Autor Tema: Tragedija u Japanu  (Posjeta: 13280 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Stjepan

  • Administrator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 1909
  • Karma: +8/-2
  • Spol: Muški
Tragedija u Japanu
« : Ožujak 16, 2011, 08:45:16 poslijepodne »
http://danas.net.hr/svijet/page/2011/03/16/0148006.html

Pismo profesorice iz razorenog Sendaija

Kakvo je zaista stanje među ljudima, najbolje pokazuje pismo jedne profesorice engleskog jezika, koja predaje u gradu Sendaiju. Dirljivo pismo prijateljima profesorice Anne objavljeno je na Facebooku, te se brzinom munje proširilo po mreži.

"Ovdje u Sendaiju sve izgleda dosta nestvarno. No, blagoslovljena sam prekrasnim prijateljima koji mi puno pomažu. S obzirom da moj stan više ne zaslužuje taj naziv, preselila sam se kod prijatelja. Dijelimo to što imamo: vodu, hranu i grijalicu. Svi spavamo jedni uz druge na podu sobe, jedemo uz svijeće, pričamo priče. Toplo je, atmosfera je prijateljska i prekrasna.

Preko dana jedni drugima pomažemo počistiti nered u našim domovima. Neki sjednu u aute i gledaju vijesti na ekranima navigacijskih uređaja ili stanu u red za pitku vodu kada hidrant proradi. Ukoliko nekome u stanu dođe voda, ljudi stave vani natpis tako da i drugi mogu doći napuniti svoje vrčeve i kante", piše profesorica Anne, pa ističe:

'Sviđa mi se to kako smo odbacili nevažno'

"Začuđujuće je kako ovdje gdje sam uopće nema krađa niti guranja u redovima. Ljudi ostavljaju ulazna vrata širom otvorena jer je tako sigurnije kada potres opet udari. Stalno čujem da ponavljaju: 'Ovako je nekada bilo kada su si svi međusobno pomagali.' Potresi se stalno vraćaju. Sinoć smo ih imali skoro svakih 15 minuta. Stalno se čuju sirene i nadlijeću nas helikopteri.

Proradio nam je vodovod u stanovima sinoć na nekoliko sati, a sada radi i preko dana. Struja se vratila danas popodne. Plin još nije proradio. No, sve to ide prema područjima. Nekima proradi, a nekima ne. Svi se danima nisu prali. Osjećamo se prljavima, no sada imamo i važnijih briga. Sviđa mi se to kako smo odbacili nevažno. Živimo punim plućima na razini instinkta, intuicije, skrbi, preživljavanja, ne samo za sebe, nego i za cijelu grupu", piše profesorica.

'Ima i neočekivane ljepote'

"Zamjećujem čudnovate paralelne situacije. Na nekim su mjestima kuće u potpunom neredu, a onda vidim kuću s uredno posloženim ležajevima ili rubljem koje se suši na suncu. Vidim ljude koji stoje u redu za hranu i vodu, a istovremeno vidim šetače sa psima. Ima i neočekivane ljepote. Noću je potpuna tišina. Nema automobila. Nikoga nema na ulicama. I noćno nebo prekriveno je zvijezdama. Obično se mogu vidjeti dvije ili tri, a sada je cijelo nebo prekriveno zvijezdama. Planine iznad Sendaija stoje čvrsto i kad je zrak bistar vidimo njihovu veličanstvenu siluetu na nebu", nastavlja se u pismu.

Profesorica ističe i kako su Japanci prekrasni. "Svaki dan dolazim do svoga stana pogledati kako stoje stvari, sada šaljem ovaj e-mail jer se struja vratila, a pred vratima bi me dočekala voda i hrana koju je netko ostavio. Nemam pojma tko, ali to je tu za mene. Starci sa zelenim kapama idu od vrata do vrata i provjeravaju jesu li svi dobro. Ljudi potpune strance pitaju trebaju li pomoć. Nigdje ne vidim znakove straha. Pomirenosti sa sudbinom da, ali straha ili panike ne."

U pismu se još navodi i kako su građani upozoreni kako mogu očekivati naknadne udare, čak i jednako velike, u idućih mjesec dana ili više. Podrhtavanje se stalno osjeća. Potom profesorica zaključuje:

"U ovim okolnostima ja zbog nečega imam izravan uvid da se stvarno upravo događa ogroman kozmički korak naprijed u cijelome svijetu. I zbog nečega osjećam da mi se uslijed iskustva s ovim događajima u Japanu srce širom otvara. Brat me pitao osjećam li se 'manjom od makova zrna' zbog ovoga što se dogodilo. Ne. Zapravo, osjećam da se događa nešto što je puno veće od mene same. Taj val rađanja (širom svijeta) je težak, no ipak veličanstven", poručuje profesorica.

* Pismo profesorice preveli su Kulturni kreativci u Hrvatskoj.

Offline Mlačanin

  • Global Moderator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 3550
  • Karma: +3/-1
  • Spol: Muški
  • Još uvijek ne znam neke važne stvari, o voću, ženi
Odg: Tragedija u Japanu
« Odgovori #1 : Ožujak 17, 2011, 07:47:13 prijepodne »
Nešto doista lijepo u svoj toj grozoti.
Bilo bi dobro ovakve stvari upamtiti i kad se nađemo nekad u sličnim situacijama pokušati tako reagirati.

Drugi narod, druga kultura iz koje se ipak treba nekaj naučiti.
Naše selo Mlaka je ,nekad kršteno
Jer u njemu bilo je bara,močvara
Al se sinci rodili,bare su zavozili
Nema više močvara ,bara nit blata....

Offline Josip

  • Učim se pisati
  • **
  • Postova: 76
  • Karma: +0/-0
Odg: Tragedija u Japanu
« Odgovori #2 : Ožujak 17, 2011, 08:14:18 prijepodne »
Najveća potreba čovječanstva je suradnja i međuodnosi. Što su jače veze prijateljstva i složnosti među ljudima veća je snaga konstruktivnosti i postignuća na svim razinama ljudske aktivnosti.

Offline Goričanka

  • Veteran
  • *****
  • Postova: 874
  • Karma: +9/-6
  • Spol: Ženski
Odg: Tragedija u Japanu
« Odgovori #3 : Ožujak 17, 2011, 08:29:33 prijepodne »
Kao da čovjek odahne kad mu se desi ovakva katastrofa.
Godinama ju Japanci iščekuju, a ima li šta gore od iščekivanja da se dogodi zlo?
Sad se napokon dogodilo i oni su zapravo na neki način odahnuli, sad više ne moraju zamišljati kako će to izgledati, tu su, u centru zbivanja, i možda su izgubili sve ono materjalno, ali su dobili nešto neprocjenjivo važnije - svoju ljudskost.
Onu istu koju zatomljujemo i zaboravljamo kad nam je dobro, kad nam je "imati" važnije od "biti".
U Japanu je sad jedino važno "biti" i ja razumijem da u tome "kako su odbacili nevažno" ima više ljepote i zadovoljstva i ganuća i ljubavi, nego u svim "sretnim danima" redovnog svakodnevnog života.
Žalosno je koliko smo se udaljili od svoje biti, da nas prirodne katastrofe i nesreće moraju vraćati našoj biti.
Kakav paradoks!
Ništa ljudsko nije mi strano, ali mi je nekad previše ....

Offline koko-vg

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 2881
  • Karma: +0/-0
  • Mr - Lu= 15 ? HA HA HA !
Odg: Tragedija u Japanu
« Odgovori #4 : Ožujak 17, 2011, 08:50:17 prijepodne »
Mislim da još nisu odahnuli, a da ni ne budu tako skoro. po zadnjim vijestima kaj sam pročitao, vele da je situacija između strašnog i katastrofičnog. Moram priznati, da im se divim, kao narodu, barem ovo kaj su pokazali na televiziji. Kako su se digli poslije II svjetskog rata, tako će i sada.
... Nagađali su, sudili, prezirali, a ne poznaju me !!! lagali, izmišljali, neka su ... bili su, jesu i ostat će nebitni.

Offline Stjepan

  • Administrator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 1909
  • Karma: +8/-2
  • Spol: Muški
Japan(ci) mojim očima – nekad i sad (literarno)
« Odgovori #5 : Ožujak 17, 2011, 10:27:11 poslijepodne »
http://pollitika.com/japanci-mojim-ocima-nekad-i-sad-literarno

Što sam – kao dječak iz Dubrave – znao (i mogao znati) o Japanu. Ništa. Osim udaranja šakom po letvama ukradenim iz obližnje Tvornice autobusa uz istočnjačke krikove, te lomljenja glavom komada stiropora uz uzvik "aaa-Ca" ukradenim iz crtića. To je otprilike bilo to.

Poslije sam u školi naučio da je Japan daleka otočna daleka zemlja, da vole raditi i da imaju kose oči. Naučio sam da su tamo bačene dvije atomske bombe i da su se voljeli avionima zabijati u brodove. Obavezna je lektira bila "Sadako hoće živjeti" – koja je savijala nekakvih tisuću ždralova od papira i skoro uspjela. Knjiga je bila tužna. Prije nje sam Japan zamišljao kao neku veliku zelenu livadu, a knjiga je opisivala djecu kako traže čavle po ruševinama. Zbunjivalo me to.

Kroz godine naučio sam svašta o Japanu. Od čitanja Shoguna, otkrivanja haiku poezije, pa do uživanja u japanskim pjesmama u Kill Billu. Prije par godina me oduševio film Izgubljeni u prijevodu (Lost in Translation) čija se cijela radnja odvija u Japanu. Sve više sam percipirao Japance kao vrlo otvoren narod – usprkos nevjerojatno staroj kulturi – vrlo pristojan, znatiželjan, sramežljiv – i nekih nama čvrstih, ponekad i nerazumljivih kodeksa ponašanja. Onaj stav da su kruti radoholičari i sumanute kamikaze definitivno je nestao. Naučio sam i da lijepo iskazuju tugu i da imaju dan kada se sjećaju žrtava atomskih bombi. A naučio sam i da imaju poprilično zanimljiv pogled na seks i sve u vezi toga, te meni totalno neshvatljive tabue.

Otkrio sam pisca – Haruki Murakami – i pročitao sve što je prevedeno na hrvatski. Približio mi je suvremeni Japan "malog čovjeka". Još su mi se više svidjeli. Danas ih često vidim po Zagrebu, kao turiste. Uvijek nasmijani, srdačni, uvijek s planom grada u ruci. Dolaze vrlo dobro pripremljeni i nisam ih još vidio ljutite. Mašu se i smiju čak i kada ih gnjavimo dok se penjemo Radićevom prema Markovu trgu i protestiramo.

Svi ovih dana pratimo posljedice potresa u Japanu. Ono što je mene najviše kosnulo to je kako ljudi civilizirano prihvaćaju što ih je snašlo. Ne tupo – nego mirno, a opet iskreno i otvoreno pokazuju tugu. Zašto sve ovo pričam? Zbog neobičnog spleta okolnosti.

1. U pripremama za subotnji prosvjed u Zagrebu – pojavila se ideja da kolona zastane pred veleposlanstvom Japana i iskaže poštovanje minutom šutnje. Iako sam drukao koliko sam mogao za taj prijedlog – malo me bilo i strah - da će u realizaciji to ispasti patetično ili traljavo, da ljudi neće shvatiti zašto smo zastali i da ih se neće dati utišati. Bio sam totalno u krivu. Ljudi su brzo shvatili zašto smo se zaustavili, oni bučniji su se utišali i sve je ispalo prilično potresno. Najveći prosvjed – a svi stoje bez riječi s dignutim svijećama i upaljačima.

2. Netko je to (tehnički prilično loše) snimio i stavio na youtube. Pritom je pametno preveo naslov i na engleski. Prosvjed - Veleposlanstvo Japana 12.3.2011. (Protesters light candles at Japan embassy in Zagreb) - i, što se događa? Japanci – usprkos svojoj tuzi posjećuju tu stranicu i gledaju snimak (trenutno preko 58.000 gledanja) – i upisuju svoje rečenice. Onim svojim japanskim črčkama. Na engleskom. Unose te svoje engleske rečenice u razne on-line prevoditelje i ostavljaju poruke na smiješnom hrvatskom. Zahvaljuju.

3. Nakon posla danas (16. ožujka) šetam po Trgu (bana Jelačića, Zagreb) i vidim Japanku. Kako znam da je Japanka? Jednostavno.
Osim duge crne kose, crnih očiju i najmodernijeg foto-aparata imala je... nacrtanu hrvatsku trobojnicu na obrazu.

Offline Stjepan

  • Administrator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 1909
  • Karma: +8/-2
  • Spol: Muški
Odg: Tragedija u Japanu
« Odgovori #6 : Ožujak 17, 2011, 10:29:21 poslijepodne »
http://www.index.hr/vijesti/clanak/japance-dirnuli-zagrebacki-prosvjednici-u-subotu-ostavite-zdrala-pred-veleposlanstvom/542618.aspx

Organizatori velikog prosvjeda protiv Vlade u Zagrebu predložili su svima da u subotu ponesu jednog ždrala koje bi trebalo ostaviti pred japanskim veleposlanstvom. "1000 ždralova = 1 želja: Japan želi preživjeti", poručuju organizatori prosvjeda.

Kako napraviti ždrala?

http://www.origami-fun.com/origami-crane.html

Origami Crane Instructions

Offline Sledgehammer

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 5157
  • Karma: +4/-3
  • Spol: Muški
  • oʞɐdoɐu šɐq ɯɐs sɐuɐp
Odg: Tragedija u Japanu
« Odgovori #7 : Ožujak 18, 2011, 10:19:30 poslijepodne »
Kliknite na priloženi link:

http://www.nytimes.com/interactive/2011/03/13/world/asia/satellite-photos-japan-before-and-after-tsunami.html

i uhvatite mišem okomitu crtu na sredini svake slike, te je pomičite lijevo - desno i vidite kako je izgledalo neko područje prije (lijevi dio fotografije) i kako izgleda sada (desni dio fotografije)...

Strašno !
“Ja sam samo pas. I nemam svoj dom. A nemam ni glas. Ti mi moraš reći i ime i gdje ću naći svoju sreću kad zapuše bura ili padnu kiše. Ja sam samo pas. Pogledaj mi oči, dodirni me nježno, budi sve što trebam. Moj čovjek. Moj spas.”

Offline Newbie

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 1047
  • Karma: +0/-0
  • Spol: Muški
  • Stručnjak za potpuno nevažne stvari
Odg: Tragedija u Japanu
« Odgovori #8 : Ožujak 19, 2011, 10:54:40 prijepodne »
E super, bas sam neki dan pomislio da nadjem takvo nesto, i evo ga...

Offline koko-vg

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 2881
  • Karma: +0/-0
  • Mr - Lu= 15 ? HA HA HA !
Novi potres .....
« Odgovori #9 : Travanj 07, 2011, 06:24:32 poslijepodne »
POTRES magnitude veće od 7 stupnjeva po Richteru pogodio je danas istočnu obalu Honshua. Japanska meteorološka agencija izvijestila je kako se radilo o potresu magnitude 7,4 stupnja, dok je Američki geološki zavod izvijestio je da je potres bio jačine 7,1 po Richteru.

Odmah nakon potresa izdano je i upozorenje za tsunami za sjeveroistok Japan, a vlasti su naredile evakuaciju. Japanska televizija pozvala je stanovništvo na ugroženom području da se povuče dublje u unutrašnjost. Predviđa se da će tsunami izazvan potresom dosegnuti visinu od dva metra.

Nacionalna policijska agencija priopćila je kako zasada nema podataka o eventualnim žrtvama novog potresa.

Iz Japanske meteorološke agencije kažu kako je epicentar potresa bio u blizini obale Miyagija, dok iz Američkog geološkog zavoda javljaju kako je bio 66 kilometara od Sendaija, jednog od područja najteže pogođenih razornim potresom jačine 9 stupnjeva 11. ožujka, i 118 kilometara od Fukushime.

Iz Fukushime evakuirani radnici

Iz TEPCO-a, tvrtke koja upravlja nuklearkom Fukushima oštećenom u razornom potresu prošli mjesec, izvijestili su kako provjeravaju je li na nuklearki došlo do novih oštećenja.

Zasad nisu detektirana nova oštećenja na nuklearnoj elektrani Fukushima, kao ni na druge dvije smještene na tom području, priopćili su japanski dužnosnici. Radnici koji rade na saniranju štete na nuklearki Fukushima su evakuirani.

Posljednji potres bio je dovoljno jak da zatrese zgrade u Tokiju, izvijestio je BBC.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/japan-pogodio-novi-jaki-potres-izdano-upozorenje-za-tsunami/546079.aspxU
... Nagađali su, sudili, prezirali, a ne poznaju me !!! lagali, izmišljali, neka su ... bili su, jesu i ostat će nebitni.