Ekonomska analiza: Zašto u Njemačkoj kapitalizam funkcionira, a u Hrvatskoj ne?
...Svatko tko je imao bilo kakav doticaj sa ekonomijom susreo se s pojmom neoliberalizam, ali ako ne živite u Njemačkoj mala je vjerojatnost da ste se susreli s pojmom ordoliberalizam. Ordoliberalizam je njemačka varijanta neoliberalizma koja ističe ulogu države u osiguravanju punog teoretskog potencijala slobodnog tržišta. U tom smislu riječ je o ideologiji slobodnog tržišta koja se ponešto razlikuje od Austrijske škole ekonomije. Austrijanci zagovoraju pristup tržišne samoregulacije te u kontekstu trenutne krize smatraju da je bilo kakva državna intervencija nepoželjna dok ordoliberali smatraju da je država odgovorna za krizu budući da nije osigurala dovoljnu slobodu tržišnog natjecanja, ali je državna intervencija u vrijeme krize nužna kako ne bi došlo do eskalacije i velikog gospodarskog pada koji bi rezultirao depresijom.
...Mnogi privatni investitori iz Zapadne Njemačke optuženi su za prijevaru u procesu privatizacije i gotovo svakodnevno izbijali su razni skandali vezani uz kupovinu državnih poduzeća i nekretnina. Jedan od poznatijih slučajeva je onaj poduzetnika iz zapadnonjemačkog grada Göppingena koji je u vrlo kratkom vremenu kupio 18 poduzeća iz Istočne Njemačke, a potom je uhićen zbog izvlačenja sredstava koja je koristio za spašavanje svog biznisa sa auto-dijelovima. Šteta nastala podmićivanjem i mutnim poslovima vezanim uz privatizaciju državnih poduzeća u Istočnoj Njemačkoj procijenjena je na 3 milijarde njemačkih maraka.
...Riječ je o strategiji koju isto tako koristi i Kina i zbog koje je također često izložena kritikama od strane SAD-a. Kina primjerice štiti vlastitu ekonomiju manipuliranjem sa tečajem yuana u odnosu na dolar uglavnom ograničavanjem potrošnje u dolarima vlastitih izvoznih tvrtki. Umjesto potrošnje, od izvoznika u Kini se zahtjeva da dolare mijenjaju za domaću valutu u kineskoj centralnoj banci koja ih potom troši za otkup američkih državnih obveznica umjesto američkih proizvoda.
..."Odgovorni" vjerovnici i "neodgovorni" dužnici
U godinama prije krize (do prosinca 2009.) njemačke banke su prema podacima Banke za međunarodna poravnanja (Bank for International Settlements) plasirale kredite u vrijednosti od 704 milijarde eura Grčkoj, Irskoj, Italiji, Portugalu i Španjolskoj. Riječ je o iznosu koji uvelike premašuje kapital njemačkih banaka, drugim riječima njemačke banke su posudile više novca nego što su imale (
rastrošnih dužnika nema bez neodgovornih vjerovnika).
...Za odlične rezultate njemačke ekonomije mnogo je više zaslužna zajednička valuta nego njemačka konkurentnost. U prilog tome govore podaci o trgovinskoj bilanci Njemačke sa zemljama periferije (Španjolska, Italija, Grčka, Irska, Portugal) prije i poslije uvođenja eura. Njemačka je 1997. godine imala trgovinski deficit dok su Italija i Irska imale značajan trgovinski suficit koji je nakon 2001. značajno pao dok je u isto vrijeme njemački otišao u nebesa.
...Korupcija kao modus operandi kapitalizma
Kad je riječ o korupciji, Njemačku i zemlje centra Europe se često percipira kao zemlje u kojima je korupcija gotovo u potpunosti iskorijenjena. Korupcijske afere u inozemstvu nisu toliko popraćene u hrvatskim medijima stoga je vrlo lako steći dojam da one u zapadnim zemljama ne postoje.
...Prije 1999. podmićivanje dužnosnika u inozemstvu se u Njemačkoj predstavljalo kao "trošak poslovanja" te su se na temelju tog troška ostvarivale porezne olakšice.
...Peter Hartz, bivši menadžer Volkswagena, savjetnik premijera Schroedera i idejni začetnik reformi njemačkog radnog zakonodavstva osuđen je zbog davanja ilegalnih bonusa predstavnicima radničkog vijeća u Volkswagenu te plaćanja lažnih provizija i seksualnih usluga na račun kompanije. (
Hartzove reforme započele su 2003., a zadnja u nizu Hartz IV provedena je u siječnju 2005. Nakon uvođenja Hartzovih reformi, u Njemačkoj je došlo do drastičnog pada postotka stalno zaposlenih, a povećan je postotak zapošljavanja preko privatnih agencija te dolazi do porasta broja tzv. midi i mini poslova. )
...Tavorenje na periferiji
Kada se uzmu u obzir navedene činjenice može se uočiti da korupcija nije pojava koja je karakteristična isključivo za Hrvatsku stoga ne može biti razlog neuspješnosti hrvatske ekonomije. Kapitalističke ekonomije periferije integrirane u monetarnu uniju i zajedničko tržište ne mogu se nositi sa superiornim industrijskim regijama i ekonomijama centra poput Njemačke. Iako službeno nije u euro zoni, hrvatska ekonomija je zbog vezivanja tečaja kune uz euro te uvođenja valutne klauzule na kredite izgubila monetarnu suverenost. Unutar takvog okvira, njemački kapital je uvijek konkurentniji i u prednosti zbog tehnološke superiornosti koja osigurava veću razinu profita koja se potom dalje može ulagati u stručno obrazovanje radnika te istraživanje, razvoj i unapređivanje novih tehnologija. Njemački kapital radnicima osigurava relativno siguran i pristojno plaćen posao, iako je sigurnost narušena Hartzovim reformama dok je pristojna plaća posljedica klasnog kompromisa između njemačkog kapitala i radnikâ budući da rast plaćâ ne prati rast produktivnosti zbog čega Njemačka i ima problema sa domaćom potrošnjom.
Hrvatska i ostale "rastrošne" zemlje europske periferije koje "žive na dug" unutar zadanih okvira i strukturnih uvjeta ne mogu promijeniti i nadoknaditi zaostatak za centrom Europe budući da nemaju jednake početne uvjete te ne posjeduju nikakve instrumente uz pomoć kojih bi mogle promijeniti odnos snaga. Kamatne stope na kredite (koji su motor i pokretač razvoja u kapitalizmu) u zemljama centra su redovito za nekoliko postotaka manje nego u zemljama periferije što već na samom startu periferne ekonomije stavlja u nepovoljan položaj. Hrvatska unutar ovakvih strukturnih okvira ne posjeduje polugu s kojom bi mogla smanjiti tehnološku zaostalost za Njemačkom uz pomoć koje bi se pretvorila u konkurentnu ekonomiju u kojoj bi se radna mjesta temeljila na tehnološkoj renti iz proizvodnje sofisticiranih proizvoda. Zbog toga ne iznenađuje činjenica da Nijemci u prosjeku i efektivno rade manje od Hrvata ili Grka, no to je zato što je njemački kapital produktivniji i ta razlika se u Hrvatskoj pokušava nadoknaditi fleksibilizacijom radnog zakonodavstva i smanjivanjem radničkih plaća.
Hrvatski radnici mogu raditi i 12 sati dnevno, no to i dalje neće osigurati veću konkurentnost hrvatskih proizvoda na europskom tržištu budući da će oni uvijek biti skuplji te zbog toga neće moći pronaći kupce. Zbog kontinuiranog pada izvozne industrijske proizvodnje smanjuje se dotok stranog kapitala, stoga da bi se održala razina potrošnje koja zadovoljava uvjetno rečeno normalne životne potrebe raste potreba za kreditima. No, tu je riječ o kreditima koji uglavnom pokrivaju tekuće troškove te kao takvi služe za održavanje ekonomske aktivnosti "na aparatima" te kakve-takve razine potrošnje.
Gotovo svi kreditni plasmani u Hrvatskoj dolaze od banaka koje su u vlasništvu kapitala podrijetlom iz centra Europe kojem nije u interesu da kreditira hrvatsku proizvodnju koja bi tako postala direktna konkurencija proizvođačima iz europske jezgre. Potražnja za potrošačkim kreditima kao i za kreditima kojima bi privatni sektor u Hrvatskoj trebao financirati proizvodne djelatnosti koje stvaraju novu vrijednost (građevina, energetika, industrija) i tako pokrenuti gospodarstvo generalno je u slobodnom padu.
Količina kreditnih plasmana u kapitalizmu ovisi o toku poslovnog ciklusa. U vrijeme krize, plasmani privatnom sektoru se smanjuju zbog smanjene mogućnosti naplate prethodno odobrenih kredita što utječe na sklonost banaka da se izlažu riziku. Smanjivanje kreditnih plasmana uzrokuje pad ekonomske aktivnosti, a posljedično i manje porezne prihode te kronični proračunski deficit koji potom financiraju te iste poslovne banke koje bi trebale financirati privatni sektor. Rast zaduživanja od strane države na taj način utječe na poboljšanje "krvne slike" (poslovnih rezultata) banaka.
Poslovnim bankama je mnogo sigurnije da se kod njih zaduži država koja redovito podmiruje svoje obveze (koje porezima iscijedi od građana) nego poduzetnik iz privatnog sektora koji započinje s djelatnošću i ulazi na nesigurno tržište.Smanjivanje deficita i rezanje javne potrošnje
Mjere štednje u obliku smanjivanja deficita proračuna te rezanja javne potrošnje predstavljaju se kao jedini mogući model izlaska iz krize. Međutim, kada se govori o rezanju javnih troškova onda se obično ukidaju troškovi prijevoza profesorima, dodaci na plaće u zdravstvu i školstvu, subvencije za prijevoz učenicima, subvencije za školske knjige, asistenti u nastavi za djecu s invaliditetom, prestaje se financirati imunološki zavod i sl.
Političke strukture na vrhu piramide povezane s krupnim kapitalistima sigurno neće prvo sebi rezati. Da li kapitalist kada upadne u financijske probleme prvo smanjuje sebi plaću ili prvo smanjuje radnicima? Da li političari prvo režu sebi i stranačkim kolegama ili režu onima koji su socijalno slabiji? O uspješnosti mjera štednje možda najbolje govore podaci sa eurostata o stopama nezaposlenosti po europskim regijama iz 2007. i 2013. Tamno plavom bojom označene su regije sa više od 19.9 posto, svjetlo plavom 10.5-19.8 posto, nijanse zelene prema žutoj su manje od 10.5 posto.
...
25 godina čekanja na dolazak "pravog" kapitalizma učinilo je svoje, zemlja je deindustrijalizirana privatizacijskom pljačkom, nezaposleno je praktički pola milijuna ljudi, radnici su sve siromašniji, a dominantna ideologija nas još uvijek uvjerava da je za sve nas bolje da imamo nesigurnija radna mjesta i da radimo više za manje plaće. No, nije svatko na jednak način osjetio teret krize kapitalizma. Unatoč šestogodišnjoj ekonomskoj krizi, broj multimilijunaša u Hrvatskoj neprekidno se povećava. U prošloj godini broj ljudi čije bogatstvo prelazi 30 milijuna dolara, odnosno 167 milijuna kuna, u našoj zemlji dostigao je 220, odnosno tri posto više nego 2012. godine. Prije deset godina bilo ih je 128, a njihov se broj u međuvremenu povećao za 72 posto. U isto vrijeme prema istraživanju Europske komisije, Hrvatska je uz Bugarsku i Grčku najsiromašnija zemlja Europske unije. U našoj je zemlji od 1000 građana njih 209 siromašno. Prema nekim procjenama radi se o preko 850.000 ljudi.
Postaje sve jasnije da za izlazak iz ovakve situacije više nisu dovoljna polovična rješenja i kozmetički zahvati. Prvi korak bilo koje progresivne inicijative i opcije mora biti nacionalizacija bankarskog sektora tj. vraćanje emisije novca u društvene ruke jer privatne banke i njihovo rentijerstvo ugrožava radničku klasu. Drugi korak je konfiskacija sve zarade i imovine političke i ekonomske elite stečene na kriminalan način tj. privatizacijskom pljačkom.
Sve dok se ne pokuca na vrata junacima privatizacijske pljačke koji su danas multimilijunaši, te njihovim produženim rukama u Saboru, općinama i gradovima možemo se pozdraviti sa životom u kojem se može pristojno i dostojanstveno živjeti od svog rada. U ovom trenutku to je ideal koji sanjaju mnogi, a žive malobrojni.
Vezano uz temu:
Ekonomska analiza: Mjere štednje i smanjivanje deficita proračuna kao put prema ekonomskom kolapsu i razvoj potencijalnih alternativa u Hrvatskoj
http://www.advance.hr/vijesti/ekonomska-analiza-mjere-stednje-i-smanjivanje-deficita-proracuna-kao-put-prema-ekonomskom-kolapsu-i-razvoj-potencijalnih-alternativa-u-hrvatskoj/http://www.advance.hr/vijesti/ekonomska-analiza-zasto-u-njemackoj-kapitalizam-funkcionira-a-u-hrvatskoj-ne/
