Trendovi koji će obilježiti Hrvatsku i Balkan u sljedećem desetljeću

[Tur]

Margetich je do sad objavil hrpu podataka teri inkriminiraju veliki broj svetih krava i kak veli Tur vekschina je bila popratjena s dokumentima. Pak de ima dima ima i vatre ili pak negdo suschi kobase. Kaj se margeticha dotikavle cenim kaj se chovek trudi skopati informacije inache nedostupne obichem gradjanom, no sejeno ne vzimam nisch zdravo za gotovo nek pokuschavam skupiti podatke z vische stran (kaj ni lefko) i sintetizirati nekakvo mislejne tero pochiva na najrazumnijim temelima.

Ja sem mischlejna da su suvremeni zapadni mediji potpuno kontrolirani od odredjenih gurpacija te da je na globalnom nivou na sceni takvo prajne mozga da mu nema presedana ni vu trejtem reichu a bormech ni vu komunistickem rezhimom.

Tipichan primer je da su saki dan vesti iste pa chak i idu po istom redosledu na sem zapadnem kanalom pochev od bbc, pa prek nbc, cbc i tak dale se do htv. Chudo jeno da se na celom svetu basch nisch zanimlivoga (vazhnoga) ne zgodi osim tih par reportazha ke se vrtiju po sem programom.

Slažem se od riječi do riječi.

[Tur]

Trendovi na Balkanu 2010. – 2020.: Balkan sve značajniji u međunarodnom švercu droga

Potpuni gospodarski vakuum balkanskih društava koincidira sa činjenicom da je Balkan idealan za međunarodno krijumčarenje, te da su se balkanske zemlje afirmirale kao čvorište međunarodnih krijumčarskih putova. Razloga za ovo je više, od zemljopisnog položaja Balkana u neposrednoj blizini bogatog područja Zapadne Europe, preko kaotičnog društvenog stanja balkanskih društava, obilježenih posvemašnjom korupcijom i kriminalnom prirodom lokalnih elita, te zbog ostalih faktora kao što je postojanje brojne dijaspore u Europi koja omogućava stalno cirkuliranje velikog broja ljudi koje je nemoguće kontrolirati. Tako se na Balkanu, spajaju tri pravca trgovine heroinom; i to sjeverni pravac koji vodi od sjevernog Afganistana, preko Turkmenistana, Azerbajdžana i Ukrajine do Hrvatske, zatim kopneni središnji pravac, koji vodi od afganistanskog Baludžistana preko Irana i Kurdistana do Kosova i Albanije, te južni, pomorski pravac, koji vodi od afganistanskog Paštunistana, preko pakistanskog dijela Paštunistana i pakistanske luke Karachi, preko Jemena i Sudana do balkanskih luka Hrvatske, Crne Gore i Albanije.
 
Drugi trend: Afirmiranje organiziranog kriminala, naročito međunarodnog krijumčarenja heroina, kao dominante gospodarske grane u regiji, te dominantne društvene sile, koja će svojim interesima podčinjavati sve veći broj država u regiji

Balkan se afirmirao kao "slijepo crijevo" globalne ekonomije kojeg investitori zaobilaze

Krajem pretprošle godine završilo je najduže pojedinačno razdoblje nesmetanog gospodarskog rasta i prosperiteta u globalnoj ekonomiji.

U tom razdoblju, do tada neviđenog razmaha investicija, taj prosperitet i te investicije zaobišle su Balkan.

Premda se gotovo dva desetljeća govorilo o razvijajućim tržištima, među tim, za investitore atraktivnim tržištima, nisu postojale zemlje s prostora bivše Jugoslavije (s izuzetkom Slovenije), odnosno investitora nije ih bilo u Albaniji, a uglavnom ni u Bugarskoj.

Iako se veći dio razvijajućeg svijeta u tom razdoblju neviđenog prosperiteta i stabilnosti ubrzano razvijao, balkansko područje je bilo u okviru manjeg dijela razvijajućeg svijeta kojeg je ova faza prosperiteta zaobišla.

Razloga za to je mnogo; od posvemašnje nespremnosti i nesposobnosti balkanskih društava u prilagođavanju uvjetima modernog društva i privređivanja, preko izrazito kriminalne prirode lokalnih elita, do potpunog izostanka bilo kakve strateške inicijative Zapada u pogledu održivog gospodarskog razvoja Balkana.

Balkan nema nikakve šanse u privlačenju stranih investicija

Današnja globalna ekonomija nalazi se u fazi postepenog, dugotrajnog i mukotrpnog oporavka od najveće gospodarske i financijske krize od 1929. do danas.

Stoga će u strateškom razmišljanju međunarodnog financijskog i industrijskog kapitala postojati samo one zemlje koje su, ne samo bile uspješne u razdoblju dugotrajnog nesmetanog progresa prije ove krize, već koje su se od te krize počele uspješno oporavljati (ili, kao u slučaju Kine, nisu u krizu gotovo ni ušle).

Zemlje koje su bile neuspješne i prije ove krize doslovno neće postojati u planovima bilo koje grane globalne ekonomije, i neće imati gotovo nikakvu šansu da privuku strani kapital i da se počnu uspješno razvijati.

Balkan kao čvorište međunarodnih krijumčarskih putova

Ovaj potpuni gospodarski vakuum balkanskih društava koincidira sa činjenicom da je Balkan idealan za međunarodno krijumčarenje, te da su se balkanske zemlje afirmirale kao čvorište međunarodnih krijumčarskih putova.

Razloga za ovo je više, od zemljopisnog položaja Balkana u neposrednoj blizini bogatog područja Zapadne Europe, preko kaotičnog društvenog stanja balkanskih društava, obilježenih posvemašnjom korupcijom i kriminalnom prirodom lokalnih elita, te zbog ostalih faktora kao što je postojanje brojne dijaspore u Europi koja omogućava stalno cirkuliranje velikog broja ljudi koje je nemoguće kontrolirati.

Tri pravca trgovine heroinom spajaju se na Balkanu

Tako se na Balkanu, spajaju tri pravca trgovine heroinom; i to sjeverni pravac koji vodi od sjevernog Afganistana, preko Turkmenistana, Azerbajdžana i Ukrajine do Hrvatske, zatim kopneni središnji pravac, koji vodi od afganistanskog Baludžistana preko Irana i Kurdistana do Kosova i Albanije, te južni, pomorski pravac, koji vodi od afganistanskog Paštunistana, preko pakistanskog dijela Paštunistana i pakistanske luke Karachi, preko Jemena i Sudana do balkanskih luka Hrvatske, Crne Gore i Albanije.

Na ovaj način snabdijeva se gotovo cjelokupno evropsko tržište heroinom, a dio heroina se pakira u kontejnere za luke sjeverne Amerike, Australije i pacifičke Azije.

Krijumčarenje kokaina, bijelog roblja, duhana, oružja, ukradenih automobila i kave

Osim toga, preko Balkana ide sve veći dio krijumčarenja kokaina za Europu, pri čemu jedan dio završava u sjevernoj Americi i trećim zemljama. Balkan je dominantan i u ostalim granama krijumčarenja, kao što su krijumčarenje cigareta, oružja, ukradenih automobila i kave.

Najzad, preko Balkana dolazi i monstruozno krijumčarenje bijelog roblja, i to uglavnom u integraciji sa krijumčarenjem heroina, budući da jedan dio ulične distribucije heroina ide preko organizirane prostitucije.

Sve veći utjecaj međunarodnog krijumčarenja na lokalna društva na Balkanu

Ova kombinacija posvemašnjeg odsustva stranih investicija, odsustvo bilo kakve strateške inicijative Zapada u pogledu dugoročnog održivog razvoja Balkana, te sve veći značaj Balkana u međunarodnom krijumčarenju, posljedično dovode do sve veće ovisnosti lokalnih društava o međunarodnom krijumčarenju.

Takva ovisnost temelji se na činjenici da krijumčarenje, te sa njim povezano pranje novca, postaje dominantom gospodarskom granom u pojedinom društvu, od koje živi sve veći dio lokalne ekonomije. Ova ekonomska ovisnost stvara širu društvenu ovisnost, u kojoj se čitav niz gospodarskih grana; počevši od lokalnog bankarstva, pa nadalje, prilagođava i integrira u sustav temeljen na krijumčarenju.

Jednostavno rečeno, što je veći postotak novca u optjecaju po svojem porijeklu od organiziranog kriminala, to će veći biti stupanj opće gospodarske i društvene ovisnosti pojedinog društva o tom organiziranom kriminalu.

Ovome svakako pridonosi činjenica da su lokalne elite na Balkanu inače po svojoj prirodi izrazito kriminalne, te da te elite tvore klanovi koji potiču iz struktura nekadašnjih komunističkih tajnih službi.

Te elite kontroliraju cjelokupni domaći bankarski sustav, medije, politiku, te lokalnu privredu; naročito velike privredne sisteme, koji su pri tome vrlo često monopolistički pozicionirani.

Analitičari slijepi zbog ideologije

Paradoksalno je to što strani analitičari istovremeno prihvaćaju tezu da su balkanska društva pod dominantnim utjecajem kriminalnih kartela, ali istovremeno daju prognoze razvoja stanja koje prognoze isključuju katastrofalne posljedice ovakvog stanja.

Razlog ovoj proturječnosti u ocjeni stanja kao katastrofalnog, ali u izbjegavanju davanja katastrofalnih prognoza ovakvog stanja, jest u velikom stupnju ideologiziranosti stranih analitičara.

Naime, Balkanom se prvenstveno bave Europljani, dok je za Amerikance Balkan izrazito periferan i neinteresantan, te se u odnosu na Balkan Amerikanci uglavnom oslanjaju na Europljane.

Europske intelektualce, pa tako i analitičare koji se bave stanjem stvari na Balkanu, karakterizira vjerovanje u ideju da "u Europi više ne može biti ratova", da "će progres uvijek pobijediti zaostalost", da će se "stvari ipak stabilizirati", i to zbog "utjecaja Europe i njene blizine", te da će "Svijet naći rješenje".

Ovakvo vjerovanje, premda ga eksperti dijele sa širim javnim mnijenjem u razvijenim europskim zemljama, nije znanstveno utemeljeno, i kao takvog ga se može smatrati ideološkim.

Progres nikada nije neminovan, Balkanu predstoji dugotrajno nazadovanje

Uvjerenje da će "progres pobijediti" i da je isti "neizbježan", odnosno bilo koja vrsta vjerovanja da se nešto "mora dogoditi", odnosno da je "neminovno" u povijesti, naziva se povijesnim determinizmom.

Povijesni determinizam je, kao takav, duboko ukorijenjen u europskoj kulturi, društvenim znanostima i političkim pokretima.

Tako su, primjera radi, marksisti devetnaestog i dvadesetog stoljeća, koji su izrazito utjecali na intelektualne krugove u Europi, bili su izrazito obilježeni vjerovanjem u svoju verziju povijesnog determinizma.

Ova intelektualna tradicija Europe dovodi do posvemašnjeg uvjerenja da je progres, kao takav neminovan, te da će stoga Balkan, usprkos svim naznakama suprotnog, ipak izbjeći najgore, te da će se ipak razvijati.

Međutim, znanstvena analiza stanja na Balkanu, oslobođena bilo kakvog ideološkog utjecaja, polazeći od nesporno katastrofalnog stanja stvari u tim društvima, dovodi samo do jednog jedinog mogućeg zaključka; zaključka da na Balkanu kroz duže vremensko razdoblje neće biti nikakvog progresa, te da će balkanska društva biti u dugotrajnoj, katastrofalnoj krizi, te da će utjecaj Europe na Balkan, i to usprkos njenoj snazi i zemljopisnoj blizini, ipak biti neznatan.

Jedan od najvažnijih razloga ovakvom stanju bit će značaj Balkana u međunarodnoj trgovini drogama.

Nastavlja se ...

Istraživački tim Necenzurirano.com

[Tur]

Trendovi na Balkanu 2010. – 2020.: Balkanskim državama prijeti društvena dezintegracija i kaos
Već prije njene nezavisnosti, Hrvatska je izgubila svoj bankarski sustav. Tako su sve postojeće banke neposredno prije raspada Jugoslavije, ali dok se Hrvatska još formalno nalazila u njenom članstvu, proglašene privatnima, premda nikakav proces privatizacije nije bio proveden. Tako Hrvatska država jednostavno nema dokument temeljem kojega su banke privatizirane, jer takav dokument ne postoji. Kasnije su osim starih, komunističkih banaka, osnivane nove banke. Ove nove banke su najčešće osnivane novcem međunarodnog organiziranog kriminala, a porijeklo vlasničke strukture i osnivačkog kapitala je sakrivano iznajmljivanjem franšiza stranih banaka. Tako je današnja hrvatska puna raznih inozemnih imena banaka, (najčešće austrijskih imena), iza kojih se skrivaju ili domaći vlasnici iz redova nekadašnjih komunističkih tajnih službi, ili međunarodni organizirani kriminal.
 
Treći trend: postepena društvena dezintegracija pojedinih država u regiji, te njihovo potpuno potonuće u stanje posvemašnjeg društvenog rasula

Hoće li Hrvatska biti primljena u EU ili neće nije od presudne važnosti za njenu sudbinu

Postoji jedna zemlja na svijetu u kojoj je:

• predsjednik na vlast došao državnim udarom, u kojem državnom udaru je ubijen bivši predsjednik i njegova supruga,

• cjelokupno gospodarstvo u rukama obiteljskih klanova koji potiču od pripadnika nekadašnjih komunističkih tajnih službi,

• državni aparat kao jedan od prioriteta smatra "osiguranje" masovnih grobnica, tj. grobnica u kojima je bivši predsjednik zakapao svoje političke protivnike, a u kojim ubojstvima su sudjelovali pripadnici tajnih službi, koji su kasnije postali rodonačelnici obiteljskih klanova koji danas drže pod kontrolom cjelokupno gospodarstvo te zemlje,

• u kojoj su među najbogatijim građanima tzv. "kraljevi" podzemnih kartela koji kontroliraju međunarodno prosjačenje, sitne krađe i džeparenje.

Čitatelj ove analize će vjerojatno tražiti tu zemlju negdje u Africi, ili možda u nekim zabačenim dijelovima Azije.

Međutim, te zemlje nema u Africi ili Aziji. Ta zemlja je u Europi, i pri tome je punopravna članica Europske unije. Zove se Rumunjska.

Stanje u susjednoj Bugarskoj, koja je također punopravna članica Europske unije, nije puno bolje.

Ovi gornji primjeri su primjeri koji prikazuju stanje stvari u današnjoj Europskoj uniji, a ističu se iz razloga što se, barem kad je Hrvatska u pitanju, odnosno kad je u pitanju njena budućnost i razvoj, svi; od domaće javnosti u toj zemlji, do europskih političkih elita i ekspertnih krugova, bave sasvim sporednom temom hoće li Hrvatska biti primljena u članstvo u Europskoj uniji, ili neće.

Nakon primanja Rumunjske i Bugarske u članstvo u Europskoj uniji, autor ovog teksta smatra pitanje eventualnog članstva Hrvatske u Europskoj uniji sasvim sporednom temom.

Hrvatska u fazi društvenog rasula

Ova tema je sporedna iz razloga što je Hrvatska već u fazi potpunog društvenog rasula.

Njezin ministar unutarnjih poslova je notorni pripadnik kriminalnog miljea, odnosno isti je rodbinski i organizacijski povezan sa vodećim ljudima tzv. albanske međunarodne heroinske mafije.

Taj isti ministar unutarnjih poslova je dugi niz godina bio ili jedan od vodećih ljudi, ili baš prvi čovjek u hrvatskoj tajnoj službi, te u potpunosti kontrolira tu službu.

Na taj način su hrvatska policija, tajna služba i međunarodni organizirani kriminal praktički integrirani u jedan te isti sustav.

U kakvom je stanju Hrvatska najbolje govori slučaj u kojem je iz vojnog skladišta ukraden raketni sustav S-300, te je dopremljen u remontno brodogradilište na obali, u kojem brodogradilištu se u tom času nalazila libijska ratna flota pod punim naoružanjem, te je preko libijskih ratnih brodova taj sustav prokrijumčaren Iranu.

Pri tome nitko nije ništa vidio, a svi koji su mogli nešto vidjeti su na kraju od Iranaca bili dobro nagrađeni.

Ovdje treba navesti još jedan primjer, kojeg su svojedobno strani analitičari analizirali i naglašavali.

Tako je jedan bivši ministar u hrvatskoj vladi, tijekom prvog desetljeća ovog stoljeća, stanje u pravosuđu te zemlje, opisao dokumentiranim primjerima donošenja pravomoćnih sudskih presuda u slučajevima u kojima tužitelji nisu niti podnijeli sudske tužbe.

Dovoljno je bilo platiti suce da napišu presude i ovjere pravomoćnost istih, a da se sudski spor nije niti vodio, odnosno da, navodno tužena strana, nije ni znala za navodni spor.

Financijski sustav desetljećima uključen u međunarodni organizirani kriminal

Hrvatska je do početka zadnjeg desetljeća prošlog stoljeća bila u sastavu nekadašnje komunističke Jugoslavije, države u koju je, sve do svoje smrti 1980. godine vodio diktator Tito.

Međutim, već pred kraj njegove vladavine, a naročito nakon njegove smrti, ta država je postala "diktaturom bez diktatora" - komunistički sistem se održao cijelo desetljeće nakon smrti diktatora, ali je bio obezglavljen i u fazi konstantnog kaosa.

Taj kaos je (s izuzetkom Kosova) prošao u tom desetljeću bez krvoprolića, ali je, u kombinaciji sa relativno liberalnom jugoslavenskom verzijom komunizma, omogućio potpunu integraciju domaćih elita u međunarodni organizirani kriminal.

Tako je Jugoslavija u trenutku svojeg raspada bila uključena u međunarodno krijumčarenje droge; preko Jugoslavije je išao transport droge, a njena komunistička nomenklatura je prala novac za međunarodni organizirani kriminal.

U trenutku raspada te zemlje jedna trećina njenog vanjskog duga bila fiktivna.

Riječ je bila o novcu od međunarodne trgovine drogama kojeg su lokalni komunistički vođe oprali, i to na način da su ga prikazali kao "promašene investicije". Tako je prije svojeg raspada Jugoslavija bila puna tvornica - kulisa, koje su građene isključivo kao paravan za međunarodne operacije pranja novca.

Mafijaško bankarstvo u Hrvatskoj

Već prije njene nezavisnosti, Hrvatska je izgubila svoj bankarski sustav. Tako su sve postojeće banke neposredno prije raspada Jugoslavije, ali dok se Hrvatska još formalno nalazila u njenom članstvu, proglašene privatnima, premda nikakav proces privatizacije nije bio proveden.

Tako Hrvatska država jednostavno nema dokument temeljem kojega su banke privatizirane, jer takav dokument ne postoji.

Kasnije su osim starih, komunističkih banaka, osnivane nove banke.

Ove nove banke su najčešće osnivane novcem međunarodnog organiziranog kriminala, a porijeklo vlasničke strukture i osnivačkog kapitala je sakrivano iznajmljivanjem franšiza stranih banaka.

Tako je današnja hrvatska puna raznih inozemnih imena banaka, (najčešće austrijskih imena), iza kojih se skrivaju ili domaći vlasnici iz redova nekadašnjih komunističkih tajnih službi, ili međunarodni organizirani kriminal.

Desetljeća kontinuiranog kuhanja financijskih knjiga

Ovaj bankarski sustav je funkcionirao na principu kuhanja financijskih knjiga. Tako da je u Hrvatskoj postojala kontinuirana nelikvidnost privrede, i vrlo skroman protok novca u njoj.

Usprkos tome su banke i veliki, od države i banaka kontrolirani i podupirani privredni sistemi prikazivali "milijarde u bilancama" kojih u stvarnosti nije bilo.

Ovako fiktivno napuhane bilance omogućavale su kontinuirane financijske operacije pranja novca od međunarodnog organiziranog kriminala, tako da je u Zagrebu, hrvatskom glavnom gradu, bilo vidljivo kolanje novca koje nije imalo porijekla u domaćoj privredi, i od kojeg je jedan, ne baš mali, sloj ljudi u tom gradu dobro živio.

Na ovaj način je nastao fiktivni vanjski dug Hrvatske u iznosu od preko 30 milijardi dolara, kojeg nitko iz inozemstva ne potražuje.

Usprkos tome što taj novac evidentno nikada nije bio došao u Hrvatsku, te što ga evidentno nitko iz inozemstva ne potražuje, Međunarodni monetarni fond je taj fiktivni dug bio priznavao, tako da je njegova uloga u ovom slučaju, u najmanju ruku sumnjiva.

Financijski slom "za dlaku" izbjegnut 2008. godine

Ovakav gospodarski sustav Hrvatske srušio se početkom jeseni 2008. godine.

Tada je bivši hrvatski premijer panično bio izjavio: "U banani smo. Visimo o niti."

(Taj premijer je u međuvremenu dao ostavku, te se sada nalazi pod opsežnom međunarodnom istragom zbog pranja novca u koje je bio osobno uključen.)

Slom Hrvatske je tada ipak bio odgođen, i to financijskom intervencijom Irana, koji je, dijelom izravno, a dijelom preko Katara, financirao nekoliko proračunskih kvartala Hrvatske, i na taj način produljio njenu agoniju.

Hrvatska je, zauzvrat, morala potpisati tajni, i pri tome sasvim protuustavni, sigurnosni savez sa Iranom, na temelju kojega je stavila na raspolaganje svoje tajne službe iranskoj ambasadi u Zagrebu.

Hrvatska danas pred definitivnim financijskim i fiskalnim slomom

U međuvremenu je, dijelom zbog intenzivnog pritiska od strane Zapada prema Iranu, ova financijska pomoć Hrvatskoj presahnula, te se od jeseni 2009. godine Hrvatska nalazi u fazi galopirajućeg financijskog i fiskalnog sloma.

Tako danas u Hrvatskoj većina poduzeća ne isplaćuje plaće zaposlenima, ili ih isplaćuje sa velikim zakašnjenjima, te ne plaća poreze, ili ih plaća sa velikim zakašnjenjem.

Hrvatska privreda je ili nelikvidna, ili pak sasvim insolventna.

Državna riznica ima novca za plaćanje državnog aparata i mirovinskog sustava za još otprilike jedan kvartal (po nekim procjenama i manje).

Ukoliko u Hrvatsku u slijedeća tri mjeseca ne dođu velika financijska sredstva iz inozemstva, država će ili prestati plaćati plaće većini zaposlenih u državnom aparatu, te prestati plaćati mirovine, ili će se opredijeliti za hiperinflaciju domaće valute.

U oba slučaja će posljedica biti potpuni kolaps privrede i nastup opće gladi u toj zemlji.

Najveći problem Hrvatske je njena bolesna javnost

Pri tome zapadni svijet Hrvatskoj ne može pomoći, jer njena javnost još uvijek nekritički podržava vlast, te u zemlji doslovno ne postoji nikakva organizirana opozicija koja bi stvarno težila promjenama, odnosno koja bi stvarno tražila obračun s korupcijom i organiziranim kriminalom.

Stoga se u kuloarima stranih diplomatskih predstavništava u Zagrebu za Hrvatsku često puta govorilo da je to "zemlja u kojoj javnost nikada neće izaći na ulicu".

Pri tome se isticalo da bi "Zapad pomogao Hrvatskoj, kada bi na njenim ulicama bilo nekoliko desetaka tisuća odlučnih prosvjednika".

No, kako to, čini se, nije moguće, hrvatsku se javnost smatra na Zapadu "dijelom problema".

Uzrok tome je u činjenici da cjelokupan medijski prostor u toj zemlji kontrolira ili država izravno, poput npr. nacionalne televizije, ili od države i banaka potpuno ovisni poduzetnici.

Na taj način je medijski prostor potpuno kontroliran.

Stoga je javnost u Hrvatskoj potpuno neinformirana, i pri tome uspješno manipulirana, i kao takva sasvim nekritička.

Tako se na Zapadu ovo bolesno stanje hrvatske javnost smatra najvećim problemom te zemlje.

Hrvatska bi mogla među prvima u regiji potonuti u kaos

Tako je Hrvatska danas zemlja u fazi potpunog društvenog rasula, te je njeno potonuće u kaos, glad i nasilje, samo pitanje trenutka.

Ovaj trenutak bi se nekom većom financijskom injekcijom mogao odgoditi, ali nikako ne i spriječiti.

Potpuni slom Hrvatske nije moguće spriječiti iz razloga što zapadni svijet jednostavno nema efikasnih mehanizama kojima bi mogao intervenirati u stanje stvari u zemlji čija vlast je dio problema, a čija javnost tu vlast ne želi oponirati.

Tako je očito da postoji stvarna opasnost da među prvima u regiji Hrvatska potone u kaos.

I druge balkanske zemlje na rubu kaosa

Hrvatska, međutim, neće biti jedina zemlja u regiji koja će u sljedećem desetljeću potonuti u kaos.

Zbog sve veće napetosti između muslimana i nemuslimana, te sve većeg postotka kojeg muslimani čine u Makedoniji, ovu će zemlju, u sljedećem desetljeću obilježiti sve veće napetosti između dvaju grupa.

Stoga će Makedonija, koja je već početkom ovog desetljeća bila na rubu rata, vrlo teško izbjeći potonuće u kaos u sljedećem desetljeću.

U kaos bi još mogle potonuti Crna Gora, u kojoj je na vlasti grupa krijumčara duhana, nakon čijeg odlaska bi se zemlja mogla urušiti u kaos, i to poput malih subsaharskih zemalja, te Kosovo u kojem se različite grupe muslimana, a naročito Vahabiti i Šijiti već nalaze na rubu sukoba.

Kad se tome doda potpuna nestabilnost Bosne i Hercegovine i Albanije, postaje razvidno da je Hrvatska samo prva u nizu, ali nikako jedina od zemalja u regiji koja će potonuti u kaos.

Nastavlja se ...

Istraživački tim Necenzurirano.com

[Tur]

Trendovi na Balkanu 2010. – 2020.: Zapad nema odgovor za moguću novu krizu na Balkanu
Tragedija Balkana je da je "sa svojom krizom zakasnio", odnosno da se "kriza pojavila kad su protektorati izašli iz mode", kako se to, pomalo ironično, komentiralo u kuloarima stranih diplomatskih predstavništava u Zagrebu tijekom prošle i pretprošle godine. Drugim riječima, ne postoje efikasni mehanizmi međunarodnih odnosa koji bi se mogli primijeniti u slučaju Balkana. dugotrajni i uporan nedostatak reakcije sa Zapada može tumačiti kao fenomen paralize Zapada u odnosu na Balkan. Razlozi ovoj paralizi su trojaki: potpuna marginalnost Balkana u odnosu na Zapad; nepostojanje jednostavnih rješenja, odnosno rješenja koja ne bi zahtijevala velika materijalna sredstva i dugogodišnji angažman; sukob interesa utjecajnih pojedinaca u vrhovima financijskih, obavještajni i političkih institucija Zapada, kad je kriza na Balkanu u pitanju.
 
Četvrti trend: Potpuna paraliziranost zapadnog svijeta po pitanju odnosa prema krizi Balkana
 
Vijesti sa Balkana već su godinama alarmantne

Malo je regija u svijetu iz kojih u zadnje vrijeme dolazi "toliko puno toliko loših vijesti" kao što je Balkan.

Sa stajališta većine sigurnosnih eksperata Balkan je "krizno žarište poput Bliskog istoka, Sahela (zemalja južnog ruba Sahare) ili Roga Afrike.

Pri tome od zemalja regije u lošim vijestima prednjači Hrvatska.

Da je tome tako govore slijedeći primjeri:

• Nakon pobune radikalne muslimanske mladeži u Francuskoj, 2005. godine, francuski su eksperti zaključili da su "pobunu organizirale organizacije koje se bave distribucijom heroina po Francuskoj", te da su "te organizacije, preko trgovine drogama, logistiku imale na Balkanu". Pri tome su, od strane tih eksperata, posebno apostrofirane Albanija, Kosovo, Makedonija, i Hrvatska.

• Kad je na proljeće 2008. godine Hrvatska imenovala novog zamjenika veleposlanika pri UN-u, američki Federalni istražni biro je tog "diplomatu" identificirao kao "visokopozicioniranog pripadnika albanske međunarodne heroinske mafije". Isti je stoga morao napustiti teritorij SAD-a, a njegov diplomatski status je spriječio njegovo uhićenje. Taj "diplomat" danas obnaša dužnost šefa Ureda predsjednika Republike Hrvatske, a njegov bliski prijatelj i suradnik je danas ministar unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

• Tog istog proljeća 2008. godine diplomatski zbor u Zagrebu je skandalizirala izjava hrvatskog predsjednika da Hrvatska mora štititi "jemenske investitore". U Jemenu, naime, ne postoje nikakvi investitori. Zemlja je na rubu gladi, a u njoj traju plemenski ratovi, i to pobunjenih Šijita na sjeveru, te pobunjenih Sunita i Vahabita na Jugu. Sigurnosni eksperti na Zapadu su već tada smatrali Jemen jednim od centara terorističke organizacije Al-Qaeda. Danas je Jemenom intenzivno bavi američki predsjednik Obama, i cjelokupni sigurnosni sustav SAD-a, budući da je upravo u toj zemlji organiziran nedavni, na svu sreću neuspjeli, teroristički napad na američki putnički zrakoplov.

• Prilikom posjete američkog predsjednika Zagrebu, također na proljeće 2008. g., na istoga je pripreman atentat. U davanju logistike za taj atentat bili su uključeni pojedinci iz obavještajnog, političkog i financijskog vrha Republike Hrvatske, a informacija o pripremama za taj atentat došla je iz krugova hrvatske obavještajne zajednice, koji su otkrili svoje kolege u sudjelovanju u pripremama za zločin.

• Na ljeto 2008. godine, iz vojarni Hrvatske vojske ukraden je raketni sustav S-300, i utovaren na libijske ratne brodove, koji su se pod izlikom remonta, nalazili u remontnom brodogradilištu Kraljevica, te putem libijske ratne flote prokrijumčaren Iranu.

• Jesen 2008. godine obilježila su ubojstva organizirana od strane pojedinaca u vrhu državne vlasti, te dolazak šefa hrvatske tajne službe za ministra policije.

• Te iste jeseni 2008. godine policajci su u Dubrovniku oteli i ubili australsku studenticu, što je mjesecima bila tema australskih medija. Osim toga, ti isti policajci su bili umiješani u pokušaje otmica (a time i vjerojatno pokušaje ubojstava) još nekih turistkinja, među kojima je jedna bila američka državljanka. Policajci su to radili za "nepoznatog naručitelja", koji je htio žrtve radi iživljavanja i ubojstva. Usprkos svemu, policajci nisu suspendirani, niti je protiv njih pokrenut bilo kakav postupak.

• U studenom 2008. godine, Hrvatska je sklopila tajni, i pri tome sasvim neustavni, savez sa Iranom, te je time podčinila svoje obavještajne službe iranskom interesu.

• Tijekom 2009. godine propali su mnogobrojni diplomatski pokušaji zemalja zapadne Europe da stabiliziraju Hrvatsku, te da privole njenu vladu da smijeni, za Europu sasvim neprihvatljivog ministra unutrašnjih poslova, što je pokazalo da je "utjecaj Europske unije na Hrvatsku vrlo limitiran".

• Tijekom 2009. godine se pokazalo da će njemački i austrijski porezni obveznici morati platiti milijarde eura za saniranje bavarske BLB banke i austrijske HAAB banke, a koju štetu su stvorile hrvatske političke i obavještajne elite kroz pranje novca preko tih banaka. Usprkos tome, vladina politika u Berlinu i Beču ne traži odgovornost počinitelja iz Hrvatske, već pokušava u što je većoj mogućoj tišini, sanirati ove banke "bez daljnjih političkih potresa". Teret toga, dakako, imaju platiti njemački i austrijski porezni obveznici.

• Na jesen 2009. godine je Hrvatska definitivno ušla u fazu gospodarskog kolapsa, te se tijekom prvog kvartala ove godine očekuje definitivan fiskalni i financijski slom te zemlje.

Na ove alarmantne vijesti nije bilo reakcija sa Zapada

Za Hrvatsku se u kuloarima stranih diplomatskih predstavništava u Zagrebu prošle godine govorilo da je to "jedina zemlja na svijetu u kojoj je moguće pokušati atentat na američkog predsjednika, i pri tome dobiti status saveznika".

Amerikanci su, naime, ignorirali pokušaj atentata na predsjednika Busha u Zagrebu u travnju 2008. godine, te su godinu dana poslije Hrvatskoj priznali status punopravnog člana u NATO-savezu.

Politika europskih zemalja i SAD-a nastavila je postupati kao da se ništa nije dogodilo, te se čini da je jedina politika Zapada ta da "ignorira stanje stvari na terenu", kako je to ogorčeno rekao jedan strani diplomat u Zagrebu, i to još pretprošle godine.

Trojaki razlozi paralize na Zapadu

Stoga se ovaj dugotrajni i uporan nedostatak reakcije sa Zapada može tumačiti kao fenomen paralize Zapada u odnosu na Balkan.

Razlozi ovoj paralizi su trojaki:

• potpuna marginalnost Balkana u odnosu na Zapad,

• nepostojanje jednostavnih rješenja, odnosno rješenja koja ne bi zahtijevala velika materijalna sredstva i dugogodišnji angažman,

• sukob interesa utjecajnih pojedinaca u vrhovima financijskih, obavještajni i političkih institucija Zapada, kad je kriza na Balkanu u pitanju.

Balkan je za zapadni svijet potpuno marginalno područje

Europljani i Amerikanci koji se po prvi puta nađu u Hrvatskoj ili nekoj drugoj balkanskoj zemlji, prije svega ostanu zatečeni uvjerenjem koje lokalno stanovništvo ima o nekoj svojoj navodnoj važnosti u svijetu, odnosno o tome kako su prilike u njihovoj zemlji navodno važne i poznate na Zapadu.

Stvarnost je, međutim, sasvim različita.

Usporedbe radi, vanjska trgovina Sjedinjenih Američkih Država sa mnogim pojedinačnim gradovima u Kini i Japanu znatno je veća nego sa svim balkanskim državama "između Slovenije i Grčke", odnosno "između Jadranskog i Crnog mora" zajedno.

Sve te države zajedno, ne doprinesu u vanjskoj trgovini Amerike više od nekog značajnijeg kineskog ili japanskog grada.

Balkanske zemlje nisu ni za zapadnu Europu mnogo značajnije.

S malim izuzetkom Austrije i nekih regija na jugu Njemačke i sjeveroistoku Italije, većina Europljana u državama koje su bile članice Europske unije prije pada Berlinskog zida, jako teško može razlikovati Hrvate od Srba, Srbe od Albanaca, Bošnjake od Bugara, itd.

Većina Europljana npr. neće znati naći Hrvatsku na zemljopisnoj karti, dok većina Amerikanaca neće znati odgovoriti na pitanje: "Na kojem je kontinentu Balkan?".

Balkan je već godinama "skinut sa dnevnog reda"

Riječ je o području na kojem Amerikanci i Europljani ne zarađuju novac, koje nije integrirano u zapadnu ekonomiju, koje investitori sa Zapada ne smatraju atraktivnim, za koje velike kompanije u svijetu ne lobiraju.

Dok je na tom području trajao rat, isto je periferno interesiralo zapadne političke vođe, i to samo u smislu kako zaustaviti rat.

Nakon što je rat zaustavljen (1995. u Bosni i Hercegovini, krajem prošlog desetljeća na Kosovu, početkom ovog desetljeća u Makedoniji) Balkan je jednostavno "skinut s dnevnog reda".

Stoga je svaka tema koja se zbiva na Balkanu obilježena njegovom potpunom beznačajnošću.

Ne postoji jednostavno rješenje

Kad su nedavno u Keniji izbili plemenski sukobi dva najbrojnija plemena, mnogi glasovi na Zapadu su govorili, da ako je to jedna od najrazvijenijih zemalja tzv. "Crne Afrike", "onda od Afrike nikada neće biti ništa."

Tako su neredi u jednoj od najrazvijenijih afričkih zemalja obilježili erupcijom sumnje u budućnost cijelog kontinenta.

Ovdje se pokazuju paralele sličnosti sa situacijom na Balkanu.

Najzapadnija, i razmjerno najrazvijenija zemlja u regiji je Hrvatska.

Hrvatska je istovremeno i zemlja iz koje dolaze najalarmantnije vijesti.

Stoga se sve više na Zapadu čuju primjedbe da "ako je Hrvatska najnaprednija među zemljama regije", što tek očekuje Zapad u drugim zemljama regije (Kosovu, Albaniji, Makedoniji ...), te kako i po kojoj cijeni to riješiti.

Uglavnom se većina eksperata slaže da bi "trajno rješenje" tražilo neku vrstu protektorata za sve zemlje regije, a to je dakako politički i diplomatski u današnjem svijetu neprihvatljivo.

Tragedija Balkana je da je "sa svojom krizom zakasnio", odnosno da se "kriza pojavila kad su protektorati izašli iz mode", kako se to, pomalo ironično, komentiralo u kuloarima stranih diplomatskih predstavništava u Zagrebu tijekom prošle i pretprošle godine.

Drugim riječima, ne postoje efikasni mehanizmi međunarodnih odnosa koji bi se mogli primijeniti u slučaju Balkana.

Nastavlja se ...

Istraživački tim Necenzurirano.com

[Tur]

Trendovi na Balkanu 2010. – 2020.: Banke legaliziraju novac organiziranog kriminala

Svaki ilegalno stečen novac, na kraju mora biti "opran", da bi ga se uopće moglo staviti u optjecaj, a za to su potrebne banke. U ovom tekstu je već rečeno da se na prostoru Hrvatske i Balkana pere novac od međunarodnog organiziranog kriminala, i to već desetljećima. U to su, osim domaćih banaka, uključene i velike financijske institucije iz inozemstva. To je jedan od razloga zbog čega se domaće banke u Hrvatskoj, premda su u vlasništvu domaćih podzemnih klanova, formalno identificiraju stranim imenima uglednih zapadnih financijskih institucija. Drugim riječima, balkanske elite u kriminalu pranja novca nisu same, kao što je pokazao i slučaj pranja novca u austrijskoj HAAB banci i njenom vlasniku, njemačkoj BLB banci, zbog čega će austrijski i njemački porezni obveznici plaćati milijarde eura štete.
 
Hrvatskoj i Balkanu potreban 'nation-building'

Pri tome je očito da je za Hrvatsku i Balkan potreban opsežan proces dugotrajne izgradnje društava (nation-building), te da bi takav proces, odnosno takva opredijeljenost sa Zapada tražila enormna financijska sredstva, i to kroz dugo vremensko razdoblje.

Stoga su marginalnost regije, opseg problema i opseg i financijska cijena mogućih rješenja, svi zajedno djelovali na to da zapadne političke elite odbijaju "otvoriti pitanje Balkana", odnosno suočiti se sa problemima, koji u sve alarmantnijoj formi dolaze s tog prostora.

Povezanost Hrvatske i krize na Kavkazu

Male i nestabilne zemlje bile su, često puta u povijesti, predmetom "velikih igara" velikih sila.

Da je tome još uvijek tako, pokazalo se u ljeto 2008. godine, kada je, nakon oštrog sukoba jedne velike britanske naftne kompanije sa ruskom Vladom i Predsjednikom, malena Gruzija vojno napala Rusiju.

Za gruzijskog predsjednika se već otprije znalo da je mentalno nestabilan, da vlada tom malom zemljom gotovo kao diktator i da ga se istovremeno općenito smatra "američkim čovjekom".

Ovaj napad je završio potpunim porazom Gruzije, što su oni koji su tu malu zemlju poslali u katastrofu, zacijelo i očekivali.

Međutim, kriza je završila i oštrim podjelama unutar zapadnog savezništva i oštrim kritikama američke i britanske politike od strane ključnih zemalja kontinentalne Europe, te oštrim podjelama unutar američkog Council on Foreign Relations (CFR), nevladinog tijela koje zapravo vodi američku vanjsku politiku.

Međutim, kratkotrajna ratna kriza na Kavkazu pokazala je povezanost te krize sa Balkanom, a naročito sa Hrvatskom.

Richard Holbrooke morat će mnogo toga pojasniti

Naime, odmah nakon gruzijskog napada na Rusiju, u ratnohuškačku kampanju protiv Rusa uključio se poznati američki diplomat Richard Holbrooke.

Pri tome je Holbrooke bio u društvu predstavnika OESS-a na tom kriznom žarištu, hrvatskog diplomata Miomira Žužula.

Holbrooke je inače, još od rata u Bosni i Hercegovini bio u vrlo uskim vezama sa hrvatskim političkim vrhom, a sam Žužul je uvijek bio dio tog vrha.

Da je Hrvatska povezana sa ovom krizom pokazala je i činjenica da je pokušaj atentata na američkog predsjednika prilikom njegove posjete Zagrebu u travnju 2008. godine zataškan upravo na inicijativu tog istog Richarda Holbrookea.

U Zagrebu je trebao izbiti povod za sukob SAD-a i Rusije

Osim same ličnosti Holbrookea, te povezanosti sa Hrvatskom preko uloge Miomira Žužula, kriza na Kavkazu imala je još jednu dodirnu točku sa pokušajem ubojstva američkog predsjednika u Zagrebu; u oba slučaja trebalo je izazvati oštar sukob Zapada i Rusije, i to na "samom rubu rata".

Naime, atentatori koji su trebali ubiti američkog predsjednika u Zagrebu bili su Srbi, i to ljudi iznajmljeni iz srpske tajne službe.

Budući se Srbe inače smatra ruskim štićenicima, ovo ubojstvo trebalo je izazvati oružanu odmazdu SAD-a prema Srbiji, te očekivanu protureakciju Ruske Federacije, kao zaštitnika Srba, čime bi SAD i Zapad općenito, došli na rub sukoba sa Rusima.

Stoga se u kuloarima stranih diplomatskih predstavnika u Zagrebu čulo da se "Amerikanci neće tako lako izvući iz ovoga", odnosno da će "Holbrooke morati još puno toga pojasniti".

O tome koliko se ovo smatralo skandaloznim, govori i procjena koja se svojedobno mogla čuti među diplomatima u Zagrebu, da je "samo potpuna perifernost Hrvatske spasila Amerikance od novog Watergatea", pri čemu se mislilo na poznatu aferu koja je 1970-tih godina dovela do ostavke tadašnjeg predsjednika Nixona.

Putovi droge uvijek završavaju u "legitimnim financijskim institucijama", a pokrivaju ih obavještajne službe

Studentima kriminalistike već je desetljećima poznato da "kad bi bankari odbijali novac od organiziranog kriminala, isti ne bi ni postojao".

Tako svaki ilegalno stečen novac, na kraju mora biti "opran", da bi ga se uopće moglo staviti u optjecaj, a za to su potrebne banke.

U ovom tekstu je već rečeno da se na prostoru Hrvatske i Balkana pere novac od međunarodnog organiziranog kriminala, i to već desetljećima.

U to su, osim domaćih banaka, uključene i velike financijske institucije iz inozemstva.

To je jedan od razloga zbog čega se domaće banke u Hrvatskoj, premda su u vlasništvu domaćih podzemnih klanova, formalno identificiraju stranim imenima uglednih zapadnih financijskih institucija.

Drugim riječima, balkanske elite u kriminalu pranja novca nisu same, kao što je pokazao i slučaj pranja novca u austrijskoj HAAB banci i njenom vlasniku, njemačkoj BLB banci, zbog čega će austrijski i njemački porezni obveznici plaćati milijarde eura štete.

Obavještajni baruni pokrivaju krijumčarenje i pranje novca

Povezanost stranih banaka sa balkanskim kriminalom, povlači za sobom i povezanost zapadnih obavještajnih službi sa balkanskim podzemljem.

Tako su u Hrvatskoj tijekom prošlih godina identificirani obavještajni baruni koji su radili za neke europske obavještajne službe; prije svih Milan Damjanović, (navodno organizator britanske službe MI 6 u regiji Zapadnog Balkana), te njegov kolega Marko Erceg (navodno organizator aktivnosti njemačke obavještajne službe BND u istoj regiji).

Ova povezanost zapadnih obavještajnih institucija sa organiziranim kriminalom na Balkanu vidjela se i prilikom prošlogodišnje posjete britanske princeze Ane Zagrebu, kada se grupa britanskih obavještajaca iz njene pratnje tajno susrela sa svojim iranskim kolegama, koji su istovremeno boravili u Zagrebu u pripremi "tjedna iranske kulture".

Ovakva uključenost obavještajnih i financijskih institucija Zapada u balkansku zonu kriminala, izaziva i uključenost politike u zapadnim zemljama i njenu posvemašnju paralizu u pogledu potrebe formiranja politike prema Balkanu.

Ta uključenost zapadnih financijskih i političkih institucija u organizirani kriminal na Balkanu počinje u zadnje vrijeme sve više zaokupljati medijsku pozornost u Njemačkoj i Austriji, i to zbog navedene bankarske afere koju će porezni obveznici u te dvije zemlje plaćati u milijardama eura.

Balkan izaziva krizu međunarodnog poretka

Ova kriza u Hrvatskoj i na Balkanu općenito, pokazala je nemoć praktički svih institucija zapadnoga svijeta.

Ovo je kriza američke vodeće uloge u svijetu, gdje se Amerika pokazuje toliko slabom da nije sposobna kazniti one koji su pokušali atentat na njenog predsjednika, već im, kao pripadnicima političke, financijske i obavještajne elite Hrvatske, daje "nagradu" članstvom Hrvatske u NATO-u.

Ovo je ujedno i kriza NATO-saveza, jer je kaotična Hrvatska, koja je istovremeno i u savezu sa neprijateljem NATO-a, Iranom, usprkos svemu primljena u punopravno članstvo u NATO-u.

Ovo je kriza Europske unije, koja očito nema snage spriječiti krizu i utjecati na razvoj događaja.

Stoga se postavlja pitanje: "Ako Europa ne može utjecati na malenu Hrvatsku, koja se nalazi u Europi, na koga onda Europa uopće može utjecati?".

Ovo je ujedno i kriza Međunarodnog monetarnog fonda, koji priznaje navodni strani dug Hrvatske, i to u iznosu od preko trideset milijardi dolara, premda za taj navodni dug ne postoje vjerovnici koji bi ga potraživali, niti je taj novac ikada došao u Hrvatsku.

Ova kriza je i kriza zapadnih obavještajnih službi, koje, kako pokazuju slučajevi britanskog agenta Milana Damjanovića i nekih njemačkih agenata, su bile potpuno isprepletene sa balkanskim organiziranim kriminalom.

Ovo je, najzad, kriza zapadnog financijskog sustava, koji stoji iza balkanskog "eldorada" za krijumčarenje i pranje novca, a kao što to nedavne afere u Njemačkoj i Austriji zorno prikazuju.

Stoga se nameće zaključak da će Balkan biti zona trajne nestabilnosti, kaosa i krize, koja kriza će pokazati svu slabost današnjeg međunarodnog poretka, te svu slabost Sjedinjenih Američkih Država i institucija koje je ta zemlja stvarala i preko kojih je dominirala svijetom, od završetka Drugog svjetskog rata, do danas.

Istraživački tim Necenzurirano.com