http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/97008-u-zemlji-hrvata-glavni-duznosnici-nisu-hrvati-nikakvo-cudo-da-smo-dobili-sankcije.htmlU zemlji Hrvata glavni dužnosnici nisu Hrvati - nikakvo čudo da smo dobili sankcije
Rujan se pokazao kobnim za Hrvatsku i hrvatske domoljube. Komisija EU priprema nam sankcije, početkom mjeseca napustio nas je Zvonko Bušić, a u utorak 17. rujna u Kaštelima je preminuo Tomislav Rebrina, još jedan veliki hrvatski borac za slobodu. Nadnevka 15. rujna 1972. u Göteborgu je zajedno s Rudolfom Prskalom i Nikolom Liscem oteo zrakoplov i tako spriječio izručivanje Mire Barešića jugoslavenskom režimu. Kao i Miro, Tomo se pridružio obrani Hrvatske. Neka im je svima laka hrvatska zemlja. Domoljubi stare i odlaze, a naši mladi odrastaju u uvjetima potiskivanja svega hrvatskog. Ova je zemlja raj za sve one koji se ne osjećaju rodoslovnim Hrvatima i /ili hrvatskim katolicima. Činjenica da glavni dužnosnici RH nisu kršteni otvarala je nadu da će se beskrupulozni bezvjernici boriti za nas svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima, kad ono, oni zaista tako djeluju, ali protiv Hrvatske i protiv hrvatskog naslijeđa ove zemlje. Prirodno takvoj situaciji, Hrvati su emigranti i u Lijepoj Našoj, Hrvati su emigranti u cijelom ovome svijetu. Hrvatski Zagreb sasječen je već davne 1945. Zagrepčani su otišli na Križni put, a najgori ološ popunio je Zagreb i zaposjeo njegove vile. Hrabriji dio hrvatskih domoljuba napustio je okupiranu zemlju i u inozemstvu se pridružio borbi za samostalnu Hrvatsku. Nikakvo čudo da su svi predsjednici i svi premijeri RH pripadali interesnoj skupini "partizana", udbaša, partijaca, partijskih ideologa, prikrivenih četnika i njihove djece. Prođem pola grada dok uočim nekoga svoga. U sred "hrvatskog" Zagreba živim u hrvatskom getu!
Mnogi su hrvatski domoljubi smaknuti po nalogu vrha "hrvatske" države. Već nekoliko godina uznemirava nas glasina da je hrvatski mučenik Siniša Glavašević usmrćen po nalogu Zagreba, jer da je poživio i vratio se u Zagreb u nekoj razmjeni, nekom bi dužnosniku ugrozio njegovu poziciju. Slično je stradao i nesretni Miro Barešić, najvjerojatnije u Hrvatskoj i od "hrvatske" ruke. Ludvig Pavlović izvučen je iz zatvora i likvidiran da ne bi prozvao izdajnike Bugojanske grupe, koji su se slavodobitno vratili u formalno samostalnu RH kao ljuti hrvatski emigranti i nastavili glumiti desnicu. Zvonko Bušić proveo je svoje posljednje godine u relativno situiranim uvjetima, ali neki poznati borci za Hrvatsku zamalo su u ovakvom Zagrebu i u ovakvoj RH umrli od gladi, nakon što su se vratili u "slobodnu" Lijepu Našu, kojoj su posvetili sav svoj život, koju su na svoj način učinili Domovinom prognanika. Tomislav Rebrina nekako je preživljavao, a zaboravljeni Rudolf Prskalo živio je u svojoj dragoj Hrvatskoj na rubu gladi. U ovom je gradu gladovao i Ante Starčević, Otac Domovine. U Zagrebu ološ pliva u izobilju, dok su rodoslovni Hrvati uglavnom gola sirotinja.
Ostarjeli hrvatski heroji tiho su proživjeli ostatak svog izuzetnog života, a hrvatskim junačinama grade se likovi koje treba izbjegavati, kojima nije pametno prepustiti kokošinjac, a kamoli državu. Zoran Milanović, Ivo Josipović i Vesna Pusić uvijek se drže nekako napuhano/nadmeno, kao da su upravo izašli iz otetog zrakoplova. Možda planiraju uskoro oteti avion i osloboditi Josipa Perkovića iz njemačkog pržuna? Predlažem da Milanović ostavi bombu u Banskim dvorima. Možete li zamisliti nivo njihovog međusobnog komuniciranja. Moj je tata bio veći partizan od tvoga. Moja je mama kuhala na otoku Golom! Moj je tata bio partizan, ali se zvao Ante! Ili: moj je tata bio partizan, ali sam djetetu dao ime Ante! Dobro, a kako su ti se zvali otac i djed, po tvojoj liniji ili liniji supruge? Nije vrag da si djetetu dao ime Ante po Anti Paveliću? A onda svadljivo uskače znate tko: moj je tata vodio otok Goli, na kojem je trebao skončati ustaški terorist Miro Barešić. Bio je zimski frajer - progonio je Proljećare. A onda ona dobacuje: moj je tata pripadao administraciji NDH, ali je u duši bio skojevac, to dobro pamtim! Dobro, zar nisi odmrznuta u Jugoslaviji? Kukurikavci cijelo vrijeme vode SRH, a mi tu krnju zemlju prikazujemo kao povijesnu Hrvatsku, što je najveći nesporazum u cijelom prijeporu.
Kukurikavka Vesna Pusić kaže da Hrvatska neće ispaštati zbog Lexa Perković. Ne, ispaštat će Srbija! Kao, nema veze što smo osramoćeni i što je asocijacija u koju smo tek ušli izgubila povjerenje u nas. Hrvati su uvijek ispaštali i uvijek će ispaštati. Naravno, što je nama gore, to je Vesni Pusić i ostalim kukurikavcima bolje. SDP je izbacio iz svojih partijskih redova Aleksandru Kolarić, glasnogovornicu Ivice Račana. Znači li to da će suđenje Josipu Perkoviću kompromitirati Ivicu Račana? Josip Perković najvjerojatnije je organizirao ubojstvo Stjepana Đurekovića, ali tko je ubojstvo zapovjedio? Tko je krvoločni ubojica iz Partije? Zar Zoran Milanović nije preuzeo SDP kao Račanov miljenik? Dobio je vjetar u leđa i od Ive Sanadera, kojega Nikola Štedul proziva kao udbaša, a Partija istog Sanadera prodaje narodu kao Hrvata i katolika, i tako prezentiranog kiti kao najvećeg lopova. Kako će distanciranje SDP-a od Ivice Račana preživjeti njegov sin Ivan? Stječe se dojam da imamo "divljanje neodgojenih pojedinaca", a zapravo imamo problem kulturnog hendikepa u vrhu RH - većina vlastodržaca u RH osim što nisu kršteni, istovremeno su nacionalno neopredijeljene osobe, koje su odgojene u uvjetima suspenzije hrvatske nacionalne kulture i hrvatskog nacionalnog identiteta. Ružno je što se vladajući u RH postavljaju kao da prezentiraju hrvatsku naciju. Oni zapravo nisu na dovoljnom civilizacijskom nivou da shvate značaj hrvatske nacionalne ideje. Njemački mediji ovih dana izvještavaju da se prije 23 godine u SRH/RH formalno promijenio politički sustav, ali da je bahata jugoslavenska elita zadržala funkcije i utjecaj. .
Naša je nezgodna sudbina da udomimo baš svakoga. To je nekakva kršćanska misija našeg nacionalnog imena. Čak su i američki Croatan Indijanci imali takvu funkciju. Preko Bare su Croatani izvršili nekakvu humanu misiju prihvaćajući odbjegle robove. Ovdje smo prihvaćali gospodare, koji su nas pretvorili u roblje. Hrvatsku su preuzimale velike susjedne imperije, kao i one kreirane od strane svjetskih centara moći. Svi su grabili Lijepu Našu i naš predivni Jadran. Opatija je bila ljetovalište austrijske elite. Rijeka je danas naš Lenjingrad, a stoljeće ranije bila je glavni grad Mađarske, a nešto kasnije zapadna ispostava Italije. Godine 1941. Mussolini i Hitler oslobodili su Hrvatsku od beogradske tiranije tako što su Hrvatsku okupirali. Srbija i Jugoslavija više su puta uspostavljale tabor u Puli. Prije nekoliko stoljeća, iz susjedne Turske slio se sami ološ, psi rata, koji su išli za turskom vojskom, pljačkali poginule i zaposjedali posječena hrvatska sela. Takozvano "pravoslavno predziđe kršćanstva" putovalo je za turskom vojskom. Obrazac 1945. ponovio se toliko puta da pomišljam kako neki dotepenci u RH glume Hrvate da prikriju višestoljetni genocid.
Ako Hrvati zaista prevladavaju u RH, kako je onda dva mandata osvojila zločinačka Partija, odgovorna za genocid nad Hrvatima, kod Bleiburga i na Križnom putu, kao i u poslijeratnoj drugoj Jugoslaviji, kao i za ubojstva Hrvata u našoj dijaspori, koja su danas došla u prvi plan zbog slučaja Perković, odnosno zbog referentne istrage njemačkog pravosuđa. Značajan demografski poremećaj Zagreba dogodio se i u prvoj Jugoslavijom. Tada su u ovaj grad sa istoka stigli djedovi nekih naših današnjih dužnosnika, koji nastupaju kao zagrebački plemenitaši, a ono su unuci okupacijskih srbijanskih oficira i činovnika. Stare Zagrepčane možete pronaći samo u okolici Zagreba, i takvih se nađe u današnjem Zagrebu zato što se Zagreb značajno širio. Otuđena elita je politički mobilizirana, bez ostatka. Neki sam dan u zagrebačkoj Vlaškoj ulici čuo dvije zabrinute starice. "Zamisli Milena, Mirko Norac pušten je iz zatvora!" Dakle, "zagrebačke" bakice na kraju života ne zbore o svojoj unučadi, nego razglabaju o Norcu! Te žene su opake! Iste "stare Zagrepčanke" ne smeta što se gradovima Hrvatske slobodno šeću četnički silovatelji i ratni zločinci, koji u vrijeme velike nezaposlenosti u RH uredno popunjavajući državne i javne pozicije.
Iz prilično čudne "krvne slike" Zagreba i drugih većih gradova RH izlaze mnoge nevolje naše nacije, jer takva mjesta šalju nove kadrove u vladajuće strukture. Događa se jedan nevjerojatan fenomen - hrvatska rodoslovna nacija iznova se odvodi u stanje kolektivne krivnje za tuđinsku agresiju. Tako su branitelji Vukovara krivi što je Vukovar napadnut. Prisutnost Hrvata u predratnom Vukovaru dovela je do agresije na Hrvatsku! Navala ćirilice u RH dobila je razmjere nutarnje agresije. Ološ se danas toliko obezobrazio da je Branko Borković, posljednji zapovjednika obrane Vukovara, bio sigurniji u Vukovaru za vrijeme opsade. Otuđene strukture potpuno izokreću sve civilizacijske vrijednosti, gurajući nam običan primitivizam pod visoku kulturu.
Lihvarske kamate na kredite ne padaju, gospodarstvo je prikraćeno za jeftine kredite, povlaštene mirovine traju, ološ uživa u visokim primanjima i različitim privilegijama, uvozni lobi divlja, a cijene komunalija nepodnošljivo rastu. Nastavlja se divlja privatizacija, na štetu nacije. PDV je davno podignut na nepodnošljivu četvrtinu. Iza floskule o poreznoj disciplini, provedena je porezna presija i porezni harač, kakvog bi se posramila jugoslavenska centrala u Beogradu. Sve to vuče na namjerno gušenje hrvatske ekonomije. Zašto strukture već sedamdeset godina ne dozvoljavaju da na čelo Hrvatske dođe Hrvat, domoljub, katolik i pošten čovjek? Zašto su marginalizirani najveći borci za Hrvatsku, koji su se pokrenuli protiv Jugoslavije za živoga Tita, da bi današnja Vlada RH ušla u rat sa Komisijom EU za spas Josipa Perkovića, šefa Udbe, optuženog za konkretno ubojstvo. Možda Vlada RH izgovarajući se na Josipa Perkovića, zapravo štiti sveukupno jugoslavensko podzemlje?
Aktualna vlast se glede gospodarstva i svega pozitivnog iskazala totalno nesposobna, ali ta floskula o nesposobnosti sve više sliči na zgodan paravan za namjernu demontažu Hrvatske. U svakom slučaju, Lex Perković nametnuo je pitanje namjera ove vlasti. Proveden je prisilni ulazak u EU, sa jako sumnjivim referendumom, mimo narodne volje, da bi ista ekipa rekla "ne" EU nakon što smo potpisali kapitulaciju. Nepotreban ulazak RH u EU praktično je rasuo hrvatski korpus na ovome prostoru, prepuštajući Hrvate u BiH represiji Sarajeva i Banja Luke. Pomicanje schengenske granice na istočne granice RH zapravo će Hrvate u BiH izložiti pojačanom genocidu. Zoran Milanović osramotio je Hrvatsku i odgodio "aneksiju BiH". Zagreb je posve zaboravio svete hrvatske zemlje sa one strane Une, koje su povijesno i pojmovno dio Lijepe Naše, a bunjevački Hrvati iza Dunava posve su zaboravljeni, toliko da nama nesklona Slovenija priskače u pomoć Vatikanu i postavlja problem autonomije Vojvodine. Kako stvari stoje, obnovu Herceg-Bosne može zahtijevati samo Ljubljana. Hudu jamu i ostala stratišta svjetskoj je i našoj Javnosti prezentirala Ljubljana. Slovenci nas ne vole, ali opet nisu toliko loši ljudi kao oni koji upravljaju Hrvatskom. Pa dobro, kada smo već bedasto ušli u EU, mudro je iskoristiti prednosti te asocijacije. Ali vraga, negativnosti su pojačane, a prednosti namjerno sabotirane.
Ova tko zna čija vlada u RH poduzela je sve da uz gubitak suvereniteta dobijemo i dodatni monitoring EU. Gurnuli ste nas u Jugoslaviju, gurnuli ste nas u EU, i sada lijepo izručite svog Josipa Perkovića! Zahvaljujući igrama stranih namjesnika u RH, moramo uplatiti svoju kvotu za administraciju EU, ali nam europski fondovi ostaju nedostupni. Bez obzira jeli centrala u Beču, Budimpešti, Beogradu ili Bruxellesu, namjesnici u Hrvatskoj uvijek nalaze načina da dobijemo nekakve sankcije i pogrome unutar savezne države. Da ne uzmemo ništa i predamo sve. Ponekad se pitam jeli Zoran Milanović u dosluhu sa strukturama EU, zato da slučajna Hrvatska slučajno ne izvuče neku korist iz svog članstva u EU. Dio Lijepe Naše priključen je u EU, ali za Hrvate tamo nema mjesta. Da se kojim slučajem tako bahato, poput Zorana Milanovića na političkoj sceni, ponašaju Hrvati i katolici u svakodnevnom životu, interveniralo bi Vijeće sigurnosti UN. Ako mene pitate za savjet glede Zorana Milanovića, nabavite plinske maske!
POSLJEDNJI ISPRAĆAJ TOMISLAVA REBRINE: Subota 21. rujna 2013. u 11.45 na groblju Lovrinac u Splitu
