http://globus.jutarnji.hr/komentari/boris-dezulovic/ludo-slavlje-u-googleu-larry-sergej-kroejsa-zeli-bas-nasNeviđena je gužva i strka bila jučer u sjedištu korporacije Google, znamenitom Googleplexu u kalifornijskom Mountain Viewu. Predsjednik uprave Eric Schmidt trči prema kraju dugačkog hodnika i kao mahnit upada u sobu dvojice osnivača, Lawrencea Larryja Pagea i Sergeja Mihajloviča Brina.
- Sereš! - otelo se potonjem koji trenutak kasnije.
- Ne serem, evo sve vam piše!
- Ovo je nemoguće, sigurno je patka – vrti glavom Sergej čitajući vijest s naslovnice Financial Timesa.
- Nije, nije, bilo je sad i na CNN-u!
- Jebote, ljudi, uspjeli smo! - u nevjerici čita Larry Page, pa se okreće prema staklenom zidu, hvata za međunožje i viče iz svega glasa. - Puši ga, Yahoo!!!
Neviđenu je, eto, euforiju u sjedištu korporacije u izazvala vijest da hrvatska Vlada priprema strateški zaokret i privlačenje velikih investicija u tehnološki sektor, tamo gdje je Hrvatska bila najtanja i najzaostalija u Europi, ulažući tri puta manje od prosjeka Unije i četiri puta manje od skandinavskih zemalja.
“Željeli bismo da u Hrvatsku dođu jake i velike kompanije iz IT sektora, poput Googlea!”, vrište sa svjetskih naslovnica riječi Domagoja Ivana Miloševića, potpredsjednika hrvatske Vlade, izazvavši pravu pomutnju u svjetskom IT sektoru. Jednako kao u Googleplexu, slavi se ovih dana i u Microsoftu, Appleu, IBM-u i ostalim divovima, zalijevaju se članovi uprava šampanjcem i raduju kao mala djeca: Hrvatska je konačno otvorila svoja vrata informativno tehnološkim investicijama.
Kako dakle Hrvatska otvara vrata najpropulzivnijem svjetskom kapitalu? Da bi uložio deset milijuna eura i bio deset godina oslobođen poreza, ulagač u Hrvatskoj više neće morati zaposliti sedamdeset pet ljudi, nego pedeset. Razlika od dvadeset pet ljudi vama je možda smiješna, ali zbog te kvote Google već godinama odgađa svoju selidbu iz Kalifornije u Hrvatsku.
- Sedamdeset pet ljudi?! - zaprepašteno su Larry i Sergej lani u ovo doba gledali gospodina Schmidta.
- Toliko ljudi moramo zaposliti po hrvatskim zakonima.
- Što će nam sedamdeset pet ljudi? Pa ne bavimo se mi brodogradnjom, mi smo IT sektor!
- Koliko nam ljudi maksimalno treba u Hrvatskoj? - upao je Sergej.
- Zajedno s Bebićevim nećacima ili bez njih?
- Zajedno.
- Pedesetak.
- Hm – zamislio se Sergej. - Ima li Luka Bebić još nećaka?
- To je i meni palo na pamet – uključio se opet Larry. - Ali sedamdeset pet ljudi ne bismo mogli financijski podnijeti.
- Fak.
- Fak – složio se predsjednik Uprave.
Tako je nekako bilo do jučer u sjedištu Googlea, ili tako barem ministri hrvatske Vlade zamišljaju da u sjedištu Googlea mora biti. Korumpirana, plemenska, nazadna i nepismena Hrvatska famoznom je IT sektoru zanimljiva koliko i Afganistan kozmetičkoj industriji, strani je ulagači izbjegavaju kao Bermudski trokut i radije će svoj novac uložiti na pobjedu Almerie nad Barcelonom od šest i više golova razlike, svakako s više nade i optimizma. A Hrvatska smanjuje kvotu obaveznog zapošljavanja sa sedamdeset pet ljudi na pedeset, i odmah očekuje Google. Tvrtku sa dvadeset pet hiljada zaposlenih geniji iz Vlade naumili namamiti uštedom od dvadeset pet plaća! Umorna Hrvatska oguglala je na takve strategije i prije nego su Larry i Sergej izmislili Google, samo je Luka Bebić popizdio: cijeli teret radikalnog zaokreta u hrvatskom otvaranju za strani kapital na svojim će leđima iznijeti njegovi nećaci.
Da je Vlada Jadranke Kosor, u namjeri da oživi hrvatski nogomet, odlučila ukinuti ofsajd i proširiti golove na četrnaest metara, pozivajući Christiana Ronalda da potpiše za Slaven Belupo, manje bi glupo bilo od ovoga iznenadnog strateškog zaokreta, namijenjenog oživljavanju mrtve kljusine hrvatskog optimizma. Desetak godina mrcvarenja po šalterima i uredima, osamstopedeset raznih dozvola i milijun novaca mita u Hrvatskoj treba da bi se otvorio kiosk za kokice, a vlada bi dovela Google!
Kako bilo, Hrvatska je konačno otkrila IT sektor i Google, i sada preostaje još samo da Google otkrije Hrvatsku.
Jebiga, razmišlja valjda Jadranka Kosor, ako to Google ne može, onda ne može nitko.
