Autor Tema: Horvatski (kajkavski) beštijarij, zverijnâk, živijnâk, faunarij, ..  (Posjeta: 9836 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Horvatski (kajkavski) beštijarij, zverijnâk, živijnâk, faunarij, ..
« : Svibanj 09, 2011, 09:13:45 poslijepodne »

»Mudri Pliniuš najosebujneši pisec od natur vseh stvarih, pišuči od kač (zmij), spomina se među ostalemi najbolje od nature kače ašpiš ( poskok), tako imenovane, da naimre ova kača ašpiš je puna najvručešega čemera, koja ako najde kade koje maljahno dete speče, približa se k njemu ter mu svoju glavu vu vusta postavi i svoj vruči čemer vu dete bluje, i dete zaspano štimajuči da ima vu svojeh vustah materineh persi pupek, počne sesnuti on vruči čemer na mesto toploga materinskoga mleka, kojega doklam iz gubca kače ašpiš sesne, ne more ga razlučiti od materinskoga mleka, nego poklam se nasesne dete i vusta svoja odmakne, onda počuti žuhkoču. Onda počne goreti od vručine onoga čemera i strašno žejati, onda počne otekati po vsem telu, po kojem se on čemer razleva. I čim se bolje ono dete vrači, tem bolje gori, čim se bolje zaleva, tem bolje žeja, doklam od onoga čemera i žeje poginuti mora« (NT*, 215-216; istaknula Z. Š.).

* Skraćenicom NT označavamo naslov prvog dijela knjige Hrana duhovna Štefana Zagrepca, koji glasi Prodeke zvrhu nedelj Trojačkeh (=NT, tj. » nedelj Trojačkeh«)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


171

BOGOSLOVSKA SMOTRA EPHEMERIDES THEOLOGICAE ZAGRABIENSES
GOD. LXXVIII (2008.), BR. 1, STR. 171-205


UDK: 591:2-475.5Zagrebec
Izvorni znanstveni rad
Primljeno 02/08

ŽIVOTINJSKI SVIJET U PROPOVIJEDIMA ŠTEFANA ZAGREPCA

Zlata ŠUNDALIĆ, Osijek

Sažetak

U tekstu je pozornost usmjerena na proznu dionicu kajkavske književnosti 18. stoljeća. Riječ je o kajkavskim pobožnim pripovjedačima (K. Georgijević), koji su pišući/govoreći svoje propovijedi postajali i pripovjedači, jer su u svoje duhovne razgovore unosili razne priče, anegdote, bajke, često s fantastičnim elementima. Ovakvu je prozu u 17. stoljeću započeo pisati Juraj Habdelić, a u 18. stoljeću nastavili su je pisati pisci kao što su:
Juraj Mulih, Štefan Zagrebec, Štefan Fuček i drugi. U ovom će radu posebna pozornost biti usmjerena na propovijedi Štefana Zagrepca (Zagreb, 1669. – Zagreb, 1742.), kajkavskog propovjednika i pripovjedača. Kako je njegovo jedino djelo – Pabulum spirituale ovium christianarum ... / Hrana duhovna, ovčic kerščanskeh ... – objavljeno u pet knjiga (I. svezak u Zagrebu 1715., II. svezak u Klagenfurtu 1718., III. svezak u Zagrebu 1723., IV. svezak u Zagrebu 1727. i V. svezak u Zagrebu 1734.) na više od 3000 stranica, u ovom će radu biti riječi samo o posljednjoj, petoj knjizi iz 1734. godine. U radu se istražuje poetika Zagrepčevih propovijedi, a posebice uklopljenost i značenje životinjskoga svijeta.

Ključne riječi: kajkavski pripovjedači, Štefan Zagrebec, Hrana duhovna, propovijed, životinja.

Uvod

O zagrebačkom kapucinu Štefanu Zagrepcu, odnosno o Matiji Marko-
viću, kako mu je bilo pravo ime, propovjedniku i govorniku rođenom 1669.
godine u Zagrebu, 1 najopširnije je do danas pisala Olga Šojat. Riječ je o tekstu

1 [/blue]Sve do godine 1962. u hrvatskoj se književnopovijesnoj literaturi nije navodilo i svjetovno
ime Štefana Zagrepca. Dopunu je iznio Nikola Stanko Novak u svojoj seminarskoj radnji
pod naslovom P. Štefan Zagrebec i njegov doprinos za hrvatski jezik i književnost (seminarska
radnja pohranjena u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu kao rukopis, pod sig-
naturom NSK, R 7706, 1962.): »Uz ostalo, u toj je radnji autor iznio dva značajna podatka.
Prije svega, utvrdio je svjetovno ime i prezime Štefana Zagrepca. Znajući, naime, da pri-[/blue]


172

objavljenom 1978. godine, 2 u kojemu je autorica dala i prikaz literature koja je
do navedene godine bila napisana o ovome piscu. Autoričin prikaz pokazuje
paradoksalnu situaciju – riječ je o značajnom piscu stare kajkavske književnosti,
a naše mu povijesti književnosti dodjeljuju tek redak i pol ili nešto više
teksta, 3 a ponekad čak ni toliko. László Hadrovics kaže da je on jedan »od najvećih
a danas najmanje poznatih prozaista hrvatske književnosti«4 kojemu, uz
Antuna Vramca, Baltazara Milovca, Jurja Habdelića, Ivana Belostenca, Mihajla
Šimunića, pripada vidno mjestu u okviru kajkavske propovjedničke literature.
Na zanemarenost hrvatske propovijedi upozorava i Josip Bratulić, koji kaže
da su propovijedi najslabije pročitan dio naše književnosti koji ni do danas nije
bibliografski obrađen. 5 Značajniji je pomak učinjen u radovima Franje Galinca6,

padnici kapucinskog reda zanemaruju svoje građansko ime i prezime te da se u službenim
dokumentima reda upotrebljava samo njihovo redovničko ime s izvedenicom od naziva
mjesta gdje su rođeni, Novak je (...) pronašao da se Štefan Zagrebec građanskim imenom
zvao Matija Marković.« O. ŠOJAT, »Štefan Zagrebec (1669–1734)«, u: Forum, XVII (1978.),
knjiga XXXV, br. 6, str. 1091-1121, ovdje: str. 1092. Druga značajna korekcija, koju je Nikola
Stanko Novak unio u životopisne podatke Štefana Zagrepca tiče se godine rođenja. On je
otkrio »da se Matija Marković / Štefan Zagrebec rodio 1669, a ne 1688, kako je to općenito
bilo prihvaćeno« (isto). Iako je Novak unio bitne dopune u životopisne podatke patera Zagrepca,
oni se ipak u stručnoj literaturi uglavnom ne navode: »Što se i nakon radnje N. S.
Novaka u našoj stručnoj literaturi svjetovno ime Štefana Zagrepca rijetko spominje, a obično
se prenosi i pogrešna godina njegova rođenja, može se razumjeti ako se uzme u obzir
da je Novakova seminarska radnja nedovoljno poznata, jer je u Nacionalnoj i sveučilišnoj
biblioteci u Zagrebu pohranjena kao rukopis« (isto).
2 O. ŠOJAT, nav. dj., str. 1091-1121.
3 Autorica navedeno potvrđuje literaturom koja je o Zagrepcu napisana od Kukuljevića
(Bibliografi ja hrvatska, 1860.), Šafařika (Geschichte der illirischen und kroatischen Literatur,
1865.)
, Ljubića (Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske, II, 1869.), Šurmina (Povjest hrvatske
književnosti i srpske
, 1898.) do Vodnika (Povijest hrvatske književnosti, 1913.) i Kombola
(Povijest hrvatske književnosti do preporoda, 11945., 21961.).

4 L. HADROVICS, »Štefan Zagrebec – kajkavski umjetnik kompozicije i stila«, u: Hrvatski
dijalektološki zbornik
, 6 (1982.), str. 169.

5 Usp. J. BRATULIĆ, »Ardelio della Bella u okviru hrvatskoga propovjedništva XVIII. stoljeća
«, u: Isusovac Ardelio della Bella (1655-1737), Split – Zagreb, 1990., str. 61-74. U zadnje
se vrijeme, ipak, na tom području događaju značajni pomaci, o čemu svjedoče zbornici
radova posvećeni određenim propovjednicima i njihovu djelu, kao na primjer: J. BRATULIĆ
(ur.), Hrvatska propov ed: od svetoga Metoda do biskupa Strossmayera, Zagreb, 1996.;
J. POGAČNIK – J. FAGANEL, Zbornik o Janezu Svetokriškem: prispevki s simpozija v Vipavskem
Križu
, Dela SAZU, 49/6, Ljubljana, 2000.; A. JEMBRIH (ur.), Zbornik o Josipu Banovcu:
zbornik radova sa znanstvenog skupa »Josip Banovac i homiletička književnost«
, Zagreb, 2004.

6 U odnosu na radove Franje Galinca, izdvajamo sljedeće naslove: »Edipov motiv u hrvatskoj
kajkavskoj književnosti 18. stoljeća«, u: Nastavni vjesnik, XLII (1933./34.), sv. 3-4, str.
89-96; »Prilozi za povijest hrvatske književnosti u XVII. i XVIII. stoljeću. ’Loci communes’
– u pričanju starijih hrvatskih pisaca«, u: Nastavni vjesnik, XLIII (1934./35.), sv. 1 i 2,
3 i 5, str. 28-37, 127-142; »Ezopova basna u hrvatskoj kajkavskoj književnosti XVII i XVIII
stoljeća«, u: Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knjiga XXX, sv. 1, Zagreb,
1935., str. 32-46; »J. Habdelić, T. Brezovački, Štefan Zagrebec«, u: Prilozi za književnost,
jezik, istoriju i folklor
, XV, sv. 1 i 2, Beograd, 1935., str. 64-74; »Prilozi za motiv ’nesretne i
gonjene djevojke’ u hrvatskoj kajkavskoj književnosti XVIII. stoljeća«, u: Zbornik za narodni
život i običaje Južnih Slavena
, XXX, sv. 2, Zagreb, 1936., str. 1-16.



173

Nikole Stanka Novaka7, Krešimira Georgijevića8, a izvadke iz Zagrepčeve Hrane
duhovne
objavili su Vladoje Dukat (Sladki naš kaj, 1944.), László Hadrovics
(Kajkavische Literatur, 1964.), Valentin Putanec (u časopisu Kaj, I, br. 7-8, 10 iz
1968. godine i Kaj, II, br. 12 iz 1969. godine), Olga Šojat (u već spomenutom
časopisu Forum, br. 6, iz 1978. godine), Josip Bratulić (Hrvatska propovijed od
svetoga Metoda do biskupa Strossmayera
, 1996.), odnosno Hrvojka Mihanović-
Salopek (Iz duhovnog perivoja, 2006.). Nakon obilježene 330. obljetnice rođenja
(1669. – 1999.), 9 pojavio se još jedan izbor, koji je priredila Divna Zečević. 10
U novije vrijeme Zagrepčeva Hrana duhovna privlači pozornost svojim
stilom i kompozicijom, 11 odnosno svojom stilskom i žanrovskom pripadnošću,
dakle kao barokna propovijed, 12 a ne samo kao tekst zanimljiv zbog svoje tematsko-
motivske razine (npr. motiv nesretne i gonjene djevojke, 13 edipovski motiv u
obliku grešne ljubavi majke i sina, Ezopove basne o poljskom i varoškom mišu,
o bogatašu i njegovu veselom sustanaru obućaru, kao i neki drugi14).

1. Biobibliografi jska bilješka o Štefanu Zagrepcu

Štefan Zagrebec živi i stvara na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće. Rođen je
1669. godine u Zagrebu i prije stupanja u franjevački red, u kapucine, godine
1688. zvao se Matija Marković. 15 Svojim redovničkim imenom Štefan potpisuje

7 N. S. NOVAK, P. Štefan Zagrebec i njegov doprinos za hrvatski jezik i književnost (seminarska
radnja pohranjena u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu kao rukopis, pod
signaturom NSK, R 7706, 1962.).

8 K. GEORGIJ EVIĆ, Hrvatska književnost od XVI do XVIII stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni,
Matica hrvatska, Zagreb, 1969.

9 Usp. I. KRUŠELJ-VIDAS, »Hrana duhovna Štefana Zagrepca: uz 330. obljetnicu rođenja
Matije Markovića poznatijeg kao Štefan Zagrebec«, u: Hrvatsko zagorje: časopis za kulturu,
5 (1999.), br. 2, str. 125-142.

10 Usp. D. ZEČEVIĆ, Poželjne biografije: životopisi svetaca 18. i 19. stoljeća u hrvatskoj književnosti,
Duriex, Zagreb, 2000.

11 Zagrebec u svojim propovijedima nije originalan u današnjem značenju riječi; on je originalan
u izboru već postojeće građe, u njezinu komponiranju i stiliziranju. Kompozicija
je jednostavna i jasna: uvod (jedna do dvije stranice) započinje razvedenom pričom iz
Biblije, antičke književnosti, svjetske povijesti, svakodnevnog života, vlastitih snova ili
meditacijom; slijedi glavna tema propovijedi koja se dijeli na više manjih cjelina, a u završnom
se dijelu daju dobri savjeti u svezi s određenim grijehom. Usp. L. HADROVICS,
nav. dj., str. 171.

12 Usp. I. JANUŠ, »Kajkavska barokna propovijed kapucina Štefana Zagrepca«, u: Kaj, 27
(1994.), br. 2, str. 27-40; F. PAJUR, »Štefan Zagrebec i barokna propovjedna književnost«,
u: Kaj, 37 (2004.), br. 6, str. 35-59.

13 Usp. F. GALINEC, »Prilozi za motiv ’nesretna i gonjena djevojka’ u kajkavskoj književnosti
XVIII stoljeća«, u: Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knjiga XXX, sv. 2,
Zagreb, 1936., str. 1-16.

14 Usp. ISTI, »Prilozi za povijest hrvatske književnosti u XVII. i XVIII. stoljeću. ’Loci communes’
– u pričanju starijih hrvatskih pisaca«, u: Nastavni vjesnik, XLIII (1934./1935.), sv.
1 i 2, 3 i 5, str. 28-37 i 127-142.

15 U odnosu na životopis koristimo podatke koje donosi Olga Šojat (v. bilješku br. 1).


174

svoja djela, tako da se i danas rijetko spominje njegovo svjetovno ime. 16 O njegovu
se školovanju zna vrlo malo (posredno se iz njegovih djela zaključuje da
je dobro vladao latinskim jezikom, koristio se i njemačkim, ali se ne zna pouzdano
gdje je stekao navedena znanja). Najveći dio života provodi u Zagrebu,
s povremenim boravcima u Varaždinu, gdje se posvećuje crkvenom govorništvu,
koje će kasnije, u svojim pedesetim godinama početi priređivati za tisak
pod nazivom Hrana duhovna. U tom ga je poslu ometala bolest (oko šezdeset
pete godine života počeo je gubiti vid). Prije smrti (15. II. 1742.) u razdoblju
od gotovo dvadeset godina objavio je pet svezaka propovijedi za sve nedjelje
crkvene godine pod nazivom Hrana duhovna (Zagreb, 1715.; Klagenfurt, 1718.;
Zagreb, 1723.; Zagreb, 1727.; Zagreb, 1734.) i Zadnju volju (Zagreb, 1723.), privatni
obrednik namijenjen onima koji umiru i onima koji su uz umirućega.
Povijesti stare hrvatske književnosti govore o Zagrepcu kao o piscu 18.
stoljeća ili, određenije, kao o kajkavskom pobožnom pripovjedaču, kojemu
su još pridruženi i svećenik Štefan Fuček (? – 1747.) i pavlin Hilarion Gašparoti
(1714. – 1762.). 17 Ako ćemo se vratiti i dublje u prošlost, onda u krugu
kajkavskih nabožnih pripovjedača moraju biti spomenuta i imena dvojice
isusovaca, Jurja Habdelića (1609. – 1678.) i Jurja Muliha (1694. – 1754.). U
radu navedenih pisaca postoje stanovite sličnosti: oni kao crkveni ljudi žele
poučiti svoje slušateljstvo/čitateljstvo vjerskim istinama, pa se za propovijed
kaže: »Proza homiletičkih djela je običajan crkveni govor, u kojemu propovjednik
poučava narod u vjerskim istinama i upućuje ga na dobar život.« 18
Ili: propovijed je govoreno razjašnjenje kršćanskih istina, 19 ili: propovijed je
naučavanje svega što je Isus učio, 20 ili: propovijed je govoreno objašnjenje
kršćanskih istina koje izgovara osoba kojoj je ta služba povjerena kako bi se
objasnila i utvrdila vjera te slušateljstvo poduprlo u ispunjavanju kršćanskih
moralnih načela, 21 ili: propovijed je književna vrsta utilitarne književnosti
usmjerene brigom za čovjekovo vječno spasenje22 itd. Poučavanje se najčešće
čini putem propovijedi, molitava i katekizamskih pitanja i odgovora; u svo-

16 Svojem redovničkom imenu Štefan dodao je i izvedenicu od naziva njegova rodnoga
grada – Zagrebec, tako da je svoja djela najčešće potpisivao kao Štefan Zagrebec, a rjeđe
kao Štefan od Zagreba ili Štefan iz Zagreba (usp. O. ŠOJAT, nav. dj., str. 1093).

17 Usp. K. GEORGIJ EVIĆ, nav. dj., str. 207.
18 F. GALINEC, »Ezopova basna u hrvatskoj kajkavskoj književnosti XVII i XVIII stoljeća«,
u: Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knjiga XXX, sv. 1, Zagreb, 1935., str. 32.

19 Usp. J. BRATULIĆ, »Ardelio della Bella u okviru hrvatskoga propovjedništva XVIII. stoljeća
«, str. 61.

20 Usp. ISTI, »Hrvatska barokna propovijed«, u: Hrvatski književni barok, ur. Dunja Fališevac,
Zagreb, 1991., str. 279.

21 Usp. ISTI, »Isusovačko barokno govorništvo u Dalmaciji i Dubrovniku u 18. stoljeću«, u:
Isusovci u Hrvata, Zagreb, 1992., str. 335.

22 Usp. D. ZEČEVIĆ, »Pučki književni govor o svetom i profanom. Hrvatske pučke propovij
edi 19. stoljeća«, u: Književna smotra, XXVI (1994.) 92-94., str. 213-235.



175

je relativno duge propovijedi23 kajkavski nabožni pripovjedači unose priče,
»pelde i hištorije« prema Zagrepcu, odnosno »lepe fabulice« prema Habdeliću,
nastojeći njima dinamizirati govor i zadržati pozornost puka: »Da riječ govornika
bude što privlačljivija i što sugestivnija, upotrebljava on sva sredstva,
kako bi samo postigao željeni uspjeh.« 24 Neke izvore autori navode u predgovorima
svojih djela (Sveto pismo, crkvene naučitelje), za neke doznajemo
s lijevih i desnih margina teksta, a neki su samo navedeni u tekstu. Kako se
propovjednici služe sličnim izvorima, to je i pretpostavka o pojavi pripovjedačke
i propovjedničke sličnosti među njima opravdana25 (potvrđuju to npr.
i neke Ezopove basne26 ukomponirane u propovijedi različitih autora, zatim
motiv nesretne i gonjene djevojke27 itd.).
Prema Hadrovicsevu viđenju razvoja stare kajkavske književnosti, posebice
njezina prozna odsječka, koji »je zapravo pravo zlatno doba kajkavskog
literarnog baroka«,28 mogu se u odnosu na sadržaj i stil razlikovati tri pravca:
prvi (J. Habdelić) karakterizira pripovijedanje i deskripcija zaogrnuti moralizatorskim
tendencijama; drugi (B. Milovec, I. Belostenec, M. Šimunić) određuje
kontemplativnost koja zabavno štivo potiskuje u drugi plan, a treći (Š.
Zagrebec) ima primarno dramski karakter.

2. O Hrani duhovnoj

Hrana duhovna glavno je djelo patera Štefana, objavljeno u pet svezaka (ili
strana, kako ih sam autor naziva). U ovom je radu pozornost usmjerena samo na
jedan, posljednji, peti svezak, koji je objavljen u Zagrebu 1734. godine, i to na njezin
prvi dio koji broji 336 stranica. U literaturi se može pročitati: »Svaki svezak
ima pet do šest stotina stranica, tako da čitavo djelo obuhvaća ukupno 3115 stranica.
« I dalje: »U kajkavskoj ga književnosti po opsegu nadmašuje samo hagiografski
zbornik Cvet sveteh (3760 stranica) Hilariona Gašparotija.« 29 Peti svezak

23 Prema pisanim predlošcima Zagrepčevih propovijedi, za njihovo je čitanje uvijek bilo
potrebno više od pola sata.

24 F. GALINEC, »Ezopova basna u hrvatskoj kajkavskoj književnosti XVII i XVIII stoljeća«,
str. 32.

25 Zbog navedenoga se u literaturi o propovijedima može pročitati da podrijetlo i pripadanje
govornika određenom crkvenom redu ne utječe bitnije na razlikovanje propovijedi
na razini stilskih odrednica. Usp. J. BRATULIĆ, »Ardelio della Bella u okviru hrvatskoga
propovjedništva XVIII. stoljeća«, str. 64.

26 Galinec je zapisao: »Književna pak trojka: Juraj Habdelić – Štefan Zagrebec – Hilarion
Gašparoti naročito su povezani i time, što pored mnogih priča iz historije, prirodnih
nauka i svakodnevnog života za osnov svojemu pričanju uzimaju i navode Ezopovu
basnu.« F. GALINEC, isto, str. 33.

27 F. GALINEC, »Prilozi za motiv ’nesretna i gonjena djevojka’ u kajkavskoj književnosti
XVIII stoljeća«, str. 1-16.

28 L. HADROVICS, nav. dj., str. 170.
29 O. ŠOJAT, nav. dj., str. 1094.


Nâstavek na sledečomu listu.
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Horvatski (kajkavski) beštijarij, zverijnâk, živijnâk, faunarij, ..
« Odgovori #1 : Svibanj 09, 2011, 09:28:08 poslijepodne »
Nâstavek z prethodnoga lista:


176

navedeno doista i potvrđuje, jer broji ukupno 664 stranice. Zbog pouzdanosti
podataka donosimo njegov bibliografski opis u odnosu na vanjske bibliografske
elemente (ime i prezime autora, naslov, podatci o izdanju, opseg ili paginacija,
podatci o tipu slova i tisku, grafi jski ukrasi, format) i u odnosu na unutarnje
bibliografske elemente (posveta, predgovor, glavna poglavlja).

Ime autora petog sveska Hrane duhovne zapisano je na najmanje tri načina:
Stephano Zagrabiensi, Stefan Zagrebecz, Stefan od Zagreba.

Naslovnica je dvojezična, na latinskom i kajkavskom jeziku; Olga Šojat
prvu inačicu naziva »glavnim naslovom«, a drugu »sporednim naslovom«.30  Bilo
bi uputnije govoriti o usporednim naslovima. Latinska inačica naslova glasi:

PABULUM | SPIRITUALE | ovium christianarum, | seu | CONCIONES
| super | dominicas | pentecostes, | ac super | præcepta | decalogi,
| Ab omnibus Paſtoribus Ovium Chriſtianarum | ex Cathedris
prædicandæ, ſed multo magis in Confeſſionalibus | cum Peccatoribus
ſedulo ventilandæ; quanto utiliores, tanto ne- | ceſſariores judicatæ;
propterea & omni poſſilibili ſtudio compoſitæ, ac pro | ſalute ætetna
Ovium Chriſtianarum in lucem datæ.

Kajkavska inačica naslova glasi:

HRANA | DUHOUNA, | ovchicz kerschanzkeh, | aliti | PRODEKE |
zverhu | nedely tro- | jachkeh, | i zverhu | deszetereh Bosieh | zapovedih,
| Od uſzeh Paztirov Ovchicz Kerſchanzkeh iz Pro- | dekalnicz
prodekuvane, ali unogo bolye vu Szpove- | dalniczah z-Greſniki marlivo
obchiniane; kuliko haſznoviteſse, | tuliko potrebneſse ſzugiene;
zato uſzum moguchnum marlivoztium | zkomponuvane, y k-ſitku vekovechnomu
Ovchiczam Kerſ- | chanzkem na ſzvetlo dane.

Riječ je o prvom izdanju, tiskanom u Zagrebu kod Ivana Weitza (u latinskoj
inačici naslova čitamo: »Typis Joannis Weitz«), godine 1734. Knjiga ima uvodni,
nepaginirani dio u kojemu se koriste kustode kao oznake kontinuiranoga slijeda
stranica (prvi predgovor) i središnji, paginirani dio (ukupno ih je dva, jer knjiga
sadrži dva zasebna dijela), u kojemu se pored brojčanih oznaka stranica nalaze i
kustode, te kombinacija velikih i malih tiskanih slova i brojeva. 31  Opseg je knjige:
[nepag. I-VI] + 1-336 + 1-293 + [nepag. I-IX] stranica.

30 Isto.
31 Riječ je o specifi čnom, ali za stare knjige uobičajenom, načinu obilježavanja određenog
broja listova arka. Ovdje je ovim načinom obilježeno pola arka (8 stranica, odnosno 4
lista), i to na sljedeći način: A (= prvi list), A1 (= drugi list), A2 (= treći list), neoznačeni list
(=četvrti list); B, B1, B2, neoznačeni list itd. U navedenu načinu označavanja listova ima,
naravno, i pogrješaka, ali kontinuitet stranica osiguravaju preostala dva načina označavanja
stranica (paginacija i kustode).



177

Knjiga je pisana latiničkim slovima u jednobojnom (crnom) tisku. Kako
je riječ o tekstu iz 18. stoljeća, donosimo grafi jska rješenja samo nekih, i to nepčanih
glasova č, ć, dž, lj, nj, š, ž i nenepčanog s:

č   –  ch     :         chazt (čast)
      – x      :          naivexi (največi)
     – cs32    :         pomocs (pomoč)
đ    – gi     :         dohagia (dohađa)
lj   – ly     :          kraly (kralj)
     – gly   :          duglye (dulje)
nj  – ni     :          govorenia (govorenja)
s    – s      :          Sinai (Sinaj)
     – sz     :          szrecha (sreča)
     – ſz     :           haſznovite (hasnovite)
     – z      :           ztarozt (starost)
š   – ſ       :           greſnicze (grešnice)
     – ſſ      :          doſſel (došel)
     – s       :          dosla (došla)
ž   – ſſ      :          duſſnomu (dužnomu)
    – ſ        :          ſeli (želi)
    – s        :          pobosnomu (pobožnomu)

U knjigu su funkcionalno ukomponirani grafijski ukrasi kojima se, uz
neke male izuzetke, jasno naznačava kraj jedne i početak druge cjeline. Ukrasi
su u prvome dijelu (od 1. do 336. stranice) gotovo dosljedno trovrsni: jednima se
naznačava kraj cjeline (obično stilizacija oka, anđela i sl.), a preostalim se dvama
(usko položena horizontalna biljna stilizacija s anđelom u sredini i početno slovo
iluminirano biljnim detaljima) najavljuje početak nove cjeline; u drugome su
dijelu knjige (od 1. do 293. stranice) prvi opisani ukrasi rjeđi, dok se druga dva
također dosljedno koriste na isti način, dakle kao najava nove cjeline.

Knjiga je formata 18,5 cm x 14,5 cm (16° – sedec) i nalazi se u vlasništvu
franjevačke knjižnice crkve Svetoga križa u Osijeku (Tvrđa), bez signaturnih
oznaka.

U literaturi je već zapisano da svaki svezak Zagrepčeve Hrane duhovne,
osim drugoga, ima predgovor, u kojemu treba gledati izvoran piščev tekst, u
kojemu on iznosi vlastite misli. Peti je svezak u odnosu na rečeno ipak drukčiji,

32  Ako u ovoj riječi cs čitamo č, onda bi se ista kombinacija slova trebala jedanko čitati i u
riječi cstavczu (čtavcu). U transkripciji Olge Šojat slova cs čitaju se kao š. Usp. O. ŠOJAT,
nav. dj., str. 1106.



178

jer ima dva predgovora (o čemu se u literaturi o Hrani duhovnoj nešto manje
govori! 33), što nadalje znači i dva zasebna dijela odijeljena i paginacijom, jer
svaki dio započinje označenom prvom stranicom. Prvi je predgovor naslovljen
kao »Predgovor k pobožnomu čtavcu«34  (NT, 35  nepag. 3-4), a drugi ima naslov
»Predgovor zverhu desetereh zapovedih Božijeh« (DBZ, 1-4).

U prvom je predgovoru objašnjen naslov djela, kompozicija, sadržaj, izvori
i situacija u kojoj djelo nastaje. Naslov je objašnjen razvedenom faunsko-fl orealnom
usporedbom: svoje »ovčice« (vjernike) »pastir duhovni« (Zagrebec)
hrani »hranom duhovnom« (riječju Božjom) i zbog toga im daje i »peto breme
svakojakih travica« (peti svezak Hrane duhovne). Navedeni je peti svezak
komponiran u dva dijela (»travice postavil sem vu dve bremena«, NT, nepag.
3): u prvome se nalazi 24 propovijedi, jer je »prodeke zverhu tuliko nedelj
Trojačkeh« (NT, nepag. 3), a u drugome je dijelu samo 21 propovijed na temu
Deset Božjih zapovijedi. Sadržajno propovijedi profi lira istinitost, pravičnost,
korisnost, didaktičnost i jednostavnost, kako bi ih »vsaki najpriprosteši mogel
razumeti« [NT, nepag. 3]), a sam autor posebice izdvaja teme u duhu barokne
antitetičnosti: smrt tijela i duše, opći i pojedinačni Božji sud, nebeska ljepota
i paklenska strahota te muke u purgatoriju, dobra djela kojima su si sveci i
svetice zaslužili nebesku diku i grijesi kojima si grešnici pribavljaju paklene
muke. Navedene su teme potvrđene »vsakojačkemi lepemi peldami i hištorijami
« (NT, nepag. 3) koje svoj izvor, prema Zagrepcu, imaju u Svetom pismu, u
djelima svetih naučitelja i pisaca, u djelima rimskih i poganskih pisaca, 36  ali i u
nekim drugim područjima, koja on ovdje eksplicite ne navodi (npr. neke pelde
i hištorije
zadiru i u područje staroga novca37). U ovom predgovoru Zagrebec

33  Na ovu je činjenicu upozoreno, na primjer, u uvodnom poglavlju »Popis izvora za kajkavski
rječnik«, u: Rječnik hrvatskog kajkavskog književnog jezika, knjiga prva, sv. 1, A-CENINA,
Zagreb, 1984., gdje o petoj knjizi Zagrepčeve Hrane duhovne čitamo i ovu napomenu:
»Peti dio sadrži u jednoj knjizi dva dijela s dvije paginacije« (isto, str. 45).

34  Citate iz djela donosimo na način transkripcije (znakovima suvremene hrvatske latinice
bilježimo pretpostavljeni izgovor u 18. stoljeću). Istim se načinom poslužila i Olga Šojat,
donoseći izbor iz Hrane duhovne. Usp. O. ŠOJAT, nav. dj., str. 1106-1117.

35  Citate donosimo tako da u zagradu stavljamo skraćenicu naslova i broj stranice na kojoj
se citat nalazi. Skraćenicom NT označavamo naslov prvog dijela knjige Hrana duhovna,
koji glasi Prodeke zvrhu nedelj Trojačkeh (=NT, tj. » nedelj Trojačkeh«), a skraćenicom DBZ
označavamo naslov drugoga dijela, koji glasi Prodeke zverhu desetereh Božijeh zapovedih
(=DBZ, tj. » desetereh Bož eh zapovedih «). Navedeno je potrebno zbog već objašnjene činjenice
što se Hrana duhovna sastoji od dva dijela, a svaki ima zasebnu paginaciju, odnosno
započinje označenom prvom stranicom, zbog čega se bez označenih naslova ne bi znalo
u kojemu se dijelu knjige odnosni citat nalazi.

36  »Primjeri, egzempli kojima te propovijedi vrve, uzeti su iz antičke povijesti, grčke i rimske,
iz ranog kršćanstva, iz srednjovjekovnih zbirki egzempala, iz života svetaca, ali i
neposredno – iz života kojim puk Božji prolazi.« J. BRATULIĆ, »Janez Svetokriški i suvremena
mu hrvatska barokna propovijed«, str. 69.

37  Na primjer, kako bi svojim slušateljima objasnio da se Bog prema njima odnosi onako
kako se oni odnose prema njemu, propovjednik donosi priču o penezu, koji je dao izraditi




179

donosi i detalje iz svoga života. Govori o slabljenju vida koje mu sve više ograničava
pisanje: »Hoču reči, konec je došel jakosti moje, koju je starost potrla i
več neg napol slepoga vučinila, ar na levo nikaj, a na desno kruto malo vidim
oko. I tako pisanju več knjig pri mene je konec došel« (NT, nepag. 4).

U drugom je predgovoru samo prepričan onaj dio iz Svetoga pisma u kojemu
se objašnjava kako je i zašto Svevišnji Mojsiju obznanio deset Božjih zapovij
edi: nakon što je Adam zaboravio veliku čast koju mu je Bog udijelio učinivši
ga gospodarem zemaljskoga raja, prvi su ljudi zaboravili svoje »naturalske
zapovedi« i počeli se klanjati mnogim nijemim stvarima (npr. kačama, posojima,
bažiliškušima
). Da bi se »grešno ljuctvo« vratilo na pravi put, Bog je svojom
božanskom rukom na dvije ploče zapisao Mojsiju deset Božjih zapovijedi, koje
postaju perikopama u propovijedima koje slijede.

Nakon prvog, odnosno nakon drugog predgovora slijede glavna poglavlja,
koja podrazumijevaju propovijedi za određenu nedjelju tijekom crkvene
godine: u prvome su dijelu one eliptično naslovljene i tako npr. prva glasi »Na
dan S. Trojstva« (NT, 1), što trebamo razumjeti kao »Prodeka na dan S. Trojstva
«; u drugom su dijelu naslovi poglavlja cjeloviti, pa tako prvo glasi »Od
prve Božje zapovedi. Prva prodeka« (DBZ, 1).

3. Životinjski svijet

U literaturi o Zagrepčevim propovijedima već je zapisano: »Postići kompozicij
ski sklad u tako opsežnu djelu kao što je Hrana duhovna, nije bio ni jednostavan
ni lak posao, ali pater Štefan izvršio ga je s uspjehom: svaka je propovij
ed zaokružena cjelina, u svakoj se pisac strogo pridržava određene teme,
a sve zajedno čine jedinstven zbornik propovijedi za sve nedjelje godine.« 38
Zbog toga se u ovome radu nećemo baviti kompozicij skim skladom njegovih
govorenja; pozornost ćemo usmjeriti na istraživanje životinjskoga svijeta te

Maksimilijan Cezar:
»Maksimilijanus Cezar drugi ovoga imena brže li je cezarsku korunu na glavu dobil, vučinil
je taki nove peneze kovati, postavivši na jednu stran monete svoj kip i podobu, na
drugu stran vučinil je postaviti orla z dvemi glavami i raširenemi perutmi, držečega vu
jednom kljunu oliknu mladicu zlatom obvitu i zlatum korunum korunjenu. Vu drugom
pako kljunu imajučega goruču strelu. Međ glavami pako ove reči zapisane: In oportunitate
utrumque. Vu potreboče obodvoje, kako da bi dobri Cezar ovem načinom podložnikom
svojem hotel na znanje dati, da kakogoder se podložniki proti njemu izkazuvali
budu, tak se bude i on proti njim, to je to, ako podložniki vu miru i ljubavi njemu verno
služili budu, mogu se vfati da i on bude njih ljubil, pomagal, miluval i na njih vernu
skrb imel, njih z cesarskemi miloščami i darmi nadeljuval. Ako pako oni njemu ne budu
verni, nego ga budu odurjavali, proti njemu oružje podigali, na korunu i na glavu njemu
silili, tak goruča strela oštre pravice njih najti hoče. Ravno tak i G. Bog z nami krščeniki
izkazuje se i obeča činiti.« (NT, 71).

38  O. ŠOJAT, nav. dj., str. 1096.


180

njegovu funkcionalnu uklopljenost u propovjedničku građu prvog dijela zbirke,
koji obuhvaća prvih 336 paginiranih stranica. Za navedene potrebe proveli
smo istraživanje čije rezultate donosimo u dvama tabličnim prikazima (Tablica
1 – Životinjski svijet u Hrani duhovnoj; Tablica 2 – Čestotnost pojavljivanja životinja
u Hrani duhovnoj), koje na kraju interpretiramo.

U odnosu na uključenost životinjskoga svijeta u propovijedi Hrane duhovne
situacija je sljedeća:

Tablica 1 – Životinjski svijet u Hrani duhovnoj
____________________________________________________________
REDNI BROJ  NAZIV ŽIVOTINJE
NAVODI IZ DJELA
UKUPNO_______________________________________________

1. bažiliškuš 39  
nego z vnogemi drugemi nememi stvarmi, kod kačami,
pozojmi, bažiliškuši &c. je tak činilo (DBZ,240)
1_____________________________________________________

2. beštija 41  
vnogem kajkakvem beštijam prispodabljaju ljudi (NT,54);
srditcu ne mogu najti spodobne beštije (NT,56); koja beštija
 je tak ljuta (NT,56); od škodljiveh beštij hoču vas
občuvati (NT,72); ova beštija spominala se je iz ove ljubavi
(NT,135); koju krepost kak more mati natura beštijam
prez razuma dati (NT,156); nego i od isteh nemeh beštijh
(NT,158); oh, beštije a ne ljudi (NT,161); dapače od
beštijh nemilostivneši (NT,161); ljudi sem k mene zval,
a ne beštije kod ste vi (NT,161); ar vi niste ljudi, nego
ste beštije (NT,161); ar nemilostivneši od isteh beštijh
(NT,161); da pak beštije proti ljudem jesu milostivneše
neg isti ljudi (NT,162); Koga hudoba človečja je pogubila,
beštija gladna je občuvala (NT,163); ljudi jesu nemilostivneši
od nemeh beštijh (NT,163); ljute beštije (NT,164); od
isteh beštijh gorši (NT,164); od isteh najljutešeh beštijh
(NT,164); među beštijami i zverjem prebivati (NT,166); ar
se beštije bolje među sobum ljube (NT,166); jeste li ljudi
ali beštije (NT,167); imate li naturu človečansku ali pak
beštinsku (NT,167); plaču nad pogubljenjem jedne neme
beštije (NT,208); odpravil se je sam oneh beštijh gledat
(NT,222); koje beštije ſitek njegov jesu grizle (NT,222);
kod najljuteša beštija (NT,222); telo pak one beštije vu
štaglju buduče jesu zgrabile (NT,222)
UKUPNO 27_____________________________________________________


39  Prema Rječniku hrvatskoga kajkavskog književnog jezika (knjiga prva, svezak 1, A-CENINA;
Zagreb, 1984.) bažilišk (možda se može čitati i bazilisk) znači fantastično čudovište (zmija,
gušter, zmaj) (str. 117).

40  U zagradi se nalazi skraćenica naslova i broj stranice na kojoj se citat nalazi.
41  Prema Rječniku hrvatskoga kajkavskog književnog jezika (knjiga prva, svezak 1, A-CENINA;
Zagreb, 1984.) beštija u neprenesenu značenju znači općenito životinju ili opaku životinju,
zvijer, neman (str. 131).



Nâstavek na sledečomu listu.
« Zadnja izmjena: Svibanj 09, 2011, 09:36:44 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Horvatski (kajkavski) beštijarij, zverijnâk, živijnâk, faunarij, ..
« Odgovori #2 : Svibanj 09, 2011, 09:34:56 poslijepodne »

Nâstavek z prethodnoga lista:


181
____________________________________________________________
REDNI BROJ  NAZIV ŽIVOTINJE
NAVODI IZ DJELA
UKUPNO_______________________________________________

3. červ / črv
postajali su hrana črvov (NT,89); i od črvov mučeni
morali su nesrečno pomreti (NT,89); miši, štakori, črvi
kruh, slaninu i maslo jedu, moli vu škrinjah oprave
kvare (NT,165); vonjbu gnjiloga črvivoga psa (NT,205);
iduči mimo jedne črvive smrdeče mrcine (NT,205); ne
samo jednoga črvivoga psa (NT,205); telo ... videti ... napol
gnjilo i smerdljivo, červimi vrveče (NT,208)
UKUPNO 7_____________________________________________________

4. divji prasec
videl je i drugeh nemeh stvarih kod medvedov, divjeh
prasec
, jelenov, košut &c. (NT,222)
UKUPNO 1_____________________________________________________

5. golub
drveni golub, kojega je svojum rukam napravil Arkites
(NT,14); kod vsaki drugi živi golub letal (NT,14)
UKUPNO 2_____________________________________________________

6. golubica
ali ova čista golubica (NT,51)
UKUPNO 1_____________________________________________________

7. gusenica
sadovje gusenice pokvare (NT,179)
UKUPNO 1_____________________________________________________

8. guska
jednu gusku na baršunskom vanjkušu sedeću (NT,23);
onda počele su guske kričati vu Capitoliumu (NT,23);
i zbog toga zroka gusku časte i psu špot čine (NT,23);
toga pako ni vučinil pas, nego guska i zato nju časte
(NT,23)
UKUPNO 4_____________________________________________________

9. hrt
budući jedna košuta od jagarov i hrtov naganjana na
smrt (NT,138
UKUPNO 1_____________________________________________________

10. janac (janjac)
jednoga janca jesu na falate posekli (NT,110); falate jančevoga
mesa van znašali (NT,110); kak prečistog janca
Božjega (NT,110)
UKUPNO 3_____________________________________________________

11. jastreb
Od skupcev i lakomcev (...) nje prispodablja jastrebom
(NT,54); ar kaktigod jastreb ako vlovi koju pticu ali pišče
(NT,55)
UKUPNO 2_____________________________________________________

12. jelen
zestavši se vu lovu z jednem jelenom (NT,136); proti
kojemu zaletivši se jelen (NT,136); kojega jelena
obtekel je Cezarov sluga (NT,137); videl je i drugeh
nemeh stvarih kod medvedov, divjeh prasec, jelenov,
košut &c. (NT,222); Pišu naturalisti od jelenov
(NT,235); jeleni kada hote čez kakovu veliku vodu
plujuč (NT,235); ostali pako jeleni vsi kakti po žnore
jeden za drugem postavljaju se (NT,235); na hrbtu
pako svojem drugoga jelena za sobum ... nosi
(NT,235); breme svojeh rogov na hrbet onoga pred
njim jelena postavi (NT,235); od malo prvo imenovaneh
jelenov (NT,235)
UKUPNO 10_____________________________________________________

13. kača
nego z vnogemi drugemi nememi stvarmi, kod kačami,
pozojmi, baziliškuši &c. je tak činilo (DBZ,2); prispodabljajuči
naimre smrtni greh jednoj kače kada koga piči
(NT,46); od peklenske kače pičeni (NT,47); od peklenske
kače je pičen (NT,48); o srdite, jadovite kače (NT,60);
Plinius ... pišuči od kač (NT,215)
UKUPNO 6_____________________________________________________

182
____________________________________________________________
REDNI BROJ  NAZIV ŽIVOTINJE
NAVODI IZ DJELA
UKUPNO_______________________________________________

14. kača ašpiš 42 (poskok)
od nature kače ašpiš (NT,215); kača ašpiš je puna najvručešega
čemera (NT,215); iz gubca kače ašpiš sesne
(NT,215); od kače ašpiš pičenom (NT,216); od čemera
kače ašpiš ves oteče (NT,216); koji od kače ašpiš je pičen
(NT,216); onoga od kače ašpiš pičenoga (NT,216);
od kače ašpiš pičenoga betežnika (NT, 219); od peklenske
kače ašpiš pičeni (NT,224)
UKUPNO 9_____________________________________________________

15. kača ljutica
Ar gdo ne zna kak doktori i apotekari iz čemerneh ljutic
kač
, preštimani napravljaju Medritot ili Teriak, jedino i
najpreštimaneše vračtvo proti vsem čemerom (NT,291)
UKUPNO 1_____________________________________________________

16. kača tarantula
mladenca od tarantule kače pičenega (NT,47); čemer
one kače tarantule je mrzel (NT,47); Tak je bil kralj David
od peklenske tarantule kače pičen (NT,47)
UKUPNO 3_____________________________________________________

17. karvan (gavran)
karvani pako budu se vu onu glubinu zaletavali (NT,110);
onde su mu dugo vremena karvani dvorili i hranum ga
ozkrbljavali (NT,162); karvan vsaki dan za hranu je skrbel
(NT,163); ar zmeđ ptic ktera je lakomeša od karvana
(NT,165); Eliaša i Pavla karvani jesu hranili (NT,165); taki
se vkup spravi vnožina karvanov (NT,246); peklenski
karvani vu srce njegovo jesu zanesli (NT,247); najdemo
takovu posudu od peklenskeh karvanov izpraznjenu
(NT,247); videči peklenski karvani (NT,247); peklenski
karvani ovu posudu jesu izpraznili (NT,248)
UKUPNO 10_____________________________________________________

18. kojni (konji)
i četiremi kojni z kojemi se je vozil (NT,13); izrezal je bil
jeden hintov z kojni (NT,14); i konja zapovedal takaj dopeljati
(NT,69); vu rasparane konjske i volovske trbuhe
(NT,89); na kojem se je konj popiknul (NT,94); terbuhati
ružni černi kojni (NT,222); da se ne samo voli i kojni s
njegovim ſitkom goste (NT,222); slugi moji osedemo od
konj našeh (NT,240); tepsti zapoveda konja (NT,292)
UKUPNO 9_____________________________________________________

19. kokoš
i kakti kokoš na jajceh je sedel (NT,193)
UKUPNO 1_____________________________________________________

20. košuta
budući jedna košuta od jagarov i hrtov naganjana na
smrt (NT,138); videl je i drugeh nemeh stvarih kod
medvedov, divjeh prasec, jelenov, košut &c. (NT,222)
UKUPNO 2_____________________________________________________

21. kragulj 43
z kraguljem prepelice loviti (NT,181); lovcem znana natura
kraguljska (NT,181); kakti kragulj sit (NT,181)
UKUPNO 3_____________________________________________________

22. krava
vzemši iz paše 6 krav (NT,103); jednak broj krav je na
paši ostal (NT,103); vse krave jesu tusteše i plodneše
postale (NT,103)
UKUPNO 3_____________________________________________________

42  Prema Rječniku hrvatskoga kajkavskog književnog jezika (knjiga prva, svezak 1, A-CENINA;
Zagreb, 1984.) riječ ašpiš bi se možda mogla čitati i aspiš (str. 94.).

43  Prema Rječniku hrvatskoga kajkavskog književnog jezika (knjiga druga, svezak 5, KAĻELAZNO;
Zagreb, 1989.) kragulj je »grabežljiva ptica iz porodice sokolova (Falconidae): ptičji
kobac
, Accipter nisus, ili kokošji jastreb, kraguj, Astur palumbarius« (str. 375).



183
____________________________________________________________
REDNI BROJ  NAZIV ŽIVOTINJE
NAVODI IZ DJELA
UKUPNO_______________________________________________

23. kukac
da bi mu na ſitek njegov takve kukce poslal (NT,221)
UKUPNO 1_____________________________________________________

24. lastovica
naj nam budu na peldu lastovice (NT,157); S. Ambrož
lastovična gnjezda vu vrednosti zlata prepostavlja
(NT,157); z gnjezdom lastovičnem (NT,157)
UKUPNO 3_____________________________________________________

25. mačka
vzemete ada železne mačke (NT,240)
UKUPNO 1_____________________________________________________

25. medved
videl je i drugeh nemeh stvarih kod medvedov, divjeh
prasec, jelenov, košut &c. (NT,222); nego i među najljutešem
zverjem, kod su oroslani, risi, pantere, medvedi
(NT,230)
UKUPNO 2_____________________________________________________

27. miš
miši, štakori, črvi kruh, slaninu i maslo jedu, moli vu
škrinjah oprave kvare (NT,165)
UKUPNO 1_____________________________________________________

28. mol
miši, štakori, črvi kruh, slaninu i maslo jedu, moli vu
škrinjah oprave kvare (NT,165)
UKUPNO 1_____________________________________________________

29. mrcina
koji vu oneh mrcinah gnjijuči (NT,89); iduči mimo jedne
črvive smrdeče mrcine (NT,205); mimo one mrcine
prešel (NT,205); ovoga sveta mrcine podnesti (NT,205);
jednu smrdljivu mrcinu po varašu i po hižah obnašal
(NT,206)
UKUPNO 5_____________________________________________________

30. muha
tak mal, da ga je jedna muha svojum jednum perutnicum
mogla pokriti i zakriti (NT,14); ar kakti ne moremo
vučiniti da bi muhe na glave naše ne letale (NT,255);
kak god iz glave naše muhu tiramo kada počutimo da
nas bode i bantuje, tak dužni jesmo grešne misli iz pameti
naše tirati (NT,255); kakti god z muham činiš, koja
muha večkrat čim se bolje tira tem se gušče povrača, tak
da človeka kakti neterplivoga čini (NT,256)
UKUPNO 5_____________________________________________________

31. mušica
nego iz maleh mušic velike gamile čineči (NT,37)
UKUPNO 1_____________________________________________________

32. orel (orao)
Na drugu stran vučinil je postaviti orla z dvemi glavami
(NT,71); jeden vseh ptic kralj orel buduči (NT,136);
i k zadnjemu videči orel onu svoju dobročiniteljicu
(NT,136)
UKUPNO 3_____________________________________________________

33. oroslan (lav)
i najprvo hodi vu školu k najsrditešemu zmeđ vseh nemeh
stvarih oroslanu (NT,135); da on mora od oroslanov
vmorjen i pojeden biti (NT,135); od drugeh lakomeh
oroslanov njega je branil (NT,135); dotekoše na pomoč
dva oroslana (NT,163); kod oroslan srditost (NT,166);
nego i među najljutešem zverjem, kod su oroslani, risi,
pantere, medvedi (NT,230)
UKUPNO 6_____________________________________________________

34. osel
Poznal je vol gospodara svojega, i osel jaselca Gospona
svojega, Izrael pako mene ni poznal (NT,135)
UKUPNO 1_____________________________________________________

35. ovca
Kakti pak goder ovca prez pastira za zgubljenu mora
se držati (NT,122); ovce pasuče se po grmju (NT,157);
Tak je, ne vam rune nosite, ovce (NT,157-8); ovce otca
svojega je pasel (NT,175)
UKUPNO 4_____________________________________________________


Nâstavek na sledečomu listu.
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Horvatski (kajkavski) beštijarij, zverijnâk, živijnâk, faunarij, ..
« Odgovori #3 : Svibanj 09, 2011, 09:42:48 poslijepodne »
Nâstavek z prethodnoga lista:


184
____________________________________________________________
REDNI BROJ  NAZIV ŽIVOTINJE
NAVODI IZ DJELA
UKUPNO_______________________________________________

36. ovčica
Ja jesam pastir dobri, kojega jesmo mi ovčice (NT,122)
UKUPNO 1_____________________________________________________

37. pantera
nego i među najljutešem zverjem, kod su oroslani, risi,
pantere, medvedi (NT,230)
UKUPNO 1_____________________________________________________

38. pas
i zbog toga zroka gusku časte i psu špot čine, kajti
pasja dužnost bi bila lajati i ljudi buditi; toga pako
ni vučinil pas, nego guska i zato nju časte (NT,23);
nenavidnike (...) prispodabljajuč psom lajajučem
(NT,55); taki počnu kod tuliki psi na nju herščati
(NT,55); kakti pas na nepoznane ljudi laje (NT,55);
po letu vu pasjeh dneveh (NT,57); kod jeden verni
pes za gosponom svojem (NT,136); psi onoga bogatca
došli su (NT,163); psi dojduči oblizali su (NT,163);
gdo ... ne pohvali bolje milosrdnost pasju (NT,163-4);
psi vrače ljudi maštrijum naturalskum (NT,164); od
milosrdnosti koju psi imaju (NT,164); bila jesu dva
psa (NT,164); on drugi zdravi pas njegov tovaruš
(NT,164); ov pas pohađal je večkrat svoga betežnoga
tovaruša (NT,164); ni hotel sam pojsti polek pasje
nature (NT,164); on zdravi pas je pojel (NT,164); nego
su psi bogatcevi došli (NT,183); kamenjem kakti za
jednem psom je hital (NT,191); vonjbu gnjiloga črvivoga
psa (NT,205); ne samo jednoga črvivoga psa
(NT,205); postal je ljuteši od ztočnoga psa (NT,222);
Glad vekovečni budu kod psi trpeli (NT,224); ov mladi
herceg Sikem je povedal otcu svomu psinu svoju,
koju je divojčice Dine vučinil (NT,260); znajuč da su
kralju sve psine njegoe znane (NT,309)
UKUPNO 26_____________________________________________________

39. pav (= paun)
gizdavce (...) prispodablja ptice pavu (NT,54); ar
kod pav razgledajuč lepotu (NT,54); kakti pav diči se
(NT,159)
UKUPNO 3_____________________________________________________

40. pčela
razmislite najprvo naturu pčel (NT,157); Tak vi, ne vam
med delate, pčele (NT,157); Od pčel hodmo među ptice
nebeske (NT,157); Od ptic i pčel hodmo z našemi razumi
međ živinu (NT,157)
UKUPNO 4_____________________________________________________

41. pišče
ar kaktigod jastreb ako vlovi koju pticu ali pišče (NT,55)
UKUPNO 1_____________________________________________________

42. posoi / pozoy (zmaj, aždaja)
Nego z vnogemi drugemi nememi stvarmi, kod kačami,
pozojmi, baziliškuši &c. je tak činilo (DBZ,2);
Pitaj neme stvari i među njim najčemernešega posoja
(NT,136); posoj dotekel je k njemu (NT,136); posoj čemer
(ima) (NT,166)
UKUPNO 4_____________________________________________________

43. prepelica
z kraguljem prepelice loviti (NT,181)
UKUPNO 1_____________________________________________________


185
____________________________________________________________
REDNI BROJ  NAZIV ŽIVOTINJE
NAVODI IZ DJELA
UKUPNO_______________________________________________

44. ptica
moramo mi s S. Serafinskem mojim ocem Frencem
zezvati ptice nebeske (NT,8); ar kaktigod jastreb ako
vlovi koju pticu ali pišče (NT,55); i ptice nebeske tebe
hote pokazati (NT,135); Pitaj, o nezahvalni človek, ne
samo zverje, nego i ptice nebeske (NT,136); jeden vseh
ptic kralj orel buduči (NT,136); donašal vsakojačkeh
ptic na hranu (NT,136); Od pčel hodmo među ptice
nebeske (NT,157); Tak vi, ne vam gnjezda delate, ptice
(NT,157); Od ptic i pčel hodmo z našemi razumi međ
živinu (NT,157); ptice hrane (NT,163); ar zmeđ ptic ktera
je lakomeša od karvana (NT,165); stvoril je vu zraku
ptice (NT,187); i ptice po njem lečuč (NT,187); ptice vu
zraku (NT,187); doklam jagar dojde, zajca i pticu zatuče
i na kuhinju zanese, tak su vučinili z dušum ovoga bogatca
jagari peklenski (NT,320)
UKUPNO 15_____________________________________________________

45. ptičica
jedna ptičica koja se ztoprav iz lupine izvrže (NT,181)
UKUPNO 1_____________________________________________________

46. ptica feniks
Oh redka ptica Feniks (NT,38)
UKUPNO 1_____________________________________________________

47. riba
S. Antonom ribe morske (NT,8); ribe loveči govoril
(NT,41); i od onud nazad dopeljal na putu od ribe (NT,
129); vu morju i vodah ribe (NT,187); ribe vu vodah
(NT,187)
UKUPNO 5_____________________________________________________

48. riba balena (kit)
onde se je nad njim smiluvala riba balena (NT,162);
Kad vu morju riba balena počne se igrati (NT,182); onoga
morskoga strašila ribe balene (NT,182); ribe balene
igra je zlamenje zloga vremena (NT,182)
UKUPNO 4_____________________________________________________

49. ris
Opitaj ljute rise kak su oni zahvalni (NT,136); jeden ris
opal je bil vu jednu jamu (NT,136); nego i među najljutešem
zverjem, kod su oroslani, risi, pantere, medvedi
(NT,230)
UKUPNO 3_____________________________________________________

50. svinja
nečiste grešnike s.v. svinjam prispodablja (NT,55); po
svinjah razume vse ljudi nečisti (NT,55); ar kaktigoder
svinje blato (NT,55); svinje iz ljudih nečistoča čini
(NT,55); i od svinj vnogo gorše (NT,55); neg svinje vu
najsmerdlivešeh mlakah (NT,55)
UKUPNO 6_____________________________________________________

51. štakor
miši, štakori, črvi kruh, slaninu i maslo jedu, moli vu
škrinjah oprave kvare (NT,165); Kak ovu zapoved obderžavaju
oni bogatci, kojem žužki i štakori ſitek kvare
(NT,237)
UKUPNO 2_____________________________________________________

52. telac
da su si jednoga telca iz čistoga zlata napravili bili
(NT,174); okolu kojega telca jesu tancali (NT,174)
UKUPNO 2_____________________________________________________

53. vol
svojemi voli peljajučemu kola (NT,44); i z volmi skupa
zadel je tresk, potukel je njega i vole (NT,44); vu jednom
brunčenom volu zaprte krščenike jesu pekli (NT,89); pod
onem volom velik ogenj neprestance kurjen (NT,89); vu
rasparane konjske i volovske trbuhe (NT,89); Poznal je
vol gospodara svojega, i osel jaselca Gospona svojega,
Izrael pako mene ni poznal (NT,135); razmislemo i veli-
ku ter najmre vole (NT,158); Tak vi, ne vam, nosite jarme,
voli (NT,158); tri strašni černi rogati voli (NT,222); rogati
voli kupe ſitka zkončavaju (NT,222); da se ne samo voli i
kojni s njegovim ſitkom goste (NT,222)
UKUPNO 12_____________________________________________________


186
____________________________________________________________
REDNI BROJ  NAZIV ŽIVOTINJE
NAVODI IZ DJELA
UKUPNO_______________________________________________

54. vrabac
Pokazal je vu jedne male skatule iz dreva napravljene
vrapce, koji su iz skatule izletavali (NT,14)
UKUPNO 1_____________________________________________________

55. vučica
od jedne vučice z mlekom bili jesu dojeni (NT,163); Remuluša
i Romuša zgrabljiva vučica je dojila (NT,165)
UKUPNO 2_____________________________________________________

56. vuk
zmeđ zverja koje je zgrabliveše od vuka (NT,165); Človek
človeku je vuk (NT,166); vuk lakomost (ima) (NT,166)
UKUPNO 3_____________________________________________________

57. zajec
doklam jagar dojde, zajca i pticu zatuče i na kuhinju
zanese, tak su vučinili z dušum ovoga bogatca jagari
peklenski (NT,320)
UKUPNO 1_____________________________________________________

58. zver
z velikem opatom Antonom zverja puščinska (NT,8);
kak z onem peklenskem odurnem zvrjem prebivati
budete mogli (NT,91); i taki vsa zverja jesu se njemu
zneverila (NT,123); Pitaj, o nezahvalni človek, ne samo
zverje (NT,136); zverje prašča (NT,163); zmeđ zverja
koje je zgrabliveše od vuka (NT,165); Človek človeku
je škodliveši od vsega zverja (NT,166); među beštijami
i zverjem prebivati (NT,166); vsako zvere ima jednu
vu sebe hudobu (NT,166); loze za prebivališče zverju
(NT,187); zverje po gorah (NT,187); nego i među najljutešem
zverjem, kod su oroslani, risi, pantere, medvedi
(NT,230); oni ljube sebe spodobna zverja (NT,230)
UKUPNO 13_____________________________________________________

59. živinče
nijedno nemo živinče neče več piti, ni jesti, neg ima potreba
(NT,162); ar ni jedno živinče ne pije ... več neg mu
je potrebno (NT,166)
UKUPNO 2_____________________________________________________

60. živina
ne za ljudi nego za živinu prikladen (NT,84); nego ga
živine na hranu daju (NT,86); z kojimi se peklenske
živine hrane (NT,91); da jedna žena čredo živine okol
one puščine pasuča (NT,133); Hodi, o krščeni človek,
k neme živine (NT,135); Od ptic i pčel hodmo z našemi
razumi međ živinu (NT,157); polek male živine
razmilemo i veliku (NT,158); koji imaju obilje kruha i
vina, živine i mladine (NT,165); gorje od jedne živine
jesu živeli (NT,179); da na živinu kuga dojde (NT,179);
prez broja živine (NT,179); da se ... nema živina napaja
(NT,187); domača živina među ljudmi (NT,187); ar živu
vu nečistočah vsakojačkeh gorje i odurneje ne samo od
Turkov nego i od same živine (NT,280); gorje ne samo
od Židovov, Turkov i poganinov, nego i od iste neme
živine živu (NT,282); zapoveda zraku i oblakom da
preteplju polja, verte i vinograde z tučum, da telo hrane
mentuje; zapoveda ognju da požge hiže, štale, hleve
z blagum i živinum (NT,292); da ... onem lakomcem
živina pocerka (NT,294); tem veče nesreče zverhu
naše živine (NT,1295); jošče se žive več po živinsko
neg po krščansko (NT,331); gorje od neme živine kaljali
(NT,332)
UKUPNO 20_____________________________________________________


187
____________________________________________________________
REDNI BROJ  NAZIV ŽIVOTINJE
NAVODI IZ DJELA
UKUPNO_______________________________________________

61. žrebe
dobivši na dar jedno osebujno žrebe (NT,292); da pred
očima mladoga kralja ono žrebe z korbači dobro preteplju
(NT,292)
UKUPNO 2_____________________________________________________

62. žužki
Kak ovu zapoved obderžavaju oni bogatci, kojem žužki
i štakori ſitek kvare (NT,237)
UKUPNO 1_____________________________________________________



Tablica 2 – Čestotnost pojavljivanja životinja u Hrani duhovnoj

REDNI BROJ     ČESTOTNOST POJAVLJIVANJA     NAZIV ŽIVOTINJE
1.                      27                                      beštija
2.                      26                                      pas
3.                      20                                      živina
4.                      15                                      ptica
5.                      13                                      zver
6.                      12                                      vol
7.                      10                                      jelen, karvan (gavran)
8.                        9                                      konj, kača ašpiš
9.                        7                                      črv
10.                      6                                      svinja, kača, oroslan (lav)
11.                      5                                      mrcina, muha,riba
12.                      4                                      ovca, kača tarantula, pčela, posoi, riba balen (kit), guska
13.                      3                                      janac (janjac), krava, kragulj, lastovica, orao, vuk, pav, ris
14.                      2                                      telac, živinče, jastreb, štakor, vučica, golub, medved, žrebe
15.                      1                                      hrt, kokoš, mačka, osel, ovčica, pišče, divji prasec, golubica,
                                                                  gusenica, ljutica, košuta, kukac, miš, mol, mušica, prepelica,
                                                                  ptičica, vrabac, žužki, pantera, bažiliškuš, ptica Feniks, zajec


188

Prema Zagrepčevu poimanju faune, riječ je o nijemim stvarima, koje su
često rječitije od samih riječi, pa ih se lijepo može koristiti u propovjedničke
svrhe.44 U prvom dijelu (Prodeke zvrhu nedelj Trojačkeh) pete knjige Hrane duhovne
pojavljuju se 62 različita naziva za životinje. One u Zagrepčevim propovijedima
ne potvrđuju temeljni čovjekov odnos spram životinje, onaj materijalno-
uporabni koji podrazumijeva da su životinje čovjeku glavni izvor hrane,
odjeće i sirovina; 45 životinja se ovdje javlja kao potreba »da bi se definirao čovjek,
da bi se odredile unutrašnje granice ljudskoga«,46 uz napomenu da se
ovdje pod pojmom čovjek podrazumijeva u prvom redu kršćanin sklon grijehu.
Da bi što zornije opisao njegove skrivene psihičke i moralne osobine, Zagrebec
je češće posezao za divljim životinjama vlastita podneblja (navodi čak 35 različita
naziva: črv, beštija, divji prasec, golub, golubica, gusenica, jastreb, jelen, kača,
ašpiš, ljutica, tarantula, gavran, košuta, kragulj, kukac, lastovica, medved, miš, mol,
mrcina, muha, mušica, orao, pčela, prepelica, ptica, ptičica, riba, štakor, vrabac, žužki,
vučica, vuk, zajec
); na drugom su mjestu domaće životinje (navodi 18 naziva:
guska, hrt, janac, konj, kokoš, krava, mačka, osel, ovca, ovčica, pas, pišče, svinja, telac,
vol, živinče, živina, žrebe
); na trećem su mjestu divlje životinje stranih podneblja
(navodi 6 naziva: oroslan, pantera, pav, balen, ris, zver), a na četvrtom su mjestu
fantastične životinje (samo su tri naziva: bažiliškuš, hibrid raznih vrsta životinja,
kao i posoj /tj. zmaj, aždaja/, koji se u literaturi tumače kao skupina fizičkih
hibrida, 47 i feniks 48).

U ovom razvrstavanju životinja imali smo, dakle, na umu onu jednostavnu
antropocentričnu klasifi kaciju Francuza Buff ona, koji je prema utilitarnom
pristupu životinje razdijelio na domaće i divlje, a divlje na divlje vlastitoga
podneblja i na divlje stranih podneblja. 49 Zagrepčevo davanje prednosti,

44 Propovjednik kaže:
»Poznal je vol gospodara svojega i osel jaselca Gospona svojega, Izrael pako mene ni poznal.
Hotel je reči: vse neme stvari poznavaju dobročinitela svojega i njemu se zahvalne
iskazuju; sam jeden jedini človek kojega sem ja mojum pres. krvjum odkupil, tulikemi
miloščami napunil, mene ne poznava, niti mi se zahvalnoga izkazuje. Nego pače namesto
zahvalnosti tulikemi neizbrojenemi grehi mene tak strašno bantuje. Oh! nezahvalnost prevelika
naroda človečanskoga ter najmre krščanskoga.« (NT,135).

45 Usp. N. VISKOVIĆ, Životinja i čovjek. Prilog kulturnoj zoologiji, Književni krug, Split,
1996., str. 11.

46 Isto, str. 37.
47 Prema klasifi kaciji fantastičnih kreatura Heinza Modea, koja se temelji na formalnom kriterij
u fi zičkog sastava fantastične životinje, bazilisk je spoj zmije i kokota i svrstan je u treću
skupinu, koju čine fi zički hibridi, tj. bića sastavljena od dijelova dviju ili više životinja,
kamo spadaju i zmajevi iz svih krajeva svijeta. Usp. N. VISKOVIĆ, nav. dj., str. 106.

48 Fantastične životinje Nikola Visković dijeli na: a) bića s deformiranim osobinama životinja
i čovjeka i b) hibride raznih vrsta životinja (isto, str. 104). Ova je klasifi kacija vrlo
jednostavna, ali ne i jedina (usp. isto, str. 104-113).

49 Buff on kaže: »Čovjek će suditi o objektima iz prirodne historije s obzirom na svoj odnos
spram njih. Oni koji su mu najpotrebniji, najkorisniji, imat će prvo mjesto, pa će tako u
poretku životinja dati prednost konju, psu, volu itd. ..., zatim će se baviti onima koji,



Nâstavek na sledečomu listu.
« Zadnja izmjena: Svibanj 09, 2011, 09:47:32 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Horvatski (kajkavski) beštijarij, zverijnâk, živijnâk, faunarij, ..
« Odgovori #4 : Svibanj 09, 2011, 10:05:33 poslijepodne »

Nâstavek z prethodnoga lista:
 

189

i vrstovno i čestotno, divljim životinjama vlastita podneblja (35 različitih
faunističkih leksema koji se ukupno pojavljuju oko 140 puta!), a na uštrb
domaćih životinja (18 različitih leksema koji se ukupno pojavljuju 96 puta!),
odnosno divljih životinja stranih podneblja (6 različitih leksema koji se ukupno
pojavljuju 27 puta) i fantastičnih životinja (3 leksema koja se ukupno
pojavljuju tek 6 puta!) ima svoje opravdanje u žanrovskom profi lu Hrane
duhovne
. Riječ je o propovijedima u kojima se slušateljstvu (čitaj: grešnicima)
govori (jer propovjednik često inzistira na slušanju pa kaže: »Posluh.« [NT,
245] 50) s pozicije njihove sadašnje grešnosti, koja će ih odvesti u vječnu smrt.
Da bi opisao njezine strahote, i tako čovjeka odvratio od grijeha, autor češće
koristi divlje životinje vlastita podneblja, uz koje se ne vezuju konotacije
ugode i prisnosti kao u slučaju domaćih životinja, 51 a dovoljno su i daleko i
blizu, odnosno nisu toliko blizu da postoji opasnost od razvijanja familijarnih
odnosa kao u slučaju domaćih životinja, a nisu ni toliko daleke da bi u
čovjekovoj svijesti egzistirale više kao apstrakcija, koja u propovjednikovu
preodgajanju grešnih ne bi bila pretjerano učinkovita. Zbog navedenoga autor
upravo divlje životinje vlastita podneblja vrlo spretno koristi za slikovito
i uvjerljivo opisivanje grijeha i opasnosti od njega.

Na rang-ljestvici prema učestalosti pojavljivanja prvih pet mjesta ovdje
zauzimaju: beštija, pas, živina, ptica, zver. Ako navedene podatke usporedimo s
faunističkim leksemima u djelima drukčije žanrovske profi lacije (npr. u pastorali,
komediji, tragediji, naraciji u stihu, poeziji) i drugih vremena (npr. u renesansi),
onda dolazimo do zaključka da se na visoko pozicioniranim mjestima
nalaze, kao i ovdje, uopćeni nazivi (beštija, zvijer ili živina) koje, kada bismo ih
željeli vizualizirati, ne bismo u tome uspjeli, jer takvim nazivima nije precizirano
o kojoj je životinji riječ (v. Tablicu 3):

premda mu nisu familijarni, ipak stanuju u istim prostorima, u istim podnebljima, kao
što su jeleni, zečevi i sve divlje životinje, a tek nakon svih tih spoznaja radoznalost će ga
odvesti istraživanju životinja stranih podneblja, slonova, deva itd. ... On će sređivati (životinje)
u takvom spoznajnom redu ... Takav je red najprirodniji i smatramo da ga treba
slijediti.« Isto, str. 25.

50 Kršćanska propovijed (homilija) u osnovici je govoreni tekst, govoreno razjašnjenje kršćanskih
istina. Usp. J. BRATULIĆ, »Ardelio della Bella u okviru hrvatskoga propovjedništva
XVIII. stoljeća«, str. 61.

51 O prisnom, familijarnom odnosu između čovjeka i domaće životinje u hrvatskoj književnosti
svjedoče neki drugi žanrovi, kao npr. renesansna pastoralno-idilična drama,
u kojoj se prisnost ostvaruje deminutivnim oblicima i davanjem vlastitih imena životinjama.
Potvrđuje to npr. Držićev Radmio i Ljubmir: »Posebnost Držićevim darovanim
životinjama pribavlja činjenica da one imaju vlastita imena (junčić Rajko, vepar Bakoje,
krava Milolja
); onaj tko ih poklanja, voli ih, zbog čega je i rastanak s njima teži (...).«
Z. ŠUNDALIĆ, »Životinja i hrvatska renesansna pastoralno-idilična drama«, u: Krležini
dani u Osijeku 2002.
, ur. B. Hećimović, Zagreb – Osijek, 2003., str. 20-21.


 
190

Tablica 3 – Prvih pet životinja u nepropovjedničkim žanrovima

Š. Zagrebec,         M. Vetranović,        M. Držić,           M. Držić,        M. Marulić,          Š. Menčetić,
Hrana duhovna    Prikazanje od         Dundo Maroje      Hekuba           Judita               Pjesme56
(propovijedi)       poroda Jezusova    (komedija) 53   (tragedija) 54   (naracija u
                            (pastorala) 52                                                   stihu) 55

1. beštija               stado                    bestija             zvir                konj                      lav
2. pas                   zvjer                     pas                  mija               živina, lav             zviri
3. živina                vuk                       kapun, žaba      košutica, vuk    pas, ptica, sokol    sokol
4. ptica                 junica                    mojemun          pas, psica        zvir, prasac, črv    jelen
5. zver                  pas                        papagao          janje, konj,      stado, svinja, hrt   ptice
                                                                             medvid, ptica,
                                                                             ptičica, satir,
                                                                             slavic, svjerepica,
                                                                             vol, živina

Iz ovoga bi se moglo zaključiti da je naša stara književnost, bez obzira na
žanrovsku pripadnost, a u odnosu na pojavnost životinjskoga svijeta u njoj,
sklona konvencionalnim rješenjima. Ipak, iako je riječ o istim faunističkim leksemima,
razlikovnost smisla i značenja postoji, i to zahvaljujući različitoj žanrovskoj
pripadnosti teksta. Na primjer: u pastorali se životinja (zvijer, ali ne i
beštija) najčešće javlja u svom jezgrenom značenju, »dakle, kao životinja koja je
realistički prikazana u svojim primarnim funkcijama«;57 u komediji se vrlo često
uz pomoć životinje (bestija, ali ne i zvijer) i postupka zoomorfizacije šaljivo
zorno prikazuju moralne osobine ljudi (i to, uglavnom, negativne); u tragediji
je životinja (zvijer, ali ne i beštija) također postupkom zoomorfizacije u funkciji
moralne profi lacije lika, ali s isključivim konotacijama ozbiljno tragičnoga; u
naraciji u stihu uz zvijer se vezuje ovozemaljski strah, a u lirici se uz ovaj leksem
vezuje intimna nesreća zbog neuzvraćene ljubavi. U propovijedi se pak
pojavljuje i beštija i zvijer, ali se prvoj daje znatna prednost, jer izraz pripada
niskome stilu, koji je primjereniji čovjeku grješniku kojemu se propovjednik
obraća. Između propovjedničke i komediografske beštije, naravno, ne može

52 Podatci preuzeti prema: Z. ŠUNDALIĆ, isto, str. 22.
53 Podatci su rezultat mojih istraživanja, koja još nisu publicirana.
54 Podatci preuzeti prema: Z. ŠUNDALIĆ, »Na tragu Rešetarove podjele Držićevih djela«,
u: Zbornik o Milanu Rešetaru književnom kritičaru i filologu, ur. T. Maštrović, Zagreb, 2005.,
str. 135.

55 Podatci preuzeti prema: V. ŠANTOŠI, Flora i fauna u Marulićevoj »Istoriji svete udovice«
(rukopis, arhiv izbornog kolegija Flora i fauna hrvatske renesansne književnosti, Odsjek za
hrvatski jezik i književnost, Filozofski fakultet, Osijek ), Osijek, 2006., str. 13.

56 Podatci su rezultat istraživanja studenata jednopredmetne kroatistike u okviru izbornog
kolegija Flora i fauna hrvatske renesansne književnosti (nositelj kolegija izv. prof. dr. sc. Zlata
Šundalić), šk. g. 2005./06. na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta
u Osijeku.

57 Z. ŠUNDALIĆ, »Životinja i hrvatska renesansna pastoralno-idilična drama«, str. 20.


191

se povući znak jednakosti, jer se ova prva, propovjednička beštija, vezuje uz
grijeh, a grijeh uz strah i nelagodu, jer im prijeti vječni pakao. Ovdje nije riječ o
tuzi kao u renesansi nego upravo o strahu, kako kaže Jeane Delumeau: »Tuga
i renesansa: ta dva izraza kao da se uzajamno isključuju. Pa ipak, oni su često
zajedno. Ima li ičeg prirodnijeg od toga da su savremenici crne kuge, velikog
raskola i stogodišnjeg rata bili preplavljeni tugom?« 58

U prvom predgovoru Hrane duhovne Zagrebec je jasno naglasio da je pelde
i hištorije najviše crpio iz Svetog pisma i crkvenih otaca i naučitelja. Međutim,
kada se govori o odnosu Biblija – životinja, onda se naglašava da je kršćanstvo
»općenito ravnodušnije na životinjski svijet«59. I pored ovakve spoznaje u Svetom
je pismu imenovano mnogo vrsta – čak 120. 60 Koje su biblij ske životinje i
na koji način prisutne u Zagrepčevim propovijedima, pokazat ćemo posredno,
uspoređujući ih sa životinjskim svijetom nekoliko hrvatskih lekcionara i evanđelistara
(Nikole Krajačevića Sartoriusa, Ivana Bandulavića, Emerika Pavića,
Kaja Ađića i Nikole Voršaka), 61 i to stoga što se i lekcionari i evanđelistari oslanjaju
upravo na Sveto pismo. 62 Najveći stupanj podudarnosti javlja se u odnosu

58 Ž. DELIMO (J. DELUMEAU), Greh i strah. Stvaranje osećanja krivice na Zapadu od XIV do
XVIII veka
, I, Književna zajednica Novoga Sada – Dnevnik, Novi Sad, 1986., str. 251.

59 N. VISKOVIĆ, nav. dj., str. 72.
60 Isto, str. 73.
61 Za ovakav smo se postupak odlučili stoga što ne raspolažemo ispisima svih 120 vrsta
životinja iz Biblije, a ispise životinjskoga svijeta iz sljedećih lekcionara / evanđelistara
načinila sam sama (moj rukopis, još nepubliciran). Riječ je o sljedećim djelima: K. AGJIĆ,
Štijenja Poslanicah i Evangjeljah za sve nedjelje i svetkovine preko godine, Tiskarna Miroslava
Kraljevića, Požega, 1865.; I. BANDULAUICH, Novo istomacenye Pisctolaa, i Evangeliih priko
svega godiscta sa sviimi koya dosad v slovinski yezik istomacena magnkakv
, Po Nicoli Pezzanu,
V Bnezih, 1739.; N. KRAJAČEVIĆ SARTORIUS, Szveti Evangeliomi, Koterimi ſzveta
Czrikva Zagrebecska Szlovenzka, okolu godiſcsa, po nedelye te Szvetke ſive: z-iednem kratkem
catechiſmusem, za nevmetelne lyudi haſznovitom
; Pri Ferencze Widmanstadiuse ſtampare,
1651.; E. PAVICH, Epistole, i Evangjelja priko sviu godishnji nediljah i svetkovinah s-dvima
mukama Isusa po Matheu, i Ivanu ispisanima, Po uredjenju Rimskoga Misala, i Naredbi Svetoga
Tridentinskoga Sabora Sloxena, I u Slovinski, iliti Ilirički Jezik prishtampana
; Sa Slovima Kraljevske
Magjarske Mudroskupshtine, Budim, 1808.; N. VORŠAK, Čitanja i Evangjelja za
sve nedjelje, blagdane i svetce po naših biskupijah
, Knjigotiskarna i litografi ja C. Albrechta,
Zagreb, 1878.

62 Anđelko Badurina lekcionar tumači ovako: »Lekcionar (s lat. lectionarium »knjiga čitanja
«, lectio »čitanje«). Liturgij ska knjiga namijenjena → lektoru koja je sadržavala isprva
čitanja iz Starog zavjeta (a kasnije i iz poslanica) što su se čitala u liturgij skim činima,
poglavito na → misi.« (AB, »Evanđelistar, Lekcionar«, u: Leksikon ikonografi je, liturgike
i simbolike zapadnog kršćanstva
, ur. A. Badurina, Sveučilišna naklada Liber – Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1985., str. 375-376). Ili: to je »zbirka odlomaka iz Svetog pisma koje
čita lektor u bogoslužju. Današnji lekcionar sadržava samo svetopisamska čitanja za misno
slavlje.« (Opći religijski leksikon, ur. A. Rebić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža,
Zagreb, 2002., str. 510). A leksikonsko tumačenje evanđelistara glasi: »Knjiga koja sadrži
odlomke evanđelja raspoređene za čitanje u pojedine dane → liturgij ske godine.« (AB,
»Evanđelistar, Lekcionar«, str. 225.) Ili: to je »u katolicizmu, liturgij ska knjiga koja sadržava
odlomke iz evanđelja raspoređene za čitanja u pojedine dane → crkvene godine.
Na početku mise svečano se donosi na oltar, kadi i ljubi u skladu s obredom nakon čitanja
odlomka.« (Opći religijski leksikon, str. 253.).



192

na domaće životinje, koje svoju potvrdu imaju i u biblij skome tekstu (od 18 Zagrepčevih
leksema čak njih 12 potvrđuju i analizirani lekcionari i evanđelistari:
janje, konj, kokoš, osel/magarac, ovca, ovčica, pišče/pile, telac, vol, živina, živinče,
ždrijebe
). 63 Znatno je manja podudarnost u odnosu na divlje životinje vlastita
podneblja (od 35 Zagrepčevih leksema tek njih 10 potvrđuju i analizirani lekcionari
i evanđelistari: golub, jelen, kača/zmija, mol/moljac, orao, ptica, riba, vrabac,
vuk i vučica
). 64 Najmanja je podudarnost u odnosu na divlje životinje stranih
podneblja (riječ je samo o oroslanu/lavu, dok evanđelistari i lekcionari poznaju
još i devu i dromedare/jednogrbe deve, kojih nema u Hrani duhovnoj), a nikakva se
podudarnost ne javlja u odnosu na fantastične životinje. Navedenom prvom
skupinom životinja (domaće, koje su istodobno i biblij ske) propovjednik potvrđuje
intertekstualni odnos s predloškom, koji je posebice istaknut u prvom
predgovoru, dok drugom skupinom (divlje životinje vlastita podneblja) više
izgrađuje lokalni kolorit, pridonoseći na taj način ispreplitanju svete povijesti
i ovozemljske grješnosti.

Već je bilo rečeno da su životinje najčešće sastavnice propovjednikovih
peldi i hištorija, koje funkcioniraju kao zaokružene samostalne priče ili su uključene
u nerazvedene i razvedene usporedbe, na što na jezičnome planu upućuju
riječi kao što su: kod (kao), ravno tako, kakti, kako da bi. 65 Kako su navedeni
relativni konektori gotovo redovito najava nastavka priče u kojoj se pojavljuje
životinja ili su nastavak izgovorene rečenice u kojoj se ona pojavljuje, može se
reći da u ovim propovijedima životinja vrlo rijetko nastupa u svom primarnom
značenju, dakle kao životinja; ona je najčešće pojam s kojim se uspoređuju
najrazličitiji vidovi (ne)kršćanskog života.

Ispisujući faunističke lekseme iz Zagrepčeve Hrane duhovne, pokušali
smo istražiti koja se značenja vezuju uz koje životinje, te koliko određeni leksemi
pridonose izgradnji jedne druge, drukčije zbilje. Kako se ovdje uz životinje
češće vezuju negativne konotacije, u analizi smo pozornost usmjerili najprije
na njih, zatim na one druge, uz koje se vezuju pozitivna značenja, i na kraju na
životinje koje pridonose izgradnji nezbiljske zbilje.

63 U analiziranim lekcionarima i evanđelistarima još se od domaćih životinja spominju:
stado, jare, junica, pijetao, a koje nisu potvrđene i u Hrani duhovnoj.

64 U analiziranim lekcionarima i evanđelistarima od divljih životinja vlastita podneblja još
se navode: štipavac/škorpion, grlica, srna, a koje u navedenim oblicima nismo našli u Hrani
duhovnoj
.

65 Preciznije bismo ih mogli odrediti kao konektore (povezuju strukturu kojoj pripadaju sa
strukturom koja joj prethodi ili koja slijedi), i to kao relativne konektore, u koje Mirna
Velčić ubraja: što, koji, nešto, tko, koliko, koliki, kakav, čiji, gdje, kamo, kuda, odakle,
otkuda, tako, kao, kao što, koji. Usp. M. VELČIĆ, Uvod u lingvistiku teksta, Školska knjiga,
Zagreb, 1987., str. 24.



193

3.1. Negativne konotacije

U životu grješnika, a on je središnji lik svih propovijedi, naglašava se
kontinuirano i neumorno težina grijeha; u ovom se poslu kao pogodno sredstvo
javlja životinja, i to u svom neprenesenom i prenesenom značenju.

Prvo je – nepreneseno značenje – sporadično, a kada se i pojavi, onda se
životinjama (kao što su kača, pozoj, bažiliškuš) ističe sklonost čovjeka prema idolopoklonstvu
i škrtosti.

Idolopoklonstvo hiperboliziraju posebice fantastične životinje.
»(...) i zmislilo si je /ljudstvo/ druge kajkakve krive boge, kojeh bogov
kipe je si napravljalo iz srebra, zlata, brunca, železa, kamenja, drevja
&c., njim se je klanjalo, i kajti pravoga boga na pomoč zazivalo. Dapače
ne samo to, nego z vnogemi drugemi nememi stvarmi, kod kačami,
pozojmi, bažiliškuši &c. je tak činilo, to je to nje častilo, njim se klanjalo
i na pomoč zazivalo, aldove njim aldujuč, čast pako Božju i službu
njegovu za ništar je držalo, (...)« (DBZ, 2; istaknula Z. Š.).

Škrtost se razotkriva i uz pomoć životinja kao što su: miš, štakor, crv, moljac.
Propovjednik najprije naglašava određena primarna značenja iz njihovih
semantičkih polja, kao što je npr. razgradnja tvari, nakon čega ona s čovjekove
točke gledišta poprimaju negativne konotacije razaranja ne samo materijalnoga
nego i onog duhovnog u čovjeku:

»Pripeti se takaj večkrat da koja takova persona siromaška i nevoljna
dojde velikem strahom pred vrata bogatoga gospona, one premogučne
gospe, kojem miši, štakori, črvi kruh, slaninu i maslo jedu, moli vu
škrinjah oprave kvare, penezi mrtvi vu mošnjah i žaklinceh leže, ali kaj
se z onem siromaki pripeča? Ah, tuga i žalost! Pripeča se da čim večem
strahom tamo zajdu, tem večum žalostjum od onud odidu, ar ni dobre
reči ne dobe, vnogo menje kakovu pomoč ali pomiluvanje« (NT, 165;
istaknula Z. Š.).

U drugom se – prenesenom značenju – životinjama, često i pridruženim
atributom peklenski, naglašava čovjekova sklonost prema najrazličitijim grijesima,
među kojima ženi pripada povlašteno mjesto.

Grijeh se općenito vezuje uz nečistoću, a u životinjskom se svijetu ona,
iako neopravdano, 66 pripisuje u prvom redu svinjama, što čini i Zagrebec:

»Po svinjah razume se ljudi nečisti, telovnem nasladnostjam podani,
ar kaktigoder svinje blato i smrdljive mlake jesu največa nasladnost,
tak ravno i nečistoča onem lotrišem i praznikom največa je nasladnost.
Zato i S. Ivan Chrisostomus od teh takoveh govori (...):svinje iz ljudih

66 N. VISKOVIĆ, nav. dj., str. 39.


Nâstavek na sledečomu listu.
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Horvatski (kajkavski) beštijarij, zverijnâk, živijnâk, faunarij, ..
« Odgovori #5 : Svibanj 09, 2011, 10:15:18 poslijepodne »

Nâstavek z prethodnoga lista:


194

nečistoča čini, dapače i od svinj vnogo gorše, ar vnogi za nečistočami
bolje hlepe i prekoredneje vu njih se nasladujuč kaljaju, neg svinje vu
najsmrdlivešeh mlakah« (NT, 55; istaknula Z. Š.).

Uz pomoć životinja propovjednik prikazuje i čovjekovu sklonost prema
smrtnim grijesima. Smrtni se grijesi vrlo lijepo mogu uspoređivati s određenim
životinjskim vrstama. U ikonografiji grijeha ova je problematika dosta jasno
određena. Jean Delumeau piše: »U jednom rukopisu iz nacionalne biblioteke
(oko 1390), koji je proučavao E. Mal, veze između greha, društvenog nivoa i
životinjskog simbolizma su jasno istaknute, a poroci su predstavljeni, na način
koji će postati klasičan, kako jašu životinje.

Oholost je           kralj koji jaše           lava i nosi                    orla
Zavist je             kaluđer koji jaše       psa i nosi                     kopca
Srdžba je            žena koja jaše         divljeg vepra i nosi         petla
Lenjost je           kmet koji jaše          magarca i nosi              buljinu
Tvrdičluk je         trgovac koji jaše      krticu ili jazavca i nosi    sovu
Proždrljivost je     mladić koji jaše        vuka i nosi                   jastreba
Pohota je           dama koja jaše         kozu i nosi                   golubicu

Doduše, bilo je i drugačijih raspodela: za oholost, paun; za pohotu, jarac;
za tvrdičluk, majmun ili žaba krastača; za zavist, zmija ili hrt.« 67

U Zagrepčevoj se Hrani duhovnoj posebice govori o oholosti, lakomosti,
zavisti (nenavidnost) i na poseban način o srditosti. Srditost je, naime, izuzetak
stoga što se o njoj vrlo uvjerljivo govori tako da se ništa ne kaže. Riječ je, naime,
o grijehu kojemu se nešto slično u životinjskome svijetu ne može niti pronaći,
tvrdi Zagrebec. Navedeno potvrđuje i Došenova Aždaja sedmoglava u kojoj se u
Ukoru VI – Od srditosti srditost češće uspoređuje s prirodnim pojavama, a rjeđe
sa životinjskim svijetom. Zagrebec kaže:

»Samomu jednomu grešniku srditcu ne mogu najti spodobne beštije,
kod svedoči S. Ivan Damascenus govoreči (...) koja beštija je tak ljuta i
čemerna kod je človek srditec?« (NT, 56; istaknula Z. Š.).

O usporednosti smrtnih grijeha i životinjskoga svijeta pisao je i simbolist
Picinellus, kojega Zagrebec često navodi. On je određenom grijehu pridružio
određenu životinju i rečenicu koja sve objašnjava. Oholost/gizdavost je kao pav
(paun)i vezuje se uz ljepotu, dok neki drugi pisci 18. stoljeća oholost tumače
kao želju da se bude prvi68 (npr. u Došenovoj Aždaji sedmoglavoj ili u Lipovčićevu
molitveniku Dušu čuvajuće pohođenje). Zagrebec kaže:

67 Ž. DELIMO (J. DELUMEAU), nav. dj., str. 359.
68 Usp. Z. ŠUNDALIĆ, »Jerolim Lipovčić i Vid Došen o sedam glava illi vrila pakleni«, u: Prvi
hrvatski slavistički kongres
. Zbornik radova, II, ur. S. Damjanović, Zagreb, 1997., str. 225.



195

»Gizdavce mudri simbolist Picinellus prispodablja ptice pavu, z ovem
podpiskom Forma superbit. Lepotum se izgizdava, ar kod pav razgledajuč
lepotu svojega pisanoga vu repu perja, ves našušurjen od gizdosti
hodi, tak ravno hode i oni gizdavci, koji se lepšeh u obrazu od drugeh
štimaju, ali u lepšeh opravah neg drugi gizdavo hode, več od sebe
neg od drugeh držeči, od kojeh Ovidius govori Fastus inest pulchres,
sequitur superbia luxum. Ohole čini lepota, nasleduje gizdost opravu«
(NT, 54; istaknula Z. Š.).

Lakomost je kao jastreb, što je prema Delumeau na tragu srednjovjekovnog
životinjskog simbolizma, dok nenavidnike (zavistne) prispodobljuje psima
koji laju
: prvi uživa u uništavanju slabijih od sebe i u sakupljanju materijalnih
dobara, dok drugi laju i viču na one koje ne poznaju:

»Od skupcev i lakomcev rečeni Picinellus pišuči nje prispodablja jastrebom
ovem podpiskom. Numquam contenti praeda. Nigdar zadovoljni
dobičkom, ar kakti jastreb ako vlovi koju pticu ali pišče, ni s
njim kontent, nego i za drugim gledi, hlepi, leti, doklam je vlovi, tak
ravno skupci i lakomci čine (...). Gizdavci i lakomci ne paze na ona koja
imaju nego koga onem mankaju išču. Jošče jednu on mudri simbolist
Picinellus prispodobu na prvo nam ovde postavlja. Nenavidnike najmre
jalne prispodabljajuč psom lajajučem na ljudi stranske, kojeh ne
poznaju ovem podpiskom: Ignotos allatrant. Na nepoznane laju. Tak
čine nenavidniki, kad zagledaju koju personu lepo opravljenu, ali vu
kakove časti izvišenu, ali kakvum srečum od Boga nadeljenu, taki počnu
kod tuliki psi na nju herščati, na nju i proti nje z jeziki svojemi lajati,
govoreč da ona oprava ni pošteno zadobljena, da ona čast i sreča ni po
pravice nje dospela« (NT, 55; istaknula Z. Š.).

U argumentiranju određenih misli propovjednik neće uvijek biti dosljedan.
Tako će na primjer na jednom mjestu reći da ljudskoj srditosti u životinjskome
svijetu ne odgovara ni jedna životinja (jer ni jedna ne može biti toliko
srdita kao čovjek!), dok će na drugom mjestu srditost vezivati isključivo uz
oroslana/lava (NT, 166), a lakomost i uz vuka (a ne samo uz jastreba).

U odnosu prema ženi, propovjednik nema previše lijepih riječi, pa je tako
u priči o braći Romulu i Remu naziva čak i kurvendom, 69 i to stoga što čovjeka
odvlači u tjelesni grijeh:

69 Propovjednik je vrlo kritičan prema zlim ženama, pa kaže:
»Znano takaj more biti N. N. od Romuluša i Remuša bratov, kak najmre ovo dvoje
dece buduči vu jedne zibke donešeno vu puščinu i onda zapuščeno, od jedne vučice z
mlekom bili jesu dojeni, hranjeni i od smrti obranjeni. Na špot i sramotu vnogeh materih,
ter najmre oneh kurvendih, koje ne samo svoju decu zapuščaju, nego njim vrate
zavijaju, vu potoke, mlake i druga smradna mesta, i živu i mrtvu decu hitaju« (NT, 163;
istaknula Z. Š.).



196

»Tak je bil kralj David peklenske tarantule kače pičen kada zagledavši
Barsabeu zaljubil se je vu nju, poželel ju je, z kojum je i pregrešil, za
mertev postal i ovak zvun sebe celeh jedanajst mesecev je bil. To je to
da svojega nesrečnoga grešnoga stališa ni poznal doklam god ni Natan
Prorok k njemu došel, koji mu je do teh dob na vušesa kričal, naprvo
donašajuč njegov grešni i pogibelni stališ, doklam David probudil se
je kakti iz glubokoga sna, spoznal se je grešnikom i počel se je krv pri
srcu njegovom rastapljati, oči razuma odpirati i žuhkemi suzami čemer
mrzli smrtnoga greha van hitati, kričeč: Peccavi Domino. Zgrešil
sem G. Bogu« (NT, 47-48; istakla Z. Š.).

Uz pomoć životinjskoga svijeta propovjednik progovara i o sklonosti čovjeka
prema nezahvalnosti, jer kako košuta u Ezopovoj basni Košuta i vinograd 70
nije znala cijeniti zaklon vinograda i počela ga gristi, otkrivši se na kraju svojim
progoniteljima, tako ni čovjek ne zna cijeniti tuđa dobročinstva, a posebice
ne ona koja mu udjeljuje Bog (usp. NT, 138-139).

Svemu na kraju treba dodati i propovjednikovo imenovanje nemoralnih
radnji određenom životinjskom vrstom. Tako, na primjer, propovjednik
silovanje naziva psinom: bogati herceg Sikem učnio je silu djevojčici Dini i tek
potom je molio oca da mu dopusti oženiti se njome, ali bez priznanja vlastita
grijeha:

»Ali zakaj, o Sikem, ne povedaš pravoga zroka otcu tvomu zbog kojega
želiš Dinu za ženu imeti? Zakaj, velim, ne poveš da si ju zgrabil, silum
oskrunil i morebit napunil?« (NT, 260).

* * *

U odnosu na negativne konotacije koje pater Zagrebec pripisuje životinjskome
svijetu u svojim propovijedima sažeto bi se moglo, dakle, reći da se on
njime češće koristi kao pojmom kojim uspoređuje određene loše, grešne postupke
svojih neimenovanih slušatelja (često im se obraća s N. N.: »[...] dosta
budi mene reči i vam N. N. znati ono kaj pravica božanska, koja faliti ne more,
govori.« [NT, 168]). Pri tome se kao comparandum 70 najčešće pojavljuju divlje
životinje vlastita podneblja (beštija, kača, crv, štakor, moljac, miš, jastreb, vuk itd.),

70 O Ezopovim basnama u Hrani duhovnoj Franjo Galinec kaže: »U svemu imamo pet primjera
Ezopove basne, a oblik im je dvojak: tri su od njih prave Ezopove, a dvije su Fedrove
basne o Ezopu. Dok su Ezopove prave, cjelovite i potpune basne, dotle su Fedrove
tako prerađene, da ih jedva poznajemo kao prave basne.« (F. GALINEC, »Ezopova basna
u hrvatskoj kajkavskoj književnosti XVII i XVIII stoljeća«, u: Zbornik za narodni život
i običaje Južnih Slavena
, knjiga XXX, sv. 1, Zagreb, 1935, str. 40). Riječ je o sljedećim naslovima:
1. Fedrove basne o Ezopu (Ezop s djecom, Dvije torbe); 2. Ezopove basne (Jupiter i
životinje, Košuta i vinograd, Sjekira i toporište
).

71 Usp. Z. KRAVAR, »Estetika tropa«, u: Tropi i figure, ur. Ž. Benčić – D. Fališevac, Zavod za
znanost o književnosti, Zagreb, 1995.



197

među kojima se jedino zmiji (kači) pripisuje isključivo zlo; u odnosu na druge
životinje postoji mogućnost da su u određnim situacijama čak i one bolje od
grešna čovjeka:

»Človek človeku je škodliveši od vsega zverja. Jedna pak druga mudra
glava pridaje: Homo homini lupus. Človek človeku je vuk, ar rajši
vsaki bližnjemu svojemu vzeme neg da, rajši ga ražalosti neg pomiluje,
rajši ga ogovori neg zagovori« (NT, 166; istaknula Z. Š.).

3.2. Pozitivne konotacije

Propovjednik u Hrani duhovnoj pokazuje, doduše u nešto manjoj mjeri, i
pozitivna značenja koja pripisuje životinjskome svijetu, koja naravno dovodi
u svezu s čovjekom-grešnikom. Izdvajamo nekoliko situacija:

prvo – Faunistički se leksemi koriste kada se želi naglasiti duhovna čistoća
u čovjeku (npr. krjeposna gospodična Aleksandra postaje »čista golubica«
[NT, 51]), ali i suprotno, kada se želi prenaglasiti, hiperbolizirati loša osobina
u čovjeku (fi lozof Diogeneš kaže: »ako ja hoču međ vami pravoga človeka najti,
ar vi niste ljudi, nego ste beštije, da pače gorši, ar nemilostivneši od isteh
beštijh« [NT, 161; istaklnua Z. Š.]). Tako je čovjek gori i od beštije i od zvijeri i
od ptice i od gnjilog crvljivog psa (»Vnogo leglje je podnašati ljudem odurnost
i vonjbu gnjiloga črvivoga psa, neg je G. Bogu jednu grešnu dušu« [NT, 205]),
odnosno od njega je bolji i pas i gladna riba (NT, 162-163). Ovdje je zanimljivo
primijetiti da Zagrebec u nizanje životinja od kojih je čovjek grešnik gori, umeće
i nešto što po prirodi stvari ne pripada životinjskome svijetu, a to su Turci.
Tako se susrećemo s izjednačavanjem Turaka sa životinjama, i to na na dva
načina: u nabrajanje životinja umetnuti su i Turci i obrnuto, u nabrajanje loših
ljudi (Židovi, Turci, pogani) umetnuta je i životinja (živina). Propovjednik za
kršćanina koji se stidi svojega kršćanskog imena kaže:

»Verno veruju, ali po turski živu, ar živu vu nečistočah vsakojačkeh
gorje i odurneje ne samo od Turkov, nego i od neme živine« (NT, 280;
istaknula Z. Š.).
»Kuliko vas je pak ovde pred menum kerščenikov prez vere, prez straha
i prez ljubavi Božje, koji se z imenom kerščanskem diče, a sramuju se kerščanski
živeti, veruju vu muku i milosrdnost Božju, ali se za dobra dela i
sveto živlenje ne maraju, nego poželenjam svojem slobodnu vuzdu puščajuč
gorje ne samo od Židovov, Turkov i poganinov, nego i od iste neme
živine živu, ter se ti takovi vfaju zveličiti« (NT, 282; istaknula Z. Š.).

drugo – Faunistički se leksemi koriste i onda kada se propovjedniku
brojčana konačnost ljudskoga roda pokazuje nedostatnom u hvaljenju Presve-
 

198

toga Trojstva. Tada poziva u pomoć, u hiperboličke svrhe naravno, i sve ono
što leti (ptice), što pliva (ribe) i što hoda zemljom (zveri): 72

»Drugoč moramo mi z S. Serafi nskem mojem ocem Ferencem zezvati
ptice nebeske, S. Antonom ribe morske, z velikem opatom Antonom
zverja puščinska; i z poštuvanem Bedum tvrde pečine i kamenja na
hvalu Pres. TROJSTVA« (NT, 8; istaknula Z. Š.).

treće – Faunistički se leksemi koriste kada govornik želi naglasiti stvarnu,
pravednu i istinitu vrijednost nečega što zbog uvriježena mišljenja može
biti zamagljeno, nevidljivo i nepravedno. Ako, na primjer, stari Rimljani slave
gusku, a ne psa, jer je upravo ona kričanjem spasila Rim, a ne pas svojim lajanjem,
onda i kršćani trebaju štovati presveti oltarski sakrament, u kojemu je
živi Bog koji nas je spasio i oslobodio od vječne smrti:

»Stare rimske hištorije svedoče od Rimljanov, da su naimre oni negda
navadu imali nekoi osebujni dan čez leto okolu po varašu z procesij
um obnašati i zprevadžati jednoga pisa 73  na štange obešenoga, i
jednu gusku na baršunskom vanikušu sedeču, i to zbog zroka ovoga:
kajti naimre dojduči mučeč po škure noči Francuzi pod Rim i počevši
ga sturmati kad su Rimljani najbolje spali. Onda počele su guske
kričati vu Capitoliumu i svojem kričem stražu jesu zbudile, straža
pak soldate, soldati ves varaš zbučili, koji su se neprijatelom oborili,
nje obladali i varaš od neprijateljske sile oslobodili. I zbog toga zroka
gusku časte i psu špot čine, kajti pasja dužnost bi bila lajati i ljudi
buditi. Toga pako ni vučinil pas, nego guska i zato nju časte« (NT, 23;
istaknula Z. Š.).

Navedena »hištorija« aktualizira problem o kojemu se govori u suvremenoj
kulturnoj zoologiji, a koji etnolozi još nisu razjasnili – zašto se, naime,
nekim životinjskim vrstama nepravedno i neopravdano pripisuju negativne
konotacije: »(...) zbog čega čovjek čovjeka psuje psom (...), kujom, kozom, jarcem,
kravom, guskom i magarcem, ali ne i pticom, mačkom, mravom, tigrom,
zecom i općenito slobodnim životinjama – osim majmunom, koji je opet životinja
bliska čovjeku.« 74  Zagrepčeva priča, dakle, potvrđuje da guska nije nužno
glupa, što je inače uvriježeno mišljenje.

72 U navedenom se može prepoznati jedan dio klasifi kacije životinja u Bibliji: »Klasifi kacija
životinja, više empirij ska nego logična, kakvu donose biblij ski tekstovi, uglavnom se
svodi na četiri kategorije (Post 1,20-25) s obzirom na četiri načina kretanja: neke hodaju,
druge lete, mnoge plivaju, a poneke gmižu.« J. BRNČIĆ, »Životinja u Bibliji i biblij skoj
duhovnosti«, u: Kulturni bestijarij , ur. S. Marjanić – A. Zaradija Kiš, Hrvatska sveučilišna
naklada, Zagreb, 2007., str. 55.

73 U izvorniku piše Piſza, a iz konteksta proizlazi da je riječ o psu.
74 N. VISKOVIĆ, nav. dj., str. 38-39.

 
199

četvrto – Faunistički se leksemi koriste i onda kada propovjednik poslovičnom
rečenicom želi poantirati prethodno razmišljanje, određeno perikopom,
izvadkom iz evanđelja za određenu nedjelju u godini. U propovijedi
»Treta nedelja po Trojakeh« poslovicom – »iz maleh mušic velike gamile čineči
« (NT, 37) sažeto se zaključuje govorenje o čovjeku koji u drugom čovjeku
treba gledati u prvom redu dobro, a ne zlo (ne tražiti velike grijehe u
malima).

peto – Faunistički su leksemi pogodni i za isticanje čovjekova neljudskoga
odnosa prema drugom čovjeku. Riječ je o stanovitoj antitezi u kojoj se
pozitivne konotacije vezuju uz životinju, a negativne uz čovjeka: mnoge životinje
provode svoj život radeći za čovjeka (pčele prave med ne za sebe nego za
čovjeka, lastavice grade gnijezda kojima se dobro liječe » grlene boli «, ovce tragaju
za hranom kako bi čovjeku dale dobro runo, volovi vuku teške jarme zbog
čovjeka), a čovjek za drugog čovjeka ne želi napraviti ništa (NT, 157). Sličnu
antitezu propovjednik koristi i onda kada govori o čovjekovoj nezahvalnosti
prema Bogu (»Poznal je vol gospodara svojega, i osel jaselca Gospona svojega,
Izrael pako mene ni poznal« [NT, 135]).

* * *

Proizlazi, dakle, da se u Zagrepčevim propovijedima životinja vrlo rijetko
pojavljuje u svojim svakodnevnim i pozitivnim primarnim funkcijama
(kao u Plutarkusovoj priči, u kojoj se govori o konju i njegovim primarnim
značenjima – npr. konj je za jahanje [NT, 69]). Pozitivna su značenja gotovo
podjednako vezana uz domaće životinje i uz divlje životinje vlastita podneblja
(živina, guska, ovca, volovi, osel; golubica, beštija, ptice, ribe, mušica, vuk, pčela,
lastavica
). Najčešće je riječ o suprotstavljenosti dvaju svjetova – prvi je životinjski,
ispunjen dobrim namjerama i dobrim djelima, a drugi je ljudski, ispunjen
zlom i lošim djelima. U navedenu kontekstu čak i one životinje uz koje se češće
vezuju negativna značenja (beštija, zvijer) postaju pozitivna strana antiteze, jer
je grešni čovjek i od njih još gori.

3.3. Fauna u funkciji fantastičnoga

Životinjski svijet u Hrani duhovnoj nije opterećen samo isticanjem njegovih
negativnih i pozitivnih osobina koje propovjednik stavlja u funkciju moralno-religiozne
pedagogije. Uz pomoć realnih životinja govornik oživljava svoje propovijedanje
i pripovijedanje i na drukčiji način – njima gradi jednu drugu, ne-stvarnu
zbilju. Tako u tekstu susrećemo životinje pozitivnih konotacija koje su kontekstualizirane
tako da se javljaju kao argument u funkciji fantastičnoga, koje je uvijek
na stanovit način povezano s božanskim kreatorom i njegovim, riječima nesa-
 

Nâstavek na sledečomu listu.
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Horvatski (kajkavski) beštijarij, zverijnâk, živijnâk, faunarij, ..
« Odgovori #6 : Svibanj 09, 2011, 10:19:37 poslijepodne »

Nâstavek z prethodnoga lista:


200

vladivim, osobinama. Obično je riječ o ulančanim argumentacijama, o ulančanom
nizanju »hištorija«, u kojemu se fantastično ostvaruje tako što životinja (konj,
golub, muha, vrabac
) ima najprije sva svoja prirodno određena primarna obilježja
(glava, noge, rep, griva, dlaka, perutnica), obavlja svoje uobičajene radnje (vuče
kola, leti). Međutim, njezine stvarne značajke problematizira dodavanjem ne -
uobičajena atributa (npr. drveni, peklenski golub), dodavanjem neuobičajene radnje
(konji vuku ognjeni hintov, tj. kočiju, fi jaker) ili dodavanjem neuobičajene veličine
(hintov s konjima je tako malen, da ga prekriva muha svojom jednom perutnicom).
U propovijedi »Druga nedelja po Trojakeh« u objašnjenju božanskoga čuda
– pretvaranja velikog božanskog tijela u »maljahnu droptinicu kruha« – Zagrebec
niže izreke i priče imenovanih autora (Seneka, Gallenus, Adrianus Junius, Illias
Homerus, Aulus Gellius, Myrmecides, Arkites, Strada), odabrane prema načelu
neobičnosti, tj. sićušnosti, među kojima svoje mjesto imaju i životinje. Kao što životinje
mogu biti pretvorene u vrlo malene predmete (npr. prsten, ognjeni hintov
koji stane pod krilo muhe), tako je i božansko tijelo pretvoreno u malu hostiju:

»Kakti Gallenus spomina se da je videl jeden prsten z jednem takovem
dragem kemenom, vu kojem je bil izrezan Faëton bog sunca, svojem
goručem hintovom i četirema kojni z kojem se je vozil, da je bilo na
njih poznati glave, noge, grive, repe i vse najmenše dlake« (NT, 13-14;
istaknula Z. Š.).
»Myrmecides izrezal je bil jeden hintov z kojni tak mal, da ga je jedna
muha svojum jednum samum perutnicum mogla pokriti i zakriti« (NT,
14; istaknula Z. Š).
»Ali on drveni golub kojega je svojum rukum napravil Arkites da je po
zraku kod vsaki drugi živi golub letal« (NT, 14; istaknula Z. Š.).
»Zatem pokazal je vu jedne male škatule iz dreva napravljene vrapce,
koji su iz škatule izleteli i pak nazad vu škatulu kakti na gnjezdo doletavali
« (NT, 14; istaknula Z. Š.).

Stvaranje nestvarne zbilje koristi propovjednik i u objašnjenju smrtnoga
grijeha: samo je naizgled sve uobičajeno, živo i realno, a u biti je već sve mrtvo.
Navedeno se želi približiti opisom smrti životinje i čovjeka, na kojima se izvana
nisu dogodile nikakve promjene, ali su iznutra mrtvi, jer im je spaljeno srce,
meso, kosti. Navedeno potvrđuje priča o čovjeku s volovima za vrijeme oluje i
gromova (treska):

»Ravno tak pripetilo se je jednomu mužu putem svojemi voli peljajučemu
kola, kojega i z volmi skupa zadel je tresk; potukel je njega i
vole, ali onak kod je je na putu našel tak je je i ostavil stoječe. Iduči pak
ljudi mimo oneh sniačev i mimo ovoga muža, videči je z mirom stoječe
niti se kaj gibajuče, približavši se k njim i terkuči vu nje, taki na prah
i pešel jesu se obernuli, ar vručina onoga treska vsu vlagu, mehkoču i

 
201

mučvarnost suši, kervi i žitka mentuje, i ako ga prem pušča pri miru na
mestu kod ga nahadža, niti mu jedinske dlake na oprave ne naškodi,
nego samo telo skonča.
Ovakovomu goručem tresku po pravice prispodobiti se more vsaki
smrtni greh (...)« (NT, 44-45; istaknula Z. Š.).

Nadalje, zbiljom neovjerovljene događaje susrećemo i u opisu strašnih
mučenja kršćana, u kojima životinjski leksemi pridonose izrazitoj zornosti i
bizarnosti ispričanoga (ponekad i sam propovjednik priznaje da je ponešto od
ispričanoga izmišljeno!):

»Velike i strašne vsakojačke muke izmišljali su negdašni pogani, z kojemi
su krščenike mučili, kada najmre vu jednom brunčenom volu zaprte
krščenike jesu pekli, kuhali i frigali, buduči pod onem volom velik
oganj neprestance kurjen. Velika muka zbila se ona z kojum ljuctvo
Scitie je mučilo žive ljudi, kada je je zaš(i?)vavalo vu rasparane konjske
i volovske trbuhe, vu kojeh šparoma hranjeni z kruhom, postajali
su hrana črvov, koji vu oneh mrcinah gnjijuči i od črvov mučeni morali
su nesrečno pomreti« (NT, 89; istaknula Z. Š.).

Naznake fantastičnoga ostvaruju se i postupkom ulančanih antropomorfi
zama, odnosno situacijama kada se »ljudske osobine pripisuju životinjama«,75
pa tako lav ne želi pojesti Andronikusa, ris vjerno prati svoga gospodara, pozoj
brani Troasa, a orao hrani, brani svoju gospodaricu i zajedno s njom umire (NT,
135-136). Zbilja je ovdje, dakle, problematizirana negiranjem primarnih osobina
životinja i njima svojstvenih radnji (lav nije krvoločan nego dobar i pažljiv,
ris također; pozoj ne napada čovjeka nego se kao čovjek brine o njemu, a slično
je i s orlom).

Nadalje, svijet fantastičnoga grade i realne datosti (dijete, zmija) u nerealnom
kontekstu (dijete sisa zmiju, misleći u snu da je ona, zmija – majčine
grudi!). Ovakvim kombinacijama nastaje nerealna jezovita zbilja:

»Mudri Pliniuš najosebujneši pisec od natur vseh stvarih, pišuči od kač,
spomina se među ostalemi najbolje od nature kače ašpiš, tako imenovane,
da naimre ova kača ašpiš je puna najvručešega čemera, koja ako
najde kade koje maljahno dete speče, približa se k njemu ter mu svoju
glavu vu vusta postavi i svoj vruči čemer vu dete bluje, i dete zaspano
štimajuči da ima vu svojeh vustah materineh persi pupek, počne sesnuti
on vruči čemer na mesto toploga materinskoga mleka, kojega doklam
iz gubca kače ašpiš sesne, ne more ga razlučiti od materinskoga mleka,
nego poklam se nasesne dete i vusta svoja odmakne, onda počuti žuhkoču.
Onda počne goreti od vručine onoga čemera i strašno žejati, onda

75 N. VISKOVIĆ, nav. dj., str. 34.

 
202

počne otekati po vsem telu, po kojem se on čemer razleva. I čim se bolje
ono dete vrači, tem bolje gori, čim se bolje zaleva, tem bolje žeja, doklam
od onoga čemera i žeje poginuti mora« (NT, 215-216; istaknula Z. Š.).

Nestvarna se zbilja u Zagrepčevim propovijedima ostvaruje i onda kada
se u zatvorenom prostoru (štaglju) u istom trenutku nađu i životinje koje ovakvim
prostorima po prirodi stvari ne pripadaju (medvjed, divlja svinja, jelen, košuta),
a obavljaju iste radnje (uništavaju sakupljeni poljski žitek) kao i životinje
koje mogu biti primarno određene ovakvim prostorom (vol, konj). Krajnji je
rezultat ovakva prizora – strah. Potvrđuje to i priča o škrtcu i njegovu namicanju
materijalnih dobara, koja su prolazna i za dušu pogubna:

»(...) Ar čez nekuliko dan poslavši on (skupec – op. Z. Š.) slugu svoga
gledat na marof kak vu kupeh, štaglju i hambareh žitek stoji i da bi
popravil ako se kade kaj kvari. Odišel je polek zapovedi sluga, ali čez
mal časa povrnul se je nazad ves bled i od straha tresuč pred gospona
svoga, povedajuči mu da tri strašni černi rogati voli, kojem spodobneh
nigdar ni videl, svojemi velikemi rogmi kupe žitka rastresaju i samo
klasje jedu, a slamu puščaju. I ova povedavši sluga gosponu od velikoga
straha preuzet postavil se je na postelju i do tretjega dneva je umerl.
Nut početak kaštige Božje zverhu nemilostivnoga skupca, koga hotel
je najpervo G. Bog slug mentuvati. Poslal je drugoga slugu gledat je li
istina ono kaj je prvi povedal? Ali i ov čez mal časa vnogo večem strahom
dotekel je pred gospona povedajuč da ne samo rogati voli kupe
žitka skončavaju, nego i vu štagljeh terbuhati ružni černi kojni ne samo
zob, nego ves drugi žitek vse na jagmu zoblju i fundavaju. I ov sluga
do drugoga dneva od straha je vmerl. Čujuči ova skupec odpravil se je
sam oneh beštij h gledat. I približavajuči se k marofu počeli su ga čami
prehajati od straha, počel se je tresti da je komaj mogel na nogah stati,
boječi se da bi mu se kakva nesreča ne pripetila. Vendar on komu je
draži bil žitek poljski neg telovni približal se je k štaglju, ali se ni vfal
vrat odpreti, vnogo menje vu njega pojti, nego listor čez jednu luknicu
nuter se je nalukaval. I zagledal je da se ne samo voli i kojni s njegovem
žitkom goste, nego pače pun štagelj videl je i drugeh nemeh stvarih,
kod medvedov, divjeh prasec, jelenov, košut &c., koje beštije žitek njegov
jesu grizle, rastresale, teptale i na ništar spravljale. Kaj videči on
skupec ne menje od straha, neg i od žalosti zbok pogubljenja žitka svojega
postal je i on ljuteši od stočnoga psa. Počel je simo tamo tekati i vse
okol sebe gristi, kervjum se peniti, ručati, doklam od ljudih vlovljen,
čversto zvezan, na lance pripet, i onak kod najljuteša beštija ručeh i peneči
se nesrečnu dušu je zpustil, telo pak one beštije vu štaglju buduče
jesu zgrabile, raztergale i odnesle da ni bilo videti kud kam. More vendar
ovo vsaki lehko suditi da je bila kaštiga Božja, koju kaštigu najbolje
zpoznava nesrečna duša njegova vu peklu« (NT, 221-222).

 
203

* * *

Za stvaranje nerealne zbilje propovjednik, dakle, spretno koristi životinjski
svijet, i to češće divlje životinje vlastita podneblja (golub, muha, vrabac, mrcina, crv,
kača, kača ašpiš, medvjed, divlja svinja, jelen, košuta, orao
). Nerealna se datost realizira
aktiviranjem njihovih i pozitivnih (konj, golub, vrabac) i negativnih osobina
(mrcina, crv, kača, medvjed, divlja svinja, jelen, košuta), i to tako da se realno tumači
kao privid ili se stvarne životinjske vrste dovode u odnose koje ljudska zbilja
ne potvrđuje. A novostvorena zbilja ima samo jednu zadaću – izazvati strah u
čovjeku zbog težine ovozemaljskih grijeha. Jezovitost ispričanoga komentirali
su već i drugi pozorni čitatelji Zagrepčevih propovijedi: »U Zagrepčevu djelu
imamo naime toliko i takvih priča, koje nas svojim sadržajem sjećaju ne samo na
naše narodne pripovijetke, nego su one i toliko jezovite, da neke od njih svojim
nemilim opisom prelaze svaki prikaz strahota i u Danteovoj ’Komediji’.« 76

Zaključak

Istraživanje faune u propovijedima Štefana Zagrepca pokazalo je da je
riječ o žanru u kojemu su životinje obilato zastupljene (riječ je o 62 naziva za
životinje). Pritom dolazi do izražaja propovjednikova sklonost izrazito ozbiljnome
diskursu, jer se ni jedan leksem ne pojavljuje u kontekstu smijeha. Faunistički
se leksemi pojavljuju gotovo redovito u prenesenu značenju (npr. pas je
metafora zavidnika, prolaznosti, loših djela; grešni je čovjek beštija ili živina),
a tek sporadično i u svom primarnom značenju, što nalaže poetika propovjedničkoga
žanra. Naime, sve priče u kojima se kao glavni akteri pojavljuju određene
životinje nemaju smisao unutar granica ispričanoga nego tek u konteksu
propovjednikova tumačenja određenih vjerskih istina. Nakon ispričane pelde
ili hištorije slijedi aplikacija, primjena na određeni segment kršćanskoga života
i transformacija neprenesenog u preneseno značenje. U tekstu se ono najjednostavnij
e ostvaruje dodavanjem pridjeva paklenski (peklenski) – na primjer, kača
postaje peklenska kača (NT, 48) – određenom životinjskom leksemu, odnosno uz
pomoć usporedbe, razvedene ili nerazvedene.
Životinjski je svijet i vrstovno i čestotno i značenjski izrazito raznovrstan,
jer se uz njega ne vezuju samo pozitivne konotacije, kao što je to na primjer u
slučaju biljnoga svijeta, nego su vrlo česte negativne konotacije, ali i one kojima
se gradi jedan drukčiji, ne-stvaran svijet. Upravo se stoga uz životinjski
svijet češće vezuje nelagoda, prijetnja i strah, te je u njemu vrlo malo umanjenica
(susrećemo tek tri faunističke umanjenice: ptičica, ovčica, pišče), dakle onih
oblika koji su bili vrlo omiljeni u hrvatskoj renesansnoj pastoralno-idiličnoj

76 F. GALINEC, »J. Habdelić, T. Brezovački, Štefan Zagrebec«, str. 71.
 

204

drami (u kojoj su upotpunjavali osjećaj ugode), odnosno u komediji (u kojoj su
upotpunjavali drukčiju ugodu – gastronomski hedonizam).

U Hrani duhovnoj propovjednik, nadalje, ne krije ni svoje sklonosti prema
lokalnome, dakle prema onome u čemu je Matko Peić u Kanižlićevoj Svetoj
Rožaliji
prepoznao odrednice rokokoa, istaknuvši posebice pticu bravenjek, kao
tipičnu za požeški kraj. 77 Tako autor Hrane duhovne na više mjesta u tekstu
ističe »Horvatcki orsag«, zatim njegove običaje (»Navada je vu našem najmre
Horvatckom orsagu z kraguljem prepelice loviti ...« [NT, 181; istaknula Z. Š.]),
ali i njegove životinje i biljke. Lokalni kolorit otkrivaju posebno imenovane
ptice: golub, golubica, jastreb, karvan/gavran, kragulj, lastovica, orao, vrabac. 78

Na značenja koja se pridružuju određenim životinjama bitno utječu i
prostor i vrijeme i ljudi i njihova kultura. U Zagrepčevu se slučaju to vrlo lijepo
može pokazati u odnosu na zmije/kače, koje se nakon ptica 79 (golub, golubica,
jastreb, gavran, kragulj, lastovica, orao, prepelica, vrabac
) prema raznolikosti naziva
nalaze na drugom mjestu u njegovim propovijedima (kača, kača ašpiš, ljutica,
kača tarantula
). On govori uopćeno o kači, zatim o kači ašpišu (poskok), o ljutici
i o kači tarantuli. Za nas je ovdje zanimljiva ova posljednja. Zagrebec je, naime,
naziva kačom (zmijom), iako se zna da tarantula može biti vrsta škorpiona,
ljuskava gušterica, odnosno vrsta otrovnog pauka. Njegovo nas svrstavanje
tarantule u zmije (iako to ona nije) ovdje toliko ne zanima nego značenje koje
ističe kao najbitnije. On je, naime, navodi kao primjer najljućeg otrova (čemera)
i stoga kao pogibeljnu opasnost. S njime se danas, međutim, ne bi složili i
stanovnici nekih drugih prostora, Phnom Penha na primjer, jer se u dnevnom
tisku svojedobno mogao pročitati i ovakav naslov: Goleme pržene tarantule u
umaku od češnjaka poslastica u Kambodži (Jutarnji list
, 24. 8. 2006.), što znači da
nije riječ o Zagrepčevu čemeru nego o gastronomskom užitku.
Vratimo se još na trenutak Hrani duhovnoj. Kada se, naime, propovijed
kao izrazito poslušan žanr (S. P. Novak), primarno određen izravnim obraćanjem
slušateljstvu, usporedi s faunom nekih drugih žanrova 16. i 17. stoljeća
(npr. lirike, pastorale, komedije, naracije u stihu), onda se uočava da i propovi-

77 M. PEIĆ, Barok i rokoko u djelu Antuna Kanižlića (1699–1777), Rad JAZU 365, Zagreb, str. 84-85.
78 Prebrojavanjem vrsta životinja i njihove učestalosti u Najljepšim pričama klasične starine
Gustava Schwaba (Zagreb, 1952.) Nikola Visković otkrio je posebnost grčkoga bestijarija
koji pokazuje mediteranski sastav, pastirsku i ratničku narav ranih helenskih zajednica;
posebno imenovane ptice pak otkrivaju njegove regionalne osobine. Usp. N. VISKOVIĆ,
nav. dj., str. 52-53.

79 Raznolikost ptičjega svijeta u Hrani duhovnoj može biti posljedicom i utjecaja biblij skoga
teksta, u kojemu su one doista brojne: »Palestina je vrlo bogata pticama, i to stoga što
je to područje mnogostruko pogodno za stanovanje i stoga što se nalazi na jednom od
glavnih selidbenih putova. U Bibliji se to odražava: ona spominje mnoge vrste ptica.
Nekima je teško odrediti današnje ime po hebrejskom imenu.« G. CANSDALE, »Ptice i
druge životinje«, u: Biblij ski priručnik. Mala enciklopedija, ur. A. Kresina, Zagreb, 1989., str.
101. Najčešće se spominju: orlovi i strvinari, golubovi i grlice, sova, jarebica, roda.

 

205

jed, pa tako i Zagrepčeva, pokazuje veću sklonost prema općim nazivima, pa
se tako na visoko pozicioniranim mjestima nalazi zvijer ili beštija 80 (kao prototip
Zvijeri u najapstraktnijem smislu), koja kontekstom dobiva drukčija značenja.
Vrstovna zastupljenost životinja u Hrani duhovnoj upućuje na tri razine univerzuma,
podzemlje, zemlju i nebo: »Životinja kao arhetip predstavlja duboke
slojeve nesvjesnog i nagonskog. Životinje su simboli kozmičkih, materijalnih i
duhovnih načela i snaga. One dotiču tri razine univerzuma: podzemlje (gmazovi
i zmije), zemlju (zvijeri i stoka) i nebo (ptice).« 81

Na kraju bi se moglo reći da je istraživanje faune u propovijedima prvog
dijela Hrane duhovne Štefana Zagrepca potvrdilo da »religioznom čovjeku Priroda
nikada nije isključivo ’prirodna’.« 82

Summary
FAUNA IN THE SERMONS OF ŠTEFAN ZAGREBEC

The focal point of interest of this paper is 18th century kajkavian prose. The authors
in question are kajkavian religious storytellers (K. Georgijević) who by writing/
telling their sermons also became prose-writers, since in their
spiritual conversations
they also included various stories, anecdotes and fairytales – frequently with fantastic
elements. Prose like this was fi rst writt en in the 17th century by Juraj Habdelić, and
in the 18th century it was produced by authors such as: Juraj Mulih, Štefan Zagrebec,
Štefan Fuček, and others. The paper gives special att ention to sermons writt en by
Štefan Zagrebec (Zagreb, 1669 – Zagreb, 1742), a kajkavian preacher and storywriter.
Since his only work –
Pabulum spirituale ovium christianarum ... / Hrana
duhovna, ovčic kerščanskeh ... – was published in 5 books (volume I in Zagreb in
1715, volume II in Klagenfurt in 1718, volume III in Zagreb in 1723, volume IV in
Zagreb in 1727 and volume V in Zagreb in 1734) comprising of more than 3000 pages,
this paper discusses the last, fi ft h book from 1734. The poetics of the sermons writt en
by Zagrebec are also researched with special emphasis on fauna.


Key words: kajkavian storytellers, Štefan Zagrebec, Hrana duhovna, sermon, animal.

80  Ovo je čak primjenjivo i na renesansnu liriku. Kao ilustraciju navedenoga ovdje koristimo
još nepublicirane rezultate istraživanja koje su proveli studenti na Odsjeku za hrvatski
jezik i književnost
na osječkom Filozofskom fakultetu u okviru izbornog kolegija Flora i
fauna hrvatske renesansne književnosti
šk. g. 2005./06. Predložak su bile Pjesni Šiška Vlahovića,
tj. 512 Menčetićevih pjesama objavljenih u: Pjesme Šiška Menčetića i Ģore Držića, i
ostale pjsme Rańinina zbornika
(Drugo, sasvim preudešeno izdańe, priredio Milan Rešetar,
Stari pisci hrvatski, Kńiga II, Zagreb, 1937.). Prema ovom istraživanju, u Menčetićevim
su pjesmama životinjski leksemi u usporedbi s biljnima manje značajni, i po brojnosti
vrsta i po učestalosti njihova pojavljivanja. Javlja se 17 naziva za životinje: lav (37), zviri
(18), sokol (15), jelen (14), ptice (13), zmija (12), pas/hrt (8 ), zmaj, pčela (6), grlica, morska
sirena, crv (2), slavuj, vukodlak, jaganjac (1).

81  J. BRNČIĆ, »Životinja u Bibliji i biblij skoj duhovnosti«, str. 59.
82  N. VISKOVIĆ, Stablo i čovjek. Prilog kulturnoj botanici, AntiBarbarus, Zagreb, 2001., str. 294.


Zvir:
Sažetek:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=40348 
(POT)puni tekst:
http://hrcak.srce.hr/file/40348
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline kuntakinte

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 7436
  • Karma: +0/-0
  • ...besposleni internetski masturbator...
Odg: Horvatski (kajkavski) beštijarij, zverijnâk, živijnâk, faunarij, ..
« Odgovori #7 : Svibanj 09, 2011, 11:00:50 poslijepodne »
33.
oroslan (lav)
i najprvo hodi vu školu k najsrditešemu zmeđ vseh nemeh
stvarih oroslanu (NT,135); da on mora od oroslanov
vmorjen i pojeden biti (NT,135); od drugeh lakomeh
oroslanov njega je branil (NT,135); dotekoše na pomoč
dva oroslana (NT,163); kod oroslan srditost (NT,166);
nego i među najljutešem zverjem, kod su oroslani, risi,
pantere, medvedi (NT,230)
UKUPNO 6_____________________________________________________

Ovo sem fajn put dosad čul al nigdar nis znal kaj to je.
"...došel fižu kak oroslan..."

33.
34. osel
Poznal je vol gospodara svojega, i osel jaselca Gospona
svojega, Izrael pako mene ni poznal (NT,135)
UKUPNO 1_____________________________________________________

Ovo mi je poznato,samo kaj vuz osla navek ide opica.  ;D

42. posoi / pozoy (zmaj, aždaja)
Nego z vnogemi drugemi nememi stvarmi, kod kačami,
pozojmi, baziliškuši &c. je tak činilo (DBZ,2);
Pitaj neme stvari i među njim najčemernešega posoja
(NT,136); posoj dotekel je k njemu (NT,136); posoj čemer
(ima) (NT,166)
UKUPNO 4_____________________________________________________

Pozoj vu gradu spi
Pozoj vu gradu spi
Mi ga bumo zbudili... :D
wwwg tablice

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Horvatski (kajkavski) beštijarij, zverijnâk, živijnâk, faunarij, ..
« Odgovori #8 : Lipanj 13, 2011, 10:37:54 poslijepodne »

Kajkavski zoonimi

Kajkavski zoonimi (sjevernohrvatski nazivi životinja): U idućem popisu se navodi oko 240 kajkavskih naziva životinja u fauni sjeverozapadne Hrvatske, najviše iz Hrvatskog Zagorja i okolice Zagreba. Ovi su zoonimi potom povezani s pripadnim zoološkim vrstama s medjunarodnim latinskim imenom i svrstani po znanstvenoj taksonomiji u glavne životinjske skupine: sisavci (cickalci), ptice (ftičeki), gmazovi (plazilci), vodozemci, ribe, kukci i ini niži bezkralješnjaci. Ovo je ujedno i kraći sažeti pregled najvažnije faune oko Hrvatskog Zagorja.

Sadržaj
1 ABSTRACT (sažetek na angliškomu)
2 Proslovne napomene
3 Cickalci (sisavci, Mammalia)
4 Ftičeki (ptice, Aves)
5 Plazilci (gmazovi, Reptilia)
6 Dvoživci (vodozemci, Amphibia)
7 Ribe (Pisces: Osteichthyes)
8 Kukci (Insecta)
9 Ini bezkralježnjaki (Avertebrata)
10 Literatura
11 Links / Pogleč takaj
12 Poveznice
13 Referenca


1 ABSTRACT

Kaykavian zoonyms (North-Croatian animals naming): From the county of Hrvatsko Zagorje in northwestern Croatia, one presents a taxonomical review of 240 Kaikavian vernacular zoonyms from the regional fauna, classified in the standard animal groups of mammals (Kaikavian: cickalci) , birds (ftičeki) , reptils (plazilci) , amphibians (dvoživci) , fishes, insects, and other evertebrates. Thus the actual report presents also a concise review of the main vertebrate fauna in this hilly county of northwestern Croatia.

2 Proslovne napomene

U hrvatskom prirodoslovlju je domaće dialektalno nazivlje uglavnom bilo zanemareno kao nevažno, jer se prvenstveno rabila medjunarodna latinska nomenklatura i eventualno štokavski prijevodi tih naziva ili njihove nove kovanice. Stoga je dosad i kajkavsko životinjsko nazivlje iz sjeverozapadne Hrvatske bilo tek manjim dijelom zapisano, uglavnom za veće životinjske skupine tj. sisavce i ptice, dok su navodi o kajkavskim zoonimima ostalih nižih životinja bili krajnje oskudni. Takodjer ni povezivanje već poznatih kajkavskih zoonima sa zoološkim vrstama često nije izvršeno ili je bilo maglovito i nejasno, npr. kao "neka životinja", "vrsta ptice" i slično. Skoro jedini prirodoznanstveni pokušaj u tom smislu objavio je M. Hirtz 1928 - 1956 (Rječnik narodnih zoologičkih naziva, sv. I.-III., JAZU Zagreb), gdje uz nabrojene vrste donosi i pedesetak kajkavskih zoonima.

Izvorno kajkavsko (kao i čakavsko) prirodno nazivlje sada u nas sve brže i nepovratno nestaje, ne samo zbog širenja književne novoštokavštine iz javne uporabe, nego još više zato što i sami kajkavci koji su ranije većinom bili poljodjelci, danas masovno prelaze u druga unosnija zanimanja i time gube vezu s prirodom. Pritom se u njih prirodoslovni kajkavizmi po tradiciji još neko vrijeme zadržavaju u govoru, ali im se postupno gubi ili mijenja smisao i oblik, pa konačno sasvim izumiru iz govorne uporabe. Danas su još malobrojni dobri poznavatelji kajkavske narodne zoonimije npr. medju domaćim stočarima i starosjediocima - lovcima i ribičima. Zato se nastojalo bar dijelom popisati još očuvano kajkavsko životinjsko nazivlje pa je iz toga odredjeno blizu 240 kajkavskih zoonima koje je bilo moguće znanstveno povezati s latinskim nazivima pripadnih vrsta ili većih skupina. Ovi su narodni zoonimi uglavnom iz Hrvatskog Zagorja u slijevu rijeke Krapine i njezinih pritoka, te manji broj iz medvedničkog Prigorja. Ovako taksonomski odredjeni kajkavski zoonimi su zatim razvrstani u standardne zoološke skupine: sisavci, ptice, gmazovi, vodozemci, ribe, kukci, te ostali niži i bezkralješnjaci.

Medju tim kajkavskim zoonimima su razmjerno obilniji i podrobniji nazivi za pojedinačne vrste ptica i sisavaca, u kojih su česti i različiti izrazi za mužjaka, ženku i mladunca. Naprotiv za ostale niže životinje koje se laički teže razlučuju ili su od manjeg uporabnog značenja, uglavnom se nalaze samo zbirni kajkavski nazivi za šire skupine po više sličnih vrsta, pa ovakvi zoonimi obuhvaćaju cijele zoološke rodove, porodice itd. Dio tih zoonima su isti ili slični kao u sjeverozapadnim čakavskim govorima iz Istre, Cresa i Krka, pa su takvi zoonimi posebno označeni zvjezdicom ( * ).

Izim etnokulturne vriednosti, ovaj popis kajkavskih zoonima ujedno ima i prirodoslovno značenje sažetog pregleda najvažnije više faune kralješnjaka (Vertebrata) oko Hrvatskog Zagorja. Pritom u popisu izraz = isto znači da je podjednak kajkavski i štokavski naziv pripadne životinje (osim različitog naglaska). Standardna kratica "spp." u pripadnom latinskom imenu znači da se zbirni kajkavski zoonim odnosi na više sličnih vrsta iz dotične skupine. Za rjedje životinje u Hrvatskom Zagorju se navode i njihova glavna nalazišta. Znak ( # ) upućuje da pripadna životinja ne živi kao divlja u Zagorju, nego se takvi strani sisavci i ptice ovdje uzgajaju samo kao domaća stoka i perad, ili su tu poznate tek na slikama i u zoološkom vrtu, dok za neke morske životinje postoje i zagorski nazivi za konzerve ili ukrasne primjerke iz trgovine. Podebljani slog u idućem popisu označuje položaj naglaska (kada je različit od štokavskog).

3 Cickalci (sisavci, Mammalia)

·   agnec: janje, mlada ovčica (Ovis aries juv.) # - u Zagorju samo uzgojena
·   beteg*: bolest
·   bluvotina: povraćanje
·   bober: dabar, Castor fiber - # nedavno izumro u sjevernoj Hrvatskoj
·   capa: šapa, životinjska noga
·   cickalec: sisavac, dojenče
·   cucek: pas, Canis familiaris - u Zagorju često uz kuće i podivljali na polju
·   cujzek: ždrijebe, mladi konjić (Equus caballus juv.)
·   človek: čovjek (Homo sapiens )
·   čreda: stado stoke
·   črevo*: crijevo (intestinum )
·   devjač: divljač, lovni sisavci
·   driska*: proljev ( diareja )
·   futač: smrdljivi tvor, Mustela putorius - rjedji u zagorskim šumama
·   gubec: njuška, gubica
·   hraček: slina, pljuvačka
·   hrček: hrčak, Cricetus cricetus - po šumama u Zagorju
·   huja*: bjesnilo (rabies )
·   hutor: krtica, Talpa europaea - često ruje po poljima u Zagorju
·   hutorovnik: krtičnjak, podzemno gnijezdo krtice
·   jažica: stidnica (vulva )
·   jazbec: jazavac, Meles meles - po šumama u Zagorju
·   jelen = isto, Cervus elaphus - po zagorskim šumama
·   ježek: jež, Erinaceus europaeus - često po zagorskim šumama i grmlju
·   ježevec: dikobraz, Hystrix cristata # - u Zagorju izumro (slike i u zoo-vrtu)
·   jopec: majmuni, Primata spp. # (samo na slikama i u zoološkom vrtu)
·   kojn: konj, Equus caballus - danas se sve rjedje uzgaja u Zagorju
·   kostje*: = kostur ( skelet )
·   kotec*: svinjac
·   kozel*: jarac, mužjak koze (Capra hircus mas.) - rjedje se uzgaja u Zagorju
·   kozorok: divokoza, Rupicapra rupicapra # (samo na slikama i u zoo-vrtu)
·   kri* (kervi): krv (krvi)
·   k r t: voluharica, Pitymis subterraneus - slično krtici ruje po zemlji
·   kuna = isto, Martes spp. - rjedja po zagorskim šumama
·   kunec: kunić, Oryctogalus cuniculus - često uzgojen, rjedje i podivljao
·   kusa: kuja, ženka psa (Canis familiaris fem.)
·   kusnica: pasja kućica
·   lesica: lisica, Vulpes vulpes - česta po zagorskim šumama
·   lileki: šišmiši, Chiroptera vspp. - raznoliki i česti noću u Zagorju
·   maček: mačak, mužjak mačke (Felis domesticamas.)
·   marha: stoka, domaće životinje
·   medvet: medvjed, Ursus arctos - u Zagorju izumro (samo slike i u zoo-vrtu)
·   micek: mlada mačkica, Felis domestica - uzgojena uz kuće i rjedje divlja
·   mišek: miš, Mus musculus - česti štetočina u zagorskim kućama i skladištima
·   nosorožec: nosorog, Rhinoceros # (samo na slikama i u zoološkom vrtu)
·   oroslan (novije: laf): lav, Panthera leo # (samo na slikama i u zoološkom vrtu)
·   osel: magarac, Equus asinus # (rjedje uzgojen u Zagorju)
·   pajcek: odojak, mlada svinja (Sus scrofa) - često uzgojen u Zagorju
·   pesek: štene, mladi psić (Canis familiaris juv.)
·   pirgač: tigar, Felis tigris # (samo na slikama i u zoološkom vrtu)
·   podlesica: lasica, Luteola spp. - u zagorskim šumama
·   pogan: štakor, Rattus spp. - štetočina u zagorskim podrumima i skladištima
·   p o t *: znoj
·   r i s = isto, Lynx lynx - ranije izumro, sada rjedje podivljao u Zagorju
·   rovka = isto, Sorex spp. - ruje zemlju slično krtici po Zagorju
·   slon = isto, Elephas spp. # (samo na slikama i u zoološkom vrtu)
·   smrduh: tvor, Mustela putorius - rjedje u zagorskim šumama
·   srčeko: srce, srdašce
·   ščemeren*: otrovan ( toksičan )
·   ščrba*: krezubina, škrbotina
·   šmrekal: nosna sluz, šmrkalj
·   vižel: lovački pas, jazavčar i slično
·   volek: vol, govedo (Bos taurus) - često uzgojen u Zagorju
·   vuk, vouk: vuk (Canis lupus) - u Zagorju rijedak u izumiranju
·   zajček: zec, Lepus europaeus - često divlji u Zagorju
·   zverje: zvijeri, Carnivora spp. - raznolike po zagorskim šumama

4 Ftičeki (ptice, Aves)

·   cajzlek: zelenčica, Carduelis spinus - u zagorskim šumama
·   ciciban: sjenica, Parus major - česta po zagorskim šumama i grmlju
·   cipica = isto, Anthus campestris - po zagorskim poljima
·   čmelar: pčelarica, Merops apiaster - buši gnijezda na strminama
·   čogica: dugonoga sjenica, Aegithalos caudatus - u zagorskim šumama
·   črešnjavec: batokljun, Coccothraustes coccothraustes - u šumama
·   čuča*: kvočka, Gallus domestica # (u Zagorju uzgojena uz kuće)
·   čučica: liska, Gallinula spp. - u močvarama uz potoke
·   detel*: djetlić, Dryocopus spp. - raznoliki i česti u zagorskim šumama
·   finka: zeba, Fringilla coelebs - česta po zagorskim šumama i grmlju
·   ftiček: ptičica, mlada ptica (Aves )
·   funtač: pupavac, Upupa epops - po zagorskim poljima
·   gatalinec: čaplja, Ardea cinerea (rjedja u močvarama i uz potoke)
·   gerebica: lještarka, Tetrastes bonasia - u zagorskim šumama
·   hižnica: čiopa, Apus apus (rjedje gnijezdi na tornjevima i zidovima)
·   huga: vuga, Oriolus oriolus - u zagorskim šumama
·   jereb: jarebica, Perdix perdix - po zagorskim poljima i grmlju
·   jestrep = jastreb, Accipiter spp. - po zagorskim šumama i tornjevima
·   jurčica = isto, Carduelis spp. - raznolika i česta u šumama i grmlju
·   kačar*: orao zmijar, Circaetus gallicus (rjedje leti nad Zagorjem)
·   kanjuf: škanjac, Buteo buteo - grabljivica po zagorskim šumama
·   karnalec: kanarinac, Serinus canaria # (samo uzgojen u krletkama)
·   karulinček: zelenka, Chloris chloris - u zagorskim šumama i grmlju
·   kavran*: gavran, Corvus corax - rijedak na stijenama Kalnika i Ivančice
·   kijec: gorski kos, Turdus torquatus - rjedje u gorskim šumama
·   klun: kljun, ptičja usta
·   kluvati: kljucati (za pticu)
·   kosek: crni kos, Turdus merula - često u zagorskim šumama i grmlju
·   kovačec: batić, Saxicolaspp. - po grmlju na strminama u Zagorju
·   kralek: kraljić, Regulus regulus - po zagorskim šumama i grmlju
·   krampač: gavran, Corvus corax (rjedje gnijezdi na stijenama Kalnika i Ivanščice)
·   krelut: krilo
·   kukuvača: kukavica, Cuculus canorus - često u zagorskim šumama
·   kvakač: gak, Nycticorax nycticorax (rjedje u zagorskim šumama)
·   labed: labud, Cygnus cygnus - uzgojen uz jezera (Trakoščan, Maksimir itd.)
·   lastovica: lastavica, Hirundo rustica - selica, gnijezdi na zagorskim kućama
·   legen: leganj, Caprimulgus europaeus - u zagorskim šumama
·   ligica: patka, Anas spp. - često uzgojena i divlja uz potoke i močvare
·   mikavec: planinska zeba, Fringilla montifringilla (rjedja u gorskim šumama)
·   mišolovec: vjetruša, Falco tinnunculus (rjedja na tornjevima i stijenama)
·   muhač: muharica, Muscicapa spp. - raznolika i česta u Zagorju
·   norva: patka njorka, Nyroca spp. # (rjedja kao selica u Zagorju)
·   orehovka: šojka, Garrulus glandarius - u zagorskim šumama i grmlju
·   orel*: orao, Aquila spp. (više vrsta, rjedje lete nad Zagorjem)


Nâstavek na sledečomu listu.
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Horvatski (kajkavski) beštijarij, zverijnâk, živijnâk, faunarij, ..
« Odgovori #9 : Lipanj 13, 2011, 10:45:22 poslijepodne »

Nâstavek z prethodnoga lista:

 
·   palčec: carić, Troglodytes troglodytes- na kamenim strminama i stijenama
·   pava: paun, Pavo cristatus # (samo na slikama i u zoološkom vrtu)
·   pečni kos: stijenjak, Monticola - rjedji na stijenama (Ivanščica, Kalnik)
·   perpeliček: prepelica, Coturnix coturnix - po zagorskim poljima i grmlju
·   petelin*: fazan, gnjetao, Phasianusspp. - često na zagorskim poljima
·   pevec: pijevac, Gallus domesticamas. # (često u zagorskim dvorištima)
·   picek: pile, mlada kokica (Gallus domestica juv.) # - često u dvorištima
·   pirgač: imelaš, Turdus torquatus - po zagorskim šumama i grmlju
·   popec: gnjurac, Podiceps cristatus - rjedje uz potoke i močvare
·   pukleš: kozica, Limnocrytes minimus - rjedje uz potoke i močvare
·   slaviček: slavuj, Luscinia spp. - po zagorskim šumama i grmlju
·   sohe: sove, Strigiformes spp. - često noću po šumama i ruševinama
·   sokol = isto, Falco spp. - raznoliki po zagorskim brdima i tornjevima
·   spevnice: ptice pjevice, Passeriformes v- raznolike i česte u Zagorju
·   sračec: svračak, Lanius spp. - raznoliki i česti u Zagorju
·   sračka: svraka, Pica pica - po zagorskim šumama i grmlju
·   svinjarček: pliska, Motacilla alba - uz zagorske potoke i močvare
·   šilec: kobac, Accipiter nisus - napada perad oko zagorskih sela
·   škrlec: obična ševa, Alauda arvensis - na zagorskim poljima
·   škurjanec: kukmasta ševa, Galerida cristata - po poljima i grmlju
·   škvorec: čvorak, Sturnus vulgaris - čest po zagorskim vinogradima i grmlju
·   štiglec: češljugar, Carduelis carduelis - čest po zagorskim šumama i grmlju
·   štrk: roda, Ciconia ciconia - gnijezdi na zagorskim dimnjacima i stupovima
·   tamburček: crvendać, Erithacus rubecula - po zagorskim šumama i grmlju
·   taubek (ili golup): golub, Columba domestica - uzgojen uz kuće i često podivljao
·   tibec: vivak, Vanellus vanellus - po zagorskim šumama uz potoke
·   ukača: sovuljaga, Bubo bubo (rjedja po zagorskim šumama i stijenama)
·   vrabec: vrabac, Passer domesticus - često oko kuća po zagorskim selima
·   vranišče: ronac, Mergus vspp. (rjedje uz zagorske potoke i močvare)
·   žerjav: ždral, Grus grus (rjedje uz zagorske potoke i močvare)
·   živina: perad, domaća živad
·   žugica: guska, Anser anser - često uzgojena uz zagorske potoke i lokve

5 Plazilci (gmazovi, Reptilia)
·   bazilisk: američki legvan, Basiliscusv spp. # (samo u pričama i zoo-vrtu)
·   belovuha: bjelouška, Natrix natrix - neotrovna zmija uz potoke i lokve
·   čemer: zmijski otrov
·   črnec*: crna zmija poljarica, Zamenis carbonarius (rjedja po živicama)
·   g a t: otrovna ridjovka, Vipera berus- najčešća otrovnica u Zagorju
·   jadovače: zmije otrovnice, Viperidae - u Zagorju su samo ridjovka i rjedji poskok
·   kače*: zmije općenito, Ophidia (Serpentes) - raznolike u Zagorju
·   kravača: kravosas, Elaphe longissima - najveća neotrovna zmija u Zagorju
·   kuščerji: gušteri, Lacertidae spp. - raznoliki na kamenju i pijesku
·   martinček: zidna gušterica, Podarcis muralis- rjedja na zidovima i kamenju
·   pečna kača (pečni gat): otrovni poskok, Vipera ammodytes (stijene Ivanščice i Kalnika)
·   plavec: neotrovna poljarica, Zamenis gemonensis (rjedja po živicama)
·   plaziti: gmizati, puzati
·   plazilec: gmaz, reptil
·   povijača: zmija udav, Boa constrictor # (samo na slikama i u zoo - vrtu)
·   pozoji: zmajevi - i izumrli pragmazovi (Dinosauria) , # u pričama i na slikama
·   sihtati: psikati, siktati (glas zmija)
·   slepouš: sljepić, Anguis fragilis - neotrovni gušter po zagorskom grmlju
·   vodna želva: barska kornjača, Emys orbicularis - uz zagorske potoke i močvare
·   zelenjak: gušter zelenbač, Lacerta viridis (rjedji i najveći gušter u Zagorju)
·   želve: kornjače, Chelonia spp. - rjedje u Zagorju (najčešća Emys orbicularis uz vodu)

6 Dvoživci (vodozemci, Amphibia)

·   coprnica: žaba gubavica, Bufo bufo - po zagorskim livadama i močvarama
·   deždenik: daždevnjak, Salamandra salamandra - repati vodozemac u šumama
·   dvoživec: vodozemac, Amphibia
·   katarinka: žabica gatalinka, Hyla arborea - česta u zagorskim šumama
·   pišani Martin: poljska žaba, Rana agilis - česta uz zagorske potoke i lokve
·   punjkač: žabica mukač, Bombina bombina - rjedja uz zagorske potoke i lokve
·   regetače: žabe kreketuše, Anura (općenito), raznolike i česte u Zagorju
·   skunkači: punoglavci, mlade žabice
·   štur: vodenjak, Triturus spp. - čest repati vodozemac u potocima i lokvama
·   vodenjača: zelena žaba, Rana esculenta - najveća žaba uz zagorske potoke
·   zapuhača: zelena krastača, Bufo viridis - najčešća žaba u Zagorju

7 Ribe (Pisces: Osteichthyes)

·   bajsa: plava deverika, Vimba vimba - u zagorskim vodotocima
·   bakalar: sledj, Clupea harengus # (morska: samo sušena u trgovinama)
·   belec: bjelica, Leuciscus spp. (rjedja u brdskim kamenim potocima)
·   belvica: ukljeva, Alburnus alburnus (rjedja u zagorskim vodotocima)
·   bogec: vretence, Aspro streber - u zagorskim potocima
·   cvičenica: linjak, Tinca tinca - u zagorskim vodotocima
·   globoček: krkuša, Gobio gobio - u zagorskim vodotocima
·   golec: skuša, Scomber scomber # (morska: samo kao konzerva u trgovini)
·   jalšovka: mrena, Barbus spp. - u zagorskim vodotocima
·   kačec: slatkovodna paklara, Lampetra spp. (rjedja u Dravi)
·   kozel: deverika, Abramis brama - u zagorskim vodotocima
·   krapec: šaran, Ciprinus carpio- često u ribnjacima i močvarama
·   morski pes: morski pas, Selachoidei spp. # (samo slike i u pričama)
·   podvuštek: podust, Chondrostoma nasus - u zagorskim vodotocima
·   režec: grgeč, Perca fluviatilis - čest u zagorskim vodotocima
·   sardina: sardelica, Clupea pilchardus # (morska: samo konzerve u trgovini)
·   somek: som, Silurus glanis - čest u zagorskim vodama i močvarama
·   striga: smudj, Leucoperca spp. - u zagorskim vodotocima
·   sulček: mladica, Hucho hucho - u zagorskim vodotocima
·   ščuka: štuka, Esox lucius- riba grabljivica u zagorskim vodotocima
·   tonček: balavac, Acerina schraetser- u zagorskim vodotocima
·   tunovina: tuna, Thynnus thynnus # (morska: samo konzerve u trgovini)
·   zelenjak: pijor, Phoxinus phoxinus (rjedji u kamenim brdskim potocima)

8 Kukci (Insecta)

·   belin: leptir bijelac, Pieris brassicae - čest po zagorskim poljima
·   beha*: buha, Pulex spp. - nametnik na domaćim životinjama i čovjeku
·   brzec: trčak, Carabidae spp. - raznoliki i česti u Zagorju
·   čmela: pčela, Apis mellifica - često uzgojena za med u Zagorju
·   čmelinjak: košnica, pčelinjak
·   črveki*: ličinke, larve raznih kukaca
·   čvrček: cvrčak, Cicadidae spp. - raznoliki ali rjedji u Zagorju
·   gubavec: leptir gubar, Limantria dispar - česti štetočina po šumama
·   ivanščica: krijesnica, Lampyris noctiluca - svijetleći noćni kukac
·   kačice*: gusjenice leptira, Lepidoptera juv. - raznolike i česte u Zagorju
·   kačji pastir: vretenca, Odonata spp. - česti leteći kukci uz vode
·   kebar: žohar, Blatta orientalis - česta gamad po kućama i skladištima
·   kerber*: osinjak, gnijezdo osa (Vespidae spp.) - na zidovima i drveću
·   komarje: komarci, Culicidae spp. - česti krvopije uz zagorske vode
·   kukec: kornjaš (Coleoptera) - česti i raznoliki po Zagorju
·   metuli*: leptirići, moljci, Tineidae - raznoliki i česti po kućama i poljima
·   mravje: mravi, Formicidae spp. - raznoliki i česti po šumama i poljima
·   muhe = isto, Muscidae spp. - raznolike i česte po kućama, pulju i šumi
·   obadi = isto, Tabanidae spp. - raznolike krvopije oko stoke u Zagorju
·   pavlinček: leptir paunče, Vanessa spp. - medju najljepšim leptirima Zagorja
·   pilko: kukac grobar, Necrophilus spp. - često na životinjskim strvinama
·   prelec: leptir svilac, Bombyx mori # (danas se rjedje uzgaja u Zagorju)
·   skakalec: skakavci, Saltatoria spp. - raznoliki i česti ljeti na poljima
·   smrdljivi Martin: smrdibube, Gymnocerata spp. - raznoliki i česti u Zagorju
·   smrtoglavec: mrtvačka glava, Acherontia anthropos - veliki noćni leptir
·   stenice: stjenice, Heteroptera spp. - raznolike na poljima, rjedje u kući
·   striček: zrikavac, Locustidae spp. - raznoliki i česti na poljima
·   ščurek: noćni šturak, Gryllus spp. - raznoliki i česti na poljima i u kućama
·   štriga*: uholaža, Forficula auricularia - često na drvu u šumi i kućama
·   vertili: veći leptiri, Lepidoptera - raznoliki i česti po Zagorju
·   vrtalec: strizibuba, Cerambydae spp. - često buši stabla i namještaj
·   v u š: uši, Anoplura spp. - raznoliki nametnici peradi, stoke i čovjeka
·   zolji: štrkovi, Oestridae spp. - raznoliki krvopije oko stoke u Zagorju
·   žužek: žižak, Calandra granaria - žitni štetočina u skladištu i kućanstvu

9 Ini bezkralježnjaki (Avertebrata)

·   auštriga: školjka kamenica, Ostrea edulis # (morska: trgovine i restorani)
·   beli kraluš: svijetli koralj, Eunicella spp. # (morski: za ukras u trgovini)
·   črleni kraluš: crveni koralj, Corallium rubrum # (morski: ukras u trgovini)
·   gliste = isto, Nematodaspp. - nametnici na bilju, životinjama i čovjeku
·   klopi: krpelji, Ixodidae spp. - šumski krvopije na životinjama i čovjeku
·   kralušje: koralji, Corallia # (morski: samo u trgovini za ukras)
·   križavec: pauk krstaš, Aranea diademata - veliki poljski pauk u Zagorju
·   matijaš: pauk kosac, Phalangium opilio - često u kućama i skladištima
·   mehkužje: mekušci, Mollusca - ovdje uglavnom puževi i rjedje vodene školjke
·   metafuli: metilji, Trematoda spp. - raznoliki u vodama i nametnici životinja
·   morski ježeki: ježinci, Echinoidea # (morski: samo na slikama i sušeni)
·   morski pavoki: rakovice, Brachyura # (morski: samo u trgovini i sušeni)
·   pavoki*: pauci, Araneidae - raznoliki i česti po šumi, kućama i skladištima
·   pavočina: paučina, paukova mreža
·   pijafke: pijavice, Hirudinea spp. - krvopije u potocima i močvarama
·   plazarji: puževi golaći, Limacidae spp. - raznoliki i česti po polju i šumi
·   polipi (morski): glavonošci, Cephalopoda - samo na slikama i u ribarnici
·   pužeki: puževi, Gastropoda - raznoliki i česti u Zagorju
·   raki: rječni rakovi, Astacus spp. (rjedji u zagorskim potocima)
·   skolopendra: stonoga, Scolopendra spp. - rjedja na zidovima i kamenju
·   spužva: morska spužva, Euspongia officinalis# (samo u trgovini za pranje)
·   srbec: svrabac, Sarcoptes spp. - nametnik na životinjama i čovjeku
·   ščipalec: škorpion, Euscorpius spp. - raznoliki na zidovima i kamenju
·   školke: školjkaši, Pelecypoda (u trgovini za ukras, rjedje u vodotocima)
·   trakulja: trakavica, Taenia spp. - nametnici u životinjama i čovjeku.

10 Literatura

·   D. Hirc, H. Hranilović: Prirodni zemljopis Hrvatske - knj. I. Lice naše domovine. A. Scholtz, 721 str., Zagreb 1905.
·   M. Hirtz: Rječnik narodnih zoologičkih naziva, sv. I.- IV. JAZU - Zagreb 1928-1956.
·   A.Ž. Lovrić: Pregled kajkavskoga prirodoslovnog nazivlja u Hrvatskom Zagorju. Kaj 30/3-4: 33-54, Kajkavsko spravišče, Zagreb 1997.
·   A.Ž. Lovrić, M. Rac: Arhaično prirodoslovno nazivlje na 'baegnjunskom' govoru sjevernog Zagorja. Kaj 30/5-6: 41-54, Kajkavsko spravišče, Zagreb 1997.
·   A.Ž. Lovrić, M. Rac, i surad.: Jen agramerski slovar (Purgerska špreha zagrebečka, sisečka i petrinjska). Starohrvatski pradialekti knj. II. (u tisku), Zagreb 2008.
·   J.K. Schlosser: Kalnička gora sa svoje prirodopisne znamenitosti. Rad JAZU, 11: 146 - 227, Zagreb 1870.
·   Lj. Vukotinović: Naravoslovno putovanje po Zagorju Hervatskom. Gospodarski list, god. 2: 8 - 10, 1854.

11 Links / Pogleč takaj

·   Čakavski zoonimi http://www.wikinfo.org/index.php/%C4%8Cakavski_zoonimi
·   Čakavski fitonimi http://www.wikinfo.org/index.php/%C4%8Cakavski_fitonimi
·   Kajkavski fitonimi http://www.wikinfo.org/index.php/Kajkavski_fitonimi
·   Istarsko bionazivlje http://www.wikinfo.org/index.php/Istarsko_bionazivlje
·   Srednjodalmatski bionazivi http://www.wikinfo.org/index.php/Srednjodalmatski_bionazivi

12 Poveznice

·   Kajkavski zoonimi

13 Referenca


Zvir:
http://www.wikinfo.org/index.php/Kajkavski_zoonimi
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549