Autor Tema: Deseti znanstveni skup Kajkavski jezik, književnost i kultura  (Posjeta: 31683 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Znanstveni skup Kajkavski jezik, književnost i kultura
« Odgovori #30 : Rujan 09, 2012, 12:13:32 prijepodne »
Nâstavek prethodnoga lista


Hrvatska udruga Muži zagorskoga srca

SLOVO UZ IZLAZAK DRUGOG ZBORNIKA RADOVA


Organiziranje znanstvenih skupova Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća za Hrvatsku udrugu Muži zagorskoga srca predstavlja vrhunac uspješne 15-godišnje aktivnosti na očuvanju tradicija kajkavskoga kraja, a izdavanje već drugoga zbornika radova s prošlih pet skupova vidan je doprinos hrvatskoj znanosti u izučavanju, vrjednovanju i predstavljanju značajnih istraživačkih rezultata sudionika znanstvenih skupova u Krapini. Još je veći značaj čitavoga projekta kada se zna da ga provodi neprofitna udruga skromnoga proračuna, koja okuplja članove kojima bavljenje očuvanjem vrijednosti kajkavske baštine nije profesija.

Udruga je utemeljena 30. rujna 1994. godine u dvorcu Gjalskoga u Gredicama kao izraz vječite težnje Zagoraca za dokazivanjem zagorskoga duha i prava na jasno i časno isticanje svoje pripadnosti. Muži su prva registrirana udruga Krapinsko-zagorske županije (15. studenoga 1994.) i nastoji pod starim krovovima oživjeti duh starih vremena. Putem pet povjerenstava: Povjerenstva za povijest i stare zasade, Povjerenstva za kulturu i umjetnost, Povjerenstva za gospodarstvo i promidžbu, Povjerenstva za karitativno-socijalnu djelatnost i duhovna pitanja te Povjerenstva za članska i statutarna pitanja, udruga djeluje na njegovanju kulturnih i povijesnih zasada, zagorskih običaja te očuvanju i afirmaciji tradicijske kulture Hrvatskoga zagorja.

Od 2004. godine udruga je organizirala niz likovnih izložaba, koncerata, kazališnih predstava, predavanja, humanitarnih akcija i predstavljanja književnih djela svojih članova i drugih autora. Pokrenula je i inicijativu za uvođenje kajkavštine kao izbornoga predmeta u nastavi osnovnih i srednjih škola na području Krapinsko-zagorske županije, a u sklopu tjedna Kajkavske kulture u Krapini od 2002. godine organizirala tri okrugla stola na teme: Kajkavski kao izborni predmet u osnovnim i srednjim školama kajkavskoga govornog područja, Položaj hrvatskokajkavskoga jezika danas i Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća, gdje se kao jedan od najvažnijih zaključaka postavilo pitanje osnivanja Instituta za kajkavski jezik, kao krovnoga pokretača daljnjih akcija na planu reafirmacije hrvatskokajkavskoga jezika.

U prvome zborniku Kajkavski u povijesnom i sadašnjem obzorju objavljeni su radovi s prvih pet skupova u Krapini od 2002. do 2006.  godine. Drugi Zbornik ispunjen je radovima sa skupova od 2007. do 2009. godine, a treći radovima od 2010. do 2011. godine. Svake godine sve veći broj sudionika rezultirao je sve većim brojem prijavljenih radova. Oni bi, kako smo to već rekli, trebali poslužiti znanstvenoj javnosti da na osnovi saznanja koja su rezultat istraživanja eminentnih i meritornih jezikoslovaca, dalje nastave obradu tematike i približe je studentima, učenicima i ostalim zainteresiranima u široj javnosti. Budu li zbornici ostali samo na policama knjižnica ili u ormarima ustanova, sve ostaje jalov posao.

Nije se otišlo daleko niti s učenjem kajkavskoga u školama i nije se ni počelo razmišljati o pripremi udžbenika jer nema pomaka u makar općenitoj standardizaciji kajkavskoga jezika, pa je pretisak prvoga hrvatskokajkavskoga modernog pravopisa iz 1808. godine Naputchenye za horvatzki prav chteti i piszati (Zabok, 2004.), kojega je priredio dr. sc. Alojz Jembrih, za sada usamljeni uradak u službi prosvjete.

Hrvatska udruga Muži zagorskoga srca primila je za svoju aktivnost Povelju grada Zaboka za 2001. godinu i Plaketu Krapinsko-zagorske županije za 2003. godinu.

Nikola Capar
Komornik Hrvatske udruge
Muži zagorskog srca,
Muž Veliko Trgoviški, Veliki Muž,
Vitez zagorskog srca


---------------------------------------------------------------------------------


Tisak Zbornika poduprli su:

Krapinsko zagorska županija
Grad Krapina
Croatia osiguranje d.d.
SATO d.o.o.
Stega tisak do.o.
Radin grafika d.o.o.
Cetis-Zg. d.o.o.
Tiskara Mužek
« Zadnja izmjena: Rujan 09, 2012, 12:21:24 prijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Znanstveni skup Kajkavski jezik, književnost i kultura
« Odgovori #31 : Rujan 09, 2012, 12:18:47 prijepodne »
KAJKAJKAVSKI U POVIJESNOM I SADAŠNJEM OBZORJU
III. zbornik radova sa znanstvenih skupova,
Krapina 2010. i 2011. godine



Nakladnik
Hrvatska udruga Muži zagorskoga srca
Martinišće 45, Zabok

Za nakladnika
Prim. dr. sc. Rajko Fureš

Urednički odbor
Nikola Capar, mr. sc. Ivan Cesarec, prim. dr. sc. Rajko Fureš,
Ratko Habus, prof. dr. sc. Alojz Jembrih, Vladimir Poljanec,
dipl. ing. Zdravko Šilipetar

Glavni urednik Prof.
dr. sc. Alojz Jembrih

Izvršni urednik
Nenad Piskač

Grafički urednik
Josip Brkić

ISBN 978-953-7832-00-1
Zbornik-Kaj III-2011.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
pod brojem 776328
 
Tisak: Stega tisak d.o.o., Zavrtnica 17, Zagreb
Naklada: 500
Tiskano u kolovozu 2011.

---------------------------------------------------------------------------------


SADRŽAJ

Riječ nakladnika
Same z kajem jedinem na srčeku! (Prim. dr. se. Rajko Fureš).................9

Predgovor (Dr. sc. Alojz Jembrih).........................................................11


DEVETI ZNANSTVENI SKUP KRAPINA, 2010.

Alojz Jembrih
Još o „ Vrhovčevoj Bibliji".....................................................................15

Ivan Zvonar
Prosvjetiteljske misli u kajkavskoj profanoj lirici 18. stoljeća...............27

Marijana Borić
Kajkavski kalendari u dopreporodnom razdoblju. .................................61

Emilija Kovač
Vokativnost u molitvama Kinča osebujnog: stilistički aspekt. ...............95

Stjepan Hranjec
Kaj Nade Mihoković-Kumrić...............................................................107

Zvonko Kovač
Poetika kmice u kajkavskom pjesništvu Ive Kalinskoga ......................115

Mario Kolar
Prema globalizaciji suvremene kajkavske književnosti. .......................127

Ivica Glogoški
Kajkavski prijevodi francuskih pjesnika u 20. stoljeću........................163

Vladimir Poljanec
Svečanost zagorske knjige (III.). ..........................................................169

Marija Malnar
Iz frazeologije čabarskih govora .........................................................173

5

Slavko Malnar
Očuvanje lokalnoga govora na području Čabra .................................181

Đuro Blažeka, Erika Racz
Koncepcija Rječnika pomurskih Hrvata..............................................187

Andrija Željko Lovrić i Mladen Rac
Indoiranski arhaizmi starog istoka u kajkavskome leksiku..................201

Juraj Kolarić
Spomen-područje hrvatskoj majci na
Velikoj Erpenji, Hrvatsko zagorje
........................................................211


DESETI ZNANSTVENI SKUP KRAPINA, 2011.

Mijo Korade
Duhovni kajkavski pisci 17. i 18. stoljeća............................................229

Alojz Jembrih
Još o Kotoripskim protokolima............................................................259

Rajko Fureš
Tragom novijih spoznaja o izdavačkom, stručnom
te javnozdravstvenom djelovanju Ivana Krstitelja Lalanguea
.............275

Đurđica Stubičan
Kajkavske veterinarske ljekaruše.........................................................289

Istvan Lokos
O kajkavskom prepjevu 42. Psalma kralja Davida
prema mađarskom predlošku
...............................................................309

Marijana Borić
Prosvjetiteljski rad Ignaca Kristijanovića...........................................329

Barbara Štebih-Golub
Posljednja slovnica kajkavskoga književnog jezika.............................345

Ivan Zvonar
Gajeva rukopisna ostavština u kontekstu
starije kajkavske književnosti
...............................................................363

Stjepan Hranjec
Protuletna obljetnica jedne zbirke .......................................................413

6

Đuro Blažeka
„Međimurski jezik" u listu „Muraköz" 1941.-1944...........................421

Domagoj Brozović
Pragmalingvističko čitanje pjesme
Baba cmizdri pod galgama Miroslava Krleže.....................................439

Mario Kolar
Historija je norija - neke tendencije
suvremenog kajkavskog povijesnog romana
........................................449

Emilija Kovač
Kajom Domovinskog rata...................................................................475

Mladen Rac i Andrija Željko Lovrić
Naravoslovne natuknice dijalektalnih rječnika
od Belostenca do danas
.......................................................................489

Jasna Horvat
Narodne poslovice i izreke kajkavskih ikavaca....................................497

Hrvatska udruga Muži zagorskoga srca
Slovo uz izlazak trećeg Zbornika radova (Nikola Capar)....................517


Nâstavek na sledečomu listu
« Zadnja izmjena: Rujan 09, 2012, 12:21:04 prijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Znanstveni skup Kajkavski jezik, književnost i kultura
« Odgovori #32 : Rujan 09, 2012, 12:23:17 prijepodne »
Nâstavek prethodnoga lista


Riječ nakladnika

SAME Z KAJEM JEDINEM NA SRČEKU!


Čez vse te lete, kak za kaj najdrajši skrbime, niesme ni misliti mogli, da na sviet bu nam ovakva knjiga naroditi se mogla, ne jena, nek dvie kakve nie nigdar videle se (Zborniki 2 i 3 - izhajaju istodobno godine 2011.). Veseli srne kaj mame kaj svietu pokazati, kaj se z našem horvatskem jezikem pofaliti moreme, i kaj sme od 2002. leta h „Mužah zagorskoga srca" Udruge horvatske, furt i furt delali za Kaj nam najmilejši, najdrajši. A nie ljehke, kak ni bile te ljehke nie, tak da nemreš furt ni bežati, a niti pobeči. Trieba si je priznati da se pune put zestajeme z naopačnem i žmehkem. I kak i pri drugami posljeki, tak se je i pri Kaju nam najdrajšem, morti i mogle zvlačiti, ali da se nie delale, nič spelali nebi. Da bi nam h najdrajšem nam Horvackom kraju i domaje, bolše bile, trieba je čvrste se držati, a ne se hmeknuti navek gda te triebale nebi, za rieč svoju - Horvatsku, najdrajši i jedini nam kaj. Za kaj nigdar nie bile ljehke, same je na nami da se zdigneme i obdržime ga, kak svieklil bu za navek.
Da je navek moči h življenju vse spelati unak kak na paperu te je i narisane, i da je moči navek se vsega toga držati, vse bi bile drugač. Ali niti je tak a niti te tak i bu, jer življenje i človek nekaj su čist druge. Jedine kaj je trieba i čega se držati morame, te nam biti triebala bi najsvetečnejša reč Jedinoga nam Gospona. Te iste tak mora biti pravica teru husebe čuvati nam je trieba kak une najvrednejše, jer same tak življenje mogli živeti bume kak nekaj najlepšega, kak une kaj i vriedi praf za praf, za horvatsku rieč.

Znanstvenoga bume skupa i dalše održali, kak bi nam „Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća" živeli dalše. Zate se bume vsi skup još bolše posleka prijeli, još bume veselejši, na diku Horvatske domaje i Horvatske rieči.

Vsem kaj kaj radi maju još jemput fala, največ prof. dr. sc. Alojzu Jembrihu i Nenadu Piskaču, kaj su zbornika nam na sviet pripelali i diku. Fala iste tak i vsemi unami kaj denes med nami več niesu, a največ najdrajšem nam Vladeku Poljancu.
Za kaj i domaju Horvatsku, navek bume se borili i z veseljem bume tu rieč horvatsku govorili.


prim. dr. sc. Rajko Fureš, dr. med.
Stoloravnatelj Hrvatske udruge
Muži zagorskog srca


Nâstavek na sledečomu listu
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Znanstveni skup Kajkavski jezik, književnost i kultura
« Odgovori #33 : Rujan 09, 2012, 12:24:05 prijepodne »
Nâstavek prethodnoga lista


PREDGOVOR

S ovim se sveskom Zbornika III. zaokružuje desetljetnica održavanja Znanstvenoga skupa Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća u Krapini. I kod ovoga Zbornika bila je želja gl. urednika, organizatora Skupa i izdavača, da se objave svi pročitani referati na Znanstvenim skupovima (2007.-2011.) u Krapini. Temeljem sadržaja II. i III. knjige Zbornika, nažalost, moramo reći da se autori nazočitelji svih pet Skupova (7.-10.) nisu, iz osobnih razloga, odazvali pozivu za objavljivanje referata u Zborniku. Unatoč tome, II. i III. knjiga Zbornika ipak svjedoče da je veći dio autora na vrijeme poslao svoje radove za objavljivanje. U ovom ih je Zborniku 29, a u Zborniku II. 35, odnosno, ukupno 64 objavljena rada od 89 prijavljenih referata (2007.-2011.)

Od dvadeset i tri uvrštena referata u Program Desetoga znanstvenoga skupa (2011.), u ovoj ih je knjizi objavljeno petnaest. Kao i u prvome Zborniku: Kajkavski u povijesnome i sadašnjem obzorju (2006.), tako i u ovome, autorski su obrađene teme iz starije i novije kajkavske književnosti, kajkavskoga narječja, leksikografije, povijesti medicine i veterinarstva, mahom teme po autorskom osobnom odabiru. To pak govori da su se obradbenim predočenim tekstovima javili stručnjaci znanstvenici koji su u kajkavskoj dionici pronašli svoj znanstvenoistraživački interes. Prema tome, njihovom zaslugom i ovaj Zbornik ispunjava naša očekivanja. Sva tri dosadašnja Zbornika potvrđuju intenciju svih deset Znanstvenih skupova, a to je da su autori slobodnim izborom teme osvijetlili u dijakronijskom i sinkronijskom slijedu kajkavsku književnost i njen jezik, odnosno da se znanstvenoistraživačkim proučavanjem pokaže višestoljetna polifunkcionalna vrijednost kajkavskoga jezika i književnosti. Držim da referati i u ovoj III. knjizi Zbornika to doista pokazuju.
I na kraju valja reći sljedeće. Deset godina kontinuiranoga održavanja Znanstvenih skupova, posvećenih jednoj široj tematici –

kajkavštini, moguće je ako postoji ona nevidljiva snaga, zajednička ljubav i želja da se kajkavština iznova vrjednuje s pretpostavkom da ona nije ništa manje vrjednija od ostalih hrvatskih književno-jezičnih dionica. U tom je nastojanju najviše zaslužna Hrvatska udruga Muži zagorskog srca kao nosivi organizator Skupova i Društvo za kajkavsko kulturno stvaralaštvo Krapina kao suorganizator u Tjednu kajkavske kulture u Krapini. U svemu tome pripomogli su i Krapinsko-zagorska županija i Grad Krapina kojima se i ovom prigodom najljepše zahvaljujemo. Uz ostale, održavanje Znanstvenih skupova, pomogli su dragi dobrotvori (sponzori) kojima također hvala. Hvala svim aktivnim sudionicima referentima bez čijih referata ne bismo ostvarili ono što smo htjeli, a to je, istražiti kajkavski jezik i književnost kroz stoljeća kao integralni dio hrvatske kulturne baštine. Jesmo li u svemu tome uspjeli, pokazat će vrijeme i buduće generacije kojima su namijenjeni ovi Zbornici. Ovim Desetim znanstvenim skupom i objavljenim referatima, svakako nije razlog za predah, već samo nastavak u novom zaletu istom stazom kroz znanstvenoistraživačko polje kajkavskoga jezika i književnosti.


Dr. sc. Alojz Jembrih


Nâstavek na sledečomu listu
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Znanstveni skup Kajkavski jezik, književnost i kultura
« Odgovori #34 : Rujan 09, 2012, 12:26:20 prijepodne »
Nâstavek prethodnoga lista


Na znanstvenom skupu održanom 2010. godine sudjelovali su:

1.  doc. dr. sc. Blažeka, Đuro: Koncepcija rječnika pomurskih Hrvata
2.  mr. sc. Borić, Marijana: Kajkavski pučki kalendari 19. stoljeća
3.  mr. sc. Cesarec, Ivan: Anonimna tragedija iz repertoara sjemenišnoga kazališta u Zagrebu
4.  mr. sc. Fureš, Rajko, dr. med.: Uloga Ivana Krstitelja Lalanguea i njegova izdavačkog opusa u razvoju javnoga zdravstva i primaljstva u Varaždinu i šire
5.  mr. sc. Glogoški, Ivica, dipl. ing.: Prijevodi francuskih pjesnika na kajkavski hrvatski u 20. stoljeću
6.  prof. dr. sc. Hranjec, Stjepan: Kaj Nade Mihoković-Kumrić
7.  prof. dr. sc. Jembrih, Alojz: Još o „ VrhovčevojBibliji"
8.  Kolar, Mario, prof.: Prema globalizaciji suvremene kajkavske književnosti -internacionalni prijevodi s kajkavskog i na kajkavski
9.  prof. dr. sc. Kolarić, Juraj, mons.: Spomen područje „Hrvatskoj majci" na Velikoj Erpenji u Hrvatskome zagorju
10.  mr. sc. Kovač, Emilija: Vokativnost u molitvama Kinča osebujnoga: stilistički aspekt
11.   prof. dr. sc. Kovač, Zvonko: Poetika kmice u kajkavskom pjesništvu Ive Kalinskoga
12.   Laljak, Stjepan prof.: Dvije kajkavske rugalice protiv bana Levina Raucha
13.   dr. sc. Lončarić, Mijo: Zadaci dijalektologije 19. st. za kajkavštinu bit će uskoro ostvareni
14.   dr. sc. Lovrić, Andrija Željko: Naravoslovna tematika u dijalektalnim rječnicima od Belostenca do danas
15.   dr. sc. Maresić, Jela: Kajkavska dijalektalna leksikografija u 21. stoljeću
16.   Malnar, Marija, prof.: Iz frazeologije čabarskih govora
17.   Malnar, Slavko: Očuvanje lokalnog govora na području Čabra
18.   Marković, Bojana, prof. i Valenčić, Marina, prof: Sončece ti presvetlo! (usporedba Kerstnerovih i ludbreško-podravskih frazema)
19.   mr. sc. Peričić, Denis: Kajkavština u rock glazbi
20.   Poljanec, Vladimir: Primjeri iz najnovije hrvatsko kajkavske književnosti
21.   dr. sc. Rac, Mladen i dr. se. Lovrić, Andrija Željko: Indo-iranske izoglose u kajkavskome leksiku
22.   mr. sc. Zvonar, Ivan: Prosvjetiteljske misli u kajkavskoj lirici 18. stoljeća

---------------------------------------------------------------------------------

Na znanstvenom skupu održanom 2011. godine sudjelovali su:

1.     doc. dr. sc. Blažeka, Đuro: Mađaronski,, Međimurski jezik" u listu ,, Muraköz    Magymurje 1941,-1944.
2.     mr. sc. Borić, Marijana: Prosvjetiteljsko djelovanje Ignaca Kristijanovića
3.     Brozović, Domagoj, prof.: Pragmalingvističko čitanje pjesme „Baba zmizdri pod galgama" Miroslava Krleže (Balade Petrice Kerempuha)
4.     prof. dr. sc. Bulczu, Laszlo: Od našega čudovitega naglasa
5.     mr. sc. Cesarec, Ivan, prof.: Krapina u hrvatskoj dopreporodnoj drami
6.     dr. sc. Coha, Suzana: Tko (ni)je spoznal kipa domovine: Štoos, Matoš, Krleža?
7.     prim. dr. sc. Fureš, Rajko, dr. med.: Novije spoznaje o djelovanju Ivana Krstitelja Lalanguea na području primaljstva
8.     Horvat, Jasna, prof.: Poslovice i mudre izreke sutlanskih kajkavskih ikavaca
9.     prof. dr. sc. Hranjec, Stjepan: Protuletna obljetnica jedne zbirke
10.   prof. dr. sc. Jembrih, Alojz: Još o Kotoripskim protokolima
11.   Kolar, Mario, prof.: Kamo ide suvremeni kajkavski roman?
12.   prof. dr. sc. Korade, Mijo: Asketska djela u kajkavskoj književnosti 18. stoljeća
13.   mr. sc. Kovač, Emilija: Kajem o Domovinskom ratu (Časopis KAJ u kontekstu ratne zbilje 1991.-1995.)
14.   Laljak, Stjepan, prof.: Erotski kajkavski memoari Casanove iz Kupljenova
15.   prof. dr. sc. Lokös, Istvan: O kajkavskom prepjevu 42. psalma kralja Davida prema mađarskom predlošku
16.   dr. sc. Lončarić, Mijo: Narodni govori - prioritet znanstvenoga istraživanja u Hrvatskoj
17.  dr. sc. Lovrić, Andrija Željko: Hibridni pidgin „Anglokajkavska špika " u domovini i dijaspori
18.   mr. sc. Peričić Denis: Ozračja i sumračja suvremene kajkavske proze kajkavskog i na kajkavski
19.  Poljanec, Vladimir Recentna produkcija kajkavske dionice hrvatskokajkavskoga književnoga kruga
20.   dr. sc. Rac, Mladen i dr. sc. Lovrić, Andrija Željko: Uvriježeni kajkavski germanizmi u Hrvatskoj i Europi
21.   dr. sc. Stubičan, Đurđica: Kajkavske veterinarske ljekaruše
22.  dr. sc. Štebih-Golub, Barbara: Posljednja slovnica kajkavskoga književnog jezika
23.   mr. sc. Zvonar, Ivan: Gajeva rukopisna ostavština u kontekstu starije kajkavske književnosti


Nâstavek na sledečomu listu
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Znanstveni skup Kajkavski jezik, književnost i kultura
« Odgovori #35 : Rujan 09, 2012, 12:27:05 prijepodne »
Nâstavek prethodnoga lista


Hrvatska udruga Muži zagorskoga srca

SLOVO UZ IZLAZAK TREĆEG ZBORNIKA RADOVA


Organiziranje znanstvenih skupova Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća za Hrvatsku udrugu Muži zagorskoga srca predstavlja vrhunac uspješne 15-godišnje aktivnosti na očuvanju tradicija kajkavskoga kraja, a izdavanje već drugoga zbornika radova s prošlih pet skupova vidan je doprinos hrvatskoj znanosti u izučavanju, vrjednovanju i predstavljanju značajnih istraživačkih rezultata sudionika znanstvenih skupova u Krapini. Još je veći značaj čitavoga projekta kada se zna da ga provodi neprofitna udruga skromnoga proračuna, koja okuplja članove kojima bavljenje očuvanjem vrijednosti kajkavske baštine nije profesija.

Udruga je utemeljena 30. rujna 1994. godine u dvorcu Gjalskoga u Gredicama kao izraz vječite težnje Zagoraca za dokazivanjem zagorskoga duha i prava na jasno i časno isticanje svoje pripadnosti. Muži su prva registrirana udruga Krapinsko-zagorske županije (15. studenoga 1994.) i nastoji pod starim krovovima oživjeti duh starih vremena. Putem pet povjerenstava: Povjerenstva za povijest i stare zasade, Povjerenstva za kulturu i umjetnost, Povjerenstva za gospodarstvo i promidžbu, Povjerenstva za karitativno-socijalnu djelatnost i duhovna pitanja te Povjerenstva za članska i statutarna pitanja, udruga djeluje na njegovanju kulturnih i povijesnih zasada, zagorskih običaja te očuvanju i afirmaciji tradicijske kulture Hrvatskoga zagorja.

Od 2004. godine udruga je organizirala niz likovnih izložaba, koncerata, kazališnih predstava, predavanja, humanitarnih akcija i predstavljanja književnih djela svojih članova i drugih autora. Pokrenula je i inicijativu za uvođenje kajkavštine kao izbornoga predmeta u nastavi osnovnih i srednjih škola na području Krapinsko-zagorske županije, a u sklopu tjedna Kajkavske kulture u Krapini od 2002. godine organizirala tri okrugla stola na teme: Kajkavski kao izborni predmet u osnovnim i srednjim školama kajkavskoga govornog područja, Položaj hrvatskokajkavskoga jezika danas i Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća, gdje se kao jedan od najvažnijih zaključaka postavilo pitanje osnivanja Instituta za kajkavski jezik, kao krovnoga pokretača daljnjih akcija na planu reafirmacije hrvatskokajkavskoga jezika.

U prvome zborniku Kajkavski u povijesnom i sadašnjem obzorju objavljeni su radovi s prvih pet skupova u Krapini od 2002. do
2006.  godine. Drugi Zbornik ispunjen je radovima sa skupova od
2007. do 2009. godine, a treći radovima od 2010. do 2011. godine. Svake godine sve veći broj sudionika rezultirao je sve većim brojem prijavljenih radova. Oni bi, kako smo to već rekli, trebali poslužiti znanstvenoj javnosti da na osnovi saznanja koja su rezultat istraživanja eminentnih i meritornih jezikoslovaca, dalje nastave obradu tematike i približe je studentima, učenicima i ostalim zainteresiranima u široj javnosti. Budu li zbornici ostali samo na policama knjižnica ili u ormarima ustanova, sve ostaje jalov posao.

Nije se otišlo daleko niti s učenjem kajkavskoga u školama i nije se ni počelo razmišljati o pripremi udžbenika jer nema pomaka u makar općenitoj standardizaciji kajkavskoga jezika, pa je pretisak prvoga hrvatskokajkavskoga modernog pravopisa iz 1808. godine Naputchenye za horvatzki prav chteti i piszati (Zabok, 2004.), kojega je priredio dr. sc. Alojz Jembrih, za sada usamljeni uradak u službi prosvjete.

Hrvatska udruga Muži zagorskoga srca primila je za svoju aktivnost Povelju grada Zaboka za 2001. godinu i Plaketu Krapinsko-zagorske županije za 2003. godinu.


Nikola Capar
Komornik Hrvatske udruge
Muži zagorskog srca,
Muž Veliko Trgoviški, Veliki Muž,
Vitez zagorskog srca


---------------------------------------------------------------------------------


Tisak Zbornika poduprli su:

Krapinsko zagorska županija
Grad Krapina
Croatia osiguranje d.d.
SATO d.o.o.
Stega tisak do.o.
Radin grafika d.o.o.
Cetis-Zg. d.o.o.
Tiskara Mužek
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Znanstveni skup Kajkavski jezik, književnost i kultura
« Odgovori #36 : Rujan 09, 2012, 12:31:53 prijepodne »
Pozivnica za 11. kajkavski zestanek v Krapine 3. rujna 2012. je zgledala ovak...

---------------------------------------------------------------------------------

HRVATSKA UDRUGA
MUŽI ZAGORSKOG SRCA
ZABOK
i
DRUŠTVO ZA
KAJKAVSKO KULTURNO STVARALAŠTVO
KRAPINA

u Tjednu kajkavske kulture

priređuju

JEDANAESTI
ZNANSTVENI SKUP

KAJKAVSKI JEZIK,
KNJIŽEVNOST I KULTURA
KROZ STOLJEĆA



Pokrovitelji

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta
Krapinsko-zagorska županija
Grad Krapina



Pučko otvoreno učilište Krapina
Ponedjeljak, 3. rujna 2012. u 9:00 sati

---------------------------------------------------------------------------------

PROGRAM

9.00 - 9.20
Riječ organizatora i moderatora te pozdravne riječi pokrovitelja:
          prim. dr. sc. Rajko FureŠ, dr. med. i
          prof. dr. sc. Alojz Jembrih
Glazbeni program:
           Srečko Blažičko - vokalni solist

9.20-10.00
Predstavljanje knjige „Garestinski Hortus verbi" prof.dr.sc. Jože Skoka.
Predstavljači: prof.dr.sc. Alojz Jembrih, dr.sc. Ivo Kalinski i prof.dr.sc. Joža Skok - autor


I. dio: redoslijed izlaganja: predsjedaju:
prof. dr. sc. Alojz Jembrih i Barica Pahić Grobenski, prof.


10.00-   10.10
prof. dr. sc. Krešimir Filipec
Karolinska crkva u Loboru i počeci kristijanizacije sjeverne Hrvatske

10.10- 10.20
prof. dr. sc. Alojz Jembrih
Doprinos zagrebačkih kapucina kajkavskoj književnosti
18. stoljeća

10.20 - 10.30
prof. dr. sc. Mijo Korade
Kajkavski stihovi u Cvetu sveteh Hilariona Gašparotija

10.30. - 10.40
mr. sc. Ivan Zvonar
Barokna obilježja balade o nesretnom zecu u europskim i kajkavskoj književnosti.

10.40 - 10.50
dr. sc. med. Rajko Fureš
Lalangueov Način jabuke zemeljske saditi... (1788.) s javnozdravstvenoga gledišta

10.50 - 11.00
dr. sc. Marijana Borić
Horvatski stoletni kalendar od leta 1818. do 1919. Antuna Rožića

11.00 - 11.10
Stjepan Laljak, prof.
Nepoznati kajkavski priručnik za mladence (1846.)

11.10 - 11.20
prof. dr. sc. Joža Skok
O komparatističkom suodnosu Matoševe „More" i Krležinih „Balada"

11.20 - 11.30
prof. dr. sc. Stjepan Hranjec
Kajkavski pejsaži Kalmana Mesarića

11.30 - 11.40
prof. dr. sc. Zvonko Kovač
+Interdisciplinarni Prilog kajkavskoga spravišča i časopisa Kaj hrvatskom kulturnom identitetu

11.40 — 15.00
Pauza do poslijepodnevnoga dijela skupa

15.00 - 15.20
Predstavljanje knjige „Bu do kaj" Nenada Piskača.
Predstavljači:
prof.dr.sc. Alojz Jembrih - autor pogovora, Zoran Bošković - izdavač, Nenad Piskač -autor


II. dio: redoslijed izlaganja: predsjedaju:
mr.sc. Ivan Zvonar i prof. dr. sc. Stjepan Hranjec


15.20- 15.30
dr. se. Ivo Kalinski
Kajkavski Hortus verbi varaždinskoga književnog kruga Jože Skoka

15.30 - 15.40
prof. dr. sc. Đuro Blažeka
O izradi Rječnika Murskog Središća

15.40 — 15.50
dr. sc. Mijo Lončarić
Kajkavština u slavinama (Samosvojnost i posebnosti kajkavskoga narječja u hrvatskom jeziku i među drugim slavenskim jezicima).

15.50 - 16.00
Barica Pahić Grobenski, prof.
Nastojanja oko čuvanja bednjanskoga govora

16.00 - 16.10
Goran Šestan
Odstupanje od novoštokavskoga naglašavanja u hrvatskom jeziku

16.10 — 16.20
Jasna Horvat, prof.
Školska razlikovna gramatika donjosutlanskoga dijalekta (kajkavska ikavica)

16.20 - 16.30
Katarina Novak, prof.
Još o Ludbreško-bukovečkoj pjesmarici

16.30 - 16.40
Zdravka Skok, prof.
Frazeologija mjesnoga govora Serdahelja

16.40 - 16.50
mr. sc. Krešimir Galin
Tradicijska glazbala Hrvatskoga zagorja

16.50 — 17.10
Rasprava i zaključci Skupa


---------------------------------------------------------------------------------


Autobus za Krapinu za sudionike Znanstvenoga skupa i njihove goste polazi u ponedjeljak 3. rujna 2012. u 7.30 sati s Mažuranićeva trga u Zagrebu. Povratak u Zagreb predviđen je u 17.30 sati.
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Znanstveni skup Kajkavski jezik, književnost i kultura
« Odgovori #37 : Rujan 09, 2012, 12:34:32 prijepodne »
06.09.2012.

Valent Voulk

Porieklo Kajkavcov



Bili smo v pondeljek na Pan-Kajkavskom simpoziju v Krapini. Pri tem dodatek “Pan” ima dvostruko značenje. No o tem potlem.

Kak gosti promatrači smo iskoristili i priliku razgledati Krapinu, jer nam je to bil prvi put v Krapini. Čudo puot smo prešli poleg i ober Krapine al si ju nigdar za prav nismo pogledali.

Moglo bi se reči da Krapina skoro poziva da se ju zaobiđe, čez prostornu geometriju brzih cesti štere idu okoli nje. A Krapina je veza s Zahódom (tam gde sunce zahóája). Tak se ju nažalost preveč lehko zaobiđe!

Jer Krapina je predivni moali, skoro pa alpski groad! Visóke gore na jednu i drugu stroan glediju, potok ki teče doli čez groad i nosi friški veter v sparno ljetno popoldne, jako nam vse to vleče na nekov groad spod alpskih bregov. A Krapina to za prav i je, v skroadnjem dielu alpskoga masiva, tu gde se počinje razljevati energija Alpi v Panonsku dolinu, tu su svoj dom napravili negda bili napravili i Neandertalci, toa stoara rasa, od štere vendoar i mi ljudi nosimo boar delič genov, dal su nam dali delič mudrosti il divljine ne zna se kak se ne pozna ni njih; a tu v Krapini se razvil i Ilirski Narodni Preporod, ki je največ doprinel temu da se Dalmacija i Dubrovnik a i toa, zgledi nam kakti išče od doba turskih, divlja, Vojna Krajina, da se vsi ti kraji spoje z maticom Severnom Horvatskom. Nažalost je to ni bil Kajkavski Narodni Preporod, al trebalo je prvo bratiju Južne Horvate zbuditi.

Vezda se v Krapini održavlje znanstveni skup v organizaciji Muži Zagorskeh Serdca, i toak pridonaša i buđenju Kajkavcov i Kajkavskoga jezika. Tega jezika, šteroga su vnogi čudo put proglasili mertvim, i sprevode mu delali i epiloge pisali i tulili čez tulike pesme; no on v truc i dalje živi i agilni je i neda se – isto kak i mi Kajkavci!
Krapina ima i stoari Franjevački Samostan, naparti šteroga se zdiže «Stoari Groad», negda masivna utvrda kak Medvedgroad, a den denes je ostal sčuvani celi gloavni dvor, šteroga bi vendoar trebalo preurediti i odprti za javnost. Makar i moali restoranček tam napraviti, jer tam gori na Stoarom Groadu je „power point“, tam se odpirja pogled vu tu Panonsku Nizinu i nosi joj friške energije i nove ideje. Preporodne.

Komu se pak vide varaždinske vulice i vuličke z Špancirfesta, temu bu se vidla i Krapina, jer Krapina zgledi kak Varaždin v moalom! A prav ov tjeden je Tjeden Kajkavske Kulture kak i vsako leto, i stvoarno preporučamo odpeljati se do te Krapine, maologa al tak znamenitoga groada vu celi Horvatski i v celom svietu.

Tak je v sklopu tjedna Kajkavske Kulture održani i tie simpozij, gde je med drugem zanimljivemi predoavanji o Kajkavskom jeziku, o stareši i aktualni Kajkavski književnosti, nam najzanimljiveše predoavanje bilo veno o Karolinški cirkvi v Loboru, od gospona Dr.-a FIlipeca.
Dr. Filipec je arheolog ki dela na iskoapanjima važnoga Kajkavskoga nalazišča Cirkve Marije Gorske pri Loboru. Al za prav – gospon Filipiec, skup s gosponom Dr. Tomičičom ki je dosta pokril drugi kroaj naše Kajkavske regije, dela na odkrivanju i definiranju Kajkavske povjesti!

Noa tem predavanju je gospon Dr. Filipec iznel, makar zaprav ni zevsema nepoznate, ali širšoj javnosi vendoar nepoznate ideje, štere zahtjevaju hitno aktualiziranje i jeden «refresh» povjesti Severne Horvatske, školskih i navučnih knjig, jer kuliko smo videli nit vsoj prisutnoj gospodi na simpoziju neštere stvoari (dugovanja) išče nisu bile čistam jasne i poznoate!

Do vezda je, če se govorilo o Ranom Srednjem Vieku v Horvatske, naglasek te faze Horvatske povjesti bil na povjesti Južne Horvatske, i to od stoletja devetoga. Dalmatinski groadi, Domagoj pessimus, Bizant, uove-uone. A i vse to je bilo dosta v megli. Prav za prav, poar spotrteh kamenih ploči i ni navek jasni arheloški nalazi.
Roana povjest Severne Horvatske, moam potlem prepasti Carstva Rimskoga, se poak percipirala kak nekov vakum, nekvo nedefinirano, potencijalno primitivno, područje prek šteroga su išle migracije i gde si ni moglo nikaj preveč razviti.

No realnost, kak i navek je, je i uonda bila čistam drugačka.

Nalazi na lokalitetu Cirkve Marije Gorske pokazuju da je to bila jedna iznimno bogata cirkva v Karolinško doba, s kamenim klesanim ukrasima i pleterom. Vu to vreme su tu vre živeli Slaveni čiji su Kajkavci potomki. Poidoč naj se vélì da kameni pleter z Lobora nema veze s «hrvatskim pleterom» kak takvim, makar su naravno slični, nego  s klesarima i kulturnim utjecajem z Aqiuileje, z Severa Italije, odkud je dohajala kristijanizacija Severne Horvatske, i s kojom je Kajkavska regija njeguvala veze.
Ni soam«horvatski pleter» z Dalmacije zaprav ne postoji kak osebujni fenomen, neg su ti kameni pleteri vsi slični, izraz undašnjega arhitektonskoga i umetničkoga izražaja kakvoga nahajamo po celi Evropi, počevši od Italije pa prek Irske i Kajkavske regije do Dalmacije.

Istraživanja Dr.-a Filipeca i Dr.-a Tomičiča pokazuju jednu čistam drugačku perepciju Severne Horvatske, i.e. Kajkavske regije v najranešem Srednjem Vieku od dogme kakva se do vezda širila. Pokazuju percepciju slike kakvu smo mi navek osečali, i toa slika je vezda materijaliziralana.

Toa slika ocrtavlje bogati duhovni i materijalni žitek denešnje Kajkavske Regije v sklopu undašnje Zahódne Evrope! Dokaz bogatemu žitku naše regije v ranom Srednjem Vieku su nalazi s lokaliteta Marije Gorske i vnogi drugi nalazi z lokaliteta v Međímurju, Podroavju, Zagorju, a i v okolici Siska, makar je ona ni sistemtaski istražena. I to prav Ljudevitov Sisek, ki je z Ljudevitom bil prestolnica ondašnje zajednice Panonskih Slavenov, predkov nas denešnjih Kajkavcov! Je, prav čitete, Panonskih Slavenov.

Najmre, Slaveni su se doselili vre pred konec 6. stoletja v područje od Balatona, prek Međimurja, Prekmurja, Zagorja, Varaždina i Slovenije na severu i zdol do Siska vu to širše panonsko područje, kak je to arhelogija potvrdila a moderna antropologija i etnologija opisala njihove navoade. Znoa se da to definitivno niesu bili Hrvati. I zna se da su ti Panonski Slaveni održali kontinuitet i naselji i kulture vse do denes. Rieč je o kontinuitetu kulture i jezika štere denes imenujemo Kajkavska kultura i Kajkavski jezik!

Horvatska uonda noa tim područja ni postojala – jer Horvatska vloast sim dohaja stopram v 10. stoletju. Do unda a i dalje, su ti naši predki Panonski Slaveni vuspeli razviti i sčuvati kontinuitet i jedinstvenost svoju kulture od stoletja 6. do dena denešnjega, kaj je vidljivo čez markantne karakteristike kak praslavenski naglasi i izgovori v Kajkavskom govoru Bednje, pentatonska ljestvica v međimurskim pesmami, praslavenska mitologija štera se očituje v narodnim pesmami i pripovestima, slavenskim nazivima lokaliteta, ali i v celom svojem Kajkavskom jeziku ki vrvi od autentičnega slavenskoga izražaja, naglaski i melodije.
Vuspeli su sčuvati i razviti kontinuitet svoje kulture v truc raznim doseljavanjima i razseljavanjima, ali v permanentom dijalogu s severnešom bratijom šteri su malo več v visoke brege odtišli, i štere denes zovemo Slovenci, al i v dijalogu z Mađarom, Nemcom, i bratijom južnim Horvatom i drugemi.
Toa noava perspektiva nam med drugem govori da su denešnji Horvati skup različitih etničkih skupini, od šterih su Kajkavci vuspeli zadržati svoju kulturnu osebujnost isto i čak i več kak štokavski Horvati. Jer štokavski jezik je najnoveši od vsa tri jezika v Horvatski.

Vu čem se skrivlje tajna Kajkavskoga vuspeha, postojanja? Čak i Slovenci-su malo več premenili svoj jezik od nas, i denešnji Kajkavski je sličneši onem morti zajedničkom «originalu» z stoletja šestoga, a prek njega je sličneši i praslavenskom. Zakaj je to važno, to prenašanje tradicije čez tulika stoletja, tie jeden kontinuitet kakvoga niemaju niti Francuzi?

Ne dela se o dokazivanju nekve starosti, kakva nam je poznata z bližnje prošlosti i štera se prav zato, jer z vakuma zmišljavlje nekaj kaj je ni postojalo, i tak se gubi skoro v mitiologiji; naparti temu, v zevsema stvarnom kontinuitetu Kajkavske kulture i jezika od 6. stoletja pa do denes se dela o tem da tie naš jezik v sebi nosi v sebi akumulirane vse te praslavenske slike, energije i osječaje, štere jesu prešle ogromne kvalitativne i vremenske tranzicije, ali su ostale «svoje», proave i autentične, primenjene na kraj gde su ostale, i štere čine glavni del nematerijalne kulture Kajkavcov, i tak i tie naš jezik nosi i ogromno nasljeđe, mudrost, ljubav i smjer naših predkov, ki su vsi gledali navek noapri, v budučnost, i menjali se čez stoletja, i čez tie osebujni Kajkavski prostor egzistencije, čez osebujne matrice ponašanje i življenja su kreirali i nas vu tem nadtemporalnom prostoru, živeli, teško delali i veruvali vu nas.
Toa Kajkavska matrica je išče v nami (prosim ljepo, mi ne govorime o «genetskom otisku», to je preveč primitvno, jer mentalitet, kultura je dalko nad genom i dalko je subtilneša kvaliteta!); a mi tu joaku matricu moremo vrednuvati (valuvati) i razvijati dalje čez kontiniurani dijalog z denešnjim modernim vremenom, tak da nam ona bude zvir inspiracij i kreativnosti i da nam bu joaki temelj za jeden autentični identitet.
(a denešnje moderno vreme je ni po ničem drugač kak bezbrojna moderna vremena predi nas, štera je Kajkavski prebrodil).


Valent Voulk

 

Zviri i preporučena literatura:

11. ZNANSTVENI SKUP „KAJKAVSKI JEZIK, KNJIŽEVNOST I KULTURA KROZ STOLJEĆA“, održani v organizaciji MUŽ’ ZAGORSKOGA SRCA ZABOK i DRUŠTVA ZA KAJKAVSKO KULTURNO STVARALAŠTVO KRAPINA

Krešimir Filipec: Karolinška cirkva v Loboru i počeci kristijanizacije severne Horvatske. Objavljeno bu v zborniku simpozija, Krapina, 2012

Željko Tomičič: Pogled u arheološko naslijeđe ranoga srednjovjekovlja Varaždina i njegove šire okolice, Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenoga skupa održanoga 3. I 4. prosinca 2009. v Varaždinu (800 let slobodnega Kraljevskega groada Varaždina 1209-2009)

Marijana Gušič: Praslavenska baština Međimurja. Godišnjak Gradskog muzeja Varaždina, broj 4, Varaždin, 1970, 137-144

Pierre Lévy: Collective Intelligence. Cambridge, Mass.: Perseus Books, 1999

Jordi Pascual: ON CULTURAL POLICIES, SUSTAINABILITY AND PARTICIPATION. LOCAL CULTURAL POLICIES HANDBOOK, 2012


Zvir:
http://trnac.net/2012/09/06/porieklo-kajkavcov/

Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: 11. znanstveno spravišče "Kajkavski jezek, kniževnost i kultura"
« Odgovori #38 : Rujan 15, 2012, 11:15:46 poslijepodne »
Radio Zlatar
e-vundano: 04.09.2012.

ODRŽAN 11. ZNANSTVENI SKUP O KAJKAVSKOM JEZIKU
 
Skup i izlagači pokazuju javnosti kako ima znanstvenog interesa kod pojedinih znanstvenika baš na polju kajkavštine, koja je danas, dobrim dijelom na margini vrijednosnih sudova u našem društvu, bilo u školskom bilo u sveučilišnom sustavu, istaknuo je prof. Jembrih. Poručio je kako kajkavski jezik treba maknuti s margina, odnosno vratiti ga u vrijednosnu svijest našeg poimanja.



U Krapini je održan 11. znanstveni skup “Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća“, u organizaciji Hrvatske udruge Muži zagorskog srca. Eminentni hrvatski jezični stručnjaci predstavili su svoje nove znanstvene radove na temu kajkavskog jezika. Kao što je u ime organizatora naglasio dr. Rajko Fureš, predsjednik udruge Muži zagorskog srca, riječ je o nizu značajnih radova koji će dati novi zamah izučavanju kajkavskog jezika, književnosti i kulture. Prema riječima poznatog jezikoslovca, prof. Alojza Jembriha, ovaj skup je značajan po tome što već 11. godinu promiče vrijednosne sudove o kajkavštini, gledano kroz povijest i gledano kroz današnjicu. Skup i izlagači pokazuju javnosti kako ima znanstvenog interesa kod pojedinih znanstvenika baš na polju kajkavštine, koja je danas, dobrim dijelom na margini vrijednosnih sudova u našem društvu, bilo u školskom bilo u sveučilišnom sustavu, istaknuo je prof. Jembrih. Poručio je kako kajkavski jezik treba maknuti s margina, odnosno vratiti ga u vrijednosnu svijest našeg poimanja. Među izlagačima znanstvenog skupa, bili su poznati jezikoslovci i povjesničari Ivo Kalinski, Joža Skok, Katarina Novak, Mijo Korade i drugi. Prije samih izlaganja predstavljeno je novo djelo istaknutog jezikoslovca Jože Skoka „Garestinski Hortus verbi“.


Zvir:
http://test.radio-zlatar.hr/go.php?go=novosti&ID=3316
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: 11. znanstveno spravišče "Kajkavski jezek, kniževnost i kultura"
« Odgovori #39 : Rujan 15, 2012, 11:20:55 poslijepodne »
Portal Hrvatskoga kulturnoga veča
e-vundano: 04. rujna 2012.


Krapina 2012.: Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća
 
Jedanaesti znanstveni skup: Nek nam živi dragi naš kaj!

U Krapini je u sklopu Tjedna kajkavske kulture 3. rujna održan jedanaesti znanstveni skup Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća u organizaciji Hrvatske udruge Muži zagorskoga srca i Društva za kajkavsko kulturno stvaralaštvo.

Na skupu su svoja izlaganja prijavili: dr. Krešimir Filipec, dr. Alojz Jembrih, dr. Mijo Korade, mr. Ivan Zvonar, dr. Rajko Fureš, dr. Marijana Borić, prof. Stjepan Laljak, dr. Joža Skok, dr. Stjepan Hranjec, dr. Zvonko Kovač, dr. Ivo Kalinski, dr. Đuro Blažeka, dr. Mijo Lončarić, prof. Barica Pahić Grobenski, Goran Šestan, prof Jasna Horvat, prof. Katarina Novak, prof Zdravka Skok i mr. Krešimir Galin.

U popodnevnom dijelu Znanstvenoga skupa predstavljena je zbirka poezije Nenada Piskača Bu do kaj.
Bu do kaj nije japanski izraz! Ovo nije zbirka pjesama pisana na japanskome, niti ima sveze s Japanom, osim ako se ne pokaže da su Japanci porijeklom kajkavci, štoviše horvatski Zagorci. Budokai – na japanskome otprilike označava suvremenu školu borbe prsa o prsa golorukog ili naoružanog čovjeka. Na kajkavskom Bu do kaj, nekaj je čistam drugo. Govorim to zato jer je japanski izraz budokai u Hrvatskoj poznatiji od kajkavskoga upita bu do kaj.


Slika 1*
Slijeva: Nikola Capar, Alojz Jembrih, Josip Horvat, Rajko Fureš, Sonja Borovčak, Dunja Špoljar



Kajkavski je dio hrvatskoga identiteta

Raspon tema kreće se od povijesnih, preko književnih do usko specijaliziranih tema kao što su primjerice bednjanski i donjosutlanski zaštićeni govori. Otvarajući Znanstveni skup moderator dr. Alojz Jembrih je, među ostalim, kazao: „Sjećam se, prošle sam godine, na ovome mjestu, rekao kako Deseti jubilarni znanstveni skup nije razlog za predah, veća samo nastavak u novom zaletu istom stazom kroz znanstvnoistraživačko polje kajkavskoga jezika i književnosti. Doista, obistinilo se, danas počinjemo s drugim desetljećem i vjerujem da ćemo i njega privesti kraju s novim prilozima hrvatskoj filologiji, književnosti i jezikoslovlju upravo s kajkavskom dionicom, jer kajkavština je sastavni dio hrvatske kulture, književnosti, jezika i hrvatskoga identiteta. Stoga sam uvjeren da radimo dobra i koristan posao koji je od javnoga interesa i za koji bi hrvatska nadležna tijela trebala pokazati veće razumijevanje".

Slika 2*
Slijeva: Alojz Jembrih, Joža Skok i Ivo Kalinski


Pozdravne govore održali su uime organizatora stoloravnatelj dr. Rajko Fureš, duhovnik HU Muži zagorskoga srca vlč. Komorčec, te predstavnici pokrovitelja: Gradonačelnik Krapine Josip Horvat, krapinskozagorska županica Sonja Borovčak i saborska zastupnica Dunja Špoljar, izaslanica Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa. Gradonačelnik je govorio o kajkavskome jeziku u kontekstu ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Županica je naglasila kako nije sramota govoriti kajkavski, te da bi se kajkavski trebao čuti i u Saboru. Izaslanica ministra znanosti, obrazovanja i športa pozdravila je skup uime ministra Jovanovića i istaknula važnost očuvanja jezične baštine. Ona je i otvorila skup.

Slika 3*
Fra Pero pokazuje bogatu franjevačku knjižnicu u samostanu uz krapinsku crkvu sv. Katarine



Varaždin kao životna i spisateljska odrednica

S dosadašnjih deset skupova izašlo je ukupno tri zbornika radova u kojima su zastupljena radovi sa svih dosadašnjih znanstvenih skupova. U jutarnjem dijelu rada skupa predstavljena je knjiga dr. sc. Jože Skoka Garestinski hortus verbi.

Voluminozno djelo dr. Skoka predstavili su dr. Jembrih i dr. Kalinski. „Garestinski hortus verbi jest veliki mozaik sazdan od 68 raznobojnih kamenčića, zapravo kamena, mahom autora od imena i formata koji su svojim radom i djelom, kroz povijest, vezani uz grad Varaždin, od 16. do 21. stoljeća. Takve knjige na hrvatsko-knjiženopovijesnom polju dosad nije bilo. Autori o kojima je riječ, mada bi moglo još biti barem 4 – 6 imena, u tome varaždinskom gartlicu riječi, kako bismo mogli prevesti naslov knjige, vezani su uz i za Varaždin, bilo rođenjem, bilo tematikom znanstvenoistaživačkom ili književnom, ili pak životom" – kazao je Jembrih. „Knjiga je to izabranih tekstova s popratnom bio-bibliografijom, s odmjerenim kritičkim sudom o svakome od 68 zastupljenih autora u knjizi, među kojima ima jezikoslovaca, povjesničara književnosti, književnih prevoditelja, pjesnika, leksikografa, kajkavskih dakako, kajkavskih pisaca starijih razdoblja. Svima je njima zajednički Varaždin kao životna i spisateljska odrednica".

Slika 4*
Dio publike, gostiju i predavača


Dr. Kalinski je govorio je o „trima kulturološkim entitetima", primijetio je da postoji sram prema kajkavskome. Tomu se suprotstavlja Skokova knjiga, jedna od najvažnijih iz njegova bogatoga opusa, a koji je gotovo u cijelosti povezan sa Skokovim zavičajnim podnebljem. Ovom knjigom o varaždinskom kulturnom krugu, na svjetlo dana je izašao Varaždin kao trajni rasadnik važnih autora i djela. Bez Varaždina nacionalna kulturološka slika bila bi krnja – zaključio je Kalinski.

Oba predstavljača slažu se u tom da je riječ o izuzetno važnome djelu, „hrestomatiji", „gazophylaciumu", „riznici". Dr. Skok je zahvalio predstavljačima i nakladniku i kratko podcrtao zavičajnost njegove knjige prisjetivši se svojega rodnog Petrijanca i Varaždina.


Kajkaviana u splitskoj nakladi!

U popodnevnom dijelu Znanstvenoga skupa predstavljena je zbirka poezije Nenada Piskača Bu do kaj. Riječ je o kajkavskoj poeziji koji je ovih dana izišla u splitskoj Nakladi Bošković. Knjigu su predstavili autor Pogovora dr. Alojz Jembrih, nakladnik Zoran Bošković i autor. Bošković je kazao kako „izlazak ove vrijedne knjige ne će biti vijest u Splitu, ali niti u Krapini". Živimo u takvim okolnostima u kojima se ne cijeni poezija, kamoli dijalektalna. U opusu Naklade Bošković poezija je, međutim, visoko zastupljena. O tome svjedoči i biblioteka Petrada namijenjena dijalektalnoj poeziji – rekao je Bošković i besplatno podijelio Bu do kaj svim zainteresiranima.

Slika 5*
Nenad Piskač


„Uspoređujući prvu Piskačevu kajkavsku zbirku Rieči su luknje su rieči, 2005., s ovom, drugom kajkavskom, mora se reći da je njihova ljepota u harmoniji strukture, koja jezikom, glasom i ritmom te igrom riječi čini nerazdvojivu cjelinu. Pjesme su ove zbirke, u tome aspektu, poetsko sredstvo u mediju jezika, one su jezik sam kao ljudski sustav znakova za ljude koji revolucioniraju pjesništvo revolta, tj. pjesnik je revolt u pjesmi. Piskač je u tome uspio i po tome je on pjesnik osebujnoga novoegzistencijalnoga poetskoga diskursa, kojim se udomio u postmodernistički pjesnički korpus hrvatske književnosti 20. i 21. stoljeća" – zaključio je Jembrih.


Bolje poznajemo japanski negoli kajkavski?!

Piskač je pak kazao kako je dužan reći tri fusnote, koje nisu stale u marginu stranice zbirke.

„1. Bu do kaj nije japanski izraz! Ovo nije zbirka pjesama pisana na japanskome, niti ima sveze s Japanom, osim ako se ne pokaže da su Japanci porijeklom kajkavci, štoviše horvatski Zagorci. Budokai – na japanskome otprilike označava suvremenu školu borbe prsa o prsa golorukog ili naoružanog čovjeka. Na kajkavskom Bu do kaj, nekaj je čistam drugo. Govorim to zato jer je japanski izraz budokai u Hrvatskoj poznatiji od kajkavskoga upita bu do kaj.

2. zašto nema rječnika manje poznatih riječi i hoće li ga biti u japanskom izdanju Bu do kaj? Odlukom autora nema rječnika manje ili slabo poznatih riječi. Do toga nije došlo zato što horvatski kajkavski evidentno nije japanski, već i zato što smatram da je umjesto pojašnjavajuće knjiške opreme svrsishodnije založiti se tako da u obrazovnom sustavu kajkavski postane izborni predmet u osnovnim i srednjim školama u onim županijama u kojima još postoje živi govornici, to jest horvatski kajkavci. U aktualnom teritorijalnom ustrojstvu Republike Hrvatske, postoji pet županija u kojima žive Japanci, oprostite, Hrvati kajkavci. Naravno, Hrvati baš kao i Japanci ni na kulturalnome planu nisu slučajna država, pa ako netko ima ideju i može pridonijeti tome da Bu do kaj namjerno prevedemo na japanski i objavimo, recimo, u Tokiju ili Osaki – nemam ništa protiv. U japanskom izdanju Bu do kaja pristao bih i na rječnik manje poznatih riječi. U hrvatskim izdanjima više ne.


Jasna Horvat izlagala je temu o donjosutlanskoj ikavici

3. iako sam živ u Bu do kaju objavljene su konačne inačice. Neke pjesme iz ove zbirke prethodno su objavljene u časopisu Kaj (2010., br 4) i u dvotjedniku Vijenac (svibanj 2012., broj 474), a poema Teštamentum Croatušima z Bruxellesa zlifran vu tri čina spelan objavljena je na internetskom portalu hkv.hr uoči hištorijskega referendumuša za pristup Europskoj uniji, ali i u zbirci poezije kolegice Božice Brkan objavljenoj pod naslovom Pevcov korak (Zagreb, 2012.). Pozorni čitatelj će primijetiti kako postoje neke manje razlike između prethodno objavljenoga sa sadržajem objavljenim u knjizi Bu do kaj. Do toga je došlo zato što pjesma nije svršena dok je autor živ – ona je konačno dovršena u trenutku pjesnikove smrti. Ukratko, uvijek je posljednja objavljena inačica pjesme, ona prava i relevantna za književnu kritiku i ostale zainteresirane. Neka se, dakle, nitko ne ljuti. Obećavam da pjesme otisnute u zbirci Bu do kaj više ne ću mijenjati. Ovo je njihova konačna inačica, premda sam još živ. Uostalom nemam vremena raditi na cizeliranju objavljenoga, jer pišem novu kajkavianu pod naslovom Tu te ni – ve me ne" – završio je Piskač.


Kajkavci su tvrd orah

U riječima zahvale posebno je naglasio kako mu je „neobično drago da je Bu do kaj izišla u Splitu", na čemu iskreno zahvaljuje nakladniku Zoranu Boškoviću, „čoviku s otoka Brača, koji se izlaskom ove knjige može pohvaliti kako u svom nakladničkom korpusu ima zastupljene sve dijalekte hrvatskoga jezika". Saznali smo da je izdavanje ove knjige dogovoreno „prije dvije godine u Koljnofu, u Gradišću među gradišćanskim Hrvatima, uz čašicu frankovke iz uzornog podruma Atile Pajrića a u ambijentu po hrvatstvo znamenitoj gostionici Levanda Franje Pajrića mlađega".


Skup je završio raspravom, koja je povremeno prelazila u polemiku, iz koje se može zaključiti da su kajkavci tvrd orah. Na kraju svi su se složili – nek nam živi dragi naš kaj, vidimo se sljedeće godine. Radovi s ovogodišnjega skupa bit će objavljeni u prvom idućem zborniku radova.


(hkv)

* http://www.hkv.hr/reportae/ostali-autori/12688-krapina-2012-kajkavski-jezik-knjizevnost-i-kultura-kroz-stoljeca.html
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Deveto znanstveno spravišče Kajkavski jezek, kniževnost i kultura v Krapine
« Odgovori #40 : Lipanj 07, 2013, 11:54:26 poslijepodne »
Citat:
KAJKAJKAVSKI U POVIJESNOM I SADAŠNJEM OBZORJU
III. zbornik radova sa znanstvenih skupova,
Krapina 2010. i 2011. godine
 
SADRŽAJ

DEVETI ZNANSTVENI SKUP KRAPINA, 2010.


Stjepan Hranjec
Kaj Nade Mihoković-Kumrić...............................................................107

http://www.forumgorica.com/kajkavski/deseti-znanstveni-skup-kajkavski-jezik-knjizevnost-i-kultura/msg45794/#msg45794

Stjepan Hranjec

KAJ NADE MIHOKOVIĆ-KUMRIĆ


Zadani smo jezikom! Jezik, naš materinski jezik - bez obzira kakav on imao status u javnoj komunikaciji - spontano je u čovjeku, usisan majčinim mlijekom. Zato je i zavičaj -jezik, a i obratno, te ćemo kad god želimo izraziti miris zavičaja posegnuti za njegovim jezikom. Ta činjenica je otkad je i jezika, dakle, posve neovisna od njegova kodificiranja, činjenica koju potvrđuju svi književnici, pa tako i Nada Mihoković-Kumrić.
Rođena u Novigradu Podravskom, N. Mihoković-Kumrić svojim je romanima priskrbila ugledno mjesto među suvremenim dječjim romanopiscima i stekla naklonost čitatelja osobito zbog tematskog izbora, atraktivne fabule i dinamična pripovijedanja. Doduše, u tim njezinim tekstovima idiomskih će izričaja biti razmjerno malo, ponajviše zato što je većina romana locirana u urbanu, zagrebačku sredinu u kojoj se, nažalost, narječje izgubilo ili se utopilo među žargonske i kolokvijalne tvorbe, svodeći se na ulogu „usputnog", prigodnog, folklornog izričaja. No, u njena dva romana, u Mrazovcu (1) i u Tko vjeruje u rode još (2) narječje dobiva svoju punu potvrdu i funkciju, štoviše, na temelju njegove uporabe moguće je uspostaviti i katalog funkcija narječja u standardu, lepezu koja se u svojoj raskoši može potvrditi i u nizu drugih pisaca koji se obraćaju djeci -Hitreca, Milčeca, Kerstnera, Kanižaja i drugih. Upravo u tome je za sudbinu kajkavštine i najveća zasluga svih njezinih književnih zastupnika - afirmirati materinski idiom ne (samo) kao prigodan ukras nego kao operabilan, funkcionalan kod, koji u suglasju sa standar-

(1) Znanje, Zagreb, 1997. (bibl. „Hit junior"); 2. izdanje: vlastita naklada, Velika Gorica, 2006.
(2) Znanje, Zagreb, 1998. (bibl. „Stribor").

107

dnim izričajem dobiva svoj puni smisao. Koje bismo, dakle, odlike i funkcije kajkavštine mogli pobrojiti u Nade Mihoković-Kumrić?

1. Žilava kajkavska dijakronija, bez kompleksa

Pripovjedačica se prisjeća negdašnjih bakinih dolazaka vlakom na zagrebačku tržnicu i njezine reakcije u samoposluživanju, u kome mora uzeti košaru za namirnice:

- Gospica, izvolite i vi košaru...
- Jezuš, kaj če mene korpa, pak ja ima svoju!
- Samo vi uzmite vašu - ustrajala je žena u bijelom.
Baka posluša i uputi se prema dnu samoposluživanja, gdje je spazila policu s kruhom.
- Prosim lepo, frtalj kruva i deset dek salame - reče i bučno istrese sitniš pred prodavačicu.
-Na blagajni ćete platiti - upozorila ju je ova. Žureći do blagajne, baka je kruh i salamu premjestila u svoju košaru, a s metalnom srdito počela zamahivati prema blagajnici:
- Gospa draga, zakaj vi iščete od mene da ja uz frtalj kruva i deset dek salame kupim i ovu korpu. Em je moja pletenka lepša i praktič-neša nek ta vaša gvozdena. Evo vam lepo vaša korpa nazaj, a i kruv i salama ak mi jih bez korpe nečete prodati... (Tko vjeruje...
, 11.).

Jednostavna pučka svijest, simplificiranje životnih postignuća ili tehničkih novotarija zapravo je stanovitom smislu iskaz određene superiornosti! Unuki je, dakle, ostao u sjećanju ovaj bakin istup koji se može interpretirati kao posljedak podravske „primitivnosti" - i pritom nam se priziva za moguću usporedbu podravski dobrodušni naivac Kerstnerov Dudek - ali je isto tako važno zamijetiti da je baka ostala u sjećanju po izvornom svome kaju u velikom gradu, lišenom bilo kakvih skrupula, što pak autoricu nutka da ga iznova oživi u susretu urbanog i ruralnog mentaliteta. Zato i u djelu kroz pripovjedačicu izriče temeljni odnos: -A da mi malo skoknemo do Podravine i odmorimo mozak i provjetrimo pluća od gradske vreve i smoga!

2. Kaj u službi predstavljanja etnomentaliteta

Jezičnim izborom, rekosmo, priziva se i zavičaj, koji ne čini samo prostor nego i ljudi. Hrvatska književnost, jasno, ne samo ona koja je nicala na kajkavskom tlu, stoljećima potvrđuje da je književniko-

108

vo tematsko opredjeljivanje za zavičaj ujedno, implicitno i samorazumljivo, uključivalo i jezičnu gestu - zavičajni jezik. Stoga, gdje god u tekstu hrvatske književnosti susrećemo zavičaj, nailazimo i na njegov jezik. On je stoga u službi predstavljanja etnomentaliteta, nije samo značenje nego nego i znak.To jest: znak priskrbljuje značenje! Oba su spoemnuta romana pisana standardom, no kad se želi predstaviti podravskog čovjek, autorica uvijek posiže za idiomom te on tada nije samo jezična činjenica nego i etnomentalitetna:

- Žiga me v kuku da se zvezde brojim. Pak se bo vreme premenilo...! Joj, skoro sam ti zabila povedati da pak jeni svati budu pod mus.
- Jerom, jerom kak je to denes drugač nek nigdar!
- Mala Cimermanova, z onem malim Klamparovem, em, ti rečem! Al, da ni za živu glavu nisi povedala da sem ti ja rekla, da još zročavanja ne bo. Ja sem se zaklela tete France da nikomu nebom povedala, a ona je pak dala časnu reč babe Magde da se od nje nebo dale v selo zišlo. Em, ne bi bilo zgodno da se zezna da i mi ina drugom kraju sela to znamo.
- No, v moj gubec se moraš vuzdati. Znam ja čkometi kak riba, ak treba. (Tko vjeruje...
,68-9)

Ulomak je viševrstno zanimljiv. Ponajprije, riječ je o stanovitom odnosu općih moralnih tradicijskih normi i strasne ženske želje da povjeri i prenese čuvana tajna o prisilnoj ženidbi; pojedinac je svjestan moralnog tradicijskog kodeksa ali ne može odoljeti da ne provali tajnu i time dobije na važnosti... Taj odnos općeg i osobnog zanimljiva je činjenica i s psihološkog gledišta jer pojedinac živi u opće usvojenim vrijednostima, preuzima ih (tumačenja žiganja v kuku!), ali je diskretno narušavanje tih načela neodoljivo. Na razini znaka pak nalazimo obilje vrlo signifikantnih detalja koje bismo podrobnije pobrojili i prokomentirali drugim primjerima.

3. Tematska detabuizacija u izvornom kontekstu

Činilo bi se vjerojatnijim da se u ruralnoj, „konzervativnoj" sredini zaobilaze „škakljive" teme, koje su, uostalom, donedavno bile prešućivane u dječjoj književnosti. N. Mihoković-Kumrić, međutim, afirmira upravo tu elementarnu, prirodnu razinu u toj sredini,

109

u kojoj nema uvijanja niti pardona: u Mrazovcu tematizira pitanje sudbine nezakonitog djeteta a u drugom romanu već naslovom problematizira začeće novoga života, koji roman i pripovijeda zametak u maternici što je posve originalan književni zamišljaj, osnažen i time što se zbiva u ruralnom (kajkavskom) kontekstu! U tom smislu je i razumljiv razgovor unuke Tine i bake o „banani" i „šljivi": kad djevojčica predbacuje baki da izbjegava odgovor i da „nema pojma", baka joj odvraća:

- Ja imam pojma, a ti?(...) A znaš li ti kaj se zgodi ak se „ banana " dene v „šljivu "?(...)
- Bebek, nek kaj! - kratko i jezgrovito, bez oklijevanja rekla je baka. (Tko vjeruje...
,43)

To detabuiziranje elementarnošću djeluje naizgled paradoksalno u spomenutom kontekstu, međutim, upravo svakodnevni život u izvornoj sredini, među domaćim pernatim i životinjskim svijetom, naprosto je otvoreno upućivao na odgovore. Slično će apostrofirati, primjerice, i Zvonimir Balog kad u autobiografskom romanu Bosonogi general opisuje vlastite seoske dječačke doživljaje:

- Mi znamo i kako dolazi do života. Da bi se izleglo pile, moraju biti dvije kokoši, muška i ženska. Tako je i s konjima, kravama i drugim životinjama. Muško ženskoj nešto šapne i evo ga.

4. Razornost kajkavskog humora

Humor je, kao uostalom i u drugih - Kolara, Horvata - jedan od važnijih elemenata slike etnomentaliteta, to jest čovjeka koji se, suočen s trpkom stvarnošću na nju reagirao humorom, njime se branio i opstajao. Pritom će svaki emotivni iskorak biti interpretiran i komentiran humorom, komično potire romantično, što je N. Mihoković-Kumrić osjetila i dokumentirala nizom primjera. Jedan je onaj u Mrazovcu (58) kad majka osjeća zaljubljenost sina, slikara naivca, a ovaj pak je želi uvjeriti da je na portretima stalno drugi model:

- Em je ista na se slikaj.. .- primjećivala je dobro majka.
- Krivo ti se čini, mama...
- Em, nesem slepa, Martinđa? Da tebe ne muči beteg jedne posebne sorte?!
Martin je šutio i nastavio slikati


110

- Pod hitno se reši toga betega jerbo moraš dopeljati kurzinje s polja.
Humorni ugođaj autorica ostvaruje i na temelju komunikacijskog nesporazuma dva mentaliteta. Majka se sjeća kako je s bakom brala grah zelenečec ponosno joj pokazivala punu pregaču:

- Evo i ja sam nabrala jednu pregaču graha i sad možemo ići kući!
- Kaj si nabrala?
- Pa zelenčeca!
(...)
- Aj srce bakino, pobrala si nezreloga gra. Ma'une moraju biti žute i pucati pod prsti!

(Mala beračica je, naime, shvatila, da je zelenčec „zeleni grah", Tko vjeruje.. ., 118)

5. Životnost podravskokajkavskoga dijaloga

Dijalog je u N. Mihoković-Kumrić u funkciji što plastičnijeg profiliranja likova ali, možda i više, u naglašavanju oprjeke dva mentaliteta, ruralnog i urbanog. Pa kad bi neki pojam ili situacija zahtijevala opis ili autoričinu digresiju, što bi tad bila prigoda za narječje na pripovjednoj razini, ona i ta mjesta pretače u govorne sekvence, svjesna da će tako najbolje poantirati rečeno i naglasiti spomenutu oprjeku:

-  Viš ti kak so se vremena premenila! Doktori več sakaj vnapred znajo! -primijetila je jedna rođakinja.
- Em, teca, kak ne bi znali kad imajo tolike mašine. Legneš na stol, pod nekakve kugle ili lampe, doktor se nalukne čez nekakvu cev i mam v tebe se vidi.
- Čula sem da več moro pogoditi je i bo muško ili žensko dete -doda teca, podupirući se važno o štap.
- Em, najte norije spelavati! Ne treba doktorom sakaj veruvati -javila se susjeda Mica, krepka postarija prodavačica iz kioska. -I Mare Magdine su do zadnjeg časa pripovedali da bu rodila dvojke! I oni bedaki pokupuvali se v duplikatu: hodalice, kahlice, kinderbete, specijalna kolica... A kad tamo Kata rodila jednu pucu od tri i pol kile! (Tko vjeruje...
, 149)

111

6. Slikovitost kajkavske fraze

Više nego ikoji segment, životnosti i širezavičajnoj prepoznatljivosti doprinosi frazeološka razina, jezična gesta koja cirkulira u određenom kraju. I tad je posrijedi bogatstvo, izražajna snaga jednoga jezika koji upravo takvom stalnom, dijakronijski stabilnom formulacijom - traje.
Da bi što uvjerljivije opisala svoju bolest pred bakom Dorom, njezina pajdašica Bara kaže:

-  Nesem dobro! Saka me kotriga boli, v kičmi me žiga kak žerjavka, moždani mi vre...Noči so mi prava muka Jezušova, ne smem se skrecnoti. (Mrazovac, 113)

Dijalog Dore i Bare teče i ovako:

- Jaj, moj Martin. A ja sem mislila da je on ne bil đeđeren dečko! -Je, je, tvoj Martin ne bil svetec! (Mrazovac, 115)

Starica o svojoj snahi Anki govori: Anka okraja oko njega kak maček onkraj vruče kaše, a on se š čista mira počne otkresavati na nju. Samo da se v križ kraž do krvi ne posvadimo. (Mrazovac, 139)
Kaj god se sprdekne ti joj daš na volu. Ne to baš v redu! (Tko vjeruje... ,116)
Ja sam ti več za pod zemlu, samo ne mrem živa leči v raku... (Mrazovac, 113).

Posebice je stilogen, zavičajno silno prepoznatljiv uzvik jerom. Svaki kraj, čak svako selo ima svoju „poštapalicu", ona je „neprevediva" i u naraciji ne funkcionira informativno nego ugođajno-ambijentalno, to je kao, recimo, u drugim lokalitetima uzvik „a" (A, baš sam išla dimo. ..) ili, u primorskom podneblju „ajme". Mjesto joj je zato isključivo na počeku iskaza, upravo poradi ove lokalne boje, a ne u samoj sintaktičkoj strukturi jer tamo, bezznačenjska, ne bi imala smisla:

- Jerom, kak lepi mrazovec! {Mrazovac, 49)
- Jerom, Bara, pak ti si več pobrala gra! (Mrazovac, 113)
- Jerom, jerom, kak je to denes drugač neg negdar! (Tko vjeruje... , 68).

Frazom se daje značaj pripovijedanomu, njime se prizivaju i potvrđuju višestoljetna pučka iskustva, njome se „ovjerava" narodna memorija i time se priskrbljuje uvjerljivost vlastitoga iskaza.

112

Općenito, interpolirana kajkavština u romanima N. Mihoković-Kumrić ima viševrtsnu funkciju i smisao. Njome je likovima priskrbila izvornost i mentalitetnu raznolikost a u tkivo romana unijela pripovjedačku svježinu.
A s druge strane, time je zapravo potvrdila i nešto više, naime činjenicu da narječje u književnosti pisanoj standardom ima ne samo mogućnost i pravo na opstanak nego da su takvoj postavi pojavljuje ne samo kao informacijska nego i kao stilska vrijednost.
Autorica je tako svojim djelima potvrdila stilogenost kajkavštine podravske provenijencije na najbolji mogući način.
 




LITERATURA

1.  Hranjec, Stjepan. Hrvatska kajkavska dječja književnost, Zrinski, Čakovec,
1995.
2. Hranjec, Stjepan. Ogledi o dječjoj književnosti, Alfa, Zagreb, 2009.
3.  Hranjec, Stjepan. Zrno do zrna (članci, rasprave, ogledi), Zrinski, Čakovec,
1994.
4. Mihoković-Kumrić, Nada. Mrazovac, Znanje, Zagreb, 1997.
5. Mihoković-Kumrić, Nada. Tko vjeruje u rode još, Znanje, Zagreb, 1998.
6. Skok, Joža. Kajkavski kontekst hrvatske književnosti, Zrinski, Čakovec, 1985.

113

Citat:
(i) turopolska kajkavska apoteka

Buševska apotekarka gospa Nada Mihokovič-Kumrič piše (i diše) za decu


Nada Mihoković-Kumrić rođena je 1951. u Novigradu Podravskom.

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kultura-i-umjetnost/nada-mihokovic-kumric-pise-(i-dise)-za-decu/msg51876/#msg51876
« Zadnja izmjena: Lipanj 08, 2013, 12:23:39 prijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Znanstveni skup Kajkavski jezek, kniževnost i kultura
« Odgovori #41 : Srpanj 01, 2013, 08:35:13 poslijepodne »
(ŠK)ODA RADOSTI

Citat:
ČETVRTI OKRUGLI STOL
(ZNANSTVENI KOLOKVIJ)
Kajkavski jezik književnost i kultura kroz stoljeća

Krapina, 6. rujna 2005.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/deseti-znanstveni-skup-kajkavski-jezik-knjizevnost-i-kultura/msg36971/#msg36971

6. rujna 2005.
pok. Vladimir POLJANEC

MJESTO I ULOGA HRVATSKOKAJKAVSKOGA JEZIKA U PROCESU EUROPSKIH INTEGRACIJA

Kako ni danas u našoj suverenoj državi Republici Hrvatskoj ne možemo biti zadovoljni mjestom i ulogom hrvatskokajkavskoga, čisto sumnjam da će se ulaskom u europske integracije, pa i u Europsku Uniju, status hrvatsko-kajkavskoga jezika promijeniti na bolje. Samo o nama ovisi hoće li u doglednoj budućnosti hrvatskokajkavski jezik zauzeti ono mjesto koje mu pripada i odigrati onu ulogu koju neprijeporno zaslužuje.



          Hrvatskokajkavski jezik jest hrvatski jezik vlastita podrijetla, posjedovanja samosvojne fonetike i fonologije, morfologije i sintakse, vokabulara. Nikada to nije suvišno naglašavati i ponavljati, upravo zato jer je ponavljanje majka učenja.
          Svojedobno je bilo dogovoreno da se uzme jedan izričaj - štokavski za hrvatski standard, nije isključeno da je danas nekim drugim dogovorom moguće dogovoriti i nešto drugo. Tako je kajkavski zastao u razvoju zbog dokinuća u službenoj uporabi. Nećemo jadikovati jer je političkom odlukom naprasno preko noći postao dijalektom i kao manje vrijedan jezični sustav ostavljen je na milost i nemilost minoriziranju i nipodištavanju od mlađega brata. Ovakav maćehinski odnos spram kajkavštine i čakavštine obija se danas hrvatskome standardu o glavu i pokazatelj je više kako bahatost ovakve vrste nikada nije isplativa.
          Odlaskom originalnih govornika, današnje filijarne generacije sve više podliježu prirodnome procesu agresivnih utjecaja standarda: škola, radio, TV, tisak. Stoga kajkavština mora više nego dosad biti prisutna u svakodnevnoj uporabi, a mi moramo inzistirati na njezinoj prisutnosti u tisku, radiju, TV i školi, čime onda pokazujemo i dokazujemo da ona jest živi jezik, jer ima žive govornike, a u protivnome će slijediti sudbu klasičnih filologija i doslovno ostati samo mrtvo slovo na papiru. Za početak povećavati leksik, možda tek kajkaviziranjem terminologije na standardu za pojmove koji nemaju nazivlje u kajkavskome, te uporabom kajkavskih prefiksa i sufiksa, a ako se već ne usudimo ili, pak, nemamo snage i znanja (u što čisto sumnjam) zaći malo dublje i jače zagrepsti ispod površine u ovu problematiku, zašto ne i tuđice rabiti u pomanjkanju vlastitih riječi, fraza i izraza. Istina, njihova uporaba na početku ovoga postupka obogaćuje jezik svojom etiologijom i raznolikošću, dok prevelikom, isforsiranom i pretjeranom uporabom biva kontraproduktivna, jer se iz razloga tako nastaloga komoditeta ne ulažu potrebni neophodni napori u stvaranju novih riječi, a mogli bi se (dokaz: Hugo Badalić i Bulczu Laszlo), te se na jedan ovakav način jezik sustavno osiromašuje.
          Moramo pokazati da se kajkavština može, sukladno ostalim živim jezicima, ravnopravno rabiti. Ovdje treba, na razini Hrvatske države i svih njenih kajkavskih dijelova, sustavno i permanentno objavljivati reprinte ili još uvijek neobjavljena djela hrvatskokajkavske literature, znanstvene radove, poli-

341

tičku, gospodarsku i znanstvenu literaturu, ali ne samo kao bibliografske skupocjene raritete već svakodnevno uporabni materijal, dostupan ne isključivo izabranima i eliti već najširim slojevima, učenicima, studentima i svima zainteresiranima, te onima koji će se tek zainteresirati. Objaviti je kao jeftinu knjigu, što su i dokazali novinski nakladnici: kako knjiga može biti jeftina i svima pristupačna, i da se more na kijosku kupiti iftrafiki kok cigaretlini, šibice i prezervativi. To bi se unda zvalo demokratizacija književnosti. Prosim lepo, o čem se to mi vuopče spominamo ?!
          Isto je tako moguća revitalizacija, shodno prokušanoj metodi pohrvaćivanja, odnosno kajkaviziranja određenih termina (pojedinih) i leksema (dokaz nastojanja i uradci Željka Funde i zahtjevnijih tekstova pri njegovim preobernitvama), ali ne i prepuštanja i ostavljanja tek pjesnicima stvaranja novih riječi, već i stručnjacima iz pojedinih područja. Nepostojanje istih ne svjedoči o nepostojanju stručnjaka, već o nedostatku volje i pretjerano prisutnome, već spomenutome komoditetu, kao i o uvijek već otrcanoj frazi o nedostatku financijskih sredstava.
          U jako dobro razvedenome sustavu odgoja i osnovnoga te srednjega obrazovanja, kajkavština se uči u okviru nastave hrvatskoga jezika ili planiranoga uobičajenog predmeta kojega - ako ga u programu uopće i jest -dostatno ne pokriva. Ovisno o nastavniku svodi se tek na puku informaciju -što nije i nikako ne može biti dostatno -jer kako bi to, molim vas lijepo, izgledalo da se nastava engleskoga ili njemačkoga, ne daj Bože ruskoga jezika i književnosti, umjesto na engleskome, njemačkome ili ruskome jeziku, za Boga miloga, izvodi na hrvatskome standardu! Reći će da se radi o stranim jezicima ili pak o tzv. svjetskim jezicima.
          Neosporivo je u kajkavskome danas postojanje najmanje dviju opcija:
          a)   standardizacija koju zagovaraju pripadnici  Varaždinskoga kruga (gdje bi norma, naravno, bio varaždinski mjesni govor) i princip ujedinjenih kajkavskih emirata (Božica Jelušić);
          b)  zalaganje za funkcioniranje sustava po principu neka cveteju rože v sakem vertu (Alojz Jembrih).
          U zadnje vrijeme čak i produkcija autora iz ruralnih područja pokazuje trend naglašene jezične urbanizacije i rabljenje termina koji se na tim područjima jednostavno ne bi očekivali. Znamo da život nosi svoje, ali samo načinom uporabe u svakodnevnome životu, bogaćenjem vokabulara čitanjem i kajkaviziranjem ne može se ovome procesu stati na kraj. U opravdanju svojih želja nastojmo da one odišu sigurnošću, a što će onda bezuvjetno donijeti i veće rezultate. Stoga je neophodno ovu problematiku zaoštriti do krajnosti jer
i sada je već prekasno.
          Aristotelova podjela na tri osnovne funkcije jezika: poetsku za umjetničko djelovanje, retoričku za političko djelovanje i logičku za strogo racionalno i znanstveno djelovanje, bez problema se još uvijek može provjeriti na

342

primjeru hrvatskokajkavskoga jezika iako već skoro dva stoljeća nije u službenoj uporabi, ali je bio dobar dok se brinuo za povijest naroda, povijesno iskustvo i za očuvanje tradicije. On nije bio samo sredstvo svakodnevne komunikacije, ali i razmjene roba i usluga, te stvaranja tržišta nego i sredstvo političke borbe pri stvaranju klasa, a onda naroda i država. Isto tako i zajedničko tržište ujedinjene Europe misli na funkcioniranje zajedničkoga jezika. Razumljivo bi i logično bilo da demokratske države, i to one s najdužom demokratskom tradicijom, imaju i najizraženiju komunikaciju, a države totalitarnih režima slabije i manje izraženu. Vidimo, međutim, da to nije uvijek tako. Možda su to tek iznimke koje potvrđuju pravilo!
          S jedne se strane svrstavaju eurofili, s druge eurofobi. Nema se razloga biti euroskeptik, ali ni eurooptimist. Preostaje ostati samo žalosni realist.
          Više treba EU nas, nego mi njih: zbog poradi naših prirodnih resursa, vode, žitnice i mora (postat će bespredmetni gospodarski i ostali pomorski pojasevi), pa zato moramo više iskoristiti mi njih, nego oni nas, jer ako svi oni samo i isključivo gledaju svoj interes, onda valjda i mi, usprkos vjekovnim političkim, društvenim i kulturološkim odricanjima, napokon možemo gledati svoj i sačuvati ga. Ne tražimo mi od nikoga da govori hrvatskokajkavskim jezikom ili barem hrvatskim standardom, već svi to očekuju od nas. Na sreću, kajkavci su bilingvi. Trebamo znati predvidjeti, imamo iskustva i mogućnosti anticipacije, mjerodavno naslutiti i odvagati, a ne podlijegati ucjenama.
          Iako su europske integracije i globalizacija neumitan i nezaustavljiv proces, koji ne možemo zaustaviti, onda ga pokušajmo barem malo usporiti i, koristeći iskustva našega hrvatskog standarda dok je još bio u kandžama jezika "dijasistema", pritom korist od istih usmjeriti na naš mlin. Znamo da je taj proces neminovan, a isto tako da će do otrežnjenja ionako, kao i uvijek, doći prekasno. Time perspektiva hrvatskoga standarda, a onda ni hrvatskokajkavskoga jezika, nije nimalo blistava ni ružičasta.
          Jedan od mogućih scenarija u EU je pobrinuti se za nove jezike, odnosno jezike novoprimljenih naroda i država u EU, getoizirati ih, a njihove izričaje, dijalekte i narječja staviti u kaveze po lingvo ili filo ZOO parkovima, ili pak u muzeje i tu ih čuvati, ne od izvanjskih utjecaja, već da oni ne bi utjecali na imperijalistički engleski, te ih pokazivali turistima kap raritetne vrijednosti i dokazivali kako još ima nekih drugih jezika osim engleskoga. Evo, to možemo kao prilog očekivati po pitanju deklarativne brige za jezik, jezičnu kulturu, baštinu i nasljeđe. Nitko se o tome neće brinuti ako nećemo mi sami, nikakva Europa. Od njih nam nikada ništa dobroga nije došlo i nikakvo dobro ne treba od njih ni očekivati. Zar financijska sredstva iz pristupnih fondova? I tako će jednoga dana doći na naplatu. Cijena toga novca jest enormna. Ne radi se ovdje samo i isključivo o bankarskoj kamati nego i svim ostalim prirodnim resursima, a to je ono što njih zanima. Mi nafte nemamo da

343

bi im po tome bili zanimljivi, ali zato imamo bogate izvore pitke vode, a zbog nje će se sutra ratovi voditi. Kao što se danas vode zbog nafte.
          Obećanja o pomaganju jezika malih naroda jesu floskule jer mali ostaju mali, a veliki - veliki i njihovi interesi nikada ne će biti identični. Sila Boga ne moli. To smo se valjda već mogli naučiti. Kajti, Danajcima ni za veruvati nit gda darove donosiju! Zar nam je od takvih očekivati da se veliki brinu za mali jezik jednoga malog naroda i k tome još za njegova tri izričaja? Zar ćemo uistinu ponoviti po tko zna koji put jedne te iste pogrješke i dopustiti vuku da ovce čuva? Ništa dobroga od te i takve Europe ne treba očekivati jer nemaju dostatno vremena ni sredstava za sebe, a kamoli za druge. Uostalom, i mi smo u našoj državi Republici Hrvatskoj prije petnaestak godina primjerom pokazali kako se ostvaruje samostalna država, ali i jezik. Normalno da engleskoj ili bilo kojoj drugoj hegemoniji ne konvenira naš primjer, naročito u okviru Velike Britanije gdje osim hegemonističkoga engleskoga egzistiraju još velški, irski i škotski. I, kaj sad?! Uostalom, po svim objavljenim statistikama o učenju stranih jezika, Englezi najmanje poznaju, a kamoli da govore neke druge jezike osim svojega, što samo svjedoči o prepotenciji i ničime utemeljenoj jezičnoj dominaciji, koja proizlazi jedino iz jezične jednostavnosti i gramatičke šturosti. No, dobro, možda se u zadnjih par godina i kod njih nešto promijenilo. Pa, mi barem imamo bogata iskustva sa svim mogućim gospodarskim, društvenim, kulturnim, političkim i državnim asocijacijama i integracijama. Fort bi mi nekom srljali i fort se nekom, kok košulja v rit, rivali.
          Europske su integracije nastale kao svojevrsna brana od globalizacije sa SAD kao predvodnikom, u kojoj utjecaj raznih neformalnih centara moći raste nauštrb međunarodnih institucija. Dok vlade velikih sila surađuju poj prvi put u povijesti i male države gube pravo na donošenje odluka, dotle se granice umjetnosti pomiču, ali je i njena uloga dobrano sužena, a multinacionalne kompanije bivaju sve bezobzirnije. U ovakvome okruženju jezik, koji se duboko identificira sa sudbinom svoga naroda, dijeli s njime i dobro i zlo (više zlo jer zla, na žalost, više ima), hrabro se odupire nedaćama i napadima sa svih strana i pokazuje koliko je ranjiv, ali sveudilj još uvijek izlazi kao pobjednik.
          Briga za hrvatski jezik te posebno za hrvatskokajkavski jezik mora biti jedan od vodećih strateških interesa Republike Hrvatske u očuvanju nacionalnoga jezika u procesu priključenja Europskoj Uniji. UNESCO je svojevremeno dao i smjernice o potrebitosti ulaganja neophodnih dodatnih napora u zaštiti tzv. malih jezika i njihovih dijalekata u sveopćoj globalizaciji. To ionako ostaje samo na razini preporuke, a ne i zakonskih propisa pa nisu obvezujuće, te se nepridržavanje i nepoštivanje istih ne sankcionira. Standardološki se model mora pak ustrojiti kao moderna, fleksibilna i cjelovita briga s naglaskom na stilističku normu, a zbog utvrđivanja dijalektoloških mjerila neophodno je i nadalje voditi terenska istraživanja organskih govora, utvrđi-

344

vati založne, prenosive, promjenjive i prostorne karakteristike kao i granična te dodirna mjesta miješanja i razmjenjivanja leksičkih osobina dvaju ili više različitih jezika.
          U takve i slične svrhe ustanovljeni su zajednički europski projekti za unapređenje i razvoj, upravljanje, institucionalnu izgradnju, mobilnost itd. Utvrđene su strukturne i komplementarne mjere koje podrazumijevaju aktivnosti vezane uz planiranje pripremanje i provođenje reformi u sustavu, prvenstveno, visokoga obrazovanja. One jesu namijenjene i rješavanju posebnih teškoća u područjima koja zbog određenih zemljopisnih i gospodarskih specifičnosti na bilo koji način zaostaju u provedbi ovakvih reformi, kao i mjere koje mogu poslužiti u prenošenju dobrih i kvalitetnih iskustava te obaviještenosti o određenim postignućima, pa na taj način nadopunjuju dosegnute napore pri njihovu ostvarivanju.
          Odustalo se već i od prijevoda na sve jezike članica EU (iako je u početku bilo obećano i dogovoreno da će se svi dokumenti EU prevoditi na sve jezike članica, e da bi se onda konstatiralo kako je to sve preskupo, te se ostalo na razini samo svjetskih jezika. Znači li to jezični imperijalizam? Jaši dalje jer se kao u svakoj integraciji odričemo i dijela vlastita suvereniteta. Očito je kako se i na razini EU od početka opet kreće s jezikom, pa je za očekivati da će se engleski jezik maćehinski odnositi prema hrvatskome standardu, najmanje tako kako se danas hrvatski standard odnosi prema hrvatsko-kajkavskome jeziku.
          Vrijeme curi. Neophodno je što skorije utvrditi prioritete i modele, te dinamiku rješavanja i izvore financiranja. Osim prodora u novine, radio i TV, treba imati na umu da pojedinci svojim osobnim kreativnim angažmanom u zadovoljavanju vlastitih potreba traže učenje hrvatskokajkavskoga kao fakultativnog ili izbornog predmeta ili dodatnog jezika, a s druge strane treba osigurati zainteresiranima svu moguću stručnu i inu pomoć i podršku u učenju hrvatskokajkavskoga jezika, te osposobiti učitelje, nastavnike, profesore da te dijelove programa - ili u okviru predmeta hrvatski jezik ili posebno primjereno nastavno - održe i predaju; ovdje će svi kajkavolozi i drugi jezični stručnjaci imati ključnu ulogu, ali isto tako i priliku istražiti nove modele i pristupe učenju hrvatskokajkavskoga jezika i unapređenju nastave istoga; čim prije oformiti stručne timove za sudjelovanje u izradi nastavnih planova i programa, uz izražavanje mišljenja o potrebama sudionika u nastavi hrvatskokajkavskoga jezika i književnosti; razne nevladine udruge, zainteresirane za što svrsishodnije i promptnije realiziranje ovakvih nastojanja, međusobno povezati zbog mogućega što primjerenijega utjecaja na organe vlasti nadležnoga resora; pozvati medije i novinare na poticanje javnih rasprava o učenju hrvatskokajkavskoga jezika i književnosti na kajkavskim govornim područjima te promicanje njihove važnosti, upravo zbog neograničenoga utjecaja na cjelokupnu javnost, te isto tako surađivati s inicijatorima uvođenja čakavskoga na

345

njihovim govornim područjima; angažirati poduzeća i udruge koje bi bile voljne i zainteresirane pomoći financiranje svih mogućih aktivnosti u učenju i čuvanju hrvatskokajkavskoga jezika i književnosti, te ih kao sve zainteresirane pozvati da sudjeluju u njezinoj promociji; sukcesivno, kontinuirano i permanentno istraživati jezičnu i kulturnu hrvatskokajkavsku baštinu i afirmirati hrvatskokajkavski jezik, prvo među hrvatskim narodom, a onda i među ostalim europskim pa i svjetskim narodima jer jezik, kao centar svake kulture, posjeduje nezamjenjiv značaj kulturnoga identiteta svojih govornika, čitavih skupina i cijeloga naroda.
          Prije ili kasnije, nadam se što kasnije, susrest ćemo se s ovakvom problematikom, koja nas kao takve sve neizbježno čeka. Iako Hrvatska već sudjeluje u nekim oblicima europskih integracija, ipak je Europska Unija najvažniji oblik europskoga udruživanja, a jezični je problem jedan od najtežih problema Europske Unije. Zajedničko tržište zahtijevat će, bez sumnje, prije ili kasnije, zajednički jezik, kojega za sada još nema. A, možda i ima? Nije li to engleski? Sadašnji glomazni prevodilački aparat preveliko je opterećenje za budžet EU jer su u početku službenim jezicima unije priznavani svi jezici njezinih država članica. Povećanjem broja članica u drugom i trećem krugu napustila se stara praksa prevođenja službenih dokumenata na sve jezike, te u obveznoj uporabi ostaju samo tzv. veliki, odnosno svjetski jezici, a za očekivati je da će najveći utjecaj i nadalje imati engleski, te da će i taj utjecaj sve više rasti. Kada i ako jednoga lijepog dana Hrvatska i uđe u Europsku Uniju, hrvatski jezik ne će postati jednim od njezinih službenih jezika; za očekivati je j da će se status hrvatskokajkavskoga još više pogoršati. Barem se onda treba zalagati da službeni jezici u EU budu oni koji jesu i neki od službenih jezika Ujedinjenih naroda (uz engleski, francuski i španjolski, a za Hrvatsku, barer zbog tradicije, i njemački).
          Kako ni danas u našoj suverenoj državi Republici Hrvatskoj ne možemo biti zadovoljni mjestom i ulogom hrvatskokajkavskoga, čisto sumnjam da će se ulaskom u europske integracije, pa i u Europsku Uniju, status hrvatsko-kajkavskoga jezika promijeniti na bolje. Samo o nama ovisi hoće li u doglednoj budućnosti hrvatskokajkavski jezik zauzeti ono mjesto koje mu pripada i odigrati onu ulogu koju neprijeporno zaslužuje.

Citat:
Mrl je Vladimir Poljanec, naš Vladek
http://klanjec.info/klanjec/hrvatska/umro-je-vladimir-poljanec-nas-vladek
« Zadnja izmjena: Srpanj 01, 2013, 08:41:39 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: 12. znanstveno sp(r)avišče Kajkavski jezek, kniževnost i kultura v Krapine
« Odgovori #42 : Rujan 08, 2013, 08:47:47 poslijepodne »
Oj krapinske Vukove steze  (2)
 
(Tam i) sim-pozerajne kajjopcov, drdekov i mrdekov
teri su kaj sveli na preteklost, povest kaja,  na kajirsku egiptologiju,  na krapinsku pračlovekologiju,
i(l?)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * ** * * * * * * * * ** * * * * * * * * *

HRVATSKA UDRUGA MUŽI ZAGORSKOG SRCA ZABOK i
DRUŠTVO ZA KAJKAVSKO KULTURNO STVARALAŠTVO KRAPINA

u Tjednu kajkavske kulture priređuju
DVANAESTI ZNANSTVENI SKUP
KAJKAVSKI JEZIK, KNJIŽEVNOST I KULTURA KROZ STOLJEĆA


Pokrovitelji
Ministarstvo kulture, Krapinsko-zagorska županija, Grad Krapina
Pučko otvoreno učilište Krapina Ponedjeljak, 9. rujna 2013. u
9:00 sati


PROGRAM

9.00  –  9.20 Riječ organizatora i moderatora te pozdravne
riječi pokrovitelja: prim. dr. sc. Rajko Fureš, dr. med. i
prof. dr. sc. Alojz Jembrih. Glazbeni program: Srečko
Blažičko - vokalni solist

9.20 – 10.00 Predstavljanje knjige.: Hilarion Gašparoti, Czvet
szveteh...(izbor), izd. Samoborski muzej i Gradska knjižnica
Samobor. O knjizi govore: Mirjana Dimnjaković, prof., Alojz
Jembrih i Milan Žegarac Peharnik, prof.


I. dio: redoslijed izlaganja: predsjedaju:
prof. dr. sc. Alojz Jembrih i dr.sc. Tanja Baran


10.00 –   10.10  Slavko Malnar:  Vizitacija biskupa Benedikta
Bedekovića 1704. godine.

10.10 – 10.20. prof. dr. sc. Alojz Jembrih: Parižanin pri
Horvateh ili Pokazanje načina za pomenjšati beteg vu
poplavaneh hižah (1786.).

10.20. – 10.30. prim. dr. sc. Rajko Fureš:   Javnozdravstveni
pogled na posljednje djelo Ivana Krstitelja Lalangue s područja
gospodarstva.

10.30. – 10.40. Stjepan Laljak, prof.: Kajkavska  pjesmarica iz
18. stoljeća.

10.40. – 10.50. mr. sc. Ivan Zvonar: Sadržaj drugoga  dijela
Libra od spomenka Katarine Frankopan Zrinski.

10.50. – 11.00. Željko Vegh, prof.: Pregled svih do sada
poznatih izdanja "Hrane nebeske" Jurja Muliha.7.   

11.00.-11.10. Jurica Cesar, prof.: Veliki Štrigovski ceh.

11.10 – 13.00: Objed za sudionike i pauza do poslijepodnevnoga
dijela skupa


II. dio: redoslijed izlaganja: predsjedaju:
mr.sc. Ivan Zvonar i Jasna Horvat, prof.


13.00.-13.10.  Bojana Marković, prof.: Važnost novootkrivenih
prijevodnih  tekstova Ivana Krizmanića (sociolingvistička
perspektiva).

13.10. – 13.20.  dr. sc. Tanja Baran: Kajkavska usmena
književnost križevačkoga kraja u 19. Stoljeću.

13.20. – 13.30. Vera Grgac, prof.: Vračejne, vračiteli i
domača vraštva Dore Grgac (1899.-1995.).

13.30. – 13.40. prof. dr. sc. Zvonko Kovač: Kajkavska čitanka
Božice Brkan.

13.40. – 13.50. Jasna Horvat, prof.:  Kajkavski donjosutlanski
ikavski dijalekt u  programima Udruge Ivana Perkovca iz
Šenkovca.

13.50. – 14.00. dr. sc. Željko Lovrić: Balkanizirani kopneni
polučakavci i  jugoistočni "turkokajkavci" (noviji
jugo-turcizmi i balkanski Sprachbund).

14.00. – 14.10. dr. sc. Mladen Rac: Osebujni kajkafski cveteki
kterih neje zvun severne Horvatske (sjevernohrvatski biljni
endemi).

14.10. – 14.20. Barica Pahić Grobenski, prof.: Bednjanska
kajkavština prema varaždinskoj kajkavštini i prema
književnom standardu.


14.20. – 15.00.  Rasprava i zaključci Skupa

Autobus za Krapinu za sudionike Znanstvenoga skupa i njihove
goste polazi u ponedjeljak 9. rujna 2013.  u 7.30 sati s
Mažuranićeva trga u Zagrebu. Povratak u Zagreb predviđen je u
15.15 sati.

Organizator: Hrvatska udruga Muži zagorskog srca, Martinišće
45, 49210 Zabok, tel: +385 49 236 225; mob: +385 (098) 251 966
Žiroračun: 2360000 – 1101545954 ZABA, Matični broj: 0947784
e-mail: rajko.fures@kr.t-com.hr; nikolacapar42@gmail.com;


Organizacijski odbor:
prof. dr. sc. Alojz Jembrih – predsjednik
prim. dr. sc. Rajko Fureš, dr. med. – tajnik
dr.sc. Tanja Baran
Srečko Blažičko
dr. sc. Marijana Borić
prof. dr. sc. Đuro Blažeka
Božidar Brezinščak Bagola, prof.
Nikola Capar
mr. sc. Ivan Cesarec, prof.
Mladen Cvetko, ing. med. rad.
mr. sc. Ivica Glogoški, dipl. ing. građ.
Vera Grgac, prof.
Vlasta Horvatić Graz, prof.
Ratko Habus
Jasna Horvat, prof.
prof. dr. sc. Stjepan Hranjec
Zdravko Hršak, dipl.ing.
Nenad Kralj
Viktorija Krleža, prof.
Miljenko Krznar
Miroslav Lovrenčić
dr. sc. Andrija-Željko Lovrić
Barica Pahić Grobenski, prof.
Katarina Novak, prof.
Damir Novina
Nenad Piskač
Davorka Plukavec
prof. dr. sc. Antun Presečki
Snježana Ricijaš, prof.
Ivan Šalković, dipl. oec.
Zdravko Šilipetar, dipl. ing.
mr.sc. Ivan Zvonar
Rudolf Žlender

Za organizatora: prim. dr. sc. Rajko Fureš, dr. med.
stoloravnatelj Hrvatske udruge Muži zagorskog srca

Citat:
Zagorski list, 14.9.2007.

Kaj sme je

Navek me ovi tjedni, dani, reči… kajkavske kulture više živciraju nek kaj mi je drage da se o kajkavskomu jeziku nekaj govori.

Za mene nema tjedna kajkavske kulture, niti dana kajkavske reči. Za mene je sake ljete 365 dane kajkavske kulture, a sake četrte i 366.


Največa je sramota kad se o kajkavske kulture i jeziku govori na štokavskomu. Ispada da je kaj dober ko tema, ali nije dober za upotrebu. Ja bi rekel da ljudi koji to delaju nisu dosta učeni da bi govorili kaj, nemaju sigurnosti da na kajkavskomu sročiju nekaj pametnoga, ali nemaju ni srama pak se baviju s kajem, a da ga ni govoriti neznaju.

Piše Krešimir Končevski

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg3154/#msg3154

Cinkusi - Oj krapinske vuske staze , 02;41

Cinkusi - Oj krapinske vuske staze
« Zadnja izmjena: Rujan 08, 2013, 08:53:07 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549