Autor Tema: Rođendan košarkaškog Mozarta  (Posjeta: 3394 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Stjepan

  • Administrator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 1909
  • Karma: +8/-2
  • Spol: Muški

Offline Sledgehammer

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 5157
  • Karma: +4/-3
  • Spol: Muški
  • oʞɐdoɐu šɐq ɯɐs sɐuɐp
Odg: Rođendan košarkaškog Mozarta
« Odgovori #1 : Listopad 23, 2010, 09:53:18 prijepodne »
Čisto sumnjam - jedan igrač ne čini ekipu.

Sa druge strane, najveća stvar koju je Dražen Petrović napravio je ta što je - umro! I to mu je donijelo veću slavu nego da je igrao još 165 godina.

Osobno smatram da je u hrvatskoj košarci bilo puno većih i jačih igrača, sa puno više uspjeha - pa se o njima ne govori, ili se govori jako malo. Jer mi smo takav dvoličan narod, volimo uzeti nekoga na zub i onda od njega, najčešće nezasluženo, stvoriti ili zvijezdu ili mrtvaca u svakom pogledu. Izgubljen narod vapi za idolima, tako je bilo još od Mojsija pa nadalje...
“Ja sam samo pas. I nemam svoj dom. A nemam ni glas. Ti mi moraš reći i ime i gdje ću naći svoju sreću kad zapuše bura ili padnu kiše. Ja sam samo pas. Pogledaj mi oči, dodirni me nježno, budi sve što trebam. Moj čovjek. Moj spas.”

amarkulin

  • Gost
Odg: Rođendan košarkaškog Mozarta
« Odgovori #2 : Listopad 23, 2010, 06:13:56 poslijepodne »
Čisto sumnjam - jedan igrač ne čini ekipu.

Sa druge strane, najveća stvar koju je Dražen Petrović napravio je ta što je - umro! I to mu je donijelo veću slavu nego da je igrao još 165 godina.

Ti nemaš pojma o čemu govoriš!  :o
Očito nikad nisi bil timski igrač - što se i vidi iz tvojih postova na forumu...

Offline Sledgehammer

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 5157
  • Karma: +4/-3
  • Spol: Muški
  • oʞɐdoɐu šɐq ɯɐs sɐuɐp
Odg: Rođendan košarkaškog Mozarta
« Odgovori #3 : Listopad 23, 2010, 08:30:47 poslijepodne »
Ti nemaš pojma o čemu govoriš!  :o
Očito nikad nisi bil timski igrač - što se i vidi iz tvojih postova na forumu...

Ja itekako imam pojma o čemu govorim, i ne klimatam glavom zato jer je neki trendsetter tako rekao, pa onda klimam i ja da se bolje uklopim u javno ludilo.

Moje postove i svoje jadne usporedbe ostavi za negdje drugdje. I ja jesam bio itekako timski igrač, i sada sam - samo što ti nisi u situaciji da to osjetiš, jer nas i ne povezuje ništa "timsko".

Ako samo spomenem jednog Krešimira Ćosića, da ne idem dalje - Dražen je prema njima kikiriki. BTW, i jedan Kukoč je naspram njega košarkaški gigant, i mislim da je Dražen i ostao živ - nikada nebi ni izbliza napravio sve što su napravili jedan Čosić, Kukoč.... No Draženu trajno ide u prilog samo što je umro mlad i nasilnom smrću - i time pobrao najveće simpatije javnosti, jer ga se sažaljevalo. Sve ostalo je fama.
“Ja sam samo pas. I nemam svoj dom. A nemam ni glas. Ti mi moraš reći i ime i gdje ću naći svoju sreću kad zapuše bura ili padnu kiše. Ja sam samo pas. Pogledaj mi oči, dodirni me nježno, budi sve što trebam. Moj čovjek. Moj spas.”

JosipJoža

  • Gost
Odg: Rođendan košarkaškog Mozarta
« Odgovori #4 : Listopad 23, 2010, 08:55:38 poslijepodne »
Da je bio Mozart, kako naslov teme veli, bio je i to nemože nitko osporiti.
Da je i Kukoč bio Mozart bio je, da je i Krešo bio Mozart bio je i svaki u svoje vrijeme.
Draženova prerana smrt je nešto sasvim drugo i to ima svoju dodatnu dimenziju i to je činjenica.

amarkulin

  • Gost
Odg: Rođendan košarkaškog Mozarta
« Odgovori #5 : Listopad 23, 2010, 10:24:36 poslijepodne »
Sve ostalo je fama.
Kao petnaestogodišnjak u jesen 1980. godine počeo je nastupati za prvu ekipu KK Šibenka. S tim je klubom dvaput igrao u finala Kupa Radivoja Koraća, 1982. i 1983. godine. Od 1984. igrao je u KK Ciboni s kojom je osvojio državno prvenstvo (1985.) i Kup (1985., 1986. i 1988.), a dvaput je osvojio Kup prvaka (1985. i 1986.) i Kup pobjednika kupova (1987.)
...
U košarkaški klub Real Madrid prešao je 1988. godine i osvojio španjolski Kup i Kup pobjednika kupova. Prvi je hrvatski igrač koji je zaigrao u NBA ligi. Od 1989. igrao je za Portland Trail Blazers, a od 1991. godine za New Jersey Nets.
Na olimpijskim igrama nastupio je 1984. (III.), 1988. (II.) i 1992. (II.), a na svjetskim prvenstvima 1986. (III.) i 1990. (I.). Medalje je osvojio i na europskim prvenstvima 1987. (III.) i 1989. (I.) i na Univerzijadama 1983 (II.) i 1987 (I.). Prvi je kapetan hrvatske košarkaške reprezentacije.
Za najboljeg košarkaša Europe prema anketama talijanskog lista La Gazzeta dello Sport bio je proglašen 1986, 1989, 1992. i 1993. godine.

http://www.drazenpetrovic.net/

Ti imaš neki opaki kompleks. Sad kad pljuješ po Draženu sjetim se kak si onomad popljuval Tošu Proeskog. Kad tome dodamo tvoj odnos prema nama na ovom forumu, vidi se da ne poštuješ ništa i nikog. Jednog dana ćemo možda i saznati što te to tako frustira kod drugih ljudi...

Offline Sledgehammer

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 5157
  • Karma: +4/-3
  • Spol: Muški
  • oʞɐdoɐu šɐq ɯɐs sɐuɐp
Odg: Rođendan košarkaškog Mozarta
« Odgovori #6 : Listopad 24, 2010, 09:55:00 prijepodne »
Ti imaš neki opaki kompleks. Sad kad pljuješ po Draženu sjetim se kak si onomad popljuval Tošu Proeskog. Kad tome dodamo tvoj odnos prema nama na ovom forumu, vidi se da ne poštuješ ništa i nikog. Jednog dana ćemo možda i saznati što te to tako frustira kod drugih ljudi...

Nemam nikakve komplekse, to je barem jasno - ja nikome ne virim iz dupeta i nikome ne povlađujem ako ne smatram da je to u redu, i ako i sam ne smatram da je izrečeno istina. I da - zato je takvih kakav sam ja malo, i zato me i ne smeta predbacivanje ili to što ne idem mnogma pod kapu. Ja, kako sam već i rekao brdo puta, i ne želim biti dio većine, jer većina je glupa, nesposobna, nezainteresirana i povodljiva - zato nam je tako kako je. A ja nisam ništa do toga, i ponosim se time.

Ja cijenim Dražena (i to još kad sam i ja igrao košarku kao srednjoškolac, a Dražen igrao u Šibenki - bio nam je uzor!), no ne cijenim njegovo uzdizanje u nebesa od onih od kojih i treba i još više ne treba, kao da su drugi šljuke koje ne znaju zbrojiti dva i dva, ili koji nikad nisu znali okrenuti se oko sebe. Činjenica je da je naš narod jako povodljiv, da ne misli svojom glavom, da mu se kao trend ili mišljenje može nametnuti štogod, bez obzira kako pametno ili glupo bilo, a činjenica je i da se kod nas glavni heroji oni koji je takvima stvorila novinska i politička klika. Zar prije Dražena nije bilo vrsnih košarkaša? Je - no jedino on je bio u trendu imenovanja svega živoga i neživoga po njemu, pa je svojedobno i moja majka rekla "još malo pa ćemo jesti i kruh Dražena Petrovića" - toliko je taj trend bio degutantan i iritirajući.

Sportski centar, spomenici, ulica, trg, memorijali, poslovni toranj - nije li to ipak malo previše za jednog običnog sportaša, koji je poginuo u auto-nesreći?? Jer, sviđalo ti se to ili ne, on je bio samo - običan sportaš. Istinaibog, napredan i obećavajući, no i opet samo sportaš, koji ničim bitnim nije zadužio ovu zemlju. U okvirima NBA lige je pokazao da nije dorastao vrhunskim igračima svjetske klase, da još jaaako puno mora raditi i učiti da bude bolji od njihovim amaterskih sveučilišnih momčadi (kada je sa Cibonom, nakon titule klupskog prvakaEurope, bio na turneji po SADu - igrali su samo sa sveučilištarcima i amaterima, i od 16 utakmica dobili samo jednu...).

Baš kao što je i Toše bio običan pjevač, dapače nije ni bio hrvatski državljanin, niti je ičim zadužio ovu zemlju, osim što je u njoj zaradio puno love. Prema tome, ne kužim što bih trebao tuliti od tuge, žaliti ili što ja znam - pokretati imbecilne inicijative davanja ulica takovim ljudima?? Ako ti se sviđa Toše - kupi si CD, slušaj ga, gledaj njegove snimke koncerata - no nemoj mi gurati pod nos trendovsko klanjanje takvim tipovima kao poželjno i potrebno ponašanje. Zato jer to - nije.

I jedan i drugi su u bitnim i poželjnim stvarima (iako je Dražen nesuporedivo bitniji za Hrvatsku, jer Toše nije nimalo!) - potpuni amateri, svakako nedovoljni da bi im se trebalo toliko povlađivati. Bilo koji poginuli branitelj stoput je važniji od bilo koga od te dvojice.

Ja poštujem sve i svakoga koga trebam poštovati, tj. koga želim poštovati - jer moje poštovanje se ne dobiva na poklon, ono se zaslužuje. Meni ne prodaje nitko fore tipa koga moram poštovati.

A baš zato jer poštujem forum, takav sam. I nedam onima koji misle da su ne znam kaj da rade protiv foruma u bilo kojem obliku. Pa tako ni tebi. Zato nemoj sebe i forum izjednačavati.

Mene kod drugih ljudi frustrira glupost, neinteligencija, neznanje i neulaganje u osobno znanje i obrazovanje, te povodljivost i nepromišljenost - uz istodobno serendanje kako svi sve znaju. Eto, ne trebaš čekati - rekoh ti što me smeta kod drugih. Happy?
“Ja sam samo pas. I nemam svoj dom. A nemam ni glas. Ti mi moraš reći i ime i gdje ću naći svoju sreću kad zapuše bura ili padnu kiše. Ja sam samo pas. Pogledaj mi oči, dodirni me nježno, budi sve što trebam. Moj čovjek. Moj spas.”

Offline Stjepan

  • Administrator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 1909
  • Karma: +8/-2
  • Spol: Muški
Odg: Rođendan košarkaškog Mozarta
« Odgovori #7 : Listopad 24, 2010, 11:00:54 poslijepodne »
Čisto sumnjam - jedan igrač ne čini ekipu.

Sa druge strane, najveća stvar koju je Dražen Petrović napravio je ta što je - umro! I to mu je donijelo veću slavu nego da je igrao još 165 godina.

Osobno smatram da je u hrvatskoj košarci bilo puno većih i jačih igrača, sa puno više uspjeha - pa se o njima ne govori, ili se govori jako malo. Jer mi smo takav dvoličan narod, volimo uzeti nekoga na zub i onda od njega, najčešće nezasluženo, stvoriti ili zvijezdu ili mrtvaca u svakom pogledu. Izgubljen narod vapi za idolima, tako je bilo još od Mojsija pa nadalje...

Pad koji je doživjela hrvatska košarka nakon Draženove smrti te demantira. Jedan igrač ne čini ekipu, ali jedan igrač može povući ekipu, može joj dati onaj potreban zamah pa da ona izvuće maksimum.

Ono što bi mnogi trebali preuzeti od njega je njegov odnos prema poslu. On je živio za tu košarku, i kad je bio najbolji u svojoj ekipi on je trenirao više od svih. U dvije sezone prije smrti imao je prosjek od 20 poena po tekmi i sigurno je da bi još napredovao.

P.S. Ok, tvoje mišljenje o Draženu se razlikuje od drugih, ali da odmah opizdiš po drugima i nazoveš ih izgubljenim narodom je ipak malo previše. Dovoljno je reći da se ne slažeš, a ne trebaš zbog toga crtati psihološki profil maloumnika (ovo je pod P.S. i raspravu o ovome ne nastavljati ovdje već u za to odgovarajućem forumu).