Klerofobija (i) v Hrvatske

[Ljudevit Kaj]

Sim.pa(r )tizant (kokod)aktualne vlasti:

A one koji se druže s popovima, kako da njih nazovemo ? 

Popi ili Bobi?

Veli se: „Popu pop, bobu bob“. Različita gramatička pravila (ŠTAkavski: srpski, kajkavski (slovenski i hrvatski): srbski) (ne)dozvolavaju gornu naslovnu dilemu.


Popovača

Izraz pop je (mejne-više)  naziv na pravoslavnoga svečenika.
V Hrvatske se (kak takev, standardni vlaški,) izraz pop rabi gustokrat  v pogrdnomu značejnu, garneran neretko z dodatnemi atributi (na priliku: „Besposlen pop i jariče krsti“).

Pop je naziv za svećenika u određenim kršćanskim denominacijama. U nekim područjima označava isključivo pravoslavnog svećenika dok negdje se koristi i za katoličke, nerijetko i u pogrdnom značenju
Zvir: (k)wikipedija

Iskustvo z (koko)dačičove domaje Brepublike Srbije
(Ivica Dačić predsednik je Socijalističke partije Srbije i, ne samo nominalno, ide-ološki blizek kokodačičem v Hrvatske (Brepublike Srbatske))


Klerofobija zasjenjuje homofobiju

Dragomir Anđelković
08. 03 2009.

Problem je i neskriveno izražavanje klerofobije - odbojnosti prema svećenstvu i crkvi . Oni koji pričaju o pravima seksualnih i drugih manjina , dopuštaju sebi da o crkvi , svećenstvu , vjernicima , kažu bilo što . Kao i to što dok opravdano smatraju da imaju pravo izraziti svoj stav i lobiraju da on bude uslišen , s druge strane , gotovo da reže kada crkve i zastupnici drugačijih opredjeljenja , u skladu sa svojim pravom , pokušaju utjecati na djelovanje državnih institucija

Stječe se dojam da bi , samo kada bi imali i mogućnost , jurišnici partijskih , nevladinih i medijskih ešalona (eSKalona) tzv . Druge Srbije , i na mnogo opipljiviji način nasrnuli na prava SPC , pa i drugih crkava . Uostalom , to je i razumljivo . Nerijetko se radi o , u demokratsko ruho tek nevješto preobučenoj , duhovnoj djeci totalitarnog sustava , u kome su vjerske zajednice i vjernici bili brutalno diskriminirani . Zato , kada opravdano govorimo o suzbijanju diskriminacije i homofobije - koja nije poželjna , ali u Srbiji nije ništa prisutnija nego u većini europskih zemalja – trebali bismo se pozabaviti i klerofobijom ! Ona je kod nas , unatoč tome što se ogromna većina građana izjašnjava kao vjernici , sigurno mnogo prisutnija nego u bilo kojoj zemlji članici EU . Možda baš to bude prepreka našim eurointegracijama ? ! A , nesumnjivo , već sada nanosi veliki duševni bol mnogim građanima Srbije !


SPC , i druge tradicionalne vjerske zajednice , ovih dana su intenzivno zasipani " drvljem i kamenjem " od strane zastupnika i funkcionera LDP - a , kao i predstavnika nekih nevladinih organizacija . Zbog ponašanja vjerskih zajednica , navodno , Srbija neće moći stupiti u EU , naši građani će još dugo stajati u redovima za vize , a napaćene manjine svih vrsta , gotovo da treba očekivati pogrome .

Izljev bijesa Gej - strejt alijanse , SDU ( stranke Žarka Koraća ) , Inicijative mladih za ljudska prava , LDP , i još nekih drugih organizacija , izazvalo je , uslišeno od strane vlasti , protivljenje SPC , i ostalih relevantnih vjerskih zajednica , nekim odredbama predloženog zakona protiv diskriminacije . I to , prije svega , neslaganje s onim dijelom članka 21 , koji u punoj mjeri izjednačava homoseksualce s heteroseksualcima .

Njegov prvi dio , prema kome su rodni identitet i seksualna orijentacija privatna stvar i " nitko ne može biti pozvan da se javno izjasni o svom rodnom identitetu i seksualnoj orijentaciji " - nitko ne osporava . Homoseksualci imaju pravo da budu to što jesu , i da ih nitko ne proziva zbog seksualnih opredjeljenja . Međutim , sporan je ostatak spomenutog članka , koji glasi : " Svatko ima pravo izraziti svoj identitet i seksualnu orijentaciju , a diskriminatorsko postupanje zbog izražavanja rodnog identiteta i seksualne orijentacije je zabranjeno . "

Prvo , formulacija je nedovoljno precizna , pa bi mogla tumačiti tako da je i neregistriranje homoseksualnog braka vid diskriminacije . Hipotetički , ljudi slobodno izraze svoj rodni identitet , što je načelno uredu , i u skladu sa svojom orijentacijom odu kod matičara , a ako on odbije vjenčati ih , na temelju članka 21 , mogu ustvrde da su povrijeđena njihova prava . Ukratko , izgleda da se radi , makar na mala vrata , o pokušaju legalizacije homoseksualnog braka .

Drugo , jedna stvar je slobodno izražavanje rodnog identiteta na način koji ne ugrožava druge , a druga je puno , nekritičko izjednačavanje homoseksualaca s heteroseksualcima , što proizlazi iz spomenute formulacije ! Zamislite da transvestit , koji je po zanimanju učitelj ili liječnik u hitnoj pomoći , zaključi da je sasvim uredu da , kada je za to raspoložen , na posao dolazi obučen kao žena . Ili da se profesor - homoseksualac , u skladu sa svojim sklonostima , slobodno ponaša na satu . Mislim da bi sve to izazvalo osjećanje duševnog bola onih koji imaju drugačija , nešto tradicionalnija , seksualna opredjeljenja . Pa , i da bi ih omelo u realizaciji nekih , u naše vrijeme , osnovnih ljudskih prava . Kako li bi se osjećali mnogi roditelji , dok prate djecu u škole , i koliko bi ih se odlučilo , čak , i da ih ispiše iz njih .

SPC i druge tradicionalne vjerske zajednice nemaju ništa protiv zakona o zabrani diskriminacije , " samo nisu " - kako je to rekao episkop Irinej - " za to da jedna vrsta diskriminacije , bilo čijom nepažnjom i propustom , bude zamijenjena drugom vrstom diskriminacije , vjerojatno gorom i težom " . No , manipulativnim tehnikama , ekstremisti iz redova Druge Srbije , i njihovi mediji , pokušali su da sve prikažu iskrivljeno - kao zalaganje , prije svega , Srpske pravoslavne crkve , za diskriminaciju i sprječavanje europskih integracija . Tek primjera radi , tekst koji se bavi povlačenjem prijedloga zakona s dnevnog reda Skupštine , Blic je objavio pod naslovom : " Crkva protiv zakona o diskriminaciji " . Vjerojatno ne treba ni reći , u njemu je " propušteno " da precizno bude objašnjeno protiv čega su glavne vjerske zajednice Srbije .

Manipulacija je jedno , a drugo je pravo da se zastupa neki stav . Nije u redu kako postupaju zagovornici prava na neograničeno izražavanje homoseksualnih opredjeljenja , ali njihov stav je , sam po sebi , legitiman . Doduše , koliko znam , učitelji nigdje u svijetu ne mogu biti transvestiti dok su na poslu , ali u Nizozemskoj ili Danskoj , legalizirani su homoseksualni brakovi . No , nisu u velikoj većini europskih zemalja ! A nama se lažno predstavlja da bez predloženog , do krajnosti liberalnog zakona ( bar kada se radi o seksualnim manjinama ) , nema mogućnosti da prođemo kroz kapiju EU . To je problem !

Problem je i neskriveno izražavanje klerofobije - odbojnosti prema svećenstvu i crkvi . Oni koji pričaju o pravima seksualnih i drugih manjina , dopuštaju sebi da o crkvi , svećenstvu , vjernicima , kažu bilo šta . Kao i to što dok opravdano smatraju da imaju pravo izraziti svoj stav i lobiraju da on bude uslišen , s druge strane , gotovo da reže kada crkve i zastupnici drugačijih opredjeljenja , u skladu sa svojim pravom , pokušaju utjecati na djelovanje državnih institucija

Stječe se dojam da bi , samo kada bi imali i mogućnost , jurišnici partijskih , nevladinih i medijskih Ešelon tzv . Druge Srbije , i na mnogo opipljiviji način nasrnuli na prava SPC , pa i drugih crkava . Uostalom , to je i razumljivo . Nerijetko se radi o , u demokratsko ruho tek nevješto preobučenoj , duhovnoj djeci totalitarnog sustava , u kome su vjerske zajednice i vjernici bili brutalno diskriminirani . Zato , kada opravdano govorimo o suzbijanju diskriminacije i homofobije - koja nije poželjna , ali u Srbiji nije ništa prisutnija nego u većini europskih zemalja – trebali bismo se pozabaviti i klerofobijom ! Ona je kod nas , unatoč tome što se ogromna većina građana izjašnjava kao vjernici , sigurno mnogo prisutnija nego u bilo kojoj zemlji članici EU . Možda baš to bude prepreka našim eurointegracijama ? ! A , nesumnjivo , već sada nanosi veliki duševni bol mnogim građanima Srbije !

http://www.nspm.rs/komentar-dana/klerofobija-zasenjuje-homofobiju.html

[koko-vg]

... negdo kukuriče  na prazno ... ako ti vučeš srbske ili srpske (ispravljaj koliko hoćeš) korjene, zaboli me, a zašto onda smatraš da i drugi moraju imati "zavičajno porijeklo" ?   Preseravaš se znanjem kajkavskog, njemačkog, mađarskog ... još samo fali da počneš pisati na esperantu da bude svma razumljivije za čitati.

[Ljudevit Kaj]

PreSeravajne i kokoDačičko breSerbavajne

eS(De)Perantski sim.pa(r )tizant (kokod)aktuelne, kokodačičke vlasti:

Srbski ili srpski ko-koreni?
Preseravaš se znanjem kajkavskog, njemačkog, mađarskog ... još samo fali da počneš pisati na esperantu da bude svma razumljivije za čitati.

VUGROB-FINSKI BUK(O)VAR

(esDe)Petelin je kajkavski naziv za kokota.
Na esperantu se kokot, *urac veli koko.
Na vugerskomu se kokot veli kakaš (pisano: kakas).
Na „hrvatsko”- nemačkomu ko-kot („ko” Kot) znači kak drek (izmet). 

Obširneše:
http://www.forumgorica.com/kultura-i-umjetnost/du-ju-spik-kroejschen/msg52935/#msg52935

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

ES(DE)PERANTSKI, VUGROB-FINSKI ”RAZUMLIVA”, KUGARSKA POLITIKA (KOKOD)AKTUALNE VLASTI (1)

”Vugerski” (nisko-)građe(vi)nski Ratko (Čačič) i finski građanski “Ratko” (Zoki) sevrsna su pogubno-kugarska, vugrob-finska alijansa.

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/politika/sdp-i-hns-pr(e)dmet-sprdne-(hrvatski-bog-marx)/msg52955/#msg52955

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

ES(DE)PERANTSKI, VUGROB-FINSKI ”RAZUMLIVA”, KUGARSKA POLITIKA (KOKOD)AKTUALNE VLASTI (2)

Najnoveši „mali” iliti sMOL ne-spor-razum z Vugri glede INE, ter Mesičova patriotska fin(ancij)ska ka(j)mionska provizija

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/politika/sdp-i-hns-pr(e)dmet-sprdne-(hrvatski-bog-marx)/msg52956/#msg52956

[Ljudevit Kaj]

Vugerski kardinal József Mindszenty -
žrtva i pronacističke i komunističke klerofobije

Sukobljavao se sa mađarskim kolaboracionističkim režimom koji je surađivao s nacistima. Oni su mu sudili, te je dobio doživotnu robiju. Oslobođen u travnju 1945. kada je u Mađarsku ušla Crvena armija.
Dolaskom komunista na vlast stvari se za kardinala nisu poboljšale. Kad je 1956. izbila revolucija, on je hvalio ustanike, iako je bio pod pritiskom. Kad su sovjetski tenkovi izveli invaziju na Mađarsku 4. studenog 1956. potražio je savjet od Imre Nagya. On mu je rekao da se skloni u Veleposlanstvo SAD-a, što je on i učinio, provevši mnogo godina u takvom zatočeništvu.

Slika: Posmrtna maska Józsefa Mindszentyog


Njegova eminencija József kardinal Mindszenty ("Jožef Mindsenti", Csehimindszent, 29. ožujka 1892. - Beč, 6. svibnja 1975.), mađarski crkveni vođa i protivnik komunizma općenito, a posebice mađarskog komunističkog režima.

Rodio se kao Jozsef Pehm u mjestu Csehimindszent, Austro-Ugarska. Godine 1915. postao je svećenik, te se kasnije uspinjao u crkvenoj hijerarhiji.

Zatočila ga je komunistička vlada na čelu koje je bio Bela Kun. To je bilo kratko zatočeništvo. Sukobljavao se sa mađarskim kolaboracionističkim režimom koji je surađivao s nacistima. Oni su mu sudili, te je dobio doživotnu robiju, a njegovu izjavu da nije sudjelovao u izdaji, uroti, niti da je prekršio tadašnje zakone, proglasili su ništavnom.

Četiri dana prije 52. rođendana, postao je primas Mađarske i nadbiskup te tako de facto glavni poglavar Rimokatoličke Crkve u Mađarskoj. Pronacistički režim ga je osudio, ali je oslobođen u travnju 1945. kada je u Mađarsku ušla Crvena armija.

Dolaskom komunista na vlast stvari se za kardinala nisu poboljšale. Kad je 1956. izbila revolucija, on je hvalio ustanike, iako je bio pod pritiskom. Kad su sovjetski tenkovi izveli invaziju na Mađarsku 4. studenog 1956. potražio je savjet od Imre Nagya. On mu je rekao da se skloni u Veleposlanstvo SAD-a, što je on i učinio, provevši mnogo godina u takvom zatočeništvu. Imao je ultrakonzervativna stajališta, pa nije imao puno simpatizera. Papa Pavao VI. tek je poslije njegove smrti ustoličio novoga mađarskog nadbiskupa.

Iako većina biskupa ode u mirovinu sa ili oko 75 godina starosti, on je uporno odbijao glasine o ostavci, rekavši da ga niti jedan kanon ne obvezuje da odstupi u tom periodu. Tek 1971. ide van iz Mađarske, umrijevši u Beču s 83 godine. Dolaskom 1990-ih godina, njegovi ostaci su vraćeni kući.


Hrv. kvikipedija
http://hr.wikipedia.org/wiki/J%C3%B3zsef_Mindszenty
 »Német Wikipedia»
http://de.wikipedia.org/wiki/J%C3%B3zsef_Mindszenty

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Za vreme Hitlera v Nemačke je verunavuk bil hičen vun ze škol.
Hitler(ček)i z našoga SoKaka (s)probavaju nastavit negvu politiku (i) prinami.

Verunavuk v Evrope
NJEMAČKA

U nacističkoj Njemačkoj (1939.-1945. god.) vjeronauk je odstranjen iz svih škola.
Nakon 1945. god. vjeronauk je vraćen u sve škole. Redovit je (obvezan) predmet uz mogućnost izuzeća.
Učenici u Njemačkoj vjeronauk mogu birati za završni maturalni rad.
Vjeroučitelj može predavati tek onda kada dobije mandat (ovlaštenje) u ime Crkve od mjesnog biskupa (kao i u Hrvatskoj).

http://www.forumgorica.com/odgoj-i-obrazovanje/skolski-verunavuk-v-evropske-zemla-i-nebesa/msg47808/#msg47808

[Ljudevit Kaj]

Homofojbija v Hrvatske

(i) vuz sesvete, dan mrtve i dušni dan...

O homofobije v Hrvatske gustokrat najglasneše kokodakaju fizički i duhovni sledbeniki one terem je teo-rija i praksa bila homofjobija.
Fojbe su sinonim za mnoge hude jame tere su kom.uništi posle druge svetske vojne nafilali z pripadniki protivničke strane i potencijalnem političkem protivnikem.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Se(o)svete


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Venec (Vijenac) Matice hrvatske, br. 393, 26. ožujka 2009.

Josip Bratulić


Ne(i)ma dvojbe da ima fojbe.

Koja je prava istina o fojbama? Tko je sve u njima skončao?

U mome djetinjstvu najveći su strah bile te jame. Preko dana skupljali su ljude, a navečer su ih odvodili. I moga su oca zatvorili 1945. i dugo vremena nismo znali gdje je. Bio je u Labinu u prolaznoj sobi. Otac je bio invalid i vjerojatno mu je to spasilo život. U fojbama su jednako stradali i Hrvati i Talijani, ali stradali su zato što je komunizam želio stvoriti novo društvo. Stare ljude, ljude s drukčijim pogledima, nije trebao. Lako ih je likvidirao, ne pitajući za pravo i pravdu. U fojbe su odvođeni oni koje su komunisti smatrali opasnima za budući sustav.

Reći ću što mi je pričao svećenik Zvonimir Brumnić. Bio je u Tinjanu kad su 1943. došli skojevci održati sastanak s omladinom, u okolici Pule, da bi uključili u partizane mlade. Na tom sastanku u Puli rečeno im je neka budu dobri sa svećenicima, i neka s njima surađuju, jer im trebaju dok ne pobijede neprijatelja, a kad ga pobijede, likvidirat će ih sve kao što su to učinili u Sovjetskom Savezu. Mladić koji je to čuo bio je preneražen pa je Brumniću rekao: »Kud ste me to poslali?« Brumnić je nakon toga jednoga partijca, koji ga je u ratu posjećivao, pitao: »Kako to mislite ostvariti i kako to zavodite mlade ljude?« Zbog toga što je to znao postao je persona non grata. Njegovu su smrt zahtijevali i fašisti, i Nijemci, i partizani. Nakon mnogo godina od jugoslavenske je države dobio najveća odličja.

Vidite, povijesni proces je povijesni proces. Onaj kojega su htjeli ubiti i fašisti, i Nijemci, i partizani, postaje poslije nosilac ideje o pomirbi. Katolička crkva ima golemo iskustvo, dugu, dugu povijest, i zaboravlja zlodjela koja su neki napravili da bi se moglo živjeti. Drugi nemaju tu ideju.

Što vama znači vjera?

Kad se kaže vjernik ili nevjernik – i jedno i drugo je vjera. Dakle, nevjernik, ateist, ne vjeruje u Boga, ali također vjeruje. Prema tome nevjernik je također vjernik, samo negativni. Za mene je vjera način života koji stalno provodim.

http://www.matica.hr/vijenac/393/Kultura%20je%20dio%20politike/

Đuro Bel: «Ateisti su verniki, teri veruja da Boga né»

SVEĆENICI - ŽRTVE DRUGOGA SVJETSKOG RATA I PORAĆA IZ VARAŽDINSKE BISKUPIJE

Prema izvješću Komisije - središnjica u Zagrebu, iz rujna 1999., na području Varaždinske županije evidentirano je 5348 žrtava, a na području Međimurske županije 922 žrtve (Izvješće Komisije od osnutka 1992. do rujna 1999. - 14. str.). Prema istom izvoru na područjima današnjih županija koje pripadaju Zagrebačkoj nadbiskupiji, evidentirano je 16 059 žrtava: u Koprivničko-križevačkoj 6397, u Krapinsko-zagorskoj 6 757 (od toga u općini Cestica 184 žrtve!), u Bjelovarsko- bilogorskoj 2 905, no zahvaljujući desetogodišnjem istraživanju Matice Hrvatske i Povjerenstva za istraživanje žrtava Bjelovarsko-bilogorske županije, u toj su županiji evidentirane 6 323 žrtve, dakle 3 418 žrtava više.

Obširneše:
http://www.forumgorica.com/povijest/do-je-veksi-blazenik-broz-ili-pavelic/msg49848/#msg49848

D. Domjanič -  R. Matz
Marija Bistrica - K Suncu Prosi, 03:26

Marija Bistrica - K Suncu Prosi

[koko-vg]

... svećenici su bili žrtve komunističkog režima  i navode se po ne znam koji put razni popisi od drugog svjetskog rata pa nadalje, koga su sve to komunisti ubili iz redova svećenstva. Kad se već toliko brinete da ljudi budu upoznati sa svim podacima, što ne podastrete podatke o žrtvama koje su skončale samo zato jer ih je netko optužio da su vještice i vještaci,  da ne vjeruju u Boga, da se bave crnom magijom ?

"Sudovi
U to su doba na hrvatskim prostorima postojale tri vrste sudova koji su vodili kazneni postupak protiv vještica i čarobnjaka. To su bili sudovi slobodnih kraljevskih gradova, županijski sudovi i vlastelinski sudovi pojedinih feudalaca koji su imali pravo suditi za kaznena djela počinjena na njihovu području. Naime, plemići tog doba imali su tzv. »ius gladii«, odnosno »pravo mača« – da sude i presuđuju onima koji čine ili su činili neko zlo na njihovu feudalnom posjedu. Pod pravom su se mača, naravno, podrazumijevale i smrtne kazne. Ako se vlastelin ne bi koristio tim pravom (koje je dakle bilo i obveza) kad se smatralo da je trebao, po spomenutom članku br. 10 mogao ga je i izgubiti. Prema tome, ako je duhovna vlast nekoga javno prokazala s propovjedaonice, već izvan crkvenoga teritorija svatko je prokazanu osobu mogao privesti i predati ju svojem gospodaru na suđenje."

http://www.matica.hr/hr/355/Progoni%20vje%C5%A1tica%20na%20zagreba%C4%8Dkom%20podru%C4%8Dju/

Promjena se dogodila tek sredinom XV. stoljeća, dakle na izmaku srednjeg vijeka, kada prilično nenadano vještice postaju preokupacijom čitave "kulturne" Europe, a socijalna se zbivanja svode na njihov paničan progon i dokazivanje vlastite ispravnosti. Stvar se može objasniti samo poznavanjem dijagnoze vremena: kod stare dobre Europe javljaju se tada, naime, najžešći simptomi bolesti zvane hereza. Valdenzi i hugenoti, husiti i, napokon, protestanti otimaju se iz krila matere Katoličke crkve i oformljuju vlastite zajednice.

... "Kako bi se puku objasnilo zašto ne smije slijediti te nove ideje koje propagiraju oslobađanje od korupcije Rima, s propovjedaonica se bacaju prokletstva na krivovjerne i dovodi ih se u vezu sa svim raspoloživim nedaćama (kojih uvijek, a napose tada, ima u izobilju): kugom i sušama, nevremenima i ratovima. Heretici tako postaju čaratelji i zlikovci, ubojice i trovači koje treba pobiti i spaliti, postaju vješti i vještice. Dobar dio puka je po prvi puta saznao za vještice, ali je ideju prilično brzo prihvatio slijedeći logiku da je uvijek dobro imati kakvog krivca pri ruci, ako ni zbog čega drugog, onda zato da bi se eliminiralo konkurenta, objasnilo sebi čudnovate zgode ili priskrbilo satisfakciju za stare nenamirene račune sa susjedom. I tako je krenuo val koji će sobom povući manje-više sve kršteno od Atlantika do Crnog mora i od Baltika do Sredozemlja, gdje u većoj, negdje u manjoj mjeri.

Bilanca: najmanje 110.000 procesuiranih i oko 60.000 smaknutih, od čega oko 82% žena

Najužasniji dokument u povijesti ljudskog roda Malleus Maleficarum (Malj protiv vještica) oslikava brutalnost Crkve koju bez komentara možemo prevesti u popis imena nedužnih žena i muškaraca spaljenih u lomačama Hrvatske:

    Margareta (majka Elizabete), spaljena na Griču, 1429
    Elizabeta (kći Margarete), spaljena na Griču, 1429
    Marica iz Zagreba, spaljena na Griču, 1444
    Jelena (žena Petora), spaljena na Griču, 1486
    Zobay, Margareta, spaljena na Griču, 1486
    Ursula, kći obućara, spaljena na Griču, 1496
    Kavnicijan, Kata, spaljena u Varaždinskim Toplicama, 1585
    Bešenić, Ursa, spaljena u Varaždinskim Toplicama, 1585
    Golub, Dora, spaljena u Varaždinskim Toplicama, 1585

10. Majhanović, Doroteja, spaljena na Griču, 1651
11. Kašić (majk), spaljena u Zagrebu, 1660
12. Kašić (starija kći) spaljena u Zagrebu, 1660
13. Lagenka, Dora, spaljena u Ozlju, 1694
14. Jeretska, Neska, spaljena blizu Uskočkih Gora, 1696
15.  Glaničnik (otac),spaljen u Klenovniku, 1698
16. Glaničnik (sin), spaljen u Klenovniku, 1698
17. Bedran, Margareta, spaljena na Griču, 1698
18. Cinčić, Jelena, spaljena na Kaptolu, 1699
19. Ćos, Ana: spaljena u Varaždinskim Toplicama, 1699
20. Longin, Magdalena: spaljena u Varaždinskim Toplicama, 1699
21. Osefić, Doroteja, spaljena u Varaždinskim Toplicama, 1699
22. Prpić, Katarina: spaljena u Varaždinskim Toplicama, 1699
23. Medović, Helena, spaljena na Griču, 1698
24. Beneković, Ursa, spaljena na Griču, 1698
25. Sirković, Ana, spaljena na Griču, 1704
26. Lončarić, Matja (m), spaljen na Griču, 1704
27. Kramarić, Bara, spaljena na Kaptolu, 1699
28. Đurančević, Jana: spaljena na Griču, 1704
29. Dumbović, redovnica “Reda sv. Margarete“ spaljena na Griču, 1704
30. Pavleković Pitiček, Kata, spaljena na Griču, 1704
31. Kružić Županić, Barbara, spaljena na Griču, 1704
32. Agata, spaljena na Griču,1704
33. Krznar, Margareta, spaljena na Griču , 1704
34. Krznar, Mara, spaljena na Griču, 1704
35. Cik, Katerina, spaljena u Varaždinu,1709
36. Vidmar, Margareta, spaljena u Varaždinu, 1709
37. Velek, Elizabeta, spaljena u Varaždinu, 1712
38. Kušenka, Jelica, spaljena na Griču, 1715
39. Horvat Pozirak, Barbara, umrla u zatvoru u Varaždinu, 1717
40. Topolca, Dora, spaljena u Varaždinu, 1718
41. Strigarić, Barbara, spaljena u Varaždinu, 1718
42. Kuljanka, Margareta, spaljena u Varaždinu, 1733
43. Kos Celica, Kata, spaljena u Turopolju, 1733
44. Cumber Cvetko, Barbara, spaljena u turopolju, 1733
45. Mužek Krapac, Barbara, spaljena u Turopolju, 1733
46. Rudinović, Barbara, spaljena u Turopolju,  1733
47. Bogdan Fumić, Barbara, spaljena u Turopolju, 1733
48. Vuković, Ladešić, Barbara, spaljena u Turopolju, 1733
49. Mehanović, Barbara, spaljena u Turopolju,  1733
50. Korenika, Margareta, spaljena u Turopolju,  1733
51. Brigljevic, Katarina,  spaljena u Turopolju, Croatia 1733
52. Sipusic Ledar, Dora,  spaljena u Turopolju, 1733
53. Cigetic, Barbara, spaljena u Turopolju,  1733
54. Koskovic, Margareta, spaljena u Turopolju, 1733
55. Hagić, Magdalena, spaljena u Turopolju,  1733
56. Mikinka, Jelena, spaljena u Turopolju, 1734
57. Narcić, Dora, spaljena u Turopolju, 1734
58. Kalopanjka, Margareta, spaljena u Turopolju, 1734
59. Novak, Ana, spaljena u Turopolju,  1734
60. Vogiček, Barbara, spaljena u Turopolju, 1734
61. Klenovac, Margareta, spaljena u Turopolju,  1734
62. Funjak, Barbara, spaljena u Turopolju, 1734
63. Kos, Jelena,  spaljena u Turopolju, Croatia 1734
64. Mudić Trumbetas, Dora,  spaljena u Turopolju, 1734
65. Vucić, Margareta,  spaljena u Turopolju, 1734
66. Miloš Kiseljak, Margareta,  spaljena u Turopolju, 1734
67. Jurinić, Jelena, spaljena u Turopolju, 1734
68. Cendreković, Barbara, spaljena u Turopolju, 1734
69. Pogledić, Margareta,  spaljena u Turopolju, 1734
70. Noršić, Marija, spaljena u Samoboru, 1741
71. Czuranka, Ana, spaljena u Samoboru, 1741
72. Sinecka, Helena, spaljena u Samoboru,  1741
73. Gramiza, Katarina, spaljena u Samoboru,  1741
74. Ratkaj, Katarina, spaljena u Belskoj župi, 1742
75. Negovec, Helena, spaljena u Belskoj župi,  1742
76. Biškup, Barbara, spaljena u Belskoj župi,  1742
77. Pucko, Agata,  spaljena u Belskoj župi, 1742
78. Grudicek, Ana, spaljena u Belskoj župi,  1742
79. Mraz, Magdalena,  spaljena u Belskoj župi, 1742
80. Kolarek, Ana, spaljena u Belskoj župi, 1742
81. Kolar, Katarina,  spaljena u Belskoj župi, 1742
82. Jugovec, Ana,  spaljena u Belskoj župi, 1742
83. Drvarić, Ana,  spaljena u Belskoj župi, 1742
84. Biškup, Katarina,  spaljena u Belskoj župi, 1743
85. Pszk Mihanović, Barbara, spaljena na Kaptolu,  1743
86. Karlovčić, Marica, spaljena na Kaptolu, 1743
87. Duganka, Bara, spaljena na Griču, 1743
88. Ptičkovica, Jelica, spaljena na Griču, 1743
89. Minherić, Ana, spaljena na Griču, 1743
90. Dedovka, Mara, spaljena na Griču, 1743
91. Buncekovica, Mara, spaljena na Griču,  1743
92. Uvašić Drapuška, Marija, spaljena na Griču, 1746
93. Jugoviš, Ursula, iz Kranja, spaljena u Zagrebačkom okrugu, 1746
94. Tucman, Helena, spaljena u Zagrebačkom okrugu, 1746
95. Skovranka, Dora, spaljena u Zagrebačkom okrugu, 1746
96. Matkovic, Magda, spaljena u Zagrebačkom okrugu, 1746
97. Perušić, Barbara, preminula u zatvoru, Zagrebački okrug, 1746
98. Vlahović, Marareta, umrla pod torturom u Stubici, 1746
99. Futaković, Jela, spaljena u Donjoj Stubici, 1746

    Pauković, Anica, spaljena u Čepinu kraj Osijeka, 1748
    Petruševka, Bara, spaljena u Zagrebačkom okrugu, 1749
    Vugrinec, Marijana, spaljena u Zagrebačkom okrugu, 1751
    Fućkan, Marija, spaljena u Zagrebačkom okrugu, 1751
    Brukec, Marijana, spaljena u Zagrebačkom okrugu, 1751
    Benković Brcković, Magda, spaljena u Zagreb. okrugu, 1751
    Doroteja, spaljena u Zagrebačkom okrugu, 1751

Žene nepoznata imena:

    1 služavka spaljena na Griču, 1651
    15 žena spaljeno u Zagrebu, 1685
    1 mlinarica spaljena u Zagrebu, 1685
    5 žena spaljeno u Križevcima, 1689
    1 žena spaljena u Ozlju, 1689
    1 žena spaljena na Griču,1699
    1 prostitutka iz Ilice, spaljena na Griču, 1704
    1 žena Renga, spaljena na Griču,1704
    1 vratarica, spaljena na Griču, Croatia, 1704
    1 žena spaljena u Kerestincu, 1733
    1 žena iz Kraja, spaljena u Turopolju, 1733
    1 žena iz Kriteva, 1740
    Njezina 7 godina stara kći, čije su „vene prerezali“ Kritevo, 1740
    Jedna druga žena iz Kriteva, spaljena, 1740
    Njezina petogodišnja kći, čije su „vene prerezali“, 1740
    5 žena iz Kriteva spaljeno, 1740
    4 žene iz Kritva spaljeno, 1741
    1 žena spaljena u Stubici, 1756

To su lomače ljudske svijesti i milosrđa. Sintagma – kraljevstvo za lomaču – začetak kraljevstva plamena u crkvama. Plam zlouporabe Isusova nauka širi se i dalje kroz crkvenu dogmu. Žene i muškarci su dijelili današnju sudbinu djece u crkvenim vatrama pedofilije. Zločini nad životom koji je Bog stvorio ne prestaju. Ne misle li mediji da su suodgovorni za šutnju o ovim činjenicama? Ljubi bližnjega kao sebe samoga – Isusova riječ ukazuje na moralno-etički sraz u svim dušama koje podržavaju svojom šutnjom do bola ovakvo stanje, i to – jučer, danas, i sutra – jednako!

Pokažimo pijetet spram žrtvi paljenjem svijeće u našim srcima kako bi vjetar milosrđa i ljubavi ugasio plamen tisućljetne inkvizicije nad ljudima, i majkom Zemljom.

http://zlociniinasiljanezastarijevaju.wordpress.com/2013/05/18/zrtve-crkve-u-hrvatskoj/

[Ljudevit Kaj]

Dojče vele
(Nemci povedaju):

Pregajnajne coprnic (povesni pristup)

     Kak jena od prelomnic v modernomu istraživajnu (2003.) [50] pregajnajna coprnic v Nemačke i Europe slovi delo H.C Erika Midelforta (1972) [50]. V skladu z tem, pregajnajne coprnic je od večine ludi bilo ne samo tolererano. Midelfort ne pripisuje inicijativu za pregajnajne coprnic cirkvenem i svetovnem vlasti, neg su, pojnemu, široke narodne mase te tere su odlučujuče iskale (zahtevale) i organizerale pregajnajne coprnic. Pri tomu je dobro organizerano pravosuđe, tam de je v pojedinem državam bilo aktivno, znatno doprineslo tomu da se spreče najgorši ekscesi.


Obširneše:
http://www.forumgorica.com/povijest/mit(ov)i-legende/msg53129/#msg53129 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

ES(De)Perantski sim.pa(r )tizant (kokod)aktualne vlasti

Brutalnost Crkve
Bilanca: najmanje 110.000 procesuiranih i oko 60.000 smaknutih, od čega oko 82% žena („vještica)”

http://www.forumgorica.com/politika/klerofobija-(i)-v-hrvatske/msg53120/#msg53120

.

Crna knjiga komunizma
(Vu)bilanca: vukupno više od 94 milijune fundane  (od toga 21 milijun v SSSR-u i istočne Europe).

Obširneše:
http://www.forumgorica.com/povijest/do-je-veksi-blazenik-broz-ili-pavelic/msg53127/#msg53127

Bilanca iliti v(r )aga
(zl)omer fundane „po komunističke jednakosti i pravde” i „coprnic”:

94 (21) : 0.06 (mil.) = 1500 (350) : 1

K tomu treba dodati, da je vsekoliki „civilizacijski” nivo v srednomu veku bil znatno nižeši neg v 20 stoletju.

V srednomu veku: U divljaka (pori) luk i strijela!
V 20 stoletju:         Željeznica, selo i grad.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vešti il nevešti
SDP: (NE) ZNA SE stranka (ne)veštakov i (ne)veštic (nastavek niza)
Sve banke Zorana Milanovića
http://www.forumgorica.com/politika/dol(c)e-vlada!/msg53034/#msg53034

U divljaka luk i strijela! Željeznica, selo i grad. To naših ruku djela,
(da nam živi, živi raj!)

Cinkuši - U divljaka luk i strijela.wmv, 03:40

Cinkuši - U divljaka luk i strijela.wmv

[Ljudevit Kaj]

Venec (Vijenac) Matice hrvatske, br.415, 28. siječnja 2010.

Razgovor
ANTE STAMAĆ, KNJIŽEVNIK

U Jugoslaviji ste bili i politički zatvorenik. Jesu li zbog toga posebno motrili na vaš rad?

Pa jesu i nisu. Poluobrazovani primitivci, udbaši su lovili nevažne, propuštali važne riječi. Danas međutim, iz polustoljetnog odmaka, a i na temelju nekih znanja, dojam mi je da su tadašnje vlasti poslije 1966. shvatile da su napravile veliku pogrešku. Potječem iz velike obitelji, otac mi je umro ožalošćen mojim zatvorom i Golim otokom. A moj delikt jednostavno nije postojao. Klasični komunistički montirani proces, natovaren nekolicini nas, zadarskih gimnazijalaca. U to doba udbaši su vrbovali raspuštene sjemeništarce. Pa je cijela obitelj, stekavši atribute klerofašizma, postala zapravo vrlo popularna. O mom su ocu, profesoru s osmero djece koji je zbog vjerskih uvjerenja bio izbačen s posla na zadarskoj gimnaziji, pisali i u inozemstvu. Zato imam dojam da su me sve vrijeme prijeko gledali, ali me nisu zaustavljali. Zvali su me par puta i na razgovore, ali osim straha tu nije bilo ničega dramatičnog. Strah je uostalom bio temeljni egzistencijal tih vremena. Osim toga, afirmirao sam se radom. I kao student, i kao učenik srednje glazbene škole Lisinski, i kao noćni korektor. Nisam bio politički borac, nisam to do dana današnjega. Valja reći i da su me zaštićivali kolege, tada mladi pisci, partijaši. Oni znaju da sam im vrlo zahvalan. No u građanskom smislu dobro sam znao da, kad završim fakultet, ni u kojem slučaju neću moći dobiti posao recimo u školi. Nego sam se, marljivo vježbajući violinu i učeći muzikološke predmete zaposlio se u HNK u Zagrebu kao violinist.

Titolitarni ver(z)o(r )cizem

Turopolski svečeniki ko-komunističkoga verocizma žrtve

O. Stanko Kos odrobijal 6 let


O. Stanko Kos rođen je 7. studenoga 1927. u Buševcu, župa Vukovina, kao najstarije dijete brojne obitelji Kos. U Družbu Isusovu stupio je 30. srpnja 1944., za svećenika je zaređen 29. srpnja 1962. po rukama zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Šepera u zagrebačkoj bazilici Srca Isusova.
Mladu misu slavio je u župnoj crkvi Pohoda BDM rodne župe, 15. kolovoza, upravo na Veliku Gospu.

Zbog hrabrih istupa u tzv. JNA, u obrani nadbiskupa Stepinca, osuđen je na šestogodišnju tešku zatvorsku kaznu, koju je izdržavao od 1956. do 1961. u tamnicama Požarevca i Stare Gradiške.

Godine 1971. u Rimu je doktorirao kanonsko pravo na Papinskom sveučilištu Gregoriana. Svećenički život u Družbi Isusovoj posvetio je najviše kao profesor na Filozofsko-teološkom institutu DI na zagrebačkom Jordanovcu, te se bavio pisanjem stručnih članaka.


Zvir:
http://www.ika.hr/bilteni/bilten_34-2012.pdf 

Gradec: Pevala je tica kos, 01:40

Gradec: Pevala je tica kos

[Ljudevit Kaj]

sotonska tetovaža ..

Crleno  totoverajne v crno
(nem. tot = mrtev)
 

KaPe(zlo)čin: titoverani vragnostik ukoko kapucina

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

22.02.2011.

Fra Petar Bezina i dalje istražuje zločine bez presude koji su se događali kleru

Fra Bezina: U vrijeme II. svjetskog rata ubijeni su 663 svećenika i 31 časna sestra

- Franjevci su osobito bili trn u oku komunistima, jer su bili svećenici iz naroda posvećeni narodu, i njegovali su ideju o hrvatstvu. Stoga su ih pokušali zatrti; u bosanskoj provinciji ubijeno ih je 86, hercegovačkoj 66, a onda slijedi naša dalmatinska sa 45 ubijenih fratara.

- Odvodili su ljude iz kuća, nisi smio ništa pitat jer bi te odveli s njima. U kamione su trpali HSS-ovce, mačekovce, trumbićevce i uglednije građane koji nisu bili komunisti, nitko se nije vratio. Strašno nas je pogodilo kad smo čuli da su jedne noći došli i po poznatog župnika s Pojišana, kapucina fra Pavla Ivakića, jer je navodno imao neke novine i letke. Volio ga je cijeli tadašnji Split, bio je drag, milosrdan i pametan, a živio od milostinje. Nakon malo vremena čuli smo da je strijeljan na Lovrincu.


Bit će zanimljivo vidjeti hoće li “Karamarkov zakon” o kažnjavanju zločina za vrijeme i neposredno nakon Drugoga svjetskog rata obuhvatiti one koji su ubili 663 katolička svećenika, među njima 88 bogoslova i sjemeništaraca, te 31 časnu sestru, dakle nenaoružane i obrazovane ljude, ali – klasne neprijatelje.
Najviše su ih, prema “Hrvatskom martirologiju”, popisu koji sadrži prezicne podatke o svim žrtavama, kao i načinima i mjestima ubojstva, likvidirali partizani i OZNA, do svibnja 1945. njih 240, nakon savezničke pobjede još 263, a na služenju u JNA 12.
Četnici su ubili 37 klerika, nacisti 16, vlasti NDH 11, talijanski fašisti dvoje, u angloameričkom bombardiranju izginulo ih je 32, a u zatvorima ih je završilo na stotine...

Bez suda i presude

Dr. fra Petar Bezina (93) posvetio je svoja životna djela istraživanju tih zločina, u nekoliko knjiga donio je svjedočanstva o stradanju bez suda i presude, te načine ubojstava, koji su ponekad nevjerojatno svirepi: pored “uobičajenih” strijeljanja, zatucali su ih sjekirama, razapinjali, žive spaljivali, pržili strujom, kamenovali, utapali...

Za stotine mrtvih nitko nikad nije odgovarao, a do danas je nemoguće doći do policijskih arhiva koji bi mogli rasvijetliti strašna zlodjela.

- Kad je pao komunizam 1990., dan mi je na raspolaganje arhiv Ministarstva unutrašnjih poslova u Zagrebu, sve je bilo u strašnom neredu, i što sam mogao sam spasiti, sačuvao sam i objavio. Nakon toga je zatvoren i više nitko nije uspio ući – objašnjava fra Petar, čiji su popisi ipak cjeloviti, jer je godinama obilazio dalmatinske župe i skupljao svjedočanstva, premda tijela pojedinih ubijenih svećenika nikada nisu pronađena.

- Franjevci su osobito bili trn u oku komunistima, jer su bili svećenici iz naroda posvećeni narodu, i njegovali su ideju o hrvatstvu. Stoga su ih pokušali zatrti; u bosanskoj provinciji ubijeno ih je 86, hercegovačkoj 66, a onda slijedi naša dalmatinska sa 45 ubijenih fratara.

- U Zagrebu je nakon rata proveden proces protiv tamošnjih franjevaca koji su navodno organizirali diverziju na tvornicu “Gaon”, a za što sam dokazao da je apsurdna optužba. Znate, ne pišem ja protiv komunista, nego o zlodjelima komunističkih ideologa, jer su pokušali sustavno uništiti Crkvu – objašnjava dr. Bezina, koji je zaređen usred rata 1942. i dobro se sjeća prilika u to vrijeme.

Bezvrijedan život

- Talijanski fašisti su tukli i zatvarali franjevce, upravo zbog hrvatske opcije koju smo zagovarali. A onda dolaze komunisti koji su nas željeli istrijebiti. Svećenički život bio je bezvrijedan sve do 1948. godine, a ni otada nije baš bio na cijeni. Strah je bio toliki da nismo međusobno mogli slobodno razgovarati, više si se bojao prijatelja nego neprijatelja. Ucjenjivali bi ljude iz blizine svećenika da bilježe i dojavljuju, a za najmanju izgovorenu riječ - nestao si.

- OZNA i narodni odbori, odnosno tročlane ćelije na čelu sa sekretarom Partije, odlučivali su tko će biti ubijen, tako sam i ja dvaput za dlaku izbjegao strijeljanje, a ničim se nisam zamjerio režimu. Nadbiskupa splitskog dr. Franu Franića tukli su i kamenovali u Vidu, Metkoviću, Vidonjama, Makarskoj, Omišu i Splitu, od svega je umalo umro – prisjeća se fra Petar, čiji je brat fra Ivan, jedna od posljednjih žrtava iz tog razdoblja, nestao u Zagrebu travnja 1948. godine, a UDBA je falsificirala njegova “pisma” roditeljima iz Kanade.

Pedeset godina fra Petar ga je tražio, čak je Manolića pitao, ali nije dobio odgovor.

- Strah je bio toliki sve te godine da sam, kao i svi koji su se bavili zločinima nad svećenicima ili civilima, teškom mukom dolazili do podataka. Do danas se ljudi plaše! Ali uspjeli smo, ne može nitko reći da nema imena i svih podataka o ubojstvima, a hoće li biti provedene istrage, stvar je pravne države. Papa Ivan Pavao II. je nakon prvog pohoda Hrvatskog 1994. godine ponio moju knjigu o žrtvama među dalmatinskim svećenicima i pokazao je u Rimu kao najznačajniji poklon iz Hrvatske – zaključuje dr. Bezina.

DAMIR ŠARAC

Bolesničko pomazanje

Fra Petar Bezina je vicepostulator postupka za proglašenje blaženim fra Rafaela Kalinića, franjevca kojeg su u 33. godini ubili nacisti. Fra Rafo je vraćajući se iz Brnaza, gdje je išao dati bolesničko pomazanje jednom partizanu, kod Malbašinih kuća vidio kako njemački vojnici pale kuće i maltretiraju ljude. Stao je u njihovu obranu, a nacistički časnik ga je ubacio u zapaljenu kuću, gdje je živ izgorio. Još za života su ga smatrali svetim čovjekom, posvećenim molitvi i krepostima.

Žrtve rata

Biskupijski svećenici:

•• Zagrebačka - 78
•• Vrhbosanska - 39
•• Đakovačka - 30
•• Splitsko- makarska - 27
•• Ostale biskupije - 226

Po redovničkim zajednicama:

•• Franj. Bosna Srebrena – 73
•• Franj. Hercegovačka – 69
•• Franj. Presv. Otk. Split – 45

Ostali redovnici - 68

Redovnice – 31

‘Bojali smo se pitat’

Splićanka S.D. (84), čiji su podaci poznati redakciji, ispričala nam je svoja sjećanja na teror novog režima 1944. godine.
- Odvodili su ljude iz kuća, nisi smio ništa pitat jer bi te odveli s njima. U kamione su trpali HSS-ovce, mačekovce, trumbićevce i uglednije građane koji nisu bili komunisti, nitko se nije vratio. Strašno nas je pogodilo kad smo čuli da su jedne noći došli i po poznatog župnika s Pojišana, kapucina fra Pavla Ivakića, jer je navodno imao neke novine i letke. Volio ga je cijeli tadašnji Split, bio je drag, milosrdan i pametan, a živio od milostinje. Nakon malo vremena čuli smo da je strijeljan na Lovrincu.


http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/130152/Default.aspx

[Ljudevit Kaj]

Kam(„hrvatski“)bog(Marx)da – KamBrozda -Kambodža

Antiklero-fašisti, crleni kmero.baš.isti


Hitler z našoga SoKaka
eS(De)Perantski simpa(r )tizant (kokod)aktuelne vlasti

….zajedno s Kaptolom pozivaju na uvođenje kleronacizma!
Ovako nešto strašno nije viđeno još od dolaska nacista na vlast u Njemačkoj.

„Antifašisti“ kak antiklero-fašisti

I(nacional)socijalistem je cirkva smetala, pak su, na priliku, vukinuli verunavuk v škola.
I po tomu pitajnu „liberalno“ se puno ne razlikuju od ovdašne, „ibleralne“, titolitarne jugo“socijalistov“.

Za vreme Hitlera v Nemačke je verunavuk bil hičen vun ze škol.
Hitler(ček)i z našoga SoKaka (s)probavaju nastavit negvu politiku (i) prinami.

Verunavuk v Evrope
NJEMAČKA

U nacističkoj Njemačkoj (1939.-1945. god.) vjeronauk je odstranjen iz svih škola.
Nakon 1945. god. vjeronauk je vraćen u sve škole. Redovit je (obvezan) predmet uz mogućnost izuzeća.
Učenici u Njemačkoj vjeronauk mogu birati za završni maturalni rad.
Vjeroučitelj može predavati tek onda kada dobije mandat (ovlaštenje) u ime Crkve od mjesnog biskupa (kao i u Hrvatskoj).

http://www.forumgorica.com/odgoj-i-obrazovanje/skolski-verunavuk-v-evropske-zemla-i-nebesa/msg47808/#msg47808

Pol Pot -idejni putokazec ovdašnem kmero-baš.istem
Pol Potovi su krvnici ubili ukupno 1,7 milijuna ljudi, ili petinu čitave kambodžanske populacije. Kada je bila riječ o "neprijateljima" partije, nisu se štedjela ni djeca od tek nekoliko mjeseci, ali ni čitave obitelji koje su svoj krvavi kraj dočekale na nekom od bezbrojnih polja smrti.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Pol_Pot

**********************************************************

Varaždinska grupa Pot
Pot Vec tri dana (jašem ja z Varaža), 01:59

Pot Vec tri dana

[Ljudevit Kaj]

Klerofobija u vlasti

Središnji Dnevnik HTV-a u subotu navečer. Urednik Đurica Drobac najavljuje odlazak popularnog svećenika tek kao četvrtu vijest. Linić je dobio skromnih dvije minute i to tek u 14. minuti Dnevnika. Nije bilo posebnog gosta, sve je to napravljeno rutinski, kao da takvih Linića imamo na tisuće.

Fra Zvjezdan Linić je s tzv. HRT-om još dobro prošao.
Da je svojedobno umro nadbiskup Marin Barišić, čijoj su se bolesti mediji otvoreno veselili, na tzv. HRT-u bi slavili

* * * * * * * * * * * * * * *

U redu je što HTV slavi Mandelu, ali zašto se srami fra Zvjezdana?

Ne mislim da su Mandela i Linić trebali imati istu minutažu i jednak plasman u Dnevniku, ali ovakav nerazmjer nije samo obična sramota javne televizije nego ponešto govori i o našemu kolonijalnom mentalitetu.

Jedna Hrvatska televizija, dvije smrti i dva sasvim različita pristupa. Naravno, opet na štetu, bit ću malo patetičan, “hrvatskoga čovjeka”. Središnji Dnevnik HTV-a u petak navečer. Urednica Sanja Mikleušević Pavić izvještava naciju o smrti legendarnog afričkog vođe Nelsona Mandele. Velika priča o njegovu životu i borbi protiv aparthejda. Ganuta voditeljica u studiju razgovara s dugogodišnjom urednicom vanjske politike HTV-a Mirjanom Rakić koja biranim riječima govori o velikom državniku. (Stekao sam dojam da su urednica i njezina gošća dogovorile pitanja te da je Mirjana Rakić prije odgovora na drugo pitanje pogledala u šalabahter.)

Sve u svemu, Nelson Mandela dobio je velikih prvih osam minuta Dnevnika. U subotu je umro fra Zvjezdan Linić, karizmatični svećenik kojemu su tisuće vjernika dolazile na duhovnu obnovu. Omiljen je i cijenjen izvan vjerskih krugova. Središnji Dnevnik HTV-a u subotu navečer. Urednik Đurica Drobac najavljuje odlazak popularnog svećenika tek kao četvrtu vijest. Linić je dobio skromnih dvije minute i to tek u 14. minuti Dnevnika. Nije bilo posebnog gosta, sve je to napravljeno rutinski, kao da takvih Linića imamo na tisuće. Ne mislim da su Mandela i Linić trebali imati istu minutažu i jednak plasman u Dnevniku, ali ovakav nerazmjer nije samo obična sramota javne televizije nego ponešto govori i o našemu kolonijalnom mentalitetu. Kladio bih se da će jednog dana i južnoafrički nadbiskup Desmond Tutu dobiti veću minutažu od našega karizmatičnog fratra. Kao što se Nelson Mandela borio protiv aparthejda, tako se i mi sada, očito, moramo boriti protiv kolonijalnog mentaliteta.


http://www.vecernji.hr/u-redu-je-sto-htv-slavi-mandelu-ali-zasto-se-srami-fra-zvjezdana-907542
i(il)
http://www.hu-benedikt.hr/index.php/vijesti/vijesti/hrvatska-i-bih/5625-klerofobija-u-vlasti-pocivao-u-miru-fra-zvjezdan-linic-je-s-tzv-hrt-om-jos-dobro-prosao

* * * * * * * * * * * * * * *

Zbor mladih "Note ljubavi", Bistra - Suncu prosi vsaka roža, 02:23

Zbor mladih "Note ljubavi", Bistra - Suncu prosi vsaka roža
 

[Master]

http://www.vecernji.hr/zg-vijesti/potpuno-unistili-jaslice-u-parku-dr-tudmana-909325
Bolesnici.Da su pravoslavne jaslice bile bi na naslovnici Jutarnjeg!