Autor Tema: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna  (Posjeta: 329882 )

0 Članova i 3 Gostiju pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #180 : Travanj 01, 2010, 01:48:54 prijepodne »


Zagorski list br. 336 / 26.03.2010.

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Konec korizme


Teški su cajti i sem poljehku škripi i h žepe, h taška i po hiža. Če več nie moči htrgnuti nekaj od svoje zubie i dati drugomu unda je i pajdašuvanje, smieh i topla rieč za pajdaša dobre delje. Kaj pak nej sedelji pri praznomu stolu nič pune ne košta, same dobre volja, da se pajdašija počasti z koštu tera je negda navieke bila na stolu za obed ilji večeru.
Ruljena kašica
Na malu žljičku masti dene se frigat pol glavice črljenuga i ….



Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250



Hnogi sesigurne h svoje spomenke spomeneju kak nam cajti brze letiju. Još se dobre niesme počinulji od fašnjučke hamuljiji, pepelničinoga posta i nemrsa, a več se pririhtava kraj korizme, tera ž njimi počinje. Korizmeni cajti zdej i prie pune ljiet isti su same po jednomu, a te je hodenje i ovršavanje križnuga puta. Saka cirkvica ima po zida sličice ilji kipece na tera je pokazana Isusova muka od  samuga suda pak do kraja. Negda nie bilje hiže z tere nej bar nešče išel na križni put h cirkvu. Pri nas h selu, h korizmene vrieme, babe su hodile na ranu mešu kaj bi popoldan z decu mogle iti na križni put. Po putu su dece davale navuk, kak se trieba ponašati h cirkve, a i h svagdašnjem življenu.

Nemrem reči da mi negda, kak detetu, nie bilje dosadne i da bi več put rada ostala doma nek išla na križni put, alji te se niesem osudila misljiti, a kamolji reči. Red se je moral znati pri hiže, a i dalje. Negda se po putu do cirkve moljila Žlosna krunica. I te bi mi deca  radi zbeglji, alji su nam stareši dalji da sme moljitve krunice ilji križnuga puta moralji moljiti na glas. Tak su unda starieši i župnik bilji sigurni da moljime, a da ne prodajeme zjake.

Denes mi je drage kaj sem od malje nog bila nafčena na poslušanje i trpljenje. Unda mi je lježe bilje h mladosti i zrelosti podnašati svoje „križne pute“. Življenje h korizmene vrieme, prie, bilje je skromneše, tiše i nekak drugač svete. Kak da se čez cielji cajt korizme saki dan moglje osietiti da je te vrieme Isusove muke. Saki je na svoj način te ovršaval. Ljudi su unda živelji bolj skrušene i siromašnieše, pak njim se unda nie triebalje h korizmene dane nečega odreči. Stariejši, največ babe, h korizmene petke su postile i niesu mrsile. Nie te bilje teške gda je i čez ljete bilje „posta“ i „nemrsa“ prec. Veseljic nie takaj bilje, kak i denes. Malje gdoj se h korizme ženi. Te su šege odvajkada. Negda se same hodilje po snoboke, če se teri dečke nie stigel oženiti čez zimu. Snuboki su moralji biti fljetni jer če gosti niesu bile na Vuzem ilji mam poklje Vuzma, puca i dečke moralji su čakati drugu zimu.

Kak korizma ide kraju si oni teri su se h denešnjem cajtem nekaj odreklji još se malje triebaju strpeti. Ja med svojemi pajdaši veljim da njim je vrieme „glumatanja“ i „odricanja“ h korizme za zasmejavati. Čudi me kaj tak nekaj još komu opadne na pamet „glumiti“ žrtvu kaj se odreče same onuga kaj ima z viška. Bilje bi te dobre i ljiepe gda bi hu te korizmene vrieme daruvalji one kaj imame zviška nekimu teromu trieba. Gda bi mu od srca dalji one bez čega mi moreme. Teški su cajti i sem poljehku škripi i h žepe, h taška i po hiža. Če več nie moči htrgnuti nekaj od svoje zubie i dati drugomu unda je i pajdašuvanje, smieh i topla rieč za pajdaša dobre delje. Kaj pak nej sedelji pri praznomu stolu nič pune ne košta, same dobre volja, da se pajdašija počasti z koštu tera je negda navieke bila na stolu za obed ilji večeru.


Ruljena kašica

Na malu žljičku masti dene se frigat pol glavice črljenuga i komuškica bieluga lukeca, malje posoljenoga.

Na ljehkem ognju sitne kosani lukec se obrača kaj se nej prigorel. Gda lukec omekne i malje požuteje, na njega se dene zerica črljene paprike, malje premieša i fljetne dene ljiter-dva mrzle vode. Vode se meče tuljike kuljike bu ljudi koštalje i jelje ruljenu kašicu.

Dok se voda grieje dočas se h zdeljicu deneju dvie šake glatke melje, malje se posolji i počne z rukami miešati. Melja se mieša z mrzlu vodu tera se poljehku dodaje. Med prsti se od melje i vode dielaju ruljena tiesteca. Napravljena kašica još se z prsti obadvie ruke rulji h male sitne grudice. H zakipljenu vodu z lukem i papriku, poljehku se cundra i meče kašica. Gda se se zmeče h krop, jeden cajt se mieša kaj se kašice ne bi zljepile med sobu. Kašica se mora kuhati na ljehkem ognju oko deset minut. Pred sam kraj h juhu se još more deti sitne kosanoga perja od pršuna ilji celjera.



Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/7238/za-dusu-za-spomenek-konec-korizme-.aspx

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » v Zagorskomu listu:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&sa.x=10&sa.y=5&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#1160
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #181 : Travanj 04, 2010, 12:08:39 prijepodne »


Zagorski list br. 337 / 02.04.2010.

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Vuzem h mojem spomenku


H večer, na Veljiku subotu, mati je složila h ceker zericu sega jela za jutarnji blagoslof. Gda je ona ilji babica došla z blagoslova si sme hmiti i počesani selji k stolu. Prekrižilji se, prie nek je saki  koštal malje blagoslovljenoga. Za stoljem i h cielje hiže bil je nakakef mir, a histe vrieme radost i veselje. Mienjalji su se spominki z smiehem, a kak da je saki komaček hiže i sake ljudske srce h tišine govorilje one kaj i ja vam zdej veljim: „SREČEN VUZEM!“

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250



Gda sem bila mala čez cielji tjeden vidlje se da se pririhtava veljiki svetek. Fiže je bil spomenek oVuzmu za teri niesem unda znala kaj znači. Same sem vidla da su si nekak dobri i da saki kak po nekakve komande diela svoj posel. Mama je ribala prsnice po hiže, dedek je bieljil hižu z vun, a babica je parila hadre. Po obloku h kuhnje teklji su potoki švica od kropa teri se pririhtaval za parenje. Parenje je trajalje dva dane i počelje je mam na početku tjedna.

Poklje parenja išla sem z materju  na potek spirat hadri. Hadre je mama diela h korite, a korite na glavu. Kaj ju nej korite tiskalje imiela je napravljeni pocvitek. On je bil rasčiesani kaj koruznica gda ju je počesala tuča. Išla sem z materju kaj sem je pomagala slagati stučene i sprane hadre. Gda sme došle na praljišče, ona je resipala hadre na jednu staru flaku, pristavila korite pred sebe, zagvozdila ga na kolcu teri je bil za te zabiti h potoku. Unda je hadru po hadru smakala h vode i tukla ž nju po koritu tak duge dok nie išla čista voda z flake.

Gda je te  napravila složila je flaku h kupček, podala mene kaj sem ga diela rahlje na prestretu flaku. Malje malje, mati i ja hukale sme h premrzle prste jer je voda h potoku bila skore ledena. Splakane hadre donesle su se dima, vesile po plote ilji na špagu razapetu med sadjem. Dišalje je selje po friške oprana hadra, a hiže po čistem zraku i zljuhtanemi i narašenemi strožaki. Vanjkušnjice, popluni  i rušice morale su biti čiste, kaj se uskrsnuče Isusekove dočakalje čiste.  Pranje hadri, čiščenje dvorišča i veči poslje moralji su biti gotovi do Veljikoga četrtka. Od poklje devet vur, na Veljiki četrtek nič se nie smelje delati kaj bi se dielala halabuka. Pririhtane je bilje nakosane suče, naciepane drve. Blagu je bila napukana krma, a svinjam naribana i skuhana repa zametena z šrotem.

Na Veljiku sobotu hiža je dišala po Vuzmene košte tera se pririhtavala. Od same duhe po fiže, a i h dvorišču sljine su curele i skruljenje h želucu moglje se je čujti. Dedek je rane hjutre donesel z najž suhu šunku. Črna od dima nie mogla iti h lonec same tak. Babica je imiela pririhtanu toplu vodu i hu nje z perižem dobre zribala črnjile. Unda je diela šunku kuhat na šapret h veljiki lonec. Dedek je siedel pri šporetu, pomalu si je pušil i furt metal na ogenj. Da nej bil zabadave dobil je h ruke i mužar h terem je tukel mak. Kak niesme imelji drvenuga bata za tuči mak, obrnul je sekiru na hopak i z štiljem tukel mak h mužaru. Mati je presejavala melju za gibenje. Vuzem bez gibenice i kugljiva pri ni jedne hiže nie smel biti bez toga. Moja babica se za se crkvene svetke fejst rihtala, alji za Božič i Vuzem posebne.

Prie Vuzma išla je navike h Zagreb i kupila fige za jednu štrucu gibenice. Ja sem dobre znala gda je došla dima da su skrite h njenja nadra i da je bu nekam skrila kaj je nej mogla najti. Bila je hmetljiva moja babica, a borme i ja. Tak je nie skrila da nej našla škrnecljin z figami. Te mi je bila več kak nekava igra nek sama steča. Skrivala jih je po sakojačka renjica, lončeka, negda čak i h strožak  na terem su spalji ona i dedek. Nie pomoglje. Navieke sem jih našla i par pojiela. Gda jih je z škrnecljinem donesla h kuhnju, lukala me pod oke kaj bum rekla. Nie me špotala ni prezirala. Same je znala reči kak je je škrnecljin malje puhlji. Mati je miesila gibenje, kruh i kugljif, a ja sem z babicu išla k potoku po trave ze teremi je ona farbala kuhane jajce. Z puti sme skopale pri plotu hren teri se jel z šunku.

Na Veljiku sobotu popoldan, se je več bilje pečene, jajce pofarbane, a hiža čista kaj suza. Na stolu je bil najljepši stoljnjak, a na njemu kruh i gibenje. Veseljila sem se iti gled grobeka, a negda i k večrnice pri tere se pri kriesu blgoslovila guba i vuzmena svieča. Če sam za tu priljiku još dobila kakvu novu kikljicu ilji svitrek Vuzmeni svetek je bil ljiepi kaj nebe pune zviezdi.

H večer, na Veljiku subotu, mati je složila h ceker zericu sega jela za jutarnji blagoslof. Gda je ona ilji babica došla z blagoslova si sme hmiti i počesani selji k stolu. Prekrižilji se, prie nek je saki  koštal malje blagoslovljenoga. Za stoljem i h cielje hiže bil je nakakef mir, a histe vrieme radost i veselje. Mienjalji su se spominki z smiehem, a kak da je saki komaček hiže i sake ljudske srce h tišine govorilje one kaj i ja vam zdej veljim: „SREČEN VUZEM!“


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/7263/za-dusu-za-spomenek-vuzem-h-mojem-spomenku.aspx

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » v Zagorskomu listu:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&sa.x=10&sa.y=5&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#1160

Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #182 : Travanj 04, 2010, 12:10:34 prijepodne »


Zagorski list br. 337 / 02.04.2010.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Pisanice od zla čuvaju


Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250


Piše: Zoran Gregurek


Kako se približavao Uskrs, tako je naša hraščinska baka Ivka odijevala sve svečaniju odjeću i pripremala se za taj najveći kršćanski blagdan. Skupljala bi jaja u kokošinjcu i nekoliko njih stavljala sa strane - za pisanice.

-  Pisanice su navijiek bile najvekše veselje za decu, ali ne za igru kak denes, već su se one jele na Vuzem v jutre. Sake lete su se delale, bila oskudica ili je bile sega na pretek. Veruvale se da šte ne dijiela pisanice, da te ima dogovor z vragom i da njemu služi. Ve tuo nekomu morti je smijiešne, ali negda je tak bile - govorila je baka. Vezano uz hranu za Uskrs postoje i neka vjerovanja, koje bi danas mnogi rado nazvali poganskima, ali ih se neki još uvijek pridržavaju.

- Gda se na vu Vuzem poije šunjka, ren, kuhana jajca i se več kaj k tome ide, droptinje od jela se ne sme hiti vu kuoš za smeče, a niti hiti vu napoj. Droptinje se muora zakopati vu zemlju ili se pak skuriti jer se veruje da bi nešči šte se dokopa toga druptinja mogel imeti vlast nad tu familiju i mogel bi im naškuoditi - savjetovala je baka koja se u korizmi strogo pridržavala posta srijedom i petkom, a ni ostale dane nije jela posebno tešku hranu.


Zvir:
Zagorski list br. 337 / 02.04.2010. (papérnato izdâjně)
http://www.zagorje.com

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ v Zagorskomu listu:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=IZ+BAKINE+PU%C4%8CKE+&sa.x=0&sa.y=0&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#986
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #183 : Travanj 04, 2010, 12:51:36 prijepodne »


Aleluja! Naj i Vaš glas govori
kajti je Vuzem, Jezuš veuskersnul.
Vaša vera, vedrina ter lepe reči
naj se pridruže glasu nebeskeh frul.

                          prof. Željko Funda


Vuz križni pût hrvackoga kajkavskoga jezika:

prof. Željko Funda
                                     Kak sem zgubil harc za Kajkavski jezik
                                                        od Kajkavskeh himbenikov


                                     Reč materinska od đemanta vsakoga vsakomu ne preštimanejša
                                                                                           (parafraza Krleže)

Nâstavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg14246/#msg14246
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #184 : Travanj 19, 2010, 10:27:09 poslijepodne »


muke jenog veterana
(hebi)veter-ana?

19.06.2009. petak

suza

naša soseda marta je hmrla
joj je rak mozga pojel

barek i ja smo joj f posete odišli baš na telovo
je nas bogica ni prepoznala
f prvi tren
pak je potli za bibu sestru baricinu pitala i tak nam je povedala i da je jutri s štefekom našim na meši bila
a ni
i štela je da ju na stran peljamo
pak sem tam f dome di su ju pred kraja smestili sestru iskal da bi je na stran peljala
me je gospica čudne pogledila
pak ona ima pelene dela pod sebe
sem se rastužil
sećam se kak je bila fletna i jaka žena i na delu i na jeziku ni se dala f kraja meknuti je furt glavnu reč vodila i f sele i f društve i f cirkve
al si baš ni s popom bila onak
em je bil stari kusojebec kak je znala povedati
i ja sem se pred neki mesec z njom porečkal radi mojih mačkof
na živinu nedam
ali se je na dobro zišle
i onda joj je nagle sam tak z čista mira postajalo gorše i gorše
vele da je
raka na pljučimi imela nutra iza rebri i da je kak suza bil i viš ga na od suze je poplavu naredil
i na kraju joj je mozga spil
i da je
tak vele
rodbina odlučila da bu f domu hmrla
jer im je na tereta pak imaju malega deteta f hiži
a stana im je f gradu ostavila i ono šume i brajde i dvorišća uz magestralu
i su nam rekli da je na telovo navečer za nas pitala
da koji su to ljudi f jutre pri nje bili ni ih prepoznala
i tak je za par dni i odišla
na sprevoda smo išli cele sele 
onaj stari popek kusojebec kak ga je zvala lepe je govoril i došli su dečeci iz škole i popevali su joj i stari franc s harmonikom je sviral i si sme suze pustili
a da ne bi sam tak prešlo smo si potlem pri grge karmine proslavili i morem vam reći da me još male od njegvih gemištov glava boli
no dobre sad bežim
moram još štefa najti
si ipak gruntam da bi f sobote mogli pri juri onega svinjca pokriti

Zvir:
http://bigblog.tportal.hr/ptsp_ovac?BlogCalendarDate=17.7.2009#24430

muke jenog veterana
Članki su deti na turopôlski for-um. PS Dok sem bil mlajši žěna me zvâla ...
bigblog.tportal.hr/ptsp_ovac - Spremljeno u privremenu memoriju - Slično

http://www.google.hr/search?hl=hr&q=pro%C5%A1tenja+u+turopolu&btnG=Tra%C5%BEi&meta=&aq=f&aqi=&aql=&oq=&gs_rfai=

Kaj,jesi več bil tote?Vidim da je negdo nekaj metal na forum...

(L.K. 29.06.2009., 22:24:44)
PS Dok sem bil mlajši žěna me zvâla ksěbe govoreč "big starr" (velika zvézda). Sad mě tira ocěbe z špôtom "bik star".

http://bigblog.tportal.hr/ptsp_ovac?BlogCalendarDate=17.7.2009#24430
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #185 : Lipanj 11, 2010, 11:36:23 poslijepodne »

Zagorski list br. 346 / 04.06.2010.

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Nie trieba biti lakoten


Čovek na ovomu Svietu živi same, reklji bi ljudi za rit. Živi i diela za one kaj i gde bu pojel i kaj bu del na se. Istina i bog košta, obljeka i bajtica h tere se živi su one radi čega su ljudi več put lakotni. Pune put pozabiju da nemreju več pojesti nek h žaludec stane, nemreju biti histem cajtu na pune kate i sobi, a da na sebe moreju imeti histe vrieme same jeden kaput i kuklju. Preveč toga čovek lakotesa za sebe, a na kraju na iste dojde kak i onie teri je čez življenje pricukava kraj z krajem.

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250



Denes se rietke čuje da se za nekuga velji da je lakoten. Zgledi onak na prve lukanje kak je denes malje onie za tere bi se reklje da su lakotni. Hitihlje se, ne govori se i zgledi kak da je zdej se cinfraste i ljiepe i da takvi ljudi več po svietu ne plaziju.
H negdašnjem spomenku med pajdaši i susedi retke bi bil spominek bez da se za nekuga  nie reklje da je lakoten.

„Lakotnjak jeden. Oče polakomesati cielji Sviet“, znalji su ljudi reči za čoveka teromu nigdar ničega nie bilje dosta. Znalje se, ne rietke, dogoditi da se je preorala susedova njiva, da se je po trnacu pobrl lucki sad, pak se za takve rekljeda su lakotni.

„Viš kak je lakoten. Gubec mu navike zieva kaj bi ščem več pozijal. Gornja lalafka mu po stolu ljiže, a donja po zemlje ruje. Nigdar mu nie dosta“, pripoviedalji su ljudi med sobu.

One kaj je čudne h življenju ljudi da su največ lakotni bilji oni teri su pune imelji. Imelji su več nek njim je triebalje, alji nigdar niesu bilji zadovoljni. Lakotesalji su i dalje. Več kak diete sem gruntala kak je teške lakotnem ljudem. Furt su bilji h brige e njim bu gdoj kaj zel i da neju nekomu nekaj dalji, a njim bu zmenjakalje. I baš radi toga rietke su komu kaj rade dalji ilji pomoglji. Furt su misljilji da njim ne dosta. Melju su njim črvi jelji, alji siromaku za kruh nigdar nej podalji.

Moja babica, za teru si znam misljiti da me nafčila životne mudrosti, znala je reči:
„Viš Mimek, kak je zlo lakotnomu. On je strahu kaj mu nej gdoj z nakle zel jabuku. Takvi ti ni hmiru nemraju spati. Furt su na „čake“ kaj njim nej nešči nekaj zel. Lakotnjaki su i škrti. Oni ti ni nej dalji vragu bata kaj bi se hbil.“

Kako god da se denes več retke nekomu velji da je lokoten, senek z nami oni i dalje pajdašujeju. Sikud se vljiečeju, alji ljudi su si pustilji mira i lokotnomu nečeju reči kaj ga sljeduje. Gruntam si tak da se je riečica, lakoten i lakotnjak malje zagubila, alji da lakotne ljudi i lakotesanja ima se več. Grabiju gde i kud stgneju, rievaju se sikam kaj rubača h vrit i njihove lakomosti nema konca. I lakotni se držiju one povede tera velji:
„H ljubavi i h ratu nema pravila“. Njihova ljubaf je pune imeti.

Ne same da nema pravila nek se i ne prebira po načinu kak kaj polakomiti.

Nekteri denes miešaju skrbljenje i lakotesanje. Te jedne z drugem ne bi smelje i nema veze. Skrbeti trieba saki čovek. Onie do nie skrben nie bog zna kakef gazda. Razljika med skrbnem i lakotnemi ljudmi je hu tem da skrben pribira za svoju gospodaru po pravice kak bi reklji da Bog zapovieda. Pri tomu ne „gazi“ po drugomu i ne jemlje drugem z zubie. Lakotnjaki pak grabiju same za sebe i ne lučeju okol, e bi morti triebalje nekaj dati drugomu.

Hu te lakomosti čoveku življenje tak brze preleti. Se kaj polakoteše nemre dobre ni videti. Hu takvem nalakotesanomu nemre se ni vžiti ljepote. Gda si malje gruntam o življenju čoveka, kaj i gda diela unda navieke dojdem na iste. Čovek na ovomu Svietu živi same, reklji bi ljudi za rit. Živi i diela za one kaj i gde bu pojel i kaj bu del na se. Istina i bog košta, obljeka i bajtica h tere se živi su one radi čega su ljudi več put lakotni. Pune put pozabiju da nemreju več pojesti nek h žaludec stane, nemreju biti histem cajtu na pune kate i sobi, a da na sebe moreju imeti histe vrieme same jeden kaput i kuklju. Preveč toga čovek lakotesa za sebe, a na kraju na iste dojde kak i onie teri je čez življenje pricukava kraj z krajem. Saki bi čez svoje življenje moral voditi brigu kaj bu ostavil za svoje pokoljenje. Ne same kuljike bu ostavil hižic, kuljike debelji pobelar nek i kakef bu glas ostal poklje njega. Negda več znači reči za čoveka ljiepu rieč nek se stečene bogatstve. Si sme same ljudi i rade kažeme z prstem na druge, pripoviedame o druge jer i te je zerica našuga življenja. Nu če misljime onak po pravice za svoje hnuke i prehnuke nie dosta da njim prec sega ostavime.

Dobre je za sobu ostaviti i dobri glas. Nie i ne ljiepe za čujti gda bu nešče rekle:
„Te ti je čer ilji sin, hnuka ilji hnuk čievi su tata, mama, dedek ilji babica bil fejst lakoteni!“


Zvir :
http://www.zagorje.com/clanak/7496/za-dusu-za-spomenek-nie-trieba-biti-lakoten.aspx

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov « ZA DUŠU » v Zagorskomu listu:
(vupisati ZA DUŠU, ZA SPOMENEK v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2010-06-11:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U&siteurl=www.zagorje.com%252F#915

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Podvincani – Penezi, 02:50
Podvincani - Penezi
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #186 : Lipanj 11, 2010, 11:39:30 poslijepodne »

Zagorski list br. 345 / 28.05.2010.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Črljene vine diela veliku radost pri hiži


Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250


Piše: Zoran Gregurek


Ostati vitalan i krepostan i nakon pedesete, maksima je za kojom se povode mnogi koje žele uživati u svim čarima života. To je posebno važno za muškarce koji svoju vitalnost trebaju dokazati i u krevetu. Naša hraščinska baka Ivka znala je savjete i za tu prigodu.

- Naši su stari rekli da su Cigane spametneši od nas i da oni znaju da muškarec, posebne če je stareši od 50 lijiet, treba saki dan barem jenu šaku tikvinih koščic pojesti. Tuo bu mu jake koristile za muške stvari. Najbolje je da ije male posoljene koščice i tuo sušene. Nebu mu se zamerile - kroz smijeh bi govorila baka. Starica je znala još poneki savjet za «škakaljive» stvari.

- Črljene vine diela veliku radost pri hiži, to je tak navijiek bile i furt bu. Jer gda si spiješ kupicu dvije rujnoga vina, mam ti se se lepše vide i grdi muži su ti fajneši i grbave babe postanu ravneše. Same nije smeti preterati s vinom jer ti onda se klone - prekrivala je rukom usta baka i kimala glavom jer se o ovakvim stvarima rijetko na glas govorilo u njezinom domu. Baka je znala i stari isprobani recept koji muškima vraća snagu.

- Gda je muškarec iscrpljen, bile da je betežen ili zmučen od teškoga posla, treba mu orejov zmleti i jabuke zribati i se tuo začiniti z dumačim medom. Tuo treba triput na dan uzimati po jednu veliku žlicu i zalejati z črljenim vinom. Če muž zabi, baba moura na te misliti jer je za par danof ne žal kaj mu je te prirodni lijiek slagala - savjetovala je baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/7476/iz-bakine-pucke-biljeznice-crljene-vine-diela-veliku--radost-pri-hizi.aspx

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ v Zâgorskomu listu:
(vupisati IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2010-06-11:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=IZ+BAKINE+PU%C4%8CKE+BILJE%C5%BDNICE&siteurl=www.zagorje.com%2F#1025

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vi(n)ce Vukov
VICE VUKOV 1992 - Peharček moj, 03:20
VICE VUKOV 1992 - Peharček moj

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Poleg jedne velke gore
(IVANEČKE SELE)


Poleg jedne velke gore,
kada prejdeš mnoge dole,
tam buš videl nekaj bele,
to je naše Ivanečke sele.

Gda buš išel malo dale,
tam buš videl lepe kraje
tu su ljudi dobre čudi,
z vinčekom te vsaki rad' ponudi.


Vse vu cvetu i vu sreči,
srce ti bu moglo reči:
oj, Zagorje, moje blago,
vsakom sinu Hrvatskom si drago.

IVANECKE SELE

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KUD Rudolf Rajter Ivanec - Stari grad Varaždin, 08:30
Poleg jedne velke gore;
Popevka za lubav, a suza za k(r)aj

KUD Rudolf Rajter Ivanec - Stari grad Varaždin
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #187 : Lipanj 11, 2010, 11:41:40 poslijepodne »

Zagorski list br. 346 / 04.06.2010.

Dnevnik tate Bena

Jesam ja lud ili…?


Prošli tjedan jen dan, točnije jutro sam se fest splašil. Nisam si mobitel navinul za buđenje i tak sam malo gledel televiziju i zaspal. I hjutro se zbudim, vani dan. Prvo sam pomislil da je več ni sam ne znam kolko vur i da sam zaspal na posel. Pogledam na mobitel i vidim da je tek 5 vur prešlo. To kad tak rano sunce zide van zna zbuniti čoveka.

Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250



Ponekad zbilja pomislim da nisam normalan. Bil sam fest hud gda je Šuker (ne nogometaš bivši, nego financministar) rekel da nema penez za regres, božičnice i dar za decu za nas državne službenike nametnike. Prošli tjedan je rekel da bu država ipak dala regres (za one teri još nisu usvojili novi rječnik to je negdašnji K-15), ali da nema penez za božičnicu i dar za decu.

Kak sad najemput ima penez? Ima ili nema ja se nem nič bunil. Još su naša vlast rekli da treba nas 5 % otpustiti iz državne službe. A niti ne znaju kolko nas uopče tu dela. A do te brojke je tak jednostavno dojti. Samo treba poslati dopis sima teri dajeju plaču iz proračuna da jen primjerak zbirne platne liste pošljeju h Vladu. Onda se napravi Agencija ili Zavod za provjeru broja državnih službenika i namještenika. Za tu ne treba puno ljudi. Jen ravnatelj, jen zamjenik ravnatelja, dva, tri načelnika i desetak službenika. Treba još samo jedno 10 kancelarija, pet službenih auti i 15 službenih mobitela. I kroz par ljet bi ta Agencija ili Zavod vrlo lako došla do broja državnih službenika i namještenika.

H nedelju me Sandra pitala kolka mi je plača i zakaj je baš takva. Pa krenem ja njoj objašnjavati o osnovicama za izračun plače, koeficjentima, dodacima i odbicima. I da joj to čim točnije objasnim zemem zadnju platnu listu. Pita mene djete još da kaj su to doprinosi i zakaj mi tak puno zemeju od plače za to? Krenem ja to njoj objašnjavati, i na kraju sam se zgubil jer ni sam ne znam za kaj mi sve jemljeju.

Neki dan sam skužil kak napredujem h ovim novinama. Ovo kaj čitate, moja kolumna je s početka bila na 15. stanici novina. Nakon toga na 13. i zadnjih par brojeva je na 11. stranici. Kak je krenulo još malo pa bum na naslovnici, a nakon toga i na nekoj stranici s predznakom minus. Izgleda da me se hočeju rješiti. Ali ne dam se ja sam tak.

Probal sam prošli tjedan spati h spavačoj sobi s ženom i Graciom, ali nejde. Istini za volju nisam baš pravo vrijeme pogodil. Rasteju joj zubi, kutnjaki i onda se zna po noči zbuditi. I samo da se ona zbudi. Nego odma čim se zbudi sproba e joj je glas na mestu pa i mene zbudi. Ženi da bi se zbudila treba malo više decibela. Ipak je ljetama z menom spala i uz moje hrkanje je morala tu granicu zvuka teri joj treba da ju zbudi fest visoko zdiči.


Prošli tjedan jen dan, točnije jutro sam se fest splašil. Nisam si mobitel navinul za buđenje i tak sam malo gledel televiziju i zaspal. I hjutro se zbudim, vani dan. Prvo sam pomislil da je več ni sam ne znam kolko vur i da sam zaspal na posel. Pogledam na mobitel i vidim da je tek 5 vur prešlo. To kad tak rano sunce zide van zna zbuniti čoveka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/7488/dnevnik-tate-bena-jesam-ja-lud-ili.aspx

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov „Dnevnik tate Bena“ v Zagorskomu listu:
(vupisati Dnevnik tate Bena v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2010-06-11:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&siteurl=www.zagorje.com%2F#1036
 
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Hura Ben! Ben Tur Hur

Ben-Hur (1959) Trailer Kajler, 04:04
Ben-Hur (1959) Trailer

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Hajd‘n.aš
Žiga i Bandisti - Vjutro se ja rano stanem, 04:43
Žiga i Bandisti - Vjutro se ja rano stanem

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KUD Zadobarje & Livio Morosin Band
Jutros sam se rano stala

Livio Morosin: Jutrom sam se rano stala
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #188 : Lipanj 12, 2010, 11:16:49 poslijepodne »

Varaždinskě vésti, br. 3413, 01.06.2010.

Klopotec

Čestitka “Varaždincu”

Zato nam itekak dobro dojdeju kompleti starih novin, vu kojima je, ako ne vse a onda bar najvažneše ostalo zapisano. Vu Gradskoj knižnici pune su police starih “Varaždincov”, istina malo fajhtnih, ali se daju čitati.  Kak bilo da bilo, ali poviest Varaždina za ovih 65 let ipak je najširše ostala zapisana v našem “Varaždincu”..


Za čestitke, veliju, da vrediju tjedan dan prije i tuliko posle, a za dobre želje ni nigdar kesno. Tak i ja mojemu i našemu “Varaždincu” želim vse najbolše za njegov 65. rođendan, koji je bil 19. svibnja. Naime, baš toga datuma prije 65 let pojavile su se (na par kioskov kuliko jih je onda bilo vu Varaždinu) tjedne novine koje su se prvo zvale samo “Vijesti”, a mi smo jih mam počeli zvati naše, “Varaždinske viesti”.

Več vidim da me pitate: Zakaj sam kesnel z četitkom i zakaj mojega vugleca neje bilo vi prošlomu broju? Po istini govoreč, odišel sam se malo odmarati i počivati na trošek HZZO-a i još se baviti istraživačkim novinarstvom, o tomu kak i je li več funkcionera elektronsko zdravstvo, o čemu sad na veliko pišeju vse novine. Za sad je to samo teorija koja ne bu baš tak fletno zaživela, kajti se još mučiju z onim centralnim naručivanjem v bolnicu i na specijalističke preglede. No, to je druga tema koju sam ostavil za posle, a sad bi se vrnul našemu svečaru...

Baš listam i prelistavlem ona prva dva broja, od kojih je jedan zišel na točno četiri stranice, a drugi se broj povečal za 50 posto! Prvi je broj koštal sto kuna, a drugi mam za polovicu manje; nigdi nema potpisanoga autora pa čak se ne zna ko je bil glavni urednik, jedino se vidi da je novine izdal Propagandni odjel JNOF-a, kaj bi se po današanjemu reklo njihov Piar iliti Ured za odnose z javnošču. Bilo je puno politike, malo parola, pa čak i po dve športske vesti.
Med njima javlaju da je mam tjeden dan posle kraja rata odigrana nogometna utakmica vu kojoj je na igrališču Slavije iliti posle Tekstilca, momčad vojske pobjedila reprezentaciju Varaždina z čak 9:1. A ko bi se i usudil pobijediti “oslobodioce”!?

Makar nigdi ne piše koji su bili prvi novinari koji su mam jedanaest dana posle rata složili prve novine, zna se da je to bil Tonč Golobov, polek kojega su se zvučili posle drugi novinari; pisal je i Dracec Krnulov a pomagal im je i slikar Andrija Kuštovič.

 Nakon sedmoga broja, kuliko sam našel listajuč stare komplete, novine su dobile sadašnje ime “Varaždinske viesti”, i tak su nam dug let friške dohajale na kioske vsakoga četvrtka, da bi se posle preselile vu sredu, i sad na koncu na utorak, da bi ih ipak nekoji mogli čitati več v pondelek na večer...

O poviesti “Varaždinca” buju, kuliko sma čul, dečki z redakcije pisali vu par idučih brojov, pak se bu vidlo kaj se je vse događalo vu Varaždinu vu vrieme gda su se slavile njegove okrugle obletnice. Istina, ljudi obično veliju da novine trajeju samo od broja do broja, i gda dojde novi pozabi se kaj je pisalo vu onomu prije. Ali, to je samo približno točno, vredi tak dugo dok hočemu zeznati kaj je bilo zdavna i kaj smo skoro vsi pozabili.

Zato nam itekak dobro dojdeju kompleti starih novin, vu kojima je, ako ne vse a onda bar najvažneše ostalo zapisano. Vu Gradskoj knižnici pune su police starih “Varaždincov”, istina malo fajhtnih, ali se daju čitati.  Kak bilo da bilo, ali poviest Varaždina za ovih 65 let ipak je najširše ostala zapisana v našem “Varaždincu”..

Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/3413/kolumne/

Prelistajtě nôvi broj "Varaždinca"
(živopisano (online) izdâjně "Varaždinske vésti"):
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1

pdf-pismohrana:
Varaždinskě vésti

http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva
Županiske vésti
http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Emmerich Kalman: Grofica Marica (2003): Dolazak baruna Kolomana Župana (00.00-04:30) /Hajd'mo u Varaždin (04:30 – 06:28)

Sandra Bagaričova kak Grofica Marica i Vid Balog kak barûn Koloman Župan v poznâte operete Emmericha Imre Kalmana.

Grofica Marica najavlujě zârukě z zmišlenem barûnom Kolomanom Županom kak bi sě réšila dosadne vudvarâčov, no stvari sě zakomplicéraju da nenâdano dohâja prâvi istoimeni barûn, Mađâr z Varaždina, teri jě v novina prečital o svem zârukam.

Silvesterska (i)zvedba 31. prosinca 2003, zagrebečko kazališčě 'Komedija'.
Redatel: Vladek Štefančičov (Vlado Štefančić)


Emmerich Kalman: Grofica Marica (2003): Dolazak baruna Kolomana Župana /Hajd'mo u Varaždin

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Video:
Kalman - GRÄFIN MARICZA - Komm mit nach Varasdin,  04:15
Kalman-Marica grófnő - Szép város Kolozsvár
Szilágyi Olga - Dániel Gábor
Kalman-Marica grófnő-Szép város Kolozsvár

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Opširnešě
(« privremeno » nedostupno):
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330 [/quote]

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
* Plemenita Občina Turopôlska
www.turopolje.hr
Pot Vec tri dana

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ja sem Varaždinec, 01:52
Ja sem Varaždinec

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Meštri - Varaždinu na placu, 02:11
Meštri - Varaždinu na placu
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #189 : Lipanj 12, 2010, 11:19:58 poslijepodne »

KarikaTuropôlec Joško Marušičov (Marušić), Hrvacko slovo br. ...
(citât, po séčajnu):
Ak jě nâziv Zâ.greb nastal od za-brég, onda su Zâgorci zapraf Kelti (z kleti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurske novine, 01.06.2010., br. 769.

Premišlavanje Jožeka radnika

Strah od zaprte kleti i praznoga lagva...


….. ne znam jeli ste čuli za naše brežne Međimorce šteri so zbetežali od klaustrofobije. To vam je strah od zaprte kleti, a pre onima šteri so se prekesno javili specijalisti za takše betege, pojaviv se i strah od zaprtoga, očem reči, praznoga lagva. Ravnatel čakoske bolnice se boji gda bi moglo dojti do epidemije, pak je tega slučaja, šteri je čistam novi  vu medicini, prijaviv ministro za zdraviče.

Kak so (Janezi) rekli vu Briselo, vse ono gde se govori slovenski je jivo i zato se ve, po cele dneve i noči, ribe vu Piranskomo zaljevo vučijo slovenski, a isto tak i lisice, medvedi, vuki, zajci i vsi ftiči na Svetoj Geri hodajo vu večernjo školo. Jako sam najgerek kak bode, itak, zišev tej refendum i što bode odišev po riti k meši.

Piše: Jožek radnik


Kuliko sam mev za čuti naša precednica Vlade, gospa Kosor i precednik Dežele, gospon Pahor so se vu vsemo dospomenuli kak naši sosedi Janezi nebodo meli več nikaj protiv tega kajbi i Lepa naša dojšla vu Evropo. Čim smo mi vu Hrvaškoj to zazvedili bili smo veseli kak vušive gače jerbo smo mi odnegda pripadali Evropi, a vsi znamo gda vsaki ftič leti k svojemo jatu. Gospa Kosor nas je vse uvjerila kak je ona to uspela jerbo je šarmerala gospona Pahora i gda to kaj so Janezi najempot spremenili mišlenje nebode nikaj koštalo Hrvaško. Neje niti pol leta minulo več se zazvedilo kak je to pravzaprav istina i Hrvaško to nebode nikaj koštalo sam bodemo mi Međimorci morali dati skorom frtalj falačka zemle med dvemi vodami. Mam mi je črvek vu glavi predelav: pak Hrvaška je odnavek bila do Drave i zato se lefko špotariti z zemlom štera je onkraj Drave. A nas Međimorce nišči nikaj ne pita. Pak tak je odnavek i bilo.

Vu Deželi se navelikom prepravlajo za referendum o temo jeli bodo Lejpo našo pustili vu Evropo, kaj Janeze ruom jako ne muoči, oni se bole brigajo za to kud bode zaprav išla meja z Hrvaškom. Kak so rekli vu Briselo, vse ono gde se govori slovenski je jivo i zato se ve, po cele dneve i noči, ribe vu Piranskomo zaljevo vučijo slovenski, a isto tak i lisice, medvedi, vuki, zajci i vsi ftiči na Svetoj Geri hodajo vu večernjo školo. Jako sam najgerek kak bode, itak, zišev tej refendum i što bode odišev po riti k meši.

Verjem gda ste čuli kaj se to vsega pripetilo vu Vanovcu gda so zbirali novoga ravnatela škole, a zebrali so ravnatelico. Nebrem razmeti kaj se vsi bunijo na to kaj je čakoski gradonačelnik išev na zestanek školskoga odbora na šteromo se zbiralo, ak nam je vsima poznato gda je odbor jeno sedem-osempot nej mogel posla zbaviti kak treba, jerbo so glasi navek bili pol-pol. Meni je čistam jasno gda je gradonačelnik došev kak prvi čovek Grada šteri je osnivač škole i mora se brigati kaj se zbere nejbolši kandidat, jer i školski odbor more vu kmico vritnuti, ali nebrem nikak razmeti kaj je tu delav zamjenik gradonačelnika toga istoga grada Čakovca,  jerbo so, unda, na odboro bili dva osnivači. Kaj je preveč je preveč!

Nekak mi je čistam normalno gda oni šteri so vu udrugi štera poštuvle lik i djelo druga Tita ide na izlet vu Kumrovec, ali nebrem razmeti gda deco pelamo v Kumrovec. I nej sam to, z decom nejpredi idemo na Bistrico pomoliti se Božeko i Marijici, a mam posle pelamo jiv vu Kumrovec gde je Titijova rodna hiža, a on je šteuv zaprti cirkve i Marijičino svetište vu Bistrici. Dok sam to zbajav, rekli so mi gda so nej išli glet Titijovo hižo nego kumrovečko Etno selo. Ali i to je nešči naprej jako spametno napraviv. Najme kaj, Titijova rodna hižica je zarivana vu Etno selo. A to je tak čistam slučajno zišlo, komunizam je prepav, a Tito živi.

Dojšli so vam, vu jeno čakosko krčmo, županiski inšpektori za ravnopravnost spolova i prekontrolerali so zahode. Donesli so rešeje kak se krčma mora mam zaprti, jerbo se žene omalovažavajo i zapostavljajo, a to se vidi po temo kaj je ženski zahod biv tripot menši od moškoga. Jako sam najgerek kak bode vse to zišlo i jeli bode županiski sodec za prekršaje (a kaj ak bode sodkinja) uvaživ žalbu vu šteroj je gazdarica lejpo pojasnila gda vu Međimorjo po krčmaj pijejo sam moški, a žene z kupicaj se, bar za ve, skrivačkajo po hižaj i gda so zahodi napravleni za one šteri jiv nucajo. Nebiv šteuv biti vu koži krčmarice, jerbo ak bode ženski sodec unda se bode ženski zahod morav dograđivati ili pak bode trelo krčmo zaprti.

Neznam kuliko ste obslužavali Urbanovo i dneve naše vinske kaplice štero bi i angeli pili i zato ne znam jeli ste čuli za naše brežne Međimorce šteri so zbetežali od klaustrofobije. To vam je strah od zaprte kleti, a pre onima šteri so se prekesno javili specijalisti za takše betege, pojaviv se i strah od zaprtoga, očem reči, praznoga lagva. Ravnatel čakoske bolnice se boji gda bi moglo dojti do epidemije, pak je tega slučaja, šteri je čistam novi  vu medicini, prijaviv ministro za zdraviče. No, ve se zazvedilo gda so se čistam slični betegi pojavili i vu Zagorjo i to tu na Varaždinbrego, vu Ivanco, Bednji i Zelini. Verjem gda bode minister, uz Božekovo pomoč, rešiv to epidemijo predi nek dojdemo vu Evropo.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=1842:strah-od-zaprte-kleti-i-praznoga-lagva&catid=68:joek-radnik&Itemid=127

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Međimurske novine, 01.06.2010., br. 769.
pregled pdf:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine769i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey
download pdf:
http://www.mnovine.net/pdf/769/mnovine769i.pdf

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

PISMOHRANA (iliVi ARHIVA) člankov JOŽEKA RÂDNIKA v Međimurske novina:
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=category&id=68:joek-radnik&layout=blog&Itemid=127&layout=default

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Žiga i Bandisti - (S)MEĐI.MURJE, kak si lepo zeleno, 03:55

Žiga i Bandisti - Međimurje, kak si lepo zeleno

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kom3dija - Medjimurski lepi decki, 02:41

Kom3dija - Medjimurski lepi decki

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pijmo brati vince, 01:52
(Pijmo brati vince, voda naj stoji,
naj ju pije žaba tera vujne spi)
Pijmo brati vince
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #190 : Lipanj 12, 2010, 11:22:36 poslijepodne »

Večernji list 01.06.2010.

FAKAT

Kako je Maksimir izbjegao golf i beton



Na prvom turniru u golfu 1931. u Maksimiru bila je i kraljica Marija, pokroviteljica turnira.

autor: Zvonimir Milčec

Slika:
javascript:show_full_image(188001);
(Foto: Boris Šćitar/PIXSELL)



O tolikog rastezanja i natezana oko novog, pa još novijeg, zakona o golfu, prsti me već svrbe od želje za tom planetarno popularnom igrom. Sav sam lud za golfom. Otprilike ko naš ministar turizma Damir Bajs. Koji od svih golfskih rupa vidi samo rupe u svojoj turističkoj mapi. Ili kao moj stari literarni libling Mark Twain. Koji je za golf zapisal da mu to dođe «kao hodanje kroz prirodu s prekidima i ometanjima sa strane»!

U vremenskoj rupi između starog književnika i nekaj mlajšeg ministra ispliva mi na površinu golf teren s livadama i jezerima usred Maksimira.

Godina je 1931. U Zagrebu je otvorena Gradska kavana, a na drugoj strani Jelačić placa porušena je stara zakladna bolnica. Od svog prastarog hospitala građani se opraštaju bačvama vina i volom na ražnju. Poslovni ljudi i turisti iz pokrajina i inozemstva prijavljuju se na recepciji novog hotela «Milinov» («Dubrovnik»). Zagrebačke domaćice s cekerima i rogožarima penju se po stubama novootvorene tržnice na Dolcu. Najpopularniji Zagrepčanin stanovnik je maksimirskog Zoo-a jopec Štefek. Slika popularnog majmuna pavijana otisnuta je i na posebnoj razglednici, koju Zagrepčani šalju drugima i sebi. Međusobno si isporučuju razne usporedbe s maksimirskim majmunom.

Tak se, navodno, čulo za jednog od golfera na terenu da mu je od muškog zamaha golf-palicom obraz pocrvenil ko Štefekova rit. Nije poznato odnosi li se to na člana golf-kluba Zagreb, prvog registriranog kluba u Kraljevini Jugoslaviji. Ili na nekog od stranaca koji su 12. lipnja 1931. sudjelovali u prvom golf-turniru, gdje su stranici, uglavnom strani diplomati, bili u većini. Na prvom turniru u Maksimiru bilo je i njeno veličanstvo kraljica Marija, pokroviteljica turnira, koja je sa svojom svitom igru promatrala s terase Vidikovca.

Iste 1931. Miroslavu Krleži izlazi knjiga pjesama, a u Savremeniku tiska prva dva čina “Lede”. Naš Fric nije bogzna kak zainteresiran za golf, ali da i je, kakve vajde kad ga upravo muči išijas, pa odlazi u Stubake, odakle se javlja prijatelju Augustu Cesarcu. Ipak njegova poznata znatiželja za sve kaj se u gradu događa, s drugim prijateljem Petrom Dobrovićem, slikarom, koji se upravo vratil iz Pariza, provodi jednu pijanu noć uz maksimirsko jezero, pokraj kojega je upravo završen golf-turnir...

Iduće godine počinje prvenstvo Jugoslavije u golfu. Strani igrači prenose iskustvo na domaće, koji počinju bilježiti i prve uspjehe. Najveći uspjeh jednoga domaćeg igrača zabilježen je na prvenstvu u listopadu 1934., kad je Zagrepčanin dr. Strižić pobijedil najboljega klupskog igrača stranca.

Tim je prvenstvom ujedno i zaključena kratkotrajna povijest golfa u predratnom Zagrebu, a naš se prvi golf-klub Zagreb kratko nakon toga ugasil, jer uprava nije imala love za plaćanja najamnine Šumarskom fakultetu, vlasniku Parka Maksimir. Zbog toga navodno nije došlo ni do apartmanizacije i betonizacije maksimirskog perivoja. Možda je namjera i bilo, ali nisu doprle u javnost. Kak to već ide, da javnost o tome zadnja sazna


Zvir:
http://www.vecernji.hr/kolumne/kako-je-maksimir-izbjegao-golf-beton-kolumna-148651

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Gospodine Milčec, jeste li vi posljednji Mohikanac kajkavštine u novinarstvu?

- Još se i suzdržavam i kajkavštinu upotrebljavam samo kada treba povezati rečenicu. Da pišem sve na kajkavskom, naježili bi se oni koji misle da bi samim čitanjem postali kajkavci i purgeri.


Zvir:
http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Stari Zagreb, 04:05
(Zvonkec Špišičov – Zvonko Špišić:
» ... čim sem ga spazil (Kerempuha)
mam sem se setil Milčeca vu fraku:
» Od Zagreba su samo Zagrebčajnke lepše»)

Stari Zagreb

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Lepi ti je Zagreb grad, Zagreb grad.
Lepi ti je Zagreb grad, Zagreb grad.
Lepi ti je Zagreb grad, Zagreb grad.
Vu njeg ide svaki rad.

Lepa naša Savica, Savica.
Po njoj plovi lađica, lađica.
A u lađi dečko mlad, dečko mlad.
Koji bi se ženil rad.

Lepi ti je Maksimir, Maksimir.
V kojem raste debel žir, debel žir.

Još je lepši Zelengaj, Zelengaj.
Za se nas je pravi raj.

GRUPA TWIST-lepi_ti_je_Zagreb_grad.MP4, 01:30

GRUPA TWIST-lepi_ti_je_Zagreb_grad.MP4
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #191 : Lipanj 12, 2010, 11:35:48 poslijepodne »

KAJOCID SĚ NASTÂVLA: Milčecova kol-umna preskûpa za ne-umně
 
Réčki "Nôvi list" / Kolumně, komentâri / Pogled
KVADRATURA DRUGA
05.06.2010.
đermano ćićo senjanović

Stiglo pismo

Piše mi Zvonimir Milčec: "Poslal sam ti svoju prvu kolumnu za Večernjak, pa je red da ti pošaljem i zadnju. Redakcija je navodno u velikoj frci, pa nemre plaćati honorarce. Prvi je otfikaren Pavao Pavličić, a sad je došel red i na mene..." Čitan kolumnu koju mi je posla. Piše o golfu u Maksimiru.

Godina je 1931., u Zagrebu je otvorena Gradska kavana, hotel Mlinovi (današnji Dubrovnik) prima prve goste, tržnica na Dolcu je počela s radom, a u Zoološkom vrtu je glavna atrakcija majmun Štefek. Izdana je i razglednica s njegovim likom, pa Zagrepčani šalju razglednicu jedni drugima i pišu popratni tekst. U Maksimiru je 12. lipnja te godine održan prvi golf turnir, učesnici su uglavnom diplomati i strani poduzetnici, prisutna je i pokroviteljica turnira kraljica Marija koja igru prati s Vidikovca, a Krleža i Petar Dobrović jednu pijanu noć provode uz maksimirsko jezero.

U listopadu 1934. godine na turniru pobjeđuje domaći igrač dr. Strižić, i to je prava senzacija. To je ujedno i zadnji turnir. Klub se gasi, jer uprava nema para za plaćanje najamnine Šumarskom fakultetu koji je vlasnik maksimirskog perivoja. Na kraju Milčec zaključuje da je to možda i srića, jer je tako Maksimir spašen od betonizacije i apartmanizacije.


Majko moja, koliko podataka, koliko šuga, koliko nostalgije i lipote! I ovakvome čoviku ne dat pisat?! Milčec, tak imam te rad.


Zeto ze članka:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pocakaj-(po-ca-kaj)-lipa-nasa-cakavska/msg18156/#msg18156

Večernji list 01.06.2010.
FAKAT
Kako je Maksimir izbjegao golf i beton

Na prvom turniru u golfu 1931. u Maksimiru bila je i kraljica Marija, pokroviteljica turnira.
autor: Zvonimir Milčec

Céli članek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg18155/#msg18155
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #192 : Rujan 16, 2010, 10:05:35 poslijepodne »

Klopotec 2010 08 31

Varaždinskě vésti, br. 3426, 31.08.2010.

Klopotec

Špancireri vu Gradu

I još sam Bartolu natočil da negdašnji direktori ili nesu imeli familiju ili su ju zapuščali da bi kosili i farbali, a ovi denes imaju familiju i ne zapuščaju ju. Isto tak sam mu natočil da se i na Špancirfestu samo stari ljudi šečeju vu kostimima, jerbo deci nečeju platiti španciranje, pak onda gosti i turisti misliju da vu Varaždinu živiju - samo starci?!


Odkak je počel taj naš Špancirfest, ja i Bartol bili smo stalno raskrebečeni zmed ajfona, fejsbuka i španciranja po našem Varaždinu. Ja sam njemu dopuščal da mi vsaki dan vu podne na pivici pred Ritzom izdeklarera vse kaj je prečital na tom svojem internetu, a on je meni moral dopuščati da mu pri španciranju po vulicama Varaždina velim vse kaj mi je na duši pri onomu kaj smo videli, polahko se špancirajuči...
A moram vam priznati da smo se i dva ili tri put morali prešpancerati do našega grobja, jerbo je vsaki drugi dan bil sprevod deci naših prijatelov. Našoj neje, fala Bogu. I tak se pripetilo da smo i vu stvarnom životu vidli teh devedeset jezerač špancirerov po Varaždinu, o čemu su javlali portali na internetu, ali smo i vidli da ljudi trošiju, makar su portali javlali da trošiju puno menje. (O tomu smo se obadva složili - da vsi znaju skriti svoju zaradu pred poreznikima, i naši severnjaki kak i Dalmoši vu sezoni). Takaj smo rekli - nek’ vrak nosi medije i stranke koji rušiju novi rebalans budžeta, glavno je da nesu zrezali plače i penzije, a 2011. bu ionak smak sveta pak nam je svejedno ko bu na vlasti.

Tak smo se došpancirali i do Parka pape Ivana Pavla II. gda smo išli na grobje, i tu smo se posvadili! Veli Bartol da nemre razmeti zakaj je Grad dal tulike peneze za tie lepi  park, a sad trava neje pokošena?! Velim mu ja da je problem moguče v tomu da Grad ne plača košnju. A moj je Bartol na to riknul kak bik, tak kaj su se vsi pri kafiču “Tri mrtvaca” obračali. I rekel mi je - da mu je pun kufer direktorov koji su uspešni samo zato kaj Grad vse plača. Zato nam je hudo i v celoj državi i vu Varaždinu, jer direktori samo surfaju po internetu i delaju statistike ulaz-izlaz. To saki bedak zna!

Veli mi Bartol da su Varaždin i varaždinsko grobje bili i negda najlepši vu Europi, zato kaj su onda direktori sami i kosili i farbali kaj je trebalo i kad je trebalo. A plaču su dobili samo od onoga kaj su ljudi plačali za grobje i za zelene površine. Denes direktori kupiju automat za zalevanje i automat za meglu na kafiču, a travu nema ko kositi, jerbo za dotični posel nema dost penez...

I tak smo se Bartol i ja znovič posvadili, jerbo sam ja tvrdil da Varaždin ima najbolšega gradonačelnika, koji se i vozi na biciklinu i koristi internet, ali nemre znati i to zakaj trava ni pokošena vu nekojem parku. I još sam Bartolu natočil da negdašnji direktori ili nesu imeli familiju ili su ju zapuščali da bi kosili i farbali, a ovi denes imaju familiju i ne zapuščaju ju. Isto tak sam mu natočil da se i na Špancirfestu samo stari ljudi šečeju vu kostimima, jerbo deci nečeju platiti španciranje, pak onda gosti i turisti misliju da vu Varaždinu živiju - samo starci?!

Kaj da onda ja mislim? Vezda nit Bartola nemrem vu ništ uveriti. Moral bum se i ja početi koristiti i z internetom i z portalima i fejsbukom, da mi Bartol ne bu solil pamet. Evo i moj “Varaždinec” je otprl portala gdi se moreju sakog dana čitati friške viesti. Ali komu da ja priznam da više ništ ne razmem, niti z internetom niti bez njega? Denes su ljudi restegnuti zmed staroga i novoga, mladih i starih, debeloče i fitnesa, zmed bolečine i zdravoga živlenja. A morti bum i ja vu drugom broju “Varaždinca” kaj spametneši...


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/3426/kolumne/spancireri-vu-gradu?opcija=kolumnisti

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Prelistajtě nôvi broj "Varaždinca"
(živopisano (online) izdâjně "Varaždinske vésti"):
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1

pdf-pismohrana:
Varaždinskě vésti

http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva
Županiske vésti
http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #193 : Rujan 16, 2010, 10:06:44 poslijepodne »

Međimurje, br. 2872, 2010.05.11

SITNICE NE ČINE POVIJEST

Jesu Kotoripčani mortik i fulali??

– A kaj si ne videl i čul, – otvorili su mu se svi ventili, – zapraf nisi niti mogel niti videti niti čuti, kajti na naši horvatski televiziji su za to ne niti pisnuli. Za to kaj je Međimurje, ž njim i trifrtale Zagorja i pol Podravine, pred stopadeset let dobilo otprta vrata v svet, v Kotoribi takša parada, dopelaju se ekstra-cugi, kakših zdavnja svet ni videl, z Pešte i Zagreba z „visokimi državnimi delegacijami“, za mađarskoga precednika „nem tudom“ je li bil, ali za našoga znam kaj je bil, i če očeš kaj od toga znati, moraš si mađarsku televiziju pogledati!! Daj se naš precednik nekam v Tunguziju otputil, več bi mi to i gledali i poslušali i tri dni predi i tri dni potli – jeni bi ga falili (za kaj?), drugi bi ga šimfali (za kaj?) – ali v Kotoribu de je onda-negda prvi put cug-mašina zafučnula na horvatski zemli?!

Autor članka: Vladimir Kapun


– Čestitam! Kak si sam znal?! – veli On meni kad smo se prije dva-tri dana sreli, što se ni inače ne događa rijetko. „Spojili“ smo se odavno, kad je njegovomu nećaku trebalo pomoći u pisanju diplomske radnje na fakultetu; profesor-mentor je njemu, nećaku, za radnju zapisao ocjenu „odličan“, a meni izrekao usmenu pohvalu! Kasnije životne okolnosti pretvorile su moje poznanstvo s Njim u obostrano iskreno i čvrsto prijateljstvo.
– Kaj kak sem znal? – velim ja Njemu nakon otpozdrava.
– Pak potrefiti to kaj si napisal.
– A kaj sem takšega napisal pa k tomu i potrefil?
– Pa to, …prečital sem, …
– Pa kaj je to „to“? Bar ti znaš: napisal sem tulko sega kaj se nemrem niti zmisliti. To je jeno, a drugo: otkud bi ja mogel znati kaj si ti bog-te-pitaj gda i gde prečital?! Za ve sem išče ne takši coprnjak. A morti sem niti ne rom ja napisal?! – pokušavam se izvući.
– Ne, ne, jesi, naj se zmotavati. Tvojo pisanje i po duhi poznam, a kak ne bi po sliki. I to je bilo ve, ne tomu zdavnja, čistam friško. Znaš, i verji mi, ja prečitam se kaj ti dobroga i lepoga napišeš.
– A kak znaš kaj je lepo napisano i dobro za prečitati?
– Pak, Bog moj dragi, prečitam pak znam. Ali morti misliš kaj sem takši osel kaj nej razmel kaj je lepo i dobro, a kaj je ne?!
– Nedaj Bog, to sem ne rekel, a tulko jesem i ja spameten kaj nam tebi rekel kaj si ja mislim. Zato me naj potvarjati za ono kaj je ne. Neg’, nisi rekel kaj zapraf očeš?!
Kao i uvijek u našim razgovorima, ne On, nego ja moram se vraćati k temi, na početak.
– Pa rekel sem: praf si potrefil!
– A kaj sem potrefil, če smem itak jemput zezvediti?! V športsku prognozu znaš kaj ne verjem, za lutriju se držim prespametnoga (zna se što ima sreču!); jedino če bi z glavom zida iskal, to bi moglo zružiti, ali to ne delam kaj nej moral zida platiti!
– Daj-naj svetu smeha delati; zakaj se ve tak hecaš z menom, mesto kaj bi lepo rekel: je, tak je?!
– No: i kaj sem onda znal potrefiti ali pak potrefil znati? I če sem znal, je bilo teško potrefiti? A če sem potrefil, je ne sejeno jel sem znal ali ne? Pa kaj onda ve tu nekšu filozofiju tiraš? Poveč kaj misliš i šlus!

Nije bilo prvi put da smo se On i ja „tak spomiinali“. Ja napišem nešto od čega „ljudem se lasi zdižeju na plešivi glavi“, a On se pravi pametnim kao da je baš On sam izmislio čitav Svijet, pa kako onda ne bi i to?! Drugi puta napišem nešto o čemu i vrapci na krovu pjevaju, a On ni o čemu nema pojma, nego hoće znati pa ispituje: ako koza ima kratak rep i kratku pamet, ima li krava s dugim repom dužu pamet ili, ako nema, zašto nema. I tako nas dvojica: kao pas i mačka, a ne možemo jedan bez drugoga baš kao – pas i mačka!
I sad: ja neka pogodim što on misli da sam – opet ja – pogodio! A ja– pojma nemam!
– Pa ono za štreku.
– Kakšu štreku? – moram pitati, jer su mi misli usmjerene na ono što tek kanim pisati, a ne na ono što već jesam napisao.
– Pa onu našu, međimursku i horvatsku: kaj je sto pedest let bila, ve je i za navek ostane prva v Horvatski, pa če se makar si tam prek Drave na glavu postaviju.
– I kaj ve ja tu imam potrefiti?
– Praf si rekel kaj oni tam prek za to nečeju niti čuti, neg bi šteli nekaj kaj je ne.
– Kaj sem rekel, rekel sem, ali kaj ve to tebe boli?
. – A kaj si ne videl i čul, – otvorili su mu se svi ventili, – zapraf nisi niti mogel niti videti niti čuti, kajti na naši horvatski televiziji su za to ne niti pisnuli. Za to kaj je Međimurje, ž njim i trifrtale Zagorja i pol Podravine, pred stopadeset let dobilo otprta vrata v svet, v Kotoribi takša parada, dopelaju se ekstra-cugi, kakših zdavnja svet ni videl, z Pešte i Zagreba z „visokimi državnimi delegacijami“, za mađarskoga precednika „nem tudom“ je li bil, ali za našoga znam kaj je bil, i če očeš kaj od toga znati, moraš si mađarsku televiziju pogledati!! Daj se naš precednik nekam v Tunguziju otputil, več bi mi to i gledali i poslušali i tri dni predi i tri dni potli – jeni bi ga falili (za kaj?), drugi bi ga šimfali (za kaj?) – ali v Kotoribu de je onda-negda prvi put cug-mašina zafučnula na horvatski zemli?! Nečem niti pitati kulko se je televizačov dopelalo v Kotoribu i kaj su tam delali. A mislim si: mortik su i Kotoripčani fulali?! Daj se tam na štaciji zbili pak jenoga malo fpičili, drugoga malo zarezali, tretjemu oko skopali, a se skupa tak kaj bi jih otpelali jeno par v bolnicu, jen par v rešt, a nekoga mortik i na grobje, onak kak to drugde znaju, namo pitali gde, bi ti videl kulko bi minut Kotoriba dobila na televiziji?! A jena štreka, k tomu stara sto pedeset let, skorom kak Matuzalem, daj-naj biti smešen! Ni za drugo kak kaj bi ju, zna se več što, abmontiral za staro železo! To bi onda bil materjal za televiziju: mam bi pitala i spitavala kak si to Međimurci svoju štreku čuvaju i poštuvleju!
- Nisam ga zaustavljao jer se zaustaviti ne bi dao. Reći nešto na to, bilo „da“ bilo „ne“, bilo bi uistinu suvišno. Nego, dok je on tako pucao iz svih mogućih topova, sjetio sam se nečega što bi moglo objasniti stvar. To je pitanje: nisu li Kotoripčani „fulali“ kad su proslavu napravili na svome terenu? Ako se ne varam, dali su joj, ne sumnjam u dobru namjeru i ozbiljno kažem, nesumnjivo lijep, simpatičan i simboličan naziv „V Kotoribi cug-mašina fučnula“ – misleći valjda da je to bilo prvi put u Međimurju i Hrvatskoj, no to nije točno. Pruga se između Pragerskoga i Pešte gradila u isto vrijeme na različitim dionicama, tako se mogla i „štreka“ polagati, ali „cug-mašina“ je u Kotoribu mogla doći samo iz Pragerskoga, a to znači samo kad je taj dio pruge bio gotov, a to dalje znači da je u Međimurju „prvi put zafučnula“ negdje kod Trnovca i Macinca!
Bio sam neoprezan, pa sam to rekao Njemu. A On će:
– Jesi ti to videl! Onda je fešta trela biti v Macinci, na oni štaciji. Jeh, to bi ti bila prava stvar! Bi videl kaj bi tam bilo publike! Ali i kak televizija nej škrtarila niti s svojimi minutami, niti svojimi špotancijami na nas Međimurce!
Bojim se da On – „ni fulal“!


Zvir:
http://www.medjimurje.hr/clanak/2872/2010-05-11/sitnice-ne-cine-povijest

Kom3dija - V Kotoribi cug masina fucnula, 05:10
Kom3dija - V Kotoribi cug masina fucnula
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #194 : Rujan 16, 2010, 10:07:37 poslijepodne »

Bjelovarac 2010 07 31 / Kolumna

Đurđa naša svagdašnja

Doduše ima Đurđa i velkih greha. Kuća joj liči na vatrogasni dom i bilo je tu petljancije oko konzervatora i dozvola, đačkoga doma je obećala, a još ništ, autocesta se baš ne miče...i penzioneri nisu dobili velke penzije. Kriva je ona i što u Bjelovaru nije otvoreno bar tisuću novih radnih mesta, a kad bi se potrudili našla bi Štefa u našem narodu još velkih zamerki.


Tak su naši ljudi revni kad trebaju tuđe posle rešavati. Stara poslovica veli da svak' prvo treba pospremiti ispred svoga praga, a ne u tuđoj kući reda delati. No, svi voliju rajše tuđe probleme rešavati i o tom' raspredati od jutra do sutra.

         Bilo kak' bilo, suseda Štefa je fest ljuta jer ju smeta kaj su svi našu Đurđu napali. Te Đurđa zakaj si ovo, a nisi ono, te nisi trebala ovak', već si trebala ovak'. K'o da je žena od jučer, pa ne zna kaj treba delati. Zamera suseda Štefa svima koji se pačaju Đurđi nekaj prigovoriti. Zna ona da je naša Đurđica dovolno vješta da svima nađe putra na glavi. No, kak' prava dama, ona to ne bu napravila. Barem ne još.

         Ni'ko se danas više ne seća da srednjoškolskoga centra ne bi bilo da nije bilo nje, da sjednica Vlade ne bi bila u Belovaru da nije bilo nje. Seća se suseda Štefa kak' je Đurđa hodala po Italiji i sklapala prijateljstva, sve dok Cormo u zoni ni otvoril tvornicu. Svakaj je tu bilo, već se svega Štefa ne mre ni setiti. No, ono čega se živo seća, je pomoć za maloga čoveka kojemu, još dok je bila gradonačelnica, nikad' ni okrenula leđa. Tak' je suseda Štefa bila svedokom dok je jedan gospon, djedek dvogodišnjeg dečarca, došel k Đurđi po pomoć. Dečec je rođen s urođenom manom i s dve godine ni se baš dobro razvijal. Kak' su roditelji sve hrvatske bolnice sprešli uzduž i popreko, nigde za njega pomoći ni bilo. Zagrebački doktor rekel im je da takvu operaciju kakvu dečec treba mogu obaviti jedino kirurzi u Austriji. Kad su roditelji pitali jel' bi to moglo prek' uputnice, odgovor je bil' da naravno da ne bi. Ni im preostalo nikaj drugo već dići 40 hiljada eura kredita, jer tol'ko bi koštala operacija. Ili.. E, onda dolazi djedek k našoj Đurđi i sav van sebe pita ju jel' ona more kaj pomoći. Dalje pretpostavlate kaj se dogodilo. Dečec je operiran bez da su roditelji digli kredita, a djedek danas uživa s dečecom koji normalno ide u vrtić, igra se i trči.Prek nje su neki išli u Italiju jetru presaditi, mnogi teško bolesni u prek reda išli na operacije na Rebro, koje Đurđa nigdar ni ni vidla, ni prije ni poslje. Zna Štefa da buju sad rekli, zakaj uopće malome čoveku treba takva preporuka, al živimo u Hrvatskoj i oni kojima je spašen život, i dalje buju pluvali po Milinoviću, a tražili pomoć neke druge Đurđe.

         Doduše ima Đurđa i velkih greha. Kuća joj liči na vatrogasni dom i bilo je tu petljancije oko konzervatora i dozvola, đačkoga doma je obećala, a još ništ, autocesta se baš ne miče...i penzioneri nisu dobili velke penzije. Kriva je ona i što u Bjelovaru nije otvoreno bar tisuću novih radnih mesta, a kad bi se potrudili našla bi Štefa u našem narodu još velkih zamerki.


Čistačica Marica

Zvir:
http://www.bjelovarac.hr/Novosti/tabid/5421/articleType/ArticleView/articleId/21246/ura-nasa-svagdasnja.aspx

Nela Eržišnik (Marica Hrdalo) 1922.-2007. , 01:56
Nela Eržišnik (Marica Hrdalo) 1922.-2007.

Nela Eržišnik - 63 (Jel' me netko tražio), 03:01
Nela Eržišnik - 63 (Jel' me netko tražio)
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549