Plemenitašici, kapa dolje za olujno jugo. To je jako dobra fotka, ali plemenitašica moraš si malo truda dati da obradiš fotku na način da istakneš ljepotu detalja.
Ja to ne znam.
Jedino što na korekciji fotografije znam napraviti je smanjiti je u Irfan-u, ostalo me nitko nikada nije podučio. I na prošlom forumu me kolega Sledge svojim izvrsnim tekstom naučio kako uopće zalijepiti fotografiju na forum. Šteta što tog posta više nema.
Sirova fotka ima svoju vrijednost ali onda to mora biti savršeni trenutak u kojem se do detalja poklope postavke aparata, vanjsko svjetlo, dobar motiv i mirna ruka, a to je jako teško postići.
E sad povijest ove fotke: Minimum pola sata, ako ne i više, sam čučala iza jednog zidića koji me koliko toliko štitio od naleta vjetra i špricanja mora. Odslikala sam bar 50 fotografija, pokušavajući uhvatiti dolazak velikog vala ili njegov udar. Bilo je jako oblačno, kišovito, silan vjetar (kakva mirna ruka?), skoro mračno na momente i često bih ja pritisnula gumbić, ali mi nije odmah okinulo pa se val razbio, a ja poslikam skoro pa mirno more.
Nakon što više nisam mogla niti čučati, nakon kaj sam se smrzla, nakon kaj sam bila sva mokra, i nakon kaj su mi se niz lice slijevale ogromne kapljice osjetim da su slane, i onda shvatim da sam mokra ali ne od kiše, nego od zapljuskivanja valova i da sam u stvari sva slana kao da sam se kupala, e tek tada sam odustala od daljnjeg „čekanja“ valova.
Fest sam se pomučila dobiti ovu fotku. I zato mi je jako draga, i ljepša mi je "sirova" nego ova dorađena (jasnija i skoro bih rekla sunčanija), jer kad sam slikala ništa nije bilo jasno, sve je bilo zapljuskano, maglovito, vjetrovito, tmurno, slano, vlažno, i lungo mare, i borovi i kamenje i nebo.
Fala na savjetu, moram učiti.
Moja prva ocjena ide mlačaninu za jesensku rapsodiju, jer nikada nisam promatrala a bome niti tak pozitivno doživjela pobranu kukuruzu, nego obično kao kukuržinje koje je netko namjerno ostavil na zemlji i onda bu nakon magli i snijega postalo gotovo crno, tužno, obešeno, strgano, a moglo je biti bar za štraju.
Ovak kak je mlačanin to prikazal je meni umjetnost. (smajlić palac gore)
Druga ocjena ide fitt-u za bakicu sa štapom. Idilična slika koja se gotovo više i ne može vidjeti jer čak niti jednom godišnje ne prolazim kroz šumu gdje nema asfalta (osim kad idem prema Krčkim vratima) gdje je put prozračan, sunčan, a bakica ide s polja (ili u polje) prema doma. Niti je umorna, niti je nevesela, nego je svakidašnja, a meni prekrasna.
Bakica, vi ste nosioc ove slike.
Bilajevo žuto drvo je izvanredno, ali ne drvo nego opalo lišće po tlu, koje nitko (još) nije poremetio, pa izgleda divno.
Dodatak:
oprostite, zaboravila sam - sve slike, ali baš sve su izvanredne, što ih više gledam to su mi ljepše. Nadam se da ćemo u idućoj temi još više sudjelovati, i oopet dati sve od sebe. Osim toga ova je tema bila itekako zahvalna.
Edit: dodatak
Anketa
