Autor Tema: Izvor  (Posjeta: 6331 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

plemenitashica

  • Gost
Izvor
« : Listopad 13, 2009, 09:30:17 prijepodne »
Fala g. Kaju kaj je del na forum turopolsku himnu.
Bi prosila uvaženog forumaša da nam napiše sve pojedinosti o ote himne.
Ako je moguće i reči, jer poneke stihove nemrem dobro raspoznati.
Ni me se ota himna dojmila niti na prvo niti na stoprvo slušanje, ali kad je već proglašena himnom, trieba bi ojne, ipak, sve znati.


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
(Nek) zaori, Turopôlska himna, 02:27
Turopoljska himna

http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg3925/#msg3925
« Odgovor #60 na: Danas u 01:27:02 am »

PS ne mogu ili ne znam deti link tak da se vidi pravokutnik z grbom, pak denete i sim isti taj link.

« Zadnja izmjena: Listopad 13, 2009, 09:45:45 prijepodne plemenitašica »

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Izvor
« Odgovori #1 : Listopad 14, 2009, 12:27:28 prijepodne »

Veleštuvana gospa plemenita(šica),

ono kě sě vidi vu memu citéranomu e-listu jě rezultât (automacki slikovni prikaz) vupisaně video-poveznicě (vezila), a ně denuta slika.
Do te slikě morě sě dôjti tak da sě ju skine ("slěčě ?, zvlěčě ?") ze zâslona z nekakvemi škârjami, na priliku z SnagIt-om.
Isti mi né sad pri rûke, a nés do sad ni prakticéral devati slikě na forum. 

Himnu bi sikak trebalo prevěsti i na turopôlsku kajkavščinu
(dô prvi něgva dekla, dô zâjni něgva (iskusna) žěna - ovo jě mûškošovinistička ina(t)čica. Ima i ona žěnstvena.)
Ak jě Lépa naša mogla postati Lijepa naša,  more i obrnuti redosled prevođejna vu slučaju turopôlske himně.


Tekst turopôlskě himně - an(a)themě:

TUROPOLJSKA HIMNA

Nek zaori naša pjesma
Snažno kao grom
Sedam stotin ljeta slavi
Turopoljski dični dom.

Složno naprijed braćo mila
Turopoljac želi vijek
Da ni jedna njemu sila
Ne pomuti slavni stijeg.

Turopoljski lug, veselje
Njeg oblijeva Odre val
Slavne borbe je znamenje
Lukavec ponosni grad.

Staru tvoju slavu pjeva
Slavuj v lugu zelenom,
O njoj priča naša djeva
Svome dragom miljenom.

Da nam uvijek sretan bude,
Turopoljski dični rod,
Našu dragu djedovinu
Branit ćemo složno svi.

Zato srca svi u jednu
Ljubav ćemo složit mi.
Bože silni, Bože sveti,
Turopoljski brani dom.
Ljubav, slogu nam podijeli,
Ponos da smo rodu svom.


Zvir:
(editérajuče)
http://www.tzvg.hr/?show=18000&pid=24384
(needitérjuče)
http://www.turopolje.hr/himna.html
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

plemenitashica

  • Gost
Odg: Izvor
« Odgovori #2 : Veljača 18, 2010, 02:52:06 poslijepodne »
Pismo Radivoja Jovičića


Krug građana koji proučavaju duhovnosti prirodnog i kulturnog tla , orijentaciono poznajete moju aktivnost na proučavanju tradicije, ipak ću kratko opisati svoje arhetipsko izučavanje na slijedeći način :

Polazim od stava da materija koja je tretirana ljudskim djelovanjem u bližoj pa i u znatno starijoj prošlosti ljudskog roda, ima zabilježeno pamćenje koje mi trebamo pozitivno koristiti kao kulturni talog.

Ozbiljni je međutim problem što moderni ljudi, lišeni iskonskih instinkta prema prirodnim materijalima, otežano prepoznaju govor „nežive materije“ a sve češće niti govor kompletne flore i faune.
Tako lišeni najvrednijeg tipa pismenosti i oštećenih svih osjetila (sluha, vida, mirisa, i taktilnosti), ljudi čine ozbiljnu štetu nataloženim vrijednostima koje su im namrle generacije predaka.

Zbog toga dolazi do štetnih tretiranja prirodnog tla i urbaniziranja ruralnih životnih prostora što rezultira zagađivanjem prirode sa naglaskom na nečisti zrak i podzemnu vodu. Problem je iznio i pokojni Papa Ivan Pavao II na sljedeći način: „Ekološka kriza je kriza morala i najdublji prezir prema čovjeku“.

Umjesto ustabiljenih kota i vizualno -energetskih orijentira mi postavljamo nove orijentire ne znajući i ne obraćajući pažnju da štete nastaju uslijed naše potrebe za pojednostavljenom eksploatacijom ali i kao nusprodukti naših nezasitnih želja za podvrgavanjem prirode svome egoističnom komoditetu.

Dugim radom na proučavanju govora nematerijalne baštine te i restauratorskim tretiranjem artefakta, kao etnoloških i urbanih spomenika kulture, smatram da mogu iščitati određenu količinu poruka koje su prosječnom građaninu opterećenom dnevnim brigama, postale nečitke.

Često sam okupiran proučavanjem nekoliko zona, zavičaja na koje sam emocionalno osjetljiviji i na kojima testiram svoja saznanja. U kontinentalnoj Hrvatskoj su to: Turopolje, Jaskansko prigorje, i Podkalnički kraj te u primorju unutrašnjost Istre, a u inostranstvu moja rodna Bosanska Posavina i u Italiji obronci Alpa.

Ovdje želim iznijeti problem Turopolja.

Turopoljska zemlja je u povijesti mukotrpno branjena od uzurpatora prostora. Mnogi su starosjedioci napustili zemlju iseljavanjem u sigurnije krajeve, mnogi su odvedeni u roblje od kuda se nikada nisu vratili, a mnogi su posijali kosti po dalekim ratištima, da bi oni njihovi srodnici koji su ostali u zavičaju mogli zadržati pravo na zemlju. Naime postojao je takav ugovor koji je bio obvezujući u kontinuitetu između Turopoljskih plemića kao slobodnih građana sa vladarskom krunom.

Geografski blisko tlo Zagrebačkog prigorja je kroz povijest imalo određeni odnos prema Turopolju a Prigorci su doživljavali Turopoljce različito u raznim periodima oscilirajući od ponižavanja do divljenja i zavisti. Prigorje je preko svojih gospodara i duhovnih prelata vršilo zloupotrebu turopoljskog tla i njegovih vrijednih punktova zaražavajući ih i prljajući ih grijehom. Samo da napomenem da iz Lukavec -grada vrišti grijeh spaljivanjem žena kao vještica a da već stoljećima nije učinjena satisfakcija  moljenjem oprosta. Osim dušobrižnika, i svjetovni vladari su se ogriješili na krvi sjedilačkih Turopoljaca  a vidljivo je da to pamti osim potomaka i natopljena zemlja kao negativni sloj između slojeva pozitivnog kulturnog taloga.

Sadašnja generacija Turopoljskih potomaka ima novi problem. .
Početkom II svjetskog rata im je NDH ograničila slobodu gospodarenja a FNRJ im je 1945. godine, još i oduzela zemlju. Poljoprivredna zemlja je još neko vrijeme obrađivana po inerciji a zatim je, uslijed nedostatka ljubavi, nepravilno eksploatirana, nezdravom obradom polja i prekomjernom sječom starih šuma. Sada je sve zaraslo u korov koji čak niti ne izgleda kao prirodni korov.

Turopoljci se uporno svađaju sa prekomjernim brojem došljačkog stanovništva koje tu istu zemlju doživljava kao slobodne površine za egoistični komoditet bez poštivanja prema žrtvi za očuvanjem zaležanog kulturnog taloga, kojega gore opisujem.

Što o tome misle jedni i drugi, ovdje sam ukratko opisao, a što o tome misli sama zemlja, ja nisam vičan pročitati, i trebalo bi da njen govor sasluša netko tko komunicira sa tlom kao „praiskonskom inteligentnom materijom“.

Da li bi ste vi mogli saslušati što osjeća turopoljska zemlja, te i kako bolje posložiti kote -orijentire po ravničarskom i Vukomeričkom Turopolju, a u cilju da bi se oslobodili protoci starih energija iz vremena gorostasa hrastova lužnjaka i vremena vodenih čretova, bereka i mlaka, prije nego su nasilno isušeni.

Da li bi se danas mogao ponovno uspostaviti prirodni ciklus , pa time i negativna suradnja ljudi na tom tlu prerasti iz konflikta u harmoniju ? 


Lukavec - grad,  28. 06. 2009.
 Radivoje Jovičić ,  viši konzervator - restaurator ;