Svakidašnje teme > Povijest
Prvi svitski boj i gradišćanski Hrvati (vuz stoletnicu)
Ljudevit Kaj:
Tajednik Gradišćanskih Hrvatov
Hrvatske novine
Ljeto 105., broj 3. / 17. januar 2014., cijena (1,25 €)
e-vundano: 16/01/2014 - 10:15
O Prvom svitskom boju: …zač?
Cijeli svit se ljetos pripravlja na spominak na PRVI SVITSKI BOJ (= PSB). Svi kanu znati, kako je bilo moguće nažiganjem važgati cijeli svit? Svaki će se pitati: Smo se nešto naučili iz te svitske katastrofe, ku su neki povjesničari nazvali ,prakatastrofom človičanstva’? Morebit je DRUGI SVITSKI BOJ, ki je prouzrokovan od PSB bio sveobuhvatljiviji, brutalniji ali Prvi nas je priviknuo na podnašanje neizmjernih strahotov človičanstva. Ako se pak cijeli svit spominja toga dogadjaja, pitamo se: Ča imaju gradišćanski Hrvati s tim posla? Mi ga nismo prouzrokovali! Zač ta globalni dogadjaj dotače i tako malu narodnu grupu kakova su to gradišćanski Hrvati? Mi bi to mogli mučajući projti prik toga i upirati naše oči u austronimšku, ugarsku, europsku povijest u koj ćedu se radjati knjige, spominki, filmi, dokumentacije, izložbe, … i ne znamo čega još, na brige.
Orden u Prvom svitskom boju visoko odlikovanoga Jončija Pužara (* 1893. ljeta) iz Novoga Sela
Lako je odgovoriti na to pitanje! Pojte pred Vaš bojni spomenik u selu, pogledajte mu u oči, pročitajte si imena na njem i pitajte se sami sebe, ki su bili to? Ljudi kao TI ki stojiš pred njim. Se je isplatilo proliti toliko negrišne krvi, za cesara i kralja u očekivanju boljega života? Je život naših preocev nastao bolji? Ča su si očekivali, ča su dobili za nekrivično proljanu krv?
Ada i mi moramo postaviti naše nutarnje seoske dogadjaje, imena, suze i krv na vagu povijesti naše domovine i odvagnuti: se je splatilo? Morete si misliti: mi i tako ne bi mogli bili ništ protiv svitskoga vihora. No to ne odgovara čisto! Kako su se veliki naticali za glase i priznanje naših preocev, kad se je krojila granica u ovi krajina? Koliko svega su našemu narodu obećali Austronimci, Ugri i Čehoslovaki? Kako su kanili uticati na naš narod i SHS ljudi? Sve, sve to kanimo zviditi, izbačkati si iz magle pozabljenja, iz kupa (da ne velim smrdljive gomile) povijesnoga skladišća.
Zato Vam HRVATSKE NOVINE nudu u ovom historičnom ljetu malu seriju spominkov, historije, dogadjaje, po mogućnosti u povezanju na naše seoske prilike. Teme su:
•kako su naši ljudi išli u boj?
•zač je došlo do boja?
•ki su bili atentatori na prijestolonasljednika i njegovu ženu?
•prvi tajedni u boju,
•kako su naši ljudi reagirali na prve telegrame s bojišća?
•kako je išlo ženam i dici za vrime boja?
•kako su pobirali zvone i orgulje po naši seli?
•zač se nije obistinilo kad su obićali 1914. ljeta: za Božić smo doma!
•Kanimo načiniti bilancu mrtvih i skrsnulih iz naših sel, itd. itd.
Čuda svega bi morali, mogli načeti, rasvititi, pojasniti i to zato, da sami sebe bolje budemo razumili, da bolje shvatimo zač smo danas ovde kade smo, zač? Zač se veliki broj ljudi danas zalaže za EU zajednicu (jer vidi u njoj jedini garant da se nikada već ne bi mogao dogoditi takov pokolj ljudstva, kako se je to dogodilo u 1. i 2. Svitskom boju).
(NB)
http://hrvatskenovine.at/clanak/16-01-2014/o-prvom-svitskom-boju-zac
Ljudevit Kaj:
Tajednik Gradišćanskih Hrvatov
Hrvatske novine
Ljeto 105., broj 3. / 17. januar 2014., cijena (1,25 €)
Obljetnica: Stota godišnjica Prvoga svitskoga boja i Hrvati
Slika:
Atentator na prijestolonasljednika Gavrilo Princip na optuženičkoj klupi
Austrijski mediji se na početku ljeta najintenzivnije bavu temom I. Svitskoga boja. Evo nečega iz VEČERNJAKA iz aprila 2012. ljeta: „Hrvatska uopće nima popisa ljudskih gubitkov. Hitno nam triba medjudržavni sporazum s Austrijom, kako bi domaći istraživači imali laglji pristup bojnoj arhivskoj gradji u Beču. (...) Većina gradje nalazi se u Austrijskom državnom arhivu u Beču, a manji dio u državni i vojni arhivi u Budimpešti... Apsurd -U Hrvatskoj nima znanstvenoga projekta ili neke zasebne ustanove ka bi se sustavno bavila tom povijesnom problematikom. Marginaliziranje: Najveć je u tom učinila politika. Krenimo od komunizma, od Tita, ki je prvi... krivotvorio svoju ulogu u boju ili ju je prikrivao. Kod nas još uvijek nije dovoljno razvijena svist o važnosti poznavanja vlastite prošlosti da bi se razumila sadašnjost. Naši ljudi na primjer, nisu dovoljno svisni da uzroki Domovinskoga boja sežu u 19. stoljeće, a jedna je od važnih karika u tom lancu i I. Svitski boj" (V. Despot).
ZAGREB/BEČ - „Za početak potribno je pokrenuti rješavanje problema nagomilanih tijekom niza desetljeć, jer u Hrvatskoj nije sačuvana adekvatna arhivska gradja vojne provenijencije iz I. Svitskoga boja. Većina potribne gradje nalazi se u Austrijskom državnom arhivu u Beču... (vidi zgora). Bez te gradje nije moguće pristupiti kvalitetnoj znanstvenoj obradi temov iz hrvatske vojne povijesti. Prvo ča nam triba je izrada digitalnoga registra Hrvatske u I. Svitskom boju, javno dostupnoga svim zainteresiranim korisnikom. Ta registar bi činio okosnicu znanstvenih istraživanj, ali bi isto tako hrvatskim gradjanom omogućio potragu za njevimi preoci, sudioniki boja... Hrvatska žurno triba medjudržavni sporazum s Austrijom, onakov kakov ima Ugarska, prema komu je Ugarskoj omogućen izravan pristup, korišćenje i kopiranje gradje Austrijskoga državnog arhiva glede Ugarske. Hoćedu li se probuditi Pantovčak, Banski dvori? (...)
Prominjeni užasi boja, bivši vojnici su formirali svit nastojeći da se slični sukob ne ponovi, barem ne tako brzo... I. Svistki boj diboko se usikao u individualno spominjanje svih suvrimenikov i po njem svit već nije mogao biti isti. Zemlje razvijene demokracije ugradile su spominjanje na žrtve... podnesene tijekom I. Svitskoga boja u svoj nacionalni korpus. Hrvatska ima priliku za to stoprv sada zbog slijeda povijesnih okolnosti. Stota godišnjica prilika je za javno iskazivanje pijeteta svim žrtvam I. Svitskoga boja s područja RH, kao i svim onim ki počivaju u našoj zemlji» (isto).
U Hrvatskoj su jur bile održane dvije izložbe o I. Svitskom boju: »Dadoh zlato za željezo« i »Vojskovođa Svetozar Boroević od Bojne«.
(uredn./nastavlja se)
Ljudevit Kaj:
Volksgruppen / ORF / Hrvati/
16.01.2014
Gradišćanski Hrvati i Prvi svitski boj
U Hrvatskom centru u Beču su srijedu navečer pozvali na razgovor s Nikolom Benčićem. Prilikom 100. obljetnice početka Prvoga svitskoga boja je povjesničar govorio o tom boju i njegovi posljedica za gradišćanske Hrvate. Priredbu su organizrali Hrvatski centar u Beču i HKD Napredak.
Tokom boja da su ukinute prethodno dobre veze med Hrvati u zapadnoj Ugarskoj i Hrvati na jugu, veli Nikola Benčić. Pred Prvim svitskim bojem su Mihovil Naković i Martin Borenić imali intenzivnu korespondenciju s etnografom i povjesničarom za muziku, Franjo Kuhačem.
Političke veze nisu postojaleGradišćanski Hrvati da se nisu identificirali s Hrvati na jugu ni u jeziku ni u mentalitetu, ovako povjesničar Benčić. I Hrvatska da se politički nije zanimala za zapadnougarske Hrvate, iako su živili praktično u istoj državi.
Izmjena počela je na privatnu inicijatviu
Veća kulturna izmjena krenula je stoprv pred Prvim svitskim bojem, kad je Borenić započeo sudjelivati sa zagrebačkim Kaptolom. Neki Gradišćanci iz Pajngrta, Cogrštofa i Koljnofa su pohadjali gimnaziju i študirali u Zagrebu. Prvi svitski boj je ov razvitak naglo prekinuo.
Gradišćanski Hrvati podiljeni na tri države
Za Hrvate u zapadnoj Ugarskoj je Prvi svitski boj imao jako negativnu posljedicu. Ionako slabo narodno tijelo je razdrobljeno: najveći dio Hrvatov je pripadao Austriji, manji dio je došao k Ugarskoj a najmanji dio k Slovačkoj. Kulturne i jezične veze su od Prvoga svitskoga boja onemogućene. Stprov kad su se 1989. ljeta otvorile granice su Gradišćanski Hrvati opet počeli medjusobno komunicirati, ovako Benčić.
http://volksgruppen.orf.at/hrvati/stories/2625843/
Ljudevit Kaj:
Tajednik Gradišćanskih Hrvatov
Hrvatske novine
Ljeto 105., broj 4. / 24. januar 2014., cijena (1,25 €)
e-vundano: 23/01/2014 - 15:41
Prvi svitski boj i gradišćanski Hrvati
Hrvatski centar i HKD NAPREDAK planiraju u sklopu jur poznatih »Razgovorov u Centru« obilježiti 100 ljet od Prvoga svitskoga boja, jednoga od najvećih globalnih oružanih sukobov. Posebnu pozornost pritom ćedu dostati gradišćanski Hrvati u zapadnoj Ugarskoj kao važni sudioniki ovoga boja ki je započeo na teritoriju „pradomovine“ ubojstvom zadnjega zajedničkoga prijestolonasljednika, a nastavio se austrijskom objavom boja Srbiji. Hrvatski centar želji ugostiti povjesničare i stručnjake na ovu temu iz svih dijelov bivše Monarhije. Prvi ovoljetni »Razgovor u Centru« otvorio je povjesničar i dopisni član HAZU dr. Nikola Benčić u razgovoru s Petrom Tyranom. Dr. Benčić nam je svojimi spominjanji i iskustvom svidočio kako su gradišćanski Hrvati sudjelovali u Prvom svitskom boju, tr kako je ta boj uticao na nje. Kako je Petar Tyran najavio, iako povijest pišu pobjedniki, HRVATSKE NOVINE ćedu u budućoj seriji člankov o Prvom svitskom boju dati priliku da svoju povijest ispričaju i „gubitniki“ ovoga boja.
BEČ — Dr. Nikola Benčić, kao sugovornik zanimljive povijesti, prilikom »Razgovora u Centru« prisjetio se je svojega školovanja u Budimpešti, kade je učio ćirilicu i slušao srpske profesore, bivše političke zatvorenike ke su po ruskom sukobu s Titom optužili da su „titoisti“. No, nije se dr. Benčić samo kao školar sreo s političkimi sukobi. Kao sin gradišćanskih Hrvatov, seljakov iz male hrvatske Narde u zapadnoj Ugarskoj prisjetio se je kako su gradišćanske Hrvate po tom sukobu (od 1951.-1956.) deportirali kao „nepodobne“ u istočnu Ugarsku. Tako se mladi Nikola Benčić, zbog nemogućnosti proboja prema Budimpešti, s još nekolicinom kolegov i školarov zaputio prema Austriji, kade je počeo graditi svoj akademski i privatni život.
1914. ljeta u kom je započeo svitski boj, gradišćanskim Hrvatom se je kroz školovanje nastojao usaditi jaki ugarski patriotizam, pa su I. Svitski boj dočekali kao priliku da se oslobodu austrijskoga jarma. Nažalost, nisu jedini bili u zabludi da će boj durati kratko, milijuni životov su izgubljeni diljem europske bojišnice zbog te ideje. Euforija i patriotizam, po istraživanji dr. Nikole Benčića, splasnuli su po prvi stradali, ubijeni Gradišćanci. Tako su u Koljnofu nestajale po cijele obitelji, pa tako na spomen ploča moremo najti velik broj istih prezimen, ča znači da su gradišćanski Hrvati ginuli u velikom broju. Ipak, točan broj stradalih gradišćanskih Hrvatov nikad nije utvrdjen, iako Ugarska jur duže vrime najavljuje obznaniti točan broj stradalih na svojem teritoriju, no dr. Benčić smatra da ćemo to čekati još par ljet.
Jur sada se je pojavilo veliko zanimanje za ovu tematiku, pa će Hrvatski centar ugostiti vrijeda čim već narodov sudionikov Prvoga svitskoga boja, od Ugrov, Srbov, Vojvodjanov, Slovakov i Hrvatov, ki bi nam mogli dati svaki svoju sliku ovoga presudnoga dijela povijesti i tako morebit dati okvir za razumivanje uzrokov i posljedic boja ki je započeo i obilježio prošlo stoljeće.
(J. Duvnjak)
http://hrvatskenovine.at/clanak/23-01-2014/prvi-svitski-boj-i-gradiscanski-hrvati
Ljudevit Kaj:
Tajednik Gradišćanskih Hrvatov
Hrvatske novine
Ljeto 105., broj 4. / 24. januar 2014., cijena (1,25 €)
Slika:
Atentat Gavrila Principa na prijestolonasljednika
O Prvom svitskom boju:
Na pozlaćenom putu u boj
Samo prosti ljudi si mislu, da boj, osobito tako veliki i sveobuhvatni kakov je bio Prvi, nastane od danas na sutra. I Prvi svitski boj se je vlikao i imao dugo pred atentatom u Sarajevu svoju žeravku. Žeravka neiskrenosti med narodi, nezadovoljstva, lakomnosti, sebično potcjenjivanje drugih, beskrajna, uobražena umišljenost, da veliki moraju nositi, dati, donesti luč človičnosti med narode, a pri tom si zamu pravo hoditi do pasa u krvi i po brigi mrtvih negrišnih ljudi.
Skoro svaki put nastane boj u političkom vakuumu. U našem slučaju je prazninu prouzrokovalo propadajuće Osmansko carstvo na Balkanu, tzv „betežni muž na Bosporusu". Osmani nisu kanili napustiti Europu, Rusija je kanila svakako sa svojom morskom mornaricom prik Bosporusa i Dardanele na svitska morja, Engleska je vidila ugroženim svoje interese u tom prostoru, Talijanska je kanila osigurati sebi Albaniju, pritiskala na Brenner i aspirirala na „mare nostrum". Nimci su imali prik sporednih vladarov u Rumunjskoj (Hohenzollern-Sigmaringen) i Bugarskoj (Sachsen-Coburg) svoje rodjake na prijestoli, Austro-Ugarska je kanila van na Egejsko morje, okupacijom i aneksijom Bosne-Hercegovine pojačala pritisak, Srbija se je kanila povećati na račun A-U.
Dakle jako zafuljana situacija i svi su bili osvidočeni, da će bojna srića njim (po)služiti i zato željno očekivali priliku, da kade tade na tom prostoru izbije boj. Prilika na to se je otvorila u Balkanski boji 1913./14., kada su male balkanske državice napale Osmanlije i potisnuli je skoro u morje, a po tom se povadili med sobom na plinju. Tim je stinj do ekrazitne bačve bio položen i čekalo se je samo, ki će ga važgati!
Važigač se je našao u mladom bosansko-srpskom Gavrilu Principu, članu udruženja „Mlade Bosne", ko je imalo cilj ujediniti sve Slavene na Balkanu u jednu veliku jugoslavensku državu. U Sarajevu je 28. juna 1914. pištoljom ustriljio austrijskoga prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegovu ženu Sophie-ju. Čim se je balkanski lagav nabit pukšenim prahom rashitio.
Ako velimo na pozlaćenom putu ovih zapadnougarskih, danas gradišćanskih Hrvatov onda moramo pomisliti i na to, nikada oni nisu živili u boljem stanju. Ako si nek pogledate koliko hiž, uličnih redov se je u onom vrimenu postavilo — ili ako mislimo nek na zgrade u glavnom gradu Budimpešti, Sambotelu, Šopronu, Mošonu — ke morebit danas još postoju — izgradilo u onom vrimenu, onda moramo pomisliti na odredjeno dobrostanje i u naši seli na pozlaćeni put, ipak nezadovoljni kao i drugi, ki je peljao u obisti direktno u Prvi svitskiboj. (NB)
Navigacija
[0] Lista Poruka
Idi na punu verziju