smelo dugo govoriti, jer da smo mi Turopolci po nijovom Mađari, samo ke još to ne znamo. Da smo zabili ke smo negda bili. Drugi su pak govorili da austrijanski car nas je prepustil na milost i nemilost te naše lakome i goropadne susedov Mađarov. Da se moramo sami mi Horvati obraniti od n(j)ih kak znamo i moremo, ako se moremo.
A pak je naš komeš Antun Danijel Josipović na Gorice na vse glas vikal ke ga grlo nosilo, da nam Turopolcem mesto je z Mađari teri nam budu čuvali i priznali našu Plemenitu opčinu turopolsku, našu imovinu, privilegije i vlast. Ono ke su nam i negda svojemi listinami priznali i potpisali vugerski krali. Da nekakvi negdašni Ilirci vu Zagrebu stalno neke ruju i puntaju narod protiv vlasti i da nam govoriju kak mi nesmo Horvati nek nekakvi, valda, Iliri.
I naš lepi horvacki jezik da su nekam skrivopetali i hitili ga na stran kak stari podrapani i smrdlivi obojek. A je li to more tak biti? Nesmo veruvali. Po naše sučija po celomu Turovomu polu obdržavaju se spravišča, sluša se glas našega komeša za teroga negdašni Ilirci vele da je mađaron. Onda se pitam a ke smo mi Turopolci Horvati ili Iliri? Ili smo morti stvarno Vugri. Bog moj, a kak bi bili Vugri aliti Mađari, a po vugerski ne znamo ni beknuti?! Potlem toga je pak pukel glas da je glinski pukovnik i barun Josip Jelačić na zapoved cara Ferdinanda postal general i ban trojednice Horvacke, Šlavunije i Dalmacije. Onaj isti veliki časnik teroga smo znali viđuvati kak se na fijakeru vozi z Gline v Zagreb. Tu v Buševcu znali bi zastati na dve vure pri krčme, okrepiti se, kojne naraniti i napojiti. Pratili bi ga negvi vojniki šerežani na kojne, kak se to i šika i patri velikomu carskomu i kralevskomu časniku. Videl sem ga i ja vu modro plave bluze i crlene konjaničke (h)lača. Obično je nosil i sivi ogrtač. Pripovedalo se za n(j)ega da je to pravi junak odlikovan vu više bojov od samoga našega presvetloga cara i krala horvackoga, austrijanskoga i vugerskoga za junačka dela, tere je vodil po ćele carevine i dale. Sada da ga je car postavil na čelo vse horvacke regimenti ako dojde do rata z Mađari aliti Vugri.
Onda su pak dopirali glasi da je naš komeš turopolski pl. Antun Danijel Josipović z četum naše dečkov, ali bez Buševčanov, otišel Vugersku da skupa z Vugri aliti Mađari budu vojuvali protiv horvacke vojske bana Jelačića. Razjaren ban Jelačić pozval je vu Zagreb vse suce ze vse naše sučij Plemenite opčine turopolske i jako ružil na nepokorne i nedopovedane Turopolce. Naš buševski sudec došel je ves splašen domom i samo je govoril: Nebu dobro! Nebu dobro! Joj, koga burno slušali?!
Vse je to bila velika zmešancija ke ja nis razmel kak ni skorom ćeli naš narod. Mislil sem pak, kak bi se borili Horvati vu protivu Horvatov, i to Vugerske. To neke ni v redu. Naš narod tu neke mesa, a praf za praf ne razme se vu politiku, a i vesti tere donašaju pojedinci i šire po Turovomu polu nesu navek točne niti istinite. Naši nepismeni ludi niti imaju, niti znaju čitati novine, a i one mort ne pišu istinu. Vse je to jedna velika kaša teru su nam drugi skuvali, a ja se samo bojim da ju mi siromaki seljaki bumo morali sami, kak god bu gorka, pojesti. Ali za naše urbarce došla je i dobra vest, da je ukinuto kmetstvo. Za nas plemenitaše turopolske većinu i ni bilo važno, ali je bilo čudnovato i znakovito. Jelačičovi vojniki jahali su od cirkve do cirkve, zvonili da je odzvo­nilo kmetstvu i to narodu objavili.
Zatem se pripovedalo da je pak v Zagrebu ban Jelačić jako se rasrdil na nas plemenite Turopolce zbog mađaroštine i poslal vu Goricu vojsku tera je v rešt otpelala goričkoga farnika, za to ke je puntal narod protiv bana i v nekakve grobnice čuval liste tere je pisal komeš Antun Danijel Josipović z Mađarske i vugerski puntar Lajos Kossuth, da se ćelo Turopole zdigne na ustanak protiv bana Jelačića. Želi su nam i naše oružje z oružarnice Plemenite opčine turo­polske.
Za to se po ćelom Turovom polu zbila velika strka i zbrka. Naš sudec buševski vikal je po selu: Došla je naredba od samoga bana Jelačića ze Zagreba da mi plemeniti Turopolci moramo hitro napraviti premembu i zebrati novoga komeša kad je stari odjekal tija v Mađarsku.
Tak je i bilo. Pak su naši zebrali novoga komeša Stjepana Josipovića, od staroga komeša bratovoga sina. A on odma da je počel spremati Turopolce za rat protiv Mađarov. Sada više nigdo ni govoril da smo mi Mađari nek Horvati. A horvacka vojska vrnula nam je naše rajneše oteto oružje.
I onda se spominal narod da je bilo veliko slavlje i veselje vu Zagrebu kakvoga ne pamete niti najstareši purgeri. Da se vu Zagrebu na Griču na Katarinskomu trgu zjatil silni svet s ćele Horvacke, Šlavunije i Dalmacije i takaj velika horvacka vojska. Da je ban Jelačić slavil svoju instalaciju, da ga je blagoslovil vlaški patrijarh, a ni naš katolički biskup. A zake je tak nigdo ne zna.
V lete vu velike polske posle nesmo imali čas ni razglobati o tem ke se po svetu događa. I kad smo se već ponadali da se bu svet smiril i pak se bude živelo v Božem miru i blagoslovu, iznenada najenput, jeden dan za rana, naš sudec naše sučije buševske donesel mi je poziv za (soldačiju) vojnu protiv Vugrov, a takaj i još nekterem mlajšem mužem i starešem dečkem. Iznenadil sem se i splašil. I tedešna moja ženica Barek vsa se uzbunila, zaplakala i zajavkala: - Joj, gospon sudec, a zake baš moj Marko mora iti na vojnu, a ke bum ja sama doma počela?
- A ke bi ti štela?! - obrusil je sudec - em idu i drugi teri ostavljaju i više glav drobne dece, pak moraju iti, a ti bi štela da tvoj muž ostane če nemate ni deteta ni kmeta.
- A kak bum imela decu, kad mi ga bute odegnali?!
-  Ako nesi dosad, ove četiri lete ke si zamužom imela, onda moreš i još četiri lete pričekati dok rat ne prejde. A bude se i pređi tvoj muž vrnul domom. Tebe v Katulićeve zadruge ne bude med družinum teško čekati kad gospodar zadruge misli i skrbi se za vsako svoje družinče.
- Ako se vrne?! A ako se ne vrne?! - zavapi Barek.
-  Ne tak govoriti - dreknu joj zaprepaštena mati, a moja punica - govoriš koda zlo zazivaš. Moli se Bogu da se čem pređi vrne živ i zdrav domom, onda, ufajne Bože, bude vse vredu.
Takaj se pripovedalo da je Dorica Filipova z Mraclina otpravila jednoga sina z komešom Antunom Danijelom Josipovičem v Mađarsku da se bori rame uz rame z Mađari aliti Vugri na strane Laj osa Kossutha, a protivu horvacke vojske bana Jelačića, a onda pak kesneše z novem komešom Stjepanom Josipovićem poslala je i drugoga sina Vugersku da vojuje pod horvackom trobojnicum bana Josipa Jelačića za dičnog nam vladara našega krala i austrij­skoga cara Ferdinanda a posle za Frajnu Josipa HABSBURGOVCA. Vele da je takve materi bilo i vu druge sela: Kuca, Lomnice već i širše vu Turovom polu. Tak se boril brat protiv brata, a ni nam bilo jasno zake je to tak.
Matere pak, praf za praf, se razme, nigdo ni niti pital je li se one slažu da im sineki idu na vojnu.
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: shaka zulu - Travanj 17, 2010, 08:38:36 prijepodne
muke jenog veterana
17.08.2009. ponedjeljak

beli žganci

već duge nis jel bele žgance
bum denes
ima f tiblice još čvarki f masti pak bum ih zotim prelil
krumpijera sem ščupal iz sena
fest me žiga f križima pak nis za motike
i morem vam reč da ni prava ona kaj veli nema kruva bez motike
ima sega pod senom
krumpijer sem obelil metnul f slane vode i na plin
dok se to zavri sem se odgegal do plota i zazval sosedu micu
ona jema krave pak od nje zemlemo sira i vrnja
mica mi je dala
(prostaki jeni nije ono kaj ste gruntali)
friškega vrnja jer moja barek voli bele žgance zaliti s vrnjem koje se male z maščobo provri
taman sem se vrnul dok je krumpijerek počel vreti
(i da sem micinu micu štel pogladiti ne bi mogel kaj bi mi krumpijer skipil prostaki jeni da prostaki)
i gda je to f vodi hroptalo sem se nekaj zmislil kak se ta bogečka hrana negdar mogla po agramu sikud pojesti
ni ondak ajngemahtes bil špecijalitet f skupi restorani
a bormeš i čvarki su se mogli za par kovanic kupiti
tak sem si to gruntal i oštre mele priredil pak opet male kroz obloka f kujni lukal
rože i brajda su mi ove lete fajn držeći
a cinije su plota skrile tak da ga bum tek najesen pofarbal
gledim tiče po vrtu vrapci i črlenerepke se naganjaju
grlica vabi mužeka a sraka kak kakšni pulitičar
gledi iz prikrajka kak bi nekaj fkrala
no sad se primi posla
z ladla zvadim drobilicu i odlijem male vode
krumpijer se dobre skuhal pak ga male posolim dodam male putra i zasipljem oštrega brašna dok drobim
slaže se jen fini gemišt glatkega žganca
dok to odstoji nakošem mladega luka i vlasca ak ima pridodam ljutike pak sve male prepržim na masti z čvarkimi
za moju barek ono vrnje male na maščobi podgrijem i časkom provrim
taman na vreme
evo moje bare
čujem lesu

...

krumper šalata
duge nis ništ skuhaval jer je barek furt f kujni i ima me na brigi
veli da se ja bolše f dvorišču snajdem pak i za žifce je dobre oko cveča prčkati
ovi teden je pak morala hoditi na redovnega pregleda pak sem celi den bil sam
no ne baš skroz sam je tu bila i moja kusa kaj navek njušku za menom vleče
tam na plotu je sedel i moj maček i gledil kaj bi nekaj flovil
sem čul da se u zajdnje vreme o nekakovi krumper šalati pripoveda pak mi se baš štele tak nekaj pojesti
ni to jelo komplicijerano
ak si ga takvega ne napraviš
moje su dve živine bile fest hude kaj sem se prijel krumpera prati
maček je skočil f sosedov vrt a kusa se legla na kameni pod f ganjku i zaspala kaj top
f šalatu vam ide f ljuski kuhani krumper
ja sem dobil jake finega mladega kaj se topi med zubimi kaj kostanj
f šalatu ide i lukec rečime mladi srebrenjak
tega sem imel  na gredici
stal sem se pred onega velkega frižidera kak pred oltar
barek je navek štela imeti mrzlega ormara kak na filmu
sem joj ga kupil
otprl sem jena vrata i poiskal one kuhane junetine z juhe kaj sme ščera imeli za obed
sem ju mrzlu z juhe zvadil
bil je komad od plečke
mi je došle da pomešam dve šalate
one z krumpera i one z kuhane govedine
znam da ni dobre ali rada jedem črlenega mesa
pak tak navek velim od nečeg se mora vmreti
bile je f tem mrzlem ormaru i kiselih vugorki pak sem i njih zvadil
nuz to vinskega octa i maslineva ulja i pušlek peršuna z vrta
kad se krumper zmrzlil sem si se to lepe f kuji kaj z oblokem na vrta gledi posložil i počel delati
i najemput
se mi je bile bistre sem videl kak je nebe plave kak je žite zlatne kak su šume žive i kak je more mirne
se sem videl kak mesija sem se čutil
sem se prosvetlil

sad sem zgruntal zakaj se o toj krumper šalati tulike u zajdnje vreme pripoveda
 
...

sejmeni den
a baš sem si nekaj ščera gruntal kak bi ove nedele mesto na mešu mogel na sejem f jakuševec
žmehko bude kad tega moram mojoj barek dati na znajnje
pripreme počmem koji teden predi
nacepam fest drf
saki den pometem ganjka
če treba ga i povapnim
otprem joke s prvim pevcom i malo moju barek po čučici pošmajhlam
zemem si koji put i balticu pa male po lesi zabijam
i tak projdu deni
f sobote pred sajmeni den hoblam če je barica voljna
potlem se prvi zdignem i zakurim f kujni
pak metnem đezvu
i kad se moja barek z fakinskim smeškom z kreveta zvleče se ju čeka
no teške je nju coprnicu žemsku preveslati
čim ja nju po čučici male pošlatam zna ona da je meni nekaj na pameti
a kad vidi da se oko lese i ganjka motam
čist sem joj sumnjif
z hoblanjem sem jutri male preteral
kak bi rekli predi smo kak mlajši jene drugega naganjali po celemu gruntu
sad ti to dojde kak prestupna veljača
osim ak ni f planu kakva huncutarija

sejmeni den bumo rekli
 
...

junija
ščera svrnem f ganjek pri grgi da si male zalijem se te medicine z kojima me šopaju

kad tam na jenom šamleku f čošku čuči gustek kaj dela f šumariji i baš sam ga štel za dreva pitati
barek je povedala da jih borci dobe badaf pak je rekla da nabavim
kad gustek z staklenimi jokami od preveč žganice počme f jenemu dahu




saki sem den se više f strahu za ove naše zemle jer mi se nekak vidi da bu nami radnimi selaki još gorše i još žmekše ak vujdemo f tu juniju a rekel sem jutri i kumu joži pri brleku smo si pelinkofca predi dela spili sem mu rekel da sme mi iza slemena navek vu tu juniju išli na bauštelu hrmbati pak smo si tak i hižice naredili i malko bolše živeli a denes gastarbajteri z junije k nami dolaziju evo šćera gledim su f šumariji rumujni pri delu vele da su oni već f juniji a pri nas posla išćeju i ga dobiju kaj je tožne a sred sela je neki žuti z kitaja dućana otprl se po kunu i dve pak onda čujem f aftobusu ščera da je nafti pak cena išla gori i za štroma vele da bu išel gori pak gledim da se i deca već puntaju i selaki mleko prolevaju i se mi to na ni dobro zgledi još sem ti jenoga štikleca štel povedati su k nami f šumariju polek tih rumujna i dva nova menažera dopelali su se tek ispileli i mam su nas krenuli žuliti vele da se prve morame stan dar dje ze rati kaj bi se po naški povedalo da ja prve moram šlema na lasi metnuti kožne rokavice čižme i mantla na se navleči i tek ondak smem vužgati motorku i još predi se po redu proveriti od lanca do bencina ali najgorše ti je kaj sé to moram predi našrajbati i nim to pri je zen te rati nis celu noć spal prvo rumujni pak kitajci i sad menažerija kaj nas još čaka kad f juniju vujdemo sem ti skroz vrit prešel dragi moj pajdaš daj prosim te zovi još jeno žganico




tak sem ja skroz na drva pozabil i s gustekom sem si same jene žganice spil
kaj je potle bilo bole da vam ni pri pameti
 
...

hrvacka kujna

glečte pajdaši problem nastane kad se barek zbeteži pak f kujni nastane praznina

nekak je se mrzle i puste

ja vam onda moram šircla zvezati

priznam ni mi baš po voli

i nekaj f lonec metnuti

sem se bil zaželel ričeta ali je dugočasno taj cušpajz skuhavati pak sem ja stvari male

pobrzal

imel sem grajeka jenu konzervu

kuhanega z italije je črleni i fino diši kad odpreš

pak sem fletno skuhal hajdine kaše tak za jenu vinsku kupicu

luka sem i špeka najsitnejše skosal

barek ima nove nože jer stalne gledi te teleprodaje i furt poštar jura zvoni mi to zna

dojti nekak sumnivo

no sem f tave luk i špek zdinstal i zajnji čas hitil vujne oni črleni grajek

male je zaribani jer se od njeg fejst prdi ali grajek je grajek

papra i soli sem obilnije del jer sem ščera z goric jen demižon domaćega prinesel

potajno sem i jenu podrafkinu kocku z glivami gurnul pod grajeka da se ne bi vidlo a

teka daje i pomešal heljdu

miris je bil kak z raja no potle bu malo gorši al si dumam bum male na dvorišču cepal

pa se bu zvetrilo

i f času je sé bilo abšmalcano

na kraju skošem peršuna i zdrobim male česena i moj heljda ričet ti je fertig

fajn uz tega šmeka i kiseli vugorek

onaj z teglina kaj se fletno s kruhom kiseli na sončeku

mi se vidi da bi to dobre bilo f kotlovinu zmešati kad sme pri kleti
 
...

piva
sem si nekaj gruntal da skroz prejdem na pivu
em je leto kaj je prešlo bilo fest loše za gorice a i cene cukra hopšeju 
pak onda i barek furt jamra  da gemišti s pekla potiču
a i bogek je špareta z suhom bukvom naložil pak vinčeko lakše vudri f glave
japica su navek govorili da je piva hrana
pa tak i f cajtungima piše
al ondak sem se jene prilike z mladih dana setil
smo se tam na gmajnju iza stare pivare mameka i tateka s pucama iz pučke škole špilali
još se sećam one licitarove deklice furt se štela naguravati
i tak sem opet nit zgubil sem već sklerozen
a štel sem o pivi blogati
sećam se da su f toj pivari imali velke kace f kojima se piva mešala
su bile na otprtom i jemput smo se najnje popeli i zavirili nuter
mi se začrnilo pred jokami kak da sem zmeglel
sem štakore videl kak plavaju
bormeš cepleni su bili kak i ne bi od tulkog jačmena
ondak ti loči pivo
pak još stranjsko
moreš si gruntati kakovi su štakori f njihovim kacam
i morti gemo jačmena nuter mešaju
no bum si još do sobote pregruntal 
idemo si f klet pri juri
slavi kaj mu mali nepe f vojsku

sem se još i ovo setil
neki den kad sem kramu z tavana vun hital
našel sem f staremu kredencu jen zrolani pakpapir
nutri se praf dobro držala jena slika kaj ju je japica imel f svojemu bircuzu predi prve vojne
za jenu pivaru ga je narisal nekakovi erik još jezerač i devetstote
poglejte ju totu
 
(http://img265.imageshack.us/img265/7781/tuborg.jpg) (http://img265.imageshack.us/i/tuborg.jpg/)

...

reč po reč
sosedova jalža je fajn deklica
se je razrede f pučki školi prošla s dve ocene
navek je bila dobra i dovoljna
kak sebi tak i nama f selu
jedine mi nikak ni išle f glave kaj su ta bebironska deca tak živčana i svadljiva kak zločeste kuse
jalža je za primer navek bila svoje glave a kak je bila napredna f smislu cic i rit za svoje lete  lepih las i plačnih joka sosed štef i soseda roža su joj navek male popuštali
tak da je bila fest razmajena
a nisu bormeč ni druga deca bila ništ bolša
same su norili drečali i huncuta delali
stari popek je već bili gluhi kak top a i slabe je videl pak velke koristi od veronauka ni bilo
miništranti su mu navek bili raskuštrani i naopak oblečeni
jenput su čak umesto tamjana duhana vužgali
berem sme se dobro napušili a bile mi je videti da su  f duhani nekakove trave spomešali em su se celemu selu potle maše joke tak caklile a jeziki fuflali da to ni bilo normalne
jalža ni bila miništrant bogek sačuvaj  nekaj tak i na čas gruntati ale je f zboru cirkve popevala
no to je bile za celoga romana našrajbati
se se f živlenju menja pak je i stari popek f pemziju odišel
vele da su ga nekam k bodulima na jadrana šiknuli
f sele je došel onaj mladi popek kaj je na dan glasuvanja se vernike f lurda otpeljal pak sme fulali prvega kruga
no i to je za jen drugi roman
je taj mladi pop bil fest nadobudni i mam je med decom počel reda delati
ni se mam vidlo al se bormeš čulo
sem neki den pri dolfeku po špeceraja svrnul pak je tam bila i sosedova jalža
nekaj joj je dolfek f škrnicla metnul  f ruke tutnul i rekel izvoliju
a ona je f pol glasa promuklo ali tak da sme si na blizu čuli rekla
fala
mi se vidi da neko novo vreme nahodi

http://bigblog.tportal.hr/ptsp_ovac (http://bigblog.tportal.hr/ptsp_ovac)

-

muke jenog veterana - 21:49
Kraći su dani i sprovode su u to doba godine običavali završiti prije sumraka ..... A i tada slučajno, zgubili su se po bregima i fulali proštenje f Loboru. ...... Članki su deti na turopôlski for-um. PS Dok sem bil mlajši žěna me zvâla ...
bigblog.tportal.hr/ptsp_ovac?... - Spremljeno u privremenu memoriju

muke jenog veterana
( stanarima Kupske ulice u Zagrebu koji iščeju pravicu od 23. rujna 2007.,uz ...... A i tada slučajno, zgubili su se po bregima i fulali proštenje f Loboru. ...... Članki su deti na turopôlski for-um. PS Dok sem bil mlajši žěna me zvâla ...
bigblog.tportal.hr/ptsp_ovac - Spremljeno u privremenu memoriju - Slično

http://www.google.hr/search?hl=hr&q=pro%C5%A1tenja+u+turopolu&btnG=Tra%C5%BEi&meta=&aq=f&aqi=&aql=&oq=&gs_rfai= (http://www.google.hr/search?hl=hr&q=pro%C5%A1tenja+u+turopolu&btnG=Tra%C5%BEi&meta=&aq=f&aqi=&aql=&oq=&gs_rfai=)

Kaj,jesi več bil tote?Vidim da je negdo nekaj metal na forum...
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 24, 2010, 01:45:36 prijepodne

Ivan Dončević

I.   BEZIMENI
(izbor)

PISMO MAJCI U ZAGORJE

Kažu da je Lika zemlja vukova: opora, neprijazna, siva. Zimi sjeverni vjetar sa snijegom briše trag ljudi i životinja, raznosi u magli granicu brda i dolova; ljeti, pod užarenim nebom, pukotinom zijeva crvena zemlja, vri kamenjar zmijama, jetko miriše oštra i rijetka trava. A pjeva čobanka: »Oj, slobodo, alaj si krvava..".«
Cesta je nekad značila život: prolazio je njom dalmatinski trgovac, i kriomčar katkad, gonič stoke iz Bihaća, žene u grad, ljudi sa sajma, sprovodi i svatovi, turisti, žandari i automobili; njom je Ličanin; mlad i plećat, odlazio u svijet; njom se, sijed i pognut vraćao bez nade. Danas je cesta izumrla. Pokušavali su njom proći tenkovi i kamioni osvajača, ali zagreznuše u protutenkovskim jamama, pred zidom od kamena i pred prsima ljudskim koja su još tvrđa i pouzdanija nego zid od kamena.
Jednog od posljednjih dana mjeseca svibnja četrdeset četvrte godine posve neočekivano niz šumsku padinu spustili se Nijemci, Odrazilo se bljeskom sunce od naočala ispod kacige. Smrt je skočila: s ležaja podmuklo, na mačjim nogama. S njenim je dolaženjem buka rasla. Divlji glasovi ispremiješaše se s topotom čizama, željezom okovanih. Užurbano, nesabrano planuše prvi hici.  Martin Klen, mitraljezac, baš je spokojno hrkao zavaljen poleđice u dubokom hladu i sanjao glup san: kao da je malen, posve malen dječarac pa čuva krave na stričevoj sjenokoši, a krave su šarene i velike i govore ljudskim jezikom; govore, a onda se počeli svađati. »Krave, pak se svadiju«, mislio je Martin, »to još nigdar nisem čul...« On se
polako budio.
Polako je i uživajući trenutak na toj nejasnoj, i zbog raspršenih crta toploj granici između jave i sna, protezao noge, pridigao se, počeo trljati oči. Bio je veseo momak, smiješna, tubasta nosa i rijetkih zuba ispod pahuljastih žutih brčića  što  su  nalikovali  na olinjali pasji repić. Došao je prije godinu dana iz Zagorja u Kordun — veli — zato, jer su bojevi u  Kordunu  ljući.
Premda je već tako dugo boravio među ljudima, kojima je govor tvrd i isklesan, kao od kamena, on je ostao vjeran rođenoj riječi kojom govore seljaci iz Zaboka i Stubice. Drugovi mu se zbog toga rugahu. A on zauzvrat Ličane oponašao na takav način, da su svi rzali od smijeha.
Pucnji su razgovijetno odjekivali, raznoseći jeku dolinom. Mitraljez, u blizini, kašljao je kao prgavi, zli starac koji se ljuti...
Martin Klen nije morao dugo razmišljati. Dobro je on poznavao to kašljucanje, to  praskanje i fijuk, te zvukove boja koji je počeo da se razgorijeva. I najedanput je izgledalo tako kao da je dunula silna vjetrina i povukla za sobom i Martina i njegov »brnac«: on je, ne ogledavajući se, u velikim skokovima jurio između kuća, preko vrtova i plotova, preko hrpa cigle i kamenja, preko stabla koje je oborila bura prema mjestu odakle je dolazila sve žešća, paljba.
»Pričekaj samo, prst ti nebeski«, psovao je Martin zarinuvši nosom u hrbat izbrežine, »pričekaj, bando, sad ti ja bum ... «                           
Ali pljusak čelika, koji se sasuo po njem, prekine mu riječ.                                 
Sada leži u dubokom hladu na mekanim borovim iglicama. Kroz  nejasnu   trepetljivu mrežicu  iznenađeno  gledaju put..« Onda se obraća bolničaru, starom, uvijek natmurenom,  jednookom   čovjeku, koji pospano   gnječi   duhan u  svoju lulu.                     
»Ćoro, dobil sem kaj me patri, a? I za hasen sem dobil.« On se pokuša pridići. »Nemrem, prst mu nebeski, ni vrcnuti.«
»Druže«, cijedio mrko bolničar i sprema duhankesu za pojas, »nemoj se micati.«
»Kam me je spetilo?« Na dnu glasa drhturio je pritajeni strah. »V nogu, a?«
Ćoro šuti, zapalio lulu, pa odbija kratke dimove, a ono jedino njegovo oko izgleda kao da suzom suzi. U daljini se čuje kad koji pucanj. Sunce jasno sja iznad borovih grana i vidi se lijepo jedan pahuljasti oblak tjeran vjetrom, gdje plovi po nebu. Nekakav smiješni, sjajni, crni kukac naumio da se uspne uz deblo. I jedna ptica cvrkuće.
Martinove sljepoočice posule su kapljice znoja. »Prst mu nebeski«  počinje on govor opet, »kak je to zaprav bedasto! A baš sem senjal nekaj smešnoga... o kravami! I ni zišlo na dobro!« Nakon kratkog razmišljanja reče tihim i jasnim glasom: »Čoro, zemi olovku i papir i piši!«
»Šta?« pita starac.
»Pri domu imam mater ... staricu, znaš!... Bu preveč žalosna... a ja sam zamislil nekaj .. Zemi olovku!«
Gledao je širom rastvorenim očima u modro nebo, u široko i modro nebo. Zatim mu je pogled odlutao zemljom preko sjenovitih proplanaka i oranica, zelenih od mladog ječma.
Vjetar se zapleo u krošnji šume. Pijetao je negdje kuku-riknuo u selu i pas je zalajao. Crveni mravi pužu po tlu i vuku građu od borovih iglica za svoj dom. A izdaleka dopire snažna, pobjednička pjesma drugova koji se vračaju odagnavši neprijatelja. »To je, eto, život«, misli Martin, »a o životu se pravzaprav i dela...« Zaklopio je vjeđe.
Ćoro položio papir na ranac za lijekove i piše pismo Martinovoj majci s vidljivim naporom, riječ po riječ, kako ih Martin kazuje:
»Zdravo starice moja, i smrt fašizmu! Piše vam i pozdravlja vas partizan Martin Klen, sinek vaš i vaše dete. Javiti vam morem da se osečam kak treba, apetit, burno rekli, dobro nam služi, a krmkom švapskim i ustaškim prašimo tur poprav partizanski. Sečate se, mama draga, kaj ste govorili prede nek sem od doma odišel? Strina Jalža i kuma Jana cmizdrile su i ruke lomile i furt govorile: Bu pro-pal, bu propal, majka, Jezuš i Marija, bu propal, naj nikam nejde. Si oni bogci v šume kaj amen propali buju. A vi ste nato šeptom kak svetica rekli: Pet sem sinov imela, pet sinov, pet golubov plavih. Jožeka je zmrvil vuglen v Golu-bovcu, Grgi je v Amerike saki trag zginul, Tomaš je od griže i nevole sake druge vmrl, v Lepoglave je Ivek strunul, a peti — ov Martin, naj ide. Naj samo ide, pravicu vu za-pečku nigdar i niko zvojevati mogel ni. Šeptom ste rekli, mama draga, a meni je bilo tak kak da vaš šepet grmi i šo-bonji i zvoni prek Bednje, Sutle i Save, prek cele zemle Horvatske. I ni mi žal kaj sem odišel. Našel sem ozde dobre drugare, kak gar, crne Kordunaše, skup smo prohajali čez Liku i Baniju i Žumberak i Kordun, skup smo hodili, sve dobro i zlo delali, boje krvave vodili...«
Njegov glas postajao sve slabiji, nerazgovjetniji. Ovoj na čelu probila tamna mrlja krvi, pa se širi sve više, postaje tamnija i crnja, a jedna teška kap skliznula preko jabučice, ostavljajući iza sebe ljepljivosjajni crveni trag.
Ćoro podigao zabrinuto ono jedino svoje ukočeno oko, »Druže«, pita, »jesi li žedan?« »Ne«, veli.
I nastavlja šaptati dalje ubrzanim, na kratke stanke isprekidanim dahom, koji odaje grčevitu volju za životom, za radošću, za srećom, za svim onim što je nemoguće više spasiti:
»Rajše, mama draga da vam nekaj lepšeg pripovedam, kaj ne? Kad mi veselje v srcu dojde, ja si zapevam, prst mu nebeski, da sve gora ječi. A najrajše si popevam pesmicu
zagorsku: Zvirek zvira z glibočice, joj kak črne imaš očice... Ta mi pesmica uvek nekak k srcu paše, prem naša Milica naspram toga ima svoje mišljenje, koje u pajdaš z mojim veseljem i radostju nejde. koristi i tako dalje, a prave pesmice su one kaj našu borbu i slobodu spominjaju. Ima Milica takaj prav, ali meni se čini da prav imam i ja. Ona je Srpkinja z mesta Veljuna, tri leta je već v naše vojske, pušku nosi i monduru solda-čku, a črne ima okice — ni trnule pri naše hiže nisu bol črne. Pak vam ja, mamica moja draga, zbogradi šega toga poručujem da sam tvrdo rešil i odlučit, da se skoro ženil bum. Kad rat skonča i pobeda naša dojde, mam se bum ženil i nebum zel Jagicu z Brezja neg jenu drugu, jenu skroz na skroz drugu ...«
Udahnuo je pohlepno zrak, koji je na zagonetan način nestajao iz prostora oko njega, i nastavio brzo kao da želi pred nečim umaći:
»I još vam javlam da kad Švabe buju bežali z naše zemle van, naj stari kum Imbra, sused Bartol, i klepavi Valent, i Vinko, i si drugi iz sela zemeju vile, bradve, hrge, i ko kaj more, i nek im nedaju da zideju živi i čitavi z naše zemle van. Preveč su zla pri nas napravili... preveč...«
Hropac mu prekida glas:
»A ja... sad moram iti, zoveju me, najte biti žalosni, stara... bum se vrnul ... vrnul... vaš sinek Martin na kamionu s pesmom... jednog poldana kad sunce najbolše sja...«                                         
Šutljivi, jednooki čovjek (Ćoro ga zovu, a on se ipak ne ljuti)   spuštene   glave   stoji pokraj   druga   mitraljesca Martina Klena koji je prestao da živi. U ruci je Ćorinoj — komad papira, pismo majci.
Putovat će pismo preko planina i šuma, preko voda i močvara, dalekim cestama i skrivenim stazama, od krvave Like do zelenog Zagorja. I stići će na svoj cilj. I čitat će ga s uzbuđenjem starica majka. I živjet će ona od nade da će je jednog dana stići njezin Martin na kamionu kao pobjednik, s crnokosom vjerenicom, s pjesmom na ustima.
Zašto joj ubiti tu nadu? Ona će njen napaćeni i turobni život ožarivati blagom srećom do konca. Zašto joj je ubiti?  Jer istina sama po sebi nije uvijek najbolje rješenje. Čak ni plemenita uvijek nije.
I Ćoro odlučno pripiše na dnu papira grubim nespretnim pismenima:
»Otišao po dužnosti u daleki kraj. Nemojte biti u brizi za svog sina Martina. «

Žena u borbi, 1944.
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 24, 2010, 01:51:53 prijepodne


Konec Zlatârovoga româna „Meta(k) poglavnik(u)“ jě na kajkavskomu
(konec delo k(a)râsi, formalno i/ili sadržajno)

Kad su zakopali lijes, najstariji grobar zabode u zemlju točno po sredini polirano obilježje od orahovine zvano piramida, ateističku zamjenu za kršćanski križ, s vrhom nalik oštro zašiljenoj olovci: Đuro Milić *1917 - 1966. Sjetio se pokojnoga gos-pona policaja, koji je poslije nekoga sprovoda prije dvadeset godina počastio vinom njega i njegove dečke. Rekao je pomoćnicima, trojici mladih pilka, kad su nakon obavljena posla krenuli put kapele da odrade sljedeći pokop:

"Ne razmem, zakaj komunistima vmesto križa mečeju desku? Bog i bogme, če mi ona ne sliči na glogovac. Zagorka je napisala da su vu starome Griču stavlali glogovac coprnicama kak se ne bi zdigle z groba i vrnule se med žive!"


Negda (Grga) Zlatoper (z Glâsa Amerikě), denes Pero Zlatar
(Zlatârovo zlâto AD MMX)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Svaki dan u Jutarnjem listu
HRVATSKA, ŽIVOT U VRIJEME DIKTATURA (1939.-1966.)
KRONIKA ZLOČINA I LJUBAVI
Autor: Pero Zlatar
 
Objavljeno: 16.01.2010.
ZLOČIN I LJUBAV U NDH
Pero Zlatar: Našao sam se sa stotinama ljudi da bi napisao roman o Paveliću
Doajen hrvatskog novinarstva najavljuje svoj roman čiji dijelovi od sutra izlaze u Jutarnjem listu
http://www.jutarnji.hr/pero-zlatar--nasao-sam-se-sa-stotinama-ljudi-da-bi-napisao-roman-o-pavelicu/491549/ (http://www.jutarnji.hr/pero-zlatar--nasao-sam-se-sa-stotinama-ljudi-da-bi-napisao-roman-o-pavelicu/491549/)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 02, 2010, 01:49:56 prijepodne


DOMEK TUROPOLSKI
POVODIČ ZA ONE S PITAJNI A NA TROAGU ZAVIČAJNOSTI I OSOBNOSTI
Miesečni dobopis                 
Broj 1. / Velika Gorica 27. srpnja 2010. leta / Doarek za strošek!
         

 
Citat:
str. 13           Poezija na turopolskomu pisanomu govoru
http://www.forumgorica.com/kultura-i-umjetnost/poezija/msg22252/#msg22252 (http://www.forumgorica.com/kultura-i-umjetnost/poezija/msg22252/#msg22252)

DOMEK
Vezila na sě stranicě pojedinačno: :
http://www.forumgorica.com/turopolje/domek-turopolski/msg22263/#msg22263 (http://www.forumgorica.com/turopolje/domek-turopolski/msg22263/#msg22263)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 02, 2010, 01:51:01 prijepodne

Narodne pripovjedke
skupio
u i oko Varaždina
Matija Kračmanov Valjavec.

U Varaždinu
štampao Josip pl. Platzer 1858.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Človek, zajec, lesica i medved

Ni daleko od zajčovoga gnjezda imel je medved svoje mlade pak je zajček gda goder hodil k luknji medvedovi pak je mlade špotal: vi grde ptičice dajte zapopevajte da čujem; pljuval na nje i zasmehaval je. Kad je stara došla dimo"mladi su se navek tužili da jeden mali zajček hodi pak je navek špota. Na to se stari medved resrdi i veli: čekajte samo ja ga budem vre vlovil pak vam ga budem v jamu hitil. Na to se stari medved skrije a zajec dojde pak prične špotati mlade. Stari medved to čuje pak skoči zajcu ali zajec hip! vu šumu a medved za njim zajec po grmju a medved za njim. Zajec skoči čez jednoga škrakastoga hrasta a
medved štel je za njim skočiti pak je skočil med škrake i nije mogel van. Na to1 dojde človek i veli mu medved: oslobodi mene človek ja znam vu šumi za meda v jednom drevu samo si dopelaj lagva pak si nakladni kuliko ti drago; samo to ti velim da ne smeš doma nikomu povedati da on mali zajček je z mene jakoga medveda tulikoga bedaka napravil. Človek mu obeča da on ne bude nikomu toga povedal i prime sekiru pak podseče polovicu hrasta škraku jednu. Hrast se zruši a medved se oslobodi i ide taki š človekom pak mu pokaže drvo gdi je med. A človek dimo pak zapreže svoje voleke i dene lagva na kola pak ajd po med. I on nakladne meda pa ga odpela dimo več po fioči.

'Se za njim medved šuta i dojde do hiže pak stane pod oblok: čekaj ja budem tebe poslušal. Človek skladne meda. To deca vidiju pak veliju: japa gdi ste vi tuliko meda zeli? Ei deca našel sem vu šumi. Na to i žena pita svojega muža: čuješ japa pak 'de si se za tulik med pomogel? Muž veli: ej daj mi mir jeden veliki medved stari bedasti naganjal je zajčeka pak je opal med škrakasto drevo ja sem ga pak oslobodil pak mi je pokazal ov med gdi je bil vu drevu a pak sem ga ja dopelal; neg i prav mu budi staromu brglesu lenomu tromomu kaj se ide puščat vu beg za zajcom? To medved čuje pak misli: čekaj čekaj naplatil buš ti meni moj špot. Na to muž svojum ženum i decum ideju spat. Drugo jutro stane se muž i ide orat a njegovo polje je bilo blizu šume. Muž zapreže vole i nagrabi jeden žakelj pšenice pak ju hiti na kola i pluga takaj pak hajd hajs voleki pak dojdu do polja Muž se pripravi svojemu oranju ali eto ti medveda: hoj striček tak si tu? ti si rekel da ti mene ne budeš nikomu pripovedal da kaj se je z menum pripetilo a ti si doma povedal pred ženum i pred decum. Ali muž veli: prijatel nisem nikomu povedal. Medved veli: ja sem pod oblokom tvojim poslušal. Misli človek: ha kam puklo tam puklo več je vun zna 'se. Medved veli: ja bum tebe vezda zaklal.

To lisička dobro čuje pak z repom maše iz grmja i veli: človek pamet ti je v glavi a batina v ruki; ar je muž držal otku v ruki i premišljava kaj bu vezda. Lesica samo navek kriči: človek pamet ti je v glavi a batina v ruki. Na to se muž zmisli da bu dobro jednu probu probati; i zesiplje vun iž žaklja pšenicu pak veli medvedu: ja sem krščenik ja sem ni pripravljen k smrti niti spovedjum niti s pokorum anda ti medved idi v žakelj pak bum ja tebe za pokoru nosil ako si ikak žmehki; dva tri put bum te čez moje polje prenesel za pokoru onda čini z menum kaj očeš. Medved veli: ehe kakov ja veliki gospon bum da me človek bude na pleči' nosil. 1 zajde vu vreču a človek dobro vreču zveže pa zotkumvudri po glavi tak dugo dok je medveda vu vreči zatukel. Na to dojde lisica pak veli: človek kaj buš ti meni vezda dal da sem ja tebe naputila da te itak ni medved zaklal? Človek veli lisici; ja ti dam guske. Lisica veli: ni. Onda ji obeča race. Lisica veli: ni. Ja ti dam kokoši. Lesica veli: ni. Onda veli človek: kaj pak očeš? Lesica veli: budem ti odgrizla nosa. Človek misli: kak to bude da bum ja brez nosa? Od straha velikoga prdne jenkrat. Lesica posluša pak veli: oho kaj je. to? Pak človek i drugi put pak i trejti put prdne. Lesica veli: kaj je to? Človek veli: ej nikaj; včera sem pojel devet lovnih psov pak vezda ze 'sum silum očeju iti vun. To lesica čuje pak veli mužu: naj ti bude tebi tvoj nos i 'se kaj imaš samo naj cucke pustiti vun dok ja ne odbejžim. Lesica pusti se vu beg a človek ostal je živi.


Zvir :

Narodne pripovjedke
Avtor(ji): Valjavec, Matija (prireditelj)
Leto: 1858
Narodna in univerzitetna knjižnica
---------------------------------------------------------------------

http://www.dlib.si/v2/PreviewSave.aspx?urn=URN:NBN:SI:doc-DVLDUAZL (http://www.dlib.si/v2/PreviewSave.aspx?urn=URN:NBN:SI:doc-DVLDUAZL)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: shaka zulu - Listopad 21, 2010, 01:44:55 prijepodne
Frazeologija križevačko-podravskih kajkavskih govora s rječnicima (Tvrdi uvez)
Marešić, Jela Menac-Mihalić, Mira

Cijena: 180.00 kn

ISBN: 9789536637423
Izdavač: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Godina izdanja: 2008
Broj stranica: 352
Format: 17*24 cm
Područja: Ostale društvene znanosti , Rječnici

Knjiga "Frazeologija križevačko-podravskih kajkavskih govora" sadrži korpus od oko 3000 različitih frazema i 5500 primjera frazema iz 8 križevačko-podravskih kajkavskih govora (Bakovčice, Kloštar Podravski, Peteranec, Križevci, Podravske Sesvete, Virje, Veliki Raščani, Vrbovec).

U uvodnim se poglavljima donose karakteristike istraženih govora, a neke su od tipičnih karakteristika prikazane na zemljovidima. Posebno se govori o frazemima, razrađuju se njihova značenjska i strukturna obilježja tipična za cijelu grupu istraženih govora te se izdvajaju specifični lokalizmi karakteristični za istraženu grupu ili za samo jedan govor. Prikupljena je dijalekatna frazeološka građa leksikografski obrađena u poglavlju knjige Rječnik frazema. Na temelju različitih prikupljenih ostvaraja određivani su uopćeni frazemi iz kojih se mogu izvesti drugi, konkretni oblici potvrđeni na terenu.

Svaki leksikografski članak sadrži egzemplifikacije frazema u kontekstu te geografsku odrednicu, kraticu mjesnoga govora u kojem je pojedini frazem zabilježen. Takav pristup omogućuje uvid u prostornu proširenost frazema na istraženom području. Prezentirana će frazeološka istraživanja i leksikografska obradba frazema omogućiti usporedbe s frazeologijom različitih dijalekatnih područja, frazeologijom suvremenoga hrvatskoga standardnoga jezika te drugih slavenskih i neslavenskih jezika.

U Rječniku istoznačnih i bliskoznačnih frazema frazemi su uvrštavani u značenjska gnijezda pod natuknicom koja ih značenjski najbliže određuje. Sastavni dio knjige čine i dva dijalekatna rječnika u kojima su objašnjena značenja manje poznatih riječi potvrđenih u Rječniku frazema.
http://www.vbz.hr/Frazeologija-kri (http://www.vbz.hr/Frazeologija-kri)ževačko-podravskih-kajkavskih-govora-s-rječnicima_b12534.aspx
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: shaka zulu - Listopad 21, 2010, 01:45:44 prijepodne
Kako bi trebali govoriti hrvatski magarci? (Meki uvez)
Žanić, Ivo

Cijena: 109.00 kn
ISBN: 9789533160610
Izdavač: Algoritam d.o.o.
Godina izdanja: 2009
Broj stranica: 199
Format: 17*23 cm
Područja: Lingvistika , Film, kazalište

Ova knjiga prva u Hrvatskoj obrađuje temu koja u svijetu poodavna zaokuplja javnost, sociolingvistiku i politiku: sinkronizaciju animiranih filmova na dijalekte i slengove umjesto isključivo na standardni jezik.

Kina je takve sinkronizacije zabranila, Iran ih potiče, Québec se uzbunio kada je jedan sivac progovorio pariškim slengom, Talijanima je dodijao napuljski i vraćaju se standardu, Španjolska jezičnu raznolikost izvornika svodi na minimum, a Irska dodaje dijalekte i gdje ih izvorno nema… Neki se razlika boje, drugi im se raduju, treći u njima vide izvor manipulacije. Na globalnoj se razini pojavio moćan akter jezične politike koji sili govornike da se suoče sa sociokulturnim i političkim okvirom svake komunikacije i s tuđom predodžbom svojega govora.

Otkad su i hrvatski distributeri uveli takvu praksu, novine i posebno internetski forumi puni su tvrdnji da se neki govori zapostavljaju, drugi nameću, treći planski dodjeljuju negativcima, a četvrti pozitivcima…

Pišući duhovito i provokativno, Ivo Žanić objašnjava kako to da američka vjeverica škotskog porijekla govori dubrovački, a dobroćudni zeleni div rabi i kaj i lipo, što gledatelj ima na umu kad ga živcira ubijanje vokativa, aeeeekanje i gutanje samoglasnika, kako Zagreb i Split vide sebe, jedan drugog i ostale, a kako ostali njih, zašto u sinkronizacijama nema Rijeke i Osijeka, slavonskih i istarskih govora, što su stvarne značajke nečijega govora, a što njegova percepcija, te jesu li djeca zaista zbunjena kad s ekrana čuju izraze iz drugih krajeva. I pitanje svih pitanja: Zašto jedan veseli magarac govori kao osel umjesto kao tovar i je li na djelu urota ili slučajnost?

Filmske sinkronizacije nisu autonoman jezični svijet, nego odraz odnosa u društvu, regionalnih stereotipova, raspodjele ekonomske, političke i simbolične moći, hijerarhije prestižnih i žigosanih varijeteta… One i u Hrvatskoj pokazuju koliko gledatelji poznaju druge, sebe i jezičnu stvarnost svoje zemlje.
http://www.vbz.hr/Kako-bi-trebali-govoriti-hrvatski-magarci_b16773.aspx (http://www.vbz.hr/Kako-bi-trebali-govoriti-hrvatski-magarci_b16773.aspx)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: shaka zulu - Listopad 21, 2010, 01:47:28 prijepodne
VLADIMIR MALEKOVIĆ
Bogomraki. Pisma s ladanja


Mladen Kuzmanović

DRAME MALEKOVICHIANE 1

Kajkavska književnost i leksikografija znale su uvijek, u svim povijesnim razdobljima, iskazati, odnosno svjedočiti sva lica, naličja i mračne sjene svojega vremena.

Stvarni likovi epohe, usudi njezinih graditelja, čelnih sudionika i običnih ljudi koji se imenuju kao purgari i kmeti, veliki potezi, kobne taštine, nesloga i fatalni porazi tvore čarobni krug njihovih stalnih tema. Tako opis vlastita vremena postaje vjerodostojna krhotina višestoljetne panorame. Osobna slika i pogled na svijet žive u hladnoj zjeni povijesti. U kajkavskim renesansnim tekstovima, u stegnutim, lapidarnim iskazima kronika ili preciznim leksikonskim natuknicama povijest (vrijeme) gotovo je uvijek nasilje, zločin i umorstvo.

Riječ je, dakako, o hrvatskom, kajkavskom Sjeverozapadu, o ostatku ostataka, o banskoj strateškoj bazi, rekao bi Miroslav Krleža, koja se uvijek zvala Hrvatska. Potkraj krvavog, poraznog, ratnog 16. stoljeća (sjetimo se na dugoj listi gubitaka samo Mohača i Sigeta) pobuna seljaka 1573. temeljito je uzdrmala već ratom ozbiljno erodiranu vladajuću strukturu.

Do konca sedamdesetih godina ovi će prostori morati preboljeti još osnivanje Vojne krajine (znači još jednu amputaciju teritorija) i zidanje karlovačke tvrđave. Tek kraj stoljeća, i velika sisačka pobjeda o stotoj obljetnici Krbave, donose određeno olakšanje. Pobjede, međutim, ni po čemu nisu jeftinije od poraza.

Gupčeva pobuna nije bila nevažna povijesna epizoda nego dramatični društveni potres, signal i dijagnoza prema kojima su se morali odrediti i suvremenici i kasnije generacije.

Starija kajkavska književnost može, srećom, dokumentirati stavove i jednih i drugih. Antun Vramec, kroničar i pisac, doktor filozofije i teologije, zagrebački kanonik, poslije varaždinski župnik, i Ivan Pergošić, prevoditelj i notar županijskog suda i općine varaždinske, Gupčevi su suvremenici, a Juraj Habdelić, književnik i leksikograf, doktor filozofije i profesor retorike i poetike, rektor isusovačkog kolegija i propovjednik u Crkvi sv. Marka u Zagrebu, pripada sljedećem stoljeću. Sva trojica odviše su bliski pobuni i njezinu krvavu epilogu, odviše obrazovani i vide događaje u širem kontekstu da bi Gupčev slučaj mogao proći bez njihova komentara. Istodobno, oni su dio strukture protiv koje je jahao seljački kralj. I njihove povlastice i tretman kmetova smatrani su tada neupitnim i nepromjenljivim segmentima društvenog ustroja.

Godinu nakon Stubice, 1574, Ivan Pergošić u Nedelišču tiska svoj kajkavski prijevod glasovite latinske zbirke zakona Tripartitum, mađarskoga plemićkog zakonodavca Istvana Verböczyja. Dodamo li da je taj zakonik popisao i potvrdio sve privilegije plemstva i da po njemu "kmetovi nisu subjekti prava", Pergošićevo stajalište i poruka postaju posve jasni. Vramčeva Kronika vezda znovič zpravljena (Ljubljana 1578) pripada najužem krugu obilježenom seljačkim buntom. Prostorno, Vramčeva bilješka o stubičkom ustanku sumjerljiva je ostalim domaćim i stranim jedinicama kronike. Njezinu emotivnu, afektivnu šifru valja tražiti u tročlanoj glagolskoj sintagmi "posekoše, obesiše, pomoriše", koja, opisujući ustanike, potkazuje zapravo pisca:

Kmeti na Slovéneh vstali i vzdignuli su se proti svoje Gospode i Plemenitim ljudem, kotere posekoše, obesiše, pomoriše i ostale na pokornost dopelaše.2

Koliko su emocije određivale Vramčeve tekstove u Kronici, najbolje se ogleda u dvije varijante njegova napisa o Zagrebu koji je označen godinom 1241. U ljubljanskom primjerku knjige tiskana je umjerena verzija, a ona puna prijekora ulijepljena je u neke Kronike namijenjene Zagrebu. Nije mogao zaboraviti Zagrepčanima kako su se odnosili prema njemu:

Bela Kral zidati i načiniti včini varoš Gerčku goricu v Zagrebe, i da onem purgarom velike pravice. Ali vezda je luctvo vu nem nesložno i okorna i terda vrata, malo imajuči gizdavi, vučenim i mudrim ludem neprijateli i protivnici jesu.3

Habdelićeva moralno-poučna proza Pervi otca našega Adama greh izlazi u Grazu točno sto i jednu godinu nakon stubičke tragedije. Želio je opisati glavne ljudske poroke (gizdost, skupost, nestalnost, lenost, srditost itd.). Tekst o pobuni ima naslov Nestalnost priprostoga ljudstva. Njegovi navodi temelje se na proučenoj literaturi mađarskoga povjesničara Istvánffyja i hrvatskoga Rattkaya. Iako su mu deskripcije iz druge ruke, uvjerljivije su i životnije od suvremenih, osobito precizni, gotovo brutalni opisi represalija nakon poraza seljačke vojske. Opisujući ljudske poroke Habdelić slika tadašnje društvo. Kontrapunktirajući slike ustanka i kažnjavanja s prepunim gospodskim stolovima i zaumnom raskoši života on pokazuje društveni mehanizam koji u krajnjoj konzekvenci uvijek završava pobunama i morem krvi:

Oni pak, ki su živi u ruke došli, velike su muke terpeli, natuliko, da je vse skoro dervje obešeneh nevoljneh ljudi puno, najmre poleg putov. Na jedne same divjače hruške, ka je polag puta bila dobro visoka i široka zrasla, šestnajest, ako ne več nesrečneh mužakov viselo je na igru vetrom i hranu karvanom. Nektere su podpunoma žive pustili, ali prez nosov i vuh, ke su im odrezati učinili na vekivečno svedočanstvo puntarije mužke i proti gospode podignenja oružja;4

Pisati feljtone o Hrvatskoj Ljeta Gospodnjeg 1991, o njezinu svakodnevlju, o hrvatskoj povijesnoj memoriji, o demokratiziranju njezina života i prijetnjama toj demokraciji, o majkama koje traže svoje sinove, o ratu protiv Hrvatske i Dubrovniku koji je njezino "ranjeno serce", o europskom sljepilu, neznanju i prepotenciji i hrvatskim europskim iluzijama, o vukovarskoj otvorenoj rani i ratnom Božiću, o Mitterrandovoj sarajevskoj ruži, o tome kako pod srpskim topovima "ne vmire tek mularija bosanska i hrvatska neg vmire Zahod! ", o hrvatskim političarima i Saboru, o varaždinskim baroknim večerima i kultu kuće u Hrvata kojima je "hiža kak domovina", o čudu proljeća i Bezjacima i testamentu na Ovčari ? pisati o Hrvatskoj gotovo svakodnevno više od tri godine, koje su istodobno najteži ratni dani, pisati za vrijeme uzbuna, u potpunoj, neljudskoj tišini, kad tvoje vlastito osamljeno napušteno srce stvara zaglušnu buku u grlu i ušima, učiniti Hrvatsku svojim stalnim sveprisutnim tokom svijesti, svojim smislom i sveznanjem, znači ljubav neizmjernu, neutješnu, dječju.

Kad je Maleković odlučio da feljtone o Hrvatskoj piše na svojem materinskom jeziku, na kajkavštini, "jednom zaboravljenom i umirućem jeziku",5 "koji se danas ranjen, izubijan i perforiran sa sviju strana, kreće još samo kao sjenka na čudnoj spiritističkoj seansi, više sentimentalni uzdah na grobovima nego živa riječ",6 on je prešutno pristao i na kajkavski gubitnički signum, ali i na sve njegove ponosne barjaktare pera, od Vramca, Pergošića i Habdelića preko Belostenca i Krleže do Zvonka Kovača i Ernesta Fišera, koji pokrivaju nekoliko stoljeća kajkavske književnosti. Zato je u gluhim ratnim noćima njegov radni stol bio okružen blistavim kajkavskim sjenama koje su ga poticale, koje su sugerirale rješenja i pazile na svaku njegovu rečenicu. Malekovićevom raskošnom kajkavskom frazom nikad nitko nije govorio, ona, kao jezik Kerempuhov, postoji samo između korica svoje knjige.

Na razini jezične tvorbe Maleković slijedi Krležinu misao o ekspresiji kao jedinoj normi izbora iz kinčene komore kajkavske književne, leksikografske i molitveničke baštine koje je načelo u potpunosti ostavreno u Baladama Petrice Kerempuha i obje prozne, kajkavske Lamentacije. Najbolji suvremeni kajkavski pjesnici, počevši od Ive Kalinskoga, svoje su pjesničke jezike gradili upravo na toj slobodi izbora iz magme kajkavskoga jezika. Krleža je pokazao da kajkavski jezični kadaver može i mora postati dragocjeni humus za novu kajkavsku književnost. Malekovićeve potrebe bile su, međutim, mnogo veće i kompleksnije od pjesničkih.

Svojevrsnoj ratnoj kronici hrvatskoga naroda u posljednjem desetljeću dvadesetog stoljeća, napisanoj jezikom koji je "već više od stotinu godina mrtav",7 trebali su, da bi funkcionirala, brojni terminološki sustavi. Neki su od njih novost i na književnom standardu. Maleković je uspio premostiti stoljeća i upravo tim činom otvoriti dramu koju nije ni slutio. Pokušajmo to objasniti digresijom.

Gazophylacium, latinsko-hrvatski i hrvatsko-latinski rječnik Ivana Belostenca, napisan prije 1675, kad umire njegov pisac, a tiskan tek 1740, smatramo jednom od najčarobnijih hrvatskih knjiga. Dijelom zato jer su latinske natuknice eksplicirane kajkavskim riječima i vrlo često čakavskim i štokavskim sinonimima, što je, dakle, hrvatska strana trojezična. Mnogo više zbog izbora natuknica, zbog njihove postave koja omogućuje, koja nudi da se ovaj rječnik čita kao nevjerojatna, egzaktna, autentična hrvatska povijest s kraja 17. stoljeća. U tom smislu valja svakako pročitati natuknice Boj, harc vojuvanje, borenje, Konj, odnosno Zastava, bandera, barjak.

Vratimo se svojim prethodnim mislima. Proveli smo tjedne uz ovu knjigu, pročitali je više puta i shvatili da u njoj, globalno, postoje dvije velike drame. Hrvatska ratna drama s kojom ćemo živjeti do smrti. Ni jednu od njezinih etapa ne možemo i ne želimo zaboraviti. Jer, Bogomraki su probudili sve naše sablasti. Uz ovu se knjigu loše spava.

Druga je drama mnogo starija, ali je nama kajkavcima iznimno bolna. Čitajući ovu knjigu povjerovali smo, naime, u iluziju kajkavskoga književnog standarda, zaboravili smo "književnost kajkavsko-čakavskog kruga, koju su naši Iliri bacili kroz prozor kao truplo".8 Kako svakim novim čitanjem Gazofilacija ponovno otkrivamo dramu hrvatske kajkavske povijest, skrivenu, sadržanu u njegovu trojezičnom leksiku, tako će svakim susretom s kajkavskim čudom Bogomraka, s malekovichianom, biti obnovljena potresna drama kajkavštine.
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: shaka zulu - Listopad 21, 2010, 01:48:20 prijepodne
--------------------------------------------------------------------------------

1 Tekstovi u ovoj knjizi prvotno su tiskani pod naslovom Pisma s ladanja kao feljtoni u "Večernjem listu" od 8. ožujka 1991. do 5. studenog 1993, a potom u "Hrvatskom rukopisu "od br. 1 (16. studenoga 1993) do br. 7 (11. srpnja 1994). Autor ih je potpisivao pseudonimom Adam Grabowski.

2 Vladoje Dukat, Sladki naš kaj, Ogledi iz stare kajkavske književnosti, izdanje Hrvatskog izdavalačkog bibliografskog zavoda, Zagreb 1944, str. 17

3 Vladoje Dukat, nav. djelo, str. 14.

4 Vladoje Dukat, nav. djelo, str. 76 i 77.

5 Predrag Matvejević, Razgovori s Krležom, šesto, prošireno izdanje, BIGZ, Beograd, 1987, str. 140.

6 Miroslav Krleža, Pismo Zoltánu Csuki. "Forum", br. 10-12, zima 1982, Zagreb, str. 974.

7 Miroslav Krleža, uvodna riječ na Znanstevnom savjetovanju o 130-godišnjic hrvatskog narodnog preporoda (29-31. III 1966), "Forum", br. 2-4, mart-april 1966, Zagreb, str. 283.

8 Miroslav Krleža, nav. djelo, str. 283. 

 

Mladen Kuzmanović: Buka srca, kajkavske sjene (Vijenac, br. 199, 18.10.2001)

 

BUKA SRCA, KAJKAVSKE SJENE

 

Proveli smo tjedne uz ovu knjigu, pročitali je više puta i shvatili da u njoj, globalno, postoje dvije velike drame. Hrvatska ratna drama s kojom ćemo živjeti do smrti. Ni jednu od njezinih etapa ne možemo i ne želimo zaboraviti. Bogomraki su probudili sve naše sablasti. Uz ovu knjigu loše se spava. Druga je drama mnogo starija, ali je nama kajkavcima iznimno bolna. Čitajući ovu knjigu povjerovali smo, naime, u iluziju kajkavskoga književnog standarda

Kajkavska književnost i leksikografija znale su uvijek, u svim povijesnim razdobljima, iskazati, svjedočiti sva lica, naličja i mračne sjene svojega vremena. Stvarni likovi epohe, usudi njezinih graditelja, čelnih sudionika i običnih ljudi koji se imenuju kao purgari i kmeti, veliki potezi, kobne taštine, nesloga i fatalni porazi tvore čarobni krug njihovih stalnih tema. Tako opis vlastita vremena postaje vjerodostojna krhotina višestoljetne panorame. Osobna slika i pogled na svijet žive u hladnoj zjeni povijesti. U kajkavskim renesansnim tekstovima, u stegnutim, lapidarnim iskazima kronika ili preciznim leksikonskim natuknicama povijest (vrijeme) gotovo je uvijek nasilje, zločin i umorstvo. Riječ je, dakako, o hrvatskom, kajkavskom Sjeverozapadu, o ostatku ostataka, o banskoj strateškoj bazi, rekao bi Miroslav Krleža, koja se uvijek zvala Hrvatska. Potkraj krvavog, poraznog, ratnog 16. stoljeća (sjetimo se na dugoj listi gubitaka samo Mohača i Sigeta) pobuna seljaka 1573. temeljito je uzdrmala već ratom ozbiljno erodiranu vladajuću strukturu. Do konca sedamdesetih godina ovi će prostori morati preboljeti još osnivanje Vojne krajine (znači još jednu amputaciju teritorija) i zidanje karlovačke tvrđave. Tek kraj stoljeća, i velika sisačka pobjeda o stotoj obljetnici Krbave, donose određeno olakšanje. Pobjede, međutim, ni po čemu nisu jeftinije od poraza.

Posekoše, obesiše, pomoriše

Gupčeva pobuna nije bila nevažna povijesna epizoda nego dramatični društveni potres, signal i dijagnoza prema kojima su se morali odrediti i suvremenici i kasnije generacije. Starija kajkavska književnost može, srećom, dokumentirati stavove i jednih i drugih. Antun Vramec, kroničar i pisac, doktor filozofije i teologije, zagrebački kanonik, poslije varaždinski župnik, i Ivan Pergošić, prevoditelj i notar županijskog suda i općine varaždinske, Gupčevi su suvremenici, a Juraj Habdelić, književnik i leksikograf, doktor filozofije i profesor retorike i poetike, rektor isusovačkog kolegija i propovjednik u Crkvi sv. Marka u Zagrebu, pripada sljedećem stoljeću. Sva trojica odviše su bliski pobuni i njezinu krvavu epilogu, odviše obrazovani i vide događaje u širem kontekstu da bi Gupčev slučaj mogao proći bez njihova komentara. Istodobno, oni su dio strukture protiv koje je jahao seljački kralj. I njihove povlastice i tretman kmetova smatrani su tada neupitnim i nepromjenljivim segmentima društvenog ustroja.

Godinu nakon Stubice, 1574, Ivan Pergošić u Nedelišču tiska svoj kajkavski prijevod glasovite latinske zbirke zakona Tripartitum, mađarskoga plemićkog zakonodavca Istvana Verböczyja. Dodamo li da je taj zakonik popisao i potvrdio sve privilegije plemstva i da po njemu "kmetovi nisu subjekti prava", Pergošićevo stajalište i poruka postaju posve jasni. Vramčeva Kronika vezda znovič zpravljena (Ljubljana 1578) pripada najužem krugu obilježenom seljačkim buntom. Prostorno, Vramčeva bilješka o stubičkom ustanku sumjerljiva je ostalim domaćim i stranim jedinicama kronike. Njezinu emotivnu, afektivnu šifru valja tražiti u tročlanoj glagolskoj sintagmi "posekoše, obesiše, pomoriše", koja, opisujući ustanike, potkazuje zapravo pisca:

"- Kmeti na Slovéneh vstali i vzdignuli su se proti svoje Gospode i Plemenitim ljudem, kotere posekoše, obesiše, pomoriše i ostale na pokornost dopelaše. " (Vladoje Dukat) Koliko su emocije određivale Vramčeve tekstove u Kronici, najbolje se ogleda u dvije varijante njegova napisa o Zagrebu koji je označen godinom 1241. U ljubljanskom primjerku knjige tiskana je umjerena verzija, a ona puna prijekora ulijepljena je u neke Kronike namijenjene Zagrebu. Nije mogao zaboraviti Zagrepčanima kako su se odnosili prema njemu:

"Bela Kral zidati i načiniti včini varoš Gerčku goricu v Zagrebe, i da onem purgarom velike pravice. Ali vezda je luctvo vu nem nesložno i okorna i terda vrata, malo imajuči gizdavi, vučenim i mudrim ludem neprijateli i protivnici jesu." (Vladoje Dukat)

Srce stvara zaglušnu buku

Habdelićeva moralno-poučna proza Pervi otca našega Adama greh izlazi u Grazu točno sto i jednu godinu nakon stubičke tragedije. Želio je opisati glavne ljudske poroke (gizdost, skupost, nestalnost, lenost, srditost itd.). Tekst o pobuni ima naslov Nestalnost priprostoga ljudstva. Njegovi navodi temelje se na proučenoj literaturi mađarskoga povjesničara Istvánffyja i hrvatskoga Rattkaya. Iako su mu deskripcije iz druge ruke, uvjerljivije su i životnije od suvremenih, osobito precizni, gotovo brutalni opisi represalija nakon poraza seljačke vojske. Opisujući ljudske poroke Habdelić slika tadašnje društvo. Kontrapunktirajući slike ustanka i kažnjavanja s prepunim gospodskim stolovima i zaumnom raskoši života on pokazuje društveni mehanizam koji u krajnjoj konzekvenci uvijek završava pobunama i morem krvi:

"Oni pak, ki su živi u ruke došli, velike su muke terpeli, natuliko, da je vse skoro dervje obešeneh nevoljneh ljudi puno, najmre poleg putov. Na jedne same divjače hruške, ka je polag puta bila dobro visoka i široka zrasla, šestnajest, ako ne več nesrečneh mužakov viselo je na igru vetrom i hranu karvanom. Nektere su podpunoma žive pustili, ali prez nosov i vuh, ke su im odrezati učinili na vekivečno svedočanstvo puntarije mužke i proti gospode podignenja oružja;" (Vladoje Dukat)

Pisati feljtone o Hrvatskoj Ljeta Gospodnjeg 1991, o njezinu svakodnevlju, o hrvatskoj povijesnoj memoriji, o demokratiziranju njezina života i prijetnjama toj demokraciji, o majkama koje traže svoje sinove, o ratu protiv Hrvatske i Dubrovniku koji je njezino "ranjeno serce", o europskom sljepilu, neznanju i prepotenciji i hrvatskim europskim iluzijama, o vukovarskoj otvorenoj rani i ratnom Božiću, o Mitterrandovoj sarajevskoj ruži, o tome kako pod srpskim topovima "ne vmire tek mularija bosanska i hrvatska neg vmire Zahod!", o hrvatskim političarima i Saboru, o varaždinskim baroknim večerima i kultu kuće u Hrvata kojima je "hiža kak domovina", o čudu proljeća i Bezjacima i testamentu na Ovčari - pisati o Hrvatskoj gotovo svakodnevno više od tri godine, koje su istodobno najteži ratni dani, pisati za vrijeme uzbuna, u potpunoj, neljudskoj tišini, kad tvoje vlastito osamljeno napušteno srce stvara zaglušnu buku u grlu i ušima, učiniti Hrvatsku svojim stalnim sveprisutnim tokom svijesti, svojim smislom i sveznanjem, znači ljubav neizmjernu, neutješnu, dječju.

Kad je Maleković odlučio da feljtone o Hrvatskoj piše na svojem materinskom jeziku, na kajkavštini, "jednom zaboravljenom i umirućem jeziku" (Miroslav Krleža), "koji se danas ranjen, izubijan i perforiran sa sviju strana, kreće još samo kao sjenka na čudnoj spiritističkoj seansi, više sentimentalni uzdah na grobovima nego živa riječ" (Miroslav Krleža), on je prešutno pristao i na kajkavski gubitnički signum, ali i na sve njegove ponosne barjaktare pera, od Vramca, Pergošića i Habdelića preko Belostenca i Krleže do Zvonka Kovača i Ernesta Fišera, koji pokrivaju nekoliko stoljeća kajkavske književnosti. Zato je u gluhim ratnim noćima njegov radni stol bio okružen blistavim kajkavskim sjenama koje su ga poticale, koje su sugerirale rješenja i pazile na svaku njegovu rečenicu. Malekovićevom raskošnom kajkavskom frazom nikad nitko nije govorio, ona, kao jezik Kerempuhov, postoji samo između korica svoje knjige. Na razini jezične tvorbe Maleković slijedi Krležinu misao o ekspresiji kao jedinoj normi izbora iz kinčene komore kajkavske književne, leksikografske i molitveničke baštine koje je načelo u potpunosti ostvareno u Baladama Petrice Kerempuha i obje prozne, kajkavske Lamentacije. Najbolji suvremeni kajkavski pjesnici, počevši od Ive Kalinskoga, svoje su pjesničke jezike gradili upravo na toj slobodi izbora iz magme kajkavskoga jezika. Krleža je pokazao da kajkavski jezični kadaver može i mora postati dragocjeni humus za novu kajkavsku književnost. Malekovićeve potrebe bile su, međutim, mnogo veće i kompleksnije od pjesničkih.


Drama kajkavštine

Svojevrsnoj ratnoj kronici hrvatskoga naroda u posljednjem desetljeću dvadesetog stoljeća, napisanoj jezikom koji je "već više od stotinu godina mrtav" (Miroslav Krleža), trebali su, da bi funkcionirala, brojni terminološki sustavi. Neki su od njih novost i na književnom standardu. Maleković je uspio premostiti stoljeća i upravo tim činom otvoriti dramu koju nije ni slutio. Pokušajmo to objasniti digresijom. Gazophylacium, latinsko-hrvatski i hrvatsko-latinski rječnik Ivana Belostenca, napisan prije 1675, kad umire njegov pisac, a tiskan tek 1740, smatramo jednom od najčarobnijih hrvatskih knjiga. Dijelom zato jer su latinske natuknice eksplicirane kajkavskim riječima i vrlo često čakavskim i štokavskim sinonimima, što je, dakle, hrvatska strana trojezična. Mnogo više zbog izbora natuknica, zbog njihove postave koja omogućuje, koja nudi da se ovaj rječnik čita kao nevjerojatna, egzaktna, autentična hrvatska povijest s kraja 17. stoljeća. U tom smislu valja svakako pročitati natuknice Boj, harc vojuvanje, borenje, Konj, odnosno Zastava, bandera, barjak.

Vratimo se svojim prethodnim mislima. Proveli smo tjedne uz ovu knjigu, pročitali je više puta i shvatili da u njoj, globalno, postoje dvije velike drame. Hrvatska ratna drama s kojom ćemo živjeti do smrti. Ni jednu od njezinih etapa ne možemo i ne želimo zaboraviti. Bogomraki su probudili sve naše sablasti. Uz ovu knjigu loše se spava.

Druga je drama mnogo starija, ali je nama kajkavcima iznimno bolna. Čitajući ovu knjigu povjerovali smo, naime, u iluziju kajkavskoga književnog standarda, zaboravili smo "književnost kajkavsko-čakavskog kruga, koju su naši Iliri bacili kroz prozor kao truplo" (Miroslav Krleža). Kako svakim novim čitanjem Gazofilacija ponovno otkrivamo dramu hrvatske kajkavske povijesti, skrivenu, sadržanu u njegovu trojezičnom leksiku, tako će svakim susretom s kajkavskim čudom Bogomraka, s malekovichianom, biti obnovljena potresna drama kajkavštine.
http://www.exlibris.hr/malekovic_bogomraki2.htm (http://www.exlibris.hr/malekovic_bogomraki2.htm)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 06, 2011, 09:44:43 poslijepodne

STRIC-VUJC

Stric-vujc, stric-vujc.
Idu babe sa zornice,
veter ščiple nos i lice,
muž bu dobil zanoftice,
zakaj nema rukavice?

Sanjinec lešči,
iskri se i blišče.
Zajec mamu išče,
sneg škriple i blešči.

Stric-vujc, stric-vujc.
Zaružil je tujc
na čarna vrata hižna,
starinska alamižna:
vu ime Baltazara,
vu ime čarnega cara,
egiptovskeg Gašpara,
udelite krajcara!

Badnjak za pečjum,
Vuzem na drvocepu.
Kuhamo sarmu, klobase
i kiselu repu.
Stric-vujc, šic-mic,
kraj pisane pečenke i devenic.

Ali biti gol, kak goli bažolek,
pod jaslicam, kadi su oslek i volek
jedina peč, kak marhenjska sapa,
i biti bos kak bosa capa,
a nemat niš neg bogečkog ščapa,
gledat na nebu mlaji serp,
kak gnjili canjek zamotanjek
od osmujenih cunj i kerp,
i biti kakti samec pes
bez domovine, bez penez,
a na te laje saki pes,
pandur za petom, Herodes,
biti fačuk i smujin sin,
tega je preklel sam Gospodin!
Temu je sam Belzebub i stri i vujc,
stric-vujc.


Miroslav Krleža, Balade Petrice Kerempuha
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 30, 2011, 10:00:44 poslijepodne

Pajo Kanižaj

I ONDA NEŠ PIL!


Negda sam visoko letel,
zdavnja sem bez kril!
I noge su mi strli!
I onda neš pil!

Kak je, tak je, nem lagal!
I v partiji sem bil!
Još k tomu dva put!
I onda neš pil!

Bilo je i dobre kaplice,
Al najviše sem se pelina vžil!
Dost toga sem i popušil!
I onda neš pil!

Sem štel ja njega,
al je on mene zbil!
S količkom za planjke!
O onda neš pil!

Vun s te kože nemreš,
a kam bi se i skril!
Jebem ti i politiku!
I onda neš pil!

Sem negda tak lepo senjal,
kak letim sem snil!
A snočka kače i svoj sprevod
I onda neš pil!

Samoga sebe znotra žderem
a dobil sem šest kil!
Viš ve kak z litre kila zide!
I onda neš pil!

Sam Bog zna
kuliko sem toga vuse zlil,
a doktor mi neda piti!
I onda neš pil!

Koli glave se španceraju,
kak kolo od vil,
lepi beli mišeki!
I onda neš pil!

Pripovedaju da stalno pijem,
od snočka sem ne ništ spil
a duša mi navek žejna!
I onda neš pil!

Vražju mater neš pil!


Zvir:
http://zombix.net/glob/2007/12/06/i-onda-nes-pil/ (http://zombix.net/glob/2007/12/06/i-onda-nes-pil/)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o-vezilo:
I onda neš pil... , 03:39
tekst: Pajo Kanižaj, pročital: Dražen Marek, pesmu “Podravski ambijenti” odigral Andrija Maronič na cimbulam (cimbal)

I onda neš pil... text: Pajo Kanižaj, pročitao: Dražen Marek, glazba Andrija Maronić (cimbal) (http://www.youtube.com/watch?v=3LfU72ZA9Xc#)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 31, 2011, 08:47:32 poslijepodne

(KUD Ivan TUD Goran)

Ivan Goran Kovačič

NA SESVETE

Kaj je tako tužno vsigde?
Žalost mir mi muti.
Je l' na svetu koga igde
da bi štel me čuti?...

Mraki su zaprli tvoje,
mame, drage oči.
Bežal sem pun tuge svoje
grobu tvojem v noći.

Zval sem tebe, da l' bi mi se
glas tvoj z groba javil.
Rekel sem: - Da l' sećaš li se
- Tatek me ostavil...

- Sam sem, sam na ovem svetu,
vse mi je moj pinklec.
Zmolil bum se za vas, dragi,
gda zvon bu širil cinklec...

A ja bum ostal zmučen
vuz cestu, tam pri Križu.
Dragi Božek, daj me zemi
v tvoju drobnu hižu...

Zora, 1931.


Zvir:
Ivan Goran Kovačić: Pjesme / Lirika
http://ponude.biz/knjige/i/Ivan%20Goran%20Kovacic%20-%20Pjesme.pdf. (http://ponude.biz/knjige/i/Ivan%20Goran%20Kovacic%20-%20Pjesme.pdf.)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 31, 2011, 08:48:19 poslijepodne

Ivica Jembrih Cobovički

Trsje rieči (vienec sonetov)


14.

Emanuel, fala Bogu, Životu.
Denes su Sesvete, sveče goriju;
žive slavime kaj govoriju;
pokójni vu nami živé, pri plotu.

I naj vre na tem svetu ne noriju,
naj se rajši na grobja pomoliju,
naj svetu svetlóču zemlji zmoliju,
naj se Božje Ljubavi pokóriju.

Ze bervi opal je vnogi, ves kervav...
Sejete, ženske, žive bele skljeze?
Bil je proklet rat - vnogem prazen rukav.

Vas pozabile neju Rieči ni steze.
Reciterala ste, popevala prav,
nem pozabil: »Bela majica breze«...


Zvir:
Književna scena
http://www.matica.hr/kolo/kolo2010_1.nsf/AllWebDocs/Trsje_rieci_(vienec_sonetov) (http://www.matica.hr/kolo/kolo2010_1.nsf/AllWebDocs/Trsje_rieci_(vienec_sonetov))
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 17, 2011, 10:42:00 poslijepodne
Miroslav Krleža

Balâdě Pětricě Kerempuva


PO VETRU GLÂS
                                                                   A. D. 1594

Po vetru glas
o turopolskem ognu.
Turopolje pali
kusin sin Mehmed Zoglu,
s tri horvacke glave na barjaku voglu.

Zvon zveni po turmezejskim cirkvam,
simtamaju na jogenj, kampanaju na stran.
Mraclin gori, Lukavec, Komešov glavni stan,
Kerestinec pod Odrom, Botinec je zežgan.

Brenči Sveta Klara, cingilinga celi dan,
Pleso, Buzin, Čehi v megli nastrankuju.
Ti glasi javču, kak pošta putuju
na Kaptol, gdi kak jazbec harče v lukni
pospani biškup ban.

Zvon žvenka kak brunda, bobnja kak tempan,
cincinka loterščak, kak febra gnojneh ran.
Turmezejsko se dimi, žge ga Hasan-Kan,
kak more se muž zvleči z tega sega van?

Kaj muž pravzaprav, ak prav se zeme, ima
od sega tega banskega šerega?
Baba mu se vleče od francuskeg betega,
zadnju mu češnjofku Španjol je fkral z dima.
Mužu spasa neje, nebu ga i ne ga...

Blisičeju meči, zelenki goreči,
kak šlivovka plavi gda se peče v peči.
Žvepleni turski meči pri ognjenoj sveči,
od karvi turopolske čarni i rdeči.

Muhurli-gadare zbulane v Stambulu,
kurdistanjke sable kaj preseku đulu
kakti tikvu trulu.
Nagiftana giftom,
kača v sakoj kirmanjkinji spi.
Šamlijanjke, ađemkinje,
misirlije, kolankinje,
a pod njimi kak megla se dimi
konjskih repov tri jezer i tri.

Ročaj mečov balčak zvani
z đemantima nacifrani,
šeregbontov nebrojani,
denes je tak kak i lani:
pišu nam se čarni dani,
Turopolci, Petrinjani!

Sablje britke, ostre, tanke,
šerežanke i taljanke,
kosijeri, buzdogani,
si su martvi naši bani,
kapetani, kapelani.

Ak pak Turčin nazaj prejde, došli buju nacifrani
valonski jopci, kopilani, trumbentaši, lutorani.
Na bandjeri bande banske,
Leowenclau von Bonaventura,
ki je imel vre pod Siskom pune hlače, punog tura.
Kaj je lani pri Kaniže
na loncu sedel od muslomanjske griže.
Loncknehtov banda, soldateska stranjska,
kaj im je skarb banska kak snežnica lanjska.

General bu došel grički grof Aldo Aldobrandini,
kteri se naše snaše, cure, žene slini.
Pak Obrist Regemente, Salvador San Clemente,
kaj pelaju za njimi muškata tristri brente.

Gigerl z ogerličum kune valpovečke,
ki devicam našim poštucal je se kečke;
na galgam zibluč turopolske dečke,
s harcom komandjera iz kočije, sedečke.

Pak kervavi svat
Mosje Bouquoi, tat, ilerski ftergnivrat,
ki drugo nezna nigdar komandjerat
neg regiment pusjerat:
à la Cravate!
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 26, 2011, 10:30:18 poslijepodne

Milan Maksimilijan Herceg


ZORNICA

 Rekli su stari za zimu,
da tak hude ne pamti baš nišće;
pa i Bundaš se v škedenj zavlekel
i on si kuta toplega išće.

I drevo se raskolilo od zime,
pri parmi tam gde scati se išlo,
i vina i drv je bilo se menje,
se kaj zagreje nam se je zišlo.

A curki na slamnati strehi
kak svornjak debeli su bili,
a snega – snega je bilo do popka
pa se ni tiči nijesu ženili.

Na stol nam je mati donesla
kolinskoga zelja od fčera,
i sem nam je pasala nekak
ta posna starinska večera.

Prekrižil se otec, pa mati, pa deca;
par Zdravomarij smo si zmolili
i s pokojnima dragima našim
v molitve sme znova bili.

A pokle su moži hitili šnapslin
samo da večer se skrati,
i morti bi bili do jutra ostali
da se zrana ni moralo stati.

„Zornica je v jutro – su nam rekli,
ote, počinite si male!“
I se kaj hoditi je moglo,
za prvih se je kokotov stale.

I saki je del pota prtil;
ja male, male Joža, pa Draš…
…i pre cirkve sme bili za vuru,
a pota su kratili spomenek i Očenaš!

Na vanjkušu v cirkvne klopi
stisnuti sme tri skup si seli
pa dok su babice prebirale čisla
mi sme si hukanjem roke greli.

Sejedno nam je bilo jako lepo,
makar od sega sme razmeli male;
al’ Isusek dragi razmel je nas
i to nam je v duši zanavek ostale.

I den denes človek od toga živi,
to znotra nas i greje i vrači;
će križ dojde ili beteg kaki
il’ nam kmica živlenje zamrači!


/prva nagrada publike na recitalu „JOSIP OZIMEC“ 2009., Marija Bistrica /


http://ijasamtu.com/831/ (http://ijasamtu.com/831/)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 30, 2011, 11:23:09 poslijepodne

Dragutin Domjanič
(1875.-1933.)

KAJ

Vre tičeki spiju
A šume mučiju,
Naj moja popevka zvoni
Po dolu i gaju,
Po dragomu kraju,
Od kojeg mi lepšega ni.

Tu brat mi je vsaki,
Tu doma sem taki,
Pogodit bi mogel i speć,
Poznati su puti,
Tu vsigde je čuti,
Ljubljenu domaću mi reč.

I srce mi greje
I z menom se smeje
I v žalosti plače takaj.
Em nikaj ni slajše,
Ne čuje se rajše
Neg dobri i dragi naš kaj!


Zvir:
http://webograd.tportal.hr/Miha29/knjizevnost/knjizevnici/dragutindomjanic (http://webograd.tportal.hr/Miha29/knjizevnost/knjizevnici/dragutindomjanic)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 12, 2012, 11:37:13 poslijepodne

prof. Željko Fuda

divotna večer


bilo je sparno i vruče
celu večer motali sme se po našemu sitiju
bili sme v pet, šest luknji
vse jedino starkenjci il bebači
nigde normalne ljudske face
bilo je il doma v popizditis il po cugu pa v park
kupili dve litre pive i dva deci vinjaka
več ne bilo love
cigse sme po sreči imeli
v parku je vre bilo nekaj bend
jedni več nacugani od drugeh
to ne družba za mlade đentlmene
mi si našli klupicu vuz brezicu
prvo zmiksali naše cuge i vužgi tekučicu
mi polehko tankirame kap po kap
onak kak veli moderna agronomija
kap vu škembu, puh vu Mesec
gli je romantično bilo
jedna vura čisti paradajz
negde potlam polnoči zmenjkale nam dima
Bog nam dal ne bu, susedi su nas išče predi žicali
benzinska je blizu kot Hollywood
al zato ide dečko mlad
mi ga stopirame i najkulturnejše prosime jenu pljugu
on ko sveti Francek veli da ne puši
to nas raspizdilo
nesme mi glupci zato kaj pušime
mi oko njega, on porine Kuku da pobegne
ja njemu svoju nožnu kljuku pod nogice i on opadne
vezda sme mi na konju, a on pod njeh tri
naše noge mam zaigrale nogomet z njim
on se plače, nudi nekaj kunic, mobitel
jebeš mobitel gda pičke ne ga
da ne bu da sme huligani
ja predložim ekološki kompromis
dečko bu z jezikom očistil asfalt zmed nas
mi se razmeknuli, tip starta
liže on asfalt, liže
mi mu govorime da je šče malo do kličke klitorisa
njemu zmenjkalo pljuve
pa mu mi servirame par svojeh hračkov
on liže, liže, liže
meni se zdiže, zdiže, zdiže
da se ne porigam, šupiram lizača v rit
on beži, mi se smejeme
smejeme se dok cigcagame
kakova divotna večer
velime vsi


Vundato v  zkupniku 30. recitala suvremenoga kajkavskog pesništva "Dragutin Domjanič" - Sv. Ivan Zelina 2011.

Citat:
Nagrada za najbolši neobjavleni rukopis

Intervju
Željko Funda, dobitnik “Gervaisa”:

Morti je semu kriva Jadranka Kosor…


http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg41098/#msg41098 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg41098/#msg41098)   
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 29, 2012, 10:21:27 poslijepodne
VU(PROTU)LETJE


Vuletje


Spod starog se listja fijolica zdigla
Pa s klimavu glavu semu se čudi
Nutri pod malim grmom spavečim
Črleni peharček* klobučec svoj nudi

Rad sunčeve zrake kaj ga žegeče
Žuti maslaček  za čas bu potiral
I svilna se trava  po zemlji prostrla
Prebrana je kak da bi ko ju sortiral

Svržicu malu ftiček je kljuknul
Hišku popravlja kam pucu bu vodil
Čisto malečka vraca za nutri je pustil
Kaj fačuk mu lucki ne bi se rodil

Na drevu pak jastrep nekak se stisnul
Je morti mu zima,il nekaj pikira
A pri potoku pod dračom pokrita
Se krastava žaba seg glasa razdira

Kaplja preteška v mlaku zaruži
Kaj veter ju stepe čim stiha zahludi*
Još z jutra bi ranog sakom štel reči
Je vuletje došlo, se naj se zbudi

zahludi* - zapuhne
črleni peharček * - ona mala crvena gljiva što u rano proljeće raste po šikarama i dvorištima (mislim da je jestiva),sigurno ste ju vidli



Napisal: Riba (Bednja)
http://www.vinogradarstvo.com/forum/index.php?PHPSESSID=1f730ad94f77cdd6cf894db6d6cb9d69&topic=809.msg18570#msg18570 (http://www.vinogradarstvo.com/forum/index.php?PHPSESSID=1f730ad94f77cdd6cf894db6d6cb9d69&topic=809.msg18570#msg18570)
 
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                   VINOGRADARSKA

                             Gda vuletje dojde, a mraz jos prešel ni
                             svaki od nas po trsju gledi.
                             I muka nas lovi, kajti započet bi šteli
                             a trsek nam dragi još navek spi.

                             No sunčece svojom zrakom blešči
                             i zimu nam tira, daj vugni se ti.
                             Ljudi betežni, najemput zdravi su si
                             a veseli žamor kak pesma zvoni.

                             Ružiju motike, krampi, se iskra leti
                             motorke brenčiju i stupi buju novi.
                             Za čas trsje kaj puca zgledi
                             čisto i speglano, kaj za k meši iti.

                             I grozdek već se kaže, sretni smo si
                             sad smo v nevoli, a kak to spasiti?
                             Znoj nam se cedi, špricamo si
                             neko par put, a neko bogme četiri put po tri.

                            Al se se pozabi, muka i problemi
                            kad iz zlatnog grozda slatki mošt curi.
                            I pesma se cuje ,da Bog te veseli
                            uz rujno nam vino ŽIVJELI SI!


Napisal: Riba (Bednja)
http://www.vinogradarstvo.com/forum/index.php?PHPSESSID=7befebac101dc498e9b3de7dcd43bd96&topic=809.msg9096#msg9096 (http://www.vinogradarstvo.com/forum/index.php?PHPSESSID=7befebac101dc498e9b3de7dcd43bd96&topic=809.msg9096#msg9096)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

BEDNJO - NUJLIJEPŠI KEMAUČEK SVIETO
http://www.forumgorica.com/kajkavski/bednjo-nujlijepsi-kemaucek-svieto/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/bednjo-nujlijepsi-kemaucek-svieto/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kum ida Bednjo (Kud ide Bednja), 06:24

Kum ida Bednjo (Kud ide Bednja) (http://www.youtube.com/watch?v=-Vb8qL2NTCw#)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 06, 2012, 11:57:30 prijepodne
CVETNICA

Da sam još sto let
na tom čudnom svetu,
nigdar pozabila ne bum
tu nedelju
h žutom cvetu.

Od sreče se oko
iskrilo,
suza je v njem
tancala
dok sam se k meši
rihtala
i stare cipule
glancala.

Niti zlato,niti dukati
nič nemre biti
žuto tak
kak mala kitica
drenka
kaj ju na Cvetnicu
nosi
siromak.


http://tiha-revolucija.bloger.hr/post/cvetnica/714761.aspx (http://tiha-revolucija.bloger.hr/post/cvetnica/714761.aspx)

Citat:
CVETLINČANKA

Na Ravnu goru išao sam,
i s Ravne gore gledao sam.
Gledao sam nešto se zasjalo,
a to Cvetlin sunce obasjalo.

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/popevke-sem-slagal-i-recice-bral-kaj-danke-i-kaj-nocke/msg37245/#msg37245 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/popevke-sem-slagal-i-recice-bral-kaj-danke-i-kaj-nocke/msg37245/#msg37245)

Optimisti Zagorja Cvetlicanka, 04:05
http://www.youtube.com/watch?v=uIlL9qUkmis (http://www.youtube.com/watch?v=uIlL9qUkmis)
Naslov: Kajkavska vuzmena li(b)rika
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 06, 2012, 01:56:08 poslijepodne
Kajkavska vuzmena li(b)rika
 
Tomislav Ribič

REQUIEM I

Jezuš na križu
grešni dole gmižu
pekleni jeziki se poližu
hudi jemle hižu

Jezuš na križu
kaštige ih ne stižu

Jezuš na križu
si si riti ližu
sisiritiližusisiritiližusisiritiližu
igledijujezušanakrižupaksiritiližupaksiritiližu
paksiritiližuimeeejurižuimeeejurižuoženilibi
jezušazvragomnakrižu


REQUIEM II

Agnus dei, dies irae.

Hiža po hiža
Križ do križa

Hiža po hiža
Križu je se bliža

Polem orem ,
Polem
Križ do križa

Se kaj gmiže
Otide jenput od hiže

Se se zide
Jenput pod križem

Gledim zemlu
I se kaj vidim
Križ do križa

Prazni se polahke
Horvacka hiža


REQUIEM III

Cicero pro doma sua!
iliti po engleški Smoke on the water



Dim na vodi
vrag se rodi

Dim na vodi
vrag
vraga rodi

Hudemu to godi
tisoč antikristov
rodi
zemlom suhom
človek hodi
muški kripl
se sporodi
čara krug
zlomi plug
jemle vatro
riga žuč
diše
brez pluč
pekla nese
kluč
oko hiže hodi
dim na vodi

Hodijezušzgazivraganajostanebreztraganajneprejdenajinegapraganajnadušine
ostavitragahodijezušjezušhodizgazivraganajostanebreztraga


(sedobni) zvir:
http://www.geocities.com/riba38b/KAJ.html (http://www.geocities.com/riba38b/KAJ.html)
 
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
 
Tomislav Ribič rođen je 20. svibna leta1959. v Varaždinu. Diplomirani je ekonomist. Zaposlen je v Varaždinske banke d.d. Varaždin. Dobitnik je dvanajest kniževne nagrad. Vuvrščen je v antologije i antologijske prikaze kajkavske kniževnosti.

Pesme, pripovesti i drame objavil je v novina i v časopisem ( Kaj, Plima, Vesnik, Večerni list, Hrvatski sever, Hrvatsko zagorje, Sfera, Konture, Gamad, Tragovi, Marulić ..). Selektor je pesničkoga recitala "Srebrna cesta 2001." v Varaždinu.

Do sada je vundal dve zbirke pesmi "Aztlan" (Val 042, 1997.) i "Zapisci anđela" (VKD 1999.).
Drama " Prizemlje" preobrnuta mu je na nemački jezek.
Kniga "Američki sen" tiskana je vuz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
 

ad Requiem I )
Pesma je zvedena na XIX. recitalu suvremenoga kajkavskoga pesništva "Dragutin Domjanič" v Svetomu Ivanu Zeline leta 2000. i vundata je v zbirke "Zeleni bregi Zeline" ; Nagrada za najceloviteši pesnički opus na Recitalu.
 
ad Requiem II )
Pesma je zvedena na XIV. recitalu suvremenoga kajkavskoga pesništva "Dragutin Domjanič" v Svetomu Ivanu Zeline leta 1995. i vundata je v zbirke "Zeleni bregi Zeline" ; Nagrada časopisa "Kaj" za najbolšu lirsku minijaturu.
Vuvrščena je v Antologiju moderne kajkavske lirike 20. stoletja "Rieči sa zviranjka" dr. Jože Skoka, te v knigu "Zercalo horvatsko - Hrvatski kajkavski pjesmotvor devedestih" Ivana Kutnjaka. Pesmu je vuglazbil Stjepan Mikac.
 
ad Requiem III)
Pesma je inspirerana pesmum "Smoke on the water" grupe Deep Purple.


* * * * * * * * * * * * * *

dim v vode
Smoke on the water, 05:56

Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=2WX_4FNoto4
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 15, 2012, 10:12:10 poslijepodne
CIGANICA

Baš sem ve si za stol sela
Kak bom vezda žmahno jela
Kad na vrati: cin, can, cin, ca
Skočim fletno, Ciganica.
Što te, jarec, ve donesel!
Mira nemam ni k obedu.
Nemam nikaj -
idi prosit tam k sosedu.

Daj mi kuma, počne ona,
Malo soli, il vegete dve tri žlice
Daj tu bluzu na rožice
Koju kunu daj mi, prosim,
vidiš dete gladno nosim
Ja se smrknem, pa jo gledam
nemrem da joj nikaj ne dam.
Evo kruva ti za dete,
evo malo ti vegete
daj se primi negde posla
pa jaka si za dva osla.

Kaj joj se to reči vredi
gle več v ladu tam si sedi.
Pivu pije pa se smeje
dete se na soncu greje.
Kaj je ve za prav pravica?
Sejeno je daš il ne daš
ostala bo ciganica.
Morti drugač živet ne zna
morti nemre, ili neče.
Morti to je život pravi,
morti tu je više sreče.
 

Zvir:
Katica Rajič
Sunčani brežuljci – Sounčece ne brefčece

Vlastita naklada

Priprema, tisak i uvez
Nakladnička kuća “Tonimir “ Varaždinske Toplice

Koprivnica 2008.
(Kro-pivnica)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Održana promocija dve zbirki pesmi Katice Rajič – Popijač, 17.10. 2008.
http://www.kud.podravka.com/literati/KRPopijac_promocija.htm (http://www.kud.podravka.com/literati/KRPopijac_promocija.htm)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Katičin brat Žiga (kipar)
Izidor Popijač Žiga Bednjanski
http://www.bednja.hr/Povijestiba%C5%A1tina/Crkveikapelice/tabid/74/ItemID/82/View/Details/Default.aspx (http://www.bednja.hr/Povijestiba%C5%A1tina/Crkveikapelice/tabid/74/ItemID/82/View/Details/Default.aspx)
http://www.dimlule.com/t256-izidor-popijae-ziga (http://www.dimlule.com/t256-izidor-popijae-ziga)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Izidor Žiga Popijač sa gitarom – Bednja – Kumrovec, 01:24
Izidor Žiga Popijač sa gitarom - Bednja - Kumrovec (http://www.youtube.com/watch?v=HArE0wwN5uo#)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 30, 2012, 11:38:42 poslijepodne

Kad je nekomu mati vugerska Slovakijna, a otec pemski Nemec (Schönoa), kak je to slučaj z Augustom Šenoum, nikakvo čudo da napiše pesmu o pive.

August Šenoa

Čudnovita dveh kaputov zmešarija
(Pivo u stihu i prozi)   


I.

Vredno je zapisat vu sveg sveta table
Kak su harcuvale viteške te sable,
Kako mudroznanec s pametjum se bori,
Tuča žito tuče, kuga marvu mori.
Kak si ludstvo liste sve po drotu piše,
Ili vu balonu človek v nebu niše;
Bez ladštoka puška kak se sad nabija,
Kako bez kobile leti sad kočija.
Al' vrednejše vam je et miraculosum
Ono pripečenje triste et jocosum
Kaj na staro leto čudno se pripeti,
Vu horvatski verzuš kaj sad hoču deti.
Bledi mesec hodi, hodi, simo gde si?
Mesec koj z mračnjaki bratimstvo pil jesi,
Cigan, lump ti stari, patrio qui more
Vekovečni lampuš držiš v nebu gore:
Hodi k meni sada, daj mi, daj pomoči,
Poveč, kak je bilo v zajdni leta noči.


II.

Tam gde od starine Medveščak miriši,
Gde se štakor šeče, žito kradu miši,
Tam gde zahman išče krščana ti duša
Svetoga kapelu od Alojzijuša,
Na Krvavom mostu v noči črni gluhi,
Zestali se jesu dva moguči duhi.
Gospon Vinko Lozič zove vam se prvi,
Pemko Hmelič drugi od ječmenske krvi.
Od horvatske zemle prvi je patronuš,
V nemškom pak orsagu drugi ima tronuš.
"Bes te je donesel, nesrečna ti štanga,
Izdrl se je Lozič, kaj češ ti bitanga?
Niti voda nesi, nesi niti vino,
Lepo si nas scifral i navadil fino.
Ti si nam donesel, verek et me hercle,
Štinkadores, štempl, krinoline, verkle,
Naj in Medveščako turbido piscari!
"Prosim te kaj frfraš, Lozič šljivar stari,
Nije vredno slušat tvoje fabulije,
Opanek ti stari kogmeš škorna nije,
Naj mi se tak špinčit, gleč ti moju sortu,
Dragec, ti si gmajner, a ja imam portu.
Mene gospon pije tam kod Rosenkranca,
Tebe mužek z Remet, kad pri bajsu tanca.
"Per amorem dei, ti vkanljivi tepec,
Kaj mi larmu delaš kakti plehoklepec.
Prije neg se Adam, stari ded naš rodil,
Več je človek pijan po tom svetu hodil;
A ta megla bormeš ni od pive bila,
To je vino bilo, bila moja sila,
Nisu li svi suci, velikaši, špani
Od mojega soka bili prav pijani?
Horvatske su ovo stare več pravice:
Vino piti čisto, dragi moj amice.
Ergo ti se nosi z mojega mejaša,
Kuružnjak ni torta, žganec ni ti kaša!
"Cendraj, na to Hmelič, semper et ubique,
Gde se sadi bažul, tam ne rastu tikve.
Ali naj ti bude, vadlajmo se sada,
Gospon zmed nas budi onaj, ki oblada
Prvoga človeka na ovom križanju,
Ter zevsema zmota u pijanom stanju.
"Gilta! viknul Lozič, moji znam Horvati
Nesu pivopivci, svoga zdravlja tati.
Tak su dokončali, pacta si conventa,
Kaj človeka predi vu pijanstvo vtenta.


III.

Metem toga časa, tempore nocturno,
Veter vam je puhal bilo vreme burno,
Dva gosponi dojdu - hm! pr moji duši,
Po trbuhu sudim nisu jektikuši.
Duge su kapute imali na plečih,
Jeden bil je menši, drugi bil je veči,
Jeden bil je mlajši, drugi bih je starši
Al' jednaki bili, fletni su tovarši.
"Kam amice sada? starši si je zdehnul,
Vu listajnke Hmelič pri tom ga je pehnul.
"Kam amice? mlajši nos si je opipnul,
Kajti v nos ga kruto Vinko Lozič včipnul.
"Pijmo pivo, starši, mene jede buha,
"Pijmo vino, mlajši, mene ščiplje muha.
Mlajši misli, misli, ne zna, kam bi, stoji,
Stareši pak mahom svoje gumbe broji.
Bi li, ne bi l'? Bi li! Pivo mora biti
Vu pivaru brate hočemo tam iti.
Buče, dragi brate, nisu kaj su dinje,
Borovicu pusti, lepše je hoblinje.
Lozič vzdehnul: Quo? Vae ruis quo sceleste!
Norci bute, norci bili ste i jeste!
Hmelič kukuriknul: nakon konec konca,
Nosili me bute pišivoga lonca!
A gosponi taki v pivaru se vpute
I na čavel deli svoje su kapute.
Sedeč lepo pri tih tabulis rotundis,
Clamaverunt ambo uprav de profundis.
"Mamica naj holbu friškog piva daju,
Ali ne kaprola, al bez porte, znaju.
Gdo bi v glavi imel knigu Šiloboda,
Gdo bi ti znal kolko kaplic ima voda,
Koliko na sebi perja ima ptica,
Koliko put na dan skoči veverica
,Jošče ne bi negve prebrojile oči
Šereg holbic punih mamica ke toči,
Ke gosponi hiču sad čez požirake
Vu želuce svoje široke i jake.
Al' mi ljudi boži od železa nismo,
Još nam pripoveda, znajte, sveto pismo,
Da je dečec David vlapil Goliata
Človeka visokog deset i pol hvata.
Ali kaj češ, brate, človečansko pleme,
Več iz svetog pisma peldu si ne vzeme.
Človek meri, bil on kakve goder vere,
Samo poleg stare, okičke te mere.


IV.

Naši dva gosponi, Peter po tom Pavel
Obesivši mirno svoj kaput na čavel,
Počeli su piti, da je bog Gambrinuš
Proti njim bil fušar, proti njim bil inuš.
"Lepo nam je ovdi, reče mlajši Peter,
Ziđimo si hižu, vani puše veter.
"Recte habes frater, starši Pavel reče,
Bog je stvoril ječem, naj i pivo teče.
Prva holba teče kak iz napršnjaka
Piva vam je friška, črlena i jaka;
Druga holba teče, počeli su cmoknut,
I po stolu bubnjat i po stolu skoknut;
Treča holba teče, počeli zdihavat
I kravatle svoje lehko odvezavat.
Kad četrta tekla, počela im koža
Farbati se kakti paprika i roža.
Peta, šesta, sedma caetera et graeca
To ti brunda puše, to se kuca, cveka;
Mislili vre jesu ob četrti vuri,
Sveti kralji da su varoški panduri.
"Oj amice! viknul Peter na to mlajši,
Huncut gdo si fali napitek koj slajši!
Piva ti je živa, gdo ne pije pivu
Naj si ide rakom fučkat u koprivu.
Mamek, dragi mamek, od tog vidim hipa,
Da je nevmrtelna tvojeg lagva pipa,
Da bi, ah, ja mogel, mamek, draga baba,
V pivi sve do smrti prčkat kakti žaba!
Care frater Paule, mamicam laudemus,
Cerevisia credas, liquor est supremus!
Svet ti bratec dragi, nije nikak kugla.
Več ti ima bormeš baš četiri vugla.
Mesec ti po danu, sunce v noči sveti,
V zimi travu kosi, peči kuri v leti,
Gda ti plivat očeš, na vrat vesi kamen,
Bibo, bibis, bibit. Dixi, punctum, amen!
Pavel si zašnofa, veli na to: Štimam,
Da peklenske krte vu možđanih imam;
Care frater Petre, štimam bude iti
Razuma se mojeg zmešale su niti.
Zeli su kapute po tom toga z čavlov,
Pavel zel je Petrov, Peter zel je Pavlov.
Pak su išli doma napokonec konca,
Pak su si odnesli pišivoga lonca.


V.

Zvezdica se mala još na nebu kresi,
Peter se je gibal tam do Nove Vesi,
Tam gde s plotom stoji žuta hiža lepa.
Kluč od svoje porte zvadil Peter z žepa;
Štel ga fteknut v luknju. Brus. Al, kluč ne paše:
Petrek, dragi Petrek, ne bu niš s te kaše!
"Per amorem dei, kaj si kluč ponoril,
Navek si mi vrata poslušno otvoril,
Denes si prevelik, čekaj, pasja para,
Dam te zutra rano shoblat kod bravara.
Britko Petrek plakal, v žep je segnul drugi,
Tu cigariuši vun štrčiju dugi:
"Libera me deus, ki si, kaj si, gdo si?
Kad cigare v žepu dečec Petrek nosi?
Nigdar još ni videl lule ni duhana,
Unde venit, Petre, herba Nicotiana?
To je vraža kaša! Turen kad je zgledal
Svetoga Dizmuša, tak mu je povedal:
"Dizmuš, sveti Dizmuš, kaj se tako zibleš?
Znam vu fundamentu, v žalosti se gibleš.
Joj pomozi! Leti na to Petrek, skoči,
Preko plota mahom. Danas još svedoči
V hlačah luknja, Peter kak na plotu
Kruto se našpranjil na svoju sramotu;
Pal na nekaj Peter mehko i smerduče,
Pustimo ga ležat doklam poldan tuče.
Peter spi. Ah muza! Čkomi, tiha budi,
Žmehki jesu verek človečanski trudi!
Kaj bi vam od Pavla dugo još govoril
Od zdvojenja, bogec, mal vam ni ponoril:
Kluča vadi, meri, meri Pavel, proba,
Neče mu otpirat, oh peklenska zloba!
V drugi žep je segnul, ki si, kaj si, gdo si?
Opernguker? Nigdar Pavlek ga ne nosi.
"Kaj sem norc? Vem nisem denes bil v tiatru,
Bil sem na obedu celi dan pri fratru,
Večer popil jesem tri holbičke male,
Bes mi je donesel vraže te očale.
Quomodo, cur, quando? Kutja teremtete!
Sve je to coprija! Pavel brusi pete
Dok si nije v hižu prijatelu zašel,
Pak si pod poplunom requiescat našel.
Tak je anda Pavel postal kruti Šavel.
Zrok pak svemu bil je mamičin on čavel.
To je bila ljudi vraža ta coprija,
V noči dveh kaputov čudna zmešarija!
Kakvo, drage duše, za vaše življenje
More se ispeljat prudno navučenje?
Vekovečni to je zakon vu naturi,
Ti paštete nebuš daval svoji puri,
Nebuš daval kozi z vrhnjem čokolade,
A zvonaru nebuš točil limunade.
Tak horvatska cela naša domovina
Naj si pije vino, bog dal dosta vina.
Napij se, o brate, kakti dedi naši,
Spi, pak i popoldan moreš hodit k maši.
Posle piva budeš včerašni naveke
Doktore buš plačal, plačal apoteke.
Pij mi anda vino, domorodec pravi!
Finis! Punctum! Dixi! Animam salvavi.
 

Onufrius Kopriva Čudnovita dveh kaputov zmešarija
Zagreb 1903. (Ed. I. ma Zagrabiae 1874.)


http://www.pivnica.net/cudnovita-dveh-kaputov-zmesarija/1520/ (http://www.pivnica.net/cudnovita-dveh-kaputov-zmesarija/1520/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

BKD - Flaša zdenog Kaja, 01:42

BKD - Flaša zdenog Kaja (http://www.youtube.com/watch?v=0VJkgHkxJOg#)

Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 12, 2012, 09:17:59 poslijepodne
Citat:
„Hrvatski” Box-Mark
Prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić u Zlatar Bistrici na otvaranju proizvodnog pogona Boxmarka: “I drugi bi se trebali okrenuti izvozu”
http://www.forumgorica.com/cuspajz/dober-primer/msg44500/#msg44500 (http://www.forumgorica.com/cuspajz/dober-primer/msg44500/#msg44500)

Miroslav Fric Krleža
Hrvatski Bog Mars – Bitka kod Bistrice Lesne


(kajkavski tekst pisan z plavum farbum)


I gospodin pričuvni desetnik Pesek Mato i domobrani Trdak Vid, Blažek Franjo, Loborec Štef, Lovrek Štef, Pecak Imbro i Križ Matija počeli su tu stvar ratovanja ovako idilično, s drmešom u nedjelju poslije podne, ali je stvar kasnije bogme narasla i zapalila se kao rana i bogme su ti naši junaci mnogo stotina i stotina kilometara proputovalivozom i pješke i mnogo se najaukali po špitalima i zatvorima i mnogo istina spoznali do onog nedjeljnog jutra kada im je bilo suđeno da padnu jedan za drugim kod Bistrice Lesne, u navali na kotu tristatrinaest.

Onoga jutra, kada je trebalo da dođe do bitke, bio je domobran Trdak Vid od svih najtužniji. Sanjao je o svojoj djeci, a onda se sjetio praznine, one užasne praznine u koju je zagledao nema tome pet danai nešto ga je steglo u grlu te nije mogao niti da popije svoju crnu kavu, nego ju je izlio u blato. Baš nekako pred njegov odlazak u grad, ukasarnu, pokopao je ženu, a na kući ostalo mu dvoje djece, stariji dečkić sedam, a mlađi četiri godine. Sa svojim i ženinim rodom se posvađao, i sve dok nije stigao telegram da se ide, on je mnogu imnogu noć prostenjao na smrdljivoj slamnjači, što i kako da on to riješi sa svojom djecom? Onu posljednju noć sinula mu ideja da pođe na presvijetlu kraljevsku hrvatsko-slavonsko-dalmatinsku vladu, gore na Markov trg, pred samoga svijetloga Bana, da se Banu potuži: što će biti s njegovom djecom kada on ode na frontu, pa neka svijetli Ban nešto učini u toj njegovoj stvari. I tako je naš Trdak Vid mnoga vrata obio na Markovom trgu i na mnoga uzalud pokucao: nije znao bi li ostavio kapu na glavi i pozdravio kao pravi vojnik, ili bi se sagnuo s kapom u ruci kao pravi muž i kmet kada moli svoje pravo? I tako je negdje salutirao gologlav, pa su mu se smijali, a negdje su ga opet bacili van, jer je prosta svinja i ulazi u uredske prostorije pokriven, "valjda mu se uši na glavi ne će prehladiti". Tako se na tome križnom putu po onim beskrajnim hodnicima i sobama kraljevske vlade namjerio na jednog čovječuljka, koji je imao bešćutne oči, a nad glavom mu je plamtjela žuta plinska svjetiljka trepereći glasno; u sobi je bilo polutamno.Otpjevao je Vid Trdak onomu čovjeku svoju tužaljku, a taj ga je starčić s bešćutnim staklenim očima slušao, gledao preko njega u zrak i punio Riz-Abadie-tuljčiće srednjefinim Be-ha-duhanom i slagao cigarete jednu za drugom u škatulju, koja tek što nije bila puna.

- Da! Dobro je, kume! Čuo sam ja već to sve, dragi moj! Da! Ali kamo da vam smjestim ja vaše dijete? Mi nemamo tu mjesta za vašudjecu! Mi možemo da uzmemo s vama zapisnik! I tako, dragi moj kume!

- Je! Prosim ih, gospon doktor - bumo rekli - poglaviti! A kaj meni zapisnik bu? Ja ne znam kam bi z decom!

- A koliko grunta imate?

- Dva rala!

- A kuću?

- I kuču!

- No! Pa zašto ne bi djeca ostala na kući?

- Je, gospon doktor! Bog budi ž njimi! Ali sedem letje stareši star! Kajto more ostati sam?

- Vidite, kume, vi dobivate mjesečnu potporu! Pa dajte komu u selu potporu!

- A kaj je to, ta pišiva potpora? Za to nigdo niš neče!

- Pa dajte rodu! Imate valjda roda?

- Imam ga, imam, ali bi bolše bilo da ga nemam! Kakšni je to vražji rod? Da Bog da, voda ga poplavila! Vre bi me trava pet put prerasla da je tak kak meni moj rod želi. Brazde su mi preorali, kuču zrušili,kaj buju moja deca pri takšnem rodu?

- Je! A šta vam mi možemo, kume? Mi djecu principijelno u grad uzeti ne ćemo! Jer ako ih uzmemo, djeca će vam se protepsti.Proletarizirat će vam se djeca! Buju bogčija postali, razmete?

- Je. A kaj ja nis bogec, gospon doktor? Em smo si mi bogčija!

- Neka vam djeca ostanu doma na gruntu! Vidite, kume, narod naš ionako propada! Pak što će biti od nas ako našu zemlju napustimo, ako se proletariziramo!? Buju vam deca postala klatež gradski, kume!

- A kaj ja bum ž njimi? Ja ih onda moram zagutiti da ne krepaju! Kaj ja morem da mi deca klatež ne postaneju? I sam se klatim kakti fakin, Bog ž njimi, poglaviti!

- Kume! Dajte ih nekud dobrim ljudima!

- Ah, prosim ih, a gde jesu ti dobri ljudi?

- Vjerujte mi, kume, u interesu vaše djece nema smisla da ih povlačimo u grad! U interesu je vaše djece da ostanu na zemlji!

- Ali gde buju, gde buju za pet ran Kristušovih? Gde buju ostali? , zavapio je Trdak Vid očajno u jednoj smrdljivoj sobi na Markovom trgu i došlo mu je da zaplače, tako ga je stislo u prsima. "Ta za Bogamiloga! On putuje sutra na frontu! Kako to ovomu "doktoru" tu nije jasno da on sutra putuje na frontu?"

- Već će se nešto naći, kume! Mi ćemo lijepo pisati dopis na općinu!

- Bilježnik je tat i lopov!

- Mi ćemo pisati župniku!

- Ah, prosim ih! Naš velečasni, mahnuo je Trdak Vid rukom.

- Pa pisat ćemo mi već svima! Svima, kume! I na kotar i na županiju! Urgirat ćemo da vam se povisi potpora! Sada će ionako biti povišene potpore. Eto! Sada ćemo lijepo zapisnik sastaviti s vama, kume, pak će sve biti dobro!

Potpisujući tamo gore na kraljevskoj vladi onaj zapisnik, javila se u Vidu Trdaku jedna neugodna misao da je taj zapisnik laž i da tamo nema zapravo nikakve kraljevske zemaljske vlade, ni svijetloga Bana, ni bilo čega, nego ovakav jedan kratkovidni čovjek što puni cigaretne tuljčiće i slaže ih jedan do drugoga u kutijicu. On je o tome već mnogo puta mislio da su ti zapisnici, uredi i spisi prevara i laž za bokce i za muže, ali mu se sve to tako konačno i neopozivo jasno do onoga trena nije javilo još nikada. Sve je praznina i nigdje nema nikoga, samo u jednoj polurasvijetljenoj, mračnoj, škuroj sobi sjedi čovjek sa staklenim očima i puni cigarete Riz-Abadie srednjefinim Be-ha-duhanom.


Zvir:
http://www25.brinkster.com/okbukowski/krleza/bistricalesna.htm (http://www25.brinkster.com/okbukowski/krleza/bistricalesna.htm)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Miroslav Krleža-Vice Vukov: 'Gumbelijum roža fino diši'  (Krapina 1969 LIVE)., 03:34

Miroslav Krleža-Vice Vukov: 'Gumbelijum roža fino diši' (Krapina 1969 LIVE). (http://www.youtube.com/watch?v=X-AYJ8GcwrQ#)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 14, 2012, 11:08:03 poslijepodne

Kajiku

Sram

Črleno grozdje
prešlo je vu obraze.
Srameča dekla.

(Pajo Kanižaj, ze zbirke “I onda neš pil”)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavska lirika Paje Kanižaja sreten je spoj humoristično-erotskoga i autentično kerempuhovskoga doživlavajna sveta. Zbirka "I onda neš pil" naslovlena je po istoimene pesme, a znači celoviti kajkavski lirski opus Kanižajov. Autor se i sim potrđuje kak spreten i domišlat majstor glazbeno vugođene lirske forme, pogotovo v haiku - tj. kajiku stihem.

http://www.medved.hr/crikvenica/skatzapis.asp?id=4657 (http://www.medved.hr/crikvenica/skatzapis.asp?id=4657)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
I onda neš pil...  text: Pajo Kanižaj, pročitao: Dražen Marek, glazba Andrija Maronić (cimbal), 03:39

I onda neš pil... text: Pajo Kanižaj, pročitao: Dražen Marek, glazba Andrija Maronić (cimbal) (http://www.youtube.com/watch?v=3LfU72ZA9Xc#)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 14, 2012, 11:08:55 poslijepodne
Dinosaurice su bile fest srameče

Zakaj su dinosaurci zumrli,
zakaj im je bil tak kratki vek?!
Dinosaurice su bile fest srameče
i tak su se zdošli zanavek!

(jena od osamnajest kitic z hrvatskokajkavske slikovnice Paje Kanižaja - PRAKRAPINCI i prapišpilinci)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

2006-06-14 (predi šest let)

Promoverana prva slikovnica na kajkavskomu jeziku

V Muzeju „Hušnjakovo“ v Krapine održana je promocija prve slikovnice na hrvatskokajkavskomu jeziku „Prakrapinci i prapišpilinci“ autora Paje Kanižaja. Autor ilustracij je Niko Barun skuo z Krešimirom Šoštarkom.



Na promocije su o knige pripovedali direktorica muzeja mr.sc. Vlasta Krklec, dramski umetnik Martin Sagner ter stoloravnatel Hrvatske vudruge „Muži zagorskoga srca“ mr.sc. Rajko Fureš.

Pajo Kanižaj zarad betega ne mogal nazočiti samomu predstavlajnu. Vuz interpretaciju stihov z prelepe slikovnice Martin Sagner je okuplene vužgal i Krležinum lamentacijum o kajkavskomu jeziku.

Govoreč o značaju „Prakrapinaca i prapišpilinaca“ kak prve slikovnice pisane na hrvatskokajkavskomu jeziku dr. Fureš je isteknul da moramo biti ponosni na svoj materinski kajkavski jezek, jezek horvacki, jezek na teromu je zapisana skoro petstoletna kajkavska i hrvatska kniževnost. Izdavajne slikovnice predstavla poticaj za dalnu reafirmaciju i procvat hrvatskokajkavskoga jezika.


Zvir:
http://www.zagorje.com/vijest/vijesti/promovirana-prva-slikovnica-na-kajkavskom-jeziku (http://www.zagorje.com/vijest/vijesti/promovirana-prva-slikovnica-na-kajkavskom-jeziku)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
VANNA - Suza za zagorske brege (Krapina) , 03:58

VANNA - Suza za zagorske brege (Krapina) (http://www.youtube.com/watch?v=WA9xvTwIkN0#)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 25, 2012, 10:39:17 poslijepodne
Bogokmice
(Bogomraki)

Citat:
VLADIMIR MALEKOVIČ
Bogokmice. Listi z ladajna
(Bogomraki. Pisma s ladanja)


Teksti v ove knige prvotno su tiskani pod naslovom "Listi z ladajna" (Pisma s ladanja) kak feljtoni v "Večernomu listu" od 8. ožujka 1991. do 5. studenoga 1993., a potlam v "Hrvatskomu rukopisu "od br. 1 (16. studenoga 1993.) do br. 7 (11. srpna 1994.). Avutor je je potpisival pseudonimom Adam Grabowski.

Obširneše:
http://www.exlibris.hr/malekovic_bogomraki2.htm (http://www.exlibris.hr/malekovic_bogomraki2.htm)
ili
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg23557/#msg23557 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg23557/#msg23557)

SAMI VU KMICI
 
                                                                          28. ivanščaka 1991.


Vezda je Horvatska deklarirala svoju neovisnost. Na den 25. ivanščaka 1991. Vu nekterih kotrigah mam su serpski žoldoši horvatsku deržavnost potirati počeli.

Ljudstvo strelati, hiže žgati.

Al orsag horvatski skazuje još navek svoju batrivost.

Zmenkava nam jedino mednarodno preufanje.

Nekterimi vse ovo zgledi kak libertas immoderata. Prekoredna sloboščina.

Europljani previđaju ono kaj je neprevidno: kak narod biva narodom po jeziku, navadami i i po hotenju k svojemu historijskom živlenju vu svom arealu orsačkom.

Tak je bilo s drugimi narodi, tak bu i z nami!

Z ladanja gledano, zgledi neveruvano. Amerikaneri legitimavaju jugoderžavu kotera je, pravzaprav, eksleks!

Prosim vas najponiznejše, ekscelencije stranske, kakav je to orsag koteri nema zapovedi postavitela iliti komandanta verhovnog?

A armije maršeraju na Horvatsku i na Kranjsku deželu. Anda i na vaše meje?

Bumo konkluduvali, gospodo: vi podpirate jen zapuščen orsag. Horida regio.

Zverh toga, vi ne merite jednakim metrom demokraciju pri nas i doma, i nemre se povedati da ste brezpristrani. Vi bi demokraciju protežirali vu centralizuvanom jugoorsagu. Prosim vas fino: čijom pomočju? Komunarskog režima vu Belgradu? Pak nismo, spoštuvani, vsi norci!

Ni za veruvati da vi nemrete veruvati da se neovisnost vu Horvatskoj i Sloveniji zazbilja dogodila.

Kaj za vas pri zdravim okima i vuhima, drugi svedočiju?

Mi Horvati neovisnost nismo pridobili Božjom providnošču, neg vekivečnim bojom z našim nenavidnicimi. A vezda smo ju okrepili na demokratskim zahodnim navadama, na referendumu i vu narodnom zastupničtvu.

Pak kad smo vre pri tom pitanju (Quomodo?), hotel bi vam reči, da je naša demokracija nekaj starejša od, primera radi, unioamerikanske. Jezero let vu našim historijskim listinami zacrtana je ona predivnim imenimi nami navek na sercu: congregatio, synodus, conventus, concilium, curia, sabor, etc.

Vu tom deržavljanskom nazivoslovlju verifikuvano je vse kaj se ovih dnevov zgodilo: glede poviestnog dostojanstva Horvati se nemaju čega sramiti pred drugimi europskimi civiliziranimi narodi.

Zato vaše neznanstvo, gospodo mednarodni tolnačniki, nemre stajati na putu slobode orsaga horvatskoga!

Vuokoli nas su same peklenske germade, čerleni tabornjaci. Kamgod pogledaš, odvsud se nakažeju podzemalske sile, larfe črne!

Vre zdavna nam sunce ne izhaja na Iztoku. Nut ak je veruvati poglavitom Beckeru, moglo bi nam zajti i na Zahodu?

A kaj mi Horvati anda moremo, sami i vu kmici?

Baršunska svito europskih i vskikolikih legatuša, horvatski barjak je na horvatskoj hiži: mi slavimo naš historijski laudemium!

I jošče nas navek strelaju. Nego, pripazite da nemilostivnost jugounitarne pajdasije rte vsmeri cevi spram vas. Otih stran Europa i svet vre su jemput bili opoganjeni!

Medtemtoga zaglavljujem: Horvatska je zadnjih dnevov ivanščaka dobila ono kaj ju patri: neovisnost. Bude li pri vas, i drugih, pobudila nehotenje, scienim da stvari buju potekle  putimi   nevugodnimi.

Zaufati se je zato da je diškuršuš još izgleden, communis regni utilitis.
Vse drugo je harc. Kak doskrat na Balkanu, Europo.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Dreletronic Mrak Mrak Crni Mrak, 04:05

Dreletronic Mrak Mrak Crni Mrak (http://www.youtube.com/watch?v=-7-gEnSD_PU#)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 02, 2012, 11:14:24 poslijepodne
Nastavek prethodnoga lista

VLADIMIR MALEKOVIČ
Bogokmice. Listi z ladajna
(Bogomraki. Pisma s ladanja)



KAZALO


Niš novega pod kapum bogečkum                                5
Inteligent kak zvertavec                                               7
Spominek z Matuševum sencum                                 10
Zakonitelji i prekršitelji                                               13
Kervava vuzemska pisanica                                       16
Kipodelavci i kipočastiteli                                            18
Kam iti i kak se vernuti                                                21
Naj ne bu da nas ni                                                    24
Kaj je Mozart nam i kaj smo mi Mozartu                     26
Bradasti Štef                                                               29
Zagorski čudak i človečka vračtva                               32
Ak su akademikuši pajceki, akademija ni prasica        35
Zakaj Zagorci buju vudrili na Ameriku                         38
Sami vu kmici                                                               41
Spopad z antikristušom                                              44
Gdo to muza muze                                                     47
O kajkavcimi i krivovjercimi                                         51
More li biti da je Gottschalk pisal ćirilicom                   54
Dies irae                                                                     57
Mater misericordiae                                                    61
Historia est magistra vitae                                         64
Hoteli bi v nami vmoriti Boga                                      67

                                                                   291

Croatia rediviva                                                         70
Bogdanovićeva nit v labirintu                                     73
Zapovjed od ljubavi nad gradom od gospoctva         77
Zakaj Varaždinci nisu zežgali svetog Georgija           80
Kak je Juvenis Serenus vdomil pozoja                       83
Barbaruši ante Europas                                             86
Gabeličanci i Troja                                                      88
Senje o gospoduvanju                                               91
Vukovarski ablegatuši vu orsačkom spravišču           94
Horugva                                                                     97
Badnja noč                                                               101
Miloserdnost za mertvi šereg                                   105
Valentinovo                                                              108
Republikanci i virilisti                                                111
Etnogeneza                                                             113
Mangupi i oni drugi                                                  116
Suprotiv štibre                                                         119
Gerb od vune                                                           122
Dvorjanski penati                                                     124
Ignis purgatorius                                                      127
Hudodelniki vu cirkvi                                                 129
Popevke od razboja i ljubeznivosti                           132
Bogomraki                                                                135
Šeher vu kervi                                                          138
Gedžovan vu limbušu                                               142
Gavaler z gatrožom                                                  145
Bog, Horvati i eroplan                                               148

                                                                   292
 
Dissidentia Croatica                                                   151
Biskup z ježenja                                                        154
Holokaust                                                                  157
Deželne meje                                                            160
Grincajg gerok                                                           163
Magnificiencije i egzultabundusi                                165
Kak je vožd pljunul Ameriku                                       167
Pupek i autonomaši                                                   169
Varasdin varas i tamburica                                        171
Beteg                                                                         173
Pilki                                                                            176
Cinkeri i vuhode                                                         178
Nunc et in hora mortis
         (posthumna epistola za Ivu Lajtmana)             181
Orbis terrarum                                                           184
Vinum meracum                                                         186
Provinciae praefectusi                                               189
Lamentacija o podrtoj hiži                                         192
Znucani Horvat                                                          195
Panem et circenses                                                   197
Veliko harcno bdenje                                                 199
Čiček                                                                          202
Gospodinsko preobračenje                                        205
Periculum piraticum                                                    208
Navek bu kak je bilo                                                  211
Bezjaki vu suprotivi                                                   214
Kadaver                                                                     217
Tišlerija literarna                                                       220

                                                                   293

Protuletje                                                                    222
Vritanjek saborski                                                       226
Smert i testament                                                       229
Ora et labora                                                              233
Potkivanje žabe                                                          236
Spomenkuvanje bajki                                                  239
Tužimuži                                                                      242
Aeternitatis monumentum                                           244
Brenta                                                                         247
Kerleže zveličanje                                                        250
Zagovor za apostolskog protonotara Milanoviča         253
Matuljski lotriši                                                             256
Konšcijencije                                                                258
Kunin kožuh                                                                 267
Urota sokačev                                                              264
Fuga istriana                                                                267
Štimanje o harcuvanju                                                 270
Facies cadaversus
  (lamentacije o Dnevu mertvih Anno Domini 1993)      273
Harmica                                                                        276
Gazophylacium pintin                                                    279
Morilci tic                                                                       282
Drame Malekovichiane (Mladen Kuzmanovič)                285

                                                                   294
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 02, 2012, 11:19:07 poslijepodne
25 besplatne digitalne knig zelinskoga Pučkoga oprtoga vučilišta

Vreme je školske ferij i letne počinkov.
Gruntate kak sadržajno skoristiti zasluženi počinek, nu ne odvajate se od svega notebook ili tablet računala.
Ak rada čitate poeziju, kratku prozu, eseje il se samo očete nasmejati dobromu vicu a vuz to ste i lubitel kajkavskoga jezika
- imamo dobru vest za vas!
 
Pučko oprto vučilišče Sv. Ivan Zelina  šenka vam za ove vruče letne dane 25 digitalne knig vundane v Male biblioteke "Dragutin Domjanič" tekom pretekle nekuliko let. Sigurni smo da bute prenašli neke po svemu gešmeku.
 
Vuživajte ma de bili (i naravno - budete on line)!
 
Dober počinek i dobra kniga još navek idu skup!
 
Knige poiščete v mape NOVA IZDANJA:
http://www.pou-zelina.hr/izdavastvo/novaizdanja.html (http://www.pou-zelina.hr/izdavastvo/novaizdanja.html)
na Internet stranicam Pučkoga oprtoga vučillišča Sv. Ivan Zelina.


Zvir:
http://zelina.hr/portal/home/item/502-25-besplatnih-digitalnih-knjiga.html (http://zelina.hr/portal/home/item/502-25-besplatnih-digitalnih-knjiga.html)


Za čitajne knig v elektroničkomu obliku treba vam Adobe Acrobat Reader!
 
--------------------------------------------------------------------------------
 
Narisane živlenje
31. Recital suvremenoga kajkavskoga pjesništva "Dragutin Domjanić" - Sv. Ivan Zelina 2012.
poezija (kajkavski)
urednik: dr.sc. Ivo Kalinski
ilustracije: Nikola Kavić
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, 2012.

http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/65_31_Recital.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/65_31_Recital.pdf)
 
--------------------------------------------------------------------------------
 
Riečnik Cerja zagrebečkoga - Domjanićevo Prigorje
Franjo Šatović / Ivo Kalinski
rječnik (kajkavski - standard)
urednik: dr.sc. Josip Lisac
recenzenti: dr.sc. Mijo Lončarić, dr.sc. Željka Brlobaš
grafička obrada: Ivica Kukovačec
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, 2012.

http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/64_Riecnik_Cerja_zagrebeckoga.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/64_Riecnik_Cerja_zagrebeckoga.pdf)
 
--------------------------------------------------------------------------------
 
Moja cesta
31. Smotra dječjega kajkavskoga pjesništva "Dragutin Domjanić" - Sv. Ivan Zelina 2011.
poezija (kajkavski)
urednik: dr.sc. Ivo Kalinski
ilustracije: učenici osnovnih škola, naslovnica: Nikola Kavić
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, 2011.

http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/63_31_Smotra.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/63_31_Smotra.pdf)
 
--------------------------------------------------------------------------------
 
Gle, kako lijep dan!
Ivo Kalinski
kratka proza (standard)
urednik: mr.sc. Ivan Kutnjak
grafička obrada: Ivica Kukovačec
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, 2011.
 
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/61_Gle_kako_lijep_dan.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/61_Gle_kako_lijep_dan.pdf)
 
--------------------------------------------------------------------------------
 
Senca belog jorgovaneka
30. Recital suvremenoga kajkavskoga pjesništva "Dragutin Domjanić" - Sv. Ivan Zelina 2011.
poezija (kajkavski)
urednik: dr.sc. Ivo Kalinski
ilustracije: Zlatko Crnec
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, 2011.
 
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/60_30_Recital.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/60_30_Recital.pdf)
 
--------------------------------------------------------------------------------
 
Samo sam ti štela reči
30. Smotra dječjega kajkavskoga pjesništva "Dragutin Domjanić" - Sv. Ivan Zelina 2010.
poezija (kajkavski)
urednik: dr.sc. Ivo Kalinski
ilustracije: učenici osnovnih škola, naslovnica: Z. Crnec, I. Kukovačec
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, 2010.
 
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/59_30_Smotra.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/59_30_Smotra.pdf)
 
--------------------------------------------------------------------------------
 
Četverolisni četveropreg
Ivo Kalinski
poezija (standard, kajkavski)
urednica: mr.sc. Božica Pažur
ilustracije: Ninoslav Kukovačec
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, 2010.
 
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/58_Cetverolisni_cetveropreg.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/58_Cetverolisni_cetveropreg.pdf)
 
--------------------------------------------------------------------------------
 
Kajkavski akordi
29. Recital suvremenoga kajkavskoga pjesništva "Dragutin Domjanić" - Sv. Ivan Zelina 2010.
poezija (kajkavski)
urednik: dr.sc. Ivo Kalinski
ilustracije: Zlatko Crnec
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, 2010.
 
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/57_29_Recital.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/57_29_Recital.pdf)
 
--------------------------------------------------------------------------------
 
Detinstvo, nej me ostaviti
29. Smotra dječjeg kajkavskog pjesništva "Dragutin Domjanić" - Sv. Ivan Zelina 2009.
poezija (kajkavski)
urednik: dr.sc. Ivo Kalinski
ilustracije: učenici osnovnih škola
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, 2009.
 
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/56_29_Smotra.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/56_29_Smotra.pdf)
 
--------------------------------------------------------------------------------
 
Nemir podvornika Szerbe
Ivo Kalinski
poezija (standard)
urednica: mr.sc. Božica Pažur
ilustracije: Branko Đanić
vlastita naklada, 2009.
 
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/IK_Nemir_podvornika_Szerbe_www.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/IK_Nemir_podvornika_Szerbe_www.pdf)
 
--------------------------------------------------------------------------------
 
Kiborg kao emotivni alien
Ivo Kalinski
eseji (standard)
urednica: Mr.sc. Božica Pažur
grafička obrada: Ivica Kukovačec
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, 2009.
 
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/55_Kiborg_kao_emotivni_alien.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/55_Kiborg_kao_emotivni_alien.pdf)
 
--------------------------------------------------------------------------------
 
Tebi Erato, znovič zanavek
28. Recital suvremenoga kajkavskoga pjesništva "Dragutin Domjanić" - Sv. Ivan Zelina 2009.
poezija (kajkavski)
urednik: dr.sc. Ivo Kalinski
ilustracije: Zlatko Crnec
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, 2009.
 
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/54_28_Recital.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/54_28_Recital.pdf)
 
--------------------------------------------------------------------------------
 
Štefica Fanjek
Život kak ringišpil
dramski tekstovi (kajkavski)
urednik: dr.sc. Ivo Kalinski
grafička obrada: Ivica Kukovačec
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, 2009.
 
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/53_Zivot_kak_ringispil.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/53_Zivot_kak_ringispil.pdf)
 
--------------------------------------------------------------------------------
 
Ciklame, de još dišite
28. Smotra dječjeg kajkavskog pjesništva "Dragutin Domjanić" - Sv. Ivan Zelina 2008.
poezija (kajkavski)
urednik: dr.sc. Ivo Kalinski
ilustracije: učenici osnovnih škola
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, 2008.
 
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/52_28_Smotra.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/52_28_Smotra.pdf)
 
--------------------------------------------------------------------------------
 
Zvonimir Kurečič
Kajkavska večernica
tekst svete mise i večernice (kajkavski)
urednik: dr.sc. Zvonimir Kurečić
grafička obrada: Ivica Kukovačec
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, 2008., 2009., 2011., 2012.
 
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf)
 
--------------------------------------------------------------------------------
 
Alojz Jembrih
Kajkavski Florilegij II
izbor iz kajkavskih tekstova (16.-19.st) s transkripcijom (kajkavski)
urednik: dr.sc. Alojz Jembrih
grafička obrada: Ivica Kukovačec
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, 2008.
 
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/50_Kajkavski_Florilegij_II.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/50_Kajkavski_Florilegij_II.pdf)
 
--------------------------------------------------------------------------------
 
Negdi vu nami pušlek ruož
27. Recital suvremenoga kajkavskoga pjesništva "Dragutin Domjanić" - Sv. Ivan Zelina 2008.
poezija (kajkavski)
urednik: dr.sc. Ivo Kalinski
ilustracije: Ivan Petraš
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, 2008.
 
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/49_27_Recital.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/49_27_Recital.pdf)
 
--------------------------------------------------------------------------------
 
Alojz Jembrih
Kajkavski Florilegij
izbor iz kajkavskih tekstova (16.-19.st) s transkripcijom (kajkavski)
urednik: dr.sc. Alojz Jembrih
grafička obrada: Ivica Kukovačec
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, 2007.
 
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/47_Kajkavski_Florilegij_I.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/47_Kajkavski_Florilegij_I.pdf)
 
--------------------------------------------------------------------------------
 
Stojim na steze i čkomim srečen
27. Smotra dječjeg kajkavskog pjesništva "Dragutin Domjanić" - Sv. Ivan Zelina 2007.
poezija (kajkavski)
urednik: dr.sc. Ivo Kalinski
ilustracije: učenici osnovnih škola
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, 2007.
 
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/46_27_Smotra.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/46_27_Smotra.pdf)
 
--------------------------------------------------------------------------------
 
Kaj je videl gartlic?
26. Recital suvremenoga kajkavskoga pjesništva "Dragutin Domjanić" - Sv. Ivan Zelina 2007.
poezija (kajkavski)
urednik: dr.sc. Ivo Kalinski
ilustracije: Zlatko Crnec
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, 2007.
 
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/45_26_Recital.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/45_26_Recital.pdf)
 
--------------------------------------------------------------------------------
 
Zoran Remenar - Crnjko
Ah, ha
šale i vicevi (kajkavski)

urednik: Stjepan Dragija
grafička obrada: Ivica Kukovačec
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, 2007.
 
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/44_Ah_ha.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/44_Ah_ha.pdf)
 
--------------------------------------------------------------------------------
 
Rascvele veje
26. Smotra dječjeg kajkavskog pjesništva "Dragutin Domjanić" - Sv. Ivan Zelina 2006.
poezija (kajkavski)
urednik: dr.sc. Ivo Kalinski
ilustracije: učenici osnovnih škola, naslovnica: Zlatko Crnec
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, 2006.
 
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/43_26_Smotra.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/43_26_Smotra.pdf)
 
--------------------------------------------------------------------------------
 
Nosferatu nad čkomečim nebom
25. Recital suvremenoga kajkavskoga pjesništva "Dragutin Domjanić" - Sv. Ivan Zelina 2006.
poezija (kajkavski)
urednik: dr.sc. Ivo Kalinski
ilustracije: Zlatko Crnec i Ivica Kukovačec
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, 2006.
 
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/41_25_Recital.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/41_25_Recital.pdf)
 
--------------------------------------------------------------------------------
 
Den prije, golubica
Vinko Hasnek
poezija (kajkavski)
urednik: dr.sc. Ivo Kalinski
grafička obrada: Ivica Kukovačec
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, 2006.
 
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/40_Den_prije_golubica.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/40_Den_prije_golubica.pdf)
 
--------------------------------------------------------------------------------
 
Čkomi srce
25. Smotra dječjeg kajkavskog pjesništva "Dragutin Domjanić" - Sv. Ivan Zelina 2005.
poezija (kajkavski)
urednik: dr.sc Ivo Kalinski
ilustracije: učenici osnovnih škola, naslovnica: Zlatko Crnec i Ivica Kukovačec
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, 2005.
 
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/37_25_Smotra.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/37_25_Smotra.pdf)
Naslov: Odg: OLUJA Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 05, 2012, 09:20:12 poslijepodne
OLUJEVIT KAJ


                                          OLUJA


                        Sedim na verandi i gledim oluju
                   Pitam se dal bu de grom vudril v struju.
 
                       Hiladu mi misli čez glovo letiju
                        A i joči me od umora boliju.
 
                    Vidim kak grane pred vetrom drfčeju
                       I kak se sveče v hižama gasiju.
 
                        Kak mi se čini još malo fali
                      Da i moje srce z vetrom poleti.
 
                             Da mi se duša
                           Šuma vetra naposluša,
                        I da konačno dletim ,dletim
                          Na livadi se bajni zbudim!


Ozana Mikulič, 7. (raz)red
Pelačica: Jelena Okič-Premec,
OŠ Legrad

Zvir:
XXIX. smotra dečjoga kajkavskoga pesništva «Dragutin Domjanič» - Sv. Ivan Zelina 2009.
str. 35. sim:
http://www.pou-zelina.hr/documents/Zbirka_29_smotre.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Zbirka_29_smotre.pdf)

i(l) sim
http://ozanchy.bloger.hr/post/bez-naslova/892453.aspx (http://ozanchy.bloger.hr/post/bez-naslova/892453.aspx)
http://ozanchy.bloger.hr/default.aspx?date=1.7.2008. (http://ozanchy.bloger.hr/default.aspx?date=1.7.2008.)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Da bi se zrušile te legradske gore
Elizabeta Toplek-Da Bi Se Zrušile/Dok Ja Dojdem V Međimorje, 05:58

Elizabeta Toplek-Da Bi Se Zrušile/Dok Ja Dojdem V Međimorje (http://www.youtube.com/watch?v=GYAH_lLwjQU#)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 22, 2012, 01:47:26 prijepodne

Željko Funda

POSMERTNA KOMUNISTA PASIJA


kajkavski komični moralitet

Vpelajuča reč avutora

Tema "Poslednje komunista pasije" je terdokorno-naivni komunistički idealizem. Komedija se pripečuje 1990., mam potlam formeranja Horvatske deržave i ne izsmejava tulko komunističku terdokornost, kulko (skoro dečinski) naivizem. Sami lik komunista je tip komunista i neje (verjetno dostatno) individualizeran. Več se dela o komunističkomu weltanschauungu neg psihologije komunista. Komunist na koncu postaje član zna-se stranke, nu negde drugde on bi postal član bilo kotere pobedničke stranke na zbiratvam. On je isto tulko idealist kulko i "tetec" (z "Gruntovčanov"). Em se zna da je pol komunistov bilo takovo polak hasni, a ne polak idealov.
Religija je stopram štrajfana. Ona mi je trebala kak okvir za fabulu, za loceranje, a ne tulko kak del glavne teme. Tu sem največ izsmejaval religijsku bigoteriju - tak je i točka, gotovo, kaj ne da placa miseli i dvojenju.

Adaptacija komedije je emiterana na 2. programu Horvatskoga radija predi 5 let.


Lica:
Komunist
Sveti Peter
Ajngel
Purger
Vragec
Vragica
Bog
Sveta Karolina (lestor glas)

1. scena: Komunist
Komunist: Kaj sem sudbe zkrivil da me nič ne špara?
Kaj je smertni greh bit', rečemo, komunjara?
Pa ja sem veruval kak i milijuni!
Mi sme, zgledi, bili slepe kobi pijuni.
Jednakost sme šteli donesti, pravicu.
Vse je zišlo gorše neg vu vicu.
Vrag ti dal hištoriju, prasicu!
Ni da si nesem privuščil vsega,
nu tu ima več objektivneh razloga.
Tirala me nužnosti roka i noga.
Bil sem komunist čist človečkoga zgleda,
al sem živel kak Bog zapoveda.
V borbe zprotivnosti preživel sem žitek -
kaj je drugači svetoga Lojole bitek?
Bil sem od kervi i mesa, al i od duha.
Navek me pikala "kaj delam dobro?" buha.
Moj greh, i vseh, je "vu se, na se, zpod se" -
kaj zato ne konca me kalvarije?
Kaj je greh če nazdravljaš Titu, Kardelju,
a potlam se prepustiš tancu, veselju?
Je, delal sem političke tribine,
al potlam sem išel na zpoved cecke Dine.
Nosil sem lovačku i vatrogasnu štafetu,
potlam pak jemal omladinke na metu.
Dopelal sem bome i do kongresa.
Jaj, kakovoga je tam bilo mesa!
Sem Marksa, Tita i Lenjina očenašil,
al to je zaklon za hece bil.
Bil sem, kak Marks veli, totalni človek,
vezda sem piknjine piknje ostanjek.
"O, jeste l', kompiči, vu peklu, (popevlje na "Internacionalu")
vi, bogci kaj ih muči jad.
Je zela sudba smerti meklu,
pomela vas v gerdi had."
Je, znovič ja sem vu nigdine,
nič jesti i piti mi ne gine. (odide)

2. scena: Sveti Peter
Sveto Peter: Napokoncu malo mira.
Kot svetog portira to me gebira.
Delam kot černec, kot konj, kot rob,
a sveti Peter sem, ne krastavi Job!
Dole su pak napravili novu zmešariju,
Veliju, čudorednu revoluciju
kajti su vničili komunizem,
vere i Cirkve naredili vuzem.
I - mam ti vsaki komunič svet,
zadužil nebo i celi svet
pa vsak odjenput hoče v raj.
A ti, Pero, čkomi i rintaj, rintaj,
vsaki im greh dobro izpitaj,
zvaži, zpregledni, meru odredi,
pošlji ga tam kam je zavredil.
Se nemreš ni počohat', sesti si, zpiti,
skor' ne cajta na šekret oditi.
Kaj ti novi moralci misliju
da VIP tretman zaslužuju,
da Pero je njehov težak,
poterkalo, tutlek i bedak?
Em si bum gucnul i zapušil.
Sem svetec, gospon, kaj sem i bil. (pije, puši)
Naj oni ideju v ... Rimini.
Ja šče stignem k svoji Karolini,
Sveti, a seksi, čisti milini! (odide)

3. scena: Komunist
Komunist: Nigdo neče za me ni čuti.
Vsigde su za me zapreti puti.
Lestor me pošikavaju sim i tam,
nečlovečnosti vre nikog ne sram.
Nikak do svetoga Petra da dojdem,
novi Holandez, zgledi, ja sem.
Vsega mi je več neg čisto dost,
nis pes, al zavredil sem bar kost.
Morti ma pesma nekoga gene,
"Celi človek jesem ja bil,  (popevlje na "U tunelu usred mraka")
dobro delal, puno grešil.
Polak tega su me kleli,
'nesi černi, nesi beli'
Ve me zato nigdo neče,
ni vu smerti nemam sreče.
Al če treba, zdignem bunu,
Vragim, svecim zmeknem krunu."

4. scena: Komunist, sveti Peter
Sveti Peter: (prihajajuči) Vrag te dal, gdo mi tu kruli gangu?
Prestani! Na gubec ti denem špangu!
Komunist: A, zgledi, sveti Peter sam!
Moram ga se prijeti mam.
Ja sem bogec kaj ga nigdo neče.
Smert z menum vreme pomeče.
Sveti Peter: Malo počakaj pa dojdeš na red.
Malo se zrihtaj, popravi zgled.
Komunist: Ja večnost nemrem več ni hipa durati!
Dojde mi treti, ružit', klati! (hoče zgrabiti svetoga Petra)
Sveti Peter: (beži) Pomoč! Pomoč, ajngeli i sveci!
Gde ste ve, mulci i telci! (naganjanje)
Komunist: Nekam me deni, hočem se zmirit'! (guti ga)
Če nečeš, mam buš ves kvit!
Sveti Peter: Dobro, dobro, ne ga problema.
Sveta Karolina: (zvuna) Pero, gde si? Meni se drema.
Sveti Peter: Dojdem, draga. Zterpi se malo.
Komunist: Aha, svetosti ne nič ostalo.
Šefu ti ja vse povem!
Sveti ključar, a tak lotren.
Sveta Karolina: (zvuna) Nu, dojdi, dragec, dok sem pri volje.
Sveti Peter: Dojdem, dojdem. ti zberi okolje...
Komunist: Nikam! Dok se me posmertje ne reši...
Sveta Karolina: (zvuna) Pero, dojdi, z merličom ne greši!
Komunist: Lestor mertev ideš od'vud!
Sveta Karolina: (zvuna) Pero, sverbi me vseposud!
Sveti Peter: Idem, draga. (Komunistu) Vrata su ti tam.
Vseg' ga je, vinca, pizze, salam...
Komunist: Kaj je tam kakov lokal?
Sveti Peter: Tam ti je, kume, navek bal! (pošikne ga)
Sveta Karolina: (zvuna) Pero, mam dojdi, vrag te dal!
Sveti Peter: Kak bum ja na nju opal! (odbeži)

5. scena: Ajngel
Ajngel: Zemljin planet čist je pošandrcal -
dole zmir traje, kak da velim, sveti bal.
Vsi v molitve su postali težaki,
od čudo Očenašov švica vsaki.
V cirkvam su gusto kot i v štacunu,
i daju bome več neg kunu.
I postiju kak Cirkva naša zapoveda.
Tak im gda kruli da to je prez reda.
I Caritasu bome nose i daju,
al kot kokoš od teg delaju graju.
Da su kerščeniki na vsa znova meču,
v te halabuke nahajaju sreču.
Svojemu poštenju delaju mitinge,
njeve himbenosti nefalinge.
Za bližnjeg' si ni las ne daju odseči,
vsak o vsakom je gerdo govoreči.
Kak to da nigdo nič sveg' ne proda,
zakaj im je tak važna Versace moda?
Več ni popi ne poštuju celibat,
samo za scanje ne rabe svoj alat.
Nijeno ztvorenje se neče seksa odreči,
nigdo živ ne vživa v čistoče sreči.
Če se ov post-komunistički trend nastavi,
nigdo mene od norije ne izbavi.
Vse je postalo čista zmešarija,
cirkus, tragikomedija!
Bog moj, pomori, reda naredi (kleči, moli)
dok ti delo išče nekaj vredi.
Nej lestor zmir mediterat',
Em se za univerzum vodi rat!

6. scena: Ajngel, Komunist
Komunist: "Gde ste, da ste, pajdaši, vi, moji? (zvuna, dohajajuči popevlje na 'Druže, Tito,
Prez vas nič su vsemirja vsi kroji.                     mi ti se kunemo')
Samoča je najvekša kaštiga,
ovde niti červek ve ne giga.
Komunist ja bil sem negda celi,
gazda v žitku - ve su vse mi zeli."
Kaj sem to v raju, su me v raj deli?
Ajngel: Ti!? Komunist!? Kaj delaš v raju? (presenečen, zdigne se od molitve)
Svetom Petru pamet je pri kraju.
Komunist: Kaj ja morem, tak su me pošiknuli.
Za adresu mi nič nesu rekli.
Ajngel: Točno, znorel je bome univerzum celi,
več ne znašjel' čern čern, a bel beli.
Gdo bil je grešnik, zdaj je gore,
gdo da zkuži Perine fore.
Kaj ne bi vse moglo biti stalno,
ne tak da ne znaš jel' noro il šalno.
Lepo kot v čipke, da se vide vse niti...
Komunist: Oprostite, al borba zprotivnosti...
Ajngel: Nej me z tem komunjarskem fintam bosti!
Komunist: Kvalitet tre prejti v kvantitet.
I obratno, tak se rađa novi entitet.
Ajngel: Tovaruš, to ti je deja vu.
Vre ti je vreme da zkužiš javu.
Komunist: Zmir delaju zakoni hištorije,
Vsaka mena je negacija negacije.
Ajngel: Čkomi, čkomi, čkomi! Jezuš Kristuš!
Dosadnejši si neg je vuš.
Komunist: Dobro, čkomel bum, ne za me čut'.
Morti se bu totu i za me našel kut.
Ajngel: Kaj god. Komunist i raj su negacije.
Komunist: Če negeramo, evo kreacije!
Morem ja ovde biti bogec, proleter,
bum vam pomogel, gače pral, bum dober.
Ajngel: Potlam pak zapopevlješ "Ustajte, prezreni na svetu" (popevljeju zkupa)
Komunjara! Nemaš nič dara.
Komunist: Mogel bi vam pisat parole.
"Poštenjaki napred, kurviši dole!"
"Bratstvo i jedinstvo naš je put!"
Ajngel:  Propageraš komunizem, delaš se lud.
Komunist: Kaj vaš princip ne "ljubi si bližnjega "?
Ajngel: Naravno, je ga, je ga.
Komunist: "Ne kradi!" takaj neje šega?
Ajngel: Je, je, je, lestor je tu dobrega.
Komunist: Če hočeš bližnjeg si ljubit' i ne krasti,
moraš delavcom dati vlasti.
fabrike im na upravu predat',
eksploatatorom objavit' rat!
Ajngel: Dost! Da Bog da da ti se v gerlu
zaletela marksistička kost!
Zdaj si me i na greh napelal,
vrag te komunjarskog zhozal! (tira ga proč)

7. scena: Komunist
Komunist: A tak sem mu lepo štel pokazat'
Da je komunizem kerčenstvu brat.
Te ajngel je isti kot on profesor
kaj mi je v Kumrovcu rekel da sem nor
gda sem svoju teoriju izvađal.
Veli on meni: "To ti je, drug, fal."
Kaj nigdo ne kuži da z istog korena
to su ideje? Ne to Gordijska štrena.
Mi sme bedakom kot bratim dali fabrije -
kaj ne v tem za bližnjeg ljubavi zlike?
Sme bratstvo i jedinstvo širili -
tak su i neprijatelji postali mili.
Jezuš je navek drukal zprot bogataša -
nacionalizacija je bila politika naša.
Kaj vse to ne kerščansko polučenje?
Kaj su to le komunjarske senje? (odide)

8. scena: Vragec, Vragica
Vragec, Vragica (popevljeju): "Peči, tuči, bodi, kuhaj,
pekel gle je kulineraj.
Jogenj gori, fino greje,
gnjus v kriču nam se smeje.
Po receptu dok ga rošpaš,
z botum po njem dok ti bobnjaš,
mu kot ščulec rita cverči,
baletni ga tresu gerči.
(refren) Zakaj si, zakaj si grešnik bil?
Zakaj si tulke gnjusobe naredil?
Lepo ve budi jen fini ražnjiček,
Skerbi se nam da buš oblizek.
Muka ti jako nas vezda veseli,
Gotov si, za novu rundu zreli."
Vragec: Na zgled lepo, al žmehko je vrag biti.
Vragica: Je, je. Žmehko je sedet' na riti.
Vragec: Potit' se v poslu kot galijot...
Vragica: Moj sučutek, gospon skot.
Vragec: Z lotri, kurvi, morilci delat', z tati...
Vragica:Gda se zmučiš tak je slatko spati.
Vragec: Ruke metat' v debeljake, v žlundravce...
Vragica: Za to ne dobit' nikakve novce...
Vragec: Nemaš ni svetka, ni godišnji, ni vikend...
Vragica: A navek ti svira smoksanov bend!
Vragec: Vezdešnji pak povodenj komunjar!
Vragica:  V hištorije temu nič ne par.
Vragec: Kre njeh terpim kot zterpljivi Job.
mesto gazda, ja sem im rob.
Jel' smert vragov želiju Bog?
Vragica:  I v peklu nudiju komunizma grog.
"Sme pravredni", tekst im je eklog,
vsak veli da je hištorije ekolog.
Vragec: ve ti ostani zdrav i vrag.
Gde je on sladki kotriženja šlag!
Od pukanja noktov ne ostal trag.
Vre ne cajta za raztezanje i rezanje,
lestor je poslušat' komunjarsko cendranje.
Vragica: Nej se burit', dragi moj dragec. 
Ti si gli najodurnejši vragec.
Vragec: Da mi bar to veli misica,
a ne gnjusava i gerda vragica.
Vragica: Ti pak si produkt gliste i majmuna.
Čkomi, nej si gnojnost devat na vsa zvona.
Vragec: Vragička ma draga, ščave esenca,
zboriš milo kot ščave kadenca.
Vsi dreki, vso lajno v celomu svetu
nemre bit' par tebi, šekretu.
Vragica: Šmerkljo-švicni to mi veli ztvor,
od šizonje kaj gorše je nor.
Rit mu i glava v tesne su vezi:
kaj si posere, to si pomezi.
Vragec: Zopet si se napila scaline.
Kaj te duha z vust ne brine?
Ona je za červe pravi vabec.
Zaprav, ti si im sama jeden cec.
Vragica: Hračkaš i sračkaš, ergo, živiš.
Si gigant - malo vekši neg je miš.
Vragec: Dobro si zbavila vražji fakultet -
z vust ti ide kupletov med.
Vragoca: Če dobro si zgruntam - pravi si vrag.
Zato si meni tulko drag.
ter ti dam pravu vražju pusu.  (kušne ga)
vragec: Ja takaj - ženskomu krampusu. (kušne ju)


9. scena: Vragec, Vragica, Komunist
Komunist: 'Prostite, morti v ovakve klime...
Vragica: Gdo nas to mota v naše intime?
Vragec: Gda, i če vragi, sme skor' v raju ve?
Komunist: Ja sem le jen drobni komič.
Vragec: Bog moj, sveci i vragi, pak te kič,
hištorije zajeb, parolaški krič,
logike boge i mudrosti bič,
drug kamerad, parazitov kompič.
Vragica: Vmimoritni gospon - komunjara,
Doktor glažolog kaj mu nema para.
Komunist: Glaž je važen za razvitek demokracije.
Čez njeg se vide vsakoga akcije,
poglavito triki buržoazije,
vsaki falačec eksploatacije...
Vragec: Za pet ran Kristoša, čkomi!
Šče malo pa sem v predgrpbni komi.
Vragica: Kaj su i tebe k nami poslali?
Z peklom se peklenski negdo šali.
Gdo te i zakaj sim pošilja,
kakovog hoče polučiti cilja?
Komunist: Jen me ajngel z raja natiral...
Vragec: Ne mu zato trebalo očal.
Vragica: Zakaj sim, a ne v purgatorijum?
Komunist: Sudbe igra z bogcom. Z menum.
Vragec: Ti bogec!? Si gazda bin v onem svetu,
sekretar, bog i batina v komitetu.
Komunist: Šekret ja sem bil vsemi.
Navek sem igral po partijske šemi.
Če se negdo politički posere,
moje je da se lajno vso pobere'.
Zredi, zgladi, zrihtaj, zčisti,
če ne, te zfundaju iberkomunisti.
Vragica: Je, polizal si celu gospu Zlatku.
Komunist: To je bilo po partijskom zadatku.
Je trebalo nje gospodstvo zmenjšat',
z građanstvom i v seksu dobit' rat.
Kaj mi to ne bar pri vam bod?
Vragec: V pekel te ne odpelja te brod.
Vragica: Si komu piknju z nožom napravil?
Komunist: Pajceku. Sem ga i zkotrižil...
Vragec: (odmehne z rukum) Je li od tebe komu spas bila ludnica?
Komunist: Morti le drečeča budnica.
Sam sem skoro znorel od halabuke.
Klel sem im vse od nespanja muke.
Vragica: Jen bod. Si pajdaša koterog izdal, bil Juda?
Komunist: Tega sem se klonil kot špeka Buda.
Al sem posel našel vseh pajdašov deci!
Tu su mi poslužili partijski keci.
Sem ih zaigral kot violina.
Vragec: Minus bod! Mesto da ti štrument bude strina,
da ju zmesiš grešno kak da je glina...
Vragica: Mesto da ju zpeglaš i zatekneš...
Komunist: Ja sem doma puno put peglal veš.
To ne dela partijski sekretar,
Al na radničke slobode oltar...
Vragec: Ne ti ovo hlebincov škola Kumrovec!
Ti si kandidat za Stenjevec!
Vragica: Si kaj vredno, prav peklenski naredil?
Komunist: V komitetu sem največ Boga švanjil,
navečer pak z decum jelku kitil.
Na Velki petek v komitetu je bil bal,
den potlam ja sem jajca farbal.
Kaj to ne peklenski kal?
Zemite me k sebi, sem gorši neg Juda!
Na kratko, ne do Zadnjeg suda.
Vragec: Jesi li kojkrat zel peneze?
Komunist: Ja ne, al sem branil o krađi vkradenog teze.
To se zove "eksproprijacija eksproprijatora"!
Vragica: Kakva si ti huda komunjara!
Komunist: Al ja sem z autom zrušil raspelo!
Kaj to neje peklensko delo?
Vragec: Bog te je pijanog poštedel
pa ti se na "hištorijski put" podel.
Komunist: Popovska zemlja je plac me vikendice!
Za post sem zmir jel najbolše klobasice!
Kot kapitalist sem rabil sekretaricu
da mi z placa nosi grincajg, šalaticu.
Na službeni puti sem hozal flundre,
perverzne sem z njimi zbavljal runde.
Na ateizem sem si obernul ženu,
potreboču za svetim Tončom nje vničil v korenu!
Ja imam grehov za dve Tunguzije!
Pa mi sme delali felacije!!!
Vragica: Kot đurek se dereš z svojum drobninum.
Vragec: Za pekel ne dost grehov tveh kvorum.
Komunist: Ja sem jene puce zel nevinost!
Vragica: Rekla ti fala, nerabe nje bilo dost.
Komunist: Ateizem ja sem propageral!
Z popov i švor norca delal!
Čist malo mi je bilo žal.
Vragec:  Da ti je prav bilo žal, morti bi mogel k nam.
Vragica: Za tu žalost more te biti sram.
Vragec: Pa mi sme zabili naše čevapčiče!
Vragica: Kak fliču tre pogledati naše ftiče.
Komunjarček, nesi šče za nas, bok.
Vragec: V grešenju ne ti delal čok. (vragi odideju)


Nastavek na sledečomu listu
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 22, 2012, 01:48:55 prijepodne
Nastavek prethodnoga lista
 

10. scena: Komunist
Komunist: Vezda nigde nema nikoga.
Mi je samoča kot samoča Boga.
Je li, je li, flama zavatana!
I meni i tebi ta je sudba dana.
Tebe je bar pred kraj Pero izdal,
meni se na plenumu napunil gral.
Za vulgarni materijalizem me Jura optužil,
za zkrivljenje Marksa ja sem razpet bil.
za terevenke i za roštiljade,
za Talijanske mode parade,
za rajfle i za Leibnitz šoping,
sem kriv kaj širim Levi's doping.
A kulke sem kričal "dole kapitalizem"
gda nam je sistem bil v krize.
Našel sem tri žertve fašističkog terora,
a vse je bilo za promičbu fora.
Su naši, pijani, zbili Švabe -
ve imaju zpomenik v Jurine grabe.
Tak prejde on kaj se trudi muči -
vrata mu zapreta gde god pokuči.
Prez vsega, a vsud smerti kes.
Ničiji, ni  Ciganjski pes. (odide)

11. Purger
Purger: Kak je pretty v memu purgaču,
nowhere ni traga nikakvom draču.
Vse blešči v harmonije čudu,
vsi su busy v transformation trudu.
Vsi zbavljaju svoj posel pokore,
kaj nesu mogli, ve vsak more.
Ovo je čudoredne ekologije happening,
sem ja actually purgerski king!
Tu isitne ode singa lažec,
tam pak gemište plača skupec.
Je ga flundric, z kefam se glancaju,
pijanci mir najdu v kamiličnom čaju.
Lenjaki prekopano prekopavaju,
kumernjaki su zmir v frizeraju.
Hotniki pomažu lotrenem babicam,
im peru, how nice, pleča i sram.
Buzoranti, žigoli i lezbače
na rokoko musickerpaju gače.
Kot nuns pšaniki rediju krunice,
čkomine conductors su tračlavice.
Prav je moralen čistilišča design,
Vsagdo poštuje pokore si line.
Tak ima biti, sem ja mu master,
gospon purger, general manager!

12. scena: Purger, Komunist
Komunist: (zvuna) "Ve spite, kompiči vi moji, (popevlje na "Internacionalu")
Vi, bogci kaj ih muči pad.
Zdaj druge žitek z srečum goji,
ni vrag več nas nema rad."
Purger: Evo meni novog kandidata,
odpreti mu treba vrata. (odpira)
Please, dobro došli v purgatorijum,
designed and made by Purgerov um!
Welcome to, po domači, purgač.
Hote i če ste prez pants i gač. (čisti, spreja Komunista)
Komunist: Gospon, al ja sem čist kot opatica!
Pošnjofajte, nigde duhe od švica.
Purger: (šnjofa) Si duhe kot rubbish, garbage, litter!
Ne te čistog ni deset zer!
Komunist: Al mene su oprali kak merliča!
Bilo je suz, plača, kriča.
Purger: Skoro beautifuldišiš, kot peach.
Skoro, al si v smradu išče rich.
Moraš biti real purgovnjak,
ne as do ve, vmimoriten, mlak. (slači ga)
Komunist: Al ja bum čisto zgubil ten!
Kaj bum ja morti je.. očiščen?
Purger: Čkomi. Ve si ti v zvuncajtne sfere,
purgatorske su a bit drugače mere.
Alas! Pa ti si mozulov pun! (ztišče mu ih)
Komunist: Sem drugač čist, tega zvun.
Vsaki je droptinica, le trun.
Purger: Kaj god. Zabadav ja purgolog nis.
Kmalu dobiš čistoče kiss.
Mam ve vidiš kaj je science.
Gda zatanca po tebi dance,
se buš čutil kot bleščeči star! (hadra ga)
Komunist: Jaj, nejte, gospon, vu te kvar!
Bi mogel prez sebe celog ostati.
Kaj se vaša purgologija zplati?
Purger: Po telu ti je, alas, vsega i kaj. (čisti ga z kefom, canjkom, mini-vcecalnikom)
 Em ti si bil grehov paradise, raj.
Tak ti dojde, you know, do revolucije.
Komunist: Je, gda se kupica žuhkoče prelije,
ljude mogu primit' puntarije.
Purger: Gda telo zbeteža i duh kcoj,
gda se master ponaša kakti noj...
Komunist: Gda se vsi faktori družtva slože,
gda nabruse jezikove nože...
Purger: Gda se create volja jaka...
Komunist: Prez organizacije nič ne šljaka!
Purger: Pa se celog družtva naredi scanning,
Listing izpiše za tergeting...
Komunist: Prez zdraveh subjektivneh snag
nigda se ne prejde odluke prag.
Purger: Teda se happen očiščenje,
Teda se postane a new ztvorenje.
Teda you are kot sonce čist!
Komunist: Vse to naredit' more komunist!
Purger: Kaj!? So ti si ta poškodna beast!
Išče se nesi rešil misleneh glist,
kot brabonjek smerdiš v marksističke mist.
Komunist: Meni je kot Marksu bil ideal Krist.
Purger: Tvoje words imaju vrednost
kot žlundra, kot prezmasna kost.
Bog moj, why več ne poštenog kumernjaka,
iliti maleh gnjusob marljivog dijaka,
sinnera, al sometimes potezov pravednika.
Komunist: Ja sem temu čist pljunuta zlika!
Purger: Ti si bogčije i logoreje fačuk,
za eyes razuma grizuči luk,
štacije ilusion obhodeči cug,
čušpajz šalata, falšivi crook,
debela prevarancije book.
Komunist: Naj budem kakov god hočeš drek,
al zmed tulko debilneh v čistilišču fac
kaj jedino komunist nemre dobit' plac?
Purger: Placa ga je, al ne rezona.
Mam mi zazvoniš na komunjarska zvona.
To ti se zove incompatibility.
Komunist: Kaj men nemreš tu negde zkriti?
Mogel bi ti pomoči biti.
Purger: Jesi ti mitingaški ztvor,
Fletno mi napraviš v duše war.
From reda narediš zmešariju,
from sklada disharmoniju.
Maybe ve postaneš sličnejši človeku,
za prezcajtje dobiš podobnu obleku.
Bye. Zdurat' ti je do konca sveta.
Kaj je to za čerlenoga Hamleta? (odide)

13. scena: Komunist
Komunist: Je, ostal bum prekleti Holandez.
Navek bum čakal na bolše rez.
Nigdinek, večne domovine prez.
A vse je to polak jene sitnice -
v meni preveč dela červek pravice.
Me tira na vsikakve vetrenjače,
borit' se zprot hištorijske kače,
Mesto da bum v življenju riba.
Ta zvest je me kaštige šiba.
Kaj ne pisca da ga petne ta tragedija?
Em ovo je za lektiru poezija.
"Po peklaču i purgaču (popevlje na "Po šumama i gorama")
cele vekivečnosti
ide jeden David pravi
z usudom se on bosti.
Kamen on bi vre bil hitil,
Mikelanđela pak ne
da sačuva lepost njegvu,
da ga v' vmetelnost on dene.
Gde si, da si, Buonaroti,
kaj blesik te ne bode?
Huda drama tu se vodi,
A artista nigde ne.
Šekspir jeden tak bi trebal
dok Hamlet je išče tu,
monologe dok govori,
skor' heroja vre ne bu."

14. scena: Bog
Bog: Vezda morem mediterat',
v svetu, presvetljen, vživat'.
Točno je tak kak ima bit',
vsigdo je z svojem bitjem sit.
Blešči vse od harmonije -
to je delo Božje meštrije.
Bravo, Bogo, tvoja dika (repa)
lepša je neg tvoja zlika.
Bome dober ti je logos,
ti za ztvoritvu imaš nos.
Tu i tam nekaj zadene,
al se fletno ofnja, gene.
I - pa je del vesmirskog reda,
sreče mleka, sreče meda.
Ja dok sem Bog i batina,
Samo to bu istina.
Kak je lepo moje delo,
ima dušu, ima telo!
Gdo nemre njega bit sit,
naj v nigdine išče bit.

15. scena: Bog, Komunist
Bog: Lojtra, lojtra, lojtra... (meditera)
Komunist: O, tu ste vi meni, Bogek moj ljubljeni! (gerli ga, kušuje)
Bog: Gdo me to liže i mantra?
Ja mediteram! Lojtra, lojtra, lojtra...
Komunist: Vas vendar je! kulko sem srečen!
Vre se plačem. Kak da ste hren. (kušuje ga, gerli)
Bog: Nej me lizat', nis ja sladoled.
Znovič mi pizdek dela nered.
Gda sem se najbolše zamediteral,
ta poškoda mi je mantru zteral.
Kaj je moja mantra bila?
Jel' lagev, larma, kobila?
Komunist: O, fala Bogu da Boga ima!
Fala ti kaj vse ve štima. (na koleni, gledeč v nebo)
Fala ti puno za pravičnost
Kaj nem več landral čez večnost.
Fala ti kaj nis dobil gli kost,
neg tebe, Bogek moj, za rajek most!
Bog: Kaj!? Vrag ti tvoj jebi rajek!
Kakov je ovo posrani povedek?
I kam gore lučeš kot žaba?
Nesem ti ja prez gačic baba.
Ja sem ti veličetni Japa Bog, gospon.
Gde ti je, mulec, verničji bonton?
Komunist: Oprostite, sem nevernički vernik.
Bog: Kaj!? Nova fela, i krava i bik?
Komunist: Drug Bog, ja sem, znate komunist,
zajedničar, kak veli vaš sin Jezš Krist.
Bog: Moj sin zajedničar!?
Vražje promičbe pa novi dar.
Em mi sme zveličitelji ljudi!
Komunist: Lepo od vas. Faljen Bog budi.
Bog: Tak. Reči kaj hočeš. Mi se mudi.
Kaj mi je mantra? Kaj mi je mantra?
Komunist: I meni se vre čist mantra.
Bog: Kaj!? Ti si prosvetljenje polučil?
Komunist: Je, je. Puno sem toga ja zkužil.
Bog:  Daj mi reči, morti i meni pomore.
Vse te moje ztvoriteljske fore,
celi moj faljeni božanski opus,
negda mi se čini, da prostiš, kupus.
Ne zelje, prez rebrec, prez ajnprena.
Kak da mi dojde v glavu mrena -
vse vidim i čujem, a nič mi ne jasno.
Tak bi rado preklel glasno,
a ne smem, mi je Bog biti,
eternuvat', čkominje trebiti.
Komunist: Bog, nič se sekirati nej.
Opus ti je čist OK.
Negda on norjački v harcu halabuči,
po zemlje razleje povodenj žuči -
nevini se muče, a Bog muči.
Bog: Priznam. Kaj morem, i to se sluči.
Komunist: A negda pak čevuri kot vulinjak,
se oglase reke, veter, ftiči, ztvor vsak,
z popevkam naprave do tebe štreke,
celi planetarijum se polepša, dobi mašleke,
dok Teru znovič ne prime hištorijski fuc
gda sme vsi dobri le za ritobrisni nuc.
Teda pojdeme na frontu, v Aušvic, v Gulag,
gde nam je i napoj kot šunjka drag.
Dobro tancamo ratne balete,
kaj moreš - človek ti je navek dete.
Bog: Ti, bog i bogme, znaš zlatovusteti.
Čist lepo te je poslušati.
Komunist: Je, svet je điđeren, al se preveč ringišpila,
glavotren je, kak da ga tira padavična sila.
Vendar, gda se zmislim žitka duhe,
kak žmahne on ima sreče kruhe,
mam bi se povernul, ma i kak komunist.
Bog: Da si mi ti bil peti evanđelist,
moj, kak ti veliš, svetski ringišpil,
morti bi več kot šlingeraj bil.
Komunist: Ne šče kesno, dajte mi obavit' misiju.
Svet mam dobi novu harmoniju.
Znovič bute zbavljali meditaciju...
Bog: Morti je tak. Nu moram si malo premislit'.
Ne to tak ajnfah kak ameba bit'.
Vugni se, moram vuključit' mišljenja aparat.
Polak tebe mi bu pamet haril misleni bat.
V glave mi se vre vodi za i zprot rat.
Do ve sem jedino svega sina vuskrisil,
ve bi komunjca z novem žitkom nagradil...
Hodi proč, si me hitil na gruntanja gril.
Dojdi za pol vure. Pervo pokuči.
Bog moj, zakaj me jen prezbožec tak muči! (Komunist odide klanjajuči se)

16. scena: Bog
Bog: Sem to ja takov ztvoril svet?
Bog moj, gde mi je bila pamet!
Kak da mu ja nis Bog Otec,
kak da ga ne napravil jen jopec.
Vse se čist v čušpajz zmešalo,
apsurda dobilo salo.
Ja, gospon Bog, ni na nebu nemam mira,
stalno mi gdo z molbum ofira.
Vsigdo hoče privilegiju,
da zažmirim, hoče protekciju.
Velki su, Bog moj, zpetili se kvari,
za grehe, za red nigdo ne mari.
Šče komunjec za komunjcom ve dolazi,
kak da me unda ne primeju frazi.
Bome mi bude zato platil Pero -
kaj on misli da sem nebeski lero?
Komunjce na nebo pušča prez pardona
sim gore, čist do mega trona.
A komunjcom sem predi bil glavna meta,
med verniki ne ve lepšeg cvet'a.
Naredili su ne jenu anti-Božju tribinu,
ve gude "Bog je ljubav" violinu.
Na me su kot pese pujdali ljude,
ve su im najbolše me ljubavi dude.
Razpela su kurili i krunice,
ve ih 'maju v garaže, vikendice.
Kaj sem zdaj ja, Bog moj, čineči,
kaj na ovu zmešariju reči?
Nemreš ni v miru kak Bog mediterat',
navek se nekom hoče sr... kakat'.
Pozicija mi čisti pat. (v lotus položku meditera)

17. scena: Bog, Komunist
Komunist: (zvuna) Kuc, kuc, kuc, Bogek moj, kuc, kuc!
Bog: Jaj, kaj je Bog za komunjarski nuc?
Komunist: (zvuna) Jesem morti pripuščen dojti k vam?
Bog: Za deset let moreš dojti mam.
Štel bi bit' "pripuščen" - kak ga ne sram!
Kaj sem, Bogek moj, čineči?
Kak mi se dugo na dilemam peči?
Komunist: (zvuna) Ja idem! Gdo se neje zkril, osel bude bil!
(dohajajuči) Bome Bog moj dela fitnesa dril.
Segurno ste se prez muke odlučil.
Bog: Je, bilo je lehko kot žmehko.
Komunist: Jaj, kak volim kmične Božje reči!
Tak su mi zgodne - (cmokne) mujcek vu vreči!
Nu kakova je, Bogek, odluka?
Jaj, kak je sladka porođajna muka!
Kak je lepo bilo vašom sinu,
na svet se zpustil čez ...
Bog: Čkomi! Ne ovo kurs ostipacije!
Komunist: Kak prekrasni Božji fuc je!
Tak to dela pravi gospon Bog,
zpameten, 'telegenteni mundolog.
Bog: Kaj!? Ja da mudolog budem!?
Pa ja rajše za smetlara odidem.
Jaj, jaj, kak je težko Bog biti,
Z ovakvem picajzlom žitek delati.
Dojde mi čisto za pošiziti.
Kaj da non-stop z dreki prevurjam,
Da vse pizdarije rešavam sam.
Dost mi je svetske zajebancije!
Hočem nektara i ambrozije!
Komunist: Si počinite. Ste delali kot mrav.
Ja vam svet zredim zabadav.
Vi pa bute mentalno zdrav.
Bog: Dobro. Verni se na zemlju i reda napravi.
Nečem da me vsaki čas svet davi.
Samo nej pa ztvarat' zajedničarstvo.
Zemi si kompjutore, delaj kozarstvo.
O komunzmu ni reči.
Te pošljem v pekel reš se peči.
Komunist: Idem, kak velite, tu kozu derat'.
Bute vidli kak se kumeru daje mat.

18. scena: Komunist
Komunist: Drage dame i gospodo, velepoštovani glasovači, pardon, glasovatelji! Čujete li zvon gospođe Povijesti, pitam ja vas? Din-don, din-don, din-don! Kao što zvoni podne tako i sada zvoni komunizmu. Ali, to nije molitveni zvon, nego pogrebni, to jest sprovodno zvonce. Jer, komunizam je mrtav. Mrtav, gospodo, ali ne kompletno, nego oko circa devedeset posto jer mi smo ga već na prvim višestranačkim izborima ukokali kako Bog zapovijeda, majku mu četničku. To je dovoljno da beštija otegne papke ko pas ili glista, koji, makar nemaju papke, ipak su živina. A komunizam je velesvjetska historijsko-domaća životinja naravi punice koja je deset puta bila na plastičnoj operaciji i još izgleda ko Miss žaba. Zato, dolje sustav koji te tjera da dižeš kredite i hoćeš-nećeš postaješ vulgarni materijalist ko moj susjed koji ima, zamislite, pet bicikla, tri mlinca za kavu, četiri lopate, sedam čekića, punu ledenicu od tristo litara i - četiri knjige! Sanjaricu, "Sto ljubavnih položaja", kuharicu i priručnik o izbjegavanju poreza. No, dobro, on je višečlani mesar s familijom, ali to ga ne čini vanserijskim.

Jedno od nepostavljenih pitanja, gospodo, jest: što je taj komunizam radio s gospodinom našim Bogom i ostalom gospodom s neba? On ih je ukinuo kao što se ukida porez na pelene! A porez na pelene je razlog za psovku! Boga se kao oca ne može ukinuti ni u slučaju razvoda ma koliko ga psovali, a smrt Boga kao oca nije radost jer ništa ne nasljeđujemo kao razvodna djeca. Naša stranka vam obećaje da ćemo vam ponovno vratiti dragoga Boga. Štoviše, mi ćemo s njim biti u najtješnjim vezama, ništa manje nego s Njemačkom. Na TV ćete moći Boga vidjeti svaki dan, a u nedjelju dva puta. Živio naš gospodin Bog i njegova majka Bogorodica, s kojom su naše vidjelice u direktnoj vezi! Naša stranka vam je omogućila da i vi sudjelujete u viđenjima preko telefona, koji ćemo dovesti do svake kuće pa, prema tome, i Bogorodicu, ako nam vi to svojim glasovima omogućite.

Na kraju, dragi štovanici, Hrvatska, Croatia! Mi sada imamo Croatiu ne samo u osiguravajućem društvu i kao cigarete, nego i kao domovinu. Kao što čovjek koji se uzdigao s dna pa ima svoje cipele, čarape i gaće, ne više Caritasove - tako i mi sada imamo vlastitu domovinu.,koju smo zaradili krvlju, znojem i komunističkim mukama. Mi, koji smo sve to radili, znalački smo je stvorili iz religije religijarum uz ništa manje inteligencije nego kod Nikole Šubića Zrinskog i ostalih narodnih heroja. Mi, gotovo mučenici, imamo prepuno pravo da je i dalje njegujemo, pazimo i rukovodimo. Dozvolite da mi budemo šoferi, a da Hrvatska bude tenk progresa! Krenimo u svijetlu budućnost da zajedno dokusurimo crvenog komunjarskog vraga i ono što je od njega ostalo. Glasujte za nas, stranku koja to zna. Živjeli mi i vi s nama na čelu!

Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 22, 2012, 01:53:48 prijepodne
Slavica Sarkotič

                  DVA STARA PRIJATELA I ZAČARANA ŠUMA


- Da nes tudek več milijon put prešel,  rekel bi da je negdo šumu zacopral. - frktal je Matek dok je s teškum  mukum pukal noge s čižmami na tere je bilo par kil blata z bljuzgavice.
- Dej muči Mato. Sad je kesno rogobunjiti.  Sem ti lepo rekel da idemo okolo,  cestum, ali ti si štel ovud,  čez šumu poprek,  da nam bu bliže.  Pak sad naj jamrati.
- Ja sem štel,  ja sem štel. . . sad bum ja za se kriv,  kak da je mene sejeno,  da ti. . . - tu zastane.
Janton ne volel da se kune.  Janton je za razliku od Mateka bil pobožen.
Istine za volu,  ovi su se prijateli najbole slagali f trsiju,  vuz delo i kupicu. Vu semu drugem su imali naskroz drugačke,  oprečne poglede na svet i na život.
Janton je v nedelu išel ženum i decum v cirkvu,  Matek je išel v lov.
Matek je štel kleti,  Janton se sako jutro i saku večer Bogu molil.
V bele je Janton bil jakši,  v šahu Matek.
Janton je imal blizu dva metre i bil suv kak kolec,  a Matek je na svoje meter i šezdeset natukel skorom sto kil i bil okrugli kak lajt.
Jen i drugi su se međutem,  fletno i okretno spuščali niz breg,  štucali,  optrgavali,  špricali,  okapali trsje.
V trsju su bili međaši pa su tak se delali skup,  negda su ižene pomagale, ali gda bi one bile ž njimi, bila je to jena sasma druga situacija.
Unda se pazilo kuliko se vina popilo, merilo se i nalukavalo v lajtič z lanjskum slivovicum, se u semu, to ne bilo to, to ne bila sloboda.
Tak su prijateli Matek i Janton malo pomalo žene s toga posla izostavali, jedino su još dolazile gda je okapati bilo treba.  To su, mora se priznati žene bole obavlale. 
Če baš su več si oko njih modernu tehnologiju upražnavali, Matek i Janton nesu odustajali od staroga načina proizvodnje vina. 
- Samo modra galica! - odrešito je rekel Matek sinu gda je of, kak završeni agronom predložil «nejakove nove načine u vinogradarstvu».  Sin je odustal i okrenul se poslu f kombinatu.
- Samo sumpor! - Nijakovi industrijski otrovi! - drečal je Janton gda je negva žena f poloprivredne emisije videla prilog o «efikasnim sredstvima za zaštitu vinove loze».
Jantonova je kči samo prezirno frknula z nosom na te reči.
Upraf se spremala na obranu diplomskoga rada z moderne kniževnosti na filozofskem fakultetu i se te japekove priče o trsju užasno su ju dekoncentrerale.
Sad ovak, zgublenima f šume na teru se več popraf bila spustila noč, sekej im je padalo na pamet, pak i to su li morti pogrešili kaj od tega trsja več zdamlek nesu zdigli ruke.
- Mene je Marice Futačeve sin nudil dve ilade euri za ve pet redof. - mrmlal je Janton ki se baš te čas zaletel z nosom v nejakvu granu. Suze su mu mam pošle na oči. Popipal se po licu. Bilo je oguleno, ali je dobro prešel, mogla mi je grana oko skopati, pomislil si je.
- Kaj? Dve ilade je. . . .  euri? - zakričal je Matek, a janton se skoro počel plakati od muke. Kak da ne dosti kaj su f Starem gaju kud su tuliko put prešli zabludili, nek of stari norc, Matek još fort kune i prostači. To je Jantonu bilo teže slušati neg kaj mu je bilo noge z blata pukati i zmed šibla se rivati.
- Dve ilade euri? - ponovil je Matek i napravil značajnu stanku. Znal je da Janton napeto sluša bu li preklel. Tak je on Jantona i f karta znal zludeti, počel bi kleti, i Janton bi mam kralicu zgubil, i za čas bi usledil mat.
F karta se Janton bole snalazil, zato kaj je vraže adute pratil, i točno je znal kuliko ih je još v igre ostalo, a Mateku se to ne dalo pratiti, pak je na karta redovito gubil.
- Dve ilade euri? - dreknul je trejti put i potegnul s flašičke teru je navek nosil v nuternem žepu od kaputa.
- Kuliko put buš sad to ponovil? - več je Jantonu bilo dosta toga preseravajna.
- I čemu sad još piješ? Pa kaj ne vidiš da smo se zgubili? Do jutra nas domom ne bu, norc jen, policiju budu za nami poslali, si nam se budu smejali, a ti još ločeš.
- Muči, Janton, babjak jen. Ti se navek one svoje žene bojiš, ja ovu svu flašičku navek nosim. Znaš, gda sem bil mali, pokojna je babica navek v ormaru pod alinjem imala takovu flašičku i kon- ton ž nje potegnula, če baš sem čul da je mama rekla da je to samo «lek za ženske stvari».
Babica je pak rekla, je vražu mater, kaj ti Baro znaš, to ti jevraštvo za saku bolest, nema toga kaj domača stara slivovica ne bi mogla zlečiti.
- Znaš, Janton, kja si sada mislim da je mene ta slivovica obdržala na životu gda sem onu influencu pred tri lete imal. . .
- Kaj hočeš reči, da si ti tu rakiju trusil, a ne lek teri ti je doktorica prepisala?
- Kakof je. . . .  lek, em to saki norc zna da za tu gripu influencu nema leka. Če preživeš, preživeš, če ne, ne. Ja sem se držal špeka, luka i rakije, a žene sem rekel da smrdim po rakije zato kaj mi je alkoholne obloge metala.
Jantonu je bilo se bole i bole zima, a kaj je najgorše, činilo mu se da su pak pri Debelem rastu, praf tam de su pred jenu vuru bili.
Matek je fort potezal s flaše i počel popevati: - Devojka je zelen bor sadila. . .
Negde se proderal nejakof tič, valda se Matekove pesme poplašil
- Mato, pa kaj ti ne vidiš da smo pak pri Debelem rastu? - zavapil je Janton teromu je i zajna kapla vina zlapela z glave, kaj od zime kaj od strava.
- Mort je ova šuma zbilam začarana. - prešeptal je.
- Ti Janton kak pravi vernik vu te bedastoče ne bi smel veruvati. Jantonek, to ti je veeeliki greh. - Mateku je sakem gutlajem raslo samopouzdajne.
- Pak kaj če smo pri Debelem rastu? Bar znamo de smo. - štel si je sesti na zemlu ali ga je prestravleni Janton vlekel gore.
- Ojdi Mato, prosim te, mene je počelo biti strav. Tu bi negde morala biti steza. Bogek dragi, kuliko smo put tudek prešli.
- Ne spominji ime božje uzalud. - povučil ga je Matek teromu se pričinilo da raspoznaje obrise živice vuz teru bi morala biti steza.
Vu to je nekak i mesec iza oblaka zišel, sa sreča pak je kiša bila stala prve večeri, a tri je dana padalo, zato i nesu Bog zna kaj of vikend mogli f trsju narediti, uglavnom su jeli, pili i kontrolerali stajne trsja.
- Sem ti rekel da je tu steza. - cuknul je Matek Jantona za rubaču. - Ojd sim, za pol vure smo doma.
Živica teru je v normalne okolnosti samo treba bilo slediti, sad je čudno vijugala i of put se činila par kilometri dukša nek inače, tak da gda su došli na kraj, to jest na izlaz ze šume, več se brežđilo znad rastof i grabrof.
- Mogel sem zeti pušku i mam v juterni lov na šluke. - smejal se Matek dok je Janton pri samem spomenu puške počel zdihavati.
Gda su zišli na selski put bili su si v jenem blatu. Selski cucki su ih se poplašili i počeli lajati kak stekli.
- Znaš, Janton, ti si jena. . . nu dobro, nem rekel kaj sem štel, ali bumo rekli, ti si jena baba. - pri te reči potegnul je do kraja sadržaj flašičke i pobožno ju pospravil v žep.
- Kaj? Ja sem baba? A gdo se molil dilom putom? Kaj ti misliš da bi mi igda s te šume zišli van da se ja nesem fort molil? To nas je spasilo, a ne tvoja pijana glava i navigacija. Si nas dva put k Debelomu rastu dopelal, kaj nesi?
- Jes, nekak da jes, ali to je zato kaj tu volim  biti, tu sem ja svoju prvu ljubaf dopelal, tu smo divje ciklame brali. . . kaj ti znaš. . .
cupali su tak po selskomu slabo asfalteranomu putu, kak dva ratnika kaj se z rata vračaju domom.
Putom su negde zgubili špricu za trsje teru je Matek nosil na pleče i sekiricu «širočku» s terum je Janton kak na filmu granje sekel.
- Bumo to potlem več našli. - tešil je Matek svega pajdaša.
- Glavno da se doma i postele dočepamo. Posle bumo raspravili gdo je zaslužneši kaj smo se ze šume zvlekli.
- Pak bogohuliš, norc jen stari. Em se zna gdo je zaslužen, o Bogek, Bogek, jel ti ovo čuješ, mumlal je Janton sebe v bradu, a unda ga je nekaj za prsa ščapilo i povleklo da su mu mam gumbi na rubače spucali.
- A de si ti, čovek boži, mulec šašavi, celu noč nesmo spali, deca te po selu iščeju, ojte, pomorete mi ga f hižu! - vikala je Jantonova žena.
- Bogek dragi, em je i ona ponorela. - stenjal je Janton dok su mu se noge zapletale. - Mato! De si, ojdi mi pomori! - drečal je sega glasa.
Ali Matek je več odlazil niz vulicu prama svoje hiže tera je tkaj bila osvetlena.
A gda je spazil svoju ženu, nalakčenu na lesu kak ga čaka, samo je prešeptal: - O Isusek dragi, ze šume smo zišli, a sad mi pomori. Vubila me bu.


Slavica Sarkotić,
Vukevec Dolni (Vukojevac Donji)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Gda išel sem snočka ja z kleti doma čez vusku brvičku i velko blato ..
a vince je moč mi prevzelo sem opal vu blato debelo.

Vinska Kaplja - Kvartet Gubec

Vinska Kaplja - Kvartet Gubec (http://www.youtube.com/watch?v=aGmXoGo-H38#)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: kuntakinte - Listopad 05, 2012, 12:39:51 prijepodne
7. Zaprešićka kajkavska večer
 „Prek Jagodišča kaj germi“ naziv je ovogodišnje kajkavske večeri održane 3. listopada, a koju tradicionalno povodom Dana grada Zaprešića organizira Zavičajno ekološko društvo Zaprešić. Ovoga puta predstavljena je zbirka pjesama Zapreščanke Željke Skledar koja je osvojila nagradu „Katarina Patačić“ za najbolju knjigu na kajkavskom jeziku.
...
http://www.zapresic.hr/emu/index.php?page=article_news&cat_id=25&id=2014 (http://www.zapresic.hr/emu/index.php?page=article_news&cat_id=25&id=2014)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 18, 2012, 12:56:45 poslijepodne
Pajo Kanižaj
“Kajiku“ i “Krnjiku“


Kak vse to zbiti
v jenu malu kiticu
od sedemnajst slog!?
(Kajiku)

* * * * * * * * * *

Ov je haiku
zgubil zadnjega reda…
(Krnjiku)


Zvir:
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac484.nsf/AllWebDocs/Pajine_haiku_preobrazbe (http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac484.nsf/AllWebDocs/Pajine_haiku_preobrazbe)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 02, 2012, 10:43:49 poslijepodne
Katarina Plantak, 5. (raz)red
Pelatelica: Martina Barulek
OŠ “Vladimir Nazor”, Sveti Ilija



Moj dobri anđelek

Imeli smo ga radi kak sladoled.
Sede, bele lasi kak sneg. Zobi svetliji nek drago kameje.
Čelo pono bora starosti i moke.
Smeđe oči.
Betežna sam, a te su oči pone soza kak oblaki dežđa.
Usnice njegove od starosti su ljubičoste. Visok kak stop.
Stop familije.
Roke grobe, ali snožne od mukotrpnog dela.
Siromah koji se muči za koricu kruha.
Nema ga više…
Moj dobri anđelek.
Osečam da me čuva.
Moj dedek.


Moj dobri anđelek.mp4, 01:03
31. Smotra dečjoga kajkavskoga pesništva "Dragutin Domjanič"
Sv. Ivan Zelina, 22.10.2011.


Moj dobri anđelek.mp4 (http://www.youtube.com/watch?v=S-rLnqxXF80#)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 21, 2012, 09:39:01 poslijepodne
Licitarsko srčeko

Po cesti si hodil
Furt sim pa tam
Na me si čakal
Ne pitaj kak znam.

Dal si mi srčeko
I bilo te je tak sram
Ja licitarskog srčeka nemam
Al ti zato svoje dam.


Zvir:
Nespujnena lubav
(Nedosanjana ljubav)

http://blog.dnevnik.hr/freyaad/2008/02/1624240762/kratko-ali-slatko.html (http://blog.dnevnik.hr/freyaad/2008/02/1624240762/kratko-ali-slatko.html)

* * * * * * * * * * * * *

Spoved

Ak sem te ikada fkanil,
ak sem i prešel vu-k(o)var
ak sam ti srčeko ranil
pozabil te nebum nigdar....

Spoved (Ak sem ti srčeko ranil), 02:45

Spoved (Ak sem ti srčeko ranil) (http://www.youtube.com/watch?v=HKGxco9RftA#)


Citat:
Spovet babice Marice
32. smotra dečjoga kaj. pesništva »D. Domjanič« - Sv.I. Zelina 20.10.2012.

http://www.forumgorica.com/dogadaji/29-smotra-decjoga-kaj-pesnistva-d-domjanic-sv-i-zelina-24-10-2009/msg47328/#msg47328 (http://www.forumgorica.com/dogadaji/29-smotra-decjoga-kaj-pesnistva-d-domjanic-sv-i-zelina-24-10-2009/msg47328/#msg47328)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 25, 2012, 08:45:48 poslijepodne
Milan Krmpotič

Strina Kata


Stiha bom vam nekaj rekel,
moramo šeptati,
kaj se fčera pripetilo
naši strini Kati.

Predi neg vu krušno peč so
kruha peči deli,
kotrige si kre jognjišča
vračiti so šteli.

Ober križi zdigli kikle,
fanj čas so se greli,
al najempot – skočili so,
fest so se smodeli.

Najte, najte preveč glasno
vezda se smejati,
mogli bi nas čuti strina,
z botom naganjati.


Slika:
Krušna peč

http://s2.pticica.com/foto/0000192457_l_0_PY43E1.jpg (http://s2.pticica.com/foto/0000192457_l_0_PY43E1.jpg)

Zvir:
http://www.pticica.com/slike/strina-kata/192457 (http://www.pticica.com/slike/strina-kata/192457)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ansambl Vedra srca - Krušna peč, 03:29

Ansambl Vedra srca - Krušna peć (http://www.youtube.com/watch?v=Aa48WVyfxGU#)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 04, 2012, 10:36:49 poslijepodne
Preobrtve (prevodi) na kajkavski


Ivan Slamnig (1930.-2001.)
(male pokajkavizeral Ivica Jembrih Cobovički)


Barica-Bara-Barbara

Bila je Bara bieloga boka
Bara je bila čversta, široka
Bara je bila naša dika
Barica, Barbara, Bara liepa kak sljika.
Gda ju zagledaš, gospodja draga,
kak je štram on napre, odzadi,
serce se strese kak slap na žalu
kak štandarec lehki na maeštralu.

To je ladja kakva se rietko radja
to je čunec staroga kovanja,
te je kerman kaj drobne se derma
gda skušne miđga zmed molov
kak mala kerčmarica zmed stolov.
 (Ah, barba, deda, barba, gde nam je Barbara,
plave, biele i na černe pofarbana!)

Jel ima i denes brodovja z takvem stasem,
jel ima jošče i denes ljudi kak sme mi,
jel ima jošče morja, ej ima zemalja,
jel ima jošče vina, kaj valja?

Vu kakvi oluja imel sem sreču!
Na kakvi sem munja vužigal svieču!
Kulike sem pot rekel na šiki:
"Kupil bom svieču svetomu Mikuli, Niki
če se spasime Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia (1)."

Kakva vse morja sem videl daljeke!
Jene je bilo biele kak mlieke,
morske smo krave dojili v jutre,
hvečer - bieli kruh s putrem.
A žote morje žote kak ljimun!
Od poklem sem na rahitis imun.

Biela jedra i biela bedra,
terdeglava Bara, Barbara dobra,
kak kornjača* počasna, hitra kak kobra,       (* želva ?)
nijeden brod nje nie rod!

Morje je temnečerljene boje,
mornari stari na ladje stoje.
"Paron, zbral si dober si pravec,
morje je gosti stari plavec."
"Jošče jen kablek naj prejde čez stroj
sigurnoče radi" - nalog je moj.

Bara, Barica, Barbara brodi, morje nam godi,
ni jena stvar tebe nie par."

I tak je Bara, Barica, Barbara vse dalše i dalja,
čerljenem morjem pospane se valja

e il naufragar xe dolce in questo mar (2).


(1) vsi koteri sme vu društvu.
(2) i brodolom je sladek na tem morju.



Ivica Jembrih Cobovički
TOPLOTA STAROGA KAPUTA
(Prepievi na kajkavski)
1966. – 2009. – 2011.


Zrinski d.d. Čakovec
Listopad 2011.


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Barbara,Zvonko Špišić, 02:41

Barbara,Zvonko Špišić (http://www.youtube.com/watch?v=NXn4PEY-ivU#)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 12, 2012, 10:33:07 poslijepodne
Citat:
STRIC-VUJC

Stric-vujc, stric-vujc.
Idu babe sa zornice,
veter ščiple nos i lice,
muž bu dobil zanoftice,
zakaj nema rukavice?


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg27154/#msg27154 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg27154/#msg27154)

Smotra literarnoga dramskog-scenskog i novinarskog stvaralaštva LiDraNo 2012.

STRIC – VUJC, 02:56
Sredna škola Jaska (Jastrebarsko)
Dijak (vučenik): Martin Kuhar
Pelatelica: Antonija Vlahovič
LiDraNo 2012, Šibenik

STRIC - VUJC (http://www.youtube.com/watch?v=eyQX3vuKZzc#)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 24, 2012, 09:48:56 poslijepodne
(i) vuz svet(l)u Luciju i(l) zimski suncostaj
(Gubec kaj se bez—deni)

Prof. Željko Funda
Varaždin

NOČNA LAMPICA / GUBEC KAJ SE BEZDENI

napokoncu me
vporabila četiri dni ne me nucala
tv nje je bil važnejši
menjanje kanalov pa postelja
kakovo čtenje knjig
ferića ima na nočnomu ormarčeku vre mesec dni
štela bi nje reči da bu platila zamudninu v knjigovnice
al meni je da svetlim
anda da čkomim i zajemljem del prostora
da se praznoča ne bi prelejala na nju
da je ne odplavi na stene od reči kaj dohajaju zvuna
ter je poteru kot morje praznu flašu
sreča da nje svetlo v kuhinje neje dovoljno bilo
dela me na stol poleg špigla
- napokoncu gorim! -
ona si polehko z pincetum puče dlačice z oberv
postajeva, dugo se gledi
kak da se hoče prepoznati
kak da si hoče dopovedati da je to zbilja ona
ja nje pomažem da se prepozna
z svojem svetlom ju rivljem k nje same
kak bi se morti zagerlila od veselja kaj je to ona
Vesna
mesto tega kažeju se soze na njejnomu licu
ne od boli od pukanja
neg od gubca kaj se vse več bezdeni
 

zamudnina – zakasnina; knjigovnica – knjižara; bezdeniti se
- biti bez dna, zjapiti
 

Zvir:
DRAGA DOMAČA RIEČ 2012.
Zbornik zdelovin s XXXII. kajkavskoga kniževnoga natečaja
Nakladnik
Gradska knižnica i čitalnica “Gustav Krklec” Ivanec

 * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kresnica – Kvartet Gubec, 03:38
(oko jene hiže)

Kresnica - Kvartet Gubec (http://www.youtube.com/watch?v=iIYFcljB5X4#)

Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 19, 2013, 12:54:45 prijepodne
Dragutin Dubravčič

Domača reč


Ti kakti vučeni stručnjaki
teri pišu nekaj sam popol
z stranjskim i tujim rečima
koj niš ne razmeš baš
z njih nikaj scijenit nemreš,
teri misle kak su fest pametni
…svoje ne cene, jadni i nesrečni.

A naša domača horvacka reč
kaj se seki dan spomene
vu gorici, selu i gradu
tak mehka, lahka i podatna
topla i vatrena, takaj je živa
tak mlada, ubava dekla vrela
koj objeručke te bi zagrlit štela.
 

(na http://www.facebook.com/Kajkavci (http://www.facebook.com/Kajkavci)  dela Jasminka Othman)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

DUBRAVČIČ, Dragutin

Kaj, pesme i pripovesti (priče)
/ Dragutin Dubravčič. – Ščitarjevo : vlast. nakl., 2011. (Zagreb : Mida-graf). – 167 str. ; 21 cm.
Autorova slika i bileška o-jnemu na omotu.
ISBN 9789537529093
821.163.42-1
821.163.42-9

http://iks.nsk.hr/bibl/a/a01-11-v14/glavni_niz.html (http://iks.nsk.hr/bibl/a/a01-11-v14/glavni_niz.html)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Politopedia:
Dragutin Dubravčič, ilustrator, karikaturist, pesnik i umetnik z Velike Gorice, rođen je 26. studenoga 1950. v Pologima.
http://www.politopedia.net/index.php?title=Dragutin_Dubrav%C4%8Di%C4%87 (http://www.politopedia.net/index.php?title=Dragutin_Dubrav%C4%8Di%C4%87)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

ULUPUH:
Dragutin Dubravčič / Životopis
http://www.ulupuh.hr/hr/straniceclanova.asp?idsekcije=7&idclana=462 (http://www.ulupuh.hr/hr/straniceclanova.asp?idsekcije=7&idclana=462)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Radek Brodarec i Đurđica Pleše – Sto posto domača (Krapina 2011) Nove popevke 10.9.2011. HQ,  02:59

Radek Brodarec i Đurđica Pleše - Sto posto domača (Krapina 2011) Nove popevke 10.9.2011. HQ (http://www.youtube.com/watch?v=hzbvEqsebZ4#)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 20, 2013, 12:02:40 prijepodne
Na rubu pameti

Vuz Valent-inovo

Lamentacije Valenta Žganca zvanog Vudriga
(sfalela žganicail?)


Se kaj muž, pravzaprav, ima – je klet i v kleti bučkuriša hekto, a če taj ocet popije, onda mu tak veliju da je pijani prasec i fakin! A kak muž pravzaprav živi, ak se prav zeme? Na sejem prasca tira, a fileke si privuščiti, bogi-bogme, nemre, ali kravi svojoj papke z oljem maže i vole frizjera i kobile kristera i pod rep im s temjanom kadi, a sam pak, pravzaprav, kak marha nad marhami krepavle, i ak to mar-hašag ni, kaj onda je život kmetski? Baš prav veli Kinez: če misliš da hekto bučkuriša nekaj vredi, varaš se, dragec! Če misliš da z mlade cure nebu “striženo-košeno” postalo, znova si v zabludi. A ja im velim, gospon doktor: se to denes kaj se z luctvom događa je veliki oselski sprevod – ni repa, ni glave!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Lamentacije Valenta Žganca Miroslava Krleže v režije Dubravka Torjanca
 
V petek, 10. velače ob 20,00 vur na Scene Zvonimir Rogoz v Varaž(din)u zvedena je predstava Lamentacije Valenta Žganca Miroslava Krleže v adaptacije Matka Sršena i režije Dubravka Torjanca. Predstava je premijerno zvedena 17. velače 2011. Skladatel je Dragutin Novakovič Šarli, scenograf Slaven Edvin Bot, majstor rasvete Marijan Štrlek, dok je kostime zebral Ivan Debeljak. V glavne rola nastupaju Zdenko Brlek (Valent Žganec) i Darko Plovanič (Doktor).


Zvir:
http://www.varazdin-info.com/kultura/lamentacije-valenta-zganca-miroslava-krleze-u-reziji-dubravka-torjanca/ (http://www.varazdin-info.com/kultura/lamentacije-valenta-zganca-miroslava-krleze-u-reziji-dubravka-torjanca/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vuz “Balade Petrice Kerempuha”, drugi Krležin obsežneši tekst na kajkavskomu vupravo su “Lamentacije Valenta Žganca “, istoimeno poglavle romana Na rubu pameti. Stubičanec Valent Žganec, zvani Vudriga, hičen je v-rešt zarad krivolova, čeliju deli z doktorom prava, pa poteknut doktorovum budističkum lektirum, v preobil(j)u vuzničkoga vremena, pripoveda svu životnu pripovest: dva- put se, bezvuspešno, ženil, kak austrovugarski domobran četiri je lete krstaril ratiščima Prve svetske vojne, na vlastite je kože doživel poraze i rasplijnejne obman trojedne cesarsko-kralevske laž, slušal, veruval i razočaral se z hrvatskemi medratnemi politikanti.
 
Valentova kob je njegov zdrav, vitalen, subverziven selački razum, gotovo instinktivno osečajne financijsko-političke operet: “Se su to gospodske bedarije”. Čitati i igrati ga denas znači znova se, posredstvom Valenta i z Krležum, zapitati o tragičnemi sukobi tere i dale zezivaju “financijske, građanske, feudalne i imperijalističke, klimatske i rasne laži” (M. Krleža, Hrvatski bog Mars).
 

Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kultura/lamentacije-valenta-zganca.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kultura/lamentacije-valenta-zganca.html)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Miroslav Krleža

Lamentacija Valenta Žganca zvanog Vudriga

- Na rubu pameti (9)



Nastavek/Zvir:
http://www.tacno.net/KulturaNovost.aspx?id=3429 (http://www.tacno.net/KulturaNovost.aspx?id=3429)
miroslav krleza - na rubu pameti (http://www.scribd.com/doc/12611357/miroslav-krleza-na-rubu-pameti#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KUD"Dr.Vinko Žganec"Vratišinec : Pozdravi mi Vratišincu goloba, 07:25
XVIII.SUSRET HRVATSKIH FOLKLORNIH ANSAMBALA
Čakovec,october 2011.

KUD"Dr.Vinko Žganec"Vratišinec : Pozdravi mi Vratišincu goloba (http://www.youtube.com/watch?v=UYdnxp8_JeA#)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: kuntakinte - Veljača 27, 2013, 12:13:54 prijepodne
Gradska knjižnica Dugo Selo u posjedu osobne ostavštine Milana Dobrovoljca Žmigavca
 Dana 19. veljače 2013. godine dogradonačelnik Grada Dugog Sela g. Ivan Gereci i ravnatelj Gradske knjižnice Dugo Selo g. Aleksandar Antolović preuzeli su za potrebe arhive Gradske knjižnice Dugo Selo u  Beogradu građu iz osobne ostavštine Milana Dobrovoljca Žmigavca (1879., Dugo Selo - 1966., Beograd).
 Ostavština se sastoji od 84 knjige iz osobne biblioteke kao i 170 dokumenata raznih vrsta (osobna pisma, fotografije, službeni dopisi, telegramske čestitke, osobne zabilješke itd.).
 Da podsjetimo, Milan Dobrovoljac Žmigavec je jedan od najplodnijih hrvatskih kajkavskih pjesnika između dva svjetska rata. Pisao je satiričke, političke, prigodničarske, ali i mnoge lirske pjesme vezane za dugoselski kraj. Od 1938. godine živi u Beogradu sve do svoje smrti 1966.
 Građa je otkupljena uz pomoć sredstava privatnih sponzora na čemu im ovom prilikom srdačno zahvaljujemo.
 Gradska knjižnica Dugo Selo
http://www.dugoselo.hr/component/content/article/3-novosti/2855-gradska-knjinica-dugo-selo-u-posjedu-osobne-ostavtine-milana-dobrovoljca-migavca.html (http://www.dugoselo.hr/component/content/article/3-novosti/2855-gradska-knjinica-dugo-selo-u-posjedu-osobne-ostavtine-milana-dobrovoljca-migavca.html)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 02, 2013, 12:02:48 prijepodne
Pero(m) Nadoveza-no* na prethodni list...


Milan Dobrovoljac Žmigavec

Put Dedeka Kajbumščaka


Vi ste morti, moji mili
O Krapinskoj čuli špili.
Vu tu špilu kad se zašlo
Čovečih se kosti našlo.
Žnih dokazat to je moči
Kak profesor jen svedoči,
Da je čovek vu tom kraju
Predi živel neg´vu raju...


Zvir:
http://www.tzg-krapina.hr/files/file/knjizica_krapina.pdf (http://www.tzg-krapina.hr/files/file/knjizica_krapina.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Bilo bi zgodno gda bi ovo bilo i na medmrežju:

Autor(i): Dobrovoljac, Milan
Naslov: Selačka buna / spopeval Žmigavec ; kipce nacajhnal Maurović
 
Impresum: [Zagreb] : Jugoslovenska štampa , 1927
Materijalni opis: 175 str. : ilustr. ; 24 cm
Jezik: hrvatski
Napomena: Pravo ime autora: Milan Dobrovoljac
Ključne riječi: hrvatska književnost - epska poezija - dijalektalna književnost
UDK: 821.163.42-13'282
Ostali autori / urednici: Maurović, Andrija
Signatura: SF 21064
Inventarni broj: 4308
Vrsta građe: knjiga
Knjižnica: Knjižnica Zavoda za slavensku filologiju, http://www.knjiznice.ffzg.hr/slavfilologija (http://www.knjiznice.ffzg.hr/slavfilologija) 
MFN: 18099

http://mjesec.ffzg.hr/webpac/?rm=results&last_PAGER_offset=0&show_full=1&v=buna&f=UncontrolledTerms&path=ffsf-b-libri%2318099 (http://mjesec.ffzg.hr/webpac/?rm=results&last_PAGER_offset=0&show_full=1&v=buna&f=UncontrolledTerms&path=ffsf-b-libri%2318099)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

* Pero (Petar) Nadoveza - nogometaš i trener
   http://hr.wikipedia.org/wiki/Petar_Nadoveza (http://hr.wikipedia.org/wiki/Petar_Nadoveza)

Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 02, 2013, 12:37:42 prijepodne
Vladimir Nazor

Dedek Kajbumščak


Kak to da moč si svu
On zgubi lehko tak?
Kaj nas ni imel tu
Naš Dedek Kajbumščak.
I kaj se zrušit dal
Od Strele vu črni mrak?
Kaj ni za pušku znal
Naš Dedek Kajbumščak.
I zakaj on je bil
Tak hud i tužen svat?
Kaj ni tog vinca pil
Naš Dedek Kajbumščak.
Dedek Kajbumščak


Već više od sto godina poznato je Nalazište krapinskog pračovjeka; potvrđeno znanstveno, oslikano riječima, opisano bojama. Od Nalazišta vode brojne staze i putevi na obližnje brežuljke i vidikovce. Jedan od najpoznatijih je planinarski Put Dedeka Kajbumščaka koji vodi do kapele Sveta tri kralja na brdu Tkalci. Naziv je dobio prema pripovijetki Vladimira Nazora Dedek Kajbumščak objavljenoj u Zagrebu 1939. godine, koja je nastala nakon pjesnikova izleta u Krapinu i okolicu.
Šetnja šumom u kojoj je davno obitavao krapinski pračovjek probudila je bujnu umjetničku imagi naciju i ubrzo je pjesnik nanizao mnoštvo slika iz života našeg pradavnog pretka, našega Dedeka. “Kaj” i “bum” spojila su dva svijeta, dva vremena kao most iz među dvojice dobrih prijatelja. Nije čudo što je Nazor Dedeka “krstio” Kajbumščak.
Dedek Kajbumščak sveprisutan je u Krapini u nazivima lokaliteta, raznih družina, u šalama i pjesmama.

http://www.tzg-krapina.hr/files/file/knjizica_krapina.pdf (http://www.tzg-krapina.hr/files/file/knjizica_krapina.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajbumščak  ----->  Kaj bum š čakavskem

A ja bi još dodal ča:
Kaj” “bum” “š-ča“-kavskem (ikavskem) spojila su dva sveta – kajkavski i čakavski.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Na Nazorovomu Braču:
Croatia rediviva: Ča, Kaj, Što - baštinski dani
http://hr.wikipedia.org/wiki/Croatia_rediviva:_%C4%8Ca,_Kaj,_%C5%A0to_-_ba%C5%A1tinski_dani (http://hr.wikipedia.org/wiki/Croatia_rediviva:_%C4%8Ca,_Kaj,_%C5%A0to_-_ba%C5%A1tinski_dani)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Na Plemenito-Občinske ForumGorice:
POČAKAJ (PO- ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pocakaj-(po-ca-kaj)-lipa-nasa-cakavska/315/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pocakaj-(po-ca-kaj)-lipa-nasa-cakavska/315/)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 29, 2013, 11:39:39 poslijepodne

Dragutin Domjanič

Sneg pred Vuzem

Pun glavobolkah je lug,
Puna fijolicah trava,
Kaj se je zmislil taj sneg,
Da si sad pak poprhava?
Zemlja od sna se budi,
Čekaju pupki na grani,
Noč si slavička želi
Sunčeca toploga dani.
Zime je bilo vre dost'
V mesece kmične i duge,
Vsaki veselja bi štel,
Dost' nam je zime i tuge.
Vuzem pred vratmi je vre,
On se i v srcu nam javlja,
Kaj če sad zima i sneg,
Vuzem se suncem pozdravlja!


http://hr.wikisource.org/wiki/Sneg_pred_Vuzem (http://hr.wikisource.org/wiki/Sneg_pred_Vuzem)
i(l)
http://dzs.ffzg.unizg.hr/html/Domjani2.htm (http://dzs.ffzg.unizg.hr/html/Domjani2.htm)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Sneg je beli pokril naše rože - TEREZA KESOVIJA, 03:50

Sneg je beli pokril naše rože - TEREZA KESOVIJA (http://www.youtube.com/watch?v=O6rBZn0Gnkc#)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 29, 2013, 11:41:12 poslijepodne

Ivanka Kunič, Vidovec

Marijina soza


Nova soza
žmehka, čemerna
čez zmočeni Ti se obraz
spustila, Marija
na terde zagorske
naše hrvatske grude
od srama i jada
pred bistrički bokci
nekam se skrila...
ili se morti
na friški križi posušila?

Ali – s pervim soncem
da z bistričkog turnja zazvoni,
Tva soza, Marija,
kak dragi kamen
pred prošenciju bistrički bokcov
naze zablešči.
Blešči soza na križnom potu
našega Svetišča
kak repatica v noči blešči...
prošencije bistrički bokcov
hrvacki romarof
na križnom potu
stolietne Kalvarije
z istu molitvu, z istu nadu i veru
još i denes skup drži.

Na zrovune grude
našega Svetišča
znad stari i friški
naši grobišča
Tva soza, Marija,
na sakom križu
kak svetinja blešči.

Za istu molitvu,
z istu veru vu
vuzemsko zdignuče
se nas skup drži
Tva soza, Marija.


II. Recital duhovno-refleksivnoga pesništva “Josip Ozimec” Marija Bistrica, 2000.
2. nagrada Stručnoga ocenivačkoga suda


http://www.rmb.hr/index.php?kat=recitali&podkat=josip_ozimec&opsirnije=46 (http://www.rmb.hr/index.php?kat=recitali&podkat=josip_ozimec&opsirnije=46)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Žva FIOLA - Vužgi jenu luč - Gornja Stubica, 04:04

Žva FIOLA - Vužgi jenu luč - Gornja Stubica (http://www.youtube.com/watch?v=QjjTu95-dR0#ws)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 24, 2013, 11:06:52 poslijepodne
Dragutin Milivoj Domjanič

CIKLAME,
KRVAVE CIKLAME...


Tam sunce je strusilo zlato
Čez listje na preprut i na me,
Iz luga su lukale guste
Dišeče črlene ciklame.

Ciklame, krvave ciklame,
Da broja ni moči im znati,
Tak puno, da čoveku čisto
I smililo nakel se stati.

Veliju, da negda je zdavna
Tam grobje zapuščeno bilo
I vsega je preprut prerasla
I cvetje ciklamah je skrilo.

Vuz reku železna je cesta,
Železna tam ružiju kola
I voziju naše soldate
Bez broja prek brega i dola.

I tam, gde su najgorši boji,
Gde nigdo se smrti ne straši,
I najviše gde ih pogiba,
Sigurno tam budeju naši.

Po celomu svetu su boji
Na hiljade zmirom ih pada
I samo se širiju grobja
Prek zemlje i sela i grada.

*

I došla je noč ili žalost
Na nebo, na zemlju i na me
I videl sem vsigde po svetu
Ciklame, krvave ciklame.


Zvir:
Letek predstave ŠTEFEK SOLDAT, po scenariju Šefice Fanjek
Produkcija:
Pučko oprto vučilišče Sv. Ivan Zelina, 2013.
www.pou-zelina.hr (http://www.pou-zelina.hr)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 23, 2013, 10:01:20 poslijepodne
Maj(s)ka Božja

Marijanska, domjaničovinska

K suncu prosi vsaka roža
Dragutin Domjanič


K suncu prosi vsaka roža,
K suncu trava vsaka,
Tak i k tebi, Majka Božja,
Srce siromaka.
Milostiva vsakom ti si,
Vse ti vračiš boli,
Odbila još nikog nisi,
Koi za pomoč moli.

Čuj molitve vruče ove,
Draga naša Mati,
Tvoj te vezda narod zove,
Romari Hrvati:
Dobra nam naviek ostani,
Zmoli nam pri Sinu,
Da od vsega zla obrani
Nas i domovinu.


Zvir:
Kajkavska večernica i meša
vu Sv. Ivanu Zeline 2012.
str. 29.:
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf (http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf)
iliti sim
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4295/#msg4295 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4295/#msg4295)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

ŽVG Jurjevke - K suncu prosi vsaka roža, 02:01

ŽVG Jurjevke - K suncu prosi vsaka roža (http://www.youtube.com/watch?v=tGeUkWQOo9Q#)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 28, 2013, 11:29:22 poslijepodne
PISME GOSPONU JACQUESU PREVERTU V PARIZ
Zlatko Crnec


Sjeti se Barbara bez
Prestanka je kišilo...
J. Prevert



Je, curel je dežđ, gospon Prevert, fest je curel
V Brestu, v Parizu, v Zagrebu i po mouoje hiže
I po cuckove hiže je curel
I v sercu mojem bile je deždevne

Od četrtka na petek gda curel je dežđ

A bile nam je kak nam nigdar više nebu
V Seine sem si opral noge švicavne
Flundru Giacondu kaj se smeje
Sam prosil za oprost sieh grehoov kajkavskih
Za prezdec na Monmatreu pol vure
V cirkve ja sam klečal
A on kurvanjski črleni melin
Tak mi se fest dopal da mi je i denes žal
Kaj žakel našieh smrdlivih duš
Zmleti nis donesel

Od četrtka na petek gda curel je dežđ

Se sečate, gospon Prevert, kak smo nekaj mokroga
Delali saki na jenem vugle Trijumfalne lese
I Eiffelovoga turna.
Od četrtka na petek gda curel je dežđ

Ni jen policajec v piščalku ni zapiščal
Same su platene v perivoju šumele
I cvetje je dišeče rasle kak i pri nam
Tu blizu, na Zrinjevcu, vu Tuškancu, v sakem klancu

Od četrtka na petek gda curel je dežđ

A mi, mi sme se zmiešali, šampanjec z mliekom
Vodu z bielu kavu, mužiku z kervavu glavu
Čoveka na Pigalleu, Seineu z Dravu
Cieli Pariz z mojim dvoriščem
Harmoniku z lajavem Šarkem

Se od četrka na petek gda curel je dežđ

A unda sme otišli na plac cvietja
I meste cvietja za naše diekle
Vužgali tri šibice v parišku nuoč
Za ludsko spražnuvajne želucov
Da je i presvietli Quasimodo nad nami
Jenu sozu zgubil

Od četrka na petek gda curel je dežđ

Siečam se ja, gospon Prevert, španciera pred jutre
Okoli cirkve Notre Dame i gospodo: Mi se pričinile tie čas da poslušam
Za jutre kaj dohaja
Mojega pievca kak kukuriče v dvorišču
A v ruka vaša bila je črlena ciklama
Plačliva, plačliva, kervava i sama, sama, sama
Z nami skup

Od četrtka na petek gda curel je dežđ

Citat:
Zvonko Špišić - Pismo gosponu Prevertu v Pariz (Popevke zanavek) Krapina 1997. HQ, 04:11

http://www.youtube.com/watch?v=LD_wKnbfQeE (http://www.youtube.com/watch?v=LD_wKnbfQeE)

Zvonko Špišić - Pismo gosponu Jacquesu Prevertu v Pariz (1998.), 04:04

Zvonko Špišič - kompozitor
Zlatko Crnec - avutor teksta
Radan Bosner – (git)aranžman

Zvonko Špišić - Pismo gosponu Jacquesu Prevertu v Pariz (1998.) (http://www.youtube.com/watch?v=CP_0NQv5uoM#) 
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 04, 2013, 08:58:52 poslijepodne
Ba-ladni Fric

Balade Petrice Kerempuva

Ni med cvetjem ni pravice


"Ni med cvetjem ni pravice",
rekel to je fijolice
smardlivi terputec,
jalnuš, tvardogutec.

"Lepe ti je, lepe ti je
fijolice dišeče,
kad se pava po stezice
prek gartlica šeče."
"Teške je nam, teške je nam
na kokošjoj paši,
s prepunčecom, z grintom, s ternom,
žalosnimi pajdaši.
Sunčanice, rožmarin,
leha puna georgin.
Mačuhica, franciškan
dišiju kak marcipan."

"Glavobolka, bogi cvet,
glava zna od nje bolet.
Kopriva grize, a lopuh
kak kačje mleko ima duh.

Žabnjak, osjak i peršin soldački,
se te plante nečeju ni mački.
Kak mozul imaju vonjhu,
kak smardlivi spuriš,
od njih nigdo nigdar je ne imel niš."

"Dok v božje plahtice
kakti vu zipčice,
Isusek mali spi,
v cinduli i šašu,
v puhlivem jandrašu,
v kopitnjaku, v trubentice
niščega ni."

Zajček, gumbek, bažulek i slak
čuli su terpuca kak punta se bedak.
Pak rekel je gumbek: "Ti si bedak,
to je tak vola božja, pak ima biti tak"!

"Ni ja nis roža ni fergismajniht
ni dijacint, ni holer, ni admiralov cvet!
Ja priklonit sem gumbek, a nis dišeča teja,
pak srečen sem kak gumbek, kad nis Galateja!"

A rekel je terputec: "Slatki vi gosponček,
naj daju mi jen preponizni pardonček,
kajti ja ne klimam sakom kakti zvonček!"

"Vi v gartlicu dišite, kakti mačuhice,
a nas pak zoblu vrapci i tice krilatice.
Po nama smrade krave i cigan se posce,
na kačino mleko, na zimolezine.
Vu plahticam vašim božje dete spi,
na piriku, terpuca ni vrag ne gledi."

"Ak pak če bi tak, da na svetu biti ima tak
da na jenog krava i cigan se sce,
a drugi pak v gartlicu kak admiral diše,
če ima biti tak, naj onda bu tak,
a ja, kak jalnuš, gladnuš i bedak,
del si bum za škrilak goreči čerleni mak
pak nek dojde veter, sivi severnjak!"

"Severec, kozoderec, skunkačov strah i kač,
raznesel bu vre farbe s pisanih vaših gač,
a nami bu sejeno, mi tak sme polski drač,
bespuci, terpuci i kravji kolač!"


Miroslav Krleža

https://hr-hr.facebook.com/wwwvladahr/posts/368225663296503 (https://hr-hr.facebook.com/wwwvladahr/posts/368225663296503)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

ZAČARANA MOČVARA - Ni med cvetjem ni pravice, 04:21

"Etno druženje z Dujnum Knebl", 12.06.2012.
Gosti su zveli (med ostalem) NI MED CVETJEM NI PRAVICE z del
Miroslava Krleže: Balade Petrice Kerempuva
Veno Mušinovič (recitacija) vuz originalni glazbeni beglajt:
Nikola Švenda (djembe), Vedran Živkovič (tambura), Ivan Šaravanja (ramunika)
Snimleno jenum kamerum v "močvarnemi" uveti, no najgušče to nisu sjajne okolnosti tere daju sjajne rezultate, neg sjajni umetniki.
Video: OkoDUBOko (Dunja Knebl & Bojan Slevec)

ZAČARANA MOČVARA - Ni med cvetjem ni pravice (http://www.youtube.com/watch?v=1ZTcRrRdvII#)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 05, 2013, 09:14:56 poslijepodne
Božidar BREZINŠČAK BAGOLA

NISU BORMEŠ DOBRI CAJTI


nisu bormeš dobri cajti
ja med ljudi ne smem zajti
saki bi me mam prevaril
na svoj način me pokvaril
   em po naravi sem tak
   da bum navek bil bedak

nisu bormeš dobri cajti
posel za se nemrem najti
navuk moj mi niš ne znači
gdo je gore taj me klači
   em po naravi sem tak
   da bum navek bil bedak

nisu bormeš dobri cajti
vu štacun ja ne smem zajti
nit vu krčmu nos porivat
vraga z vinom izazivat
   em po naravi sem tak
   da bum navek bil bedak

nisu bormeš dobri cajti
ja se nikak nemrem znajti
srcem živim za dobrotu
pamet mi je na sramotu
   em po naravi sem tak
   da bum navek bil bedak

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Božidar Brezinščak Bagola
(k)wikipedia
http://hr.wikipedia.org/wiki/Bo%C5%BEidar_Brezin%C5%A1%C4%8Dak_Bagola (http://hr.wikipedia.org/wiki/Bo%C5%BEidar_Brezin%C5%A1%C4%8Dak_Bagola)

Citat:
17.05.2013

Promocija knige "Humske popeifke" v Zagrebu

 V prostori Društva hrvatske kniževnikov v Zagrebe, 15. svibna leta 2013., održana je promocija knige "Humske popeifke" Božidara Brezinščaka Bagole.
 O knige je pripovedal prof. Mirko Ivanjek, a na Bagolino kniževno stvaralaštvo osvrnul se i prof dr. Ivan Golub, poznati hrvatski teolog, pesnik i kniževni prevoditel.
 Publiku je svojem nastupom oduševil mešoviti pevački zbor KUD-a Rikard Jorgovanič z Huma na Sutle, posebno pesmum "Rauže" teru je na verse B. B. Bagole vuglazbila umetnička pelatelica zbora prof. Elena Hryazyeva Ciglenjak.

http://www.humnasutli.hr/index.aspx?vId=873 (http://www.humnasutli.hr/index.aspx?vId=873)

* * * * * * * * * *

11.04.2013
"Humske popeifke" Božidara Brezinščaka Bagole

 Naš neumorni kniževnik i pesnik Božidar Brezinščak Bagola vundal je vu povodu 20-letnice postojajna Občine Hum na Sutle novu knigu pesmi napisane na zvirnomu humskom govoru teri je pre šest let vupisan v Listu zaštičene nematerijalne kulturne dobri Republike Hrvatske.
...
http://www.humnasutli.hr/index.aspx?vId=851 (http://www.humnasutli.hr/index.aspx?vId=851)

http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg51795/#msg51795 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg51795/#msg51795)

Citat:
KAJKAVSKI
U
POVIJESNOM
I
SADAŠNJEM
OBZORJU

ZBORNIK RADOVA
S OKRUGLIH STOLOVA
(ZNANSTVENIH KOLOKVIJA I SKUPOVA)
U KRAPINI 2002. - 2006.

Zabok, 2006.


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAZALO

PRVI OKRUGLI STOL
Uvođenje kajkavskoga jezika i kulture kao izbornoga predmeta
u osnovne i srednje škole kajkavskoga govornoga područja

Krapina, 17. rujna 2002.


Božidar Brezinščak Bagola
Između materinskoga kajkavskog govora i jezičnoga standarda                        54


http://www.forumgorica.com/kajkavski/deseti-znanstveni-skup-kajkavski-jezik-knjizevnost-i-kultura/msg36971/#msg36971 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/deseti-znanstveni-skup-kajkavski-jezik-knjizevnost-i-kultura/msg36971/#msg36971) 

Citat:
Lepi cajti - Premalo je lepih cajtov, 03:28

http://www.youtube.com/watch?v=_v9T-99NnpY (http://www.youtube.com/watch?v=_v9T-99NnpY)

Božidar Brezinščak Bagola o Humu na Sutli, 06:19

Božidar Brezinščak Bagola (Vrbišnica, Hum na Sutli, 9. studenoga 1947.) je hrvatski i slovenski kniževnik z Hrvatske. Piše pesme, romane, pripovetke, putopise, eseje, oglede, osvrte i radio-drame.
Profesor je teologije i filozofije. Prevodi ze slovenskoga i z nemačkoga jezika. Član je Društva hrvatske književnikov ter predsednik Hrvatskozagorskoga kniževnoga društva.

V emisije "Rubala Show - Zvuki mega kraja" v programu Narodnoga radija i programu vuživo Zagrebečke televizije Z1 v petek 24. listopada od 20,00 do 23,00 vur Bagola je predstavil občinu Hum na Sutle v tere obnaša 3. mandat kak občinski načelnik. Emisija je bila posvečena zagorskem občinam Hum na Sutle i Bednja, odnosno humskomu i bednjanskomu govoru, popevajnu i igrajnu.


Božidar Brezinščak Bagola o Humu na Sutli (http://www.youtube.com/watch?v=noYFeMXQZio#)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 08, 2013, 11:52:52 poslijepodne
Nastavek prethodnoga lista


Božidar Brezinščak Bagola

MI SERMAKI


kak god velki mi sermaki bili
makar se nijemput ne bumo napili
za pravice stare navek bumo bili
pak se s prevaranti bogibogme
bumo jemput grdo zbili

naj v zagorju živiju
te navade nam stare
nazdravljanje s peharčeki
i sakojačke šale

naj v zagorju živiju
nam dobri fabrikanti
plebanuši vučiteli
fiškali mužikanti

naj v zagorju živiju
vre sami plemenjaki
pa makar bili vudreni
težaki i sermaki

kak god velki mi sermaki bili
makar se nijemput ne bumo napili
za pravice stare navek bumo bili
pak se s prevaranti bogibogme
bumo jemput grdo zbili

 * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

DINO MIKLAUŽIĆ(4.GOD), I DEDA RADO,VESELO VESELO ZAGORCI, 03:49
DAN OBČINE HUM NA SUTLI 24.4.2010

DINO MIKLAUŽIĆ(4.GOD), I DEDA RADO,VESELO VESELO ZAGORCI (http://www.youtube.com/watch?v=o7UkVrXmPqw#)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 10, 2013, 08:48:11 poslijepodne
Nastavek prethodnoga lista


Gospon Božidar Brezinščak Bagola snočka je imal nastup na TV-Jabuka i prečital nekuliko popeifk v emisije Fio-show.

Zutra (11. lipna) poslušajte na Prvomu programu Hrvatskoga radija emisiju "Jezek i predrasude" (13,30 vur) posvečenu negve knige „Humske popeifke“.

“V emisije bu reči o govoru Huma na Sutle teroga je leta 2007. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske vuvrstilo na popis zaštičene nematerijalne kulturne baščine. Gost emisije je kniževnik Božidar Brezinščak Bagola, a vurednica emisije je Irena Plejić Premec“.

http://radio.hrt.hr/ep/jezik-i-predrasude/26385/ (http://radio.hrt.hr/ep/jezik-i-predrasude/26385/)
http://radio.hrt.hr/raspored/2013/6/11/?fch=1 (http://radio.hrt.hr/raspored/2013/6/11/?fch=1)

1. program HR-a / "Jezek i predrasude"
http://rod.carnet.hr/index.php?q=categories&id=18# (http://rod.carnet.hr/index.php?q=categories&id=18#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Božidar Brezinščak Bagola

POD BRAJDAMI


od izborov mi nebu velke vajde       
zato rajši rujno vince pijem
poštenjak se denes teško najde                               
poštenje z žlahtinom zalijem           
     pod brajdami je moja vlast
     peharček moj mi je na čast
     tuj me nišče nemre kleti
     nit mi more stolec vzeti 

v politiku se saki rad porivle         
saki štel bi v zagreb na proščenje     
al se bogme puno njih zazible
v korupciju i nepoštenje
     pod brajdami je moja vlast
     peharček moj mi je na čast
     tuj me nišče nemre kleti
     nit mi more stolec vzeti 

kampanja prejde kakti lepe senje
tak je bilo pak i vezda bude
vino je za dobrohotne ljude
politikant ga nek ne pije
     pod brajdami je moja vlast
     peharček moj mi je na čast
     tuj me nišče nemre kleti
     nit mi more stolec vzeti

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pod brajde - TV Spot, 03:16
(Rajko Suhodolčan)

Pod brajde - TV Spot (http://www.youtube.com/watch?v=t5dImy8rntE#ws)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 06, 2013, 03:54:22 poslijepodne
(i) slovenskokajkavski poetski prevodi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Friedrich Schiller

Ode »An die Freude«
      Odo radosti
        Oda radosti
            Oda radosti

Nemački original
    Slovenskokajkavski prevod
        I. STAndarden delomični prevod (rablen pri svečanosti kak europska himna)
            II. STAndarden delomični prevod



O Freunde, nicht diese Töne!
    O, bratje, nikar teh zvokov,
Sondern laßt uns angenehmere   
    temveč vse bolj milo pesmico zapojmo
anstimmen und freudenvollere.      
    In vse bolj radostno!
Freude!            
    Radost!


Freude, schöner Götterfunken      
    Radost, od Boga nam dana,
        Radost divni dar božanstva,        
            Radost, krasi sve ljepote,
Tochter aus Elysium,         
    Hčerka ti Elizijska,
        Dijete polja nebeskih,
            Kćeri iz Elizija,
Wir betreten feuertrunken,      
    V tempelj, kjer si nam prižgana,
         Tvojim žarom opijeni,
            Opojna ti moć krasote,
Himmlische, dein Heiligtum!      
    Stopamo, božanstvena!
        Stupamo do praga tvog.
            Uzvišena ti misija
Deine Zauber binden wieder      
    Združil čar nam tvoj bogat je,
        Kad nas tvoja moć izmiri
            Tvoje snove vežu niti
Was die Mode streng geteilt;      
    Kar razbil je kruti čas;
        Nestat mora razdor sav.
           Što rastavi zao običaj,
Alle Menschen werden Brüder,   
    Vsi ljudje ljudem so bratje,
        Svaki čovjek brat je drugom
            Svi će ljudi braća biti,
Wo dein sanfter Flügel weilt.      
    Če jim ti zvedriš obraz.
        Tvoj kad divni slijedi put.
             Krilo tvoje spajat' zna.


Wem der große Wurf gelungen,
    Komur je naključje dalo,
        Svaki čovjek koji sreću
            Komu bješe sklona sreća
Eines Freundes Freund zu sein;
    Da ima prijatelja,
        Vjernog prijateljstva zna
            Biti drugu vjeran drug,
Wer ein holdes Weib errungen,
    Kdor dobil je ženko zalo,
        Svaki koji zna za ljubav
            Tomu sreća još je veća
Mische seinen Jubel ein!
    Naj veselju duška da!
        Nek nam svoj pridruži glas.
            Primit' u svoj topli krug
Ja, wer auch nur eine Seele
    Srečen, kdor ima na zemlji
        Sve što može jedno biće
            Ma, i samo jedno biće
Sein nennt auf dem Erdenrund!
    Eno samo dušico!
        Na toj zemlji svojim zvat
            Koje svojim smije zvat',
Und wer's nie gekonnt, der stehle
    Kdor pa sam trpiš, ne jemlji
        Kom to nije dano, bijednik,
            A tko nema takvo biće,
Weinend sich aus diesem Bund!
    Naše sreče nam za zlo!
        Plačuć' skrit' se mora znat'.
            Taj za radost neće znat.


Freude trinken alle Wesen
    Radost pije vsako bitje
An den Brüsten der Natur;
    Z grudi, ki jih zemlja da;
Alle Guten, alle Bösen
    Vsak, kdor dober in odkrit je,
Folgen ihrer Rosenspur.
    Radosti sladkost pozna.
Küsse gab sie uns und Reben,
    Radost daje vinsko trto,
Einen Freund, geprüft im Tod;
    Daje nam prijatelja;
Wollust ward dem Wurm gegeben,
    Črv ima k nji pot odprto
Und der Cherub steht vor Gott.
    Kakor kerub do Boga!


Froh, wie seine Sonnen fliegen
    Z njo kot božje sonce smelo
Durch des Himmels prächt'gen Plan,
    Hodi čez nebesni svod,
Laufet, Brüder, eure Bahn,
    Pojdi, človek, svojo pot
Freudig, wie ein Held zum Siegen.
    K zmagi kot junak veselo!


Seid umschlungen, Millionen!
    Naj objamem milijone!
Diesen Kuß der ganzen Welt!
    Naj poljubim božji svet!
Brüder, über'm Sternenzelt
    Bratje, čez nebo razpet
Muß ein lieber Vater wohnen.
    Bog, naš oče, ne zatone!
Ihr stürzt nieder, Millionen?
    Mar se treseš, zemlja siva
Ahnest du den Schöpfer, Welt?
    Slutiš, kaj je stvarnik, svet?
Such' ihn über'm Sternenzelt!
    Išči med svetovi sled:
Über Sternen muß er wohnen.
    Nad zvezdami on prebiva!


Zviri:
http://sl.wikipedia.org/wiki/Oda_radosti (http://sl.wikipedia.org/wiki/Oda_radosti)
http://hr.wikisource.org/wiki/Oda_radosti (http://hr.wikisource.org/wiki/Oda_radosti)


Citat:
Oda radosti, 03:18
"Oda radosti" (L. v. Beethoven) v izvedbe Dečjoga zbora grada Siska "Crescendo".

http://www.youtube.com/watch?v=p2CoD48YRM4 (http://www.youtube.com/watch?v=p2CoD48YRM4)

Istra(u)živajne
L.van Beethoven: ODE TO JOY in Istrian scale (Croatia); ODA RADOSTI u istarskoj ljestvici, 02:01

L.van Beethoven: ODE TO JOY in Istrian scale (Croatia); ODA RADOSTI u istarskoj ljestvici (http://www.youtube.com/watch?v=zYvmpnwOx7s#ws)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 23, 2013, 08:46:08 poslijepodne
prof. Željko Funda

Važno je Kaj pivo

(Ova priča je fikcijska nadopunitva zgoda kaj se pripetil v Svetomu Ivanu Zelini 2007. v prigode okrugloga stola na temu Kajkavski spomejnek.)


Zgovarajuči vsaki Č i Ć kot stoodstotna Bosanka, Jelča je kruto zpametno štokala o kajkavski emirati, potreboče emancipacije i revitalizacije Kaja, o reči materinske kak materi jezika. Gda je rekla biti nam je što jesmo, dakle, čuvati i njegovati svoj identitet, ja sem pukel. A kaj ne bi zato morali kajkavski govoriti? Kaj nam to ne naša bit? Kaj ga govoreči ne čuvame i pestujeme? Kaj ne bi zato morali i spikati i šprehati kajkavski? – U službenoj prilici koristi se službeni jezik, kolega, rekla mi je Jelča. Unda mi ovde traflame cajt če je tak. Ja vas šče jenkrat pozivam da kajkame. Šinja, Kutni, Riba, Marča, Hlebinec, Petrek, Lajninski, Božurka, same kukme kajkavskega vitiznanstva, kaj su sedeli v dvorane, mučali su. Pol ih je v pod gledele. Ja sem čakal. Več je hasni od jedne pive neg od superintelektualnoga štokanja o Kaju. Pozivam one koteri tak misliju da z menum odidu na jenu kriglu.
Nigdo se ni zdigel. Pazite mi na Č i Ć, rekel sem i odišel. Bil sem čemeren. Znovič se ponovilo ladolažje kajkavskeh intelektualcov. Govoriju kak se šika, zameriti se ni svoje tenje ne bi, reč materinska od nijene kune nijenomu ne vrednejša, Marko Marulić bi tak lepo na persi visel. Odišel sem na najbližejšu terasu. Komaj sem čakal da zperem nekaj čemernosti z sebe. Gda je došlo, z velkim žmahom sem poserknul pivo. Lestor malo je bilo ležejše. Ni potlam drugoga guta ne puno bolše bilo.
Je, je, je. Ljudi su ti bedačeci, vekši od mene. Znaju getribu, znaju nogomet, al ne znaju živeti po tvomu. Znaju avion peljati, al bogčeci ne znaju kormaniti ze svojem žitkom. Zato ti se ja za njeh molim i zato ti dojdem na mešu. Grešni jesu, al v ovemu svetu se nemre ni hoditi prez greha, kamkoli delati il govoriti. - Zpod terase pokazal se drobni stari človek kaj se glasno z sebum zpominal mašuči z rukami. Cipeliši su mu bili barem dva broja prevelki. Glava mu je bila plešiva, lice gliboko zbrazdano. Bil je v čiste obleke, al stare i znucane. Polak nezpadneh farb i mustri rekel bi da je vse dobil v Caritasu. Vsak čas je na kratko zestal ter pošel dalše. Šče jen mudrijaš, pomislil sem. Nu, kak je lepo po domače govoril, ja sem napel vuha da ga bolše čujem. Ovo je bil lek od štokavske palamude, kaj mi je v temu času največ trebal. – Evo, ve ti se mam molim za te človečje bedačece. – Deda je zestal, zklopim ruke na persi, nagnul glavu ter se zadervenil. – Je li ovo Jurča il suho drevo? rekel je mlajši človek kaj je došel do njega ter ga z perstom dopetnul. Ov je ostal miren. Gda ga je čversto porinul, Jurča je opal na asfalt. – Kaj se ne javiš? veli mu mlajši človek smijuči se ter mu pomore zdiči se. – Molim se, reče mu Jurča. – Za vsakojake pizdeke moreš, za me pak ne. – Ja se molim za vse ljude. Če si jen, i za te se molim. – Zakaj unda ja šče plaču nes dobil? Tri meseca! Zakaj? – Zgledi da se nes dosta molil. Ve ti idem k meši pa bum. Lestor za te i za tvoju plaču, rekel je Jurča pomirljivo. – Nej se moliti. – Zakaj? – Bog te ne posluhne. Pre nam bu gazda plaču dal če dobi na lotu neg da ga Bog na to nagovori. – Morem se ja moliti da on dobi na lotu! – Zakaj ja ne bi dobil na lotu, konj nepotkovani? – Jer mi nesi rekel. – Ve ti velim. – Unda bum. Časna reč. – Daj. Čversto, segurno, mužki. Kot direktor. – Šališ se. -  Kaj unda? – Nič. – Dobro. Stari osel na goli posel! rekel je mlajši človek ter dal Jurči z nogum v rit. – Moli se da se kadi! – Bum, Slavek. Časna reč
Slavek je odišel na jenu stranu, Jurča proti cirkve. Ni sam ne znajuči zakaj, ja sem pošel za njim. Gda sem mu se približil, on je vre glasno govoril. Je, je, je. Sam vidiš kak su ti ljudeki nerazmeni. Ve bi jeno pa bi drugo, a more i treče. Deca su ti navek deca. Svet ti je prevabljiv ter ti se zato nemreju odlučiti. Lepo spati, fino vino, lepi auti, fine klobase, lepa obleka, fino ležati, lepi đunđi, fina orehnjača, lepo cvetje, fina mužika. Ve ti budi pošten. Z vsakoga hipa nekaj vabi. Gda se išče kotera reč oglasi, tente na brege. Okružiju te kot pesi ježa i ve ti budi jež. Igle imaš, al i iti moraš nekam. Če nikam drugam, bar na šekret. Šalim se. Mam ti zato zmolim jen Očenaš. – Jurča se zestavil na pločniku, zklopil ruke na persi i zaferfuljil. Ljudi su hodili poleg njega, auti jurili na meter od njega. Tu i tam negdo bi mu kakov špot il uvredek dohitil. Njega to ni najmenje ne dopetavalo. Bil  je miren kot kip. Gda se genul i zakoračil da prejde cestu, zacvilele su gume i jen auto se zestavil malo pred njim. – Idiote blesavi! Gledaj kuda hodaš! – zakričal je šofer mercedesa. – Prosim vas da mi oprostiju,rekel mu je Jurča ponizno. - Starački ti je ispod brijega! – rekel je šofer i odjuril.
Stal sem nekaj metrov podalše. Nesem znal kaj bi naredil. Štel sem mu pomoči da preide cestu, al mi se nekak veđalo. Staroga človeka se ne patronizera. Jurča je odišel do verha gde je cesta zavijala i tu ju je po zebre prešel. Predi se punokrat ogledal levo i desno da vidi je li koteri auto prihaja. Ja sem za njim hodil kot telček. To je bilo stokrat pametnejše neg poslušati lažoladne kajofilce kak štokaviju o dragom si Kaju. Ja te ljude nikak ne razmem. Znam da radi imaju reč materinsku, znaju i dobru kajkavsku vitiju napisati, al če je reči nekaj na kajkavskomu, njemi je to «deplaserano», «zforserano», «teatralno», tijam nehorvatski. Istočasno vsi bi oni Kaj oživljavali i oslobađali, njegovu renesansu prizivali, nekakov antiilirizem. V naslednemu hipu ja sem bil na asfaltu.
Skoro sam te zgazio, budalo! – kričal je šofer na me z auta koteri me zrušil. – Zebra ti je, gledaj, tamo.
Ja sem se polehko zdigel. Posreče, nič mi ne bilo. Šofer je, zgledi, to mam razmel ter je odjuril, obišelši me. Vuzput me preklel.
Gospon, jeste dobro?rekel je Jurča došelši do mene. – Zgledi. Zgledi,rekel sem gledajuči zebru na dva metra od nas. – Ja vas prepeljam prek ceste, rekel mi je Jurča. Prijel me za ruku i odvlekel na drugu stran. Nejte mu preveč zameriti. Posel ga tira, žena, obveza il morti, siromak, mora reč obderžati. Nigdo ne juri če ga huda sila ne natirava. Glava v torbe, a torba pišljiva. Ja sem šče bil v šoku. Nič nes mogel reči. Najbolše da vi z menum odidete k meši. I mene je skoro auto zgazil. Mogli bi se zkupa Bogu zafaliti kaj sme živi ostali. – I za šofere pomoliti? rekel sem dohajajuči k sebi. Se razme. Hudo jureči, oni vam glavu v torbe imaju. A torba pišljiva. – A če pak nekoga zgaziju? – Unda ponajveč našu molitvu trebaju. – Zgaženec pak ne? – I on, al za njega bu njegova družina i prijatelji molili. Krivec vam je navek natentan na greh. – Od koga? Sebe samoga? – Od  prelepoga sveta. To vam je najvekša tenta. – Unda je Bog za vse kriv. – Tak zgledi, al neje. – Neg kak? – Jaj, ne znam. Zato vam se ja puno za vse molim. Morti razmem, a morti Bog preveč ne zameri. Kaj vi velite? – Ni ja ne razmem. – Unda je zbilja najbolše da mi k meši odideme. Morti razmeme. – A pivo? Da odideme zkupa na pivo? – Jaj, velka tenta, gospon. Velka tenta. Prevelka. - Hej, bog, Žec! rekel je negdo iza mene tresnulši me odostraga po ramenu. Ja sem se obernul. Bil je to pajdaš Zvonko, poznati kajkavski vitiznanec ze Zagreba. Baš dobro što sam te našao. Ja zakasnio na okrugli stol pa se već pola sata motam po Zelini. Uostalom, što da slušam cendranje i prenemaganje. Krokodilskih suza na hektolitre. Hajdemo mi radije na pivo. Usput promatrati zgodne mačke, puštati sline i gladiti brkove. Što kažeš? – Pa ..., rekel sem zmislilši se Jurče. Medtemtoga, on je vre odhajal proti cirkve. Hajdemo. Žedan sam ko pustinja. – I ja. – Odlično. Kako bi rekao Ujević, žedno kamenje na studencu. – Rekel si ko pustinja. – Nije važno. Važno je pivo. Kaj, recimo. Dobro, a jeftino.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Na ovomu svetu samo prememba, (kontra i) pro-mena stalna je:

Citat:
Vijenac / Godište XIX  / broj 464-465  / 15. prosinca 2011.

Razgovor
BOŽICA JELUŠIĆ, KNJIŽEVNICA

Kajkavski postoji kao jezik, a ne kao dijalekt 
Jezični unitarizam jednako je opasan kao i politički  

http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg45843/#msg45843 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg45843/#msg45843)

Zadruga - Kaj buš ti, bum i ja, 04:39

Zadruga - Kaj buš ti, bum i ja (http://www.youtube.com/watch?v=5DutfdKjR1E#)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 29, 2013, 10:49:09 poslijepodne
Ba-ladni Krleža

Miroslav Fric Krleža / Balade Petrice Kerempuva


PO MEDVEDNICI

                                       A. D. 1570

Po Medvednici, kakti maček,
vleče se čarni, čarni oblaček.
Opet bu nam tuče opalo taček,
zakaj je prek planke skočil čarni maček?

Po Medvednici kakti tenta vleče se oblaček,
zacopral nam je orsag copernjak seh copernjaček.

Muž merka se to
bez hasne,
bedaček.
Garmi, blisiče,
veter nosi tiče,
tiči perhuču, kriče,
bu nam potropala tuča su zob
i helde još jedini falaček.

Nigde nigdar nade ni pomenjši traček.
Ak nisi pod vodom il pak sušom žgan,
popali ti pole nemškutar, Lutoran,
Hasankan, Tatarkan, budimski Sinan,
al zemalski kapetan,
medvedgradski ban.

Sakim vragom sfundan saki božji dan,
cvrlji se muž polehko kak v ponjve puran.
Kampana Jezuševo, simtamle na stran:
“Kaj ste vre čuli, kume: Sisek je zežgan!”

V varožlinske gmajne se podravske hiže
popalil je Turčin paša iz Kanjiže.

Sanobor je prepun Ungnadovih Španjolov,
otpelali su snočka tristpet jarmov volov.

Tahi je v Stubice spreluknal tri device,
kaj muži nisu zmleli muke za gornice.

Jašprišt je včera, vu ime Klera,
došel da nam zadnju kravu pretera.


http://kajjaznam.wordpress.com/2013/07/14/po-medvednici/ (http://kajjaznam.wordpress.com/2013/07/14/po-medvednici/)
i(l)
http://de.scribd.com/doc/136343948/17/PO-MEDVEDNICI#page=37 (http://de.scribd.com/doc/136343948/17/PO-MEDVEDNICI#page=37)

Ivo Štivičić: Stogodišnjica Miroslava Krleže (1993): Balade Petrice Kerempuha, 1:04:30

Ivo Štivičić: Stogodišnjica Miroslava Krleže (1993): Balade Petrice Kerempuha (http://www.youtube.com/watch?v=AuUxbnfCl0M#)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 25, 2013, 10:00:08 poslijepodne
Malo Sutla (1)
(Toplički dnevniki)


Prešli petek, 20. malomešnaka (rujna) 2013. v Stubaki su odjekivale humske popeifke.

"Humske popeifke" - predstavlajne v Stubičke Toplica

Vučilišče Piramida znajna Stubičke Toplice i Družba Kajkaviana organizerale su predstavlajne knige poezije "Humske popeifke" Božidara Brezinščaka Bagole. Reč je o poezije pisane na kajkavskomu idiomu Huma na Sutle, teri je vupisan na listu zaštičene nematerijalne kulturne dober Republike Hrvatske. Knigu je predstavila Vlasta Horvatič-Gmaz, a zebrane pesme interpreteral avutor. Predstavlajne je održano (v) petek, 20. malomešnaka (rujna) ob 18 vur, v prostori Vučilišča Piramida znajna.


Zvir (krugovalno-zlatarski):
https://www.youtube.com/watch?v=5mKySMl3gCk (https://www.youtube.com/watch?v=5mKySMl3gCk)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Božidar Brezinščak Bagola

CÁUTE


Na štríki visíjọ cáute,
svệtečne i ságdešĵe,
cáute za k mệiši jệti,
cáute za v škóulọ nosíti,
cáute za v láudn skočíti,
cáute za kaj pobrísati,
cáute za kaj pocóuprati,
cáute za vrága vbíti!

Cáuta je cáuta,
cáuta naprávi človệika,
sámo člộvek nệ smę bíti cáuta,
člộvek móra bíti fláuta,
inštrumént za píhaĵe
podóugič i poprệik,
ál nígdar všrệik. 

Píhati móraš kak se šíka,
drugáče v nájlẹipših cáutah
ostáneš lẹhko sámo flíka.

Friško ọpráne cáute
zrájtajọ me na blátne páute,
zráajtajọ na pláĵnke i klataríjọ,
zrájtajọ na zídance i káute,
kệi smo se flệtno skrívali,
po skrivéčki se kušǘvali,
v líčeca žarệča píhali.


Rečnik:
cáute = obleka, ruble
flíka = krpa, zakrpa
láud‘n = štacun, trgovina (nem. Laden)
poprệik = poprek
všrệik = šrek, vkoso
zrájtati = podsetiti se (nem. zu erinern)
plájnka = široka drvena letva na vrtnomu plotu
klatarija = skitna, potepajne v poiskajnu za deklam
káut – kut


(LK: interpunkcije mestimično odstupaju od one v knige “Humske popeifke” gospona Božidara Brezinščaka Bagole)

Zvir:
Humske popeifke (na govoru Huma na Sutle), Tonimir, Varaždinske Toplice 2013.

Citat:
Božidar BREZINŠČAK BAGOLA

NISU BORMEŠ DOBRI CAJTI


nisu bormeš dobri cajti
ja med ljudi ne smem zajti
saki bi me mam prevaril
na svoj način me pokvaril
   em po naravi sem tak
   da bum navek bil bedak


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg51840/#msg51840 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg51840/#msg51840)

Cáute: 04:05 – 04:42
Humski govor - kulturno dobro RH, 04:42

https://www.youtube.com/watch?v=d14ApXF8exE (https://www.youtube.com/watch?v=d14ApXF8exE)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 25, 2013, 10:03:41 poslijepodne
Malo Sutla (2)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

literarna hiša maribor
• JAVNI SKLAD RS ZA KULTURNE DEJAVNOSTI • OBMOČNA IZPOSTAVA MARIBOR •
• ZVEZA KULTURNIH DRUŠTEV MARIBOR • KD MARIBORSKA LITERARNA DRUŽBA •


Vabimo vas na literarno srečanje

Božidar Brezinščak Bagola: MOJA DUŠA S TVOJO

v petek, 27. septembra 2013 ob 18. uri, Literarna hiša Maribor, Vojašniška ulica 12 v Mariboru.

Knjiga Moja duša s tvojom (Moja duša s tvojo) je izšla leta 2012 (Založba Tonimir in Hrvatskozagorsko književno društvo). Predstavili bomo tudi knjigo Humske popefke.

O avtorju in knjigah bo govoril urednik in literarni kritik Drago Medved (Celje).

Nekaj uglasbljenih pesmi iz obeh zbirk bo zapel skladatelj in pevec Siniša Miklaužić

Pridite!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Božidar Brezinščak Bagola (*9. november 1947. v vasi Vrbišnica, Hum na Sotli, Hrvaška) Pesnik, pisatelj in prevajalec. Osemletko je obiskoval v Taborskem in Druškovcu, gimnazijo pri frančiškanih konventualcih na Svetem Duhu v Zagrebu. Končal je teologijo (Ljubljana, München, Zagreb) leta 1974, leta 1978 pa še študij filozofije (München, Beograd). Od 1978 do 1990 je bil urednik delavskih časopisov in prevajalec, od 1990 do 1992 kadrovski direktor tovarne stekla Straža v Humu na Sotli, od 1993 do 1995 načelnik občine Hum na Sotli, od 1996 do 2001 ravnatelj Humskega kulturnega središča, 2001. pa je bil drugič izvoljen za načelnika občine Hum na Sotli. Prvo pesem je objavil leta 1968 v novosadskih Poljih pod psevdonimom Ljubo Taborčan. Odtlej se ukvarja s pisanjem pesmi, povesti, romanov, esejev in ocen ter s prevajanjem iz slovenščine in nemščine. Je član Društva hrvaških književnikov, Društva hrvaških knjižnih prevajalcev in Društva hrvaško-slovenskega prijateljstva.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Publikacije:
BJEGUNAC SVETE USPOMENE, pesniška zbirka, 1971 • SAMOOBSODBA, pesniška zbirka, 1974 • PJESME O HRVATSKO-SLOVENSKIM SELJAČKIM BUNAMA, 1974 •TRAGANJE ZA SAMIM SOBOM, roman, 1980 • U IME PRAČOVJEKA, poezija, 1983 • SVE HLADNIJA SVANUĆA (pesmi), 1984 • STAKLO U NAMA, 1990 • RAZDRUŽIVANJE, črtice in pripovedi, 1992 • ZAPISI JEDNOG BOGOSLOVA, lirična proza, 1994 • ZAVIČAJNA RADOST ŽIVLJENJA, ocene, 1997 • S ONE STRANE DUNAVA, roman, 2002 • MOJE SLOVENSKE IZKUŠNJE, spomini, 2003 • SUTLA KAO SUDBINA, potopisi, 2005 • OD TABORSKOG DO OLOVA, potopis, 2005 • NADGROBNA SVJETLOST, roman, 2006 • IZMEÐU SUMNJE I PREDANJA, zbrane pesmi, 2007 • EM SMO HORVATI, novele, 2008 • SAM SVOJ DOKAZ, dnevnik, 2011 • MOJA DUŠA S TVOJOM, pesniška zbirka, 2012 • HUMSKE POPEFKE, pesniška zbirka, 2013

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Božidar Brezinščak Bagola


Moja duša s tvojom

snažan bljesak
naših smrtnih tijela
neokaljan grmljavinom
ni bilo kakvom mišlju
otrovno sebičnom

snažan bljesak
plamenih nam strasti
u oblacima punim slasti
daleko od svih počasti
i pohlepne vlasti

snažan bljesak
sred svemirskog raja
bez imalo zlobe i bijesa
bez početka i bez kraja
bez mrtvačkog lijesa


Zvir:
Moja duša s tvojom (na ŠTAndardu, posvečeno prerano vmrle žene), Tonimir, Varaždinske Toplice 2012

Citat:
Božidar BREZINŠČAK BAGOLA

MI SERMAKI


kak god velki mi sermaki bili
makar se nijemput ne bumo napili
za pravice stare navek bumo bili
pak se s prevaranti bogibogme
bumo jemput grdo zbili


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg51896/#msg51896 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg51896/#msg51896) 

Sinisa Miklauzic - Vrni se cim prejt - TV Spot, 03:50

https://www.youtube.com/watch?v=pxItf8fNcSs (https://www.youtube.com/watch?v=pxItf8fNcSs)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 18, 2013, 08:47:41 prijepodne
Humske popeifke v lepoglavske bibli(j)oteke

Preštimani humofili

Gradska bibli(j)oteka Lepoglava (v) petek 18. miholščaka (listopada) 2013. vugoščuje pesnika Božidara Brezinščaka Bagolu teri bu predstavil svu knigu Humske popeifke, pisanu na kajkavskomu idiomu Huma na Sutle.

Pesme su to na pesnikovomu materinskom jeziku, teri je kak posebnost prepoznat i priznat v Europe, ter je dobil status UNESCO-ve zaštičene nematerijalne kulturne baščine. Vrednost teru prepoznaje velika Europa nam samem ponegda se ne čini dovolno značajna ter se olako pozabi materinska reč.

Svojum nam zbirkom Brezinščak davle do znajna da nijen jezek ni dijalekt ne nevažen i da ga treba občuvati. Pozivlemo (v)se zaintereserane da dojdu v bibli(j)oteku (v) petek ob 18. vur na predstavlajne zbirke.


http://www.lepoglava.net/kultura/vijesti-iz-kulture/gradska-knjiznica/4089-najava-humske-popeifke-u-knjiznici (http://www.lepoglava.net/kultura/vijesti-iz-kulture/gradska-knjiznica/4089-najava-humske-popeifke-u-knjiznici)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pozivnica:

Gradska bibli(j)oteka i čitalnica Lepoglava

srdačno  Vas pozivle  na

GLAZBENO-PESNIČKU VEČERKU

Humske popeifke

BOŽIDARA BREZINŠČAKA BAGOLE


(pisane na kajkavskomu  idiomu Huma na Sutle, vupisanomu na listu zaštičene nematerijalne kulturne dober Republike Hrvatske)

Vundavatel je Nakladnička hiža Tonimir z Varaždinske Toplic.

Knigu bu predstavil prof. Mirko Ivanjek,

a zebrane pesmebu čital sam autor.

V glazbenom programu slušali bumo

vglazblene popeifke z istoimene knige.

Spominek z autorom o zavičajnosti i značejnu materinske govorov.


Petek, 18. miholščaka (listopada) 2013. ob 18 vur

Gradska bibli(j)oteka i čitalnica Lepoglava, Hrvatske pavlinov 42,  42250 Lepoglava 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kavaliri - Baurico - TV Spot, 02:41

Kavaliri - Baurico - TV Spot (http://www.youtube.com/watch?v=f6pZZkcvviA#ws)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 28, 2013, 10:17:14 poslijepodne
01.10.2013
Matica opira kniževni natečaj

Matičin kniževni natečaj „Turopolska poculica 2013.“ oprt je od denes 1. miholščaka (listopada) do 25. velikobožičnaka (prosinca) 2013. Če pišete kratke pripovesti na kajkavskomu ili hrvatskomu ŠTAndardnom jeziku, prijavete se na natečaj.



Ogranek Matice hrvatske v Velike Gorice raspisuje kniževni natečaj za proznu formu, kratku pripovest pisanu kajkavskem jezikom ili hrvatskem ŠTAndardnem jezikom. Natečaj je oprt denes, a vujnemu moru sudeluvati se dorasle (odrasle?) osobe z područja Republike Hrvatske z svojem izdelkom teri još ne vundan. Kratka pripovest more sadržavati najviše 4 kartice teksta i v tri pisane primerke šele se poštum na atresu: Matica hrvatska, Ogranek Velika Gorica, Antuna Grahovara 10,   10408 Velika Mlaka (z naznakum "ZA MATIČIN KNIŽEVNI NATEČAJ" ) ili prek elektroničke pošte na atresu natjecaj.matica.gorica@gmail.com  do 25. velikobožičnaka (prosinca) 2013.

V prijave je treba poslati sve kontakt podatke, ime i prezime avutora, atresu, broj telefona, e-poštu (e-mail) i zebranu lozinku. Rezultati buju vundani na službenem stranicam Grada Velike Gorice i Vgdanas portala. Po koncu natečaja prosudbeno poverenstvo zebralo bu po jen najbolši izdelek na kajkavskomu odnosno ŠTAndardnom jeziku teri buju nagrajeni i vundani v dobopisi Luč i Kaj ter lokalnem glasilam.


Zvir:
http://www.vgdanas.hr/Kultura/Clanak/7447/matica-otvara-knjizevni-natjecaj.aspx (http://www.vgdanas.hr/Kultura/Clanak/7447/matica-otvara-knjizevni-natjecaj.aspx)

Citat:
KNJIŽEVNI NATJEČAJ OGRANKA MATICE
HRVATSKE U VELIKOJ GORICI 2009

i nagrajena pripovest
DOMAČA REČ
Slavica Sarkotić, Vukojevac Donji (Lekenik)
http://www.forumgorica.com/turopolje/luc-dobopis-ogranka-matice-hrvatske-v-velike-gorice/msg45769/#msg45769 (http://www.forumgorica.com/turopolje/luc-dobopis-ogranka-matice-hrvatske-v-velike-gorice/msg45769/#msg45769) 

Citat:
Slavica Sarkotič: DVA STARA PRIJATELA I ZAČARANA ŠUMA
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg46068/#msg46068 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg46068/#msg46068) 

Siniša Belošević i Zlatne godine -- Turopoljska Divja Roža,VGF3,2010.12.12., 02:51

Siniša Belošević i Zlatne godine -- Turopoljska Divja Roža,VGF3,2010.12.12. (http://www.youtube.com/watch?v=cPSIGjaDj2E#)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 01, 2013, 11:28:25 poslijepodne
RGG (Krugoval Gorni Gradec), 2013-02-20

Božica Jelušić: Mladi poštar to sam ja…

(http://hipnotika.hr/po/wp-content/uploads/2013/02/lackovic-2.jpg)

”Mladi poštar to sam ja…” – završno je poglavlje novog romana Božice Jelušić ”Čišćenje globusa” napisano na kajkavskom jeziku, a o čemu smo prije već pisali. Ovdje ga donosimo na radost čitatelja našeg portala i uz dozvolu same autorice. (Narudžbe za knjigu s adresom možete poslati na e-mail)

Mladi poštar sem bil, vezda starec, koj na klupi v prisojini sedi i žmerka na suncu. Sunce imam rad, to mi je najvekši prijatelj, gda stare kosti zagreje i osnaži. Štel bi vam to reči: na našem selskem groblju sem bil na Sesvete, iskal sem gdi su moje frajlice zakopane, bumo rekli, najvekše moje mušterije, kojema sem donesel koverti i paketov više neg celomu selu, kaj bi jim svečicu za pokoj duši vužgal. I znate kaj?? Nigdi ni slova na spomeniku, nit godina nit ime, sram ju bilo onu staru čavku, kaj se ljudski ni ponesla i zadnju čast njem dala. To se pri nas tak ne dela, mi smo drugačeši svet, imamo svoje mane, ampak znamo kaj je krščanska dužnost i kak se v životu i smrti postupa…

Samo sem nekakvoga cveteka spustil na grob i hitro zgibal, kaj me nišče ne bu videl. Navek, navek mi je žal, kaj sem ni rekel onoj ženici z rupcom zamotanoj, da sem se i ja na tavanu z jene knjige nemačke reči vučil, fest sem toga nabubal i zapamtil, znojil se pod čerepom na pripeki, ne puščal rečnika z ruke do kesne vure, da bi se morti negdar malo mogli spominati kak dva ljudska srca, kojema malo treba. I na kraju bi rekel, da bi joj makar maloga nasmeha zmamil, dok sem več z dvora zišel:
- Kistihand, frajlica! Sie haben



Slušajte, nekaj bum Vam rekel, ja sem taj poštar, koj se vozil po prašini i išel po bilogorskim selima. Ja sem taj i nijeden drugi, kajti to je lepa služba i vesela družba, ali treba je imati velikoga kuraža, da zajdeš vu te brege, voćnjake, gartlice, hiže bež hižne numere, i ta blatna dvorišča, gdi navek na tebe nasrče jen srditi pevec ili puran, a pes ti trga fčera friško priheftanu nogavicu. Išel sem skoro trideset let kam su me poslali, nosim dopisnice i pisma, tuđe suze i veselja, i peneze takaj, nigdar nikaj ni falilo, sviet me je vu volji imal i velikem poverenju i to mi je najvekša stvar vu mojemu životu.

Rekel Vam bu otprvič, da smo si jasni, kak sem se ni oženil, nekaj mi se v životu preokrenulo, tak se pripetilo, ni bilo z nikakvom nakanom. O, imal sem ja žensko rad, i staro i mlado, đeđerno i srameče, deklu, vdovicu, raspuštenicu.. Čujte furt je pri nami il nekakov rat, tabori i vojne, kajti ja znam, navek je muško z doma othađalo, a žensko ostajalo, pak se je i zgoda stvorila, razmete kaj Vam velim… Pišče se klalo gda su znali da dojdem, jemput vu tiednu, a rakije za grlo podmazati, fine žganice, pri nijedni hiži ni sfalilo! Makar, ja sem pazil na red, ni me bilo lako zmotati niti kupiti! Služba je služba, a družba je družba, tak se to pri nas veli, i toga se mi držimo! I sad, glečte, čovek se ne sme z vuža puščati i v tuđe živote zapikavati, al ja sem poštu nosil i v onaj dvor na breg, na Trezićevo, gdi su majorica i frajlice više-menje same živele, i nekak mi je žalosno bilo okre srca, saki put. Taj pusti dvor i kokoši, nigdar lepe duhe da bi z kuhinje vonjale, navek nešče breše za zaprtemi vrati i tuga ide vun, celoga te vlovi, nemreš joj se odhrvati. Lepa je to hiža, bogme velika za pavuke, miše i ljude, vekša nego škola i farof gda bi se deli skup, ampak nema duhe po deci, po nečemu lepomu, kaj za zutra sadiš vu vreme i vu to vupireš joči i vupanje.

(http://hipnotika.hr/po/wp-content/uploads/2013/02/lackovic-3.jpg)

Majorica je bila bleda, stareša frajlica navek vu poslu, a ona kojoj sem najviše pakete i pisma nosil, bumo rekli Marička iliti po gospocki Mary, ta se baš ni znala spominjati, nekak me poprek gledela, kak ftič z grane, gda sem joj one silne cajtunge, knjige i sakojačke koverte s stranjskema štambiljima i markama donašal. Razmem ja da je se njezino daleko, da ona tu na bregu samo v telu živi, dok duša ophađa one lepe gore, jezera, bele hiže i z belem peskom našrotane pute. Razmem da su ženske ruke pisale te adrese, i navek, zanavek, da se ljubavno pismo čeka, makar nigdar ne dohađa. Teško je tak živeti, bez zraka, kakti riba na golem bentu, al ja tu nikaj nemrem pomoči ni napraviti. Mi poštari služimo državi, vidimo gda se na markama menjaju Poglavniki i poglavari, meseci i zvezde, barjaki i strele, samo se ljudsko srce ne premeni i navek hlepi isto: dobiti lepu viest, spasiti si nekaj od dneva, imati sebe rada bar nekoliko časov vu tem žalosnem trajanju.

Gledel sem tu drobnu ručicu, skoro deteču, kak gladi hrpte od knjig i kak okreče v rukama ratne dopisnice i talijanske kartoline, a negda, negda videl sem kak zdihava i da sem donesel ono kaj ni čekala. A potlam, dok je ostarela, onakva mala, seda, brižna, ampak navek još gospocki zdena, z glavom nastran dok te v joči gledi, onda sem još nekaj videl i to nikak ni bilo za podnašati ni pripovedati. Gda je sneha v hižu došla, onak kakti sraka med piščence, to je mam vlezel strah i nekakvo neveselje… Kričanje, krneščanje, nigdar me vnuter ne bi pozvala ni zanudila kak čoveka. Peneze je triput zbrajala, za cigaretline mi ne bi ostavila, a ima toga još…

(http://hipnotika.hr/po/wp-content/uploads/2013/02/I.L.Croata-Selo.jpg)

Nekak si mislim da ni baš preveč znala čitati, one švapske reči, pak talijanske, vuska, visoka slova, z tenkim perom našrajbana…. Mislim si da ni novine otprla, al nekaj drugo sigurno je – videl sem gda je Marina pisma čerepala, novce vun vadila, onoj bogici nigdar ni dala kaj ju pripada, v peklu bu poradi te pohlepe silne gorela! Otpirati pisma, to se ne sme, to ni red, mislil sem kaj bi ju prijavil, al sem odustal, razmete, ja tu živim, med tem svetom, kaj vidim – ne vidim, kaj čujem – v zemlju zakopam. Jovanka se zvala, ne bum zabil, kuštrava i zločesta, v gospodcku ižu ni pasala, šaka v joko, one njezine nacifrane oprave, kak na kranjcu v kukuruzišču.

I tak… odišel sem v penziju, rat je prešel, onaj drugi, krvavi, puno se naših ni vrnulo, gospodične su bile žive, ali sem se baš nigdar ni na breg zaputil, kaj me ona žalost ne bi zapuhnula i obuzela pod stare dane. Mislim si negdar o silnema knjigama koje sem na biciklinu na breg dovlekel, što bu to igda čital i kak se bu dokonjalo to stoletje v koje sem vlezel, verujuči samo v dobru kapljicu i dobra dela, a se drugo je nikaj, pepel, megla i prah…

Mladi poštar sem bil, vezda starec, koj na klupi v prisojini sedi i žmerka na suncu. Sunce imam rad, to mi je najvekši prijatelj, gda stare kosti zagreje i osnaži. Štel bi vam to reči: na našem selskem groblju sem bil na Sesvete, iskal sem gdi su moje frajlice zakopane, bumo rekli, najvekše moje mušterije, kojema sem donesel koverti i paketov više neg celomu selu, kaj bi jim svečicu za pokoj duši vužgal. I znate kaj?? Nigdi ni slova na spomeniku, nit godina nit ime, sram ju bilo onu staru čavku, kaj se ljudski ni ponesla i zadnju čast njem dala. To se pri nas tak ne dela, mi smo drugačeši svet, imamo svoje mane, ampak znamo kaj je krščanska dužnost i kak se v životu i smrti postupa…

Samo sem nekakvoga cveteka spustil na grob i hitro zgibal, kaj me nišče ne bu videl. Navek, navek mi je žal, kaj sem ni rekel onoj ženici z rupcom zamotanoj, da sem se i ja na tavanu z jene knjige nemačke reči vučil, fest sem toga nabubal i zapamtil, znojil se pod čerepom na pripeki, ne puščal rečnika z ruke do kesne vure, da bi se morti negdar malo mogli spominati kak dva ljudska srca, kojema malo treba. I na kraju bi rekel, da bi joj makar maloga nasmeha zmamil, dok sem več z dvora zišel:
- Kistihand, frajlica! Sie haben

(Božica Jelušić: Čišćenje globusa, slike Ivan Lacković Croata)

(http://hipnotika.hr/po/wp-content/uploads/2013/02/lackovic-5.jpg)


Zvir:
http://radiogornjigrad.org/?p=5600 (http://radiogornjigrad.org/?p=5600)

 
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Tuliko sem je pisal da je otišla v-zamuš za poštara.

Citat:
Petra Vurušić - Pismo dragom v Zagorje (Krapina 2011) Nove popevke 10.9.2011. HQ, 03:22
http://www.youtube.com/watch?v=O8WabtG0rr4 (http://www.youtube.com/watch?v=O8WabtG0rr4)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vice Vukov ~ Pismo Ćali [Cijela Verzija], 04:50
https://www.youtube.com/watch?v=mOEUxNxmCnc (https://www.youtube.com/watch?v=mOEUxNxmCnc) [/quote]

(Na)pisana, (na)šarana jesen ...
Jelena Mokos - Pisana jesen, 01:55

32. Smotra dečjoga kajkavskoga pesništva "Dragutin Domjanič"
Sv. Ivan Zelina, 20.10.2012.
Pisana Jesen, Jelena Mokos, 5. r(azr)ed
OŠ Ante Kovačića, Zlatar
Pelatelica: Nevenka Šušljek

Jelena Mokos - Pisana jesen (http://www.youtube.com/watch?v=N7jT_b7qEyA#)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 01, 2013, 11:31:05 poslijepodne
Dragutin Domjanič:
PO DRAGOMU KRAJU


BOGEČKO GROBJE


Mirno počivaju grobi,
jablan kak straža stoji,
veter se igra po zobi,
zbuditi grobje boji.
Retko gde ime još piše,
ni već nit križov na vsih,
vreme i kiša vse briše,
vsi su pozabili njih.
Morti su težke im senje,
črne kak grude su te,
gorše, neg samo živlenje,
gdo to povedat nam sme?
Il se tak sladko počiva,
živi kak nigdo ni spal,
tajnu tu zemlja si skriva,
samo bu mrtvi ju znal.
Zginuli budu i grobi,
drugi tu cvet bu i svet,
veter bu igral se v zobi,
- kak i pred puno let.


http://dzs.ffzg.unizg.hr/html/Domjani2.htm (http://dzs.ffzg.unizg.hr/html/Domjani2.htm)

Citat:
Zagorski list, 30.10.2010

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Spomenki pri goreće svieće

One kaj je morti vredneše, kaj se tiče pokonjike je te kaj se, h denešnju dobu, čez ciele ljete porihtava zadnja stanica ljudi, a ne same oko svetka Sesveti.
.....
Prie se pak vučilje, da ščem prejdeš ljesu tera ide na groblje, moralje je prestati sake larmanje i vihrenjuvanje. Ljudi su se spominjalji, alji po stiha. Tak su poštuvalji večne senje pokojne duši.
.....
I dok bu na miljijun i miljijun svečic i lampuše svietljile po grobljiča po cieljem Svietu, saki se bu zmisljil svojuga draguga pokonjuga. Zmisljil se i h misljima zafaljil za su radost, dobrotu, grde i ljiepe cajte teri su bilji h skupnomu življenju.

Piše: Nevenka Gregurič


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg38369/#msg38369 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg38369/#msg38369)

Citat:
IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Sesvete


Kako su u zagorskim domovima tekle pripreme za veliki svetak, blagdan Svih svetih, pomno smo slušali kad nam je o tome pričala hraščinska baka Ivka.

- Prve da se razmeme, Sesvetu su na Dan mrtvih, a dušni dan je drugoga studenoga. Tuo velim jer ljudi pune put znaju zmijiešati te dva dane. Negda sme na te dva dane bili na gruoblju, a vu zadnje vrijieme ide se same na Sesvete. Si sveti su najvekši svetek jer onda si sveci imaju svuoj guod, a duše naših dragih šteri počivaju pod zemljicu svetkuju drugi dan jedanajstoga meseca -  pojašnjavala je baka. Da li se i nekad kupovalo cvijeće kao danas, pitali smo baku.


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg9935/#msg9935 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg9935/#msg9935)   

Če siromak (je)sem, se drugom bum dal,
popevke i srce i ne bu mi žal.

Dragutin Domjanič / Vlaho Paljetak
Citat:
POPEVKE SEM SLAGAL RITZ BAR ZAGREB 1941, 1:25
https://www.youtube.com/watch?v=Be-80EknlgA (https://www.youtube.com/watch?v=Be-80EknlgA)

Vladimir Ruždjak - Popevke Sam Slagal, 02:17

Vladimir Ruždjak - Popevke Sam Slagal (http://www.youtube.com/watch?v=tMW61cO3puE#ws)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 22, 2014, 11:58:25 poslijepodne
Vincekovo

I ko je to Vinka z goricom povezal
A kaj če bi sneg bil,kak buš ju rezal
No dobro je ono o špeku i mesu
Pa kost posle hitiš za igačku pesu

I onaj del z vinom čist je kak treba
Pa ne se tu valjda nadajala beba
Za toga je sveca ekipa pri kleti
Se muži kaj vino im preveć ne šteti

Poneki put kakva i ženska zabludi
Denes ti  tomu se nišče ne čudi
Kajti je lepša da z društvom se smije
Nek doma da sama skrivečki ga pije

Ne zdigne se jedna tu kupica viška
Pokoše se mesa prefinog kriška
Si dobroga teka,ni nutkat,ni šopat
Neš jenoga vlovil dok treba se kopat


 Vundal(a): Riba (z Bednje?)
http://www.vinogradarstvo.hr/forum/index.php?PHPSESSID=45585e21760900eaedcbd6826519bcbf&topic=809.msg39787#msg39787 (http://www.vinogradarstvo.hr/forum/index.php?PHPSESSID=45585e21760900eaedcbd6826519bcbf&topic=809.msg39787#msg39787)

Citat:
Zagorski list br. 326 / 15.01.2010.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE
Z mamičine pučke (japo)teke

Prisečaju se posmikale*
Kak se na Vincekove po riti smicale

Piše: Zoran Gregurek

- Negda su muži skore furt pri klijeti bili, a vinske svece ni za kaj na svijetu nej prepustili. Tak je bile i na Vincekovo gda su gazdi z pajdaši išli klijeti, a vu lugožaru su imeli klebase, luk, čvrčke i gibanicu. Vu gorica bi mam krenuli z špelancijami. Glavni bi mešter, ili ake ga nije bile – gazda, zel peharec pun vina i zalijeval bi klebase šteru su se zavesili na trse. Onda bi violina i ramunika zaigrala, a pajdaši bi zapopijavali da bi se zagrmele. Kak je na Vincekove znale biti još jake zima, žurili bi se vu klijet na tople gde ih je čakala dobra jedača i pijača - rekla bi baka. A što su žene radile na Vincekovo? Je su li se one uopće smjele pridružiti svojim muževima na Vincekovo, pitali bi staricu.
 
Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg10613/#msg10613 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg10613/#msg10613) 


*  posmikala: podsneja na svadbe (v Turopolu) (Lomnički rečnik)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Cinkusi - Pet je kumi (1998) , 02 :36
(Cinkuši)
http://www.youtube.com/watch?v=zjtsl5sO9Zs (http://www.youtube.com/watch?v=zjtsl5sO9Zs)


Vinko Coce - Magdalena (Nove popevke) KRAPINA 2007. R.I.P. , 04:28

Vinko Coce - Magdalena (Nove popevke) KRAPINA 2007. R.I.P. (http://www.youtube.com/watch?v=pmidnn5n9XY#)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 30, 2014, 09:55:31 poslijepodne
Dragutin Dubravčič


Morti sem negdi proštel

Morti sem negdi proštel
morti i nis
al istina je
Domovino! Krasna li si
Al, jao! Srečna nisi!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Moja dekle!

Kulke sem some patiu
za tobum moja dekle
to nišče nigdar ne bu znal!

A ti se z menum some zamutila…

Kulke črlene kupice spil
vince v souze pretvoril
z duše ftrgnul, za te ih zdal!

Citat:
DUBRAVČIČ, Dragutin

Kaj, pesme i pripovesti (priče) / Dragutin Dubravčič. – Ščitarjevo : vlast. nakl., 2011. (Zagreb : Mida-graf). – 167 str. ; 21 cm.
Autorova slika i bileška o-jnemu na omotu.
ISBN 9789537529093
821.163.42-1
821.163.42-9
http://iks.nsk.hr/bibl/a/a01-11-v14/glavni_niz.html (http://iks.nsk.hr/bibl/a/a01-11-v14/glavni_niz.html) 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Politopedia:
Dragutin Dubravčič, ilustrator, karikaturist, pesnik i umetnik z Velike Gorice, rođen je 26. studenoga 1950. v Pologima.
http://www.politopedia.net/index.php?title=Dragutin_Dubrav%C4%8Di%C4%87 (http://www.politopedia.net/index.php?title=Dragutin_Dubrav%C4%8Di%C4%87) 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

ULUPUH:
Dragutin Dubravčič / Životopis
http://www.ulupuh.hr/hr/straniceclanova.asp?idsekcije=7&idclana=462 (http://www.ulupuh.hr/hr/straniceclanova.asp?idsekcije=7&idclana=462) 

http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg49023/#msg49023 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg49023/#msg49023)

Ive Nesla dekla v melin, 01:05

Ive Nesla dekla v melin (http://www.youtube.com/watch?v=Lxyl2igq83Q#ws)
Naslov: Odg: Susret riječi, Bedekovčina 2014
Autor: kuntakinte - Ožujak 10, 2014, 11:22:16 poslijepodne
Općina Bedekovčina raspisuje natječaj za  manifestaciju “Susret riječi” Bedekovčina 2014.
http://www.bedekovcina.hr/sluzbena-objava/73tjxxsrulqmpf8r (http://www.bedekovcina.hr/sluzbena-objava/73tjxxsrulqmpf8r)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 05, 2014, 11:16:40 prijepodne
Kajkavski jezek za gubec (za zube)
„Gubec“ za promociju kajkavskoga jezika

Citat:
Gobac, gobec, gubec, Gubec

2014-04-03

Vu vreme dok je na HTV1, v emisije  „Večer(ka) na 8. katu“, gostuval Davor Gobac, krugoval (delal, radio) GLAS HRVATSKE tal svega prostora vustupil je slikarice i kajkavske spisatelice i recitatorice Rajke Poljak, tera ja tum prigodum prečitala svu pesmu „Gobec“.
Kajti nam Rajkin „Gobec“ ne na raspolagajnu, …..

„Gobec“ („Gubec“) je v medvremenu det na medmrežje

* * * * * * * * * *

Gubec obešejnak, galžejnak

Gubec


Čudne mi se denes gubec obesil.
Ne vem kaj se dogaja:
srbiju me suze,
zišle bi vun, a ja (n)jim baš ne dam.
Nebum po svetu šmerkljiva hodila.


Gubečko čulo i vide(l)o-beglajt je nižeše, na dnu ovega članka.
Citat:
TUROPOLSKI TOP - Protuilirski dramski pamflet
(Šenoa, Krleža, XY, Rožič)

Spelajne 1


(Ištvanič, Bara, Jaga i Miškec na klupe za stolom sedeč i Petricu, kteri je zabavla, gledeč)

PETRICA (zide čez teatrum, ima zmeknutu i z rupcom oko vrata zvezanu ruku. Onda se kakti ceremonijalno nakloni):

Na galgami tri galženjaka (1),
Tri tata, tri obešenjaka,
Pod njimi čarni potepuh
Tamburu svira Kerempuh.
Smude (2), cafute (3), kaj vam je teca
Zežgala lice kakti pereca,
Glas posluhnete kajkavskoga jazbeca!

JAGA (ljutito ga prekine): Kaj, smude i cafute? Gdo je ovde smuda i cafuta? Sramota i špot!

BARA: Bog s tobum, Petrica, kaj ne bi nam mogel nekaj veselešega povedati, a ne tu galge,
smude i cafute!

JAGA: To ni za slušati! Da Bog dal te Božja strela strefila!


* * * * * * * * * *

1 obešena osoba, “obešejnak“
2 kur(co)ve
3 kur(co)ve

* * * * * * * * * *


Celi tekst dramsko- (pam)fletne predstave:
http://www.forumgorica.com/kultura-i-umjetnost/turopolski-top-protuilirski-dramski-pamflet-(senoa-krleza-xy-rozic)/msg14824/#msg14824 (http://www.forumgorica.com/kultura-i-umjetnost/turopolski-top-protuilirski-dramski-pamflet-(senoa-krleza-xy-rozic)/msg14824/#msg14824)

* * * * * * * * * *

 Turopolski Top 1. Dio, 09:54

http://www.youtube.com/watch?v=SrstLaVS2kI (http://www.youtube.com/watch?v=SrstLaVS2kI)

Rajka Poljak: GUBEC, 02:13

Rajka Poljak: GUBEC (http://www.youtube.com/watch?v=MIR6f8e6ZPM#ws)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 05, 2014, 11:20:57 prijepodne
Petrek z velkogoričkoga frtala (kvarta) Galženice


Petrica i Galženjaki


Na galgama tri galženjaka,
 tri tata, tri obešenjaka,
 pod njimi čarni potepuh
 tamburu svira Kerempuh.

 Smude, cafute, kaj vam je teca
 zežgala lice kakti pereca,
 glas posluhnète kajkavskog jazbeca!

 Se je to vražnja zamotavka,
 pod tabanom goruča žerjavka,
 a hudodelnika raščetverenje
 najsakodnevnejše je nam pripečenje.
 Zgublenje glavno, strašna kaštiga,
človek se denes friga kak liga.

 Si sfruštani i zbulani kaj šmerčete bez nosa,
 bistričkih bogcov procesija bosa,
čifutski signum: zlamenje žuto,
 rastergla nas kobila je barzo kruto.
 V grofovske gajbe ruži lancov vaših tanec,
 a Petrica, žalosni pismoznanec,
 kaj nikaj spametnog zmislil nesem
 neg tožnu ovu kerempuhovsku pesem,
 pod galgami kaj ju stambural jesem.

 Tak je na svetu da za najvekšeg suca
 smert se s kosum vre okolo smuca.
 Ne bu ni on lajal navek: "signare -
 cum ferro" pekel bogčije kosti stare.
 Jemput bu vre negdo "signare cum ferro"
 ftargnul i pretargnul to gospocko pero!
 Zapamtite kaj vam je Kerempuh rekel:
 Hudi bu biškupa odnesel vu pekel.
 I Šatan bu spekel grofe i prebendare,
 gornice i činža prepune ormare!
 Kervavo nam je telo Veronikin Robec,
 vre svira v trombentu tovalruš kmet
 Matijaš Gobec.

 Galge, šibe, sohe, žgalnje,
žveplene vruče skolke,
 prangeri i klade
 i smerti druge tolke,
 pak v turnu i v gajbi kervave parade,
 za kmetsku glavu tanec bez pomenjše gnade,
 ni v peklu još ni bilo tak smolave balade
 da ne bi gladnuš bogec ki od glada krade
 na kraju konca zvitezil svoje jade.

 Se naše rane, solze, kervave kaštige,
 zdroblena kolena, prebite kotrige,
 v lobanji luknja, na galgama još brige,
 se to su ipak dragom bogu fige,
 gda biškupi kak klafrave papige
 pod galgama se mole za blagoslov verige.

 Ar: "Če si fkral kozu moraš dati vola."

 Gdo ima vola, taj ima puna kola,
 a zakaj da fkradne kozu kak potepuh i lola.
 ak more vernut za tristpet ranjčkov vola?
Čverči mu pod tecum zato sa bogčija gola
 i zato su ga zavezali na štrik
 da zible se kak pravde spomenik!
 A da bi ga oprali od smertnega greha,
 z terbuha su mu zrezali za orgule meha,
 presverdlali mu oko i tu žaklinu slepu
 obertali po gradu na kobile repu.

 Paličje, korbači, Herodešove šibe,
 tenfaju denes bogce kak krepane ribe.
 Nad žveplenim ognom zmučeno lice
 jene reš spečene copernice.

 A biškup v plašču damastnog pluvijala
 popeval je z starinskog misala,
 gde latinski se prevučeno pove
 da bogcu navek za kmetsku glavu gre.

 Ti pismoznanci naši, dični i čalarni,
 o, ti humanisti prehumanitarni,
 dijaki ti naši grabancijaši,
 se je to žoltar pri čarnoj maši:
 kačjega čemera v getsemanjskoj čaši,
 gda bahornica s pilkom po orsagu jaši
 s hahari, z grobari, peklenskimi pajdaši.

 Gdo plašča nezna z vetrom obarnuti,
 more kak sveča na vetru ftarnuti.


Zvir:
http://hr.wikisource.org/wiki/Petrica_i_gal%C5%BEenjaki (http://hr.wikisource.org/wiki/Petrica_i_gal%C5%BEenjaki)

Citat:
TUROPOLSKI TOP - Protuilirski dramski pamflet
(Šenoa, Krleža, XY, Rožič)

Spelajne 1


(Ištvanič, Bara, Jaga i Miškec na klupe za stolom sedeč i Petricu, kteri je zabavla, gledeč)

PETRICA (zide čez teatrum, ima zmeknutu i z rupcom oko vrata zvezanu ruku. Onda se kakti ceremonijalno nakloni):

Na galgami tri galženjaka (1),
Tri tata, tri obešenjaka,
Pod njimi čarni potepuh
Tamburu svira Kerempuh.
Smude (2), cafute (3), kaj vam je teca
Zežgala lice kakti pereca,
Glas posluhnete kajkavskoga jazbeca!

JAGA (ljutito ga prekine): Kaj, smude i cafute? Gdo je ovde smuda i cafuta? Sramota i špot!

BARA: Bog s tobum, Petrica, kaj ne bi nam mogel nekaj veselešega povedati, a ne tu galge,
smude i cafute!

JAGA: To ni za slušati! Da Bog dal te Božja strela strefila!


* * * * * * * * * *

1 obešena osoba, “obešejnak“
2 kur(co)ve
3 kur(co)ve

* * * * * * * * * *


Celi tekst dramsko- (pam)fletne predstave:
http://www.forumgorica.com/kultura-i-umjetnost/turopolski-top-protuilirski-dramski-pamflet-(senoa-krleza-xy-rozic)/msg14824/#msg14824 (http://www.forumgorica.com/kultura-i-umjetnost/turopolski-top-protuilirski-dramski-pamflet-(senoa-krleza-xy-rozic)/msg14824/#msg14824)

Turopolski Top 1. Dio, 09:54

Turopolski Top 1. dio (http://www.youtube.com/watch?v=SrstLaVS2kI#)
Naslov: Odg: Vuzmena noč (Ivan Goran Kovačič)____Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 21, 2014, 11:06:10 prijepodne
Ivan Goran Kovačič
VUZMENA NOČ


Veter je jokal vuz hiže
i v kmici je nihal veju -
gredu i strašno se smeju,
ludi se bliže i bliže...

Zekril sem oči - je dosti,
klimale glave se gole;
lukne bez oči su bole -
išle su sene od kosti...

Morti da zišli su z groba?
Goli su muški i žene...
Gledali z luknam su v mene
v polnočno vuzemno doba.

Mesec je lukal črez granje,
pod drevom dreči se cura...
Vujde - gda tukla je vura -
s križanja čist črno janje...

Veter je jokal vuz hiže,
tiral je kosti da jeju;
gredu i strašno se smjeju,
k gradu se bliže i bliže...


Zora, 1931.

(str. 25)
http://medskolatz.com/download/lektire/Ivan%20Goran%20Kovacic%20-%20Pjesme%20UPL.pdf (http://medskolatz.com/download/lektire/Ivan%20Goran%20Kovacic%20-%20Pjesme%20UPL.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Lado- Gorski Kotar, 07:33

Lado- Gorski Kotar (http://www.youtube.com/watch?v=E98-voX4qWg#ws)
Naslov: Odg: Vuzem (Vlado Kurtič)_____Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 21, 2014, 11:07:29 prijepodne
Vuzem

Sonce več zišlo
srce ga vidi.
Isus na nebu
ja spim…….

Na dvoru lavor stoji.
Roke, lice, čelo -
dok tiči popevajo
kak ne zdavnja

Bregi i pola šemovečka
srečom diše.

Mati napunila korpico
posvetiti jo treba.
Z nami mace, fijolice -
Bogu reči fala.

Isusa bi samo prosil -
ak nam je žmeko
vu srcu nek stoji.


Vlado Kurtič, 2010.
http://free-kc.t-com.hr/traptav1/vijesti.html (http://free-kc.t-com.hr/traptav1/vijesti.html)

(http://free-kc.t-com.hr/traptav1/images/VUZEM.jpg)

Citat:
Vuzem 2010. – KUD Zvirišče, Šemovci (Podravina)
Uskrs 2010-KUD Zvirišće.avi, 09:54
http://www.youtube.com/watch?v=-16QkD2L6bw (http://www.youtube.com/watch?v=-16QkD2L6bw)

Vuzem v Šemovci 2010.
Uskrs 2010_.avi, 10:00
Izložba (i) pisanic v Šemovci

Uskrs 2010_.avi (http://www.youtube.com/watch?v=Q4MKJqO24x0#)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: kuntakinte - Prosinac 02, 2014, 12:25:17 prijepodne
Kreativni Kajkavci dijeli poveznicu. http://www.booksa.hr/vijesti/sve/novaku-nagrada-tportala (http://www.booksa.hr/vijesti/sve/novaku-nagrada-tportala)
 "Črna mati zemla" je dobila TPortalovu nagradu za najbolši roman 2013. leta!
 Kak god da se vzeme, ovu knigu ne bude vzela črna mati zemla. Vrnula nam je veru da se vsi (Kajkavci?:) moremo razmeti, od severa do juga.
https://hr-hr.facebook.com/Kajkavci (https://hr-hr.facebook.com/Kajkavci)
Naslov: Odg: (V mačku) zalublen cucek / Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 07, 2015, 09:57:16 poslijepodne
Dječji Pričigin 2014 – priče

Zaljubljeni cucek
(Cucek i mačka v ljubavne veze)

     Imam cucka Raula i štela bi vam spripovedati kak zgledi dok je zaljubljen, a zaljubil se je v Belu.
     Dok ju spazi mam počne mavati z repom. Vrpolji se. No sada, čini mi se, to neje više tak. Zakaj?
     Više ne zaintereseran za Belu. Ona se saki den mota oko njega, mazno cvilji, a on nikaj, ni da bi... Posve je ponorel... Beži za perzijskom mačkom, a ta mačka Koko, ima lepu, crnu dlaku koja se na suncu blešći. Ali ona beži od Raula.
     Odlučila sem da mu pomognem... Pa on je moj ljubimec. Najprije sem ga okupala i počesala, a onda mu napravila rokezu, no brzo ju je skosmal z svojemi šapami i šmugnul v Kokin dvor. Gledela sem kaj bo... Nadala se da se bodo sprijateljili... Baš ludo... Cucek i mačka v ljubavne veze.
     Ali... Koko je bila z velikem sivem mačkom. Moj Raul je podvil repa i vrnul se doma. Tri dana neje nikaj jel, neje lajal... A ja nesem mogla znati kaj si misli v svoje glave. Ipak zeznala sem kak ljubav, makar i životinjska ima i dobru i lošu stranu... Zakaj? Zato jel se moj Raul vrnol k Bele. Hmm... Valda mu je ž njom ipak najlepše.


          Paola Cenger,  5. (raz)red
          Mentor: Draga Vranješ Vargović
          OŠ Vladimir Nazor, Virovitica


Zvir i vide(l)o zapis (čita sama avutorica):
http://os-grohote-solta.skole.hr/pri_agin/dje_ji_pri_igin_2014_?news_id=945 (http://os-grohote-solta.skole.hr/pri_agin/dje_ji_pri_igin_2014_?news_id=945)


(http://os-grohote-solta.skole.hr/upload/os-grohote-solta/images/newsimg/945/P3220050_Zaljubljeni_cucek_Paola_Cenger.JPG)
Naslov: Odg: Kajkavska vuzmena li(b)rika / Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 04, 2015, 09:07:42 poslijepodne
Citat:
Kajkavska vuzmena li(b)rika
 
Tomislav Ribič

REQUIEM I

Jezuš na križu
grešni dole gmižu
pekleni jeziki se poližu
hudi jemle hižu


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg42790/#msg42790 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg42790/#msg42790)

Ivan Goran Kovačičov

Lirika
Ognji i rože
Postuma   

* * * * *

VUZMENA NOČ

Veter je jokal vuz hiže
i v kmici je nihal veju -
gredu i strašno se smeju,
ludi se bliže i bliže...

Zekril sem oči - je dosti,
klimale glave se gole;
lukne bez oči su bole -
išle su sene od kosti...

Morti da zišli su z groba?
Goli su muški i žene...
Gledali z luknam su v mene 
v polnočno vuzemno doba.

Mesec je lukal črez granje,
pod drevom dreči se cura... 
Vujde - gda tukla je vura -
s križanja čist črno janje... 

Veter je jokal vuz hiže,
tiral je kosti da jeju;
gredu i strašno se smjeju,
k gradu se bliže i bliže...


Zora, 1931.
http://sr.scribd.com/doc/194264077/Ivan-Goran-Kovacic-Pjesme#scribd (http://sr.scribd.com/doc/194264077/Ivan-Goran-Kovacic-Pjesme#scribd)
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU / Šušter Pepič
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 19, 2019, 03:01:48 poslijepodne
Citat:
Citat:
ŠUOŠTOR

TOK NOŠ ŠUŠTOR SAUKI DIEN
KERPO, TOUMPLJO ŠKERNJA SIEM
FUČKO, ŠPUOTO I PEPIEVO
KO EDZVONJO CIELI BRIEG

Kavaliri - Šuoštor - TV Spot (http://www.youtube.com/watch?v=UcGKfEt0tJs#ws), 02:50
http://www.forumgorica.com/index.php?topic=2252.msg46311#msg46311

TS Franceki 1968 Šušter Pepić
https://youtu.be/v6WuyUYdEtE

Reci reč...
http://www.forumgorica.com/index.php?topic=123.msg56776#msg56776

Da bi reč rekel…
… ampak to vredi zapisati - v ina(t)čice Gordane Lach i Željka Grahovca.

*****

Šuster Pepič

Ja šuster Pepič jesam
i mene sako zna.
Ja krpam, tumplam, štepam,
se delam kaj se da. (2x)

Jer saka puca mlada
Pepiča ima rada,
jer on se dela fino,
dobro i jeftino.

Vu plesnu školu idem
i sakaj vidim tam.
Vu modu se ne razmem,
al plesat dobro znam. (2x)

Plešeju tango, šimi,
skačeju kak fakini.
Drže se kak purani,
al su moderni si.

Imal sem partiju
i ženit sem se štel.
Šef (?*) mi se rasklimal            (* “šef“ kak dvosmisleni muški alat ?)
i drugi ju je zel. (2x)

Udala se je ona
za nekog vražjeg slona,
al sad joj "njega treba" (? **),       (**  "vjera(n) treba(m)" ?)
dober bum opet ja.

Prva je sirota,
druga nije lepa.
Trejta je bogata,
al je malo slepa. (2x)

Saka puca mlada
Pepiča ima rada,
jer on se dela fino,
dobro i jeftino. (2x)

*****
Ovu lepu popevku popevaju i Gordana Lach i Željko Grahovec (i Vinski brati).

Šuster Pepić - Lijepom Našom Ludbreg - Gordana Lach i Željko Grahovec, 02:59
https://www.youtube.com/watch?v=13vSXq54cPY
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU / G(o)rički dijalog
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 17, 2019, 12:33:15 prijepodne
Antun Gustav Matoš

Grički dijalog

Čuju, gospon, zakaj nečeju
Naši ludi bit za bana zdigani,
Zakaj naši novci drugom tečeju?
— Čkomi, Bara, nismo dost prefrigani!

Dragi gospon, naj mi rečeju,
Zakaj naši ludi jesu cigani,
Zakaj v Peštu našu zemlu vlečeju?
— Čkomi, Bara, čkomi, mi smo frigani!

A po nebu čudnim slovima
Oblacima jesen govori.
Teče veče tihim snovima.

Prestaše već stari, dobri govori.
U susjednoj kući samo viri kapica,
Gdje već spava Barica i japica.


Sonet Grički dijalog vundan je najpre kak sastavni tal feltona "Jesenje šetnje" v dobopisu (časopisu) "Hrvatska sloboda" leta 1909.

https://hr.wikisource.org/wiki/Gri%C4%8Dki_dijalog

****************

Ov grički dijalog je više na linije (jugof)ili.rske politike.
Da je mađaronski intoneran zval bi se morti turopolski ili gorički dijalog.
Simptomatično je da je drugi tal pesme (ne več dijalog, neg monolog) napisan „čudnim slovima“, ŠTAndardno, ŠTAkavski
(„Prestaše već stari, dobri govori“).
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU / Opseđenje i poboj sisečki : 1593. (1)
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 23, 2019, 04:10:41 poslijepodne
Opseđenje i poboj sisečki : 1593. / Tomaš Goričanec ; pretisak i transkripciju priredili Alojz Jembrih i Vlado Mihaljević


Autor                        Goričanec, Tomaš
Ostali autori              Jembrih, Alojz [priredio]
                                Mihaljević, Vlado [priredio]
Izdanje                     [Pretisak].
Nakladnik                  Mala Subotica : Općina Mala Suborica, 2018
Materijalni opis          ilustr. : 186 str. ; 18 cm
Napomena                Str. 7-12: Uz izdanje pretiska / Vlado Mihaljević.
                               Str. 167-181: Tomaš Goričanec i prvi kajkavski ep o Sisačkoj pobjedi (1593.) u hrvatskoj književnosti /
                                [Alojz Jembrih].
                                O autoru pogovora Alojzu Jembrihu: str. 183-185.
                                O autoru predgovora Vladi Mihaljeviću: str. 186.
Predmetna odrednica   Goričanec, Tomaš, 1815-1837 (Opseđenje i poboj sisečki 1593.)
Klasifikacijska oznaka   821.163.42'28-1 Hrvatska dijalektalna književnost. Pjesništvo 
                                821.163.42-1 Hrvatska književnost. Pjesništvo 
Jezik                         hrvatski
Standardni broj          ISBN 978-953-48294-0-0
Građa                        knjiga

(https://katalog.kgz.hr/pagesresults/cover.aspx?bibliografskiZapisId=1031004555&thumb=0&pozivatelj=bibZapis)

Zvir:
https://katalog.kgz.hr/pagesresults/bibliografskiZapis.aspx?&currentPage=1&searchById=10&sort=0&fid0=2&fv0=knjiga&spid0=10&spv0=Gori%c4%8danec%2c+Toma%c5%a1&xm0=1&selectedId=1031004555

*****

Nastavek v sledečomu listu.
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU / Opseđenje i poboj sisečki : 1593. (2)
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 23, 2019, 04:25:35 poslijepodne
Nastavek prethodnoga lista

*************

TRAGOVIMA PROŠLOSTI
19.02.2018.
Književnost

Piše Vlado Mihaljević Kantor: Da ih ne izbriše vrijeme...


Te tmurne i neugodne Stare godine, leta gospodnjega 1837., sahranjen je na skromnom provincijskom groblju, a prije toga i providiran sakramentima umirućih jedan od tada vodećih talenata hrvatske književnosti, Tomaš Goričanec, pisac prvoga hrvatskoga kajkavskoga epa Opseđenje o poboj sisečki koji je upravo i objavljen u nesretnoj godini smrti njegova autora. Prolazi otada vrijeme, a da su rijetki povjesničari književnosti, suvremenici Goričančevi u 19 stoljeću, koji spominju toga Sobotičanca i njegov ep. Tako se nakon stanovita vremena nitko više ne će sjetiti niti Tomaša, a niti Opseđenja, pa im se tako, autoru i djelu, polako gubi svaki trag. Vjerojatno bi to tako ostalo, sve lijepo horvatski zaboravljeno, da nije bilo mara i upornosti profesora Zvonimira Bartolića koji je, pred sada već i četrdesetak godina u jednoj budimpeštanskoj knjižnici pronašao, nošen više slutnjama vrsnoga književnoga znalca no pravim indicijama, taj istinski dragulj hrvatske kajkavske književnosti. Velebni ep Goričančev je tada tiskan, ponovo nakon stotinu četrdeset i pet godina u profesorovim Sjevernohrvatskim temama iz 1982. godine, uz iscrpan komentar, a pretiskan je i u Monografiji općine i župe Male Subotice 1997. godine. Profesor Bartolić, kao predsjednik ogranka Matice hrvatske, vodio je postavljanje spomen-ploče na mjesto pjesnikove rodne kuće u Maloj Subotici.

Proći će polako od tih zbivanja i četrdesetak godina, a od prve objave epa i smrti autora već stotinu i osamdeset ljeta, a da se nesretni Tomaš i danas zaboravlja, pa su tako rijetki i sporadični pokušaji da jedan velikan hrvatske književnosti dobije u povijesti svoje zasluženo mjesto.

Jedan klerikuš, student druge godine teologije, umire dakle te 1837. godine s jedva navršene 22 godine od suhoga betega, tadašnje bolesti siromaha, i naravno, odmah biva zapostavljen, jer je zbog jezika, kajkavski jezik na kojem je pisao ilirci su taman napuštali kao truli brod, bio bačen u književnu i povijesnu ropotarnicu, a velebno i vrhunsko kajkavsko njegovo književno djelo, već spomenuti ep, nije interesiralo više nikoga!  Na Staro leto 2017. prošlo je stotinu i osamdeset godina od toga događanja!

A pored stotinu i osamdesete obljetnice smrti Tomaša Goričanca i tiskanja njegova epa Opseđenje i poboj sisečki upravo se ove godine navršava i punih 425 godina od one bitke i pripečenja o kojem Tomaš Goričanec pjeva. To je čuvena bitka za utvrđeni Sisak grad ili povijesno - bitka kod Siska 22. lipnja 1593. godine. Grad brani posada od svega 800 vojnika, predvođena kanonicima Blažom Đurakom i Matijom Fintićem, u očajnom boju za, tada već, legendarne ostatke Hrvatske (reliquiae reliquiarum). Ipak na vrijeme tim junacima stiže pomoć hrvatske vojske koji vodi legendarni ban Toma Bakač Erdodi. Uz habsburške čete ova će vojska, svega dvadeset sedam godina nakon sigetske bitke, pobijediti do tada nezaustavljivu tursku silu koja nakon toga poraza definitivno gubi moć za daljnja osvajanja, da bi stoljeće kasnije započelo i njezino konačno povlačenje s prostora Hrvatske i Balkana.

Tomaš Goričanec u svom zanosnom domoljubnom epu diči Zrinske i Frankopane, obitelji kojima se Međimuje, Čakovec i Hrvatska ponose već stoljećima. Divi se vojskovođi, banu Erdodiju Bakaču, divi se i svim zapovjednicima vojske, a i braniteljima Siska. Stoga, ne zaboravimo nesretnoga Tomaša i njegov ep, barem ne mi u Međimurju, kraju kojem je i sam pripadao. Ostavio nam je vrhunsko književno djelo kojim nas je zadužio.

Ne pozabimo, kad več v Sobotici smo, niti Priločanca Valentina Maleka, kaj tu prek tridesti je let kak plebanuš služil. Hmrl je pred točno pedeset let, leta jezero devetsto šezdeset osme. Niti njemu povijest ne bi dužna ostati smela!

(https://medjimurje.hr/upload/publish/33194/thumb/vlado-mihaljevic-kantor_5a8a6ad072813_630x390c.jpg)

https://medjimurje.hr/pod-medimurskim-nebom/tragovima-proslosti/pise-vlado-mihaljevic-kantor-da-ih-ne-izbrise-vrijeme-33194/

*********

Nastavek na sledečomu listu
Naslov: Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU / Opseđenje i poboj sisečki : 1593. (3)
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 23, 2019, 04:29:18 poslijepodne
Nastavek prethodnoga lista

********

Obilježen Dan Tomaša Goričanca


Pod pokroviteljstvom Županije Međimurske, Općine Mala Subotica i Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu 27. lipnja 2018. godine u Maloj Subotici obilježen je Dan Tomaša Goričanca, hrvatskog pjesnika rodom iz Male Subotice. Tomaš Goričanec rođen je 14. prosinca 1815. godine, a umro 31.12.1837. godine. Studirao je filozofiju i teologiju u Zagrebu. Svoj velik i značajan doprinos hrvatskoj književnosti i kajkavskom narječju dao je deseteračkim epom u šesnaest pjevanja o bitci kraj Siska „Erdődy kneza Tomaša Horvat. Dalm. i Šlavonske bana opseđenje i poboj sisečki 1593, koji je dovršio netom prije svoje prerane smrti od sušice. Djelo obiluje povijesnim podacima i iskazima hrvatskog domoljublja, čime je zaslužilo znanstveni pristup sa više područja.

Svečano obilježavanje Dana Toma Goričanca započelo je u Župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u Maloj Subotici gdje je misu za Tomaša Goričanca predvodio preuzvišeni biskup Varaždinske biskupije mons. Josip Mrzljak. Nakon mise u Domu kulture u Maloj Subotici održan je znanstveni kolokvij na kojem su sudjelovali istaknuti hrvatski znanstvenici koji su svoje posebno istraživanje posvetili liku i djelu Tomaša Goričanca, kao i događaju o kojem njegov ep govori. Dr. sc. Krešimir Kužić predstavio je komparativnu analizu bitke kod Siska sa značajnijim bitkama na europskom tlu s kraja. 16. stoljeća, dok je izv. prof. dr. sc. Hrvoje Kekez nastavio izlaganje o sisačkoj utvrdi i njezinim predstražama u strategijama obrane od Osmanlija sredinom 16. stoljeća. Prof. dr. sc. Alojz Jembrih istražio je temu sisačke bitke u hrvatskoj književnosti. Svoja istraživanja predstavili su i rođeni Sobočanci: prof. Vladimir Mihaljević Kantor svoj je rad posvetio Tomašu Goričancu i samom epu „Opseđenje i poboj sisečki“, dok je mr.sc. Ernest Fišer prisutnima predstavio doprinos prof. dr. Zvonimira Bartolića u otkrivanju Tomaša Goričanca. Vrsni narator Božidar Vadlja pristunima je čitao odabrane stihove epa.  U programu je prikazan kratki film učenika OŠ Tomaša Goričanca Mala Subotica o Tomašu Goričancu, a posjetitelji su mogli razgledati i njihovu izložbu odabranih fotografskih, likovnih i literarnih radova.

Moderator, ujedno i idejni začetnik kolokvija bio je Vladimir Mihaljević.

(https://www.opcina-mala-subotica.hr/wp-content/uploads/2018/06/Plakat-1-page-001-680x309.jpg)

https://www.opcina-mala-subotica.hr/obiljezen-dan-tomasa-goricanca/