RUŽAN SAN U REALNOM VREMENU
"Usnuo ja ružan san, živ, gotovo realan, u bijelom gradu pod opsadom, Zagrebu, kojega uporno pod zidinama opsjeda pleme barbara predvođeno velikim Mogulom Rizničarom a savjetovan od Velikog vrača.
Ali i u snu imah povjerenja u čvrstoću zagrebačkih zidina pa san ne bijaše o opsjednutom Gradu nego o susjednom polju, Turopolju koje nema zidine jer su slobodni seljaci – plemići, njegovi gospodari, oduvijek živjeli na slobodnim zapruđima zaštićeni brojnim mlakama i čretovima.
Ali okupiraše ga zato Škrgakrapi koji u žabokrečini bolje plivaju nego u bistrom moru.
Njihov novi vođa, koji sebe nazva „Izabranik“ ima svoju opsesiju koja ga nosi i pokreće. Još prije nego je obznanio svoj sotonizam učinio on značajne predradnje.
Ovladao on prvo zrakom između neba i zemlje, što bismo moderno rekli medijskom prostorom. Neutaživa njegova želja je DA POSTANE NEVIDLJIV, i da ga svi podanici i kmeti (današnjim rječnikom građani) mogu vidjeti samo u odsjaju njegovog zlatnog štita. Nitko ga ne bi smjeo vidjeti bez njegovih posrednika preko kojih bi, kako on milozvučno kaže, bio dostupan građanima 24 sata dnevno.
Kako da to učinim, pitao on svoje nadređeneAkrape i podređene Krapove?
Nije mu mogao pomoći njegov nadređeni Mogul koji upravo opsijeda bijeli Zagreb-grad jer se zagrebačke okolnosti ne mogu preslikati na Turovo polje, a on je osobno prethodno izgubio bitku na otvorenom polju i to baš htjevši to isto, postati nedokučiv svojim podanicima.
Zato se on obrati veleuspješnom Vraču kojeg podčinjeni poznaju kao veledrskog, "velečasnog". Opiše Izabranik veleučenom svoj problem a ovaj ga niti ne sasluša do kraja (jer bi na ispovijed morala obadvojica, bilo iz grijeha mišlju ili djelom), nego odmah prijeđe na njemu poznatu temu jer je on mudrac kojemu snaga izvire iz krotkosti.
„Stvar je jednostavna sinek, nevidljiv im možeš postati samo na jedan način: TREBAŠ IM SVIMA ISKOPATI OČI I POSTATI ĆEŠ IM NEVIDLJIV“.
„Pa nevjerojatno kako je rješenje uvijek jednostavno i realno ostvarivo“, oduševi se Izabranik mudrošću svoga veleučenog Vrača. Jedino ga malo kosnulo to što se nije uspio sam sjetiti tako jednostavnog rješenja.
Prijeđoše oni odmah na operativnu razinu ......
(Tu se ja probudih osjetivši da sam moguća žrtva ove „visoke kreacije“ i to pipajući se po licu sretan u saznanju da su mi oči još uvijek tu u svojim udubljenjima. Dalje nemam što pisati jer sam se probudio točno u realnom vremenu i ne znam kako će se Vrač i Izabranik riješiti ovakvih koji remete njihovu kreaciju na način da stalno otvaraju uljuljanim Turopoljcima već pospane oči.)"
San odsanjao i meni ispričao Radivoje Jovičić, akad. kipar
Edit: boja, znakovi interpunkcije
