Autor Tema: NADIMCI IZ TUROPOLJSKIH SELA  (Posjeta: 4321 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Stjepan

  • Administrator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 1909
  • Karma: +8/-2
  • Spol: Muški
NADIMCI IZ TUROPOLJSKIH SELA
« : Srpanj 06, 2011, 09:11:49 poslijepodne »
Drago Chloupek
NADIMCI IZ TUROPOLJSKIH SELA

Chloupek, Drago. Nadimci iz turopoljskih sela / D. Chloupek. // Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena. Knj. 42. (1964

Nadimke susrećemo u svim vremenima i u svim krajevima svijeta.
Kao liječnik u zdravstvenoj stanici u Mraclinu upoznao sam
veći broj raznih nadimaka u Turopolju, susretao sam se s njima
u ambulanti pa ovaj materijal iznosim kao prilog studiji tih nadimaka
u našim krajevima.

I Turopoljci kažu »nadimek«, ali i »prikrpa«. Kada im spomenete
nečiji nadimek, onda objašnjavaju nadimke » . . . da su jim prištuknuli...
« »kaj su jim prideli...« A nadimci su među mnogim
istim prezimenima i čak imenima bili potrebni.

Tako, na primjer, u Mraclinu postoji nekoliko Galekovića koji se
zovu Josip, Lacko, Stjepan itd. Prirodno, baš je nadimak omogućio
ljudima da se bez objašnjavanja pravilno orijentiraju o kojem se
Lacku ili Josipu Galekoviću radi, jer je jedan Josip bio »načelnikov
«, drugi »Buševčičin«, treći »Pepčev« itd.

Postoje nadimci koji označuju genealošku liniju. U Mraclinu postoji
danas šest porodica Cvetnić koje nose nadimak »Franekovi«
i to po djedu Franji. Tako se unuci Kosa Mije zovu i danas »Miškeci
«, potomci Cvetnić Jože kbr. 50 zovu se »Ožinčekovi«, potomci
Križanića Stjepana nose nadimak »Štefajevi«, »Pavčeri« su potomci
Pavla itd. Ista je situacija u Dragonošcu: porodice Horvat
imaju nadimke po precima (Josetini, Ivetini, Jančini ili Jančinovi),
Havidići se granaju u Jurake, Jantole, Magdine, Cerovski u Mikine
i Đurđine itd. Ovakvi nadimci traju i po nekoliko pokoljenja, no
postoje i nadimci koji nisu vezani za ime nekog pretka, pa se i oni
nasljeđuju. U Mraclinu postoje »dušeki«: ovaj su nadimak naslijedili
od svog djede Lacka Galekovića koji je titulirao suseljane sa
»dušica«. U istom selu nekoliko porodica nosi nadimak »mamičini«.
Nadimak potječe od njihove bake Bare Kovačić kbr. 163 (u Turopolju
zovu baku mamica a djeda japica). Potomci Imbre Kovačića
kbr. 120 nose nadimak »racki«: Imbro je radio nekoliko godina u
Americi pa se nakon povratka ponašao upadljivo gradski, što je
selo pretvorilo u »racki«! Postoje i »dundeki« po djedu Mati Itrižaniću
kbr. 14 — i to već treća generacija dundeka! Selo još i danas
zove »pezonercima« potomke penzioniranog željezničkog službenika
Mate Križanića kbr. 19. Postoje i »jerbeki« kojima je nadimak stekao
njihov djed koji je prečesto upotrebljavao neobičnu riječ »jerbo«
itd.

Nadimci se često formiraju i prema zvanju ili obrtu kojim se
ljudi bave. Tako Lacko Galeković iz Mraclina kbr. 46 ima nadimak
»bokot« (kanta za mlijeko), jer se bavi mljekarstvom, Baru Galeković
kbr. 142 zovu »tišlarica«, jer joj je muž bio stolar, žena Križanića
Franje je poznata kao »palerica« (muž palir), potomci Lacka
Galekovića, načelnika općine Vukovina i kasnije bilježnika plemenite
općine turopoljske nose i danas naziv »načelnikovi«, »barberi«
su dobili nadimak po djedu koji je bio barbir, neke porodice Galeković
nose nadimak »Sabolovi« (vjerojatno od nekog pretka krojača
(szabo znači madžarski krojač!), bogati Stjepan Galeković ostavio
je svojim potomcima nadimak »gosponovi«, potomke Križanića
Pavla kbr. 161 zovu i danas »rendatori«, jer su stanovali u iznajmljenoj
kući. Tako je i u ostalim selima: u Dubrancu zovu neke
Dorotiće »špektori«, jer im je otac bio turopoljski lugar, koga su
smatrali inspektorom, Vugrinovića zovu »kovačevima« po pretku
kovaču, a porodica Trputec kbr. 15 i 16 nosi nadimak »mesarovi«,
jer su na sajmovima i pred crkvom u Dubrancu pekli turopoljske
»pečenice«, dakle na ražnju pečene svinje, teške oko 30 do 50 kg.
U Dragonošcu nosi porodica Tome Duraka naziv »sudec«, jer je
Tomo bio sudac plemenite sučije u Dragonošcu itd. itd.

U Mraclinu je poznat »esperant« — Cvetnić Franjo, kbr. 76; učio
je esperanto. Kovačića Lacka, kbr. 165, zovu »strela« — navodno je
rado psovao: strela t e . . . Uz zdravstvenu stanicu postoji niz kuća
obitelji Kos: zovu ih »tukci«, no taj naziv nema veze s tukcima ili
puranima, već potječe od riječi... tući se!

Neki su nazivi vezani za naselje iz kojega potječe neki član obitelji:
u Mraclinu postoji nadimak »Buševčičini«, jer im je majka
iz Buševca, ili »Vukovinčica«, jer je žena bila iz sela Vukovine. Postoji
nadimak »kutina« (žena »Kutinačka«), jer je Galeković Stjepan
imao trgovačke veza s Kutinom gdje je i služio vojsku za vrijeme
prvog svjetskog rata. U Dubrancu se zovu Huzjaki »bregani«, jer im
kuća stoji »na bregu«. U Mraclinu postoji nadimak »fuj taci«, jer su
sagradili kuću podalje od sela kao neki stanovnik sela Ogulinca
koji se zvao Fujtač. U istom selu postoje i »museki« — navodno
po grabi »musa«, gdje su sagradili kuću.

Postoje nazivi kojima se izražava podsmijevanje i ruganje. U
Mraclinu ima »ritaka«, zatim »kurteka«, jer su mali, kurtasti, pa
»bunceka« (naziv od japice, koji je kao dijete bio bucmast), jednog
Štubana su prozvali »pujcek«, u Dubrancu neke Vugrinoviče zovu
»lajeki«, u Dragonošcu je Petravić Antun nazvan »zajčecom«, u
Mraclinu jedan Kos nosi nadimak »čik« a trgovački poduzetnik
Cvetnić je nazvan »roba«, Čunčiće su prozvali »čundžama«, Koš
Pavao ima nadimak »krampus«, Galeković Franjo nosi nadimak
»štruca« itd. itd. Postoje i skatološki nadimci: u Dubrancu zovu
neke Vugrinčiće »prdani«, Trpuce »prdeši«, Kuševiće »serini«, u
Mraclinu ima jedan od Galekovića nadimak »pimpek« itd.

Objašnjenja za pojedine nadimke nisu uvijek jednaka: prirodno,
o tome odlučuju često, i simpatije ili antipatije prema nosiocu nadimka.
Tako, na primjer, za nadimke »fujtač« ili za »museke« postoje
različita tumačenja. Neki su nadimci danas nerazumljivi, jer
su vjerojatno vrlo stari pa ih današnja generacija ne zna objasniti.
U Mraclinu postoje »pušanci«, postoji »toritačka«, »mesurka«,
»facko«, »kurmani«, »drvenica«, »krumica« itd.; nosioci naziva tumače
ih na svoj način, njihova okolina opet na drugi način. U Dragonošcu
zovu Havidiće »beli ded«, Petraviće »pučeki«, Cerovske
»fiskusi« itd. a objašnjenja bi mogli dobiti samo detaljnijim i temeljitim
ispitivanjima.

Sigurno je da mnogi nadimci potječu još iz dječjih dana nosioca.

U Dubrancu postoji porodica Trputec, kbr. 15. Njihov je djed kao
dječak — s ostalim dječacima iz sela — vodio u turopoljski lug
svinje na žir. Ova su se djeca uveče okupljala u stancima a stariji
dječaci bi opominjali mlade na večernju molitvu. Trputec je u tome
prednjačio, omotao se bijelom plahtom, opasao špagom i govorio
mlađima: » . . . ja vas bum vučil moliti, ja bum vaš kapelan...«
Dobio je nadimak »kapelan« i njegovi nose taj nadimak i danas.
U Mraclinu ima Stjepan Cvetnić kbr. 106 nadimak »svilni«: dobio
ga je kao dijete, jer mu je majka tepala » . . . kak se moja svila, po
gori razvila...«. Nadimak »fajnsek« (Križanić Franjo kbr. 16) nastao
je također u djetinstvu, jer mu je majka — koja je imala
govornu manu — tepala »fajnsek« umjesto »Francek«. Cvetnić
Barica kbr. 32 nosi nadimak »suca«: kao malo dijete nije znala izgovarati
riječ »šuta« (prizemlje u turopoljskim čardacima!), već
je govorila »suca« i to joj je ostalo do danas. Stepić Slava iz istog
sela ima nadimak »zepa«: kao mala djevojčica kupala se u koritu
pa kada su je prolaznici pitali, zašto se kupa, ona im je odgovarala:
» . . . d a bum zepa (lijepa)...« Kos Nikola, kbr. 206 ostavio je kao
dijete na pašnjaku kaput. Kada se vratio kući, otac ga je pitao:
»... Nikica, gde ti je halica ...?« (hala je kaput) i taj mu je nadimak
ostao. I nadimak »sinko« dobio je Cvetnić Franjo, kbr. 81, kao sin-
-jedinac, kada je bio još dijete i taj nadimak nose danas njegovi
unuci. Nadimke dobivaju i mladi ljudi — na primjer, Augustić
Janko, kbr. 146 nosi nadimak »cukor«, a Kovačić Slava, kbr. 123,
dobila je naziv »cukorica«. Tko se interesira naći će brojne nadimke
i među školskom djecom: u Mraclinu postoje nadimci »šerif«,
»globus«, »ciciban«, »capa«, »čiro«, »mufa«, »lardo« (== dolar!)
»jajček«, »ocurek«, »crta«, »pesek«, a uz to i imena nogometaša,
filmskih glumaca itd.

Nadimak dobivaju i pridošlice. Kada sam preuzeo ambulantu U
Mraclinu, dobio sam zbog brade nadimak »bradonja« a medicinska
sestra je prozvana: »sestra Anđela — ona debela!«

Rijetke su porodice, koje nemaju nadimak (u Mraclinu Crnici,
Zrnčići). Češći je slučaj, da pojedine porodice imaju dva ili više
nadimaka. Tako, na primjer, u Mraclinu zovu »prelce« — Kos
Janko kbr. 135 — i »zvonarovi« i »garavini«; »Franekovi« imaju i
nadimak »rožici«, itd.

Postoje i seoski nadimci, koji pogađaju cijelo selo. Tako Mraclinčane
zovu »parikožari« (jer su štavili kože), stanovnike Buševca zovu
»cipeki« (jer su pekli bijele hljebčiće, koje Turopoljci zovu cipov),
zaselak Donji Trpuci nosi nadimak »cuceki«, a zaselak Gornji Trpuci
»mački«, što dovoljno jasno pokazuje njihove odnose...