Velika Gorica - neovisni forum

Baština => Kajkavski => Autor teme: Ljudevit Kaj - Rujan 15, 2009, 02:07:14 prijepodne

Naslov: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 15, 2009, 02:07:14 prijepodne
Zagorski list br. 300 / 17.07. 2009. / županija (papérnato izdâjne)

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Žmah starinske bučnice


Piše: Nevenka Gregurić
 

Kak nam se med življenje zmiešalje kaj česa, od rieči, šegi, žmahe, teške je med tem prepoznati baš one prave domeče. One kaj je negda cinfralje življenje naše starce, dedekof i babic. Nikomu i za nič ne bi smelji dati nekomu da o tomu našem žlaburi tak kaj bi cinfral ilji dodal kaj z nove mode. Z tem ne koristi onem teri buju ostalji životariti na ove naše prekrasne zagorske grude i rajtalji spomenke na prešle cajte.

Istina i bog da su več jen cajt ljudi počelji gruntati da se one kaj je bilje prie nie trieba hititi zapeček, nek da te trieba spraviti, zapisati i mlade podvučavati kaj se nej pozabilje.

Oče se zgubiti dosta toga, pritisnuti naše domače i nametnuti nekaj luckuga i cinfrastiejšuga. Iste tak z naše lonce, kostrolji i renjgljeke več se očeju stirati stari žmahi i duhe pred nekakvimi novemi. Nie da novi niesu dobri. Ipak stari žmahi su žmahi tere morame ostaviti h zubie naše mlade, kak bi denes zutra i oni moglji tekef žmah prepoznati i pririhtati ga za svoju decu. Tak nej takvi žmahi nigdar moglji biti pozabljeni. Ima denes i onie teri nam očeju pod starinski žmah nekaj podsmeknuti. Nu saki onie teri je negda osietil kaj znači koštati sirilje za gibenicu ilji štrukelj, žmah kuhila teri diši po zafrigu na terem se požaril bielji i črljeni luk, teške se more zavarati. Oče se kaj česa denes podurnuti pod starinske i zagorske, alji tak nekaj ne bi smelje prejti dok ima onie teri znaju kaj je praf za praf prave, starinske i domače. Istine za volju, gda se govori o pririhtavanju košte, negda kak i denes, sake selje imelje je svoju šegu i svoj način spravljanja, alji na kraju je se bilje iste ilji fejsti prisljičene. Denes se nema cajta duge pririhtavati koštu kak negda, alji se ipak da, ak se poštivaju domače i starinske šege, napraviti košta onakvuga žmaha kakva je bila i prie dosta ljiet. Ove dane prihajaju cajti prave buč i unda bučnice. Istine za volju pečeme več jeden cajt bučnice, alji od buč tere prie niesu pri nas rasle. Negda je baba bila prava gazderica če je za Janjinje imiela buču za bučnicu. Moderna tehnika pridonesla je da imame buč pune prie toga. Nu oni teri znaju kaj je pravi domači žmah bučnice slažeju se z tem da te ipak nie one prave. Gda se je negda dielala bučnica pripreme su bile veljike. Od ribanja buče prvi dan ilji rane h jutre, soljenje i metanje h žakljec i pod kamen. Buča se tak pod pezu sciejala par vur ilji čez cielu noč. Triebalje je bilje pririhtati i prec suca, kaj bi h peči ilji špretu fejst gorelje, a protvan bil dober za žarneti bučnicu. Denes se fala bogu se te skrati. Suče ne morame ciepati, a buču h krpe moreme fljejsik ožmeknuti. Unda vam poviem kak su negda babe delale sirilje i tieste za bučnicu kaj bi ga moglji napraviti tak kaj bi bile onak žmahne kak negda, reklji bi za poljizati prste. Od jedne veljike buče more se napraviti četri kostrole bučnice. Prie nek se ide rihtat sirilje za bučnicu omiesi se tieste kak negda. Od priljike osem beruči glatke melje se posolji po želje i omiesi z sirutku tak kaj tieste nie preveč mehke ni trde. Če nema sirutke unda se zmieša pol mlačne vode, a pol mljieka i za napršnjak octa, kaj bi se tieste dalje bolje rezvlačiti. Od omiešenoga tiesta napraviju se četiri grudice. Malje se poljieju z retopljenem putrem i deneju se nekam na toplje opstati bar pol vure. Za te se vrieme obieljiju, ščistiju i naribaju buče. Na naribane buče dene se šaka solji i dobre se zmieša. Buče počneju otpuščati vodu i unda se deneju h krpu ilji žakelj i dobre zežmekneju. H zažmeknjene buče deneju se dvie dobre beručke friškuga krafskuga sira, tri deci mljieka ilji slatkuga vrnja i tri veljike žljice restopljene svinjske masti. Se se dobre zmieša i če trieba još malje dosolji. Tieste tere je otpočinute, najprie se malje razvalja, a unda poiljiči z restopljenem putrem. Tak poljičene se restegne ščem se več more. Gda je restegnjene tak kaj viesi prek ruba stola, filja se meče na tieste ze sakuga kraja, široke pedelj i pol, a unda sfrče najprie z jednuga kraja do polovice pak unda z druguga kaj se dobiju dupljit štruklji. Z ruku se zazlamieni veljičina štruklja, a unda se štruklji zriežeju z tenierem. Štruklji se mečeju h kostrolu, dobre namazanu z mašču ilji putrem. Na saki štrukelj se prie pečenja dene za napršnjak putra. Tak napravljena bučnica imiela bu fini domači i starinski žmah. Bog vam blagoslovi!


Zvir:
Zagorski list br. 300 / 17.07. 2009. / županija (papérnato izdâjne)
Nepotpuno živopisano izdâjně:
http://www.zagorje.com (http://www.zagorje.com)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 15, 2009, 02:15:08 prijepodne
7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě / Vaš kutak

07.07.2009., br. 268

Vrtoglavica

Zakaj je otišel Ivek?


Piše: RADAR


– Čuj Štefek, zakaj je zaprav otišel Ivek? Je morti betežni?
– Kaj god, zdrav je kak dren, kaj ne vidiš?
- Mu morti ko hoće kaj nažal napraviti?
– Kaj god, pa bolše je zaštičen nek lički medved i si ga vu interesnoj zajednici radi imaju. Vu to ni norjak nebi pehal!
- Morti je potpisal nekakvi krivi ugovor z trgovačkim lancom, o nečemu kapitalnom?
– Kaj god, na takšne ugovore on z drugima autograme piše.
– Da nema morti vanbračno dete, pa neće da o tome larmaju okolo kak babe na placu?
– Kaj god, pa ni on Višnjić i drugi kaj su radi bedastoće miloga čina morali po novinama kusati ono kaj su okolo posijali. Bez kondomov.
- A da ni morti otišel zato kaj se hoće baviti z bolšim poslom. Morti studentima pripovedati kak partija z dva ili pet zastupnikov vu parlamentu more imati doprecednike vu Vladi i glumiti kak je fest važna vu nacionalnoj politiki.
– Pa nej biti smešni, vu Hrvackoj ni potrebno z politike vun iti ak hočeš vu fušu delati na fakultetima i drugdi maglu prodavati.
– Nego, Štefek, za kojega me ti Iveka zaprav spitavleš? Pa naš Ivek ni nikam otišel.
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 15, 2009, 02:16:17 prijepodne
Zagorski list br. 297 / 26.06. 2009.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Če na Čirilove dešč pere, se oreje s drva obere


Piše: Zoran Gregurek


Loše vrijeme potkraj lipnja i nastavka istog u prvim danima sedmoga mjeseca, nikad ne bi iznenadilo našu hraščinsku baku Ivku, pučku prognozerku. Naime, baka je dobro znala da ima ljeta koja su kišna i neobična hladna.

- Če na Čirilove i Metudove dešč pere, oreje i kostanej z drva obere. Tuo znači da vu tu duob če nije lijepuga vremena, da ne ni gibanice od orejof niti se kostanji vu jesen budu pekli na šparetu i zalijevali z moštom - govorila je baka.

Starica je ponavljala i vjerovanje o predskazivanju vremena na drugi dan mjeseca srpnja.

- Če drugi srpnja nema sunca na nebu, mesec dan se dešč vustavil ne bu. Je, tak su govorile naše babice štere bi same kimale z glavu gda su drugoga srpnja gledele vun čež obluk po kojemu su plazile velike kapi. Mam se pri hiži znale da bu otava loša, jer su dobri gazdi sijene več do toga datuma i pokosili. Ali zate bu mrti dober otavič (treći otkos), nešči bu vu hiži rekel, a mi – deca i starci bi molili da dešč čim prije prestane i da moreme čim predi ziti na polje, skositi travu, obrnuti ju da se dobre osuši, skupčati i brže dime na senik ili vu kup otpeljati - prisjećala se baka.

Bakica bi govorila da je skupljanje trave za polja jedini posao koji se može obavljati i nedjeljom.

- Na takvom poslu seljaki ni dragi Buog ne zamijiri, jer če se vuru zakesni z sijenom z polja, dešč ju je upropasti, ona ztrune i kravice i konji budu cijielu zimu gladni - govorila bi baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6122/iz-bakine-pucke-biljeznice-ce-na-cirilove-desc-pere-se-oreje-s-drva-obere.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6122/iz-bakine-pucke-biljeznice-ce-na-cirilove-desc-pere-se-oreje-s-drva-obere.aspx)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 15, 2009, 02:17:16 prijepodne
Zagorski list br. 300 / 17.07. 2009.

Za domače, za pajdaše:

Navada življenjska ili nekaj druge...


Jemput vsaki med nami došel bu tam gde nebu mu se vrnuti mogle več nazaj, jemput bu vsaki med nami došel unde od gde mu nebu zbeči se mogle. A pobeči neš mogel kak ni nihči med nami, a te bu još težejše ti jer do zdaj nate navajen si bil. I kaj se bu pripetile unda, kaj se bu z vsega toga zmešale, došle bude same do toga da buš sam sebe priznati moral da življenje si potepel, jer več ti nebu na ruku išle une kaj navek ti je išle – da zbegneš. Došel buš do une štengice poklje tere več nikam nebuš mogel genuti, štengice od tere buš same mogel h glublinu najčrnejšu propasti ili buš se mogel med oblake h vis kak ftiček zdiči.

Piše: mr.sc. Rajko Fureš dr. med

Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/fures_nova.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/fures_nova.jpg&width=430&height=250)


Živiš kak živiš, negdar maš a negdar i ne. Vsaki med nami morti bi nekaj več, kaj i nie za zameriti, ali e se te navek splati te nekaj čist druge je?! E se splati i e tak i trieba, i kaj pitec tie, kaj putec nam poveda, kam nas pela i gde svekli, te je une kaj si dopovedati triebali bi? Tak i vsaka življenjska bela, rojža friška, snajti se nazna več put. A življenje, oj življenje, ti si za vse pravi cviet, kaj nam ma pak vsu poštenje, kaj nas pela čist vsikud. Kak je bile i kak nebu, te je vse skup tak kak je, jer je doba navek bila vse kaj pela, vse i vsikud.

Tak se same moreš najti, tam prie steze kaj smudi, kaj se žuče, kaj zazava, kaj nam furt pak se budi. Te jedina nam je steza, kaj nas čaka furt i furt, pak nas pela, pak nas tira, da se najde vse vsikud. A življenje, tu življenje, za vse bile nam i bu, vse te drage nam pooštenje, neš ga našel nigdar tuj. Same doba, same puti, same smehek kaj gori, vse te senje, vsi ti žuti, zemljani su ti, vsi ti dragi cveteki. A tie cvetek vse otpira, pak i srček kaj stoji nam pre duge h ledvenice, kaj ga mrazek rad gledi. Tie nam mrazek, kak nam praf je, tie nam mrazek ne gori, tie nam mrazek kak h ledane, dišobu stepe i pokrije vse. Topličke nam čistem zgasi, vse napravi da bu kraj, da več nigdar ju ne prime, jer ne mogel najti praf, tie nam putec kaj se more, same žnjem nam nejdi proč.

I ta doba, ta življenjska, vse nam kaže negdar praf. A ne more navek prejti, jer ju vlječe nekaj proč. Zate navek, kak god ljehke, nie ti bile a ni bu, prejdi poljek zloče ciele, naj ni gledet ti na nju. Same dobre ti si primi, same po njem mie ti put, jer je dobre vse kaj vriedi, jer sam tak buš našel ju. A ta doba kaj se kaže, i kak ta veli - da nie te kraj. Kak da zove zviezde sviekle, pa im kaže tuj za kraj. A te zvezde, zvezde drage, navek su nam bile tuj. Niesu nigdar nikam prešle, pak ni neju zdaj ni nam. Tu življenje, kak god da je, vse otpira, vse trpi, kak nas vučil je Najdraši, kak su bili puti vsi. Tak gda ideš, gda se zbudiš, gda pogledaš vse vsikud, tuj pajdaši, ljudi pravi, navek tuj su vse vsikud. I življenje dojde – prejde, i življenje ma svoj cajt, nigdar nebu mele senje ak ne primeš mam si ju. A te senje, a tie lasi, kaj dišiju kak nigdar te nie, vse te pela, vse otpira, tak da nejde pri nas grieh.

Da se grizel nebi, da nebi žal ti bile kaj nekaj niesi – a mogel si, da nebi vse te skup bile une kaj je same štele a nie se smele, te je unda dopeljale nekaj k nam kaj si niti nisme nigdar misliti mogli niesme. A pak, kak god da nekaj tuj probame i povedati, vse te skup drugač niti ne zide, drugač se niti ne otpre, jer same je jeden pravi navuk, navuk teroga se nemre zmeniti, jer tie je navuk za vse veke. A pri nas ljudmi vsikak je tak, da navek vse bi šteli zmeniti i čistem furt vse i  ratepsti. Te vriedi kak za une kaj naopačne je iste kak i za vse une kaj dobre je.

Jemput vsaki med nami došel bu tam gde nebu mu se vrnuti mogle več nazaj, jemput bu vsaki med nami došel unde od gde mu nebu zbeči se mogle. A pobeči neš mogel kak ni nihči med nami, a te bu još težejše ti jer do zdaj nate navajen si bil. I kaj se bu pripetile unda, kaj se bu z vsega toga zmešale, došle bude same do toga da buš sam sebe priznati moral da življenje si potepel, jer več ti nebu na ruku išle une kaj navek ti je išle – da zbegneš. Došel buš do une štengice poklje tere več nikam nebuš mogel genuti, štengice od tere buš same mogel h glublinu najčrnejšu propasti ili buš se mogel med oblake h vis kak ftiček zdiči.

Pak gda čem si študerati otom e vse te skup, kaj vsaki med nami spelava, e te je navada življenjska ili nekaj druge – gdo zna?! Gda vse te skup na kup štel bi deti, unda niti nemrem nič druge za dopovedati si nek same te da vrieme trieba čuvati. Ak neš čuval vrieme i ak neš življenju se praf pririhtal, ak navek buš krajil unda ti i puteci vsi navek buju završili same na jednomu mestu – nigde. A te nie put, putec je življenjski pravi tie teri nakaj za sobu ostaviti more.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6215/za-domace-za-pajdasenavada-zivljenjska-ili-nekaj-druge.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6215/za-domace-za-pajdasenavada-zivljenjska-ili-nekaj-druge.aspx)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 15, 2009, 02:18:57 prijepodne
7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě / Vaš kutak

14.07.2009., br. 269

Vrtoglavica

Turizam na infuziji


Piše: RADAR


Včera vu krčmi Pri veselom srakaru Jožek je pajdašima pripovedak kak mu je bilo na moru. Bil je sedam dni na godišnjem i za peh  tih je sedam dni dežđ curel kaj blesav tak da more prav ni niti probal. Na kupanje je išel z kišobranom. Kak od dosade ni imak kaj delati, išel je istraživati od čega živi hrvatski turizem. I došel je do zapanjujućih zaključki. Kava i pivo na moru koštaju kak suho zlato pa svi cugu kupujeju vu marketima. Švabi, Poljaki, Slovenci i drugi koji se tu i tam najdeju na obali i onak sve dopelaju sobom, pa vu Hrvackoj kupujeju samo ak su nekaj pozabili zeti sobom. Pročital je da turisti troše na pol manje nek inače i da mesto jastogov jedu girice i čevapčiče. Kaj god, jedu parizera i to tak da tanko sereju – rekla mi je sobarica vu hotelu Imperijal. Restorani zjapiju prazni pa je gazda vu jenomu od njih platil turistima badava jesti samo da tam sediju vuru, dve, da nebu zgledalo preveč pusto. Kad je to čul, Jožek je mam rekel da je dobro napravil kaj si je doma zel špeka, krumpira i domačega vina tak da mu želudec ni preveč očajaval od pustoši. Vu marketu na kojem visi tabla „kupujmo hrvacko“ je našel domače klobase kaj su ih napravili vu Madžarskoj, piceke z Brazila, meso z Bosne i tak dale. I onda je na teveju čul da ministar Bajs veli da je hrvatskom turizmu malo loše i da mu treba aspirin. Kak se meni vidi, turizmu je odavno pozlilo pa bi i Bajsu i turizmu dobro došla infuzija, makar od noje.
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 15, 2009, 11:35:51 poslijepodne


Zagorski list br. 301 / 24.07.2009. / županija (papérnato izdâjne)
(ili br. 302 / 31.07.2009. ?)

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Kriza


Ipak, jemput je rečene da nigdar nie bilje da nekak nie bilje. Tak bu i zdej. Bu teške, alji „malji“ ljudi navieke su znalji pljunuti h šake i prejti sakojačke zloče. Oni veljiki tak i onak neju na sebe škrtaljilji. Imelji buju i dalje tuste riti, alji senek neju zadovoljni. Kriza bu tak največ sela na, več tak zmučena i ranjena pleča, maljih alji trpečih ljudi. Oni su pripravljeni za sake zloče i ovu buju pregrmelji.

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)


Prihajaju cajti grduga življenja. A gda je življenje grde unda je veljike trpljenje. Groziju nam se ze sie strani kak buju cajti teri prihajaju črni i da bume moralji stiskati remenje. Istina i bog nektri več nemaju ni kaj stisnuti jer su več prežmeknjeni tak fejst kaj se več praf za praf nema kaj ni prežmeknuti ni scediti. I unda da nie grde bilje bi za smejati jer onie teri su pridosneslji tomu našemu jadu očeju podeljiti krivicu ze semi. Čovek bi misljil da očeju sprati savest, alji da su je imelji ne bi nas do toga pripeljalji. Od vajkada su ljudi bilji h „kaše“ kak te mi po domači veljime. Za takve grde cajte reklji su da je krivi Božek ilji sam čovek. Življenje, negda, ovisilje je večinem o ljetine teru je čovek pririhtal. O tomu kakava je bila ljetina ovisilje je blagostanje ilji grdoba pri hiže. Da bi ljetina bila dobra moralje se po njiva, vrte i trnace pririhtati žitka i jela za ljudi i blage. A če su si imelji kaj h kopanja, jasla i h tenieru srčeka su veselje igrala, a smieh nie biejžal z ljica. Če je pak ljetina bila slaba, bilje je teške i triebalje se je šparati na sakem koraku. A za lošu ljetinu bil je krif dragi Božek protiv čieve se sile nie bilje moči boriti. Nu, ljudi su reklji da jih je poharala suša, poplava ilji tuča radi griešnuga življenja. Za lošu ljetinu bilji su negda krivi i sami ljudi. Ak se niesu o nje dobre brinulji, na vrieme okapalji i čistilji od kumra, bilje je slabuga roda.

Pri nas po selu tak pripoviedalje kaka je bila jedna baba Pepa tera je navike bila h vrtu. Furt je nekaj prčkala po gredička, i sega je imiela h vrtu. Njenji luk, vugerki, paradajz i paprika bilji su tak ljiepi kaj bi sakomu gdoj jih je videl mam curele sljine. Druga je pak selska baba Draga, rada tepla. Furt je hodila po selu, a h vrtu je bila slabe oko lučic i druguga raslinja. Jemput je Draga  rekla Pepe:
„Joj Pepa kak vi imate ljiepi vrt i luk. Vaš je luk tak debelji i ljiepi, a moj je ves drobni i na pol gnjilji!“

Na te je je Pepa rekla:
„Istina je te kaj ti Draga veljiš. I tvoje su lučice bile jdnak dobre kak i moje. I tvoj vrt je dobre pognjojen kak i moj. Same tvoje lučice niesu tak dobre rodile radi toga kaj si njim pre malje kazala rit!“

Poklje toga Pepa se tomu fejst nasmejala, a Draga je malje gruntala jer mam nie razmela. Kesniejše je je došlje do glave da je je Pepa rekla da je pre malje čepela oko luka i premalje ga pljiela i okapala. Radi toga je nie bil tak ljiepi luk, a i cielji vrt.

Nu denes sme se nafčilji na kaj česa, pak nam življenje ne ovisi same o „čepenju“ i Božeku. Ljudi su se počelji igrati z Božekem, pa meste onuga jednuga na nebu, ima več njih teri plaziju po zemlje. Oni furt kaštiguju, negda več, a negda menje. Nu kaštiga je kaštiga, a kak je takve kaj se igraju „boga“ pune, ni sam čovek nezna kak bi takvu kaštigu zbiegel. Prie je bilje ljehke, moljil si se jednomu Božeku, živel kuljike se dalje po one deset zapovedi i se je nekak bilje lježe. Denes, gda nam kriza ropa na vrata, stariejši buju nekak zdržalji. Nafčeni su oni na sakojačke žrvenjske kamene oko vrata. Teže bu za mlajše. Življenje tem mladem drukčejše je nek je bilje negda. Tak i trieba biti jer življenje mora iti napre. Alji senek, teže bu gda sme im mi stariejši h vrte posadilji kamienje, a po kočake pospravilji šplhnete ljubimce. Unda bu teške napuniti kočake z perutninu, njo njo i muuuu. H pobelare i po žepe se menje bu zvonilje, a h želučeke skruljilje. Tielca su nam nafčena na fine i dišeče krpinje, pajdašiju sme zamenilji z modernami mašinkami, rit nam je nafčena na večslojni papier, a se te košta.

Ipak, jemput je rečene da nigdar nie bilje da nekak nie bilje. Tak bu i zdej. Bu teške, alji „malji“ ljudi navieke su znalji pljunuti h šake i prejti sakojačke zloče. Oni veljiki tak i onak neju na sebe škrtaljilji. Imelji buju i dalje tuste riti, alji senek neju zadovoljni. Kriza bu tak največ sela na, več tak zmučena i ranjena pleča, maljih alji trpečih ljudi. Oni su pripravljeni za sake zloče i ovu buju pregrmelji.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6227/za-dusu-za-spomenek-kriza.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6227/za-dusu-za-spomenek-kriza.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 15, 2009, 11:49:18 poslijepodne


Zagorski list br. 302 / 31.07. 2009.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Majka Buožja od snijiega


Piše: Zoran Gregurek

Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250)


Blagdan Snježne Gospe u zagorskom je puku oduvijek pobuđivao zanimanje jer se slavi usred ljeta. Što je o tome znala govoriti naša hraščinska baka Ivka, pučka prognozerka.

- Naše babice su znele govoriti one kaj su njim pripovijiedale pak njihove babice, da je jemput vu Rimu vu kolovoz opal veliki snijieg. Dan prije se jenomu Papi i jenomu velikašu javila Majka Bužja i rekla da de bu zutra opal snijeg, da tam naprave cierkvu. Tak je i bile: drugi dan je opal snijieg do kolijien na čude cijieloga naroda i tak je Majke Buožja pokazala svoju buožansku muoč - govorila je baka.

Baka je znala ponavljati da su stari Zagorci bili dosta sumnjičavi prema čudima.

- Je, naš je čovek rijietke veruval vu čuda jer je se sam muoral napraviti z svoji 10 prsti i niš mu nije opale z neba. Tak se i pripuvijiedale da su jedni vidli da je čovek bil na skuolke a da se digel z lijiesa i da su skoro ljudi pomrli šteri su ga došli čuvat. Brže su ga natrag zaprli i brže počeli na glas moliti. Mrtvik se više nije digel - rekla je baka.

A zašto su neki ljudi praznovjerni i govore da su im se događala razna čuda dok su drugi «mrtvi hladni» i vjeruju samo u ovozemaljska zbivanja.

- Je, sakomu nije dane da vidi. Zate oni šteri nijiesu niš videli ni doživeli, jer vu te ni veruju, dijielaju bedake. Oni šteri neke takvoga doživiju, trebaju čkometi i spovedati se onim šteri su poverovani i šteri im se nej rugali - savjetovala je baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6226/iz-bakine-pucke-biljeznice-majka-buozja-od-snijiega.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6226/iz-bakine-pucke-biljeznice-majka-buozja-od-snijiega.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 15, 2009, 11:49:56 poslijepodne


7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
21.07.2009., br. 270

Kolumna Vrtoglavica

Goli i bosi


Pišě: RADAR


Poslovni savetnik z Engleske kaj se piše David Tajlor s ipsilonom, otkril je recept kak se more bolše timski delati vu recesiji. Nagovoril je radnike jene marketinške firme vu problemima da delaju petkom goli. Kad su vidli da se ne zajebava večina se je fakat slekla do gola i posle toga je posel procvetal kajti su se si mam bolše razmeli i otprli. Kad je to Štefek pročital, rekel je pajdašima da bi ovaj recept bil dobar i za narode i narodnosti vu Hrvackoj. Vu državi i onak večina radnikov, seljakov i penzionerov živi od crkavice pa imaju se manje penez za kupovinu obleke. Svima bi zato bilo lakše na goloj grupnoj terapiji a taj bi se recept mogel primeniti se posud gde su problemi. I vu Varteksovoj tiskari, brodogradilištima, na poljima, vu štalama z simentalkami, vu Hrvackim železnicama, vu parlamentu i vladi. Tak se onda ne bi slačili samo neki kad ih stisne, nego si koji hočeju dignuti, radni elan. Hudo bi bilo jedino neke gole gledati ali čovek se na sve navikne. Oblečeni ili goli, na kraju dojde na isto. I ni se zbog tega treba puno ščudžavlati. Čak i ak se neko goli sedne na kraljevski tron kaj su ga postavili vu Velkom Selu pri Dravi.


Zvir:
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_270 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_270)
http://www.regionalni.com (http://www.regionalni.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled RADARSKE člankov «Vrtoglavica» na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  RADAR vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 15, 2009, 11:50:44 poslijepodne


Zagorski list br. 302 / 31.07. 2009.

Dnevnik tate Bena

Prvi zub

 
Rođendan je prošli tjedan i Sanda imela. H petak. Nama starcima je za to najlakše deti na stol malo grickalica, soka i naručiti par pica. A pice nam več sima ideju van na vuha. Pa je žena zamjesila tijesto i spekla hrenovke h tjestu za decu. Deca su bila oduševljena.

Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



Nakon kaj je meni žena već dulje vrijeme kazala gde Gracii raste zub, sad se napokon i vidi. Kak bi to zubari rekli zišla je jedinica dole desno. I svi smo oduševljeni s tim i nagledavamo se kak da nigdar h životu nismo zub videli. I žena je oduševljena, osim kad krene dojiti malu. Jer Gracia zna čemu zub služi. Za gristi. I onda grize se kaj joj pod zub dojde. Uključujuči i ženine cice.

H nedelju mi je bil rođendan. Pa sam odlučil otpeljati familiju nekam na izlet. Kak se deca nisu mogle dogovoriti kam bi išle, otpeljal sam ih na obed. Ali onakav kakav one voliju. H Mekdonalds. Čisto sam pozabil kak moja deca znaju dobra biti. Niti se nisu posvadile i sve su nas posluhnule. Samo da se ne predomislim. Je da sam onih par hamburgera, male krumpereka i par sokova platil kaj da smo nekam h restoran prešli pošteno jest, ali nema veze. Bar su deca bile sretne i zadovoljne. Kak mi je još nekaj trebalo za nekaj pri hiži napraviti tak sam u povratku prešel to kupiti, jer sad pak dučani delaju i h nedelju. Večinu stvari sam kupil, ali je žena našla i mali bazen na napuhavanje za Graciu pa smo i njega kupili. I malu fotelju na napuhavanje. Kad smo došli doma sam ga napuhnul, a žena ga je z vodom napunila. Tak da je h nedelju Gracia imala prvo pravo kupanje h bazenu. I fest joj se dopalo. I nakon kupanja je mam zaspala. Čim ju je njezin dedek prijel h ruke. To nije normalno. Čim ju on prime na ruke mam mu zaspi. Kad bi bar meni tak štela. Tak prošli tjedan dojdem doma hvečer i vidim da su žena i Gracia zaspale na našem bračnom krevetu. I hoču Graciu deti h kinderbet. Stihoga ju primem i denem h kinderbet i taman kad sam ju spustil ona se zbudi i počne cendrati. Primim ja nju na ruke i smiri se. Natrag ju polegnem, a ona opet cendra. I tak par put. Onda sam ju vrnul na krevet k ženi i se je bilo h redu. Osim kaj sam ja prešel pak spat h dnevnu sobu. Koja se saki dan se več pretvara h moju sobu.

Rođendan je prošli tjedan i Sanda imela. H petak. Nama starcima je za to najlakše deti na stol malo grickalica, soka i naručiti par pica. A pice nam več sima ideju van na vuha. Pa je žena zamjesila tijesto i spekla hrenovke h tjestu za decu. Deca su bila oduševljena. Komentari su bili da napokon nekaj kaj nije pica. Uz sve to Sandri sam h sobu del laptop na kojem su karaoke instalirane pa su deca i popevala. Sve u svemu bilo im je dobro.

Uspeli smo zvagati Graciu. Ima 8,7 kila. I 68 cm. Zvagal sam ja i sebe. Nebum napisal kolko imam kil, ali imam dvije kile manje nego kaj sam imel kad sam se zadnji put vagal.

Kak je žena sad doma odlučila je biti domaćica. Počela je pospravljati zimnicu. Več imamo par tegli cikle i krastavca. Recepte za pospravljanje je našla na više mesta. Malo na internetu, a malo od stareših i iskusneših. Cikla je čisto dobro zišla, a krastavce još nisam probal. A sad još treba iti pobirati to se h vrt od moje mame tera je na moru pa nemre to pobrati. Kak tata ispod trsja ima još komad zemlje odlučila je žena tam vrt napraviti. A i punica ima nekakvu njivu teri nišči ne dela, pa je rekla ženi da joj to da nek si dela. Sve ne znam kaj to je. Punica mi daje njivu za delati, tata mi hoče trsje dati da ga delam. Si mi hočeju dati nekaj kaj treba delati. Nišči nič za uživanje.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6230/dnevnik-tate-bena-prvi-zub.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6230/dnevnik-tate-bena-prvi-zub.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 15, 2009, 11:51:32 poslijepodne


7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
28.07.2009., br. 271

Kolumna Vrtoglavica

Sindikat stoke zuba sitnoga


Pišě: RADAR


Vu plavem trnaci mi hiža stoji – popeval je Jožek z pajdašima včera vu krčmi Pri veseloj Suzani. Dečki su spili kapljicu-dve i onda predi nek su zišli delati posel za kaj su se prav zaprav tu i zbrali, malo zapopevali. A zbrali su se radi osnivačke skupštine Sindikata stoke sitnoga zuba. Ivek veli da vu štatutu toga sindikata lepo piše da se bu sindikat dodvoraval sakoj vlasti kak pokunjeni cucek. Si člani budu pokorni sindikalnom šefu kaj ga bu sake četri lete zbrala i plačala partija na vlasti. Sindikat nebu smel pisnuti o siromašnim radnikima, penzionerima, vučiteljima i drugima čiji su želuci se tanjši i tanjši. Pa neki več vu ovoj bankrotiranoj državi travu brstiju. Vu povlaštenom su položaju oni kaj imaju gebis pa budu plačali veču sindikalnu članarinu. Tomek je rekel da bu sveta misija tog sindikata nabavljati konzerve tunjevine z Tajlanda za svoje člane po jeftinoj ceni. Tak da si moreju okrepiti dušu i telo kad čujeju kulko budu novoga poreza morali platiti i novih penez državi kaj je vu banani dati da lakše zide vun z bankrota. Bandu lopovsku, za koju je camorra dečja igra i koja živi kak bubreg vu loju, sindikat ne diral tak da more i dale soliti pamet svima kak gruntaju svojom glavom. A ne kolektivnom tikvom na daljinsko upravljanje.


Zvir:
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_271 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_271) , str. 44
http://www.regionalni.com (http://www.regionalni.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled RADARSKE člankov «Vrtoglavica» na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  RADAR vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 15, 2009, 11:52:55 poslijepodne


Međimurske novine, 28.07.2009.

Premišlavanje Jožeka radnika

Čistam letna premišlavanja...


Najte me krivo razmeti, ali nikak mi nejde vu glavo kak serjanski gracki večniki očejo glavnoj vulici dati novo ime i to: Vulica zastovljenih tenkov. Znuom, gda so Serjančari devedesetprvoga leta zastajli tenke šteri so šteli prek Mure, ali po mosto, iti vu Deželo i zbogradi tega je rat vu Deželi trajav sam tjeden dni. Vse to znom i vse to razmem, ali zakaj davati ime vulici, ak nam je, več par let, žauv kaj smo te tenke zastajli, jerbo nam sosedi Janezi furt delajo probleme i to takše kajbi si nejrajši spremenili sosede. Prosiv bi gracke večnike nek si još malo pregruntajo.


Neznam, nebi se štev zameriti našemo župano Iveko, znate kak je to, štiri leti so duge i kajkaj toga se more pripetiti, ali nebrem kaj nebi rekev gda je Ivek, vu predizbornoj kampanji, ipak hitiv peska vu oči svojemo biračkomo telu. Najme kaj, verjem gda se još navek dobro zmislite gda so Ivekovi veliki plakati prvi dojšli na svetlo dneva i Ivek gda se šepuriv na vse štiri strane naše međimorske županije. Isto tak verjem gda ste vsi dobro vidli kak je Ivek na slikaj biv vu kravati i zato je biračko telo, a posebno žensko, svojega glasa dalo jemo. Izbori so minuli, cugle vlasti so vu rokaj, kravata vu ormaro, a Ivek vu majci ili pak robači. Nebi deuv roko vu ogej gda bodo mu to žene oprostile, jerbo znam po svojoj, imam tu i tam nekše drobne grehe, za štere me miti dragi Božek nikaj ne pita, a žena nikak gda jiv pozabi.

Vse je spremenilo otkak je naš bivši precednik Vlade, Ivek Sanaderov, odišev z vlasti i svojo foteljo je pokloniv Jaci Kosor, jerbo so i naše žene dobile na ceni. Gda nekaj zahuzam mam se žena oglasi: naj se nikaj špinčiti, očeš ziti kak Ivek? I kaj joj unda morem reči? Neje nam lejpo napraviv, jerbo ve zgledi gda vse ono kaj mi moški nebremo naprajti dojde na svoje mesto čim žene zemejo stvar vu  roke.

Najte me krivo razmeti, ali nikak mi nejde vu glavo kak serjanski gracki večniki očejo glavnoj vulici dati novo ime i to: Vulica zastovljenih tenkov. Znuom, gda so Serjančari devedesetprvoga leta zastajli tenke šteri so šteli prek Mure, ali po mosto, iti vu Deželo i zbogradi tega je rat vu Deželi trajav sam tjeden dni. Vse to znom i vse to razmem, ali zakaj davati ime vulici, ak nam je, več par let, žauv kaj smo te tenke zastajli, jerbo nam sosedi Janezi furt delajo probleme i to takše kajbi si nejrajši spremenili sosede. Prosiv bi gracke večnike nek si još malo pregruntajo.

Pre sosedo je rodila sneha Julika i vsi šteri so dojšli maloga Jožeka glet čuda bole i čuda duže so čestitali japi Jožeko nek mami. Kuliko se ja razmem vu tej šport, posle šteroga se dete narodi, pak su tu jednako zaslužni i japek i mamika, jerbo nas so odnavek vučili gda je jednako kriv on šteri nutri meče, kak i ona štera vrečo drži.
Dok je Božek sveta delav on je to tak posloživ kaj vsako božekovo stvoreje ima svoje mesto. Tak so moški, več od Adama, bili određeni kaj bodo pikali, a žene magadile. I odnavek smo se mi moški z tem štimali. I nej sam to, nek smo se i falili gda žene nebrejo brez nas. Vse se to pošemerilo gda so komarci vu pitajnju, jerbo tam je vse nampak, tam ženske pikajo i one si nikaj ne zbirajo, nek pikajo vse po redo i vsi vu zrak skačejo. Još sam nej čuv niti za jedno ženo štera bi bila vu zrak skočila gda jo je moški, kak god dobro, vpičiv.

Vse je čuda lepše gda je vseposod okoli nas cvetje i zato Čakovčanci imajo praf kaj se z tem štimajo. Čakovec je jako lejpo zlišpani. Kam god se čovek obrne, levo ili desno od glavne vulice, na gredice z cvetjom nabasa. A još bi bilo vse lepše gda naši hižni ljubimci nebi srali po vulicaj i parkaj, jerbo unda nišči nebi mogev vu drek zagaziti, kak se to meni pripetilo minuli tjeden.

Leto je, pak kajkaj toga moremo prečitati vu novinaj. Vsi imajo čas, kak novinari tak i doktori, pak se čuda vsega toga novoga zazvedi. Tak sam zazvediv gda je za dober seks treba jesti kiselo zelje, šparuge, češjaka, luka, višnje i piti jeno dve deci dobroga vinčeka na den. To vse sam rekev mojemo teteco Đurijo, šteri je minuv osamdeset let. Štev sam zazvediti jeli je to istina i kaj mo je od tega ipak nejbole hasnilo. Rekev mi je: hajdig sam ti ja pojav češjeka, luka, a o kiselomo zeljo kaj se namo niti spominali, jev sam i kelja i ciklo, piv sam ti, vsaki den i šmarnico i črlenoga direktora, ali ti morem reči gda mi je od vsega nejbole hasnila mlada žena. Verjem gda bi i ve mali Đurek zdigev glavico gda bi mi se 20-letna na koleno sela.


Zvir:
http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=11107&Itemid=138 (http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=11107&Itemid=138)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Razbibriga vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 16, 2009, 11:30:05 poslijepodne


Zagorski list br. 301 / 24.07.2009. / županija (papérnato izdâjne)

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Pastiri


Rane se moralje zdiči kaj bi blage rane išlje na pašu. Ščem se išlje kesniejše raneši pastiri zapozelji su bolje diele na putece na tere je bilje več paše. Če se je kesnejše išlje duže se morale biti na paše, a unda je blage postalje zločeste jer su ga napadale muhe i obadi. Kaj bi pastirem senek bilje lježe z blagem, kratilji su si sakak cajte. Te je ovosilje o dobu h ljetu i o tomu teri mu je pastir bil bljiže. Mene je navieke bilje ljepše gda sem bila bljiže z stariejšemi, je su navieke imelji kaj pripoviedati.

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)


Baš sem ovu nedelju pri meše imiela priljiku čujti gda je župnik pri propoviedi napomenul nekaj o pastire. Spomenul se on negdašnje pastire teri su po ove naše kraje h zimsku dobu pasli jančeke. Popital je stariejše e se zmisljiju kak su i oni sami negda paslji blage i čuvalji jih po naša, denes zapuščena, polja. Del mi je, reklji bi bubu h vuhe, pak sem pitala decu, ne baš male, nek one prek desetuga ljeta e znaju kaj znači biti pastir. Nekaj su mumljalji kak su h školje o tomu malje vučilji, alji kaj praf za prav znači biti pastir nisu dobre znalji. Tomu se morti trieba čuditi, alji i ne. Kak je življenje denes pune drugačieše nek unda gda su polja dišala po pokošene i posušene trave ilji one tera je znoviči rievala poklje košnje, unda denešnja deca nemreju znati kaj su ljepote i zloče negdašnje pastire. Pastiri ilji oni teri su čuvalji blage bilji su pri hiže navieke oni teri niesu bilji za jahki težački posel, a te su bilji starci i deca. Gda je bile ferje „čast" iti z blagem na pašu hjutre i popoldan, pripala je dece. Imeti na brige blage tere te je nacukavalje nie baš bil lijepi posel. Osim blaga po polju ilji po trnace pasla se i druga živina, guske i purani. Nje su paslji mlajši teri su još bilji slabi za držati h ruka štrik od blaga. Pure i guske, če nej pazil na nje, delale bi štetu po njiva. One su se puščale z dvorišča čez dan na farte. Malje bi se z perutjami zdigle zrak, pokričale i pobrale boljše dračinje zvun dvorišča. Če se nej na nje dobre pazilje za čas bi suknule h lucku koruzu i napale bažulj i betieve, a i rupe h buča niesu bile rietke. A unda bi h selu mam nastala karka. Babe bi se pograbile radi štete teru je živinče napravilje.

Senek, lježe je bilje paziti živinu nek iti z blagem na pašu. Same su malje jači gazdi h selu imelji svoje pašnjake. Največ ljudi imelje je tranike same za krmu, a blage se se do košnje otave paslje po pute, za grabami i črncem. Saki je na štriku držal svoje blage i poljehku z blagem tere je pasle išel kre putece. Blage je svojem gupcem grizlje travu tere več put nie bilje ni videti z zemlje. Pri pašnje pastir je moral dobre paziti i po gupcu z biščaljem vudirati blage če bi hgrizalje po luckomu traniku. Ak se bi znalje da je teri pastir dal pripasati h nečevem traniku, mogel je čakati karku i špotanje, a negda borme i precendbu selske precenitelje. Starci od toga pastira moralji bi namiriti štetu z par koše suhe krme ilji teru kopicu. Ovisilje je te kak su precenitelji „odrapili". Pastiru hu ovakvu ljietnu dobu nie baš bilje ljehke. Rane se moralje zdiči kaj bi blage rane išlje na pašu. Ščem se išlje kesniejše raneši pastiri zapozelji su bolje diele na putece na tere je bilje več paše. Če se je kesnejše išlje duže se morale biti na paše, a unda je blage postalje zločeste jer su ga napadale muhe i obadi. Kaj bi pastirem senek bilje lježe z blagem, kratilji su si sakak cajte. Te je ovosilje o dobu h ljetu i o tomu teri mu je pastir bil bljiže. Mene je navieke bilje ljepše gda sem bila bljiže z stariejšemi, je su navieke imelji kaj pripoviedati. Negda su onie teri su furt hodilji na pašu i bilji selski pstiri bilji malje i zameknjeni pak su nam njihove priče bile smiešne i unda sme jim se posdsmehavalji. Ak se je bilje na paše z jargani unda sme se spominalji o huncutarija tere sme napravilji ilji tere nas čakaju. Malje je teri od nas, gda sme išlji na pašu, išel bez kosturice ilji giegača. Ž njimi sme rezalji šiblje i delalji roge za fračke ilji ščape za igru tere sme saki na svoj način cinfralji. Polja su negda takaj zvonila od pesme pastire. A gda je po polju bila pokošena otava došel je kratki raj za pastire. Blage se pasle širem, bilje da je bilje proste ilji zavezane. Nu h kakvem god cajtu, pastir h polju moral je paziti na svoje blage. Dobre paziti da bu site i srečne išlje k domu.

Denes nema blaga, nema ni unda takve pastire. Alji saki čovek h svojem življenju mora biti dober pastir, ne blagu teruga više nie, nek one „blage" tere cinfra njegve življenje, pod hižnem krovem. Če je dober čuvar i pastir svojuga „blaga", one bu navieke zadovoljne, a on se bu mogel raduvati dobromu poslu teruga je kak pastir obavil.


Zagorski list - nepotpuno živopisano izdâjně:
http://www.zagorje.com (http://www.zagorje.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 16, 2009, 11:30:52 poslijepodne


Zagorski list br. 301 / 24.07. 2009. / panorama (papérnato izdâjne)

Za domače, za pajdaše

Za falu su ...


A škude, gde završile su škude od Jude, e ih Judek se navžil, e si ih je pospravil i za bolše dane čuval, ili ih je morti h dionice hložil. E si je morti ljetrikicu najnovejšu nabavil, e si je stanje zrihtal ili si nekteru mlajšu pucu našel - niti zate nemame svedoke kaj nam potvrdili tak nekaj bi. Gdo zna, same bi Judek nam, da zdaj je med nami, povedati mogel, kaj mu na pameti ciele tu vrieme bile je. A škudice te, njih se iste tak nikak zbeči nemre, pri njem se niesu pre duge zadržale a niti ih se je Judek žil, iste kak mu niti vrieme na ruku išle nie.

Piše: mr.sc. Rajko Fureš dr. med
 

Vučili su nas i furt nam povedali kak nam je najdrajšega i najbolšega Jezušeka do hčera h zvezde hkival, kak Ga navek je kušuval.Vsemi tumačil je furt kak Te zaistinu je najbolši človek kaj igdar po svietu hodil je. Mam več drugi čas, kaj tie dragi nam pajdaš speljal je?! Judek naš, kak te dobre je i poznate, kak tat je od pajdašof prešel, gledel je furt oko sebe e gdo ga morti vidi, pak je unda tam prek došel - k unami kaj su i njemu, ne same jemput, glavu odseči šteli. Ne same da k njim prešel je - nek im je prepovedal Pajdaša svojega najvekšoga - Unoga teroga husebe mel za Gospona i Sina Jedinoga.

Tuj došli bume do toga e se i kak se te rastumačiti more. Došli bume i do toga e te vsaki med nami more i razmeti, jer nihči toga našega dragoga Judu nie nigdar po drugomu znal nek kak unoga teri je navek prvi bil unda gda nekaj triebale je Gosponu napraviti. Judek je navek prvi se zdigal unda gda se je triebale za pravicu zboriti. Unda gda su se drugi h kraj metali Judek je navek Bil pravi i nigdar nie se spremišljaval. A denes gda šteli bi povedati kaj se i zakaj se te dogodile, e su mu same penezeki zadišali i nekaj dobroga h življenju mu prinesli,pak tuj razmeti nie več nemreme. Kak god da misljime si da otom vse je dobre poznate - h glavu nam nemre nikak prejti zakaj Judek vse te napravil je, jer niti se teh penezekeh žil a iste tak za nje niti časa na štrikecu mel nie.

Kaj povedati, e je vriedne ili e vriedne nie, vsaki med nami te dobre zna, a e razme i e igdar razmel se bu, te je nekaj čist druge. Te da vsi skup sme vse te skup čuli, da mnogi put su te nam nekteri tam i rastumačili, da mnogi sme put se i nad tem Judu dragem postavili kak nad najobičnejšem tatem, te iste tak stoji. E se kaj poklje toga obrnule, e sme nekaj pri sebe i pri vsemi našami najdrajšami zmenili, otom se bi dale pune toga za povedati, a negdar si pak nebi ni meli kaj.

Dojti tam od gde se genule nie ljehke, jer vrieme kaj je zmešane mrčnjake dobre pozna. Nekteri ih zoveju za črne, zmešance ili pozoje, a največ ih pozna kak une z rogmi. Gda tie kole zapaleju nič na pravu stran ziti niti nemre.

A škude, gde završile su škude od Jude, e ih Judek se navžil, e si ih je pospravil i za bolše dane čuval, ili ih je morti h dionice hložil. E si je morti ljetrikicu najnovejšu nabavil, e si je stanje zrihtal ili si nekteru mlajšu pucu našel - niti zate nemame svedoke kaj nam potvrdili tak nekaj bi. Gdo zna, same bi Judek nam, da zdaj je med nami, povedati mogel, kaj mu na pameti ciele tu vrieme bile je. A škudice te, njih se iste tak nikak zbeči nemre, pri njem se niesu pre duge zadržale a niti ih se je Judek žil, iste kak mu niti vrieme na ruku išle nie.

Da se nad vsem tem triebame spremišljavati, da trieba je postati i pitanje si postaviti - e te je ili te nie, vse te pelja na une kaj se skriva. A mrčnjaki su ti se za pajdaše duge lete delali, v življenju koraka nigdar napravili niesu da si nebi nekaj inkaserali. Same zase i nase, te ih navek je vljekle, tak da nie im za verovati unda gda povedali su da nebi zeli niti une male kaj pod noktem je.


Zločica same zločica biti more - nič druge, i jemput gda prodaš se, gda penezeki ti se kazati počneju - več nigdar pravi neš. I tuj zaistinu niti nie nič novoga za povedati. A človek kak človek, unda gda penezeki zadišiju mam vsaki med nami se zgubi - tak kak da steklina ga drži.

A škude od Jude, gde su zdaj, nehči drugi denes i zdaj ž njimi spremeče si, a Juda - Judek dragi, na štrikecu nie ih se niti žil, a niti je zanje jel i pil. Mam čem penezeki su h žepeku se našli, Judek naš dragi vrnuti se štel, da bi pak z pajdaši bil, a več te bile moči nie. Pitanje bez odgovara ostaje, a zakaj Pajdaša najdrajšega je unda izdal i prodal, Judek naš dragi?!


Zagorski list - nepotpuno živopisano izdâjně:
http://www.zagorje.com (http://www.zagorje.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Rajko (Kajko) Fureš, doktor za rodna mesta, domâčinstvo i pajdašiju, na tur-for-um-u
(vupisati  Fureš vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 16, 2009, 11:33:20 poslijepodne


Zagorski list br. 302 / 31.07. 2009.

Dnevnik tate Bena

Prvi zub

 
Rođendan je prošli tjedan i Sanda imela. H petak. Nama starcima je za to najlakše deti na stol malo grickalica, soka i naručiti par pica. A pice nam več sima ideju van na vuha. Pa je žena zamjesila tijesto i spekla hrenovke h tjestu za decu. Deca su bila oduševljena.

Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



Nakon kaj je meni žena već dulje vrijeme kazala gde Gracii raste zub, sad se napokon i vidi. Kak bi to zubari rekli zišla je jedinica dole desno. I svi smo oduševljeni s tim i nagledavamo se kak da nigdar h životu nismo zub videli. I žena je oduševljena, osim kad krene dojiti malu. Jer Gracia zna čemu zub služi. Za gristi. I onda grize se kaj joj pod zub dojde. Uključujuči i ženine cice.

H nedelju mi je bil rođendan. Pa sam odlučil otpeljati familiju nekam na izlet. Kak se deca nisu mogle dogovoriti kam bi išle, otpeljal sam ih na obed. Ali onakav kakav one voliju. H Mekdonalds. Čisto sam pozabil kak moja deca znaju dobra biti. Niti se nisu posvadile i sve su nas posluhnule. Samo da se ne predomislim. Je da sam onih par hamburgera, male krumpereka i par sokova platil kaj da smo nekam h restoran prešli pošteno jest, ali nema veze. Bar su deca bile sretne i zadovoljne. Kak mi je još nekaj trebalo za nekaj pri hiži napraviti tak sam u povratku prešel to kupiti, jer sad pak dučani delaju i h nedelju. Večinu stvari sam kupil, ali je žena našla i mali bazen na napuhavanje za Graciu pa smo i njega kupili. I malu fotelju na napuhavanje. Kad smo došli doma sam ga napuhnul, a žena ga je z vodom napunila. Tak da je h nedelju Gracia imala prvo pravo kupanje h bazenu. I fest joj se dopalo. I nakon kupanja je mam zaspala. Čim ju je njezin dedek prijel h ruke. To nije normalno. Čim ju on prime na ruke mam mu zaspi. Kad bi bar meni tak štela. Tak prošli tjedan dojdem doma hvečer i vidim da su žena i Gracia zaspale na našem bračnom krevetu. I hoču Graciu deti h kinderbet. Stihoga ju primem i denem h kinderbet i taman kad sam ju spustil ona se zbudi i počne cendrati. Primim ja nju na ruke i smiri se. Natrag ju polegnem, a ona opet cendra. I tak par put. Onda sam ju vrnul na krevet k ženi i se je bilo h redu. Osim kaj sam ja prešel pak spat h dnevnu sobu. Koja se saki dan se več pretvara h moju sobu.

Rođendan je prošli tjedan i Sanda imela. H petak. Nama starcima je za to najlakše deti na stol malo grickalica, soka i naručiti par pica. A pice nam več sima ideju van na vuha. Pa je žena zamjesila tijesto i spekla hrenovke h tjestu za decu. Deca su bila oduševljena. Komentari su bili da napokon nekaj kaj nije pica. Uz sve to Sandri sam h sobu del laptop na kojem su karaoke instalirane pa su deca i popevala. Sve u svemu bilo im je dobro.

Uspeli smo zvagati Graciu. Ima 8,7 kila. I 68 cm. Zvagal sam ja i sebe. Nebum napisal kolko imam kil, ali imam dvije kile manje nego kaj sam imel kad sam se zadnji put vagal.

Kak je žena sad doma odlučila je biti domaćica. Počela je pospravljati zimnicu. Več imamo par tegli cikle i krastavca. Recepte za pospravljanje je našla na više mesta. Malo na internetu, a malo od stareših i iskusneših. Cikla je čisto dobro zišla, a krastavce još nisam probal. A sad još treba iti pobirati to se h vrt od moje mame tera je na moru pa nemre to pobrati. Kak tata ispod trsja ima još komad zemlje odlučila je žena tam vrt napraviti. A i punica ima nekakvu njivu teri nišči ne dela, pa je rekla ženi da joj to da nek si dela. Sve ne znam kaj to je. Punica mi daje njivu za delati, tata mi hoče trsje dati da ga delam. Si mi hočeju dati nekaj kaj treba delati. Nišči nič za uživanje.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6230/dnevnik-tate-bena-prvi-zub.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6230/dnevnik-tate-bena-prvi-zub.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 16, 2009, 11:34:21 poslijepodne


Zagorski list br. 302 / 31.07.2009. / županija (papérnato izdâjne)
(ili br. 303 / 07.08.2009. ?)

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

PRŠČENJA


Denes, gda čovek ide na prščenje nema hu sebe nekakvu veljiku žerahku tera ga bi pri srčeku griela. Mladi največ idu, ak idu, radi toga kaj idu starci ilji moraju. Radi zagovora mladi denes teške ideju, jer malje teri znaju kaj znači, zagovoriti se.

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Ljetni meseci, od vajkada su meseci gda su ljudi hodilji po prščenja. Hu temu cajtu dosta se svetkujeju posvetila po fara. Morti je te radi toga kaj malje cagneju poslji, makar na selu nigdar nie bilje tak da bi se moglje hmenjikuvati. Ipak, veljiki poslji bilji su zgotovljeni za jen cajt, a za hašnjenje po doma navieke je nešče ostal. Triebalje se briguvati o blagu, svinja i živine. Nigdar su nie si hižni krenulji od doma. Napre se več znalje gdoj bu tie teri bu ostal doma i njemu se moralje navike nekaj kupiti na prščenju.

Za druge su bilji cajti pririhtavanja i veselja, kak dece, tak i stariejše. Pune su posla imele i selske šnajderice jer je saka dekla i baba štiela za prščenje imeti nekaj novuga kaj bi se poštimala i bolje zgledala. Puca, če nej imiela novu kiklju mislila je da ju nej zagledal niti jeden dečke. Stariejše babe pak h nove obljeke gizdale se bi jedna pred drugu, kak da je te bila prikaza tera je bolja gazdarice. A da je zgledenja babi, njenje dece i muža bilje kak skaza da je dobra gazderica znalje se po tomu kak zgledi i e ima kaj h nadra ilji h štunfu penez sprave. Jedini penzi tere je negda baba zaslužila bile su od prodane jajec, živinčeta ilji dojnuga. Ak je dobre gospodarila imiela je več za prodaju. Na sakem prščenju babe su imele zagovorek i kupuvale „zagovore“ napravljenje od voska. Tak je h ruke sake babe, gda je išla obavljat zagovora h cirkve, bil „zagovor“ napravljen kak živinica; čujžek, kravica, pajcek, kokoš, alji i tielce napravljene na sljiku čoveka. Retke teri mladi denes znaju da su se si negda, kak babe tak i muži zagovaralji. Te je značilje da su h nekakve nevolje prizavalji svece h pomoć, a za te kaj su njim pomoglji, zagovorilji su se za ciele življenje da buju hodilji na prščenje k toj cirkve gde je bil kip sveca teromu su se zagovorilji. Največ se zagovaralje Majke Božje Bističke za se zloče, sv. Barbare zagovaralji su se rudari, Trem kraljem zagovaralje se za živinici, sv. Vidu za zdravlje oči i tak dalje i dalje. Gdoj se jemput zagovoril zagovor se je ovršaval dok je god čovek mogel hoditi ilji bil žif.

Najmlajši su se sakomu prščenju največ raduvalji. Njih niesu mučile nikakve brige oko zagovora. Za nje je te bil dan veljikoga raduvanja. Niesu preveč jambralji če su se moralji zdiči rane h jutre i iti bose do cierkvice gde je bilje prščenje. Niesu se tužilji na razbite palce tere su rezbilji po pute. Bilje je najvažniejše da su išlji na prščenje i da niesu moralji ostati doma pomagati oko blaga i živine. Dobre su znalji da bu saki dobil kakef kolač od ljicitara, gutnul si gvierca, a bez čačke se nie išelje k domu. Ona deca čievi su starci bilji bolje stajući imelji su priljiku probati i teri vieršljin. Vieršljini su tak znalji dišati po placu kaj je sakomu skruljilje h trbuhu kak da črieve po tielu voziju trke.

Denes, gda čovek ide na prščenje nema hu sebe nekakvu veljiku žerahku tera ga bi pri srčeku griela. Mladi največ idu, ak idu, radi toga kaj idu starci ilji moraju. Radi zagovora mladi denes teške ideju, jer malje teri znaju kaj znači, zagovoriti se.

Po pijace se več rietke rievlje oko štande gda se saki dan moreju kupiti sakojački čački pak decu oni s prščenja ne veseljiju. H spomenka stariejši ostala su same prščenja na terem je se brunčalje od zazavanja, smieha i radosti. Kričalji su slastičari dok su stalji kre svoje becikljine z kiblami sladoljeda. Zazavalji su pečenjari k kotlu na terem su kaj soldati bilji posloženi vieršljini.

„Tombula, tombula! Saka dobiva! Nema prazne!“, kričalji bi prodavači tombule. Smieh i pesma čula se z ringišpielja teruga bi jakši dečke vrtel. Njemu je mam pri puca zrasla „ciena“ jer je z rievanjem ringišpiljevoga kotača pokazal kak je jahki. Puce i deči poskrivečki su namigavalji jedni drugem, a če bi puca išla dima bez licitarskuga srčeka h nadra ilji klaruža za vratem, bila bi žalosna.

Prešlji su takvi ljiepi cajti. Sela ne brunčiju od žvieglji i piščelji najmlajše. Još je ostala same radost h spomenke na takve vesele cajta h srcu stariejše. Alji histe vrieme i malji žal kaj denešnja mladost, ak i ide na prščenje, nema takve radosti i veselja kak negda.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6242/za-dusu-za-spomenek-prscenja.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6242/za-dusu-za-spomenek-prscenja.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 16, 2009, 11:35:14 poslijepodne


Zagorski list br. 303 / 07.08. 2009.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Lovrekove suze


Piše: Zoran Gregurek

Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250)


Astronomske pojave u narodu se oduvijek tumače na osebujan način. Takav je i slučaj za meteorskom kišom na dan sv. Lovre 10. kolovoza.

- Lovrekove suze ili suze svetoga Lovreka furt su zanimale nas kak decu gda bi nam starci rekli naj ideme vun i da gledime kaj se bu na tu nuoč događale na nebu. Vidli bi da z neba curi goreči dešč. Bile nas je male strah, ali nam je bile tuo lijepe gledeti - prisjećala se s radošću naša hraščinska baka Ivka događaja iz dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća.

A kako su stari Zagorci tumačili „Lovrekove suze“.
- Naše bi babice i dedeki govorili da zli duhi po noči se dosmiču vu nebe i onda poslušaju kaj se anđeli spominjaju. Kak se tuo ne sme znati, anđeli se mam zbune i zemeju v ruke svoje strelice. I saki put gda pogodiju zlučestoga duha, onda opadne jena goruča kap z neba - objašnjavala bi starica.

No, postoji i druga legenda o suzama sv. Lovre.
- Guvorile se da nebe plače za velikim dobročiniteljem i mučenikom svetim Lovrekem. Njega je jen bezbuožni vladar dal speči na roštilju jer se zauzimal za siromake. Veli se da je Lovrek svojemu mučitelju rekel „Na jene sam strane pečen, okreni me na drugu!“ Tuo moreju reči same veliki ljudi kakvijieh denes gotove da nema na zemlje - uzdisala bi bakica.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6236/iz-bakine-pucke-biljeznice-lovrekove-suze.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6236/iz-bakine-pucke-biljeznice-lovrekove-suze.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 16, 2009, 11:36:52 poslijepodne


Varaždinskě vésti, br. 3370, 04.08.2009.

Klopotec

Nova drogerija

       Mlajšim Varaždincima bi još samo štel objasniti da je “drogerija” starinski naziv za dučan iliti trgovinu v kojoj se prodavle kozmetički pribor (kak su kefe i češli), i roba koja je namenjena higijeni (kak su kreme, sapuni, šminke i druga mazila za lepše zgledati). Tak da ne bi mladi niti  slučajno mislili da se tu prodavle – droga ili da su nutri  drogeraši. Najme, i trgovci se vu tomu dučanu zoveju – drogeristi i drogeristice...


Varaždin je vu svojoj gradskoj jezgri dobil ovih dana jednu novu, zaprav obnovlenu zgradu, koja je još lepša i još “stareša” od one prije nje i koja bu još više pomogla da dojdemo na onu Uneskovu listu poviesne baštine, kakti jeden lepi mali barokni grad! Najme, prošloga torka je jako svečano - z popevkama, tamburašima i plesačicama - otprta obnovlena poslovna zgrada v kojoj je vu jednomu delu bila uprava Gradske tržnice, a drugi je del letima zgledal kak da se bu samo od sebe ili od malo jakšega vetra – zrušil.

Daklem, vu Šenoinoj vulici čist pri placu otprta je nova drogerija, i to od tristo kvadratov, koja je tak po kvadraturi prestigla i onu na vuglu Trga slobode i onu vu Dučanski vulici gdi je negda bila jedna fina slastičarnica. Moglo bi se reči da smo mi vu Varaždinu, kaj se kvadratov drogeriji dotikavle, sad morti i prvi po glavi stanovnikov.

Najme kaj? Ta zgrada je negda bila poslovno-stambeni objekt, a za nju poviesničari veliju da je napravlena još v prvi polovici 19. stoletja i ostala kak vredni urbanistički i arhitektonski primer klasicističke arhitekture, i lepo se vklopila vu susedne palače i celu vulicu. A sad je najemput z svojom farbom i predelavom postala, po domači rečeno, još jedna – pesnica vu oko!

Inače, celi je taj objekt vu sto postotnomu vlasništvu Grada, koji ga je na petnajst let iznajmil jednoj vuglednoj firmi. Ali, ona ga je spredelala kak njoj paše, zazidala bolte koje su bile v dvorišnoj strani, pofarbala i scifrala vu “pink panter” farbi, a mudri arhitekti su još dodali i nekakšne čudno zbetonirane štenge na mestu prostora za mali plac i koje buju posebno zgodne v zimi za vrieme poledice.

No, najviše mi se je zdopalo otvorenje toga štacuna, kak bi rekli činovniki vu Gradskoj tržnici. Bilo je tak svečano kak da otpiramo, rečemo, športsku dvoranu. Dugo je govoril direktor placa, onda jedna od šefici firme, a i naš gradonačelnik je rekel da je jako zadovolen kaj smo z tim zaokružili uređenje našega placa. Sad samo treba još malo počekati da se na tavanu te zgrade urediju i kancelarije za tržnicu, na veselje njihovih poslovnih partnerov.

Na otvorenju sam polek gradonačelnika videl i obadva dogradonačelnika, bili su tu skoro svi pročelniki upravnih odjela, od kulture i obrazovanja do financija, cela gradska krema, bi se reklo. Jedino nisam nigdi uspel videti glavnog komunalca, v čiji sektor obnova gradske jezgre i spada. Kak je liepo obnovleno vidli su i konzervatori, koji su i dali dozvolu za obnovu, da ne bi zišlo da se ni pitalo – struku.

Mlajšim Varaždincima bi još samo štel objasniti da je “drogerija” starinski naziv za dučan iliti trgovinu v kojoj se prodavle kozmetički pribor (kak su kefe i češli), i roba koja je namenjena higijeni (kak su kreme, sapuni, šminke i druga mazila za lepše zgledati). Tak da ne bi mladi niti  slučajno mislili da se tu prodavle – droga ili da su nutri  drogeraši. Najme, i trgovci se vu tomu dučanu zoveju – drogeristi i drogeristice...

Kak bilo da bilo, Varaždin je dobil još jen novi dučan. Zato, domačice, gda idete na plac po krumpira, graha ili šalatu, naluknite se i vu tu drogeriju!


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/3370/klopotec/nova-drogerija?opcija=kolumnisti (http://varazdinske-vijesti.hr/3370/klopotec/nova-drogerija?opcija=kolumnisti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kalman-Marica grófnő-Szép város Kolozsvár (http://www.youtube.com/watch?v=1IqS6oEl2Us#)
Video:
Kalman - GRÄFIN MARICZA - Komm mit nach Varasdin,  04:15
Kalman-Marica grófnő - Szép város Kolozsvár
Szilágyi Olga - Dániel Gábor

Opširnešě:
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
Pot Vec tri dana (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U#)

* Plemenita Občina Turopôlska
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 16, 2009, 11:38:17 poslijepodne


7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
04.08.2009., br. 272

Kolumna Vrtoglavica

Kaj piše na majci?


Pišě: RADAR


Vu sredu je kuharica Suzana, šefica opčine Duboki jarek, donesla svom šefu protokola novi kućni red kaj ga se budu morali držati kak svetog pisma si kaj dojdeju k njoj vu općinu. Tak više Štefek, domar, nebu smel nositi majcu s natpisom Žuja je zakon kajti to vređa dostojanstvo ostalih mještanov kaj rajši cuclaju Tuborg, Pan ili pak neku drugu pijaču. Tomek pak više ne nosil majcu na kojoj piše Studena uvek najboljša, kajti si vu selu budu morali nositi majce na kojima bu stalo Suzana uvek najbolša. A žurnalisti kaj budu hodili na presice, majce više ne budu smeli nikak nositi. Oblečeni budu vu crne ancuge ili budu dobili bele kabanice kak da idu vu Dragecove kokošinjce. Prek njih se nebu vidlo ak bu na majci neko imal napisano I dont need sex, the goverment fucks me every day (Ne trebam seks, vlada me jebe svaki dan), kak je to imal jen snimatelj RTL televizije, kaj je mislil da niko vu vladi ne kuži engleski. Vu općini su radi tega digli stupanj pripravnosti na najvišu točku i službenike i zaštitare poslali na brzi tečaj engleskoga za čitanje natpisov na majcami. I osnovali Ured za koordinaciju sustava procjene učinaka natpisov na majcami…


Zvir:
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_272 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_272) , str. 44
http://www.regionalni.com (http://www.regionalni.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled RADARSKE člankov «Vrtoglavica» na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  RADAR vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ak sě v mesecu maju (svibnu) nosě majicě, kě sě nosi v lipnu (junu)?
Junicě.

(Copyright & left by L.K. /
prava (i kriva) razmnožâvajna desno i lévo pridržana za L.K. ;
tal. coppia, engl. couple = pâr,
tal. copulazione, engl. copulation = pârejně.

Rezultât pârejna (kopulâcijě) znâ na početku biti  mâli ko pilě, a ak jě gréj věkši nastaně i kopile).
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 16, 2009, 11:41:30 poslijepodne


Međimurske novine, 04.08.2009., br. 726.

Premišlavanje Jožeka radnika

Nejleži je porinuti porezno roko vu žep maloga čoveka


Nebrem, a kaj nebi pofaliv naše čakoske ogjogasce šteri so na olimpijači vu Češkoj postali nejbolši na sveto. Znuom gda je svet nej veliki, ali vsejeno biti nejbolši ogjogasci na sveto je nej mala stvar. Gvinta me sam jedna stvar: mi vu Međimorjo imamo hajdig ogjogascov i retko je selo (ak opče postoji) štero nema svoje ogjogasce, to vsi znamo, a isto tak znamo gda ga prinas jako malo ogjov črez leto i zato si gruntam gde itak trenerajo naši ogjogasci kaj so najbolši na sveto. Nek oni sam trenerajo, nek probe bodejo suhe ili pak mokre, a i ne morajo biti nejbolši na sveto, sam očemo kaj ga bode ogjov čim meje.


     Još dok je Ivek Sanaderov hercuvav po Lepoj našoj, čuda pot i navelikom se pripovedalo gda bode dojšlo do zmenšanja državnoga poreza, šteri je unda biv dvajstidva procentlina. Isto tak se pripovedalo gda je gospa Kosor (a i druge žene) bila protiv zmenšanja, jerbo gda so žene štele kaj bar nekaj bode 22 vu našoj državi. Čim je Ivek pete meknuv, nej gda je porez, očem reči, pedeve zmenšani nek je zdigjeni.

Vsi znamo gda je Iveka zamenila Jadranka i gda ona drži cugle državne vlasti vu svojaj rokaj i brzčas se ve skazala pravica, a to je gda so žene, a i Jadranka, bile protiv zmenšanja pedeveja, jerbo se pedeve još i povečav, kaj znači gda je Jadranki nej dostik 22 nek joj treba 23. Ve vidite kak se to vse, prek noči, preobrne. Sam mesec dni je trelo kaj naša nova Vlada z novom precednicom zazvedi kak je ipak kriza dojšla i k nam i kak bode tre nekaj naprajti. Pak se pokazalo gda oni šteri donašajo zakone, šteri zmišluvlejo nove mere i nove poreze bodo vse naprajli tak kaj tua kriza, štero od milja i z conom zovemo i recesija, nebode jiv niti štrajfala. Nebi bilo niti vredo gda teh jezero, dve, tri, štiri bogatunov i kulakov podene svoje hrpte i pomore kajbi naša država zišla vum z krize gda imamo jeno miljon težakov šteri to morejo naprajti i to tak kaj ovi bogatuni i kulaki nebodo niti znali kaj je bila kriza. Nejleži je porinuti porezno roko vu žep maloga čoveka, biv on težak oliti penzioner, jerbo ga tu nejveč žepov i navek se nutri nekaj, kak gud malo, najde.Ve vsi moramo dati svojega doprinosa kaj se te krize rešimo: jeni bodo tak dali kaj bodo donesli zakone šterima bodo vsima nama nekaj zeli, a drugi bodo cvilili i magadili, jerbo si nebrejo pomoči. Školarce, očem reči, jive japeke i mamike smo več vudrili po žepaj, jerbo smo jim zeli knige zabadav, a i plačali bodo si prevoza od hiže do škole ak bodo se šteli voziti. Naša Vlada nam, bar za ve, sam jemle gda bode na jempot nekaj dala? Biv bi red kajbi nekaj za to dobili kaj smo jim glase dali. No, z tem se ne moramo faliti, meli smo na zbiranje, a ve kakše smo zbrali moramo jiv magaditi. Drugo so niti nej zaslužili. A niti mi!

     Na vse zadje se svinska gripa i k nam dotepla kaj nebo zišlo gda nas zbegavle, jerbo ak vsi vu sveto i vu Lepoj našoj morejo meti svinsko gripo unda je red kaj dojde i k nam vu Međimorje. Pak smo mi nej nikaj hujši od drugih. Zakaj me muoči tua gripa? Poglednite, negda gda smo prinas meli hajdig kokši, kravi, puri, raci i sviji k nam je dohajala sam obična gripa, a ve gda se tua marha i živad zdošla ve nam je počela dohajati nejpredi ftičja gripa, unda pak kravje ludilo, a na zadje ve i svinska gripa. Nej znati što itak širi te gripe i to ludilo ako ga marhe i živadi nega. Mogoče nešči dela kampanjo protiv tega kaj se nej marha i živad vrnula, kak minister za poljoprivredo oče i plaši ljude, kaj jim nej niti na pamet palo kajbi znova počeli hraniti kokoši, krave ili pak svije i kaj bi meli svoje jejci, svoje mleko i svoje meso, pak se tak več nebi mogli mlatiti dobri penezi na uvozo.

     Nebrem, a kaj nebi pofaliv naše čakoske ogjogasce šteri so na olimpijači vu Češkoj postali nejbolši na sveto. Znuom gda je svet nej veliki, ali vsejeno biti nejbolši ogjogasci na sveto je nej mala stvar. Gvinta me sam jedna stvar: mi vu Međimorjo imamo hajdig ogjogascov i retko je selo (ak opče postoji) štero nema svoje ogjogasce, to vsi znamo, a isto tak znamo gda ga prinas jako malo ogjov črez leto i zato si gruntam gde itak trenerajo naši ogjogasci kaj so najbolši na sveto. Nek oni sam trenerajo, nek probe bodejo suhe ili pak mokre, a i ne morajo biti nejbolši na sveto, sam očemo kaj ga bode ogjov čim meje.

     Vidite, kak vam je to zišlo pre Splito: špricali so drača po štreki i cug je zletev i prehitiv se jerbo je nej mogev brenzati, nešterni putniki so poginuli, hajdig jiv je po bolnicaj, a drač i dale sam raste i raste kak gda se jega to nikaj ne dotikavle.

     Labodoritaši znova igrajo vu Prvoj ligi. Igrali so protiv Karlovca i to pod novaj reflektoraj, ali jim je niti to nej pomoglo kajbi pobedili. Tre zabiti bar jenaga gola vejč od protivnika.


Zvir:
Međimurske novine, br. 726, 04.08.2009., str. 61
http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=11190&Itemid=138 (http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=11190&Itemid=138)
pregled pdf:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine727i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine727i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey)
download pdf:
http://www.mnovine.hr/pdf/727/mnovine727i.pdf (http://www.mnovine.hr/pdf/727/mnovine727i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 17, 2009, 11:24:22 poslijepodne


Zagorski list br. 304 / 14.08.2009. / županija (papérnato izdâjne)

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Velika Meša


Svetkuvanje po fara gde su bila prščenja za Veljiku Mešu bilje je navike najvekše i najljepše. Negda, gda je svetek prihajal h tjednu, nie se bilje doma. Radniki su išlji na posel po fabrika, štacune ilji gde bi več delalji. Unda te nie bil državni praznik, alji se h duša i srca ljudi fejst svetkuvalje. Denes je Veljika Meša državni i crkveni svetek, alji po tomu kak zgledi teške je te moči reči. Ljudi od rana larmaju, hodiju po sakojačke posle, štacuni največ dielaju i larma se po vunjke, kak i saki dan.

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Velika Meša najveći je ljietni svetek. Te je dan teri se svetkuje kak na spomen cajtu gda su Majku Božju odneslji h nebe z tieljem i dušu. Na tie veljiki svetek pri nas se od vajkada išlje po prščenja h miesta gde su bilji kipi Majke Božje. Nam Zagorcem najbljižeša je Majka Božja Bistrička, Gorska h Loboru, drugem Majka Božja Trsatska, Sinjska, Aljmaška i tak dalje i dalje. Dobre je znane, nam stariejšem, kak su ljudi navieke hodilji na Bistricu, pešice ilji z konji, a nekteri i z cugem. Ljudi z druge kraje na Veljiku Mešu ilji h nedelju prie ilji poklje toga svetka putuvalji su največ z cugem. Cugi su bilji na te dane tak puni kaj su ljudi stalji na štienga cuga. Gda sme mi deca lukalji cuge pune preščenjare, ljudi su zgledalji h grunjču kaj čele gda su se rojile. Črni krovi cuga bilji su pocinfrani z proščenjari teri su po njemu sedelji. Tuj su sedelji kak muži tak i babe, i za nas unda, čudne obljiečene. Gda sme mi deca poodraslji zeznalji sme da su ljudi na prščenje k Majke Božje išlji h svoje nasvetiečnejše obljeke ilji h narodne nošnje. Saka bi baba h ruka imiela ceker, košaru ilji torbu z tere su dišalji sulji bez teruga se nie išlje na prščenje. Jesti strošek na prščenju teri se donesel od doma i k njemu kupil kakef vieršljin bila je najbolša košta teru se unda moglje jesti. Pečene mlade guske i race, šopane same za priljiku gda se išlje za Veljiku Mešu na prščenje, imele su tak fini žmah kaj se je z slašču oglobala saka koščička. Duha friške pečene gibeničke i kruha, takaj je bila diel sake košare ilji cekera.

Svetkuvanje po fara gde su bila prščenja za Veljiku Mešu bilje je navike najvekše i najljepše. Negda, gda je svetek prihajal h tjednu, nie se bilje doma. Radniki su išlji na posel po fabrika, štacune ilji gde bi več delalji. Unda te nie bil državni praznik, alji se h duša i srca ljudi fejst svetkuvalje. Denes je Veljika Meša državni i crkveni svetek, alji po tomu kak zgledi teške je te moči reči. Ljudi od rana larmaju, hodiju po sakojačke posle, štacuni največ dielaju i larma se po vunjke, kak i saki dan. Negda se, po sela, se pririhtalje kaj se tie dan, če se i nie išlje nekam na prščenje svetkuvalje. Za blage se prvi dan po koruza podžela koštreva i porezale smetljive betieve, doneslje h košu dima kaj bi se blage imelje h ščem nahraniti i na pašu ž njim išle same tuljike kaj bi se malje sprešlje. Prvi se bi dan nakosale za svinje buč i dračinja kaj siročke nej zvonile po kosaljke. Žrvnji su bilji takaj tihe jer se prie namljelje koruze i šenice za živinu i pečenje. Na Veljiku Mešu navieke se i boljše jelje. Zaklalje se prvi dan ilji rane hjutre živinče, spekla se gibenica, štruklji, alji kake je bilje vrieme buč, i bučnica. Hjutre, ščem se zdiglje si su se hmilji, muži podbrilji, obljiekla se friška obljeka kaj se čiste dočakal i svetkuval svetek. Poslji teri su se moralji delati oko blaga i živine, kuhanje obroka i pecilje delalje se stiha i z volju. Nie se mogla čujti ni srda ni kletva. Bil je te Veljiki svetek. Na tie dan su babe delale mladi kvas. Unda se nie hodilje h štacun po kvas. On se je delal doma. H lončeku ilji h tenieru pomiešalje se malje melje z vodu i delje nekam h kmicu. Za dan-dva, te bi se napuhnulje i z takvem domačem kvasem omiesil bi se kruh. Od omiešenoga kruha saki put se spravil komaček sirovuga kruheka. On je bil kak kvas za novi kruh. I tak je te išlje se čez cielje ljete dok se nie na saku Veljiku Mešu napravil novi kvas. Ljudi su se raduvalji če je na Veljiku Mešu i poklje nje bilje ljiepe, sunčane i toplje vrieme. Znalji su i reklji da če do Veljike Meše ne tuče, poklje toga svetka več ne curela, pak su odehnulji. Iste tak su reklji da poklje prvuga diežda teri curi poklje Veljike Meše, dojdeju megle i jesen ropa na vraca.

Dosta se toga pozabilje, pune se toga zmenilje. Nu raduje sakuga onuga teromu nekaj znači Veljika Meša, da one kaj se nie zmenilje i ostalje je do dien denes, a te su pesme ljudi tere buju zvonile po naša cirkvica, z radošču h srcu, morti i teru suzu, alji ne za hdien:

...Čuj nas Majko, nado naša, k tebi vapimo mi svi, svak Ti srca sad iznaša, srca puna ljubavi. Primi, primi mila Majko, naša srdašca to je sve što mogu dati tvoja djetešca...


http://www.zagorje.com (http://www.zagorje.com)
 
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 17, 2009, 11:25:35 poslijepodne


Zagorski list br. 304 / 14.08. 2009.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Ake se na Bartulove vidi žir, male ga bude


Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250)


Piše: Zoran Gregurek


Na Bartulove se ide vu šume glet „je li natepena“, a tuo znači ide se glet jel ima žira. Ake se žir na Bartolove vidi, onda ga bu male vu jesen. A ake ga nema, onda ga bu puna šuma, govorila je hraščinska baka Ivka prognozerka o Bartolovu, 24. kolovoza. Sveti Bartol moli se kod različitih bolesti. Zašto je tomu tako?

- Bartula, Kristušovog apostola mučili su i vbili na jake grdi način: zgulili su mu su kuožu z tijele. Zate se Bartulu treba moliti za zagovor protiv krčof (grčeva), koužnih bolesti i oni šteri su betežni na živce. On je i zaštitnik zanatlijof šteri dijielaju z kožu - kazala je starica.
Baka je znala da se na Bartolovo ljudski svijet nakratko rješava dosadnih životinjica.

- Sveti Bartul muhe vu kuošu odnese. Je, od Bartulov više nije ni muh, ni komarcog, ni leptirof. Njim od toga dana neke ne paše vu zraku, a obične je od toga dana pune ladneše i muhe več neče leteti kak prije - mudrozborila je baka Ivka.

Baka je znala da je Bartol poseban još po nečemu.
- Si travari i babe vračare na Bartulove zidu vun z svoji špilji i hižic brat ljekovite trave. Mi sme negda, kak deca, na Bartulove brali kupine i onda ih mucgali i jeli z cukorom. Starejši bi delali i vine z kupim štere je jake dobre za cirkulaciju i za mušku snagu - smijala se baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6268/iz-bakine-pucke-biljeznice-ake-se-na-bartulove-vidi-zir-male-ga-bude.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6268/iz-bakine-pucke-biljeznice-ake-se-na-bartulove-vidi-zir-male-ga-bude.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 17, 2009, 11:26:31 poslijepodne


Zagorski list br. 304 / 14.08.2009.

Dnevnik tate Bena

Idemo na more

 
H nedelju sam i auto opral. Išel sam natankirati i videl sam da ima fraj mesta tam gde se auti pereju, pa sam i ja svojega opral. I dojdem doma, pa su se Sandra i suseda Lucija porinule da buju one očistile znutra auto. Rekel sam im da moreju i da ih onda poslje peljam na sladoled. Pokazal sam im kaj treba napraviti, dal sam im krpe, kokpit sprej, usisavač... Pa sam i presvlake del na ziceve i sad je auto spreman za na more. I gume sam napumpal i pogledal ulje. Drugo nisam oko auta nič delal jer se h nič drugo ne razmem.

Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



Dok vi ovo čitate ja sam na moru. Ili nisam. Zavisi gda bute ovo čitali. Sad je doma velika gužva jer nas mama (deci mama, a moja žena) pakira i priprema stvari kaj nam za more trebaju. Problem je h tome kaj ne znamo točno kak dugo bumo na moru. Pa ne znam kolko bi si stvari zel. Da imam veči auto bi si zel več stvari. Ali kak smo na knap s prostorom onda treba zeti minimalno kolko se more zeti. A če nam ne to dosta, bu žena prala. Još uz to bu i kuhala i ne vidim po čemu bu to njoj odmor. Delala bu se kaj dela i doma. Čekaj malo. Pa i ja bum isto tak. Čak sam si kupil i USB ono kaj se h laptop porine da imaš internet. Prvo mi nije štel na laptopu delati. Nekakvi drajveri za uesbe mi nisu pasali, pa je tek kad sam skinul druge to se prodelalo. Tak da bum i na moru mogel kolumnu napisati i poslati z emajlom. Tak da bute mam znali kak to deca doživljavaju. Za ove dve stareše to znam, ali bumno videli kak bu Gracia to prihvatila. Inače Gracii je zišel još jen zub. Sad več more i zapraf hgristi. Za sad grize samo ženu i to za da ne velim kaj da ne ispala pornografija. Ipak ovo i deca čitaju. I Gracii nič ne napravi kad ju za to hgrizne. Mene bi mam klopila da ju hgriznem. A nemam pune več zubi od Gracie. Gracia več i sama more sedeti. Ne baš dugo. Ali sedi sama. I onda se prehiti. Kad ju držimo onda se i na noge postavlja. Kaj je najgore počela je ne spati cjelu noč. Malo si prespi po danu, malo još hvečer hdrapi i onda neče po noči. Obično hvečer prejdemo h šetnju i onda zaspi h kolicima. I čim dojdemo doma se zbudi. Ali ne sama. Obično ju zbudi pes. Jer počne lajati. A počne lajati čim čuje susedovog pesa da se špancira po cesti. Onda je lud. Susedov pes je vani i dela kaj hoče, a of ženin je doma zaprt. Baš me interesira gde su nekakvi organi tere ja plačam kad pesi hodiju po Zaboku kak hočeju. Najlakše je bilo napisati pravilnik h terome piše da pes nesme sam iti po cesti nego da mora biti zavezan i imeti brnjicu. A da se to provede u praksu je več malo teže. Isto kak je gradskoj vlasti teško bilo kaj napraviti kad se obični građanin obrati i veli da nekaj nije h redu i da ga nekaj smeta. Zapraf na rječima su jaki. Čim nekaj veliš oni veliju da se bu to mam riješilo. A kad treba to provesti u djelo - nič. H nedelju sam i auto opral. Išel sam natankirati i videl sam da ima fraj mesta tam gde se auti pereju, pa sam i ja svojega opral. I dojdem doma, pa su se Sandra i suseda Lucija porinule da buju one očistile znutra auto. Rekel sam im da moreju i da ih onda poslje peljam na sladoled. Pokazal sam im kaj treba napraviti, dal sam im krpe, kokpit sprej, usisavač... Pa sam i presvlake del na ziceve i sad je auto spreman za na more. I gume sam napumpal i pogledal ulje. Drugo nisam oko auta nič delal jer se h nič drugo ne razmem.


http://www.zagorje.com (http://www.zagorje.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.0.html (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.0.html)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 17, 2009, 11:27:19 poslijepodne


Varaždinskě vésti, br. 3371, 11.08.2009.

Klopotec

Purgari na +30°C

       Čak sam vu sad važečemu Gradskom štatutu našel član 8. koji veli da su purgari, jednak kak zastava i grb, službeni znaki našega grada. Pa ako su več službeni znaki, morti su si ipak zaslužili bar nekakšnu letnu uniformu iliti odoru, ako vam ta bole paše. I malo bolše prostorije, morti tam vu buduči “Varaždinskoj hiži” v Gajevi vulici. Mogli bi dobiti i malo več od pet tisuč kuna, kuliko imaju reprezentaciju za celo leto, a za to si nemreju kupiti niti “Jamničku”...


Španciral sam se ove subote okolo podneva po Korzu, tam z onoga kraja polek Gradske kavane “Pri grofici Marici” i gledal naše lepe dečke oblečene v purgarsku obleku, kak se reš pečeju na gotovo +30 gradi Celzijusovih. Malo im se znoj scejal z čela, ali su stali kak da ih je kipar Dragec z dreva stesal. Okolo njih stranjski su se turisti motali z digitalnim fotačima, oni pak z video-kamerama još su čakali dok bu bubnjar najavil novu smenu, i onda je počelo veliko naslikavanje. Kaj da velim? Živa reklama za naš Varaždin, koja bu odišla na razne strane svieta, ako sam dobro videl čak do Japana, kajti su med turistima bili i Japanci...

Se razme, ja sam vu hladovini čekal smenu straže pred Gradskom večnicom, jerbo je to navek atraktivno. Usput sam si premišlaval - ako je meni vu hladovini vruče, kak je tek dečkima koji stojiju direkt na suncu, v debelim kaputima i šubarama, čist dobrovolno i pravzaprav zabadav, samo da bi delali reklamu našemu gradu!

Posle smene i ja sam se vputil za bubnjarom i purgarima koji su se išli hladi-ti dok znovič na njih dojde red. Baš me je zanimalo kak zdržiju na toj vručini, a usput i kak zglediju te njihove prostorije vu dvorišču viečnice. Jako sam se začudil, skoro nisam veruval da ta postrojba ima službene prostorije tak velike kak jedna malo vekša soba! Točneše, bila je to negda obična šupa v kojoj su se čuvala drva i vuglen dok još ni bilo centralnoga grijanja, a onda su ju predelali v kancelariju za tajnika Odbora za proslavu one prve varaždinske osamstoletnice, prije 28 let.

“Kaj dečki, to vam je vse?”, pitam. A oni jerbo su postrojba, disciplinerano su bili stiha, samo malo klimnuli glavom. Pitam dale: “A kak je stražariti pred viečnicom?” A oni veliju: “Je, malo je vruče, ali kaj moremo, gda nemamo letnih uniformi, koje bi nam dobro došle baš vu srpnju i v kolovozu...” A ja sam bil siguren da tu imaju i one stalke za puške, pak ormare za uniforme, stalaže za svoje debele šubare. Naivec obični!

Zato si mislim, da su si naši purgari ipak zaslužili nekaj više. Najme, doma sam kopal po internetu i našel sam njihovu stranicu kaj se baš zgotavla. Drugo leto bu ta naša poviesna postrojba, koja se službeno zove Varaždinska građanska četa, a mi ju od dragosti zovemo - purgari, mogla slaviti 260. letnicu, i jedna je od najstareših gradskih postrojbi vu državi. I jedna od retkih kojoj baš paše ime “purgari”, jerbo je osnovana da bi grad Varaždin branila od Turkov, a ne gospodu plemiče koji su imali svoju vojsku.

Čak sam vu sad važečemu Gradskom štatutu našel član 8. koji veli da su purgari, jednak kak zastava i grb, službeni znaki našega grada. Pa ako su več službeni znaki, morti su si ipak zaslužili bar nekakšnu letnu uniformu iliti odoru, ako vam ta bole paše. I malo bolše prostorije, morti tam vu buduči “Varaždinskoj hiži” v Gajevi vulici. Mogli bi dobiti i malo več od pet tisuč kuna, kuliko imaju reprezentaciju za celo leto, a za to si nemreju kupiti niti “Jamničku”...


P.S. Na Špancirfest dojdeju i druge poviesne postrojbe. Onda se bu vidlo kak se drugdi, pak i vu inozemstvu brigaju za svoje dečke!


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/3371/klopotec/purgari-na-+30%B0c?opcija=kolumnisti (http://varazdinske-vijesti.hr/3371/klopotec/purgari-na-+30%B0c?opcija=kolumnisti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kalman-Marica grófnő-Szép város Kolozsvár (http://www.youtube.com/watch?v=1IqS6oEl2Us#)
Video:
Kalman - GRÄFIN MARICZA - Komm mit nach Varasdin,  04:15
Kalman-Marica grófnő - Szép város Kolozsvár
Szilágyi Olga - Dániel Gábor

Opširnešě:
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
Pot Vec tri dana (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U#)

* Plemenita Občina Turopôlska
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 17, 2009, 11:28:19 poslijepodne


7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
11.08.2009., br. 273

Kolumna Vrtoglavica

Mafija vu Hažeju


Pišě: RADAR


Viš Štefek kaj banda lopovska dela vu Hažeju. Za deset i više milijunov euri su kupili mobilne spravice za prodaju karti a opće ih nisu koristili kajti su već zastareli. Tak da su penezi otišli v luft. Ko je vu Hažeju naručil tu staru kramu za velke peneze još ni poznato. Ni kulka je provizija bila i ko ju je dobil. A to ni jedina rabota po kojoj je ova firma poznata na široko i daleko, se do Kajmanskih otokov. Vu tom državnom mastodontu kaj z leta vu leto dela gubitke su neki delali fakat kaj im se štelo. A strojovođe, kondukteri i ostali šljakeri na prugama i mimo njih o tome pojma nisu imali. Ni policija i POSKOK ih ni puno pehala a ve kad su počeli, saki dan van zide neki hažejovski drek. Saka rit dojde na šekret, tak budu i ti mafiozi vu Hažeju dobili svoje. Štefek veli da bi on pozval još FBI, MI 6, Mosad i druge vu pomoć, tak da dobro pretepeju se te mutne posle i financijske zavrzlame vu Hažeju vu kojima se lova prala i neki dobro svoje račune vu bankama punili z devizami. A ti neki famozni šefi vu Hažeju na ta su radna mesta došli prek barba Luke, barba Ive, barba Bože, barba Vladeka i ostalih kumova. Za koje su cosa nostra i camorra amaterske folklorne družine.


Zvir:
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_273 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_273)  , str. 44
http://www.regionalni.com (http://www.regionalni.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled RADARSKE člankov «Vrtoglavica» na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  RADAR vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 17, 2009, 11:29:08 poslijepodne


Međimurske novine, 11.08.2009., br. 727.

Premišlavanje Jožeka radnika

345. Jubilarno Prcinkulovo


Vseposot, kak po novinaj, tak i na radio, a i televiziji so govorili kak je vu Čakovco Međimorski sejam starih zanatov i još kajkaj toga kcoj, a nigdi je nej bilo rečeno kak je to glavno čakosko proščeje Prcinkulov, a vse ostale fešte so tu prepravlene kak bi se to proščeje čim svetešje svetkuvalo. Nej znati zakaj se čakoski turistički težaki sramijo čakoskoga proščeja i skrivlejo ga zaj za Međimorskim semom. Pak mi vu Čakovco imamo sema vsako sredo.


Drugi falačec Čakoskoga leta, oliti ova druga i menša polovica bila je pravzaprav glavno čakosko proščeje Prcinkulovo. Nejpredi je vseposot pisalo, a i unda se tak i pripovedalo, gda je to več 45. čakosko proščeje. Nej znati što je itak i gde zmogev tua leta i kak ruom 45? Najme kaj, vsi znamo gda se ovo leto navršavle (i to vu decembro) 350 let otkak je Mikloš Zrinski Čakoski dopelav fratre (patre) vu Čakovec i Međimorje.

Isto tak se furt prepoveda kak se ovo leto navršavle 800 let otkak je Sveti Franjo zafremav franjevački red. A zakaj vam to govorim? Pak zato kaj se bode pravzaprav znalo gda je franjevački red zafremani vu Asizu i to vu maloj cirkvici Porcijunkuli po šteroj se čakosko proščeje Gospe od Ađela zove i Prcinkulovo. Ak to ve vse skupa denemo na kup, unda bi mogli reči gda se čakosko Prcinkulovo slavi nekaj meje od 350. let (najbrž 345. let), jerbo so fratri 1659. leta došli prekesno kajbi mogli meti proščeje. Tuliko toga se ovo leto prepoveda o čakoskoj starešoj župi Svetoga Mikloša Biškupa gda več moremo znati gda je ona zafremana 1789. leta kaj znači da traje več 220 let. A vsi znamo gda vsaka župa ima i svoje proščeje, pak tak i čakoska.

     Vseposot, kak po novinaj, tak i na radio, a i televiziji so govorili kak je vu Čakovco Međimorski sejam starih zanatov i još kajkaj toga kcoj, a nigdi je nej bilo rečeno kak je to glavno čakosko proščeje Prcinkulov, a vse ostale fešte so tu prepravlene kak bi se to proščeje čim svetešje svetkuvalo. Nej znati zakaj se čakoski turistički težaki sramijo čakoskoga proščeja i skrivlejo ga zaj za Međimorskim semom. Pak mi vu Čakovco imamo sema vsako sredo. Morem vam reči gda se na proščejo nudilo kajkaj vsega toga i verjem gda si je vsaki od nas našev ono kaj mo nejbole paše. Nišči je nej brojiv, ali verjem gda se pojelo jeno pet jezeri langoši, spilo se na jezere litri pivi, gvirc je tekev vu potokima, a međimorski kuhari so skuhali 800 litri juhe tak gda je vsaki od nas mogev probati međimorsko pretepeno juho.

      Kak smo več rekli ova kriza, oliti recesija, je po žepo nejpredi vudrila mlajše roditele šteri imajo pre hiži školarce, jerbo je naša i Jadrankina Vlada prestala davati knjige zabadav. Kak znamo škola je završila vu junjušo, a nova Vlada je došla vu juljušo, tak gda so nešterne stare knige več završile na otpado. Zabadav knigi ga več ne, penez ga vu kučnaj kasaj isto tak ne, težaki i dale dobavlajo plače, ali menše i nej vsaki mesec, jerbo je kriza, tak gda so stare knige, prek noči, dobile na ceni. Teško je ruon nabajti dobre knige, ali bole da dete ima nekše knige nek nikše. Prinas vam se to vse v časi meja, ve je nejmpot pak tua naša obavezna škola, štera je do ve bila zabadav, postala jako draga. Veli minister. ak več košta, več i vredi.

      Posle prelaznoga roka med labodoritašaj i ostalaj športašaj, počev je i prelazni rok med političaraj. Kak ste mogli zazvediti petnajst čakoskih liberalov je fkrej hitilo svoje žute liberalne majce i obleklo je prugaste haenesove majce. Preveč vam se ja ne razmem vu politiko kajbi vam znauv reči kakše bo tej prelaz mev značenje za političko živleje nas Međimorcov, ali se liberali zbogradi tega nikaj ne sekerajo, tak gda so rekli: niti smo mi kaj zgubili,a niti so oni kaj dobili.

      Ak se tak nastavi Međimorje bode zaprav postalo raj zemaljski. Polek ovoga našega domačega sadovja več so se prinas udomačile i smokve, kivi, citrona, pomaranđa, mandarine, a vu zadje vreme ružmarin i lavanda. Več smo došli do tega kaj žgajarimo i  lavando. Mogoče je jako fina i ljekovita tua lavandina žganica, ali brzčas nebo tak včasi zamenila slivino žganico. Na šlivovici smo zrasli, pak je red kaj nas i šlivovicom pospravijo.

      GeKa je več, niti dragi Božek nezna po šteri pot, dobiv presudo Trgovačkoga soda kaj mo Ingra mora vrnuti šest milijonov dolarov z Libije. To je jako lejpo čuti sam nej znati gda bodo gekajovci vidli te peneze, jerbo se „Ingrači“ bodo brzčas žalili. Pak je ve skradja vura kaj se jempot dospomenejo sindikati, soci i „ingrači“ tak kaj i težaki morejo dojti do svoje crkavice.


Zvir:
Međimurske novine, br. 727, 11.08.2009., str. 61
http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=11265&Itemid=138 (http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=11265&Itemid=138)
pregled pdf:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine726i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine726i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey)
download pdf:
http://www.mnovine.hr/pdf/726/mnovine726i.pdf (http://www.mnovine.hr/pdf/726/mnovine726i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 22, 2009, 11:55:42 poslijepodne


Zagorski list br. 305 / 21.08.2009. / županija (papérnato izdâjne)

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Stare povede


Povedi ima pune. Triba se na nje zmisljiti i rabiti jih. Nekteri za spomenek, a nekteri za hasen.

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Denes nekteri znaju, a nekteri neznaju kaj znači poveda tera velji da je nekaj Sizifof posel. Za one teri neznaju te je žmehki posel teruga furt dielaš i dielaš i na kraju posla si nič nie napravil. Konec posla je i početak novuga teškuga posla. Te je po onem pripoviedanju da je čovek po imenu Sizif bil kažnjen tak kaj je moral rievati veljiki kamen na brieg. Gda bi ga narievel na brieg bil bi oslobđen od kazne. Alji vrapca, gda je došel z kamenem na brieg, on bi se skorutal na drugu stran nazaj nah dol. Unda je moral početi z novič rievati kamen k bregu. I pak, gda je došel na brieg kamen se skorutal nazaj nah dol. Radi toga se za teški posel bez nekakve koristi velji da je te Sizifov posel. I prinas ima sakojačke povede tere se rietke čujeju, a gda se čujeju malje gdoj zna kaj značiju.
Pune naše povede denes i te kak moreme rabiti. One su tak važeče kaj jih moreme h sakem cajtu nekomu povedati. „Naj mlatiti praznu slamu", poveda teru bi moglji bar par put saki dan reči onem kaj same pripoviedaju, obečavaju, a od toga nikakve koristi nišče nema.. Te znači da nešče furt nekaj pripovieda, pripovieda, obečava, a na kraju s toga nič. Iste kak da se mlati prazna slama. Ž nje nigdar nemre zajti zrnjiča.
Naj kazati mesec h vode", poveda teru nam denes kažeju h nogi. Nikakva korist od meseca teri se luče h vode. Njegova svetlost nema nikakve vajde i nemre nam svietljiti putece. „Za vratem imaš žrvenjski kamen", poveda teru veljime unda gda je nekomu čez življenje tak teške kak je teški žrvenjski kamen.
Kaj bulazniš", reklje se nekomu gdoj je poviedal nekaj bez veze, a več put i gda se je zlagal. Takaj, gda je nešče fejst pripoviedal o nečemu ilji nekomu, a znalje se dobre da laže, on gdoj ga več nie mogel poslušati bi mu rekel: ,,I kaj je unda bilje gda si se zbudil?" On gdoj je pripoviedal bi se posramil i prestal bi povedati dalje. „Gdoj se jemput speče i na mrzlje furt puše", poveda tera se prisličava hnogem posljem teri niesu baš dobre ispalji. Rabilje se i unda, ak si nekomu posudil peneze, a nije ti vrnul. Drugi put si dobre gruntal e buš komu več posudil. Če te pak gdoj hkanil, takaj si pazil da se te več ne dogodi i dobre gruntal e buš nazaj veruval ili neš.
Pak si se po riti otpeljal k meše", denes se več retke čuje. Nišče tu povedu več ne rabi, makar se te denes furt i furt dogaja. On gdoj napravi nekakef posel, a za te ne dobi nič, reklje se da se je popeljal po riti k meše. Gda bi tak bilje rezdrl si bi ves tur kaj bi ž njega vesilje krpinje, a unda bi još ostal „bez gač i hlač". Takvuga bokca nešče je nekuga dobre"oženil" radi posla. Još bi se za njega reklje da je bil tak bedast kaj su ga vodilji ženjuga prek vode ilji da je bedast kaj čuje kak trava raste. Prisljičiti denes takvuga nekaj nekomu, borme nie teške najti.
Skupi i škrti dvaput plačaju", reklje se za one teri su škrtarilji gda su nekaj kupuvalji. Lukalji su da buju nekteru robu kupilji jeftiniejše, a takva je roba večinu bila faljižna. Brze se potrgala ilji zrabila i unda se morala kupiti znovič, druga. „Ljieni dvaput hodiju", reklje se za onuga čoveka teri je negda zel i nesel na kole jeden snop šenice, meste dva ilji tri kaj je mogel. Nie jih zel h ruke več, jer je bil ljien. Unda je radi toga moral iti več put.
Gda bi nešče negda nekam del kakef halat, motiku, vile, srp ilji vinjak, a unda nie mogel najti, popital bi svoje hižne e su gde te vidlji pospravljene. Hižni mu nej odgovorilji i povedalji meste gde bi te moglje biti nek su mu se narugalji zate kaj je pozabil kam je del ilji nie dobre pospravil. A unda bi odgovor bil:
Je, vidlji sme vidlji. Dva su te neslji na hludu i pitalji e ima još toga". Gdoj je dobil takef odgovor nie mu preostalje nič druge nek da poiskava i dalje.
Povedi ima pune. Triba se na nje zmisljiti i rabiti jih. Nekteri za spomenek, a nekteri za hasen.


Zâgorski list (délomično, živopisano izdâjně):
http://www.zagorje.com (http://www.zagorje.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 22, 2009, 11:56:48 poslijepodne


SPOMENEK

(slika)

Z tugu h srcu, z radošču kaj sme dieljili liepe cajte z tatu i mužem zmisljime se na

BRANKA GREGURIĆA
20.08.1998.-20.08.2009.


Prešle je več jedanaest ljiet,
od gda ne krasiš naš sviet.
Žalost za tobu još furt tišči,
alji tvoj smieh još nam h vuha zvoni,
Živime furt h spomenku nate,
i još navieke suze curiju, zate.

Fala sem teri te niesu pozabilji.
Tvoje pucke Vlasta, Dinka, Zrinka i supruga Nevenka.


Zagorski list br. 305, 21.08.2009.
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 22, 2009, 11:57:44 poslijepodne


Zagorski list br. 305 / 21.08. 2009.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Susedi


Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250)


Piše: Zoran Gregurek


Na koga se najviše oslanjamo u životu? Svakako na bračne partnere, djecu, prijatelje i rodbinu. Ali postoje ljudi koji žive blizu nas i koji nam mogu prvi priteći u pomoć. Naravno, riječ je o susjedima o kojima je nekoliko mudrih riječi uvijek znala progovoriti naša hraščinska baka Ivka.

- Veli se da dober sused stuo put više vrijiedi nek saki rođak. Jer gda ti se neke pripeti, dobrega ili lošega, sused je tu prvi da ti pomore: bile ogenj na niži vgasiti, pomoči držati gda se pajcek kolje ili biti prvi za stolom gda imaš krstitke, imendan ili slaviš kakof drugi guod - govorila je baka. No, sa susjedima na selu, gdje je komunikacija puno šira nego u gradu, ne vladaju uvijek idilični odnosi.

- Je, vrak je gda se susedi posvadiju. Prve su pritom, naj mi se ne zamijieri, babe štere brže z jezikom se ponište kaj se na lijieta dobrega stvarale. A gda se susedi nemaju, onda je tuo grde. Jer saki dan mouraš nekoga gledati šterega bi najrajši vu top nabil. Razlogi za svaju moreju biti veliki: gda se jen drugomu vu grunt dira ili pak bezveznote: šte je komu lupinu od jajca slučajne prek meje hitil - mudrozborila bi baka. Nekad je bio i puno teži suživot (u svađi) kada nije bilo ograda.

- Je, če si posvajen, a plota nema, jaosiga tebe. Dost je da muha konajrica z susedovag dvurišča k tebe doleti i mam je hajka ak si te dan naroščen (loše volje). Zate se i veli da susede niš tak ne zbližuje kak dobra ograda. Gda očeš ju otpreš, a gda ti sused ide na živce, lijiepe se zapreš i dijielaš kak tebe paše - rekla bi starica.


Zâgorski list (délomično, živopisano izdâjně):
http://www.zagorje.com (http://www.zagorje.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 22, 2009, 11:58:36 poslijepodne


Zagorski list br. 305 / 21.08.2009.

Dnevnik tate Bena

Na moru

 
H jednoj krčmi morete cjeli obed (juha, malo pršuta i sira, meso razno, prilog, salata,...) dobiti za 80 kuna, dok u krčmi par koraka dalje samo za običnu pljeskavicu hočeju 50 kuna. Zato treba dobro paziti kam si sedneš če ideš jest. A če nemaš preveč penez za iti saki dan van jest onda žena kuha.

Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



Dragi dnevniče. Denes me je ko i svako jutro zbudilo zvono, to jest več njih kaj zvoniju sako jutro na samostoječem zvoniku. Če vam nije jasno kakef je to samostoječi zvonik bum vam pojasnil. Tuj gde sam na moru cirkva nema svoj zvonik, nego je zvonik napravljen ispred cirkve. To sad nema veze. Uglavnom zvona fest zvoniju. I točno mi je prozor od sobe u visini zvona. Pa si mislite e morem spati hjutro ili ne. Lako je za to če se ja zbudim. Najgorše je kad zvona zbudiju Graciu. Onda če nas i ne zbudiju zvona, zbudi nas Gracia. Pa mama onda da Gracii cicu, a ja se spustim u kuhinju napraviti flašicu. Nakon toga treba prejti po kruh i po ono kaj mi žena napiše. To smo danas ko i saki drugi dan napravili Patricija i ja. Žena, Sandra i Gracia su prešle na plažu. Tek tolko da se zna gdo dela, a gdo uživa. Uz šoping smo Patricija i ja prošetali i fotoaparat. Tek tolko da poslikamo kolko su se stvari zmenile od kad je tata (moj) zadnji put tu bil, da on to vidi. Stvari se mjenjaju, ali ljudi ne. Tu bi si šteli zaslužiti za ova dva meseca da ne moraju nič delati ostalih 10. Ali ima i iznimaka teri potvrđuju pravilo. H jednoj krčmi morete cjeli obed (juha, malo pršuta i sira, meso razno, prilog, salata,...) dobiti za 80 kuna, dok u krčmi par koraka dalje samo za običnu pljeskavicu hočeju 50 kuna. Zato treba dobro paziti kam si sedneš če ideš jest. A če nemaš preveč penez za iti saki dan van jest onda žena kuha.

Sladoled je kunu skuplješi nego h Zaboku i nič ne valja. H krčmama su cjene pijače za kunu dvije veče neg pri nami i to se još more prebaviti. Prije neg kaj sam prešel na more i na televiziji i h novinama se naveliko povedalo i pisalo kak je sezona slabeša neg prije i da je manje ljudi. Meni se vidi da ih je več. Po prvi put nisam imel kam sparkirati auto. Neg sam moral prejti na parking s naplatom, 20 kuna po danu. Na plaži si nemaš kam pošteno ručnik deti. Jedino nisam siguran h tere sam države. Tuj se si po taljanski spominaju. Največ turisti je Taljanof. I ovi si domaći se po taljanski spominaju. A ponuda je ostala na nivou iz 70-ih godila prošlog stoljeća. Vrhunac je na hižu deti tablu cimer fraj, cammere, rooms, apartments. I stoli na terasama od krčmi izgledaju ko prije 30 ljet. Stolci z željeznim okvirima i plastičnim naslonom i željezni stol.

Prvo nas je bilo strah kak bu Gracia zdržala tak dugi put. Zato nismo išli po autocesti, nego po staroj, gde si sako malo moreš stati. Prvi put smo stali tek iza Karlovca. Tam je beba dobila flašicu, malo su si i pucke pojele, no kak je beba bila nemirna tak si je žena sela otraga k njoj, a Patricija k meni napre. I onda sam h komadu otpeljal sve do Krka. Tam smo si počinuli mam kak se most prejde. Trajekt je prespala tak da ne znam kak na to reagira. Zato na more reagira odlično. Odma prvi dan smo ju namočili h more i nič se nije bunila. Jedini gdo se buni sam ja. Ni sam ne znam zakaj ali furt moram h vodi biti kad su i ove dvije veče nutra. A meni baš do toga nije. Ja si bi rajši legel h sjence i pivicu pil. Ali mi ne zide. Jedina gdo si počiva je Patricija. Po cjele dane spi, jedino kaj popoldan z nama prejde na plažu. Par put na dan čujem pitanje: „Tata e morem na internet?" i to je jedino po čemu znam da je tu. Sandra bi štela se i biti sigde. I furt nekaj spitava. Te kad pemo na plažu, te kad pemo s plaže, te na koju plažu pemo,... I Gracii smo poremetili dnevni ritam. More ju malo zmuči i več spi po danu. Zato ne spi po noči. Onda ju denemo h kolica i prejdemo h šetnju. H kolicima mam zaspi. Ali se zbudi kad se vrnemo do hiže. Žena je največ nadrapala. Stalno je između prizemlja i drugog kata. Pol stvari za Graciu je h prizemlju u kupaoni, a pol na drugom katu h našoj sobi. I kaj je normalno baš ono kaj ti treba je tam gde nisi. Če joj treba kaj iz sobe onda smo h prizemlju ili obrnuto. Ovo ljeto niti na izlete nejdemo. Tak i onak smo več sprešli cjeli otok. Sigde smo bili i se smo videli. Bar ono do kud se z autom more dojti. Tam gde auto nemre iti prije nismo išli jer su Patricija i Sandra bile još male, a sad kad bi več mogle hoditi nemremo s Graciom. Bi i prešli da su normalni puti, da se more s kolicima, ali kamenjar nije baš za to. A i deci se baš nejde na tak nekaj. I prevruče je.


Zâgorski list (délomično, živopisano izdâjně):
http://www.zagorje.com (http://www.zagorje.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 22, 2009, 11:59:24 poslijepodne


Varaždinskě vésti, br. 3372, 18.08.2009.

Klopotec

Kraljica športa

       Meni se zaprav vidi da problem počne več vu školama, kajti se profesori fizičkog, tjelesnog ili kak se več ne zove dotični predmet, baš i ne trgaju propagerati atletiku, a med đakima iskati nove atletske snage, ostale pak nafčiti da je to “kraljica športa”. Na žalost, denes se mladi, zbog radi velikih penez, zanimaju samo za on šport gdi dvajsti i dva vuru i pol naganjaju kožnatu loptu i na koncu se puno put razideju da se i ne zna ko je bolši, jerbo su pozabili da se loptu v gol mora fteknuti...


Obično ne pišem o športu, kajti nigdar se z njim nisam puno bavil, ako se ne računa ono kaj sam naganjal krpenjaču po livadi, a v srednji školi za vrieme fiskulture moral bežati pedeset metrov ili skakati pol metra vu vis. Ali, vu nedelju na večer opalo mi je na pamet - pisati o atletiki.

Zakaj? Gledim televiziju i na več kanalov skoro celo popoldan i na večer prenosiju Svetsko prvenstvo v atletiki, kaj se održavle vu Berlinu. I one kaj bežiju sto metrov i one na dvajsti kilometrov brzo hodiju, da ne nabrajam dale. Tu i tam vidiju se tribine, a na njima vse puno gledalcov. Čak i na punim vulicama, gdi se bežal maraton, mase ljudi navijaju i pleščeju trkačima.

Gledim, pak si premišlavlem kak smo i mi vu Varaždinu pred dvajsti dana imali otprto Državno prvenstvo Hrvatske v atletiki. Negdi sam prečital da je nastupilo vu dva dana prek 250 atletičarov i atletičarkih z Hrvatske, i još pet držav. I bilo me je sram gledeč našu domaču televiziju. Ali ne zbogradi teelevizije, nego zbog toga kaj je na tribinama na našem liepom “Slobodinom” stadionu bilo tak, po priliki, dvajsti - a morti i tridesti - gledalcov?!

Zato se pitam: Gdi su sad nekakšni novi Varaždinci, gda se zmislim kuliko nas je negda bilo na atletiki? Na onim starim drvenim tribinama skoro je bilo vse puno. Je li moguče da mlade atletika baš ništ ne zanima? Ako se več ne baviju z njom aktivno, onda bi bar mogli dojti gledati one Varaždince kaj se letima treniraju da bi bili čim bolši, da bi morti postali i prvaki. Čak gledalcima ništ ne znači kaj su naši dečki i puce klupski prvaki države vu atletiki, pak se onda tu i tam malo zmislimo i na njih...

Meni se zaprav vidi da problem počne več vu školama, kajti se profesori fizičkog, tjelesnog ili kak se več ne zove dotični predmet, baš i ne trgaju propagerati atletiku, a med đakima iskati nove atletske snage, ostale pak nafčiti da je to “kraljica športa”. Na žalost, denes se mladi, zbog radi velikih penez, zanimaju samo za on šport gdi dvajsti i dva vuru i pol naganjaju kožnatu loptu i na koncu se puno put razideju da se i ne zna ko je bolši, jerbo su pozabili da se loptu v gol mora fteknuti...

A treba samo malo prelistati po poviesti varaždinskoga športa pak bi se vidlo da su njegvomu razvoju negda najviše donesli baš profesori fiskulture, posebno oni gimnazijski. Donesli su vu Varaždin i rukometa, i nogometa, i atletiku. Naše cure hitale su diska i kuglu kaj se vse prašilo, a jen moj školski prijatel, slabašni dečec vu pučkoj školi, posle je počel hitati kladivo tak dalko da je odletelo ravno do – Olimpijade! Mogel bi toga još nabrajati, ali morti bute o tomu imali priliku nekaj više saznati vu Muzeju športa...

Je, ali i Muzej športa moremo postaviti - nakon kaj se dogovorimo gdi bi trebal biti. Ako se prije eksponati, kak se to veli, ne razneseju. A dobar del se je npr. poviesnih športskih fotografij, več raznesel, kajti navek netko na njima najde svojega strica, dedu ili kakšnu drugu rodbinu.

Usput rečeno, nismo zabadav dobili stadiona “Sloboda”, koji je i delan baš za atletiku, vu prvomu redu, onda gda je bila Jupea. Valda smo ga i zaslužili, jerbo smo negda i nekaj više držali do atletike...


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/3372/klopotec/kraljica-sporta?opcija=kolumnisti (http://varazdinske-vijesti.hr/3372/klopotec/kraljica-sporta?opcija=kolumnisti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kalman-Marica grófnő-Szép város Kolozsvár (http://www.youtube.com/watch?v=1IqS6oEl2Us#)
Video:
Kalman - GRÄFIN MARICZA - Komm mit nach Varasdin,  04:15
Kalman-Marica grófnő - Szép város Kolozsvár
Szilágyi Olga - Dániel Gábor

Opširnešě:
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
Pot Vec tri dana (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U#)

* Plemenita Občina Turopôlska
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 23, 2009, 12:00:52 prijepodne


7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
18.08.2009., br. 274

Kolumna Vrtoglavica

Štakori, zmije i sirene...


Pišě: RADAR


Jožek veli da je čul da su negde vu belomu svetu , na nekom otoku kaj se piše Maagaskar, našli štakora kaj je bil teški kaj odojek. Imal je sedam i pol kil žive vage. Doktori za štakore mam su rekli da je to neka nova vrsta štakorov. Nekakvi mutant koji, fala Bogu, ziher ni došel z Hrvacke kajti štakori tu nemaja baš preveč za jesti pa ni kilažu za reviju. Sve kaj se vu kantami za smetje najde a još je dobro za pojesti pri nama uglavnom neko drugi poje na dve noge, a to nisu štakori. A i vu kanalizaciji je sve manje dreka kajti ljudi sve tanje sereju. Ljudi kaj živiju blizu vode Une pak su se zmrzli od straha kajti su vidli neke velke zmije kaj prije nisu vidli. Ni poznato dal je to radi vručine ili se nekome zmantralo vu glavi od poreza kaj je moral platiti. Tak su mu se morti mesto belih mišov ukazale zmije debele kaj vatrogasno crevo. Vu dalekom Izraelu pak nisu vidli ni debele štakore ni zmije nek sirene. Prave pravcate. Veliju. Pa i puno penez budu dali onome ko ih pronajde, poslika ili donese vu mreži. Nikome ni jasno kak te puce-ribe moreju živeti vu vodi i kaj prav zaprav jedeju. Jožek veli da bi to mogla biti nekakva sirena penzioner z Hrvacke kajti pri nama penzioneri živiju od zraka i vode. Dok moreju zdihavlati.


Zvir:
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_274 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_274)  , str. 44
http://www.regionalni.com (http://www.regionalni.com)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 23, 2009, 12:01:34 prijepodne


Međimurske novine, 18.08.2009., br. 728.

Premišlavanje Jožeka radnika

Z ČISLOM I KRIŽOM PROTIV RECESIJE


... gvinta me i to jeli pak nebodemo morali mejati i imena naših sela, očem reči, mesta štera vu sebi imajo naziv sveti, kak napriliko Sveti Križ, Sveti Martin, Sveta Marija, Sveti Urban, Sveti Đurek..., jerbo vsi vu temaj mestaj ne hodajo vu cirkvo i ne verjejo vu Božeka. Tomo nigdar kraja, a tak smo se teško i krvavo izborili za Lejpo Našo, jedino nam majčico domovino, a ve se bodemo i tu delili i prek križov se vkriž gledali.


Vu minulomo brojo sam pisav o čakoskomo proščejo Prcinkulovo i o temo kuliko let ga Čakovčanci pravzaprav svetkujejo. Znamo vsi gda so letošje proščeje čakoski turistički težaki najavili kak jubilarno 45. po redo, a ja sam došev do tega kak je to bilo cirka okoli 345. proščeje otkak so fratri dojšli vu Čakovec i Međimorje. Oglasiv se pajdaš, prijatel i profesor Vladek Kapunov, šteri piše monografijo o temo kak so i gda dojšli fratri vu Čakovec, pak me je zašpotav jerbo so fratri več 1659. leta obslužavali prvo proščeje vu Čakovco za Prcinkulovo, kaj znači gda sam vas prevariv za pet let, očem reči, gda je letošje čakosko proščeje bilo jubilarno 350. po redo.

Prosiv bi vas kajbi mi oprostili to kaj sam vam zlagav, ali neznam jeli vas bodo za oproščeje prosili čakoski turistički težaki šteri so zahuzali 305. let?

Vu zadji tjeden se spominamo o temo kaj je pisalo vu Glaso Koncila i kaj je napisav glavni urednik velečasni Ivek Miklenić o temo kakši bi trebav biti naš novi precednik šteroga bodemo zbirali pred kraj ovoga leta. Prečitav sam to tri – štiri pot i nigdi sam nej primetiv kajbi velečasni Miklenić biv spomenuv našega još navek važečega precednika Mesiča, a precednik Štefek se našev prezvani i uvređeni. Mortik pak vam ja neznam čitati. Probav sam čitati i med redima, ali nejsam našev nikaj hudoga.

Z druge strane precednik Lejpe Naše Štefek Mesičov se oglasiv o temo kak bi trelo zhitati vse križe vum z državnih, županiskih i opčinskih kancelariji, jerbo vu Lepoj Našoj ne živijo sam krščani, pak jiv to smeta. Nejsam do ve čuv kajbi nekoga smetalo ak je negdi vu kancelariji biv križ i Štefek Mesičov je prvi. Najgerek sam kak bode dauko to išlo? Najme kaj, unda bode trelo vse te slike i druge stvari vum zmetati, jerbo nešterni imajo još i Titijove slike ili pak slike sedam sekretara skoja. Nej znati kaj bode z onima šteri imajo Tuđmanove ili pak Marijičine slike. Nej znati jeli bodo se smele meti slike naših športašov, kak napriliko Janice i Iveka Kosteliča ili pak Gorana Ivaniševiča, Dražena Petroviča, Filipa Udea, naših zlatnih rokometašov, vaterpolistov , brončanih labodoritašov... Hajdig teh sliki visi po našaj kancelarijaj. Ak je do ve nej nikomo smetalo unda nek tak i ostane. Kaj fali križo ili pak čislo ak visi na zido, pak mi živimo vu Lepoj Našoj vu šteroj ga prek devedeset procentov krščanov. Nekak sam najgerek ak počnemo doli jemati križe i vse druge svece unda nebode na zido ostalo nikaj, očem reči, unda si nebodem smev deti niti sliko svojega vnuka, sina, žene ili pak punice, a tu bi mi unda zelo voljo za posel. I nej sam to, gvinta me i to jeli pak nebodemo morali mejati i imena naših sela, očem reči, mesta štera vu sebi imajo naziv sveti, kak napriliko Sveti Križ, Sveti Martin, Sveta Marija, Sveti Urban, Sveti Đurek..., jerbo vsi vu temaj mestaj ne hodajo vu cirkvo i ne verjejo vu Božeka. Tomo nigdar kraja, a tak smo se teško i krvavo izborili za Lejpo Našo, jedino nam majčico domovino, a ve se bodemo i tu delili i prek križov se vkriž gledali. Čuda bole gda smo si zdobra i gda fljučnemo vu šake i z čislom okoli šijaka i z križom vu rokaj probamo natirati to recesijo kaj nam bode i dale dobro živeti vu nejlepšoj zemli na sveto.  

Žetva je minula, pšenica je vu Paromlino, penezi so vu buksaj i ve na jempot so se seljaki pobunili. Najme kaj, čakoski mlinari so, več na leta, jemali od seljakov vso pšenico štera je zrasla i zato so navek platili tuliko penez kak so se dospomenuli. Tak je bilo i ovo leto. No, našli so se nešterni drugi mlinari šteri so seljakaj obečali nekaj vejč. Dobro ste čuli, obečali so, ali nej i platili. I tu je dojšlo do svaje. Pobunili so se naši seljaki gda i oni očejo vejč penez, a naši mlinari so jim to nej šteli obečati, jerbo oni so takši: kaj obečajo to i dajo. Vsima nam je, i to od negda,  poznato gda je čuda bole vrabec vu roki, nek taubek na kiti.

Jako sam vesel posle vsega kaj sam prečitav za Jožeka Radeljaka Dikana, jerbo to znači gda bodemo i mi mogli seksati vu sedemdesetim letima. No, nesmemo se preveč veseliti, jerbo bi naše partnerice trebale biti tak mlade, ak nej i mlajše, kak je Dolores Lambaša.


Zvir:
Međimurske novine, br. 728, 18.08.2009., str. 53
http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=11306&Itemid=138 (http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=11306&Itemid=138)
pregled pdf:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine728i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine728i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey)
download pdf:
http://www.mnovine.hr/pdf/728/mnovine728i.pdf (http://www.mnovine.hr/pdf/728/mnovine728i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.0.html (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.0.html)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 24, 2009, 08:09:31 prijepodne


Zagorski list br. 306 / 28.08.2009. / županija (papérnato izdâjne)

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Najstareši turisti


"Gda ševa za peva, u ciganske je krvi da zapregne kola i krene h sviet. Do cigana teri čez ljete z familjiju ne putuje po druge kraje nič ne drži njegva svita."

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Gda sem nekteri dan obračala mese tere sem pekla vanje na gitrica, a spod njimi se čuljila žerahka, duha pečeniga mesa dragala mi je nosnice. Z dišobu su se h moje pameti počele vrteti sljike moje mladosti.

I baš ta duha pečenuga mesa vrnula me je h cajt gda mi je iste takva duha čez nosice, ciepala po trbuhu dok sem pri mostu svojuga črnca čuvala krave. Sake ljete grupa Rome, a mi sme jih zvalji cigani došlji bi z kolji, zdiglji šatre kre rieke, navike bljizu moste. Tuj bi se zadržalji par dane. Oko šatre skakalji bi, na pol obljiečeni ciganeki, zamusikani i skomojslani več nek mi selska deca. Kole su njim bile pune sakojačkuga krpljinja, šplehovlja i vrieči z kajčesem. Babe ciganice, hodile bi po sela prosit hrane, a unda bi skuhavale pri kola. Oni su kuhalji vanje i peklji mese če bi de dobilji ilji si sami „posudilji". Duha pečenuga mesa širila se po polju, kaj megla h jesenjske jutre. Dražila je naše nosnice i želučeke se vrieme gda sme bilji na paše. Pri naša hiža gda su se peklji najbolši komadi mesa nigdar tak nie dišalje. Muški cigane ilji romi hodilji su po sela iskat posije. Jedni su krpalji kotle i lonce, drugi su popravljali imbriele, a drugi su delalji korita. Radi toga su i dobivalji imene. Pak se h selu znalje reči:

„Došlji su cigani koritari, šlosari, krpenjari ilji imbrelari!"

Če je gdoj trebal korite za hadre, čuval si je i sušil vrbu kaj su mu cigani napravilji korite gda su h ljetu došlji. Selske babe imele su podrapane lončeke ilji potrene imbriela se dok nej prihajalji onie teri su jih popravljalji. Saka grupa se nie duge zadržala pri jednem mostu. Bilji bi par dane, unda bi sklopilji šatre i krenulji dalje. Za par dane bi došlji drugi. Znalji sme gledeti tu šaru povorku od dvie- tri kolji gda je odhajala ilji prihajala. Napre je navieke sedel cigan z vojkami h ruka, a kre njega ciganica. Na sredi kola bilje je nametane kaj česa, a na kraju kol bile su marže z sienem na terem su sedelji malji cigančeki. Ljudi niesu imelji rade tu šaru svitu. Makar su jih jedva dočakalji kaj su obavilji posle tere pri nas nišče nie delal, senek su odehnulji gda su prešlji. Bila je siročina po sela, a unda su još i cigani hodilji prosit. Babe su za te na nje bile hude. Nekteri su cigani znalji po sela krasti. Moja babica je znala reči da njoj nigdar niesu nič hkralji, morti za te kaj se navieke držala one: „Bolje je sto nadeljiti, nek jednuga prositi", pak njim je navieke gda je imiela pohdala kakve jajce, sireka, čvčkeca, meljice, a nie je jih nigdar špotala i tirala z dvorišča. Babica je čez ljete skupljati krpljinje i gda su došle riganice navieke je mienjala krpljinje za najlonski stolnjak ilji rubec.
Moj je otec bil fejst črni, reklji bi kaj cigan. Radi toga su ga znalji dražiti da su ga cigani ostavilji. Baš na račun toga imel je več put cirkuse. Jemput gda je išel od cuga, ziestal se z ciganjskemi kolami. Cigan je zaustavil kola i pital mojuga oca:

,,A gde je vaša šatra?". Otec se tomu nasmejal i rekel da nie njihove rozge. Jedni te iste familjije cigane, na ljiete su prihajale i postavljale svoje šatre, pak su unda dobre poznalji oni seljane i seljani nje. Bil je moj otec jemput h zime z pajdaši na terenu h Đurđefcu. Gda je išel po ceste čul je da ga nešče zove po imenu. Obrnul se i pred sobu je videl cigana po imenu Bogdan, On je na ljiete hodil pri nas po selu i prepozna! ga je, Pozvai ih je se k sebe. Gda su došlji pred rrjegvu veljiku ljesu i gda je cigo otprl i pozvai jih svoj dvorišče moj je otec i pajdaši same su zinulji od onuga kaj je su pred sobu videlji. Štala je bila ljepša nek pri nas tera hiža, a hiža ljiepa i veljika kaj škola. Mojemu ocu nikak nie bilje jasne za kaj oni hodiju po sela i trpiju preziranje i nahitavanje ljudi. Nu cigo je rekel:

"Gda ševa za peva, u ciganske je krvi da zapregne kola i krene h sviet. Do cigana teri čez ljete z familjiju ne putuje po druge kraje nič ne drži njegva svita."

Poklje pune ljiet i mi sme počelji oponašati cigane. Nu oni su ipak bilji prvi turisti.


Zâgorski list (délomično, živopisano izdâjně):
http://www.zagorje.com (http://www.zagorje.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 24, 2009, 08:10:19 prijepodne


Zagorski list br. 306 / 21.08. 2009.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Kakva bu mala meša, takva bu i jesen


Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250)


Piše: Zoran Gregurek


Kraj kolovoza za stare Zagorce je značio i kraj ljeta koje još, doduše, traje nekoliko tjedana. Što je o koncu ljeta i početku jeseni znala govoriti naša hraščinska baka Ivka?

- Kakva bu Mala meša (8.rujna), takva bu i jesen. Jer se veli da kaj Mala meša donese, to veter dva meseca ne odnese. I ond ake bu lijiepe, tak bu do drugoga tjedna vu 11. mesecu. A lijiepoga vremena, ake Buog da, je dosta do Martinja. Pokle more biti i dežđa i snega i smrzavice - govorila bi baka. A kakvo je vrijeme najbolje za dozrijevanje grožđa, najvažnijeg voća u našoj najzelenijoj pokrajini.

- Je, dobre je da je pune sunca da bu slador kak treba. A nije z gorega i male dežđa i to onoga lijiepoga šteri duojde i prejde z mira, a šteri je poutreben da bu gruozdje litne. Same nije dobre da su jake pripeke jer se onda grouzdje oče kvariti. Nije dobre ni pune vutkine, jer onda bu pune plesnivoga - mudrozborila je baka. Od Male Gospe za Zagorce vrijedi i poseban način oblačenja.

- Od Velike meše ne nesiju se kratke lače, a od Male saki spameten nesi z suobi mantlin i imbruolu. Nigdar se ne zna de te more dešč zaloviti i veter te prepuhnuti. Gda si mlad, tuo ne osijetiš, ali kad duojdeš vu lijetea, onda ti se kosti zmisle sakoga puta gda si zmokel i gda nijiesi bil otpravljen kak treba -  savjetovala je starica.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6285/iz-bakine-pucke-biljeznice-kakva-bu-mala-mesa-takva-bu-i-jesen.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6285/iz-bakine-pucke-biljeznice-kakva-bu-mala-mesa-takva-bu-i-jesen.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 24, 2009, 08:10:58 prijepodne


Zagorski list br. 306 / 28.08.2009.

Dnevnik tate Bena

Sigde je ljepo, al' doma je najljepše

 
I auto mi je zakuhal. Ne baš na trajektu nego na cesti Gornje Jelenje - Meja. Tam malo prije Bajte. I kaj sad. Nazvala žena šogora (mojeg šogora, njezinog brata) i veli šogor da bu mam na kombija prikopčal prikolicu i da dolazi. Kaj je tu je.

Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



Naša morska epizoda je bila došla kraju i krenuli smo doma sad za vikend. Natovarim stvari h auto. Se je taman nekak stalo nutra. Da nekaj nebu dobro videl sam več kad smo došli do trajekta. Bila je kolona fest duga. Ali je došel trajekt monstrum. Ja takvoga još nisam videl. Da h njega tolko auti stane. Malo se s ceste videl komad trajekta i ja gledim h njega.

Auti samo ideju nutra, ali se na njemu nič ne vidi. I uspeli smo se spustiti skoro do same rampe, a ispred mene tri kamiona, dva kampera i jen auto s biciklinima na krovu. I sve njih zastanoviju. A meni čovek maše hodi sim. Prejdem do trajekta i vidim da uz normalnu palubu kam se auti parkiraju ima još jednu garažu ispod. I meni kaže čovek da hodi nutra. Ja sretan kaj sam hlovil mam prvi trajekt teri je došel se zapeljam nutra.
 
Zidemo mi van, prejdemo gore na jednu palubi i Gracia si je mam komada našla. I to Čeha. Mali ima 10 meseci i njih dvoje su se mam skužili. Valjda. A morti i nisu. Kak smo uplovljavali u luku tak smo prešli dole do auta. Nutra je bilo miljon stupnjeva. Mam sam zašvical. Ko i cjela familija.

A tu nutra nismo samo mi zakuhali. I auto mi je zakuhal. Ne baš na trajektu nego na cesti Gornje Jelenje - Meja. Tam malo prije Bajte. I kaj sad. Nazvala žena šogora (mojeg šogora, njezinog brata) i veli šogor da bu mam na kombija prikopčal prikolicu i da dolazi. Kaj je tu je. Kad več stojimo navalila deca malo prigristi, a Gracia je navalila na cicu. I kad vidim ja poznati auto prolazi. Gazda Mufo s ženom. Par sekundi nakon toga zvoni mobitel. Pita on mene da kaj je. Velim ja njemu da je se pod kontrolom, da žena hrani pucku, ja si malo počivam i pušim. Kaj bum sad čoveka zamaral s detaljima kad ide na more? A i šogor je već na putu. Bar sam ja tak mislil. Zove šogor. Veli da of kombi kaj mu je h dvorišču nema kuku i da ide najti nekaj drugo s kukom za zakapčiti prikolicu. Našel je on kamiončeka s kukom, ali tu je novi problem. Kamionček ima samo tri zica. Kam si bumo si mi seli? Kak je to bilo neizvedivo ovak, nakrcal je šogor na prikolicu svoj (ili od šogorice?) auto i njega je došlepal do nas. Da baš ne čekamo šogora uz cestu otpeljali se mi do Bajte. Spili rundu, spušili zadnje cigarete, kad su nas na fini način počeli tirati van. Počeli su pospremati stolove, gasiti svetla...

Onda smo se pobrali van i na parkingu pričekali šogora i šogoricu dok nisu došli. A njih nema pa nema. Bil si bi zapušil a nismo več cigaret imeli. I kad evo njih. A oni kak su se žureli nisu stali nigde kupiti cigarete. Taman je šogor još dvije imel. To smo spušili, spustili Alfu s prikolice, natovarili Matiza i krenuli.

Tak bumo bar po nečemu zapamtili prvi Graciin odlazak na more.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6288/dnevnik-tate-bena-sigde-je-ljepo-al-doma-je-najljepse.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6288/dnevnik-tate-bena-sigde-je-ljepo-al-doma-je-najljepse.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 24, 2009, 08:11:41 prijepodne


Varaždinskě vésti, br. 3373, 25.08.2009.

Klopotec

Špancirajte se...

       Mojega prijatela Bartola je srdilo gda je videl da su Gajevu vulicu, vu kojoj se je on rodil, prekrstili vu Pan fest vulicu, i z takšnom tablom prekrili pravoga natpisa. Kaj je preveč je preveč, veli on. Onda sam mu ja protumačil da zaprav s tim idemo natrag vu poviest, jerbo se je Gajeva negda zvala Gospodska vulica, a “gospon” se na polskomu jeziku veli – “pan”, pak mu to dojde na isto. No, do večeri je nekomu ipak došlo v glavu, pak su ostavili tablu Gajeva vulica, a Pan zašrajfali polek nje.


Gda bi i štel pisati o nečemu drugomu, to ne bi bilo v redu, jerbo počel je Špancirfest, a to je sikak jedno od najvažneših događanja vu Varaždinu. Čak se veli da se vreme pri nama računa - ne od Novoga leta nego od Špancirfesta do Špancirfesta. A ov kaj je počel minuli petek još je i prvi v novom desetletju i jedanajsti je po redu. Ako je po prva dva dana Špancirfesta suditi, onda bu opet puno španciranja ne samo Varaždincov nego - sudeč po autima - i špancirerov z drugih mesta, pa čak i z inozemstva!

No, o tomu kak je vse opet liepo i dobro pisali buju drugi, a ja po staromu običaju (skup z prijatelom Bartolom) probal bum analizerati kaj je moglo biti još bolše, jerbo je i nama, makar od toga nemamo ništ posebnoga, važno da se ljudi još više čudiju i još više faliju. Preskočil bum ono kaj sam na TV-ju čul, da bu opet jedno sto i pedeset hiljad posetiteljov, kajti se to meni ipak vidi malo preveč. I mi se razmečemo z brojkama kak da smo z Ministarstva turizma! A ne znam i kak se došlo do hiljadu i šeststo izvajalcov programa, jerbo bi to bilo sto i pedeset po danu, makar oni kak se je čulo trajeju čak 27 vur na dan...

Mojega prijatela Bartola je srdilo gda je videl da su Gajevu vulicu, vu kojoj se je on rodil, prekrstili vu Pan fest vulicu, i z takšnom tablom prekrili pravoga natpisa. Kaj je preveč je preveč, veli on. Onda sam mu ja protumačil da zaprav s tim idemo natrag vu poviest, jerbo se je Gajeva negda zvala Gospodska vulica, a “gospon” se na polskomu jeziku veli – “pan”, pak mu to dojde na isto. No, do večeri je nekomu ipak došlo v glavu, pak su ostavili tablu Gajeva vulica, a Pan zašrajfali polek nje.

A pravzaprav, ja nemam ništ protiv toga da se reklamera Pan pivo, nek i po celoj vulici teče, ali je problem v tomu da se vu celoj toj vulici samo na dve terasice najde toga piva z Koprivnice, i to ne vu celomu asortimanu, kaj bi bil red. Najme, fali im ono slabeše Pan pivo, koje je i puno pitkeše i z manje alkohola, a zna se da alkohol škodi i ne davle - dobre emocije.
I tu smo! Ne znam zakaj su Špancirfest, kojeg od samog početka liepo zovemo i Festival vuličnih šetačov, ovo leto najemput prekrstili vu – Festival dobrih emocija?! Probal sam pitati jedno deset prijatelov kaj to znači i niti jeden mi ni mogel pretumačiti, pak smo se onda pitali ko to samo  zmišlavle takšne čudne nazive? Isto tak med lepim programom kazališnih predstava, onoga za decu su nazvali Hlapecfest!? Daklem, fulali su fest, jerbo “hlapec” je - slovenska rieč, a vu horvatskom jeziku negda je to bilo ime za šegrta ili kalfu. Ali, ako se netko hoče poslužiti z varaždinskim kajkavskim govorom, onda treba samo poluknuti vu Liplinov riečnik. Ako pak si hočete jezika ftrgunti, probajte tri put za redom reči – Kreativfest, kaj god on značil!

Zakaj su i Festivalsku televiziju deli tam vu kutu pri Gradski viečnici (gdi su bila dinosaurova jajca) - to takaj samo organizatori znaju. Kuliko god se cure i dečki trudiju i delaju dobre programe, a ovoga leta more Špancirfest prek MaxTV-ja gledati cela država, sakoga leta dobiju vse manje prostora. Na kraju buju valda dobili tak velikoga studija kak su, rečemo, dva toi-toi kompleta...   

No, kaj je tu je. Velim – špancirajte se ljudi, zdravo je, a na Špancirfestu i veselo!


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/3373/klopotec/spancirajte-se?opcija=kolumnisti (http://varazdinske-vijesti.hr/3373/klopotec/spancirajte-se?opcija=kolumnisti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kalman-Marica grófnő-Szép város Kolozsvár (http://www.youtube.com/watch?v=1IqS6oEl2Us#)
Video:
Kalman - GRÄFIN MARICZA - Komm mit nach Varasdin,  04:15
Kalman-Marica grófnő - Szép város Kolozsvár
Szilágyi Olga - Dániel Gábor

Opširnešě:
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
Pot Vec tri dana (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U#)

* Plemenita Občina Turopôlska
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 24, 2009, 08:12:17 prijepodne


7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
25.08.2009., br. 275

Kolumna Vrtoglavica

O, partijo, mati, kaj mi moreš dati…


Pišě: RADAR


Radek Žmukov, zvani Buljubaško, delal je kak gastarbajter vu nekoj pripizdini vu dalekom svetu. Tam se politički angažeral kak velki domoljub vu dijaspori. Z pajdašima je osnoval ogranak HD partije i postal spona med domovinom i Oberkurcendorfom. Došel je kak izaslanik i na sabor partije vu Agram. Za svoje zasluge za lepljenje plakatov, skupljanje glasov birača vu dijaspori i penezi za partiju, šef partije mu je obečal da mu bu zrihtal službu vu velkom državnom poduzeču vu domovini. Naredil je glavnima vu Hrvackoj munjari da Radeku daju posel kaj ga ni treba delati, i plaču za to, pa stanček od devedeset kvadratov kaj si ga more posli jeftino otkupiti. Ostalo mu je dala partija vu kojoj je delal kak precednik Odbora partije za odnose s dijasporom prije izbora. Ali kak saka rit dojde na šekret tak je došel i Radek kajti ga je neko cinkal žurnalistima pa je sve scurelo na svetlo dana i on dobil na kraju z nogom v rit od partije, za publiku i javnost. Kad su drugi vidli kaj se Radeku pripetilo počele su se i njima gače tresti a nekima, kaj su kak Radek došli vu Haže, Hep, Inamol, i drugdi, je vu gače nekaj i jušno pobeglo. Tomek veli da bi vu Hrvackoj saki teden mogel van ziti Radek jeden.


Zvir:
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_275 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_275)  , str. 44
http://www.regionalni.com (http://www.regionalni.com)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 24, 2009, 08:12:57 prijepodne


Međimurske novine, 25.08.2009., br. 729.

Premišlavanje Jožeka radnika

Kaj naprajti z poscanom labodom??


Vredo je gda je grad Čakovec nejlepši vu Hrvaškoj, ali nešči treba naprajti reda i med pesima, očem reči, med jivim gazdima ili pak gazdaricama. Pak je nej pes kriv kaj ima takšega gazdo šteri se nebi brigav za svojega pesa i za jegove potrebe. Ili se nek brigajo kak tre ili pak si nek kupijo električne peseke. Žnjimi je čuda menša briga, sam baterije tre kupuvati.


Krizo, oliti recesijo so zmislili kulaki i tajkuni, šterima nigdar dostik penez, i to sam zato kajbi oni posle još več vsega meli, a bogci bodo meli čuda meje i još bole bodo cvilili. Pak vidite kak vam je to i prinas: naša Vlada je vse poreze i štibre vudrila na one šteri malo imajo, jerbo jiv je čuda vejč, sam kaj nebi morala pehnuti ili pak roko porinuti vu žepe kulakov. Čuli smo ove dneve kak je Amerika odišla vum z krize, a za jom se pomalem smickajo Francoska i Dojčland. Kaj se Francoske dotikavle to je za nas nej niti tak važno, ali vu Dojčlando mi več 50 -60 let imamo svoje težake i tam naši ljudi hodajo želocom za kruhom, a mi jiv od milja zovemo gastarbajteri. I ak oni zidejo pomalem z krize unda bodemo včasi i mi na redo. Gda je i naša Vlada, na vse zadje, jako za ozbiljno počela krizo i recesijo na dnevni red metati, to vam morejo potvrditi i nove cene z saborskoga i vladinoga restorana. Najme kaj, nega več kavi, gableci, obedi i pijače zabadav, ve i naši nejvekši političari vse plačajo i tak davlejo svoj prilog kak bi čim predi sfondali to recesijo. Tak vam, na priliko, kava ve košta jedno kuno, gablec vam je tri kune, a obedovati nebrete nikak za meje od deset kuni. A niti pijače ga nej zabadav i za to tre roko vu žep porinuti i odbrojiti par kunici. Kaj nebode nešči rekev kak ovi naši političari šteri imajo najvekše plače ne davlejo svojega doprinosa kaj se zvlečemo z krize. Tak nam i treba kad smo jiv več zebrali.

Ve bi mortik moglo dojti do rešeja z našom mejom prema sosedaj Janezaj jerbo se precednica Jadranka nekak čuda bole i lepše spomina z Janezom Pahorom nek je to delav Ivo Sanaderov. Morem vam reči gda je Dimitrije Rupel lejpo rekev kak so si oni (tu je misliv na naše sosede Janeze) sredili svoje meje predi nek so išli vu Evropsko unijo i zato nebrem nikak razmeti zakaj nam se unda ve oni motajo dok očemo mi rešiti svoje. Pak nebre vse biti kak Janezi očejo. Verjem gda so i oni ve nekak počeli popuščati od gda so naši međimorski ogjogasci nejbolši na sveto. Pak je to nej mačji kašelj.

Čakoski gracki oci, več na leta, hajdig penez trošijo na vređuvanje šporckih terenov vu Globetki šteroga zovemo SRC Mladost. Vsi znamo gda tam trenera i igra hajdig čakoskih i međimorskih športašov, a nejveč ga labodoritašov. Minuli tjeden sam vam videv gda so tam bežale i čakoske rokometašice (i to okoli igrališča) jerbo se tak prepravlajo za novo sezono vu Drugoj ligi. Tak so vam one lejpo došle na bežanje, a jiv trener Štefek Golikov je donesev labodo za ritanje kak bi se malo igrale dok se počivlejo od napornoga bežanja. Ostaviv je labodo na travi polek igrališča i čekav kaj puce odbežijo svoji 5 -6 kilometrov kuliko jim je dav za zadačo. Kak je on čekav puce neje niti primetiv kaj je jedna gospa z autom dopelala štiri pese kaj se malo rezbežijo i kaj obavijo ono kaj doma nesmejo, očem reči, nej gda nesmejo nek doma tre počistiti za njimi, a tu bode nešči drugi počistiv ili pak nešči od športašov dreka odnese na patikaj ili pak nešterni od nas, šteri se španceramo, odnesemo na svojim šolcima. I nej sam to, Štefek se stopram obrnuv okoli sebe več so mo dva pesi poscali lopto z šterom so se puce trebale igrati. I kaj je unda bilo? – pitate vi mene. Štefek je na red pobrav gazdarico od pesi, ali ona ga je zbrisala kak šmrklivca, jerbo i pesi imajo pravo na živleje vu grado Čakovco. Nej znati što je itak zaduženi za red med pesima i što bode takše gospođe reda navčiv? Pitam vas kajbi se pripetilo gda bi se nešči poscav po kotačo od auta ovoj gospođi isto tak kak so jeni pesi naprajli z labodom? Vredo je gda je grad Čakovec nejlepši vu Hrvaškoj, ali nešči treba naprajti reda i med pesima, očem reči, med jivim gazdima ili pak gazdaricama. Pak je nej pes kriv kaj ima takšega gazdo šteri se nebi brigav za svojega pesa i za jegove potrebe. Ili se nek brigajo kak tre ili pak si nek kupijo električne peseke. Žnjimi je čuda menša briga, sam baterije tre kupuvati.


Zvir:
Međimurske novine, br. 729, 25.08.2009., str. 61
http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=11369&Itemid=138 (http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=11369&Itemid=138)
pregled pdf:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine729i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine729i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey)
download pdf:
http://www.mnovine.hr/pdf/729/mnovine729i.pdf (http://www.mnovine.hr/pdf/729/mnovine729i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.0.html (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.0.html)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 26, 2009, 12:50:40 prijepodne


Zagorski list br. 307 / 04.09.2009. / županija (papérnato izdâjne)

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Mienjanje knjig dobre za pajdašuvanje med decu


I one kaj bi hu tem grdem cajtu gda trieba nabaviti knjige triebalje biti ljiepe je te kaj deca i starci buju več med sobu vodilji spominke. Če su te i spomenki prek moderne mašini, ali ipak su spominki. Morti buju deca čez ljete jedni z drugemi več pajdašuvalji, več se spominalji i dogovaralji bar oko knjig. Morti buju jeden druguga bolje šacalji i več čez ljete bezicieralji knjigice za druge ljete. Jer, baš te denešlnje dece falji, pajdašuvanje. Moderen način životarenja stiral je z hiž, z dvorišča i školske hodnike pajdašuvanje dece.

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Znam da se hnogi nebuju baš z menu složilji poklje kaj buju prečitalji. I njim i ja dam za praf da ne moraju gruntati kak i ja. Ja morti gruntam tak radi toga kaj se navieke držim one, kak su negda ljudi reklji:
„Vrak nie nigdar tak črni kak zgledi!“

Tu povedu zdej prenašam na kupiček knjig za se školnike. Z knjigami pajdašujem od gda sem počela hoditi h školu, pak se do den denes. Zmotarije vezane ž njimi dobre su mi znane. Niesem za te da se vračame h cajte mojuga detinjstva gda je življenje bilje bolje grdeče i trpeče. Ipak, kak god bilji unda zaostalji, bume reklji mi i starci, tak sme do knjig držalji kaj do „svetuga pisma“. Čez cielje ljete si sme rabilji lucke ilji bi reklji posujene knjige, a unda si na nje trebal paziti kaj na oke h glave. Niesi vufal pošarati po  lucke knjige ilji svoje. Če bi ti se teri ljist štel strgati unda su starci napravilji pop i zapopalji ga kaj nej otpal. Knjige su išle od jednuga deteta do druguga. Saki đak je več pod kraj razreda bezicieral pri pajdašu knjige za viši razred. Starci z tem niesu imelji nikakvoga posla, a ni veze. Mi, deca, sami sme o tomu vodilji brigu i med sobu mienjalji knjigice, pomagalji jedni drugem da se knjige posudiju pri bolše đake jer oni su senek znalji i bolj čuvati. Gda je škola bila gotova h šestem mesecu, mam h prvem tjednu vrnule su se knjige onomu od koga si posudil, alji si več pribavil knjige za druge ljete. Nie se čakalje jeseni. Knjige su več pred kraj šestuga meseca bile zamotane h plavi ilji bielji pahpaier i čakale jeseni. Pri takvem posujavanjem i miembam knjig deca su pajdašuvala i med sobu tirala spominke. Naposlušalji sme se unda i mi deca „propovedi“ stariejše kak oni niesu imelji bilježnic kak mi, nek su rabilji pločice i kamenjček z terem su po nje spisavalji.

Moje pajdašije je bilje bolje nek našem starcem jer sme več imelji bilježnice i olofke, a kesniejše pere i tintu. Na olofku i gumicu fejst se moralje paziti kaj jih nej zgubil. Olofka- dvie čez jeden frtalj ljeta bila je, ne dosta nek, preveč. Plač mi beži, alji i histe vrieme smieh, gda se zmisljim cajta gda sem išla h školu i stvari nosila h očeva torba, h tere si je on negda nosil gablec na posel. Torbe su dišale po luku i špeku, a čoški su bilji podrapani. Tut su mi znale zginuti olofke i gumice. Kak mi se te česte dogajalje mati je navieke imiela sprave rezervu. Otec kak da je poznal da pišem z novu olofku ilji novem komačekem olofke, mam je imel prodike od čega ti se h glave moralje vrteti. A njegva prodika je završila ovak:
„Kakef si ti đak kaj zgubiš olofku i gumicu. Tuljike si zgubila olofki kaj bi gda bi jih složil jednu do druge po nji mogel dojti h nebe, a gumic tuljike kaj bi mogel zbrisati cielji sviet!“

Z tem je dal na znanje da se se kaj se škole tiče mora čuvati i o tomu voditi briga. 

Baš radi toga, kaj sme mi kak deca vodilji brigu o knjige i o semu onomu kaj nam je triebalje za školu, boljelje me te kaj se h zadnja ljieta do knjig tere su deca dobavljali nič nie držalje. Knjige niesu koštale nič ni decu ni starce pak unda niesu na nje triebalji paziti kak, bi reklji:“Bog zapovieda“.

I zdej najmput, knjige neju zabadave. Trieba jih bu kupiti. I znovič vudriti po žepe od starce. H kakvem cajtu živime, te je grde i pune košta. I one kaj bi hu tem grdem cajtu gda trieba nabaviti knjige triebalje biti ljiepe je te kaj deca i starci buju več med sobu vodilji spominke. Če su te i spomenki prek moderne mašini, ali ipak su spominki. Morti buju deca čez ljete jedni z drugemi več pajdašuvalji, več se spominalji i dogovaralji bar oko knjig. Morti buju jeden druguga bolje šacalji i več čez ljete bezicieralji knjigice za druge ljete. Jer, baš te denešlnje dece falji, pajdašuvanje. Moderen način životarenja stiral je z hiž, z dvorišča i školske hodnike pajdašuvanje dece.

Ipak, ne bi imiela nič protif da deca terem starci vežeju jedva kraj s krajem dobiju i dalje knjige zabadaf, da jih čuvaju i da jih šenkaju jedni drugem. Z mienjanjem i posujavanjem knjigic, radi šparanja, morti se bu bar na kratke vrnulje pajdašuvanje dece kak negda.


Zvir :
http://www.zagorje.com/clanak/6310/za-dusu-za-spomenek-mienjanje-knjig-dobre-za-pajdasuvanje-med-decu-.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6310/za-dusu-za-spomenek-mienjanje-knjig-dobre-za-pajdasuvanje-med-decu-.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 26, 2009, 12:51:30 prijepodne


Zagorski list br..307 / 04.09.2009.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Šte pokle male meše kosi, nad peči suši


Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250)


Piše: Zoran Gregurek


Najveća „gustoća“ izreka i narodnih vjerovanja kalendarski se u zagorskome puku smjestilo između Velike i Male Gospe. Što je ususret Male Gospe, iliti Male Meše, znala govoriti naša hraščinska bakaIvka, pročitajte u nastavku.

- Šte pokle male meše kosi, te nad peči suši. Jer ak je gazda tak luoši i nemaren da je čakal da ga zadnja kuoša – otavič, zalovi kre Male Meše ili još pokle Nje, loše mu se piše. Ta se trava slabe suši jer su i noči več mrzle, ima megle i velika je vutkina v jutre. Zate jaosiga onomu šteri kosi pokle uosmoga rujna - upozoravala bi baka.

A po čemu se još raspoznaju loši gazdi od dobrih, zanimalo nas je.

- Je, tuo se mam vidi čim mu z nogu staneš na dvorišče. Pri takvome je veliki nered na dvorišču, a gda otpreš vulazna vratu na hiži, meste gazdarice, pred tebe prva skoči kokoš štera je bila vu hiži. Mam znaš kulike je vur. A onda te dočaka gazdarica štera se nije počešljala jo od lani i tera ima črne ruke i zmazani fertun. A gazda; on spi vu puol bijela dana kaka da je cierkvu prodal, a deca mu nemaju kaj jesti i bežiju po dvorišču kak mali piščanci šteri su gladni a bez zobanja - govorila bi baka.

Kako prepoznati dobroga gazdu?

- Kaj me tuo opče pitaš. Prinjem je se kak se šika. On je furt pri poslu ili sedi sam ili z prijatelji pri punomu stuolu, čika pipu (lulu) i spomina se o gospodarstveni stvari. Baba mu je fajna kak jabuka, a z njezini ruk se moči najesti jer su bijeile kak melja nulerica. Deca su zriftana kaka da k meše ideju, a krave i konji zadovoljnje prejiedaju vu štala - pojasnila je starica vizuju idealne obitelji od prije pedesetak godina.


Zvir :
http://www.zagorje.com/clanak/6313/iz-bakine-pucke-biljeznice-ste-pokle-male-mese-kosi-nad-peci-susi.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6313/iz-bakine-pucke-biljeznice-ste-pokle-male-mese-kosi-nad-peci-susi.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 26, 2009, 12:52:16 prijepodne


Zagorski list br. 307 / 04.09.2009.

Dnevnik tate Bena

Se kaj je ljepo kratko traje

 
Graciji zbija i trejti zub. ( ) A počela je i riječi slagati. Tak ona meni govori prije par dana „Tata tata tata“. Pogledam ju i pitam „Kaj je?“. A ona složi nekaj kaj je zvučalo ko „Kaj kaj je?“

Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



Tak i moj godišnji. Ta tri tjedna su mi prešla, a da nisam niti skužil da sam na godišnjem. Prve sam si mislil male počinuti od posla, ali baš i nisam. Pa sam mislil da si bum na moru počinul, ali nisam. Pa sam mislil da si bum male počinul kad se vrnemo z mora, ali nisam. Furt nešči zmisli nekakef posel. Zato si bum zdaj na poslu počinul od godišnjeg. Sreča da je prvi radni tjedan popoldanja smena pa nije tolko ljudi kaj dolaziju. Stignem si i kavu na miru spiti, a i gablec pojesti.

Auto mi je popravljen. Zbilja su ti meštri h servisu brzi. Samo kaj im kompjuter tam gde se pišeju računi ne valja. Mesto plus računa puta. I onda zide veliki račun. Računaju skoro ko konobari. Samo puta, ovo puta ovo, puta ono,…puta, puta,… i onda ti na kraju deneju nekakef minus da ti se ljepše vidi. No, kaj košta da košta moram to platiti jer si sam to nebi znal popraviti. Več sam napisal da znam h auto natočiti benzin, pogledati e ima ulja, tekučine za šajbe prati i ostalih tekučina i oprati ga. Ovo zadnje mi baš i nejde.

Pročital sam negde da je naša šefica države rekla da treba hmeknuti one teri nič ne delaju. Baš me zanima gdo je te teri nič ne delaju del da nič ne delaju tam gde nič ne delaju, ali prijemljeju dobru plaču. I kaj bu napravila s tim ljudima? Valjda bu ih poslala h penziju. Samo ne razmem kak se u tak kratkom vremenu mentalitet ljudi tolko zmenil. Zmislim se da je i za onog nekog prošlog vremena bilo ljudi teri su dobili posel prek veze. Ali je ta veza onda rekla tome za koga je rekel ljepu riječ da mora delati tri put bolje od sih drugih da ga nebi osramotil. I tak je i bilo. Denes taj teri je došel prek veze delat dela tri put manje nego kaj se more malo delati i još prijeti s svoju vezu če mu nešči nekaj veli. A tu vezu nije briga e bu ga taj osramotil ili ne. Ti srama tak i onak nemaju.

A Graciji zbija i trejti zub. Nakon dva zuba dole počel je pikati van i jen gore. Da bi nam to dala do znanja Gracia nas grize se po redu i to kam god stigne. Ne znam e sam več napisal da več i sama more sedeti. I zdiči se iz ležečeg u sjedeči položaj. A počela je i riječi slagati. Tak ona meni govori prije par dana „Tata tata tata“. Pogledam ju i pitam „Kaj je?“. A ona složi nekaj kaj je zvučalo ko „Kaj kaj je?“ Gracia je inače vrlo napredno djete. Samo ju tehnika zanima. Grabi se za tastaturu od kompjutera, daljinske razne i mobitele. Zato je dobila svoj mobitel. Je da je stari i da ne dela, ali to njoj tak i onak nije bitno. Bitno da ga ima.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6302/dnevnik-tate-bena-se-kaj-je-ljepo-kratko-traje.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6302/dnevnik-tate-bena-se-kaj-je-ljepo-kratko-traje.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 26, 2009, 12:53:13 prijepodne


Varaždinskě vésti, br. 3374, 01.09.2009.

Klopotec

Špancirfest je prešel...

       No, vse vu svemu, Špancirfest mi se je zdopal kak i svi oni prešlih deset let. Bila mi je to prilika da se zidem z prijatelima z kojima se dugo nisam videl, da se španciram po vulicama v koje obično ne zahajam, da vidim naše slikare vu njihovoj vulici, da se (kak i drugi) navžijem koncertov sake fele, od onih električarskih do pravih međimurskih. A i cirkusantov i klavnov je bilo puno više nego obično. I bili su smešneši.


Tak je, još je jeden Špancirfest za nama. Deset punih dana španciranja prešlo je kak za čas. Nekoji špancireri su se razišli v nedelju vu večernjim vurama, a drugi i več gda je počel pondelek... I onda su, kak i vsako leto, na svoje došli radniki Varkoma, kajti je do jutra trebalo grad v red dopelati - pobrati papire, plastične kupice, škrnicle i vse ono smetje kaj su špancireri ostavili za sobom. V pondelek su došli viljuškari pobrati one drvene hižičke vu kojima se kojekaj tržilo i natovarili su ih na velike kamione koji su negda trgali pločice a sad više nemreju, jer smo postavili nove puno debleše. Još samo trebaju dečki z Parkov vrnuti one putujuče drvorede na svoja mesta...

Morti se buju i cene v lokalima vrnule na stare numere, jerbo su jih nekoji prilično zdigli, tobož zbogradi naknade troškov koje su po kvadratnomu metru plačali dok je trajal Špancirfest. Ne bute veruvali, makar je cela gradska jezgra bila vu znaku Pan-piva, na terasi prek puta palače gdi je negda bila stara pošta flašu sam platil ravno 17 kuna! Ne bum rekel kuliko je veleprodajna cena, ali ko mi je kriv, mogel sam si žeju rešiti z vodom.

No, vse vu svemu, Špancirfest mi se je zdopal kak i svi oni prešlih deset let. Bila mi je to prilika da se zidem z prijatelima z kojima se dugo nisam videl, da se španciram po vulicama v koje obično ne zahajam, da vidim naše slikare vu njihovoj vulici, da se (kak i drugi) navžijem koncertov sake fele, od onih električarskih do pravih međimurskih. A i cirkusantov i klavnov je bilo puno više nego obično. I bili su smešneši. Organizatorima treba čestitati na ne baš lahkomu poslu, a je li bu na kraju zišlo da je bilo sto i dvajsti ili sto i sedamdeset tisuč posetitelov – tak i tak je vsejedno. Bil je na Špancirfestu i cieli kup vuglednih političarov, kaj znači da je bilo ovih danov vu Varaždinu važno ne samo dojti nekaj videti, nego i biti viđeni...

No, ipak mi je žal kaj baš sako leto naši organizatori zmisliju kojekaj “originalnoga”, pak su sad za Korzo rekli da je to - dnevna soba Varaždina!? Ja bi rekel da je to bil “sedeč-fest”, kajti su ga skoro celoga zavzele ugostitelske terase, pak se z one velike pozornice skoro ništ nie moglo videti. Jedino se moglo fest čuti, jerbo je razglas bil tak našpranjeni da sam gotovo ogluhel. No, morti su ton-meštri bili plačeni po decibelima a ne po kvaliteti zvuka...

Žal mi je, takaj, da su i mažoretkinje ovo leto dobile samo komačec placa pred pozornicom, a negda su imale celoga defileja po Korzu. A Banusplac, gdi su špancireri negda imali ne samo lepu pozornicu nego i montažne tribine, sad je bil pretvoren vu “klopa-fest”, kajti je celi zgledal kak jedna velika krčma ili reštauracija, pak se za obadva placa more reči da su pravzaprav bili jeden veliki “biznis-fest”.

Sedeči na vuglu terase moje najdraže krčmice, gledel sam puno lepih gospih vu baroknim kostimima kak se ne samo španicraju nego i po Franjevačkomu placu popikavleju, hodeč vu cipelama z štiklama. Kaj su usput mrmlale vu sebi, ne bi komenteral, ali bi predložil da jedinu asfalteranu vulicu, a to je Pavlinska, drugo leto nazovemo “štikla-fest”. Morti  drugo leto zmislimo nekakšno svečano otvorenje i zapiranje Špancirfesta, da se zna njegov početek i kraj.

A do onda si malo počinite noge, ako ste se našpancirali. Ja jesem!


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/3374/klopotec/spancirfest-je-presel?opcija=kolumnisti (http://varazdinske-vijesti.hr/3374/klopotec/spancirfest-je-presel?opcija=kolumnisti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kalman-Marica grófnő-Szép város Kolozsvár (http://www.youtube.com/watch?v=1IqS6oEl2Us#)
Video:
Kalman - GRÄFIN MARICZA - Komm mit nach Varasdin,  04:15
Kalman-Marica grófnő - Szép város Kolozsvár
Szilágyi Olga - Dániel Gábor

Opširnešě:
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
Pot Vec tri dana (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U#)

* Plemenita Občina Turopôlska
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 26, 2009, 12:54:24 prijepodne


7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
01.09.2009., br. 276

Kolumna Vrtoglavica

Mandarinama dal nogu, bez funkcije ne mogu…


Pišě: RADAR


Štefek se rasplakal kak malo dete kojem je neko drpil dudicu dok je gledal vesti na nekakvoj televiziji koja muku muči kak napuniti pol vure informativnoga programa. Pa su objavili prilog vu kojem demantiraju jen cajtung koji je napisal da bu barba Luka šef zastupnikov otišel vu penziju i da se bu bavil z maslinama i manadarinama. Tu je pak priču za naivce i one koji se tak osećaju, cajtungu šapnul mutikaša Hraček kakti vu poverenju, oni su na to, kak i na pesji drek nagazili i otprli larmanje za naciju o barbi. Pa je nekaj o tome i on moral reči. Ni manje ni više nek pred kamerami pred carskim dvorima da predstava bu vu velkom stilu kajti neko misli da vu Hrvackoj još pušiju te medijske cigarilose. Marici je suza pobegla kad je barba pred Suzanom izjavil da on nejde nikam z Agrama kajti je tam i Vladek bez kojega on nemre i još puno toga drugoga. Pa je dal nogu mandarinami i smokvami. I penziji. Čemprese reda radi niko ni spominjal.


Zvir:
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_276 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_276)  , str. 52
http://www.regionalni.com (http://www.regionalni.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled RADARSKE člankov «Vrtoglavica» na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  RADAR vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 26, 2009, 12:55:19 prijepodne


Međimurske novine, 01.09.2009., br. 730.

Premišlavanje Jožeka radnika

PRVA OSNOVNA ŠKOLA NA ČEKANJO?!


Tak vam je to odnavek, pak neznam zakaj bi denes bilo drugač. Navek so po vodi plavale ili pak pak na sveto živele, velike i male ribe i nigdar nebrejo one biti jednake, makar so i jedne i druge ribe. Pred 160 let je hmrl Honore de Balzac, francoski pisac,a on je rekev: Zakoni so vam kak paukova mreža črez štero morejo prejti velike ribe, a primejo se sam mušice. Kuliko vidimo zadjih 160 let se je nikaj nej spremenilo.


Kak se kriza oliti recesija pomalem dosmickala vu Lejpo našo, kuliko god so naši političari čkomeli o temo, tak je pomalem dojšla i vu tvorničke kase, a na vse zadje spraznila je žepe naših težakov i seljakov. A dok je tak unda negdi morajo sfaliti i penezi. Kuliko god so najši ljudi bogoboječi i vse peneze štere imajo na čeke potrošijo, ipak je nešternima sfalilo penez za plin, strujo, smetje, vodo, tak gda so naša komunalna poduzeča počela pomalem zapirati i jedno i drugo i treje. No, kak ga denes niti med cvetjom nej pravice, tak su i vu temo iskapčanjo nej vsi jednaki. Najme kaj, tak se bar spominajo pre gracki vuri gde se shajajo oni šteri vse nejbole znajo, oni šteri so meje dužni jim se pipe i šalteri zapirajo, a oni šteri so čuda dužni ili pak jako čuda, oni dobavlajo sam žutoga kartona.
Tak vam je to odnavek, pak neznam zakaj bi denes bilo drugač. Navek so po vodi plavale ili pak pak na sveto živele, velike i male ribe i nigdar nebrejo one biti jednake, makar so i jedne i druge ribe. Pred 160 let je hmrl Honore de Balzac, francoski pisac,a on je rekev: Zakoni so vam kak paukova mreža črez štero morejo prejti velike ribe, a primejo se sam mušice. Kuliko vidimo zadjih 160 let se je nikaj nej spremenilo.

Niti kriv niti dužen, esdepeovec Veselin Biševac je postav prvi čovek grada Čakovca i vu svojaj rokaj drži cugle gracke vlasti. Verjem gda vam je poznato kak je, od ljudi zebranomo gradonačelniko, Brankijo Šalamono zbetežala noga, pak so mo morali odrezati betežno potkoljenico, tak gda ve gospon Biševac vodi Grada. Neznam jeli so se to več od predi tak dospomenuli ili pak je to nekaj novoga (vsaka nova metla drugač pomeče) kaj so zaprta vsa gradilišta vu Čakovco. Nejteži je, brzčas, navučitelima i đakima vu Prvoj pučkoj školi šteri so na leta čakali kaj se jim zazida šporcka dvorana i jeno par razredi, kaj nebi deca morala hodati vu školo prek ceste vu Sveučilište, a ve pak nikaj. Meštre so poslali nek čekajo bolša vremena. A gda to bode nek sam dragi Božek zna, a ova škola, fala dragomo Božeko, ima hajdig dece tak kaj jiv več nemajo kam deti. Nebrem veruvati gda se tuliko penez nebre najti kajbi se tua dvorana i tej razredi dokraja naprajli. Za labodoritaše i jive lampaše je bilo dostik penez, a za deco je pak sfalilo.Neje ruon gospon Biševac lejpo počev. Ali tu me još nekaj gvinta, pak je čakosko biračko telo zebralo dva zamjenike gradonačelnika i zato se pitam: a gde je gospon Zoran Vidovič, jeli on zna kaj se vu Prvoj pučkoj školi nikaj ne zida? On je športaš, pak bode on sigurno tu nekaj napraviv kaj nebo vse tak stalo na mrtvoj točki.

Sindikalci so nam zrečunali gda familijarna sindikalna korpica vredi prek šest jezeri kuni. I to je još nej vse, jerbo smo od jiv zazvedili kak več od pol plače potrošimo na jesti. Nebrem veruvati gda vejč od tri jezere kuni zajemo, ali verjem gda pojemo več od pol plače i to zbogradi tega jer so nam plače male. Pak gda bi naše međimorske familije mele plače prek šest jezeri kuni mi bi bili mali kulaki, jerbo poznam hajdig težački familiji štere kaseraju nekaj vejč od šest jezri kuni, ali za tri mesece.

Prefrigani so dileri z drogaj, a i naši policaji so se zaškolali. Morete si vi zamisliti gda so veletrgovci z drogom meli svojo fabriko vu Varaždino, a skladišče vu Dragoslavco. Kuliko vidimo, gda so penezi vu pitanjo biznisa morejo tirati skupa Međimorci i Zagorci. Nejpredi so policaji našli vrta vu Varaždino gde je rasla konoplja i to takša sorta kaj so meli i do štiri bratve na leto. Škoda kaj se tej „školani drogeraši“ ne bavijo z pšenicom mogli bi zeti državne poticaje i z tri berbe zaslužiti lepe peneze. Brzčas je tak čuda droge bilo na skladiščo zato kaj je kriza, pak so dileri čakali kaj se potrošači malo openezijo. Ipak nekši hasen od te krize.

Kuliko imamo školanih ljudi šteri se bavijo z poljoprivredom, a nišči je još nej nikaj zmisliv kajbi mogli naprajti z ambrozije oliti partizanke. A partizanke ga tuliko kaj nam vsima več na vuha vum ide, a nešternima črez nos. A zbog teh šterima nos curi dok jo vidijo bi jo trebali sfondati, a nej kaj jo puščamo gda se razmaše. Nišči jo je nej posejav i nišči neče žeti.


Zvir:
Međimurske novine, br. 730, 01.09.2009., str. 61
http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=11429&Itemid=138 (http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=11429&Itemid=138)
pregled pdf:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine730i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine730i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey)
download pdf:
http://www.mnovine.net/pdf/730/mnovine730i.pdf (http://www.mnovine.net/pdf/730/mnovine730i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: shaka zulu - Listopad 02, 2009, 09:09:26 poslijepodne
Mala Meša 09 - Dubranec
Piše: Slavko Stepanić

Jesensko sunce obasjalo je vukomeričke brege a majka Boža dubranska pozvala punu hodočasnikof da dojdu knje.
Ni to bilo kak negda, kat su mnogi Turopolci teri su imali trsje v dubranjske fare došli na prespolovo i v rano jutro se peške zaputili k Majke Bože dubrajnske. Mužike su posle meše igrale na tri meste a prasetina se tržila sekut okolo cirkve. Breg okoli cirkve bil je pun sveta, pevalo se f cirve i išlo okolo ontara.
Ovo leto bilo je prilično sveta pri meše, cirkva je bila puna a mladi zagorski plebanuš  Želko Lovrić imal je propovet o prirodi jel se osečal v našem Gornem Turopolu kak da je doma v svemu Zagorju. Plemenitaši su otišli pret ontar pak je domači plebanuš Štef Barić pozdravil komeša. Jeden plemić z Plemenite opčine nise vufal zajti f cirkvu pak je mešu posluša z cintora, valda čovek misli još navek da se nesme iti f cirkvu. Kat je meša završila mladi plebanuš Želko je rekel da svi idemu oko ontara.
Najprije su išli oko ontara plebanuši a onda ves svet kak je to več tradicija v našem Turopolu a velkom delu Rvacke. Isto je išel oko ontara i jen plebanuš kaj je nedavno zazidal ontara v svoje fare i više se nemre iti okolo njega. Valda je takva navada v negvom kraju a Turopolci na to sve debelo mučiju i nečeju se čoveku zameriti nate samovole. Ak ovo prečita teri klimavec i javi temu plebanušu pak bu došla milicija k meni, ali nebi jem to preporučil jel bu to znal celi rvacki narot.
Inače dubranjska fara dobila je novoga plebanuša Štefa Barića ze Zagorja, posle smrti Jure Gvozdanića i Iveka Lovrića mislim da su dobili još jenog dobrog plebanuša i dabu na hasen turopolskoga roda.
http://docs.google.com/Doc?id=dcb8wwgk_13dc5p89 (http://docs.google.com/Doc?id=dcb8wwgk_13dc5p89)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: shaka zulu - Listopad 04, 2009, 05:50:16 poslijepodne
(http://img203.imageshack.us/img203/6690/joa.jpg) (http://img203.imageshack.us/i/joa.jpg/)

(http://img80.imageshack.us/img80/5083/korito.jpg) (http://img80.imageshack.us/i/korito.jpg/)

(http://img213.imageshack.us/img213/6284/merei.jpg) (http://img213.imageshack.us/i/merei.jpg/)

Međimurske novine
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 07, 2009, 11:49:40 poslijepodne


Zagorski list br. 308 / 11.09.2009. / županija (papérnato izdâjne)

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Od dojne krave do sireka


Z vrha kiseluga mljieka obralje se vrnjiče, a kiselje mljieke se metalje topit na kraj šporeta. Rahlje se par put obrnulje i gda se počela odvajati sirutka i skupljati sirek se se skupa zljejalje na cediljku i ostavilje scijati par vur. Sirutka se pila, ž nju su se omešavala tiesta za gibenje i štruklje, alji se i podišal  i popravil žmah napoju za pajceke. Od scejenuga sireka delal se trepanec ilji prgice. Za prgice se sirek zdrobil, posoljil zmiešal z malje paprike i delal kak špičasti kupčeki. Prgice su se metale h košaru teru se privezalja negde pod strehu na sušilje Friški se sirek zmiešal z vrnjičem, posoljil, hu njuga se narezalje luka i te je bila glavna hrana ljudem hcielje ljete.

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Baš gda sem si ovak gruntala kaj da napišem, kak stvorene mi je bil semen sireka h našem Zaboku. Dok sem se sprešetavala med štandi, sprobavala sireke, zmisljila sem se na cajte gda je h moje špajze bilje prec sakojačkuga mljekeca, pune sireka, vrnjiča i putreka. Malje je onie teri su se skup z menu sprešetavalji med puljiti, a da znaju kak je deljejki i teški put od mljekeca do sega kaj je bilje pred nami. Šari puljti pocinfrani z sem onem kaj nam selje daje bila je ljepota za lukanje.

Negda nie bilje takve sakojačke sireke, pocinfrane z kajčesem kaj se hu njuga meče,  kak denes. Cajti idu napre, šnjofi i žmahi su drugački. Ljudi denes iščeju furt nekaj novuga i drugačkoga. I dok sem lukala h zdeljice friške scejeni sirek, onak po starinski kak se negda delal, bilje mi ga je nakek krive. Kak da se srameči držal med zdimljeni, posušeni, pritisnuti, zmiešani, smočeni i dišeči. Nu dok sem lukala, ti domači, bielji kak sniek sirek, kak da sem čula mužiku mljika tera je igrala, negda, gda sem dojila. Dojenje kraf od navieke je za mene bilje nekaj posebnoga. Još dok sem lukala kak babica ilji mama držiju z koljieni žatrku, a hu nje se za čas ziblje mljike, jedva sem dočakal cajt gda bum mogla i ja dojiti. Najljepša mi je bila mužika teru igraju mlazi mljika gda ciljaju h žatrku. Mužika se mienjala od početka dojidbe do kraja. Saki mlaz mljekeca imel je drugi ton, jačinu i ljepotu.

Kak se žatrka z mljikem punila ovisilje je o dojilje i dojnost krave. Nektere su se tak ljehke dojile kaj je za čas žatrka bila pune, a nektere, dok si ju podojil, boljelji su prsti od muke. Gda se dojilje dobre se moralje paziti na krafski rep kaj nej kravica gda ž njim maše, natepla mljieke. Mljieke je bilje, od košti, najgadljiveše, pak se do čistoče mljika i mljiečne posude fejst držalje. Žatrke, rejnice i cedilke morale su biti dobre oprane i zljufrane  na zraku. Sake je dvorišče imelje h dvorišču zapičeni suhi drveni kol z več rašlji. Na njemu su se vesile žatrke, rejnice i cedilke kaj su se zračile i sušile. Pri mljekeku i mljičnem osim kaj se pazilje na čistoču pazilje se i na vuroke. Kravica je bila hraniteljica familjije pak se nju i mljieke moralje čuvati od vuročne očie.

„Gdoj ima kravicu ne mora biti strahu gladu“, reklji su ljudi. Saka posuda na kolcu ilji plotu nie smiela dočakati mrak. Prie mraka spravila se fižu kaj posuda, a poklje i mljieke, ne dobilje bleke ilji vuroke. Ni mljieke ni nič od donjuga nie se smelje nositi po noči k pajdašem ilji familjije. Če bi se pak moralje, unda se malje posoljilje kaj bi dojne čuvalje od vuroke. Ak se z mljiečnem išlje prek vode, moralje se h vodu pljunuti par put, kaj bi se otiral kakef coper. Takaj se z mljiečnem h ruka nie se smelje iti „na stran“. Če ti je došla sila, moral si mljiečne ostaviti deljejke od sebe dok si ti svoje „obavljal“  negde za grmem.

 Podojene mljiek gda se doneslje fižu najprie se precedilje i napunilje renjicu jednu ilji več. Jeden diel mljike skuhal se za froštukelj, večeru ilji za čez dan. Mljieke h rejnice delje se h pelnicu ilji komoricu i nie se smelje načete. H rejnice se kiseljilje par dane, po ljetu brže, a po zime duže.

Z vrha kiseluga mljieka obralje se vrnjiče, a kiselje mljieke se metalje topit na kraj šporeta. Rahlje se par put obrnulje i gda se počela odvajati sirutka i skupljati sirek se se skupa zljejalje na cediljku i ostavilje scijati par vur. Sirutka se pila, ž nju su se omešavala tiesta za gibenje i štruklje, alji se i podišal  i popravil žmah napoju za pajceke. Od scejenuga sireka delal se trepanec ilji prgice. Za prgice se sirek zdrobil, posoljil zmiešal z malje paprike i delal kak špičasti kupčeki. Prgice su se metale h košaru teru se privezalja negde pod strehu na sušilje Friški se sirek zmiešal z vrnjičem, posoljil, hu njuga se narezalje luka i te je bila glavna hrana ljudem hcielje ljete.

Dugi je bil negda putec od mljekeca do sireka. Počel je još na paše. Če je krava imiela dobru pašu i hranu, bilje je več mljieka.

„Krava ne doji na vime nek na gubec“, bila je poveda teru su radi toga govorilji ljudi. Poveda, kak i dugi put od mljieka do sireka ostal je same još h spomenku nekere ljudi.


Zvir :
http://www.zagorje.com/clanak/6365/za-dusu-za-spomenek-od-dojne-krave-do-sireka.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6365/za-dusu-za-spomenek-od-dojne-krave-do-sireka.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pri(z)godni palindrom:
SIR IMA MIRIS.
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 07, 2009, 11:50:22 poslijepodne


Zagorski list br..308 / 11.09.2009.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Muostanje


Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250)


Piše: Zoran Gregurek


Rujan je u Zagorju poznat kao mjesec berbe grožđa. Kako su se naši bake i djedovi pripremali za taj događaj, koji je nekad bio uzdignut na razinu obreda, znala je pripovijedati naša hraščinska baka Ivka.

- V jutre bi se žejnske rane digle da bi zakurile, jer je skore furt bile dosta ladne, i zamijiesile bi kolač. Pekli bi se digani kolači, orehnjače i makovnjače, a neštere su delale i gibanicu z rožički. Bile je i onijieh štere su kolač spekle večer prije, pak su bile mirne na dan berbe. A vu tulec se dijiela pečenjka, veliki komad svinjskoga, a šte nije imel –mladinskoga - prisjećala se baka. Što se događalo kad bi se skupili berači?

- Brati bi došla rodbina i susedi. Starejši bi si spili rakiju, a deca malinovec. Onda su se zbirali noži i škarje, uzimale kante, košare i pute. Se bi se tuo dele na kuola, štera su vlekli konji, voli ili krave, i onda bi se išle vu gorice. Prve se brale bijiele, a onda črne gruozdje. Deca i babe su rezali gruozdje i metali vu košare, a muži i dečki hodili su z putami i sipavali gruozdje vu kacu, bile na kuoli ili vu klijiet, šte je kak imel - govorila je starica. Ako bi berba potrajala, jelo se i u vinogradima, a ako bi sve završilo do ranog poslijepodneva, družina se isto tako kolima uputila kući.

- Gda je bile gotove, muški bi zajuškali, a mi, babe, zapopijeivale i onda bi išli dime jiest i pit. Gazda bi se znal diči do stola i vu pilnicu zmuoštati i pak se vrnul za stol z peharom mošta šteri je bil sladek kak cukor. Veselili sme se do duge vu nuoč kak da su bile male gosti - sa zadovoljstvom je evocirala uspomene baka.


Zvir :
http://www.zagorje.com/clanak/6356/iz-bakine-pucke-biljeznice-muostanje.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6356/iz-bakine-pucke-biljeznice-muostanje.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pri(z)godna pesma:
Črn-bel (Galović)
Franco Nero- Bianco
http://www.poezijaonline.com/?n=4&w=N&d=1131&sid=5023 (http://www.poezijaonline.com/?n=4&w=N&d=1131&sid=5023)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 07, 2009, 11:54:58 poslijepodne


Zagorski list br. 308 / 11.09.2009.

Dnevnik tate Bena

Počela je škola

 
Kaj se tiče škole Sandra je oduševljena. Njoj je tak i onak bitno da se nekam ide i da ima s kim klafrati. A Patriciji je svejedno. Zapraf ona se tak ponaša ko da joj je svejedno i misli da mi mislimo tak.

Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



A s početkom škole vrnuli se i si oni problemi teri uz to i ideju. H ove dvije ljete kaj nismo morali knjige kupuvati smo se več na to navadili. I sad najemput nema više knjig zabadaf. S tim se čovek nekak pomiril, jer tak i onak sam ih i prije kupuval. Ali uz knjige i bilježnice treba još pune toga kupiti. Treba kupiti papuče i dres za tjelesni, i malo nove obleke,…

Onda h školi treba platiti osiguranje, kuhinju, pa se učitelji zmisliju da bi bilo dobro još uz se ovo kaj smo kupili kupiti još i nekakve tam gluposti. Pa  tu su još i pretplate na razne smibove, radosti i modre laste. Trebalo bu i za rit papir dati peneze.

Kaj se tiče škole Sandra je oduševljena. Njoj je tak i onak bitno da se nekam ide i da ima s kim klafrati. A Patriciji je svejedno. Zapraf ona se tak ponaša ko da joj je svejedno i misli da mi mislimo tak.

Gracii još trejti zub nije zbil van. Pa i dalje grize se kaj stigne. A uz to niti neda nokte rezati. Neda i neda. Pa osim kaj grize i draplje. Tak da če me negde na cesti vidite skroz zdrapanog morate znati da me nišči nije stukel, niti se nisam napil i opal h grabu punu trnja. To me moja beba zdrapala. Najdraže joj je porinuti mi prst h oko ili nos. I ne samo meni.

Nakon kaj se nafčila reči tata, uspel sam ja nju nafčiti da veli i mama. Jer kaj sam če joj ostane da zove za sa samo tata tata. Nek ona ljepo zna i mamu zvati.Tak i onak svoj deci je urođeno da za se zoveju mamu. Pa čak i onda kad ih ta ista mama tuče po riti.
H Zaboku se skoro cjelo ljeto (kao godišnje doba) nije događalo nič. I onda sad h subotu nisi znal kam bi prešel zabadaf jest.

Te je bilo otvorenje pekare, gde se uz kruh djelilo navodno i nekaj kaj se z žlicu jede. Pa je bilo otvorenje sajma sira. Valjda na tom sajmu ima i degustacije. I na ribnjaku su ribiči skuhali fiš i gulaš od vepra i vojnički bažulj. Sad pak dva meseca nebu nikakvih događanja gde se mukte more jesti i piti. Pa kaj buju napravili oni teri hodiju po takvim zbivanjima? I zakaj mesto tog sajma sira nije sajam šunke ili kobasic.

Uz sve to sam ponorel jer h subotu nisam z autom deset minut mogel zajti na glavnu cestu. A prije toga sam još moral i slalom med sparkiranim autima voziti da opče dojdem do ceste.

A če je nešči pomislil da je morti nekakef gospon h plavom odjelu i s šapkom na glavi i blokom kazni h rukama hodil med takvim autima i pisal kazne onda ste se prevarili. A same h subotu je mogel hiljadu kazni napisati. Puta 300 kuna kolko je najmenja kazna za to je 300 000 kuna u državnom proračunu. I samo da se naplatiju se kazne za krivo parkiranje država bi zišla iz krize.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6333/dnevnik-tate-bena-pocela-je-skola.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6333/dnevnik-tate-bena-pocela-je-skola.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pri(z)godna pesma :
YouTube - Gibonni - Ovo Mi Je Skola, 5 min.
www.youtube.com/watch?v=cZgeWKSV2UE (http://www.youtube.com/watch?v=cZgeWKSV2UE#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 07, 2009, 11:55:45 poslijepodne


Varaždinskě vésti, br. 3375, 08.09.2009.

Klopotec

Prvoškolci na cesti

       Baš tu vu mojem kvartu vsaki dan gledim kaj vse delaju vozači kojima ne bi niti vojke dal v ruke, a ne volana. Tak na priliku, pri negdašnjoj županiji vu Vulici brače Radiča znaju auti i do zebre doleteti kaj da jih netko natiravle! Čak se i ja tu i tam premišlam je li bi prešel prek zebre il prepustil auta držeči se principa da spametneši popušča. Jerbo, kak bi ja mogel zračunati kulki je njegov “zaustavni put”, kakšno je stanje na kolniku i kakšne su njegove gume na kotačima, a kak bi to onda znali prvoškolci?!


Od ovoga je pondeljka naglo povečani promet na našim cestama i trotoarima, jerbo je počelo novo školsko leto. To pak znači da buju med đakima i oni najmlajši, prvoškolci, koji još ne znaju baš najbolše vse kaj bi pešaki o prometu trebali znati, a ako nemreju dosta sami paziti na sebe, bil bi red da mi stareši pazimo na njih. To se največ dotikavle šoferov vu autima, med kojima se nažalost dost često najde onih koji bi se takaj trebali vpisati vu prvi razred – ali auto škole!

Najme, videl sam ovih dana da člani auto klubov deliju vozačima letke z kojima ih podsečaju baš na to o čemu ja vezda pišem. I policajci su deci vu vrtičima pripovedali o ponašanju pešakov, prvoškolci buju ili več jesu, dobili one svetleče hozntregere ili kabanice da bi ih vozači bolše vidli. Ali, pažnje nigdar neje dosta gda je reč o malim đakima, još zaigranima, a koji najemput z teškim torbama na plečima moraju prepešačiti od doma do škole i tu prejti ko zna kuliko raskrižjov prek ko zna kuliko zebrih... da ne teoretizeram dalje o sigurnosti vu prometu.

Baš tu vu mojem kvartu vsaki dan gledim kaj vse delaju vozači kojima ne bi niti vojke dal v ruke, a ne volana. Tak na priliku, pri negdašnjoj županiji vu Vulici brače Radiča znaju auti i do zebre doleteti kaj da jih netko natiravle! Čak se i ja tu i tam premišlam je li bi prešel prek zebre il prepustil auta držeči se principa da spametneši popušča. Jerbo, kak bi ja mogel zračunati kulki je njegov “zaustavni put”, kakšno je stanje na kolniku i kakšne su njegove gume na kotačima, a kak bi to onda znali prvoškolci?!

Negdi tu blizu, vu Europi, videl sam na svoje oči i ovakšnu sliku: čim pešak, makar i z nožnim palcom, stane na zebru, vsi auti najemput staneju i prepustiju ga. Jerbo, vu vsim europskim dražava - kaj s propisov dotikavle – pešak je jedini gazda... Ali, naravski, vu Liepoj našoj, kak niti v našemu gradu, baš neje tak.

Na primer, vu Vrazovoj vulici pri “biljni apoteki” još je opasneše prejti prek zebre. Najme, ako pešaka pristojni vozač i prepusti prejti, nigdar se ne zna je li ga baš tu ne bu forfaral nekakšni divljak! To sam ne samo puno put videl, nego sam se i v zadnji čas zaustavil, da se ne bi našel na divljakovi haubi. A kaj da delaju prvoškolci!? Ako se dobro zmislim, za takšno forfaranje se negda vozaču na licu mesta zela vozačka dozvola na tri meseca. Kakšna je kazna danas – ne znam, ali znam da bi trebala biti stroga.

Još bi htel upozoriti i na zebre pri Glazbenoj školi, kak i tam pri gradskomu parku: tam je postavlen i semafor, pak i policija je blizu, ali nekoji med vozačima (naročito motoristi!) često stiskaju “gas do daske” samo da stigneju prejti do kraja zelenoga... I da ne nabrajam dale. Zato se zmislite, dragi vozači - da i vi ili netko od vaših ima prvoškolca, koji se baš ov čas vputil vu svoj razred...

Još bi štel nekaj reči o školskim knigama. Najme, vse novine su se ovih danov raspisale o menjanju starih knig, o trgovini z njima, knižnim tržnicama i sajmima, itd. Mi vu našemu Varaždinu i županiji još smo pod kraj srpnja dobar del problemov rešili, skoro vsa su deca sama zmenila knige, nekoji vu školama a drugi vu Društvu “Naša deca”. Tak su prišparali dost penez koje buju tate i mame itekak za nekaj drugo trebali. To pišem da mi ne buju prigovarjali da navek samo kakti špotam i vidim samo ono kaj ne vredi. Evo, vidim i kaj je dobro!


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/3375/klopotec/prvoskolci-na-cesti?opcija=kolumnisti (http://varazdinske-vijesti.hr/3375/klopotec/prvoskolci-na-cesti?opcija=kolumnisti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kalman-Marica grófnő-Szép város Kolozsvár (http://www.youtube.com/watch?v=1IqS6oEl2Us#)
Video:
Kalman - GRÄFIN MARICZA - Komm mit nach Varasdin,  04:15
Kalman-Marica grófnő - Szép város Kolozsvár
Szilágyi Olga - Dániel Gábor

Opširnešě:
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
Pot Vec tri dana (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U#)

* Plemenita Občina Turopôlska
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 07, 2009, 11:56:30 poslijepodne


7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
08.09.2009., br. 277

Kolumna Vrtoglavica

Marice dušo, slatki raju moj....


Pišě: RADAR


Vu Velkom selu pri Dravi fest se razvija novi poduzetnički koncept poljoprivrede. Osim uzgoja drača ambrozije kaj ga već ima više nek šodra, se posud raste i biljčica kaj ju pišeju indijska konoplja. Štefek veli da mu je nekak draži naziv marica za tu zelenjavu. Plantaži marice pak već ima svugdi. Raste med kuruzam, vu šumama, na balkonima, vu teglima, na dvorišćima... Ima već i puno manufakturi za preradu, export - import i veleprodaju ove biljčice. Kajti je potražnja za njom vekša nek za hrenovkami kaj pucaju. Štefek veli da svima koji maricu popušiju ona fest brzo napravi pranje i centrifugu moždanov. To pak denes mnogima dobro dojde kajti tak lakše živiju vu oblakima, napušeni, van vremena i prostora. No, dragi moji, da ne bi bilo preveč zgubljenih vu svemiru, skrbi naša policija. Dečki z agro-narko odjela, fala Bogu, delaju bolše nek njihovi pajdaši vu Meksiku. Tomek veli da bi se po njima trebali ravnati i oni kaj im je posel najti vrle mafioze, napušene ili trezne svejedno, vu Hažeju, Hacu, Hepu i drugdi. A taj se korov vu Hrvackoj namnožil skoro kak konoplja i ambrozija skupa.


Zvir:
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_277/52 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_277/52)
ili
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_277 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_277)  , str. 52
http://www.regionalni.com (http://www.regionalni.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled RADARSKE člankov «Vrtoglavica» na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  RADAR vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pri(z)godna pesma
Marice, dušo
http://www.crolinks.com/cromusic/m/marice.htm (http://www.crolinks.com/cromusic/m/marice.htm)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 07, 2009, 11:57:14 poslijepodne


Međimurske novine, 08.09.2009., br. 731.

Premišlavanje Jožeka radnika

Škola je zabadav, sam knige i prevozi čuda koštajo!!!


Deca i navučiteli so se znova vrnuli vu škole i školske klupe. Najte me krivo razmeti, ali nej znati komo je to teži palo? Morete si vi gruntati kaj god očete, ali vrnuti se na posel ili pak vu školo posle tri mesece plandovanja neje baš tak lefko. No, pustimo školo deci i navučitelima, a prevoz dece vu škole je vu rokaj političarima. Vsi znamo gda je kriza i recesija kam god se čovek obrne i zato nebrem razmeti opčinske i gracke čelnike šteri nečejo pomoči roditelima kajbi jim se deca čuda faleše (ak več nebrejo zabadav) vozila vu školo.


Kak vidimo naši državni političari nemajo niti čas kaj bi odišli na urlab, a on bi jim itekak dobro došev kajbi napunili baterije za nove posle i kajbi jim, onak počijenima, nekaj spametnoga palo na pamet. No, nejso vsi politčari (i jivi pomočniki i savjetniki) vu takšoj stiski nek sam oni šteri prepravlajo zakone. Pitate se, isto kak i ja, a za kaj? Prinas, vu Lepoj Našoj, vam prva polovica leta služi za to kaj se donašajo novi zakoni, a vu drugoj polovici te zakone menjamo, dodelavlemo ili pak jiv poništavlemo. Je, tak vam je to. Najme kaj, takšo vam je nevolo doživev zakon o frajskoj nedeli, a ve nam se bode nazaj vrnulo pušenje vu krčme i vu javne hiže i ustanove. Minister Milinovič več navelikom prekraja svojega zakona o deci z epruvete, a vsi se toplo nadjamo gda bode na Ustavnomo sodo opav zakon o kriznomo porezo.

Teško je tu biti spameten i najgerek sam kak itak plačajo te šteri donašajo te zakone kaj so na određeno vreme, a kak one šteri jiv menjajo. I nej sam to: što ipak plača tulikšega papera kaj se potroši dok se donesejo novi zakoni, a unda se vse to hiti vu korpo za smetje i počnemo znova. Pitam se, pitam, jeli smo mi, itak, tak bogata država kaj se moremo tak reshitavati i jeli nebi mogli zebrati nekše spametneše političare kaj nebi tuliko fušali z temi zakoni. Ak več nebremo drugač unda bi bilo dobro kaj bi se tej paper, na šteromo so napisani zakoni kaj več ne vredijo, poslav na reciklažo i kaj bi se novi, oliti spremejeni zakoni, pisali na recikliranomo papero.

Pred nami je vroča jesen, nejsam tu misliv na toplo vreme, nek na političko jesen, jerbo več ve imamo pet-šest kandidatov za novoga precednika države, a kuliko jiv stopram bode dok se vsi političari vrnejo z urlaba. No, nas nebi trebalo preveč sekerati što bo se vse, itak, prijaviv, jerbo mi, kak biračko telo, moramo sam med njimi zebrati nejbolšega. To nam je nigdar nej bilo preveč teško, pak niti vezda drugač nebo.

Deca i navučiteli so se znova vrnuli vu škole i školske klupe. Najte me krivo razmeti, ali nej znati komo je to teži palo? Morete si vi gruntati kaj god očete, ali vrnuti se na posel ili pak vu školo posle tri mesece plandovanja neje baš tak lefko. No, pustimo školo deci i navučitelima, a prevoz dece vu škole je vu rokaj političarima. Vsi znamo gda je kriza i recesija kam god se čovek obrne i zato nebrem razmeti opčinske i gracke čelnike šteri nečejo pomoči roditelima kajbi jim se deca čuda faleše (ak več nebrejo zabadav) vozila vu školo. I nej sam to, toga modela kaj bodo đaki plačali nejfaleše karte i kajbi županija, opčine (gradovi) i roditeli plačali po trečino cene je predložila županija ( a znamo gda je vu županiji na vlasti esdepe z pajdašaj), a protiv toga predloga so nejbole opčine i grad Čakovec vu šterima je isto tak na vlasti esdepe. Kaj to znači da gda esdepe dojde na vlast unda se teško dogovarjajo, a vsi ostali so se složili. Ipak je tu vlast (ili esdepe) nekša čudna biljka.

Neje dugo trebalo, otkak se zazvedilo gda je čakoski gradonačelnik ostav brez noge, kaj so se javili oporbenjaki kak Grad treba zdravoga načelnika i gda se nebre tak veliko mesto voditi prek mobitela. Vsi znamo gda je gradonačelnika japa i mama gracke vlasti i gda je vsa vlast jednoga grada vu njegovaj rokaj. Čim ga jega nega gracka kasa je vse bole prazna, vsaki den je Grad vse vejč dužen, zapirajo se vsi posli šteri so se hapili delati, tak gda so ve jegovi zamjeniki na sto muka. Čuda je hujše esdepeovomo zamjeniko gospono Biševco, jerbo je on, ipak, desna (ili točneše rečeno leva) roka gradonačelnika Šalamona. Penez ga vse meje, ljudi vu grackoj upravi ga, nej preveč nek, prekpreveč, tak gda ve vum dohajajo vsi betegi gracke vlasti i nej znati što je itak bole betežen: gradonačelnik ili pak Grad?

Prvi tri meseci so minuli otkak je novi župan, z svojimi pomočniki, prijev cugle vlasti vu svoje roke i vse si nekaj gruntam gda bi ve več morav početi puhati nekši nove veter. Najte me krivo razmeti, ali več bi se moralo poznati gda so došli novi ljudi šteri so hajdig toga obečuvali. Ili pak ja mortik, preveč iščem?

 
Zvir:
Međimurske novine, br. 731, 08.09.2009., str. 61
http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=11493&Itemid=138 (http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=11493&Itemid=138)
pregled pdf:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine731i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine731i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey)
download pdf:
http://www.mnovine.hr/pdf/731/mnovine731i.pdf (http://www.mnovine.hr/pdf/731/mnovine731i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 09, 2009, 01:05:44 prijepodne


Zagorski list br. 309 / 18.09.2009. / županija (papérnato izdâjne)

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Za bedakem nie trieba iti


Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)


Baš sem ove dane gruntala o tomu kak su negda ljudi z svojemi mudrami povedami sami sebe znalji potiešiti gda njim se nekaj prpetilje. Ljudi su navieke našlji cajta za gruntati i mudre pripoviedati. Denešnji sviet nema cajta za kaj takvuga jer sme furt h nekakve žurbe, kak da nas natirava hiljadu vragof. Jedva se imame cajta zestati sobu kre postelje, a kamolji još gruntati i zmišljati nove povede.

Radi toga je nam stariejšem, teri sme nafčilji povede za mlade dane od naše starce, pune lježe. Gda nam se nekaj pripeti, posegneme h „žep“ h terem su zapisane mudrosti naše stare.



Si sme mi ljudi, si griešime, malje rade polarmame, negda i bez veze. Gda tak neke šlopime jemput, nikomu nič. Pripeti se. Nu gda več put „dereme istu kozu“ te več nie šlopanje bez veze, nek z veljiku vezu.

Za bedakem nie trieba iti“, stara je poveda na teru sem se pune put zmisljila ove dane, kaj bi morti lježe razmiela pajdaša poklje njegvuga brbotanja. Zdej več gruntam, e sme opče bilji pajdaši ilji same tak, ljudi h prolazu čievi su se životni puteci tuj i tam dirnulji. A pak sem si misljila gdoj sem ja da za nekuga veljim da je pameten ilji bedak!? Istina, ne veljim nek same gruntala o starinske povede tera velji:
Nie važne kaj se velji nek gdoj velji“!

Senek me je nekak pri srčeku tiskalje gda sem čula na svoje vuhe, od zdej več neme reklji pajdaša, nek onak z putnuga čoveka teruga sem tuj i tam zestala.
Baš toga pajdaša, kritikuvalji su ze sie strani. Nekak mi ga je bilje žal pak sem za njegve delje radi čega su ga špotalji bila na njegve strane. Gruntala sem hu sebe da nemre senek h čoveku biti tak pune zloče i da seneke kak god da je obračal kapute kak su cajti prihajalji nie delal kaj su mu prišvavalji. Alji, gda je nabolšega pajdaša „napudil z mesta na poslu“, alji z pajdaševe dobre, kak je rekel, bilje mi je čudne.

Tuj senek nekaj smrdi“, gruntala sem hu sebe. „Tuj senek niesu čista posla“ misljila sem si kak god da sem štiela veruvati da nie tak. Curelji su cajti. Žlabranje o tomu čoveku fejst su bile na glasu. A unda, mu je po glave puknulje se one kaj je on delal drugem. Tuj je došla ona stara takaj dobre znana:

Gdoj pod čem jamu kopa i sam hu nju šlopi“.

I gda se tak pripetilje, senek mi je bilje z novič nekek žal. Od poklje sem ga malje viđavala kaj mi je bilje krive. Sreča i moja veljika radost bila je gda sem ga nekteri dan zestala. Pripitala sem ga kak kaj je i tak dalje i dalje. Na kraju sem rekla da mi je žal kaj se h zadnje vrieme tak malje vidime i podružime. A unda kaj da me je nešče šlopil z mokru krpu po glave, gda je rekel:

Je, ne vidimo se. Ja se družim z ljudmi, a ne z poljitičari , a oni niesu ljudi.

E, da je te rekel nešče drugi baš mi bi bilje sejene. Morti bi tak hnogi moglji i reči, alji senek ne baš za saguga. Alji ne i baš on, teri se furt  držal kak na poslu tak i poljitike negde pri riti i vrtal, vrtal kak sveder prema gore. Istina, gda te i poljitika podene i pripomore, kak njega, trebaš te znati poštivati i biti pošten prema onem teri su te tam pripeljalji i veruvalji hu tebe. Gda si „gore“ moraš se držati reda za „sljiku i priljiku“. Nu, kak god h jednem cajtu bil močen nemreš se ponašati kak pijani miljijarder, jer te ljudi brze skužiju. Ljudi su pune prie skužilji nek ja i radi toga jih nič nie iznenadilje, kak mene, gda je jednuga dana šlopil „odzgora“ kaj gnjila hruška.

Škola ne diela z čoveka pametnoga i mudruga. Z pametju i mudrošču čovek se rodi, a poklje ju same cinfra“, takaj su reklji. ljudi.
A da mi več ne faljelje pajdašuvanje z  „čovekem“ sigurne znam. Zmisljila sem se i one teru mi je dedek navieke rekel:
Bolje ti se sinek z pametnem plakati nek z bedakem veseljiti“!


Zvir :
http://www.zagorje.com/clanak/6403/za-dusu-za-spomenek-za-bedakem-nie-trieba-iti.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6403/za-dusu-za-spomenek-za-bedakem-nie-trieba-iti.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 09, 2009, 01:06:39 prijepodne


Zagorski list br..309 / 18.09.2009.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Če na Mihalja grmi, v zime jake veter dumi


Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250)


Piše: Zoran Gregurek


Sveti Mihovil jedan je od velikih vinskih svetaca kojega slave i u zagorskome puku. Do toga datuma u Zagorju vinogradi su već skoro svi bili obrani, a u bačvama je kipio mošt. Kakve uspomene za Miholjevo vežu našu hraščinsku baku Ivku, pučku prognozerku,

- Prešel bu, preš, sveti Mihalj, gruozdje dozrijeva, ja ga bum bral. Tak sme negda popijevali na svetoga Mihalja, bile gruozdje još vu gorica ili vu bačve. Veselili sme se tomu danu jer sme znali da je gruozjde onda praf zrele i da se ide na najlepši posel kaj seljak ima za delati. A tuo je branje. Sa gospoda z Zagreb i rodbina rad na branje dolaze, a sijiene sušit, okapat koruzu, skapati krampijier, ne breš ih dobiti ni za lijiek. Je, vu gorice saki rada ide, jer se nazoblje finoga gruzdja, namiri poštene z jelom i pilom jer se te dan pri hiži ne špara na putrušnje - govorila je baka. Za sv. Mihovila vezano je i pregršt narodnih izreka, a koje je baka puno puta ponavljala.

- Če na Mihalja sever vleče, veliku zimu i snijieg obijieče. Ake na Mihalja grmi, vu zime jake veter dumi. Če je pred Mihalaj vedra nuoč, zima bu imiela veliku muoč. Tuo su znali govoriti naši dedeki i babice šteri su se kak veverice spravljali od Mihalja az zimu. S poda bi oni i mi – deca pobirali se kaj se da spravitu vu špajzu, pilnicu ili na najža da bi vu tomu mogli uživati gda duojde ciča zima. Jer vu zime, gda sadja nema, male šte se ne poželjeje pojesti finu jabuki ili pekmus od slif - pripovijedala bi baka.


Zvir :
http://www.zagorje.com/clanak/6389/iz-bakine-pucke-biljeznice-ce-na-mihalja-grmi-v-zime-jake-veter-dumi.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6389/iz-bakine-pucke-biljeznice-ce-na-mihalja-grmi-v-zime-jake-veter-dumi.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 09, 2009, 01:07:24 prijepodne


Zagorski list br. 309 / 18.09.2009.

Dnevnik tate Bena

Vrijeme viroza

 
Sad je i mene viroza hlovila. I nejdem k doktorici jer kak sam napisal znam kaj bu mi rekla. A tak i onak imam doma i kapi za nos i one tablete bombone za grlobolju i čaja. A na bolovanje nejdem. Pa nisam si htrgel nogu da nebi mogel delati.

Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



Kak je došlo ovo zmotano vrjeme došle su i prehlade, viroze i tome slične stvari. Kaj je najgorše i Gracia je zbetežala. Prvo joj se pojavil nekakev osip, pa joj je počel nos cureti, pa je počela kašljati. Čim se pojavil osip prešla je žena s njom k doktorici. Tam je dobila inekciju i neke kapi protiv alergije. I osip se bil povljekel i opet pojavil. Nakon ostalih simptoma prešla je žena opet k doktorici koja je ovaj put utvrdila da je riječ o nekakvoj virozi. Osip je normalna pojava kod dece pri toj virozi.

Če ta viroza hlovi nekog odraslog onda osipa nema.  Uz se to nuspojava je i nespavanje. A če Gracia ne spi onda ne spimo ni žena ni ja. Odnosno spimo na smene. Malo ona dežura, malo ja. Dobro malo več žena dežura. Ipak ona ima jedno sredstvo za smirenje deteta tero ja nemam. Mislim imam i ja to, ali s toga mojega nejde nič van. A to sredstvo na odrasle čisto drugač djeluje. Kolko se dete s tim primiri, tolko ja pobedastim kad dojdem to toga. I Sandra ima tak nekakvu virozu. Nos joj curi i grlo ju boli. Pa si je kupila one tablete za cuclati za protiv grlobolje. Tak i onak da je prešla k doktorici rekla bi joj to isto. Bar je meni tak prije par ljet rekla kad sam zadnji put bil pri njoj. Sad je i mene viroza hlovila. I nejdem k doktorici jer kak sam napisal znam kaj bu mi rekla. A tak i onak imam doma i kapi za nos i one tablete bombone za grlobolju i čaja. A na bolovanje nejdem. Pa nisam si htrgel nogu da nebi mogel delati.

Vidi se da su Bandić i Hanžek h istoj stranki. Vlječeju iste poteze. Ovih dana je zabočka gradska vlast proširila naplatu parkinga h mojem kvartu. I nek je. Bar ne nišči došel h 6 hjutro i ostavil tam auto cjeli dan. Nacrtali su i ikseve tam gde se nesme parkirati. Ali to ne znači nič jer se kojekakvi i tam parkiraju. A kazne i dalje nišči ne piše. Više nema zabadaf parkiranja niti na željezničkoj stanici, tam iza golubeka. Hahaže, odnosno neki željezničar je zaprl ljesu tam. I deli su čitabu da tam parkiranja več nebu. Kak bu to dugo trajalo?

Moje doma su me uspele navlječi na fejs. Prvo su me nagovorile da se registriram. Onda su me sve tri (žena, Patricija i Sandra) dele za prijatelja. Pa je prvo Patricija skužila da joj morem videti sve fotke kaj je dela na fejs, pa me zbrisala ko prijatelja. Malo kasnije je to skužila i Sandra pa me zbrisala i ona. Nema veze, imam ja več skoro 20 prijatelja na fejsu. Čak sam i par svojih fotki del.
 
Sad igram dvije igrice. Farmu i one dijamante (bejeweled ili tak nekak). Na farmi odlično napredujem. Skoro cjela farma mi je h gredicama, imam tri krave (jednu smeđu i dvije šare), imam dvije smokve, sjenicu, balu sjena i dvje ovce. I komad ograde imam. I tri suseda. Sad šparam da si kupim traktor i skupljam susede da proširim farmu. Taj vrag je baš zarazan. Nemrem več pisati jer moram iti jagode pobrati, jer buju inače sehle.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6385/dnevnik-tate-bena-vrijeme-viroza.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6385/dnevnik-tate-bena-vrijeme-viroza.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 09, 2009, 01:08:13 prijepodne


7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
15.09.2009., br. 278

Kolumna Vrtoglavica

Pušenje i turbo fafanje


Pišě: RADAR


Hrvacka nacija nemre bez pušenja. Pa je novi zakon kaj ni dal pušiti svugdi pušačima zgorel predi nek cigaretlin. I baš nekoga briga kaj svake lete od cigareti pomre vu Hrvackoj 15 tisočakov ljudi i kaj hrpa penez ide za lečenje pušačov kaj imaju pluća i bronhe crne kak auspuh starog Štefekovag golfa. Ve budu pak si magli pušiti vu krčmami kulko budi šteli. Tomek veli da to nebu smanjilo količinu pušenja na zelenim površinama okolo Akva sitija, po šumama i gorama, vu autima, kajti se razvija nova poduzetničko - pušačka disciplina turbo fafanje. Zbog recesije cene su akcijske. Brzo sauganje košta 30 kuna a ono kaj duže traje više. Ne puno. Zavisi da li se puši gastarbajterima, domaćim sitnim ili krupnim poduzetnikima, pod vedrim nebom ili vu zaprtom prostoru, za posel, otplatu kredita, cipele ili večeru. Konobar Marko kaj dela v jenoj selskoj krčmi kaj bi se mogla predelati vu javni šekret, veli da je nova pušačka disciplina multidicisplinarna i obuhvaća cuclanje dva - tri „bambusa" ili neke druge pijače (sa i bez tabletica), plesne pokrete, krači razgovor, čin pušenja, opuštanje i meditaciju. Moguće su i produžene varijante, nutra i van, ispred i pozadi. Nečega.


Zvir:
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_278/52 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_278/52)
ili
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_278 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_278)  , str. 52
http://www.regionalni.com (http://www.regionalni.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled RADARSKE člankov «Vrtoglavica» na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  RADAR vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 09, 2009, 01:10:17 prijepodne


Međimurske novine, 15.09.2009., br. 732.

Premišlavanje Jožeka radnika

Kaj nebi penezi pokvarili seljake!?!???


Priločki gimnazijalec Štefek Glavinov je osvojiv zlatno medaljo na sveckoj informatičkoj olimpijadi. To verjem gda smo vsi čuli i kaj se toga dotikavle Štefeko kapa doli do zemle. No, posle te zlatne kolajne smo zazvedili gda Štefek nema telentuma za matematiko i informatiko nek se je on jako čuda vučiv i čuda je delav. Znate kaj, pak najte vi nam kazati meseca vu vodi, pak mi znamo gde je mesec. Očem vam reči gda je vu Lepoj našoj čuda labodoritašov šteri čuda vejč trenerajo od Luke Modriča, ali je sam jeden Luka. Isto tak gda Štefek nema telentuma za matematiko morete vi žnjim delati i 25 vur na den. Ak pak ja nemam praf, pak zemite unda vu Priloko još jednoga Štefeka i žnjega naprajte sveckoga prvaka.


Jadranki Kosor, našoj prvoj gospi, vse ide od roke: meja vse zakone šteri so donešeni za vreme Ivijovoga hercuvanja (umjetna oplodnja, pušenje vu krčmaj itd.), a isto tak se uspela z našaj sosedaj Janezaj dospomenuti kaj zakopamo ratno sekirko. Nej znati što bode, posle toga spominka, vejč dobiv, a što pak vejč zgubiv, ali je važno gda smo se dospomenuli, jerbo so gospoda z Evrope tak rekli. Ali dok gospa Jadranka rešavle vse probleme vum zemle prinas vu Hrvaškoj joj nejde vse kak je splanerala. Najme kaj, čim se zazvedilo gda je kriza oliti recesija dojšla i vu Lejpo Našo gospa Jadranka je naredila gda tre šparati vseposud, ali kuliko vidimo mere šparanja se sprovodijo kak je bilo splanerano, jerbo se još navek troši preveč šekret papera.

Nekaj se pripoveda (i to navelikom) pre čakoski gracki vuri, a tam se spominkuju oni šteri vse nejbole znajo, gda naša premijerka Jadranka Kosor vse ređeše i ređeše zove Ivija Sanaderovoga ili ga mortik vejč niti ne zove. A nejso se tak dospomenuli dok joj je pokloniv stranjko, a za gešenk je dobila i Lejpo Našo. Vlast, ipak, ljude (a i žene) meja.

Vsa je sreča kaj je čakoski gradski načelnik tak žilavi i kaj je došev na posel čuda predi nek je rekev. Najme kaj, dok ga jega nej bilo na poslo, jegov zamjenik Veselin Biševac je zaprav vsa gradilišta vu Grado, počev je šparati na đakima tak kaj jim je nej štev platiti trečino karte za prevoz,  več je počev delati na temo kaj bode zmenšav plače direktorima, ravnatelima i težakima vu grackim poduzečima, ali se je jako trdo postaviv i neje dauv pehati vu plače težakov vu grackoj upravi. A ruom to ti mene vužge: nejga penez, zaprta so vsa gradilišta, težaki nemajo kaj delati, ali vu plače se nesme pehati. To, brzčas, znači gda čim se bode počelo nekaj znova delati, a nej sam na posel hoditi, unda bode pak trelo zdiči plače štere so več ve prevelike. Gda bi građani znali kak so velike plače vu grackoj upravi najbrž bi zdigli buno (nej seljačko) i reda naprajli. A dok neznajo i dok so jim znova glase dali, nek jiv i dale magadijo.

Penezi kvarijo ljude, a to niti seljaki nebrejo zbeči. Tak si je pregruntav „seljak“ Anđelko Horvat, zamjenik župana. To vam se je pripetilo na Sejmo sadovja vu Doljnjemo Kraljevco kam je došev i minister Perica Čobankovič. Naši domači političari i minister Perica spominkovali so se o vsemo kaj muoči našega međimorskoga seljaka i poljoprivrednika. Tak vam je i red došla cena jabuki za ovo leto: minister je ponudiv 2.80 kuni za kilo, a naš dožupan Anđelko se izboriv za 2.50 kuni. Nek se zna gda smo mi Međimorci navek bili skromni i navčeni smo hantlati z malimi penezi i što zna kajbi se vse moglo pripetiti ak bi naš seljak dobiv malo vejč penez?

Priločki gimnazijalec Štefek Glavinov je osvojiv zlatno medaljo na sveckoj informatičkoj olimpijadi. To verjem gda smo vsi čuli i kaj se toga dotikavle Štefeko kapa doli do zemle. No, posle te zlatne kolajne smo zazvedili gda Štefek nema telentuma za matematiko i informatiko nek se je on jako čuda vučiv i čuda je delav. Znate kaj, pak najte vi nam kazati meseca vu vodi, pak mi znamo gde je mesec. Očem vam reči gda je vu Lepoj našoj čuda labodoritašov šteri čuda vejč trenerajo od Luke Modriča, ali je sam jeden Luka. Isto tak gda Štefek nema telentuma za matematiko morete vi žnjim delati i 25 vur na den. Ak pak ja nemam praf, pak zemite unda vu Priloko još jednoga Štefeka i žnjega naprajte sveckoga prvaka.

Žena i ja smo vam, ove dneve, preslavili 30 let otkak smo srečno (kak što) ožejeni. Ne bi se šteuv faliti, ali morem vam reči gda mi je, tej den, žena prvipot priznala gda imam praf. Čestitav sam joj obljetnico, donesev sam joj poluzlatno (a zgledala je kak zaprav zlatna) ogrlico i rekev: Kak god bilo da bilo, morem ti reči gda ti je ova minula leta nej bilo lefko z menom kak gud sam ja dober i imam dobro (na mamico) srce. Otpovedala mi je: Ak si gda, črez ova leta, meuv praf, ve sigurno imaš. Kakši si takši si, moj si! Vsaki čovek dojde na svoje sam ak dosti dugo čaka.

 
Zvir:
Međimurske novine, br. 732, 15.09.2009., str. 61
http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=11560&Itemid=138 (http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=11560&Itemid=138)
pregled pdf:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine732i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine732i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey)
download pdf:
http://www.mnovine.hr/pdf/732/mnovine732i.pdf (http://www.mnovine.hr/pdf/732/mnovine732i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 09, 2009, 01:11:15 prijepodne


Večernji list 13.09.2009.

FAKAT

Betonska plomba pod zub vremena i jedan balkon


Slika
http://www.vecernji.hr/fw3k/util_scripts/get_slika_varijacija.php?slika_id=24643&var_suff=500x329 (http://www.vecernji.hr/fw3k/util_scripts/get_slika_varijacija.php?slika_id=24643&var_suff=500x329)


Na prvi pogled me osvajaju balkoni s kovanim željezom i pogled na krovove. Pred menom se smjesta odvrti francuski film s pariškim mansardama u kojima žive slikari i pisci.

autor: Zvonimir Milčec


Naravno da bum odmah preskočil ruševinu u vlastitom zubalu kojim se, a na svoju žalost, mora baviti moja mlada zubarica u visokom prizemlju stare građanske kuće od četiri etaže u najstrožem centru grada. Više bi se pozabavil betonskom plombom koja je neki dan pod temelje rečene kuće ubrizgana. U rekonstrukciji ulice (Kurelčeva) s prekapanjem se uz pročelja kuća išlo malko dublje tak da su se na kućama odmah razjapili temelji. A temelji od cigle, a ne od betona!

Građevinarima nije preostalo nego da se bace na betonsko plombiranje temelja. A koliko bi još betona trebalo da se stare, uglavnom, zapuštene višekatnice u staroj donjogradskoj jezgri betonom učvrste?! Sve su one građene prije betonske ere u građevinarstvu, pogotovo prije unošenja armiranog betona, koji se počinje ugrađivati tek dvadesetih za gradonačelnika Vjekoslava Heinzela.

Građevinsku sam tehnologiju i sam preživjel na vlastitoj koži i živcima. Kao tip s periferije nosil sam kompleks «pravog grada», kojeg se pošto-poto moram dočepati. Bile su to rane sedamdesete kad sam zamijenil novi periferijski stan za starudiju u najstrožem centru.

Na prvi pogled me osvajaju balkoni s kovanim željezom i pogled na krovove. Pred menom se smjesta odvrti francuski film s pariškim mansardama u kojima žive slikari i pisci. Na uređenje stare podrtine nisam štedjel. I sve ispada po vlastitom ćefu. Milina. I onda me sa svojom pričom otrezni moj stari bukovački susjed Vincek.

U mladosti je susjed na gradilištu «moje» kuće zidaril. Njegova me priča natjerala da svoju zgradu poškicam i sa stražnje strane. Kad sam shvatil da joj je poleđina od otvorene cigle i da nema ni mrve betona, moj francuski film smjesta apšisa. I nije prošlo dugo da taj svoj revijalno uređeni dvosobni zamijenim za starudiju od trosobnog u susjednoj Masarykovoj. I ponovo uređenje o vlastitom trošku. Tu ostajem. Ali do prve prilike. Nikak se priviknuti na buku zelenog vala ispod prozora i smog.

A najviše su me zdrmali nemirni podovi na trećem katu, položeni samo na tramovima! Zub vremena. I u starom gradu i u starom zubalu. Mlada je samo zubarica, koja je odahnula kad su joj ispod ordinacije ubrizgali betonsku plombu. A kaj bi za betonsku plombu dali i stanari u Središću, koji su se neki dan srušili sa samo pet godina starim balkonom!


Zvir:
http://www.vecernji.hr/index.php?cmd=show_kolumna&kolumna_id=18084 (http://www.vecernji.hr/index.php?cmd=show_kolumna&kolumna_id=18084)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 09, 2009, 01:21:41 prijepodne


Réčki "Nôvi list" / Kolumně, komentâri

25.09.2009.

Ćićo Senjanović
javascript:openWindow('aspx/showimage.aspx?id=446527',158,320,'');

AJME MENI


Kosor: »Nema više do posla preko veze.«
     Sad bu to išlo prek žnore.


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A285D286328612863285A28582858286128632893289328632863285C285C286128582861286028632863286328592863Y (http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A285D286328612863285A28582858286128632893289328632863285C285C286128582861286028632863286328592863Y)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 09, 2009, 01:33:51 prijepodne


brankov.blog

tork, 22.09.2009.

spasijoc

e tak bi to bilo. samo kad bi tom jenome jaguaru dopizdilo v tom zoložkom vrtu i kad bi pobegel. i kad bi negdi vusput našel jenoga kompaza kaj nebi fulal moje selo i ja bi mam bil i spasijoc i junak nezvao se branko a dekle bi samo izkale ot mene jenoga atograma i to bi bil jeden baž super dan.


ak zememo za primer jenoga jaguara.to je jeno bezno živinče i tu pogovora nema. jaguar je jeno prirodno bezno stvorenje, gledajuč samo njegvu brzinu čovek bi se mogel upitati a gde ja to živim il sliđno. i sat naprimer da takov jen jagurar pobegne z jenoga zoložkoga vrta jerbo mu je naprimer dopizdilo v jenom kavezu bogu krazti dane. i on se je jenoga jutra odlučil da pobegne. i kam se je uputil nego pravac v afriku jerbo je on tam doma i si su mu poznati. e sat nebili to bio jeden veči problem taj se izti jaguar koji se zaputil v afriku nameril baž prek mojega sela prejti jerbo mu je to vusput. morti se i v đurđevec navrne, ništ ja tu ne velim, al za primer da ide baž čez moje selo. i nebudi len jen jaguar koji se je od zagreba več požteno nahodal jerbo je to i prek sto kilometri, njemu je zakrulilo v želucu i on je odlučil lepo se najezti. i tak za primer da se jen takov jaguar koji je pobegel z zoložkoga vrta i baž mu je vu mojem selu zakruljilo v želucu na putu do jene afrike, za primer da se je on baž v dvor od jene moje suzede markoke zaputil. al maroka je jena stara žena i tu se je on malo zajebal jerbo ona na svojem tavanu več preko dezet let ne suši ni šunke ni špeke. i tak kak je njemu jako kruljilo v želucu a na tavanu neje bilo ni šunki ni špeki on za primer da odluči staru babu maroku poždrti v jenome času i veli on njoj čujež baba maroka. al to sam se ja sad malo zajebal jerbo jaguari nemru govoriti nego bi prosil jenoga čitatelja da to prekriži. nego je on onda odlučil jenu maroku poždrti i krene pravac prema njoj a baba maroka je vu vrtu brala šalatu. i utome čazu se ona okrene i vidi jenoga beznoga jaguara kak se sprema za skok nebili joj prvo otgrizel glavu i onda ju raščerečil na sto komadi. a sline su mu samo curele i ožtri zubi skečali i z jezikom se oblizaval jeno bezno živinče jaguar kojemu je ot silne gladi i žeđi pamet bila pomučena. a baba maroka je samo zakričala i za primer rekla upomoč ljudi sada če me jena bezna životinja jaguar ot dvezto kila poždrti na meztu i utom čazu i baž na svu sreču sem se ja, branko vračal z dučana jerbo sem naprimer prije jeno pol vure bil jako žeđen pa sem si išel kupiti jenu zdenu pivu a za to mi treba taman pol vure i baž sem se utome času baš ja branko nebili pozle bilo zabune da je to bil nešče drugi našel pret putnim vratima ot babe maroke. i ja nebudi len i skočil z bicikla čim sem videl kakova opaznost preti i kak bezni jaguar skeči nat babom marokom. i ja brzo z cekera zvadil pivu i lupil po bunaru i flaša se razbila kak na filmu ot bruz lija nek je samo ožtro steklo šprčalo za nabozti jaguara vu vrat a piva je samo scurela. al bi ja sat pak zamolil jenoga čitatelja kaj bi i ovo prekrižil jerbo jebež takov posel ak meni piva scuri pa nemam više kaj piti. nego sem ja skočil z biciklina i na primer našel v grabi jenoga ožtroga kolca koji se je baž u tom trenutku našao u grabi i ja zel kolca našiljenoga i pravac se na jaguara zabežal pravac naciljal v njegov vrat i za primer bolje da sem sekiru našel v grabi i z sekirom zamanol i ot šuba jaguaru njegovu glavu otsekel. i bezna je bežtija na meztu ostala ležati na crnoj zemlji nek je samo par put z zadnjemi nogi zašlajdrala i tu joj je bil kraj, a baba maroka je rekla fala ti brankec za se ti veke fala ti si jen spasijoc. i tak je mam dožla milicija i hitna pomoč kaj su babi maroki dali jenu žlicu šeđera vu mlaki vodi a jen novinar ot glaza podravine mene nazlikal za nazlovnu stranu i kak držim glavu ot jaguara na onome kolcu i ja bi mam bil jen junak. e tak bi to bilo. samo kad bi tom jenome jaguaru dopizdilo v tom zoložkom vrtu i kad bi pobegel. i kad bi negdi vusput našel jenoga kompaza kaj nebi fulal moje selo i ja bi mam bil i spasijoc i junak nezvao se branko a dekle bi samo izkale ot mene jenoga atograma i to bi bil jeden baž super dan. pozdrav ot mene sad prijateljzki. branko


Zvir:
http://brankov.blog.hr/2009/09/1626743286/spasijoc.html (http://brankov.blog.hr/2009/09/1626743286/spasijoc.html)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 13, 2009, 01:27:02 prijepodne


Zagorski list br. 310 / 25.09.2009.

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Oratva


Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)


...Pušile se brazde
zaorane zemlje masne,
veselje su titrale
na zoranu njivu, oči gazde
Hrzalji su konji
dok zob su zobalji
mahalji z repem
gda su z kante vodu pilji.
Orataj i gonič
na kola su sedelji
sulj z košare slasne jelji.
Spiralji si z vinem suhe gute
nazdravljalji gazderice
na dobre košte.
Počinulji se konji i orataji
i poljehku dalje krenulji,
još Krčine triebalje je zorati
i prie mraka dima dojti...



Stara je te moja pesma teru sem negda napisala za svojuga teca Karljina. Pri njemu sem navieke, gda bi mu vodila konje, zaslužila jahanje na konju. Znal je h šalje reči gda je držal za plug i mene kričal: „k sebe“ ilji „od sebe“, da bum ja kriva če brazde neju ravne složene kaj knjiga. Veljika je ljubaf bila čoveka prema zemlje, prema zaorane, nakosane i povlačene brazde. Ljiepe obrjena njiva, zapravljena i zdignjena na glavica, dala je navestiti dobru i plodnu ljetinu. Najteži i prvi posel sakak je bila oratva, a do orača, konje i volje posebne se držalje i preštimavalje h selu. Za dan gda je pri hiže bila oratva si su se moralji dobre pririhtati. Pri komu se oralje, moral je za konje priredi najbolšu krmu teru je nesel na njivu gde bi konji jelji dok si bi orataj počival. Moralje se za konje prirediti i zobi kaj su si konji zobalji i skupljalji snagu za teške dele tere jih je čakalje. Ni gazdarica nie imiela ruke h žepu. I ona je morala pririhtati finu koštu. Orataj teri teri je oral, a pri hiže ne bi žljicu jel i dobil komad mesa za obrok, delal bi z te gazdarice špot po selu. Drugi put bi se takva hiža načakala orataja. Gde je bila bolja košta tuj su orataji z svojemi konji rejše išlji. Ne same za oratvu nek i furt, za konje bez tere nie bilje  dielanja na zemlje moralje se voditi prigu. Hjutre rane, prie nek bi konji išlji na oratvu, još štalje, moralji su dobiti jesti, zobati i piti. Namireni su išlji na njivu i same tak su, skup z gazdu moglji obdelati njive. Konj kak živinče bil je i ostal jahke hakljik pri posude z tere su pilji vodu. Zate je na kola skup z plugem, kolcima, vunjgieri i otku morala biti kanta z tere bi čez dan pilji vodu.

Orataja z konji denes je več teške videti. Zamenile su je veljike mašine, traktori. I z traktori, kak negda z konji, trieba dobre znati vudieriti. Jedni su bolji orači, a drugi lošeši. A teri je bolji pri nas, h Ljiepe naše, več par ljiet se orataji med sobu hganjaju. Čieva bu brazda ljepša, tere su skup bolje prisložene odlučuju ljudi teri se hu te razmeju. Kaj z ljinierem potegnjene brazde moči je bilje videti prošlu subotu pri nas. Skupilji su se pravi muži, orataji i gazdi ze sie kraje i pokazalji gdoj je najbolši. Skupilji su se pri nas radi toga kaj je lani h oratve bil najbolši naš domači muž, Tomek Kuharič. I ljetes mu nie zadrhtala ruka. Pisal je po zemljice kak z perem, a njegve brazde bile su složene kaj ljisti h knjige. Duha domače košte, pesma i mužika miešala se ovu subotu z brbotanje traktore na njive. Šteta je kaj takva jedna ljiepa sljika nie prenešena več na naše obloke z terem lučeme h sviet. Kak i bi, gda se se kamere več vrtiju oko golje riti i krpic do tere se več drži nek do zaorane brazde tere značiju, život, radost i blagostanje.


Zvir :
http://www.zagorje.com/clanak/6451/za-dusu-za-spomenek-oratva.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6451/za-dusu-za-spomenek-oratva.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(Nek) zaori, Turopôlska himna, 02:27
Turopoljska himna (http://video.google.com/videoplay?docid=-5119547786253871481)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 13, 2009, 01:27:54 prijepodne


Zagorski list br. 310 / 25.09.2009.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Tati


Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250)


Piše: Zoran Gregurek


Krađe je oduvijek bilo, kako u gradu, tako i na selu. Što se nekada kralo u Zagorju, najbolje je znala naša hraščinska baka Ivka.

- Je, tatof je furt bile i furt ih bu. Nas su naši doma kak malu decu navijiek vučili da se ne sme niš tuđe zeti bez pitanja. Ali bile je onieh šteri su po tuđi koci i štala hodili i krali po vrti. Negdar nije bile kak denes da se saki ima doma čega najesti. Neštere babe su i slale dečece da gazdaricom – susedam, gda bi ove bile na mekote, zemu par jajec z koca da bi obed napravile - prisjećala se baka. U selu su se nekad najviše bojali kradljivaca koji su ulazili u kuće.

- Je, jemput sam ja tata zatekla kak mi kopa po vrmaru. Bil je fljeten kak jelen pak je čez obluk vun skočil. Same da sam se namijeirila na pravog luopva, grde bi se provela. Jer gda nekoga zatečeš da ti vine f pilnici stače, krade melju ili mast ili piščetku z koca, te te lafke z buotu po glave vudri i osakati same da sebe spasi.Vragu nije važne da i drugoga vmori same da ga ne prepovijiedaš - govorila je baka. A kako se zaštititi od lopova, pitali smo mudru staricu.

- Veli se da tat najteže ide vu hižu štera nije zaključana. Gda prime za kvaku, a otprte je, mam si misli da je nešči vu hiže ili blizu svojega duoma. Dobre je i peneze ne držatu vu vrmaru ili vu ladica, jer tam luopov, veliju, prve ide. Najbolje ih je nekam deti pod planjku ili kam drugam gde same ti znaš de je. A kaj se jela i pila tiče, naj se namiri, jer ake mu je same do toga, nek ga voda nesi - zborila je bakica


Zvir :
http://www.zagorje.com/clanak/6442/iz-bakine-pucke-biljeznice-tati.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6442/iz-bakine-pucke-biljeznice-tati.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Jacques Tati, Parade (1974.), Scena z oslom – Don-key(hot) scene, 8 min.
Jacques Tati : Parade (1974) The Donkey Scene (http://www.youtube.com/watch?v=WswMIjrvO1o#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 13, 2009, 01:30:04 prijepodne


Zagorski list br. 310 / 25.09.2009.

Dnevnik tate Bena

Pronatalitetna politika

 
Baš me zanima kaj se to zmenilo h vjeronauku unatrag tri ljet. Ili h matematiki? Ili zakaj treba nova čitanka iz hrvatskog? I zakaj je se to skuplješe nego kad sam zadnji put kupoval to prije tri ljete?

Odgovor je vrlo jednostavan. Zemi tam gde se more zeti. Nebu valjda državna vlast zela ovima teri imaju penez. Njima zemeju kad treba izbore financirati. A za sve ostalo tu je narod. A da se na deci najlakše služi nije zmislila ova naša vlast, jer se to odavno zna. Saki roditelj bu za svoje dete se dal i kupil kaj god treba.


Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



Več sam pune put pisal kak naša država ima odličnu pronatalitetnu politiku. Se od knjiga za školu, dječjeg doplatka i velikih porodiljnih i roditeljskih naknada. Da se držim te politike i da očekujem nekaj od države nekaj bi držal cjelo vrijeme h gačama. Osim kad bi išel pišat.  Sad si vi mislite na kaj sam pak naletel.

Pa evo ukratko. Patricija se na početku škole požalila da ne vidi dobro na ploču. I prejde žena s njom k okulistu i tam utvrdiju da ima dioptriju jen i pol i da treba nositi naočale. Usput dobi žena i doznake da ih na socijalu potvrdi, pa se buju nekaj jeftineše dobile naočale i stakla. I tak je moje djete u sklopu svehrvatske pronatalitetne politike dobila veliki popust na naočale. I to i na okvire i na stakla. Dobila je 24 kune (riječima: dvajstčetri kune) popust na okvir, i po 25 kuna (čitaj: dvajspet kuna) popust na svako staklo. Se skupa 74 kune.

Kak je Patricija več neko vrijeme h pubertetu i kak zna reči ovo mi je ljepo, a ovo nije, tak je rekla i kakve bi naočale štela. I najde žena takve okvire za nekih 400-500 kuna. Uz okvire za skompletirati naočale trebaju i stakla. Nemremo sad detetu zeti najobičneša stakla nego ona kaj imaju bar zaštitu za gledeti h monitore od kompjutera. Te su malo skuplješe i daju se najti za nekih 200-300 kuna. Po komadu, normalno. Sad kakve je naočale zebrala bum videl drugi tjedan kad buju gotove.

Gracia ima več 4 zuba. Dva gore i dva dole. A več dole zbija još njih van. Još malo i imela bu ih več neg ja. Viroza nam je prešla i opet smo zdravi.

Ali su opet nastali problemi s knjigama za školu. Sandri nisam kupil knjigu za vjeronauk jer smo našli Patricijinu. Knjiga se isto zove kak i ona kaj je na popisu. Isti su autori i isti je izdavač. I ista je samo prva stranica h knjigi, dok ostale nisu. Baš me zanima kaj se to zmenilo h vjeronauku unatrag tri ljet. Ili h matematiki? Ili zakaj treba nova čitanka iz hrvatskog? I zakaj je se to skuplješe nego kad sam zadnji put kupoval to prije tri ljete?

Odgovor je vrlo jednostavan. Zemi tam gde se more zeti. Nebu valjda državna vlast zela ovima teri imaju penez. Njima zemeju kad treba izbore financirati. A za sve ostalo tu je narod. A da se na deci najlakše služi nije zmislila ova naša vlast, jer se to odavno zna. Saki roditelj bu za svoje dete se dal i kupil kaj god treba.

Da iznenađenjima nikad kraja vidim i na željeznici. Nedugo su zdigli cjenu karte, ali su zato nekaj drugo smanjili. Brzinu terom cug pelja do Zagreba. A smanjili su i broj vagona na cugima. Obično je negdar bilo po pet vagona i si su bili puni. Čak če nisi na vrijeme došel si moral stati jer mesta za sesti nije bilo. A da se mi teri se s cugom peljamo još bolje zbližimo h pondeljek su na cug deli tri vagona. Bila su prvo četri, ali su onda jednoga zeli. Normalno da su zeli onog najboljeg, a staru kramu su ostavili. Sigurno je to naš domaći negdašnji doministar, a denes tajnik urgiral za nas Zagorce. Ipak i on tu živi. I sima nama teri se s cugom peljamo daje ljepi primjer. Pelja se na posel h službenom autu.

Pustimo sad to. Na fejsu imam več skoro 30 prijatelja, dok sam na farmi došel na 19. nivo. Dok bute to čitali več bum sigurno i na 20. došel. Sad dok sam igral tu farmu i posadil trsje, sam si mislil kak bi bilo dobro napraviti našu verziju toga. Da se h to razmem mam bi to napravil. Igru bi nazval Vino 1.0 i trebal bi delati trsje na kompjuteru. Počel bi sa starim nasadom nohe i malo po malo kak bi služil peneze bi nohu pocjepal i del cjepe. Onda bi sprogramiral h igrici i tuču i peronosporu i susede teri ti kradeju grojzdje,... I kak bi se nečega zmislil dak bi apdejt napravil. Osim kaj bi trebalo paziti na trsje trebalo bi i vino delati i prodavati. Normalno da se manje dobi za vino h rinfuzi neg za butelju. Sprogramiral bi i prijatelje teri sako malo dojdeju kljeti i spijeju ti par litri vina. Kad bi skupil peneze mogel bi i vodovod potegnuti. Mislim za prati lagve, a ne za ono kaj ste vi mislili. I cukor bi se mogel kupiti. ...


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6423/dnevnik-tate-bena-pronatalitetna-politika.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6423/dnevnik-tate-bena-pronatalitetna-politika.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 (pro)Nathalie(tetna politika)
NATHALIE- BECAUD, 03:47
NATHALIE- BECAUD (http://www.youtube.com/watch?v=asAepCRxpek#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 13, 2009, 01:32:25 prijepodne

Večernji list 20.09.2009.

FAKAT

Imaš vezu, ali trošiti na SMS-ove bez veze!


Slika
http://www.vecernji.hr/fw3k/util_scripts/get_slika_varijacija.php?slika_id=9327&var_suff=500x329 (http://www.vecernji.hr/fw3k/util_scripts/get_slika_varijacija.php?slika_id=9327&var_suff=500x329)


Ta moja osobna mobilna telefonija još je iz prošlog stoljeća!

autor: Zvonimir Milčec


Koliko u kući nas, toliko mobitela! Ne računajući četverogodišnjeg Iveka, koji ga ima samo kao igračku. I ne računajući moju starudiju, koju u ladici čuvam za uspomenu na svoj prvi mobač u životu!

Ta moja osobna mobilna telefonija još je iz prošlog stoljeća! Aparat mi je uručen na svečanom predstavljanju svjetski poznate firme, kad je ista devedesetih došla u Zagreb i medijski se odmah htjela predstaviti novom tržištu. U međuvremenu se moj mobitel toliko izlizal i ostaril, i to ne samo po funkciji nego i po izgledu. Muzejski primjerak.

To bi se vidjelo kad bi ga u društvu stavil na stol. Zamislite na istom kavanskom stoliću, pokraj kava i sokova, posljednja generacija aparata na kojem dodirom prsta (GPS) smjesta u svemiru pronađeš ne samo svoju državu i grad nego i kuću. I, naravno, kafić u kojem s društvom upravo ispijaš kavu. A zasloni s fotkom djece, unuka ili kućnih ljubimaca da se i ne spominju. Ili fotić koji uvijek čeka u pripremi i u zasjedi da te okine. Moj, naravno, ništa od toga. Ali služi svrsi.

Pazim samo da se baterija i bon od 50 kn ne isprazne. Jedini je problem sa slanjem SMS-ova. I djeca priznaju da je tehnologija otišla tak daleko da je s novim generacijama mobilnog telefona to dječja igra. Možda sam taj svoj muzejski primjerak namjerno tak dugo i zadržal. Da imam alibi zakaj ne odgovaram na SMS-ove. Ma, hote vrit, tko bi toliko pipkal i prebiral po tipkama! Dok mi djeca sada jednostavno nisu maznula moj slavni mobač.

Nemreju dopustiti da ih sramotim. I onda iz tog mog prvog i jedinog mobitela u životu bešćutno iščupaju mozak. I taj isti mozak, iliti karticu, umetnu u ne baš novi, ali generacijski puno noviji, da ne velim mlađi aparat. Razlika između dva aparata, kao razlika između mene i mojeg četverogodišnjeg unuka! A kad djecu pokušam podsjetiti na onih 6 posto kriznog poreza na žlabranje i SMS-ove, smjesta me otfikare.

Kak se porez, molim, ne odnosi na njih nego na T-Com i Mudrinića. Joj, jadni Mudrinić. Zabrinutost zadržim za sebe. A onda se bacan na ukucavanje svog prvog samostalnog SMS. Kak nisam odmah skužil velika i mala slova, ne preostaje mi nego da se poigram SMS-pjesnika: “amo ili tamo/ s mobačem se sami kažnjavamo/ i kraj teme/ računi stižu na vrijeme/ ali molim bez mene”... Djeca oduševljena. Do novog računa. Naravno, po novim, višim cijenama...


Zvir:
http://www.vecernji.hr/index.php?cmd=show_kolumna&kolumna_id=21806 (http://www.vecernji.hr/index.php?cmd=show_kolumna&kolumna_id=21806)

pri(z)godna pesma
parni valjak-zagreb ima isti pozivni, 03:48
parni valjak-zagreb ima isti pozivni (http://www.youtube.com/watch?v=D5AVvmyRAB8#)

Malo Hallo z Desne Štefânkov:
pri(nez)godna pesma, 03:20
Zovi, samo zovi
Zovi, samo zovi (http://www.youtube.com/watch?v=IqBXYbypG-Q#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 13, 2009, 01:34:26 prijepodne


Varaždinskě vésti, br. 3377, 22.09.2009.

Klopotec

Obnova fasadi

       Kak je da je, ali mislim da bi trebalo nekaj napraviti da bi se i te (ruinirane i zgulene hižne) fasade pofarbale i v red dele. Vu sim takšnim zgradama su i razne trgovine, pak im treba liepo reči nek platiju ako hočeju baš tu trgovati. A ima i nekakšna poviesna renta v gradskoj kasi, pak ne bi vse išlo na račun gazdi, tam gdi su stareši ljudi koji nemaju penez za fasade v red deti.
Daklem, vsaka čast “vuličnoj galeriji” vu Đureku. Ali, morali bi i o tim starim fasadama misliti, i to baš sad, za 800-letnicu kraljevskoga grada Varaždina...



Ako ste zalubljeni vu slikarstvo i hodite od izložbe do izložbe, sad ste vu priliki da uživate i pelajuči se v autu ili na biciklinu! Najme, kak se več moglo videti na slikama v novinama i na televiziji, tam vu Đurekovom naselju iliti Zrinsko-frankopanskoj vulici jenu su stambenu zgradu malari i fasaderi tak ofarbali da je najemput postala ne samo lepi stambeni objekt neg i prava umetnička slika. Istina, velika ali ipak slika. Bilo je i malo svečano otvorenje, stanari su se v mikrofon zafaljivali našemu gradu i gradonačelniku za lepotu koju su dobili i po kojoj buju poznati i širše od Varaždina, kajti buju vozači koji se tu pelaju pripovedali kak opet Varaždin ima nekaj kaj drugi nemaju...

A to je kakti samo početak, jerbo je tek jedna zgrada tak slikarski pofarbana, dok je vu planu da cela ta vulica bu jedna velika Galerija. Umetniki bi kakti dali skice kak nek se pofarba, kučna pričuva i sponzori buju dali peneze, a mi gda več nemamo nekakšnoga velikoga prostora za izložbe (ako ne računamo podrum Staroga grada ili Galeriju LUV-a), bar bi imali veliki stalni izložbeni postav nasred vulice.

No, da mi ne bi netko prigovoril da imam nekaj protiv ovakšnoga farbanja fasada, moram reči da mi se cela stvar zdopada, a ionak redovito idem na izložbe. Nadam se da buju i za druge zgrade zeli skicu od poznatoga slikara, kakov je gospon Srnec, i da se ne bu javil kakšni domači talenterani nadrealistički slikarski amater, kaj bi fasade zgledale tak da bi se deca plašila z njima. Jerbo, ipak to neje zaprta galerija nego otprti javni prostor...

I sad dojde ono – ali, ono o čemu pravzaprav hočem pisati. Dok se tak divim friško pofarbanoj zgradi v Đureku, palo mi je na pamet da Varaždin več ima cielu galeriju vu gradskoj jezgri, i to real-socijalne tematike. Najme, vu vsakoj staroj vulici ima po jedna a negdi i dve stare hiže koje, sudeč prema ruiniranoj fasadi, zglediju kak da buju se mam zrušile. Znam da se ne buju zrušile, ali zato grdo zglediju, pak onda i cela vulica dobi takšnoga štiha.

Zakaj to pripovedam? Stranjski se turisti španciraju po stari gradski jezgri, naslikavleju našu poviesnu baštinu, a za ruinirane hižne fasade misliju da su još z osamnajstoga stoletja, daklem, da spadaju v gradske znamenitosti. Jedino se čudiju zakaj i vse te “znamenite” hiže nemreju najti vu gradskim turističkim prospektima...

Kak je da je, ali mislim da bi trebalo nekaj napraviti da bi se i te fasade pofarbale i v red dele. Evo na priliku polek županijske palače susedna je fasada v prizemlju liepo vređena, a prvi i drugi kat celi zguleni! I v Gajevi vulici ima jedna takšna, vu Preradovičevoj dve ili tri (prek puta nove Gimnazije), v Kačičevoj takaj, a našel bi ih još, samo ne da mi se nabrajati. Vu sim takšnim zgradama su i razne trgovine, pak im treba liepo reči nek platiju ako hočeju baš tu trgovati. A ima i nekakšna poviesna renta v gradskoj kasi, pak ne bi vse išlo na račun gazdi, tam gdi su stareši ljudi koji nemaju penez za fasade v red deti.

Daklem, vsaka čast “vuličnoj galeriji” vu Đureku. Ali, morali bi i o tim starim fasadama misliti, i to baš sad, za 800-letnicu kraljevskoga grada Varaždina...


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/3377/klopotec/obnova-fasadi?opcija=kolumnisti (http://varazdinske-vijesti.hr/3377/klopotec/obnova-fasadi?opcija=kolumnisti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kalman-Marica grófnő-Szép város Kolozsvár (http://www.youtube.com/watch?v=1IqS6oEl2Us#)
Video:
Kalman - GRÄFIN MARICZA - Komm mit nach Varasdin,  04:15
Kalman-Marica grófnő - Szép város Kolozsvár
Szilágyi Olga - Dániel Gábor

Opširnešě:
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
* Plemenita Občina Turopôlska
www.turopolje.hr (http://www.turopolje.hr)
Pot Vec tri dana (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 13, 2009, 01:35:52 prijepodne


7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
22.09.2009., br. 279

Kolumna Vrtoglavica

Nečastivi na Ekonomskom fakultetu


Za pohvaliti je da je Uskok bandu kaj je trgovala z ispitima na Prometnom i Ekonomskom faksu otkril i razjuril. Pa je ve vu akademskoj zajednici lepe naše Hrvacke tiha meša, i si paze kaj delaju kajti niko ne zna otkud bu van mikrofon skočil. Bogu fala, policiji i Uskoku.

Pišě: RADAR


Ni čudo, Ivek, da nam je vu Hrvackoj ekonomija v riti. Ve kad vidim kak su neki ekonomski faks zbavili dojde mi da se zrigam. Fala Bogu da ve vu državi ima Uskok kaj zna dobro snimati, pa je nacija iz sudnice zagrebačke palače pravde imala prilike videti i čuti kak cvate biznis i veletrgovinom ispita. Ve si dobro znaju ono kaj se predi po tiho pripovedalo, da su se pri nekim profesorima (kaj to prav zaprav nisu) ispiti kupovali i plaćali z eurima. No, to nije sve. Iber penez, citiram, studentice su ispite plačale i z pičkami. Naplata je bila vu nekoliko varijanti konzumacije. Iz tonskih zapisa još se ni čulo dal su i pimpeki od studentov kaj su ispite šteli položiti a da knjige vidli nisu bili vu asortimanu ponude plačanja ispitov vu naturi. Kak su se tek i kulko plačali magisteriji, predavačka mesta i pozicije na fakultetima i druga roba široke potrošnje vu akademskoj zajednici to još javnosti ni poznato vu detalje. No, za pohvaliti je da je Uskok bandu kaj je trgovala z ispitima na Prometnom i Ekonomskom faksu otkril i razjuril. Pa je ve vu akademskoj zajednici lepe naše Hrvacke tiha meša, i si paze kaj delaju kajti niko ne zna otkud bu van mikrofon skočil. Bogu fala, policiji i Uskoku.


Zvir:
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_279/52 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_279/52)
ili
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_279 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_279)  , str. 52
http://www.regionalni.com (http://www.regionalni.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled RADARSKE člankov «Vrtoglavica» na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  RADAR vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vrtoglavica - V(e)rtig(lavic)oVertigo
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock, (kajler), 02:24 
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock (http://www.youtube.com/watch?v=9p8SpTfVKpc#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Saki Némec (Švicârec, Austrijânec) teri dôjdě v Senj pita za Zoru (i uskokě)
Hrvatica (albanskoga porékla) teru volě nemačka (švicarska, austriska) deca
Crven(olâs)a Zora i nejna bânda klasično jě delo nemačkě (i švicarskě) kniževnosti za decu prema teromu jě 2007./2008. snimlen (nemačko-švecki) film. Hrvâti Zoru još nésu vupoznali.
http://www.jutarnji.hr/nedjeljni_jutarnji/clanak/art-2008,2,3,crvena_zora,107273.jl (http://www.jutarnji.hr/nedjeljni_jutarnji/clanak/art-2008,2,3,crvena_zora,107273.jl)

«Es leben die Uskoken» («Živeli uskoki») z albuma «Die rote Zora» («Crlen(olâs)a Zora») Detlefa F. Petersena, 00:30 /
aus dem Album Die rote Zora (Original Soundtrack) von Detlef F. Petersen, MP3 Musik als Titel aus dem Genre Soundtrack zum Download, 00:30
http://www.musicload.de/detlef-f-petersen/es-leben-die-uskoken/musik/single/3108091_4 (http://www.musicload.de/detlef-f-petersen/es-leben-die-uskoken/musik/single/3108091_4)

Die Rote Zora 01 - Part 1 - Deutsch,
(nemački / snimleno na mestu odigravâjna româna - v Senju, nemačko-srbska TV serija (13 x 30 min.), 1980.)
Die Rote Zora 01 - Part 1 - Deutsch (http://www.youtube.com/watch?v=EfUKTcrsLwE#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 13, 2009, 01:39:45 prijepodne


Međimurske novine, 22.09.2009., br. 733.

Premišlavanje Jožeka radnika

DECA Z VRTECA PLAČAJO PREVOZA ŠKOLARCIMA!!!


Opčine po celomo Međimorjo bodo plačale trečino karte za đake šteri se morajo voziti z busom vu školo. Tak so se, na vse zadje, ipak dospomenuli. Nekak vu isto vreme so te iste opčine podražile vrtece, jerbo je negdi trelo zeti peneze kaj se plati tej prevoz za đake. Dok si malo bole pregruntam ve ovi roditeli šteri imajo deco vu vrteco bodo plačali prevoza đakima šteri hodajo vu školo. Još jempot nek mi nešči reče gda je perpetum mobile još nej zmišleni.


Nej znati kaj je to itak z precednikom Štefekom Mesičom, kaj so mo se zamerili ljudi šteri hodajo vu cirkvo i zakaj bi on tem ljudima vudriv još jedno štibro? Nekak si gruntam kaj so gospa Kosor i minister Šuker nej dostik penez ljudima zeli? Pak je težakima več niti nikaj nej po žepaj ostalo, a ve se precednik Štefek javiv kajbi vjernikaj trelo još vejč zeti. Vidite na kaj to dojde, dok ljudi potrošijo vse peneze na čeke, poreze, prireze, štibre, tak kaj nemajo dostik niti za jesti, a na pijačo se niti ne zmislijo, unda jim ne preostaja drugo nek gda odidejo vu cirkvu i mesto obeda se pomolijo dragomo Božeko. Dok dojdo vum z cirkve želodec je i dale prazen, ali več tak ne kroli, jerbo je duša zadovolna, a ve bi i za cirkvo trelo ulaznico platiti. Tak je bar precednik Štefek predloživ. Najte me krivo razmeti, ali tu vam ja nekaj ne rezmem.  Furt sam misliv gda se penezi z državne kase, vu štero vsi mečemo nutri, kak oni šteri hodajo vu cirkvo, tak i oni šteri hodajo mimo cirkve, trošijo za ono kaj ljudi nejbole i nejveč nucajo. Tu smo znači, ak se je prek devedeset procentov nas Hrvatov, po zadjemo popiso, izjasnilo kak krščani, unda je red gda se nekaj teh penez potroši i na cirkvo, jerbo i krščani punijo državno kaso i to skorom celo. Po temo kak na precednik Mesič navuka davle bi i labodoritaši (nogometaši) morali plačati svojega kluba, a ne kaj vsi davlemo peneze zato kaj oni nagajajo labodo (loptu) i travo gazijo. Najgerek sam kaj nebode dojšlo i do toga kaj bodo i ogjogasci sami sebe plačali i to sam zato kaj jiv vse meje i meje nucamo. Brzčas je tu nej nekaj ne vu redo tak gda verjem gda se bode Štefek premisliv. No, nej znati kaj se mo je Božek tuliko zameriv, nejpredi on na križo, a ve pak je i protiv  jegovih pastirov šteri pasejo jegove birke na ovomo sveto. Kaj se on nikaj ne boji božjega soda šteri mo je vsaki den vse bliže i bliže???

Šteuv sam vas, pravzaprav, pitati gda ste zadji pot parkerali svojega plehnatoga pajdaša na parkingo polek Međimorke i Kulturnoga centra? Pitate me zakaj? Tam morate platiti parkinga i još kcoj prireza, a prireza vam kaserajo čakoski klošari. Najte me nikaj tak čudno gledati. Je, tak vam je to: dok dojdete na parking navek najdete jednoga šteri vam najde prazno mesto i za to mo morate dati nekše drobne, jer ak mo nedate bode vas jako grdo gledav i spominjav vam bode bližo rodbino. Dok se tej mršavi klošar napije, a to vam je okoli pol dvanajste vure, unda si legne spat na štenge Kulturnoga doma, ali kak niti jedna nevola ne dohaja sama unda nastupa jegov pajdaš z iste fabrike i po parkingplaco prodavle svete kipčeke. Bole rečeno, tej klošar je malo nižeši, ali je zato bucmasti i črnokožni, on te kipčeke deli gešenk, a vi morate dati dobrovoljnoga priloga. Dok vse to zračunate unda vas jedna vura parkinga košta od pet do osem kuni, jerbo si sigurno nebodete dopustili takšo sramoto kaj bodete zabadav zeli kipčeka. Ver si par meseci gruntam, dok davlem toga prireza, brzčas tej klošari imajo gracko koncesijo jerbo jiv nišči, od gracke vlasti, otod ne stira. A delajo vsaki den dok dežđ ne curi.

Opčine po celomo Međimorjo bodo plačale trečino karte za đake šteri se morajo voziti z busom vu školo. Tak so se, na vse zadje, ipak dospomenuli. Nekak vu isto vreme so te iste opčine podražile vrtece, jerbo je negdi trelo zeti peneze kaj se plati tej prevoz za đake. Dok si malo bole pregruntam ve ovi roditeli šteri imajo deco vu vrteco bodo plačali prevoza đakima šteri hodajo vu školo. Još jempot nek mi nešči reče gda je perpetum mobile još nej zmišleni.

Verjem gda ste i vi, skupa z menom, gledali naše košarkaše, gubili živce, nerverali se i kleli vse po spisko dok so pomalem, ali sigurno gubili več dobivlene tekme. Još je Evropsko prvenstvo niti nej gotovo, a več je naš trener Jasmin Repeša, a podržav ga je i precednik saveza Danko Radič, predloživ kajbi se, vsako drugo leto, odigravalo mini prvenstvo. Pitate me kaj je to? To vam je prvenstvo na šteromo bi se utakmice igrale sam prvo poluvreme, a unda bi mi tu bili nejbolši, jerbo kak ste mogli videti mi smo navek vodili prvo poluvreme, a zahuzali smo i odišli po riti k meši vu drugomo poluvremeno. Verjem gda bode Evropa prihvatila našega predloga, ak nej predi unda dok se i mi dosmickamo vu Evropo.


Zvir:
Međimurske novine, br. 732, 15.09.2009., str. 61
http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=11617&Itemid=138pregled (http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=11617&Itemid=138pregled) pdf:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine733i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine733i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey)
download pdf:
http://www.mnovine.hr/pdf/733/mnovine733i.pdf (http://www.mnovine.hr/pdf/733/mnovine733i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvonko Bogdan - Evo banke cigane moj, nema lepše devojke, .., 03:22
Zvonko Bogdan - Evo banke cigane moj , nema ljepse djevojke (http://www.youtube.com/watch?v=vD0DPRgfD6g#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Mlačanin - Listopad 14, 2009, 09:16:01 prijepodne
Grbovi i grbovnice Turopolja
http://sites.google.com/site/turopole/Home/grbovi (http://sites.google.com/site/turopole/Home/grbovi)

(http://i625.photobucket.com/albums/tt339/mlacanin/Turopolje/th_GrbTuropolja.jpg)

(http://i625.photobucket.com/albums/tt339/mlacanin/Turopolje/th_GrbTuropolja1.jpg)

(http://i625.photobucket.com/albums/tt339/mlacanin/Turopolje/th_GrbTuropolja2.jpg)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 23, 2009, 01:33:33 prijepodne


Zagorski list br. 311 / 02.10.2009. / županija (papérnato izdâjne)

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Pozabljene jeseni


Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)


Koruza se sklala fižu, a unda se h večer išlje lupit. Zvonile su hiže od spomenke i smieha ljudi. Ruke su bile fljejsik h poslu, alji i jeziki niesu hmenjikuvalji. Saki je imel nekaj za povedati. Babe su lupile, a muži bi vezalji koruzu h visage i nosilji na najže ilji slagalji pod strehu. Kraj lupitve si su jedva dočakalji kaj su se malje pohincalji.

Največ hinacanja bilje je med mlademi teri su tobož opadalji h „zdenec“, a unda ga je onie gdoj ga je imel rad spukaval zdenca van. Zdenec je bil veljiki kup perinja na sredine hiže gde se lupilje. Saki gdoj je bil zvljiečen z zdenca, moral je kušnuti onuga teri mu je pomogel ziti van. Poskriveči su se mladi još stiglji požugljati ilji ščeknuti kaj nej tere babske oke te zamietilje, a unda su loši glasi mam krenulji po sela. 



Duha mošta, h brienjke pri kljiti, kak da mi je po možđena počela šarati sljike dišeče jeseni  mojuga detinjstva. Poglancana trsja, njive i vuljice h tere sem pri tomu lukala kak da su nekteri novi sviet po terem hodiju ljudi. Nišče skore ne pozna sljike zacajhane h glava moje jargane. Jesen, doba h ljetu gda su se negda si pririhtavalji kak k nekakve mirnoče, počinku i uživanju hu tem kaj su čez ljete prigospodarilje ilji pririhtalji.

Denes, naiven bi misljil da poklje jesenske žurbe bude mir i da se ljudi buju malje otpočinulji. Nu nie tak. Denes, h teru god dobu da ljudi živiju strka i zbrka ne prestaje. Cajti, dišeče, mirne i drugčieše jeseni skore da su pozabljenje. Pusti su selki puti po tera je negda još h miegle išlje lačne blage h polje. Stiha i mirne išle su kravice h polje na pašu, a pred gupci su bilji veljiki oblaki topluga zraka teri njim je z nosnica išel van kaj z rafunga dim. Obljiečeni h toplješu, pokrpanu i staru obljeku, ž njimi su išlji pastiri teri su se med sobu spominalji na koji kraj polja peju na pašu. Bilji su te cajti raja za pastire jer se blage moglje širem pasti.

H polju med traniki bilje je rietke posijani žitek pak blage nie moglje iti h kvar. Čuvalje se blage same od lakotne gospodare terem nie bilje dosta kaj su pokosilji i posušilji siene i otavu nek su još gajilji otavič. Takvi lakotnjaki, kak sme je mi h selu znalji zvati, delji su mam pokljke druge košnje na tranik „zastave“. Zastave su bile šibe, h sredi oguljene i malje zariezane. Čez tie rezriezani diel prevljekla se mala tienjka obieljena, pedenj veljika šiba, pak je zastava zgledala kaj križ. Na čivem je traniku tak nekaj bilje postavljene nie se smelje pasti. Pastiri su  negda zelji zastave i hitilji jih, a po tranike su paslji. Poklje gda bi gazda došel h polje gled e je otavič zrasel, bilje je prekesne jer je več blage se popaslje. Gda je luknulje jesnjske sunčeke kre njivi su bile pristavljene kole h tere su ljudi bralji koruzu. Onie siromašnieši bralji su koruzu na kupčeke na zemlju i čakalji foru da njim dojde pripeljati potrganu koruzu k domu. Koruza se sklala fižu, a unda se h večer išlje lupit. Zvonile su hiže od spomenke i smieha ljudi. Ruke su bile fljejsik h poslu, alji i jeziki niesu hmenjikuvalji. Saki je imel nekaj za povedati. Babe su lupile, a muži bi vezalji koruzu h visage i nosilji na najže ilji slagalji pod strehu. Kraj lupitve si su jedva dočakalji kaj su se malje pohincalji.

Največ hinacanja bilje je med mlademi teri su tobož opadalji h „zdenec“, a unda ga je onie gdoj ga je imel rad spukaval zdenca van. Zdenec je bil veljiki kup perinja na sredine hiže gde se lupilje. Saki gdoj je bil zvljiečen z zdenca, moral je kušnuti onuga teri mu je pomogel ziti van. Poskriveči su se mladi još stiglji požugljati ilji ščeknuti kaj nej tere babske oke te zamietilje, a unda su loši glasi mam krenulji po sela. Poklje šegi i hincanja, perinje se znosilje van h dvorišče ilji nekam bljizu na njivu. Gda je drugi dan luknulje sunce perinje se resteplje i tak se par dane pretepalje, kupčaljie i sušilje. Suhe perinje pospravilje se nekam pod strehu kaj se je još dosušilje, a unda se poklje toga napravil od nejga friški strožek. Senjaki i pelnice dišale su po obranem sadju tere se ostavilje tuj da dozori i odmekne. Prie zime donašalje se fižu ilji se zakapalje h kopu skup z kumpierem ilji riepu. Gda se hlovilje cajta, babe su z decu hodile hustu, z prutnemi košeki na pleča, po ljestinu blagu za štraju. Gnjojnjiki su se pušilji i dišalji po šljivaše tere bi ljudi zljejalji poklje kaj su skuhalji rakijice. Dvorišča su bila pocinfrana z bučami sake felje. Veljike buče z van kupa, kak da su štele dati poruček za onuga gdoj je išel po putu kre hiže kak ide kre dvorišča dobruga gazde.

A tam negde, h dvorišču, za štalu gizdave kak soldati stalji su kopiči slame i frišle koruznice, pod teremi su se skrivale kokoši i delale svoja gnjizda h tera su čuvale jajce dok ih mudra gazderica ne bi našla. Z puščanjem mraka spuščala bi se megla i prijela sela i polja h svoja biela nadra, tera su senek grelji toplji rafungi. Od toga ostala je još same megla tera hladi jer su rafungi več dugi cajt hgašnjeni.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6494/za-dusu-za-spomenek-pozabljene-jeseni.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6494/za-dusu-za-spomenek-pozabljene-jeseni.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Trebitva (komušanje) kukuruza je danas zaboravljen starinski običaj vezan uz branje kukuruza. Nakon "trgatve" (berbe) kukuruza, kukuruz se je na kolima dovozio u "škedenj", komoru ili neku sličnu prostoriju. Navečer se je kod trebitve okupljalo cijelo susjedstvo, a posebno mladići i djevojke.
Uz druženje i pjesmu vrijeme komušanja je brzo prošlo, a mladi su posebno nestrpljivo čekali kraj komušanja kada se gasilo svjetlo. Tada je uslijedilo "ezdenje" ili valjanje i bacanje mladeži po komušini kroz koje su mladi pokazivali svoje simpatije. Domaćin je paljenjem svjetla označio kraj "ezdenja" i sve počastio kestenima i moštom.
Ovaj običaj živi samo još u povremenim organizacijama trebitve koja organizira Društvo prijatelja narodnih običaja "Maska".

Trebitva kukuruza - Ivanec - videospot - 2007, 05:00
Trebitva kukuruza - Ivanec - videospot - 2007 (http://www.youtube.com/watch?v=8bkxWDA6VWc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 23, 2009, 01:34:32 prijepodne


Zagorski list br. 311 / 02.10.2009.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Zakaj stari ljudi ne voliju listupad?


Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250)


Piše: Zoran Gregurek


Po završetku ljeta, potkraj rujna, hraščinska baka Ivka ne bi bila previše vesela jer se bližio mjesec koji joj nešto nije bio prirastao srcu. Naime, nije voljela listopad jer je to mjesec koji ju je podsjećao na stvari ne odveć drage „zlatnoj“ generaciji.

- Veli se da vu desetomu mesecu stari ljudi otajaju. Gda z drva list opada, otajaju starci: oni šteri su se dodošli kak i sviječa i oni betežni terijiem je pametnejše da ih Buog k sebe zeme. Same nišči neče iti, makar i vu nebe do zadnjega pouziva. Jer zname da se nišči nije vrnul natrag z onuga svijieta -  govorila je starica. Listopad je vrijeme kad se bere repa i kukuruz. Što je o tome pripovijedala baka.

- Vu desetomu mesecu dobre je kuruzu pobrati prve dva tjedne jer pri kraju meseca zna snijieg zavejati. Stari su znali reči da ake kuruza ima debeli kaput i ak se teške lupi, duga bu i jake mrzla zima. Pune je ljudi Boga presile da bu 10. mesec lijiepi i da si se posprave kak treba, jer bu onda zima kak spada. A gda je listupad muokri i mrzel, vu siječnju bu sunce sjale kak na Vuzem. I muhe se budu zbudile. Tuo nije zdrave vrijeme, štere preladu zove jer se ljudi slečeju i zabiju da je zima. A onda duojde veljača i stisne dvajst ispod ništice tak da zajec svoju mamicu išče - rekla bi baka. Starica je znala savjetovati što se radi od repe koja se ovaj  mjesec sprema.

- Od kisijiele repe z grahom, ne trebam ni govoriti. Neštere gazdarice ju ribaju i kiseliju za šalatu. A ak je nešči betežen na sinuse i jake prelajen, vu črne se repe zbuši luknja i nutre se med zalieje. Sok šteri zide s takve repe dobre je uzimati sake jutre po jednu žličicu. Tuo je prava medicina - sugerirala bi baka Ivka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6470/iz-bakine-pucke-biljeznice-zakaj-stari-ljudi-ne-voliju-listupad.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6470/iz-bakine-pucke-biljeznice-zakaj-stari-ljudi-ne-voliju-listupad.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 23, 2009, 01:35:19 prijepodne


Zagorski list br. 310 / 25.09.2009.

Dnevnik tate Bena

Gazda pri hiži

 
Grojzdje je skoro sigde pobrano. Mošt kipi, a negde je več i odkipel. I ja sam na par mesti bral grojzdje. I jako dobro sam zapamtil jednu izjavu. Došel je h jenu berbu i jen švaba. Pravi pravcati. Samo kaj se oženil za jenu našu žensku. I ž nju je došel. I čim su došli bilo je: „Dajte si sednite, bute si spili ovo ili ono, bute si pojeli malo,…“ I čoveku nije nič jasno. Kak bi sad išli jest i pit a još se niti nije počelo delati. I čudi se kak bi mi onda išli napre kad nam je posel na zadnjem mestu.

Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



Negda se znalo gdo je pri hiži gazda. Bar su naši stari tak mislili. Mislili su da su oni gazde. A nisu bili. Nisu ni denes. Pravi gazde pri hiži su deca. Niti ne moraju nič reči a ti se napraviš da njim bude ljepo. Tak smo i mi of tjedan rihtali prostor za Graciu. Kak se več na noge zdiže, a puzi več neko vrijeme skužili smo da joj treba prostora. A največ prostora je na podu. Kak smo prije dosta ljet hitili van se tepihe i novi laminat postavili, tak pod nije baš pogodan da se dete igra. Pa smo vrnuli dječji tepih, ali h dnevnu sobu. Jer pri deci h sobi nije mesta da bi se Gracia mogla igrati. A i ove dvije su stareše i ideju h školu. I teško bi se njih dvije vučile dok se ova igra. Zato je to h dnevnoj sobi. Neopisivo tepih s cestama, hižama, potokima, barama,… paše h dnevnu sobu. Ali kak sam na početku napisal zna se gdo je pri hiži gazda.

Znam da sam več nekima dosadan ali moram se male još spomenuti knjig za školu. To kaj su skuplješe neg kaj su bile prije tri ljete se još nekak i zbavi. Ali da h te tri ljete nišči nije mogel greške h knjigama ispraviti nemrem verovati. Takve stvari z kojih se deca vučiju bi trebalo ak treba i sto put spregledati prije neg kaj se ideju štampati. A ne da h slovarici ima slika eskima pod neznam kojim slovom, ali nije bilo pod E. I još kad sam krenul rezati slova onda če sam se ravnal po onoj strani gde su velika slova sam zrezal mala slova na drugoj strani na pol. Ili obrnuto.

Osim toga deca denes imaju pune več knjiga neg kaj ih je bilo dok smo mi h školu išli. Kaj če deci h osnovnoj školi knjiga z likovnog? Negda se na likovnom crtalo. Imeli smo mape s papirima i donesli smo si kaj je trebalo. I crtali smo. Najbolje bi bilo da još uvedeju i knjigu za tjelesni.

Najgorše od sega je ipak to da kad več i moram kupiti se te knjige i radne bilježnice i vježbenice i zbirke zadataka i mape i se kaj uz to ide nekih stvari nema. Tak mi deca još nemaju mape za likovni. Tam gde sam kupil se knjige ih nisu dobili od izdavača. Moraju biti od točno određenog izdavača. Ali ih nema. Čak ni pri izdavaču. Pem još of tjedan pogledati morti su došle. I zanima me gdo je za to kriv?

Grojzdje je skoro sigde pobrano. Mošt kipi, a negde je več i odkipel. I ja sam na par mesti bral grojzdje. I jako dobro sam zapamtil jednu izjavu. Došel je h jenu berbu i jen švaba. Pravi pravcati. Samo kaj se oženil za jenu našu žensku. I ž nju je došel. I čim su došli bilo je: „Dajte si sednite, bute si spili ovo ili ono, bute si pojeli malo,…“ I čoveku nije nič jasno. Kak bi sad išli jest i pit a još se niti nije počelo delati. I čudi se kak bi mi onda išli napre kad nam je posel na zadnjem mestu.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6482/dnevnik-tate-bena-gazda-pri-hizi.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6482/dnevnik-tate-bena-gazda-pri-hizi.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Dober ti večer gospodar, 03:41
(božična pesma OSS-a Bûševec)
Dober ti večer gospodar (http://www.youtube.com/watch?v=FQrvT-r5qwQ#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 23, 2009, 01:36:20 prijepodne


Večernji list 29.09.2009.

FAKAT

Lipi vaš Zagreb fakat ne bi moga bit metropola!


Slika
http://www.vecernji.hr/fw3k/util_scripts/get_slika_varijacija.php?slika_id=43495&var_suff=500x329 (http://www.vecernji.hr/fw3k/util_scripts/get_slika_varijacija.php?slika_id=43495&var_suff=500x329)


Mora li glavni grad biti baš Zagreb?

autor: Zvonimir Milčec


U kavanu mi donose stranicu istrgnutu iz “Slobodne Dalmacije”. I svi mahom naređuju da se obavezno javim. Kak je naslov teksta više nego intrigantan – “Mora li glavni grad biti baš Zagreb?”, mamse zdrmam.

Takvo pitanje za moju kolumnu preveč je ozbiljno i sve mislim da ga odmah proslijedim nekom od ozbiljnih komentatora u koje imam povjerenje. Recimo, Milanu Ivkošiću, koji je dojdek, za razliku od autora upravo izišle knjige “Lipi naš Zagreb” Radomira Milišića.

Autor je rođenjem Zagrepčanin, ali su mu korijeni dalmatinski. A za korijene nikad ne znaš kad budu šiknuli i kak buju reagirali. U ovom slučaju imamo kaj imamo. Mene osobno stavlja na samo čelo promicanja kajkavskog Zagreba, i taman mu na tome hoću zahvaliti, kad tamo optuži me ništa manje nego za kajkavsku kontrarevoluciju!

“Hoće li kajkavci posegnuti za stvaranjem vlastite republike i na koje granice pikiraju, teško je reći, ali agresija kojom nastupaju prema hrvatskom jugu, pogotovo prema Dalmaciji, daje to naslutiti”... I dalje: “Eventualnim stvaranjem ‘republike kajkavske’ purgeri i kajkavci ostvarili bi nove geostrateške i geopolitičke mogućnosti. Njihova sveta riječ ‘kaj’ bila bi poveznica za povezivanje s drugim kajkavcima, u prvom redu sa Slovenijom. Ne znam jesu li Milčec i Židak kao najpoznatiji promotori isključivo kajkavskog Zagreba o tome razmišljali, ali ako su zaboravili, ja im, evo, pripominjem i tu mogućnost”...

Teško da bismo, moj šjor, mogli zaboraviti vašeg Dalmoša Ivu, koji nas je bez riječi napustilkad mu je, hvala sv. Duji, bilo dosta! A da se vaš šjor potrudil navčiti koju, vama tak kužnu, kajkavsku, vjerojatno bi sa sjevernim susjedima našel i po koju zajedničku.

I danas bismo lipo bili u Europi, gdje su vaše geostrateške i geopolitičke podjele i tak de place. A kad spominjete drugu “poveznicu”, a to je “Tito, po ocu Zagorac, a po majci Slovenac”, ko bi to, Gospe moja, moga zaboravit.

Ako ste slučajno vi zaboravili, sad ja vama preporučam da odete lipo na HTV, gdje će vas sigurno zapitati “di ideš?”, a ne “kam ideš?”, pa da vam odvrte dva povijesna inserta s dva najveća hrvatska nogometna stadiona. Na jednom započinje obrambeni rat, a na drugom cili stadion roni suze za gubitkom “najvećeg jugoslavenskog sina”... I tak, “lipi vaš Zagreb”, kume moj, fakat ne bi moga bit metropola!


Zvir:
http://www.vecernji.hr/index.php?cmd=show_kolumna&kolumna_id=25637 (http://www.vecernji.hr/index.php?cmd=show_kolumna&kolumna_id=25637)

Réčki "Nôvi list" / Kolumně, komentâri / Pogled

KVADRATURA DRUGA

03.10.2009.

đermano ćićo senjanović

ne idemo naprid
------------------------------------------------------------------
živija kaj

Ovo okad Zvonimir Milčec ima kolumnu u Večernjaka, svaki prvidan trčen na kiosk i vičen: »Molin Vas, dat ćete mi jednoga Milčeca prelivenog kajem.« Kako san učinija 15 godin Zagreba, to uživan čut oni zagrebački govor koji me dočeka kad san se 1960. priselija u Zagreb. Žaj mi je ka pasu da se ti govor zagubija ili ga ja ne nalazin kad dođen u Zagreb. Zato guštan čitat Milčeca. Vrati me u mladost, vrati mi slike Trnja, njegovih prizemnica, pumpi za vodu koje su se smrzavale pa bi im furt stare veste i sakoe navlačili.
....................................
    Ma, lipi moj Milčec, ča će ti to?! Zašto si se dâ upregnit u međuregionalne sukobe? Ti si infišan u Zagreb, a čitan da voliš i Split, a, evo ja, infišan san u Split, a skoro toliko i u Zagreb, i na ča bi to sad sličilo da se ukopamo svak u svoj rov i da počnemo cipat po purgerima i mandrilima? Gospodin Milišić ima prav postavljat pitanja, ima prav stvarat kajkavske geopolitičke kombinacije, a na tebi i meni je da svojim pisanjem uspostavljamo kajkavstvo i čakavstvo između naše dvi regije i naša dva grada. Nekin lipin tekstovima, nekin sjećanjima, promocijon svoga govora, svoga dijalekta. U čast tvog dede s Bukovca i moga dide s Lučca. A politiku će ionako krojit neki drugi. Nadajmo se da će oni radit za sve dijelove Hrvatske podjednako. A onda, nima straja. Niko ne biži iz sritne kuće.
    A to jesu li crtići na televiziju sinkronizirani po splisku ili po zagrebačku, i to me se jebe. Evo, moja tri sina, nagledala su se tih crtići, a zagrebački ne znaju ni beknit. A ja ih nikad nisan gleda, a moga bi po zagrebačku mlit ka papagalo. I to smatran bogastvon. A ovo da će se Zagreb povezat sa Slovenijon i da će nas ostavit same ka Tomu na brodu?! Je li, da je bilo?! Ko me može, ko me smije odvojit od Slovenije?!
    Ma, lipi moj Milčec, pusti čovika nek mašta. A ti i ja se držimo svoga dvora. Čuvajmo zagrebački i spliski, i budimo ponosni na svoj govor. Važno da se razmemo. A Hrvatska će vječna bit!
    Dok je stranci ne raskomadaju.
------------------------------------------------------------------

Céli članek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pocakaj-(po-ca-kaj)-lipa-nasa-cakavska/msg4498/#msg4498 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pocakaj-(po-ca-kaj)-lipa-nasa-cakavska/msg4498/#msg4498)

Kajkavci, 03:47
(Mirko Švenda - Žiga, Vid Balog, Adam Končičov)
Kajkavci (http://www.youtube.com/watch?v=0hpzcQt-cJg#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 23, 2009, 01:37:14 prijepodne


Varaždinskě vésti, br. 3378, 29.09.2009.

Klopotec

Jesen vu goricama

       Istina, čitam dost novin, ali nigdi med kojekašnim savjetima nije bilo i savjeta kak se ide v klet ili v pelnicu vu vreme gda mošt vrije! A trebalo bi ga napisati debelim slovima, da se ljudi znova zmisliju kaj im se more dogoditi z čiste bedastoče. Zato ja to i pišem kajti berbe ideju k kraju, sve više mošta vrije i sve se više zla more dogoditi. Ako vino vudri vu glavu čovek se strezni, ali ako vudri onaj plin, kaj ga školani ljudi zoveju uglični dioksid, onda to ide puno težeše...


Ovoga tjedna kaj je za nama došla je i kalendarska jesen, a ona gorična traje več dobra tri vikenda pa zgledi kak da se je v to vreme pol Varaždina preselilo na Varaždinbreg, na Banjščinu, na Dugi Vrh ili negdi na drugu stran prema Vinici ili Cestici. Čak se više ljudi niti ne pozdravljaju z «Dobar dan» ili z pitanjem «kak si» nego «jesi li pobral ili kuliko si bral». Se razme, berba grozdja je vu pitanju, kak i svakoga leta vu ovo vreme.

A gda je vreme berbe onda se kak na natječaju iščeju i stari prijateli s kojima se morti pol let nismo vidli, a sad i te kak dobro dojdeju, jerbo berba grozdja je i veliki posel vu kojemu i za male gorice treba puno ljudi. Z tim više kaj obično sve treba biti gotovo kroz vikend, od petka popoldan pa do nedelje na večer grozdje treba biti vu podrumu, zmuljano, sprešano i vu lagve spravljeno.

Kuliko sam imal prilike čuti, berba je ovoga leta več sad više nego dobra. Dobro je rodilo, grozdje je zdravo i, kaj je najvažneše, i cukora je dosta pa nebu trebalo dodelavati, kak to meštri znaju delati dok je slaba berba. Kraj leta bil je lepi sunčani pa je i grozdje zazrelelo nekaj raneše nago obično, i z berbom nije za čekati. A to je i najtežeši posel vu goricama. Vu protuletje je za orezati trsje dosti par meštrov, okapati več se more z mašinom ako su trsi na brajdama, i špricanje više nije tak teški posel, ali za berbu još nisu zmislili nekašnoga kombajna koji bi se španciral po bregu i grozdeke z trsa pobral. Tu vu našemu kraju jedino vrediju dobra pleča koja moreju zdražiti pune pute i dobre noge koje buju se španncirale dol pa gor, i tak celoga dana pa do večera.

No, i mi stareši moremo dobro dojti makar, nam pleča ne zdržiju pune pute. Netko mora biti pri muljači, netko pri preši, netko mora lanjskoga vina natakati i gemište delati, da se berači moreju okrepiti, a i gulaša ili kotlovinu pripraviti. Velim vam, komplicerani je taj posel. Ali i veseli, kajti z lagva treba lanjsko vino sprazniti, a to najbol ide z gemištima.

Dobro, a sad nekaj malo ozbilnešega! Čitali smo vu novinama kak se je več vu par slučajov vu goricama dogodilo zlo jerbo su ljudi pozabili kak z mošta postane vino. Nekoji su završili vu bolnici, a netko, nažalost i na - groblju. Toplo je vreme, i mošt je začas počel vreti. A svaki vinogradar koji je podrumar zna da dok mošt klokoče z lagva van ide plin koji more ljudima škodu delati tak da pozabiju dihati! Jednostavno nemrem razmeti da to stari vinogradari pozabiju pa se onda onak kak bez glave zaputiju vu podrum, a da ga prije nisu zluftali. Istina, čitam dost novin, ali nigdi med kojekašnim savjetima nije bilo i savjeta kak se ide v klet ili v pelnicu vu vreme gda mošt vrije! A trebalo bi ga napisati debelim slovima, da se ljudi znova zmisliju kaj im se more dogoditi z čiste bedastoče. Zato ja to i pišem kajti berbe ideju k kraju, sve više mošta vrije i sve se više zla more dogoditi. Ako vino vudri vu glavu čovek se strezni, ali ako vudri onaj plin, kaj ga školani ljudi zoveju uglični dioksid, onda to ide puno težeše...


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/3378/klopotec/jesen-vu-goricama?opcija=kolumnisti (http://varazdinske-vijesti.hr/3378/klopotec/jesen-vu-goricama?opcija=kolumnisti)

Prelistajtě nôvi broj "Varaždinca"
(živopisano (online) izdâjně "Varaždinske vésti"):
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

pdf-pismohrana:
Varaždinskě vésti

http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva)
Županiske vésti
http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti (http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kalman-Marica grófnő-Szép város Kolozsvár (http://www.youtube.com/watch?v=1IqS6oEl2Us#)
Video:
Kalman - GRÄFIN MARICZA - Komm mit nach Varasdin,  04:15
Kalman-Marica grófnő - Szép város Kolozsvár
Szilágyi Olga - Dániel Gábor

Opširnešě:
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
* Plemenita Občina Turopôlska
www.turopolje.hr (http://www.turopolje.hr)
Pot Vec tri dana (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 23, 2009, 01:38:12 prijepodne


7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
29.09.2009., br. 280

Kolumna Vrtoglavica

Mravac Leo, ovce i svemirci u Hacu


Ovakvih kadrovskih majmunarija nema ni vu Zanzibaru. Tam nema ni svemircov kaj su z planete Korupcija došli vu Hep, Hacf i druge državne firme. Ti svemirci su plaće, stanove i još puno tega lipoga od partije i vlasti dobivali a da nisu ništ delali. Osim kaj su tu i tom poluknuli dal ovce mimo paseju travu.

Pišě: RADAR


Znaš Štefek do jučer sam mislit da vu Hrvackoj ima malo ovci. Ve vidim da sam se zeznul kajti je vu državi barem četiri i pol milijunov stoke sitnog zuba. I par stotina čobana kaj na račun ovci fest dobro živiju. Kajti one moreju svakaj zgutati. Ovce tak ni briga zakaj su smenili garnituru likova s vrha Hepa zbog hrpe pizdarija svih vrsta kaj su vu tom mastodontu delali. Ni to kaj su Mravac i pajdaši kaj su morali otiti, milijunske otpremine dobili. Vu normalnom svetu bi mesto penez dobili rešt i nogu vrit. A kaj su ovce dobile? Spasitelja kaj se piše Leo. Njega je predi Poli instaleral vu Nadzornom odboru Hepa da ništ ne čuje i ne vidi. Čovek je bil ili se delal mutav, se dok nisu pukle afere. Pa ve kad je Mravac pal doli on je zišel gori, na njegovo mesto. Kajti je to štel tak neko vu vlasti. Da ti pamet stane. Ovakvih kadrovskih majmunarija nema ni vu Zanzibaru. Tam nema ni svemircov kaj su z planete Korupcija došli vu Hep, Hacf i druge državne firme. Ti svemirci su plaće, stanove i još puno tega lipoga od partije i vlasti dobivali a da nisu ništ delali. Osim kaj su tu i tom poluknuli dal ovce mimo paseju travu.


Zvir:
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_280/52 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_280/52)
ili
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_280 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_280)  , str. 52
http://www.regionalni.com (http://www.regionalni.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled RADARSKE člankov «Vrtoglavica» na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  RADAR vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vrtoglavica - V(e)rtig(lavic)aVertigo
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock, (kajler), 02:24 
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock (http://www.youtube.com/watch?v=9p8SpTfVKpc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 23, 2009, 01:39:03 prijepodne


Međimurske novine, 29.09.2009., br. 734.

Premišlavanje Jožeka radnika

V. Biševac: Zmenite me, nebrem več...


Pred dva tjedne smo obilježili osemnajstletnico od dneva otkak smo osvojili čakosko kasarno i žnje naprajli vojarno. Bila je meša vu glavni čakoski cirkvi, a posle smo odnesli vence i sveče vužgali za vse one šteri so se borili, a nejso doživeli našo i slobodno Hrvaško.A zakaj mi dok davlemo počast našaj pokojnaj Međimorcaj igramo američko pesmo Tišino, pak kaj mi nemamo nekšo našo međimorsko. Pak so se naši dečki borili za naše Međimorje i za to bi bilo čuda lepše kajbi jim zigrali, napriliko: Međimorje malo kak si lejpo zeleno.


Gda je negda čuda leži pobediti na izboraj nek posle hercuvati na vlasti pokazali so minuli izbori vu Grado Čakovco. Vsi znamo gda so tu esedepe i jegovi pajdaši do zemle potukli vse šteri so senjali o temo kaj bodo vladali Čakovcom. Izbori so minuli, šampanjca so spili, janjce i jariče so pojeli i trelo se hapiti delati. I ve so tu hapili problemi. Najme kaj, dok smo se mi baktali z izboraj i obečuvali kajkaj vsega, svecka kriza oliti recesija se pomalem, ali sigurno dosmickala i vu naše Međimorje malo, a isto tak i vu grad Čakovec.

A to znači kak je gracka kasa nejvečpot prazna, gda vu njoj pauki stanuvlejo i pletejo svoje mreže i to one debleše, jerbo po dva-tri rjedne nišči ne otpira vrata. Novi–stari gradonačelnik, Branko Šalamon, znova drži cugle vlasti vu svojaj rokaj, a pomaže mo je jegov partiski pajdaš Veselin Biševac i „seljak“ Zoran Vidovič. Kaj nebodem znova pisav o temo kaj več vsi znajo kak je gospon Šalamon morav vu bolnico, a dok je on tam biv jegov zamjenik gospon Biševac je zaprav vsa gradilišta po Grado i zaprav je vse pipe za štere so gracki oci trebali nabaviti peneze. Videv je gospon Biševac gda je nej lefko gospodariti z gradom, a stopram je nej lefko gda ga nej penez. A vsi nucajo tak gda vsaki den vse vejč i vejč penez fali. Lefko je hercuvati i biti gazda gda je kasa puna, ali je vrag gda čeki dohajajo na naplato, a penez nikod. I vu tem teškim vremenima za Grad Čakovec i za gospona Biševca, dogradonačelnik je popustiv i odstupiv, kajbi rekli prosiv je kaj ga se zameni. Prosim vas lejpo najte me krivo razmeti, neje on iskav zamjeno na mesti dogradonačelnika nek se preveč spuhav na malomo nogometo. Kak vsaki pravi poltičar mora biti vu dobri kondiciji tak i gospon Biševac za rekreacijo igra, z pajdašima, mali nogomet. Pred jeno tri-štiri tjedne je isto tak igrav i malo se prefoserav, pak je prosiv nek ga zmenijo, jerbo se preforserav pak več nebre.

Malo je onih ljudi šteri neznajo gda je čakoski Diksilend bend minuli tjeden izdav svoj drugi CD. A znate kaj vam je to CD? To vam je pravzaprav isto kak gramofonska ploča sam čuda menše. No, kak bilo gda bilo, bendači so meli promocijo svojega CD-a vu čakoskomo Kulturnomo centro i morem vam reči gda je dvorana bila čistam puna. Dečki so igrali kaj strela, kak bi moj pokojni japica rekli, tak kaj se vse prašilo. I kuliko sam mev za čuti vsi šteri so bili nebrejo napripovedati kak tej naši diksilend bandisti igrajo, tak gda so ve oni šteri so nej mogli dojti do karti jalni (kak pravi Međimorci) onima šteri so bili. Nebi se štev mešati, ali ve se Međimorci delijo na one šteri so bili na promaociji CD i one šteri so nej bili. I tak je Čakovec dobiv još jednoga brenda, očem reči benda, pak si nek ve vsi drugi mislijo.

Neje lefko našaj političaraj. Makar smo mi mala zemla naši političari morajo obhajati celoga sveta kak bi za Lejpo našo našli mesto pod suncom. Vidite tak se vam je, napriliko, minuli tjeden pripetilo kaj je precednik Štefek biv na Kubi, bivši premijer Ivo je biv vu Njujorko, a denes vazeča precednica vlade, gospa Jadranka vam je bila vu Trnovco. Teško je, negda, poravnati vse političke pote, jerbo so nej vsi pošudrani, a kamoli asfalterani.

Pred dva tjedne smo obilježili osemnajstletnico od dneva otkak smo osvojili čakosko kasarno i žnje naprajli vojarno. Bila je meša vu glavni čakoski cirkvi, a posle smo odnesli vence i sveče vužgali za vse one šteri so se borili, a nejso doživeli našo i slobodno Hrvaško.A zakaj mi dok davlemo počast našaj pokojnaj Međimorcaj igramo američko pesmo Tišino, pak kaj mi nemamo nekšo našo međimorsko. Pak so se naši dečki borili za naše Međimorje i za to bi bilo čuda lepše kajbi jim zigrali, napriliko: Međimorje malo kak si lejpo zeleno.

Ve nam pak ne paše kaj je Leo Begovič glavni direktor Hrvaške elektre. Pak ljudi moji nesmemo ga kritizerati, jerbo ak to nebre biti naš čovek unda je nejbolše rešeje kaj to bode naš zet. Ipak je naša Međimorka zaslužna kaj je on naš zet. Moramo biti pošteni, pak vseposot se spominajo kak je to čovek z Međimorja, jerbo je i z Međimorja došev vu beli Zagreb grad. On je z Dubrovnika došev vu Međimorje, a z Gorčana je odišev vu Zagreb i sigurno je nej naš čovek tak gda mo nemamo zakaj biri jalni, jerbo međimorski jal ne vredi za one šteri nemajo naše koreje i međimorsko državljanstvo.


Zvir:
Međimurske novine, br. 734, 29.09.2009., str. 61
http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=11678&Itemid=138 (http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=11678&Itemid=138)

Međimurske novine, 29.09.2009., br. 734.
pregled pdf:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine734i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine734i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey)
download pdf:
http://www.mnovine.hr/pdf/734/mnovine734i.pdf (http://www.mnovine.hr/pdf/734/mnovine734i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Žiga i Bandisti - Međimurje, kak si lepo zeleno, 03:55
Žiga i Bandisti - Međimurje, kak si lepo zeleno (http://www.youtube.com/watch?v=ou1nIhj9AMc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 24, 2009, 12:54:10 prijepodne


Zagorski list br. 312 / 09.10.2009. (ili br. 313 / 16.10.2009.)

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

ZA KAJ SE H DIEČA SRCA GDA PORASTEJU NAGNJIZDI KAČA


Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)


A po tomu starinskomu, dejčeki su imelji navieke nekaj plavešoga, a puckice rozastoga. Mudrila sem se na tem kak te dvoje mlade ljudi z veseljem šlabekuju svojemu nasljediku. Takaj sem si misljila kak njim je zdej ljiepe, gda je panjkrat malji i bez brige su. Nu gda malje podraste priča se zmeni. Malji huncut ide trdokorne tam kam on oče. Če mu se preveč dopusti pak tie putec i posel nie baš kak Bog zapoveda. Sreča je tem mladem ljudem kaj neznaju kaj jih skup ž njihovem panjkratem čaka. Kakve njim bu se hamuljije, grde i ljiepe, pririhtaval. Tak je te valjda zapisane i tak mora biti da mlajši navieke srdiju strarieše ilji deca starce. Ipak, se mora imeti meru.


Gda sem jeden dan štiela ziti na cestu z altu morala sem prepustiti jedenuga mladuga tatu i mamu. Ljica su njim bila črljena i nasmejana. Ves njihof smieh i veselje bil je hpučen h plava dieča koljica tere su pred sobu rievalji. Nie bilje moči fuljati da je h koljica bil malji dejček. Kuljike god denes ljudi očeju biti moderni, senek se oče ostaviti i nekaj starinskuga.

A po tomu starinskomu, dejčeki su imelji navieke nekaj plavešoga, a puckice rozastoga. Mudrila sem se na tem kak te dvoje mlade ljudi z veseljem šlabekuju svojemu nasljediku. Takaj sem si misljila kak njim je zdej ljiepe, gda je panjkrat malji i bez brige su. Nu gda malje podraste priča se zmeni. Malji huncut ide trdokorne tam kam on oče. Če mu se preveč dopusti pak tie putec i posel nie baš kak Bog zapoveda. Sreča je tem mladem ljudem kaj neznaju kaj jih skup ž njihovem panjkratem čaka. Kakve njim bu se hamuljije, grde i ljiepe, pririhtaval. Tak je te valjda zapisane i tak mora biti da mlajši navieke srdiju strarieše ilji deca starce. Ipak, se mora imeti meru.

I dok sem se još mudrlia i gruntala o te mlade familjije i peljala se dalje, pred sobu sem vidla jednu ženjsku. Dobre sam ju poznala. Česte sem ju viđavala gda je išla po ceste i h ruka navieke nekaj nosila. I ovie put, išla je poljehku, sa se nagnula na jednu stran. Hruka je imiela nekaj žmehkuga. Kak sem bila na cajtu nie mi se žurelje, a znala sem da je još dosta deljejke od doma pristala sem da ju popeljam. Nie me mam prepoznala nek je išla svojem putem. Tek gda sem ju zezvala, zdigla je glavu i nasmejala mi se. Bil je te smieh, alji onak nekak pun tuge i žala. Nie mam razmela da sem je stala da ju popeljam.Tek gda sem je z ruka zela tešku vreču teru je nosila i počela ju metati h altu, znala je za kaj sem je pristala. Čez glavu mi je preletele življenje te, zdej več, mame i babice. Življenje tere je bilje grde i žmehke. Furt je bila h nekakve žurbe, furt h poslu i letenju, a unda je jednu večerku škripanje gum  zabrenzalje te letenje. Življenje je je jeden cajt visilje na koncu, alji želja za životem i za svoja dva mala panjkrata radi tere je furt letiela, zbudila ju je z gljiboke senje. Od grdobe tere je doživela, žifci su več bilji napeti kaj strune pak je negda morti rekla susedem, familjije i dece nekaj kaj nebi smiela.

Ipak, ona je same bila mama tera je čuvala i briguvala se za svoj dom i decu. Način na koji se borila za svoje panjkrate bil je takef kak je znala i mogla. I h teške bolji i tuge speljala jih je ne životni putec.

Gda sem si sela kre nje i gda sme krenule malje sme si požlabrale. Bila je h čudu kaj sem je stala. Več put ide od doktora ilji z štacuna pešice, gda retke ide altobus, alji je nišče ne stane. A unda gda mi je rekla ove kaj vam bum napisala, srce mi je skorem puklje od tuge:

 „Znaš, niesem misljila da si mene stala. Mene ti onak nišče ne stane. Kak bi mi gdoj i stal gda mi nečeju stati ni rođeni sini. Jemput sem išla od doktora, niesem imiela imbriele i sa sem zmokla. Stala sem h zaseke pod mostem i čakala da hljiš bar malje prestane. Cvokotala sem od zime, a z mene se same sciejala voda. Kre mene se najprie prepeljal jeden sin. Niie mi stal. Po cajtu i drugi sin z familjiju, hnučeki su me lukalji čez okne, mahalji mi, alji mi sin i sneha  niesu stalji. Si se srdiju na mene...“ Poviedala je te mirne i bez suzi. Več jih je valjda se stočila.

Nič niesem mogla reči. Pri hiže sem je stala. Gda je pognuta išla k doma, mene su same curele suze i po gdoj zna kuljike put sem se pitala:“Kak se te more h dieča srca, terem se radujeme gda jih vozime h kolica, nagnjezditi  kača gda porasteju“?


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6570/za-dusu-za-spomenek-za-kaj-se-h-dieca-srca-gda-porasteju-nagnjizdi-kaca.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6570/za-dusu-za-spomenek-za-kaj-se-h-dieca-srca-gda-porasteju-nagnjizdi-kaca.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 24, 2009, 12:55:25 prijepodne


Zagorski list br. 312 / 09.10.2009.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Rat


Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250)


Piše: Zoran Gregurek


Dvadeseto stoljeće u svijetu su obilježila dva rata, a u Hrvatskoj i treći – Domovinski rat. Kako su se ljudi ponašali u ratu, znala je govoriti naša hraščinska baka Ivka, rođena tijekom Prvog svjetskog rata.

- Moja mati me rodila već potkraj prvuga rata i njega se zate ne zmislim, ali dobre pamtim Drugi svetski rat, gda sem preživela najgrdeše, ali i najlepše momente vu mojemu životu - prisjećala se baka. Što je bilo lijepo, a što bi baka najradije zaboravila četrdesetih godina prošlog stoljeća?

- Moja mlajša sestra i ja vune sme cijipale i pospravlajle drva gda su metki fijukali krej naši glaf. Rekla sam je da ideme vu hižu da nas nej koji metak pogodil, a ona je rekla nek se ne brinem jer neče grom vu koprive. Tak je i bile. Gda sme spale vu hiži, jenu nam je nuoć šrapnela doletijiela vu sobu i prebila je zid od hiži. Tuo su partizani bili minijerali švabom i ustašom prugu štera je bila blizu naše hiži. I to sme preživili jer nas je dragi Buog čuval - govorila bi starica. No, nije sve bilo tako crno u ratu.

- Vu veljače 1945., gda se več pomalu rat stišaval, išla sam vu zamuž. Gda sme zišli z cierkve vun, prvi su mi došli ustaše čestitat, a i njihovi časniki su cijielu nuoč tancali vu naše svadbe. Nije bile važne jesme li ih mi željeli vu svadbe, oni su došli i lijiepe su se punašali. Mi sme, mali ljudi, same šuteli i se trpeli jer sme znali da sakomu zlu jemput duojde kraj. I tak je i rat završil, partizani su prevzeli vlast i bile je više dobrih, nek luoših danof - slijegala je ramenima baka.


Zvir :
http://www.zagorje.com/clanak/6523/iz-bakine-pucke-biljeznice-rat-.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6523/iz-bakine-pucke-biljeznice-rat-.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 24, 2009, 12:56:28 prijepodne


Zagorski list br. 312 / 09.10.2009.

Dnevnik tate Bena

Na noge lagane

 
Prošli tjedan je Patricija dobila naočale. Ona ih je dobila, a mi smo ih platili. I baš joj dobro stoje. Mam se je navadila da ih furt nosi. Čak je h nedelju došla glet kaj žena dela na kompjuteru i mam se vrnula po očale jer ih nije imela na nosu.

Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



Nakon kaj se počela zdigati h kinderbetu Gracia je sad počela s zdiganjem i po dnevnoj sobi. H prošlom broju sam napisal kak smo sporihtali dnevnu sobu gde sad Gracia ima svoje dnevno carstvo. Sad se več prime za kaj god i zdigne se na noge. A noge su sve samo ne lagane. U svemu je najteža guza. Furt ju vlječe na pod. Najljepše se zdigne kad se ja legnem na pod kraj nje i kad se more prijeti meni za majcu i uz trbuh se zdiči. Če se po trbuhu tresne bar je mekano. Nakon kaj ima 4 zuba skužila je kak se i za kaj koristiju. Grize. Največ grize ženu. Ali je skužila da i kekse treba gristi. Počela je i puterštangice gristi, a h nedelju je počela i bananu gristi. Pecivo joj još damo h ruke, ali bananu ne. U njezinom carstvu trenutno je nainteresantniji tigar. Jedno tri put je veči od nje i po njemu se zdiže na noge, ali mu i pokušava ščupati jezik i zube.

Napokon sam prošli tjedan skompletiral se knjige deci za školu. Ali saki tjedan se najde nekaj kaj treba platiti za besplatno školovanje naše dece. Te plati kuhinju, pa osiguranje, pa pretplatu na ovaj časopis, pa pretplata na onaj časopis, pa treba kupiti zadatke ovakve i onakve, pa lističe ove i one. Da ne pozabim treba dati i po 15 kuna za rit papir.

Prošli tjedan je Patricija dobila naočale. Ona ih je dobila, a mi smo ih platili. I baš joj dobro stoje. Mam se je navadila da ih furt nosi. Čak je h nedelju došla glet kaj žena dela na kompjuteru i mam se vrnula po očale jer ih nije imela na nosu.

Zadnjih dva tjedna niti sam čital novine, niti gledim televiziju. I se vam nemrem reči kak mi je dobro kaj nič neznam kaj se događa. Novine ne čitam jer nemam kaj pročitati. One dvije tri vijesti vidim i na internetu. A tek na televiziji nemaš kaj za videti. Osim onoga kaj si več odavno videl. Filmovi su sako ljeto jedno te isti, samo kaj ga jedno ljeto daju h proljeće, a drugo na jesen. I tak u krug. Jedino sam uspel h jednom dnevniku videti kak je gospođa premijer prepeljala cug i male potrubila. Nisam razmel kakve veze ona ima s cugom koji je Končar napravil za Bosnu. Jasno mi je kaj je Šuker tam delal. On si je sel na stolec i pokazal da je stolec dost čvrst jer če nije pod njim pukel onda bu valjda sakoga zbavil.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6507/dnevnik-tate-bena-na-noge-lagane.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6507/dnevnik-tate-bena-na-noge-lagane.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 24, 2009, 12:57:56 prijepodne


Večernji list 12.10.2009.

FAKAT

Predsjednički kandidat i vila od čokolade


Slika
Nadan Vidošević


Hej man, pa nisam ja ni Šuker ni Bajić! I nek državne institucije, kako bi rekao aktualni predsjednik, rade svoj poso!

autor: Zvonimir Milčec


Ako se Arsen i Zagreb vole tajno, onda se Split, tj. fetivi Splićanin Đermano Senjanović i ja volimo javno. Više puta u svojim smo kolumnama jadan drugome izjavili ljubav. Prošli tjedan, kad sam bija baš bidan i usran od straha, jer me jedan zagrebački Dalmoš u svojoj knjizi “Lipi naš Zagreb” prozva ništa manje nego za “tihu kajkavsku kontrarevolucija”, moj splitski kamarad smista je iztrča kroz zatvorenu ponistru pa drito na Rivu, gdje sta vikat “Živija kaj!”

A to se usudio napisati i u svojoj splitskoj kolumni. I još puno tega lipog. Na primjer: “Ma, moj lipi Milčec, pusti čovika nek mašta. A ti i ja se držimo svoga dvora. Čuvajmo zagrebački i splitski, i budimo ponosni na svoj govor. Važno da se razmemo...” E, zato ga volin, jer duhovit je ko sam vrag. A pritom pozitivan. Neću reći da je baš uvik škrt na šporkim ričima.

Tako mene u tom istom, puno lipom i pozitivnom tekstu opalija po gubcu, kao da hoće reći da ča se ja to igram barba Mate Gupca s Gornjeg Bukovca! I da kaj se dam napeljati na politiku, kad nisam za to. I nisam. Priznajem, kume moj. I nek moje čitatelje i tebe naslov ove kolumne ne navede na krivi put. Ne pada mi na pamet da se bavim politikom.

I da se dam upregnuti u predsjedničku kampanju, taman posla. Nego vidim da se predsjednički kandidat Nadan Vidošević po svim medijima s onim svojim zavodničkim smiješkom (zbog toga bi me moje susjede ukantale da išta velim kontra njega!) slavodobitno slika po svojim pustim viletinama i imanjima.

Pa bi me neki šteli navući da ga samo zbog toga malo opaučim. Hej man, pa nisam ja ni Šuker ni Bajić! I nek državne institucije, kako bi rekao aktualni predsjednik, rade svoj poso!

Ja bi samo tija reć da bi mu, pored svega što ima, i nek ima ak je zaslužija, dobro došla i jedna vila, u Vončininoj ulici na Šalati. Tu su zvali “vila od čokolade”. Dal je sebi izgraditi Nadanov prethodnik Deutsch, suvlasnik Uniona, koje bi pravni nasljednik trebal biti Vidoševićev Kraš.

Da si je uspio priskrbiti i tu vilu od čokolade (koja je šesnaest metara visoka, a ima lift!), predsjedniku uprave Kraša smjesta bi ponudil predizborni slogan: “Ako Nadan zavlada, Hrvatska će biti čokolada!” I to bez šoldi bi mu da. Dosta bi mi bila samo ona plehnata kutija “505 sa crtom”. Na tim sam bombonima i odrasal, ovakav naivan i faličan za politiku, kako bi reka moj Splićanin Ćićo.


Zvir :
http://www.vecernji.hr/index.php?cmd=show_kolumna&kolumna_id=32562 (http://www.vecernji.hr/index.php?cmd=show_kolumna&kolumna_id=32562)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Gospodine Milčec, jeste li vi posljednji Mohikanac kajkavštine u novinarstvu?

- Još se i suzdržavam i kajkavštinu upotrebljavam samo kada treba povezati rečenicu. Da pišem sve na kajkavskom, naježili bi se oni koji misle da bi samim čitanjem postali kajkavci i purgeri.


Zvir:
http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl (http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 24, 2009, 12:58:49 prijepodne


Réčki "Nôvi list" / Kolumně, komentâri

06.10.2009.

Ćićo Senjanović
javascript:openWindow('aspx/showimage.aspx?id=446527',158,320,'');

AJME MENI


Koncert za slobodu medija kroz projekt Hrvoja Appelta.
     Vlasnici medija: »Nek si popevaju. Od estrade ne bumo stradali.«


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285E2863285928582863285A28582858286128632893289328632863285C285D2859285B2860285C28632863286328592863Z (http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285E2863285928582863285A28582858286128632893289328632863285C285D2859285B2860285C28632863286328592863Z)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 24, 2009, 12:59:46 prijepodne


Varaždinskě vésti, br. 3379, 06.10.2009.

Klopotec

Strogo poverljivo

       Znam da mene ne bi trebalo biti briga kulika je plača direktora Varteksa, koji je lani bil i najbolši menadžer v državi, to more biti briga njegovih radnikov ili sindikata. Ali, naše komunalne firme su prek polovice vu vlasništvu Grada. Znači, ako im zmenkaju penezi, zdigneju cene, a ako imaju gubitek, Gradsko vieče bu našlo nekakšne rezerve vu svojemu budžetu, bar je tak bilo do sad. Zato si mislim da bi bilo v redu da se znaju i plače njihovih direktorov.


Ne znam kaj je došlo ovim našim domačim novinarima da su postali tak znatiželni, pak su z čistog mira šteli znati je li direktori komunalni firmi plačaju “harača”, a da onak usput i napišeju - nek narod zna - kulike su im i plače. Pa ni to samo tak kak si novinari misliju: imam plaču tuliku i tuliku, samo pet ili šest put vekšu od prosečne vu državi, a onda bute vi z tim rašili one kaj delaju za minimalec...

To vam je, dragi novinari, naša mala slatka tajna, jer nemamo mi plače kak vi, mi imamo menadžerske plače, a one su po Zakonu o trgovačkim društvima - poslovna tajna, koju moreju znati samo člani Nadzornoga odbora poduzeča i šef računovodstva. Neje preporučlivo da to znaju i žene naših menadžerov, ali ipak njima treba reči zbogradi mira v hiži.

Neje dosta kaj se celu zimu lepo grijete vi koji imate gradsko centralno il vam plin dohaja do šparheta i kupaone, još bi šteli znati kuliko za to dobi prvi čovek Termoplina. Pijete najzdravešu vodi v državi, i to za par kuna kriglu, a ste čitali kuliko na morju turisti plačaju dva deci čist obične vode - dva put skupleše nego kaj je pri nama piva! Ili, poglečte kak nam je grad čist, kajti Varkom nas rešava i drobnoga i krupnoga otpada pak i vsu zmazanu vodu onak prečiščenu pušča v Dravu, a vi bi odmah šteli znati i kakšnu plaču ima prvi čovek Varkoma...

Evo, prije par dana naš Varaždin je još jemput postal najlepše vređeni grad v kontinentalnom delu Hrvatske, jerbo smo puni cvetja i zelenjave, a čak nam cvetnjaki visiju na vsakomu kandelabru ili lampašu. Valda je za vse to zaslužen i prvi čovek Parkov, pak si je onda i zaslužil plaču kakšnu ima, zapravo koju mu je odobril njegov Nadzorni odbor.

Vište, mene ipak zanima nekaj drugo. Mene, na priliku, zanima kulika je nagrada članov nadzornih odborov gradskih firmi, koji jedini moreju odlučiti da se poslovna tajna o plačama (inače uspešnih) direktorov javno obznani. Drugim rečima, kuliko dobiju oni kaj čuvaju tajnu, makar bi ju, kak veli naš gradonačelnik, glat mogli reči ako hočeju!? Navodno jednu do dve i pol hiljade – mesečno, se razme.

Znam da mene ne bi trebalo biti briga kulika je plača direktora Varteksa, koji je lani bil i najbolši menadžer v državi, to more biti briga njegovih radnikov ili sindikata. Ali, naše komunalne firme su prek polovice vu vlasništvu Grada. Znači, ako im zmenkaju penezi, zdigneju cene, a ako imaju gubitek, Gradsko vieče bu našlo nekakšne rezerve vu svojemu budžetu, bar je tak bilo do sad. Zato si mislim da bi bilo v redu da se znaju i plače njihovih direktorov.   

Moram priznati, da me je rastužil vu članku podatek da direktor Knekoma vu Knegincu ima plaču samo 1.965 kuna. Pak od čega onda dotični direkor, menadžer živi!? Moj prijatel Bartol veli, da je vse to jeden “top sekret”, kaj znači na engleskomu “strogo poverljivo”, tumačim ja njemu. Ali ko se vu ovoj pripovesti, pravzaprav, dela Englezom?!


Zvir :
http://varazdinske-vijesti.hr/3379/klopotec/strogo-poverljivo?opcija=kolumnisti (http://varazdinske-vijesti.hr/3379/klopotec/strogo-poverljivo?opcija=kolumnisti)

Prelistajtě nôvi broj "Varaždinca"
(živopisano (online) izdâjně "Varaždinske vésti"):
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

pdf-pismohrana:
Varaždinskě vésti

http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva)
Županiske vésti
http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti (http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kalman-Marica grófnő-Szép város Kolozsvár (http://www.youtube.com/watch?v=1IqS6oEl2Us#)
Video:
Kalman - GRÄFIN MARICZA - Komm mit nach Varasdin,  04:15
Kalman-Marica grófnő - Szép város Kolozsvár
Szilágyi Olga - Dániel Gábor

Opširnešě:
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
* Plemenita Občina Turopôlska
www.turopolje.hr (http://www.turopolje.hr)
Pot Vec tri dana (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 24, 2009, 01:00:50 prijepodne


7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
06.10.2009., br. 281

Kolumna Vrtoglavica

Ni med dijalizom ni pravice i zakaj imam rad TV Novu


Pišě: RADAR


Razmem Jožek da bande ima vu Hacu, Hepu, Podravki i tak dale, ali mi vu glavu nikak nejde da je neko vu našoj državi vu banani več počel sprdačinu delati s jadnimi pacijanti kaj imaju bolesne bubrege pa hodiju na dijalizu, isto nemrem razmeti zakaj su o tome svi, kaj nisu trebali, čkomeli dva i pol meseca. Fakat, još vu leti je inspekcija napisala vu rešenju kakve su sve propuste napravili vu zavodu za dijalizu bolnice Rebro. I tek kad je TV Nova puknula tu informaciju vu javnost, z bolnice je perje počelo leteti vu zrak. Pa je, isti dan šef zavoda digel sidro i dal ostavku, pa je ministar bilder Zdravkec rekel svoje i drugi kaj stim veze imaju i nemaju. A niko ni rekel o no kaj svakoga smrtnika vu Hrvackoj puno zanima : kak su dugo dijalize pacijentima vu toj bolnici delali onak na pol i još nekak, a ne onak kak bi trebalo. I kulko je pacijantov radi toga zdravstvene probleme imalo? Fala Bogu da vu Hrvackoj ima TV Nova kaj otprto o svemu veli kaj kome ide. Ak budu puce i dečki z Nove TV i dalje tak dobro vu informativnemu programu delali, Hateve budu gledali jedino oni kaj ne znaju kaj bi od dosade.


Zvir:
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_281/52 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_281/52)
ili
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_281 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_281) , str. 52
http://www.regionalni.com (http://www.regionalni.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled RADARSKE člankov «Vrtoglavica» na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  RADAR vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vrtoglavica - V(e)rtig(lavic)aVertigo
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock, (kajler), 02:24 
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock (http://www.youtube.com/watch?v=9p8SpTfVKpc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 24, 2009, 01:01:35 prijepodne


Međimurske novine, 06.10.2009., br. 735.

Premišlavanje Jožeka radnika

Štrajka smo rešili, a smetje nam je ostalo...


To je vse lejpo i dobro kaj vsi očejo kaj bodo i naši Romi (gda so več naši) bole i lepše živeli, jedino oni se vkrej od toga vlečejo, jerbo jim je ovak nejlepše. Nedelski opčinari se nikak nebrejo dospomenuti z Romskaj mesnaj odboraj kajbi i oni morali plačati ako očejo gda jim bodo komunalci vozili smetje. Najme kaj, Romi očejo kajbi se jim smetje vozilo zabadav, a to pak nedelski opčinari nebrejo i nečejo, jerbo ak so vsi vu opčini jednaki unda i vsi morajo plačati.


Kak smo več zadjipot rekli precednica Vlade, gospa Jadranka, je on minuli tjeden bila vu opčini Nedelišče i to vu jenomo tamnešemo naseljo, vu Trnovco, očem reči, vu zaselkima Parag 1 i Parag 2. Vsi znamo gda tam živijo Romi za štere se vsi borijo, kak ovi vu Evropi, tak i naša Vlada kaj jim se popravi standard živleja.
Tak je gospa Jadranka dojšla pustiti vu uporabo novo napravleno komunalno infrastrukturo. To je vse lejpo i dobro kaj vsi očejo kaj bodo i naši Romi (gda so več naši) bole i lepše živeli, jedino oni se vkrej od toga vlečejo, jerbo jim je ovak nejlepše. Nedelski opčinari se nikak nebrejo dospomenuti z Romskaj mesnaj odboraj kajbi i oni morali plačati ako očejo gda jim bodo komunalci vozili smetje. Najme kaj, Romi očejo kajbi se jim smetje vozilo zabadav, a to pak nedelski opčinari nebrejo i nečejo, jerbo ak so vsi vu opčini jednaki unda i vsi morajo plačati. Tega problema je niti gospa Jadranka nej mogla rešiti. Pak je nej ona dojšla kaj bi se bavila z smetjom, i to bode dale ostalo na, kak se to veli, lokalnoj samoupravi. A breg od smetja pomalem dale raste i vsaki den je vse vekši i vekši. Mortik ga nešči vužge, pak bode se unda tej problem prejdi rešiv!

Kak zgledi još jedna naša fabrika, po šteroj je Međimorje naše malo na leta bilo poznato kak vu Lepoj našoj, tak i vu Evropi i sveto, broji zadje dneve. Kak bi naši vinogradari rekli, na najgi je. Verjem gda ste pogodili gda vam očem nekaj reči o našemo eMTČejo. Nejsam ruom siguren gda bode štrajk nekaj dobroga donesev, nej bar težakaj. Isto tak ne vidim gda bi težaki mogli nekaj dobiti i od stečaja. No, čistam razmem težake gda nej muoči hodati na posel, a za to nej dobavlati niti plačo, niti cipelarino, a još si tre i južino z doma donesti. Morem vam reči gda je nej tak zdavnja bilo gda so hodale žene z eMTČejove fabrike z posla to je zgledalo kak gda mravle ido vum z mravijaka. I to mi je navek bilo lejpo gledati, brzčas zato kaj ga tu bilo na jednomo kupo hajdig ženi . I to lepih. Pak so vse žene lepe.  A denes dok prejdem polek eMTČejove fabrike mam mi počnejo suze iti na oči. Neje trelo čuda let kaj se je vse ono vništilo kaj so naši japice i mamice, naši jape i mame duže od sedemdeset let stvarjali. Kuliko vidimo te mlajše generacije so navek sposobneše od stareših.

Kaj bode z našim Čateksom; spituvali so gospodarstveniki, novinari i političari našo precednico, gospu Jadranko, ali se nikaj nej moglo zazvediti. Jadranka je dojšla zbogradi problemov vu Parago, a mi smo šteli mam vse zazvediti. Šteli smo rešiti eMTČeja, šteli smo kajbi država dala posla Čatekso i još smo joj, onak usput, zbajali za GeKa. Nejsam ruom siguren, ali nešči joj je nekaj bajav i za brodogradilišta, ali onak stiha kak mi Međimorci to znamo, kajbi rekev sebi vu brado i z figom vu žepo.Jadranka je odišla, a vsi problemi so nam ostali. Tak je to navek bilo: pomori si sam, pak ti bode i Vlada pomogla, jerbo smo mi nej Dalmatinci. Što pak nam je kriv kaj se nejpredi primemo posla, pak unda pitamo, a Dalmatinci nejpredi šest-sedem pot pitajo, a posel čaka i čaka i čaka..., dok penezi od nekod ne dojdejo, a unda i tak posla nešči drugi napravi.

Vu krčmaj bode se znova pušilo, tak gda se krčmari več nebodo mogli žaliti gda so popušili brez dima i pepela. Kak je lejpo vu Lepoj našoj gde vsako čudo (čitaj: novi zakon) tri dni traje. Cigaretlini so pak dojšli na svetlo dneva, a i Šukerova kasa bode mam puneša.

Čim je jesen dojšla, zna se, gda je i zima vsaki den vse bliže i bliže. Mi, Međimorci, se još dendenes zmislimo kak je vu minulo zimo bilo dok so nam Rusi nej šteli dati plina. I zato se najte nikaj čuditi kaj vsaki den zidete jeno par traktori šteri vozijo pune prikolice drvi. Kaj je sigurno je sigurno, tre se osigurati i unda bo muoči zimo mirno čakati. A vi znate nas Međimorce, mi smo kak hrčki, navlečemo cele kupe drv i grejemo se na gašpare i vsejedno nam je jeli bodo Rusi dali plina ili pak nej. Kuliko vidimo, ipak, so nas te krize nekaj navčile.

Nikak ne razmem te naše političare. Stopram smo otprli to naše Veleučilište, a nešterni bi ga več zapirali. Pak smo se lejpo dospomenuli gda očemo spametno i školano deco, jerbo so nam sam spametna nej dostik. Nekaj si gruntam kaj nebi pak odišli po riti k meši i kaj nebode naše Veleučilište postalo podružnica Varaždinskoga?


Zvir:
Međimurske novine, br. 735, 06.10.2009., str. 69
http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=11754&Itemid=138 (http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=11754&Itemid=138)

Međimurske novine, 06.10.2009., br. 735.
pregled pdf:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine735i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine735i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey)
download pdf:
http://www.mnovine.hr/pdf/735/mnovine735i.pdf (http://www.mnovine.hr/pdf/735/mnovine735i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Žiga i Bandisti - Međimurje, kak si lepo zeleno, 03:55
Žiga i Bandisti - Međimurje, kak si lepo zeleno (http://www.youtube.com/watch?v=ou1nIhj9AMc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 24, 2009, 01:02:24 prijepodne


Podravski list, 21. rujna 2009. / podravina i prigorje


IVAN FUČEK IZ ĐURĐEVCA:

Oslobodi nas Bože goričke coprije


Gospon urednik! Kam to vodi i kaj bo s toga? Ne zna se točno što se je napil mutne vodurine i bez ikakvoga dokaza zružil da se na Bartolovo diže klopotec. Zna se samo da nišće neje ispravil krivi navod i klopotec je uz mužiko i prasetino dignjen nad gorice. _ne bi to bilo ni spomenka vredno da to neje snimila televizija i resejala širom i sakod, baš kak veter ambrozijo. I gle čuda velikoga. Dok so se negde ljudi klanjali zlatnomu teletu, denes hodočaste v gorice, slave i klanjaju se običnom klopocu koj ftiće rasterava. i to ne samo sitni gorički puk nego i lokalna vlast, pak turistički vrhovniki, sedma sila i bormeš cele udruge goričeve. Kaj bi den Svetoga Bartola obilježila, jedna naša gorička udruga pribavila je dve "jekše" odojka i gle čuda - oba su pala. Palo je tu još tri vedra vina i što zna kaj još, ali cilj je ostvaren i klopotec se je digel nad gorice i tak omogučil lokalnom čelniku i drugim vrhovnicima da mu se poklone, da ga počaste hvalospjevima i pokojom coprijom. Skoro so si ovorniki klopocu zaželjeli, ne ono skromno "malo vitra", već puno, jako puno vetra, naj se okreće i naj restera se leteće. A takva coprija bi za gorice mogla kobna biti, jer z vetrom dojdo hudi oblaki, dojde gadna burija, pak trda kiša i nedaj Bože kakav "el ninjo".

A Sveti Bartol se čudom čudi i nemre si mesta najti kaj so ga goričari tak degraderali da je na kraju konca postel zaštitnik klopoca i klopocara.

Prešlo je jedva nekaj prek sto let kak so gospoda pudari baš njega, Svetoga Bartola za svojega zaštitnika zebrali. Na njegov den, 24. kolovoza, so pudari svojo pudersko službu počeli obnešati i po dolasku v gorice Bartola (strašilo), a ne klopoca, nad trsje digeti. Uostalom, goricam z ravne gore i neki drugi tvrde da klopoca treba već za Rokovo postaviti jer ftići ne čekajo Bartola.

I kak da si  bogec Bartol sad  pomogne kad tam gde televizija svoje prste ftekne tu se i najstareši običaji menjajo. A on, Sveti Bartol najrejši bi goričare prisetil da su i na Vincekovo skup z televizijom coprali. Skoro so si od reda po trsju kobasice vešali, mračne sile prizivali i coprali: "Naj bi grozdi bili kakve so i kobasice.". Coprija je jako dobro uspela pak sad goričari imajo v trsju puno suvoga, smeđega i smežuranoga grozdja. Baš takvoga kakve so i kobasice. Oslobodi nas Bože gorički coprij!


Bartol z Belevin
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 11, 2009, 11:53:09 poslijepodne


Zagorski list br. 313 / 16.10.2009. (ili br. 314 / 23.10.2009.)

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Drvena kopanja za stvarnost


Stara poveda je o jedne familjije tera je imiela muža i babu, dejčeka, dedeka i babicu. Dedek i babica išlji su se stariejši i slabe su več moglji hlavljati posle. Več su se oko poslji motalji nek su bilji od koristi. Senek, kak su od vajkada bilji nafčeni delati rade su se o poslje briguvalji. Te je mladem išlje na žifce, a največ snehe. Furt je mužu prigovarala da jih malje hkroti. Znal je sin tuj i tam reči matere i ocu da naj same budu fiže i pri miru i da več dielaju štete nek koristi, alji te baš nie pune značilje.

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Kak sem h zadnje kolumne pisala o tomu kak se deca gda porasteju preobrneju h nekakva čudna stvorenja tere ne prepoznaju ni sami starci, dužna sem još povedati jednu staru priču. Več sem ju jemput napisala, alji hnogi ju neznaju. Kak su baš cajti takvi kakvi jesu dobre se znovič na tu staru povedu zmisljiti. Priča je te po onem kaj se velji da se kad tad dojde na naplatu. Radi te plača trieba se na vrieme malje štikavati i dobre gruntati.

Stara poveda je o jedne familjije tera je imiela muža i babu, dejčeka, dedeka i babicu. Dedek i babica išlji su se stariejši i slabe su več moglji hlavljati posle. Več su se oko poslji motalji nek su bilji od koristi. Senek, kak su od vajkada bilji nafčeni delati rade su se o poslje briguvalji. Te je mladem išlje na žifce, a največ snehe. Furt je mužu prigovarala da jih malje hkroti. Znal je sin tuj i tam reči matere i ocu da naj same budu fiže i pri miru i da več dielaju štete nek koristi, alji te baš nie pune značilje.

Pri stolu su takaj starci navieke nekaj šlabekuvalji pri jelu, a unda njim je znalje i zubie opasti. Sneha je te hude lukala, starce špotala, a muž je same skimaval. Malji dejček nie baš pune razmel kaj te njegve strce srdi. Rad se igral z babicu i dedekem. Hu te igre znalji su po hiže i naštrajiti, a unda je sneha frcala kaj zmaj. Ruke starce postajale u se več drhteče i gda su jelji fejst njim je išlje mime. Znalji su kre svojuga teniera imeti malje poljejane i nadrobljene. Gda te sneha več nie mogla podnašati rekla je mužu da mora napraviti male drvene zdeljice i klupicu teru buju delji dalje od stola. Starci buju sedelji na klupice i jelji z drvene zdeličički kaj neju štrajilji pri stolu, prehitavalji i trlji teniere. Sinu baš nie bilje po volje, alji popustil je pred naklapanjem babe poklje kaj je ocu opal tenier z stola i potrl se. Kak se bokček starec zahljiknul, počel je jahke kašljati, lamatariti z rukami i tak je zadel tenier teri je opal na pod i ves se razbil. Unda več nie bilje popuščanja. Starci su završilji na klupice kre peči, a h ruke su imelji drvene zdeljičičke h tere njim je sneha taljala jelje. Grde je tiskalje i peklje starce pri srcu gda su sedelji pri peči i jelji, a sin i sneha za stoljem teruga su oni priskrbelji.

Negda je znala babice kapnuti suza teru je fljetne obrisala z fertunem kaj nej gdoj videl. I dedek je znal šmrcnuti i gladiti brk kaj se nej videlje kak tanca od tuge. Malji dejček je znal skakati od oca i matere do babice i dedeka. Gda je znal pitati za kaj oni jieju po strani, a ne pri stolu, nišče mu nič nie štel reči. On je bil pre malji da razme kaj se te pri njihove hiže događa. Znal se prišmaljhati kre dedeka i prisesti babice h krilje, reči njim da idu za stol sesti, alji se je ostalje po istem. Gda je prešla zima i gda su počelji toplji dani starci su hodilji po posle, a dejček je z babicu i dedekem nekaj štuljil po dvorišču.

Jemput, gda su se vrnulji z dela, baba i muž vidlji su kak njihof dejček nekaj meštrulji. Imel je h ruka deščice i slagal jih, rezuckal i bil je ves h poslu. Tak su ga našlji h poslu drugi i trejti dan, pak se otec tomu začudil. Poklje gda je pospravil blage h štalu išel je gled kaj te njegef dejček diela. Čepil je kre njega i popital ga kaj diela. Dejček se veselje nasmejal ocu, priel ga za vrati i rekel. „Tata, ja tebe i mame dielam malu klupičičku kaj si bute sedelji na nje gda budete stari. Imam i dreveka kaj bum vam napravil kopanjice z tere bute jelji gda budete stari.“
Muž je prebljiedel, zel dejčeku drievce, halat z ruke i rekel: „Sinek, nebu ti trieba delati tak nekaj“.

Čudilji su se dedek i babica gda su za večeru bilji nazaj za stoljem. Sneha i sin same su se mudrilji, a dejček je sel kre dedeka i babice i žmahne ž njimi jel pri stolu.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6580/za-dusu-za-spomenek-drvena-kopanja-za-stvarnost.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6580/za-dusu-za-spomenek-drvena-kopanja-za-stvarnost.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 11, 2009, 11:53:56 poslijepodne


Zagorski list br. 313 / 16.10.2009.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Kakva Uršula, takva bu i ciela zima


Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250)


Piše: Zoran Gregurek


Nagla promjena vremena u listopadu, kakva nas je zadesila ovaj tjedan, nikad nije previše čudila našu hraščinsku baku Ivku, pučku prognozerku. Ona bi se samo žalila na kostobolju koju donosi iznenadna studen.

- Je, vu desetomu mesecu je negda znal zapasti snieg do riti. Tak veliki da nej ni vu škulu te dan išli. Same je onda i kraj rujna bil ladneši, ali nek kaka ve gda z kratki rukavi muoraš skočiti vu zimski kaput i škornje - govorila bi baka privijajući se uz peć. Baka je govorila da jedna „baba“, odlučuje kakvo će biti vrijeme zimi.

- Kakve vrijieme Uršula (18. listopada) donese, takve ostane cijielu zimu. Naravne da je bolje da te dan bude mrzel i suh jer bu onda takve vrijeme se do kraja travnja. Jaosiga nam ake bu curele na Uršulu jer bu me onda i na Vuzem išli k meše po blatu, a more biti i po snijiegu - mudrozborila je baka. Kako se oblačiti, što jesti i kakvim se aktivnostima baviti kad dobrano zahladi, zanimalo nas je.

- Ja sam furt oblečena na 4 ili 5 felje: Imam potkošulju, kratku majicu, rubaču, tienki sviter ili lajbek i zgora debeli sviter. Onda se slečem kak mi paše. Tak savetujem i drugijiem, ali se nikak nije treba goliti mam če ti je na moment topleše. Vu ladneši dani treba jesti masnešu hranu, ali ne preterivati, jer nas neke treba greti. A delati? Se kaj treba i niš se ne treba šparati jer čovek nije drve da se bu ftrgel na velike zime. Vu nikakvomu poslu nije treba preterivati, ali se delati muora. Jer ake bume same jeli i sedeli krej peči, do proleča se bume zasalili kak stari mački i neme niš mogli delati vu gorica ni na polju - smijala bi se baka.   


Zvir :
http://www.zagorje.com/clanak/6562/iz-bakine-pucke-biljeznice-kakva-ursula-takva-bu-i-ciela-zima.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6562/iz-bakine-pucke-biljeznice-kakva-ursula-takva-bu-i-ciela-zima.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 11, 2009, 11:54:41 poslijepodne


Zagorski list br. 313 / 16.10.2009.

Dnevnik tate Bena

Bliski susret

 
I veli meni Sandra da je njima učiteljica rekla da se stari papir več ne skuplja. I čemu mi onda vučime decu ekologiji kad se nešči zmisli i veli da toga več nema? Če nekome treba starog papira naj se hjavi imam ga h garaži oko 200 - 300 kil. I ljepo je zapakiran.

Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



Kak Gracia več ne samo da puzi po sobi i da se zdiže na noge, nego več i hodi uz držanje za fotelju, garnituru i ostali namještaj normalno je da more i skoro sikam dojti. Osim nas pet z nami živi i Flippy. Ja ga inače zovem Gremlin. Jer me je podsječal na Gremlina iz onog filma Gremlini kad ga je žena donesla. To je inače ženin pes. Nije pravi pes, nego nekakef mješanac pekinezera i još nečega. Kak je i on mali tak i on ima svoje igračke. Isto ko i deca. A poznato je da su pekinezeri fest ljubomorni pesi. Tak on svoje igračke nikome neda, a Graciji bi štel hkrasti njezine. Baš si ovih dana merka jednog gumenog rozog medeka. Tu i tam se s pesom treba i igrati. Ima jednu tenisku lopticu koju mu mi hičemo, a on ju donese natrag. Če mu se da. I ja pazim na Graciu jen dan dok se ona igrala na podu donesel mi je Gremlin lopticu da mu ju hičem. I par put sam mu ju hitil i onda se njemu več nije dalo skakati i počel ju je gristi. Tak grize i se druge igračke, pa mu ja daj igračke. Ali se ta loptica izgleda i Gracii dopala. Pa je krenula prema njoj. Gremlin je prvo zahrčal kad je videl kam je Gracia krenula, a kad je došla bliže je i zalajal. Onda sam ga prijel i zašpotal i mam je pod stol pobegel. Znal je da je napravil nekaj kaj nesme. I več ga nisi mogel dobiti da se hmekne ispod stola. Od onda je mir. Ali si i dalje merka rozog gumenog medeka.

A Gracia je skužila da po hiži imame pune kablova raznih. Koji se njoj fest dopadaju, jer je to za nju nekaj novog. Pa dopuzi do stola s kompjuterom gde kablova ima u izobilju. Kak se počela loviti za njih onda smo joj dali starog miša (ne životinju neg onog od kompjutera) da se igra. Samo kaj kad to ima h rukama moraš fest dobro na nju paziti. Dobila je i tastaturu jednu staru kaj več ne dela. Tak fest tuče po njoj ko ja kad igram volfenštajna, kvejka ili nid for spid. S tim igricama smo i potrli tu tastaturu.

Do sad sam redovito za Sandrin razred skupljal stari papir. Pa kak je bilo nas roditelja več kaj smo dosta toga znali dopeljati tak su deca dobivala zabadaf izlet nekam. I na prolječe kak je bil kraj škole nisam stigel taj papir otpeljati, nego sam ga samo portpal h koštule i del h podrum. I čez ljeto se pribralo toga dosta i priredim si ja to h garažu da bum otpeljal h školu. I veli meni Sandra da je njima učiteljica rekla da se stari papir več ne skuplja. I čemu mi onda vučime decu ekologiji kad se nešči zmisli i veli da toga več nema? Če nekome treba starog papira naj se hjavi imam ga h garaži oko 200 - 300 kil. I ljepo je zapakiran.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6552/dnevnik-tate-bena-bliski-susret.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6552/dnevnik-tate-bena-bliski-susret.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 11, 2009, 11:55:27 poslijepodne


Večernji list 19.10.2009.

FAKAT

Bošnjački Zagrepčanin slikom i riječju o gradu


Slika:
AGM
http://img2.photographersdirect.com/img/24051/wm/pd2329805.jpg (http://img2.photographersdirect.com/img/24051/wm/pd2329805.jpg) 


Šutljivi Matoš budi ono najljepše u nama. Lijepo je sjesti na klupu pored njega. Čak i drsko ispisani grafit na pročelju iza njegovih leđa dobiva smisao”...

autor: Zvonimir Milčec


Zašto, penjući se uskom i strmom Zakmardijevom ulicom prema Strossmayerovom šetalištu, ostavljajući iza sebe donjogradsku vrevu, odjednom osjetimo laganu plimu spokoja i zapanjujuću bliskost sa svim tim pročeljima, jednostavnim klasičnim i razigranim baroknim, sa stoljetnim platanama prebogatih i gustih krošnji?

Zašto nam je sve to tako drago, kao da je dio našeg dalekog sjećanja... Šutljivi Matoš budi ono najljepše u nama. Lijepo je sjesti na klupu pored njega. Čak i drsko ispisani grafit na pročelju iza njegovih leđa dobiva smisao”...

Može li se, ili smije li se, postaviti pitanje je li pisac ovih toplih riječi o Zagrebu Zagrepčanin? Tako još jemput dolazimo do vječnog pitanja – da tko je ili, kaj, ča i što je Zagrepčanin?

Kak i sam već godinama po novinama i knjigama vrtim to pitanje, nastojeći dati osobno mišljenje i odgovor, preostaje da u ovom slučaju samoga sebe, po tko zna koji put, samo ponovim. Zagrepčanin, po meni, ne može biti stvar geografije.

Nikak nemre biti pitanje tko je gdje rođen. Nego kak je tko od došljaka grad prihvatil i kak se u gradu, koji je sam odabral, osjeća? Biti Zagrepčanin je ipak više i dublje od mjesta rođenja. Jer Zagreb, prosim, ne počinje na Jankomirskom mostu. Zato meni kao rođenom Zagrepčanu nije ni na kraj pameti da i pomislim da sam, samim rođenjem, veći Zagrepčanin od autora, prošli tjedan promovirane, knjige “Zagreb –- literarni i grafički zapisi” (izdavač Sabor bošnjačkih asocijacija Hrvatske) Mesuda Bužimkića.

Ovaj moj sugrađanin, a odsad i stanar moje posebne police s izabranim knjigama o gradu, rođen je u Bosanskom Novom točno prije šezdeset godine, četrdeset godina živi i uživa u svom gradu i u svom arhitektonskom, slikarskom i publicističkom poslu posvećenom gradu. Arhitekturu je diplomirao u klasi jednog od klasika zagrebačke i hrvatske arhitekture Drage Galića, a za studija upija znanja i vještine u majstorskoj radionici drugog zagrebačkog velikana arhitekture i likovnjaštva Vjenceslava Richtera.

Nije ni čudo onda da u ovoj više nego dopadljivoj knjizi u autoru prepoznajemo pravog Zagrepčanina i iskusnog i darovitog arhitekta, i to podjednako u opisima i u crtežima Gornjeg grada, Kaptola i Zrinjevca. I u jednom i drugom dijelu podjednaka sigurnost i čvrstina poteza. I, naravno, toplina doživljaja.


Zvir :
http://www.vecernji.hr/kolumne/bosnjacki-zagrepcanin-slikom-rijecju-gradu-kolumna-36338 (http://www.vecernji.hr/kolumne/bosnjacki-zagrepcanin-slikom-rijecju-gradu-kolumna-36338)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Gospodine Milčec, jeste li vi posljednji Mohikanac kajkavštine u novinarstvu?

- Još se i suzdržavam i kajkavštinu upotrebljavam samo kada treba povezati rečenicu. Da pišem sve na kajkavskom, naježili bi se oni koji misle da bi samim čitanjem postali kajkavci i purgeri.


Zvir:
http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl (http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 11, 2009, 11:56:16 poslijepodne


Varaždinskě vésti, br. 3380, 13.10.2009.

Klopotec

Kam buseki voziju?

       Je li tak teško odštampati malu knižicu z voznim redom vsih busekov, koja bi se mogla dobiti ili kupiti na kioskima za novine? Ili, kakti prilog štampati vu Varaždinskim vestima, ili v onoj mesečnoj gradskoj knižici z programima kulturnih i športskih priredbi... A na koncu konca, kaj ne bi i gradska internetska stranica (na kojoj ima koječega!) mogla dobro poslužiti za vozni red busekov? Posebno zbogradi nas stareših pešakov, ili bolesnikov koji dojdeju z vlakom i od Kolodvora moraju pešice do bolnice...


Prošloga je tjedna po svim novinama pak i na državnoj televiziji kakti posebna viest z Varaždina bila ona kak je netko po noči odšrajfal, fkral i odnesel cielu nadstrešnicu pod kojom putniki z Harambašičeve vulice čakaju gradskoga buseka. Netko od stanara gda se je v jutro zbudil, onak još napol krmežlivi, videl je da nadstrešnice nema i zdigel je celu uzbunu, pak su novinari i z Gradske večnice dobili pismenu poruku o tomu važnom događaju. Na sreču, na skoro se zeznalo da je vse v redu i da je nadstrešnicu zaprav otpelal njen gazda da bi sprobal kak bu zgledlo novo svetlo na njoj - i ciela je pripovest bila za pozabiti...   

Daklem, još jemput pišem o našim varaždinskim busekima ili kak to zovemo – gradskomu javnom prevozu. Velim, još jemput, jerbo sam več pisal o njima, ali se baš ništ neje spremenilo. Najme, još navek se ne zna točno kam koji busek vozi, kroz koje vulice se pela i gda kam dojde. Ljudi koji ih svaki dan trebaju, jer ideju z njima na posel, več su se nafčili gda i gdi moraju čakati. Ali, ipak pitam a kaj je z nama koji te buseke trebamo tu i tam, gda hočemo ili moramo oditi z jednoga kraja grada na drugi?

Pripoveda mi tak prijatel Bartol kak spada v ambulantu na jednomu kraju grada, a laboratorijum vu kojemu se krv pregledava čist je na drugomu, tam pri Svetomu Roku, pak je moral prejti poprečki skoro celi grad i busek bi mu sikak dobro došel. Ali gdi da sazna za vozni red i za busekove štacije, ako se ne računa ona glavna pri Kolodvoru ili ona pri farnoj cirkvi na Trgu slobode?

A ja sam si, na priliku, ovih dana poželel oditi na Sejem lova i ribolova, ali auta nemam, biciklina ne smem voziti a do Nove športske dvorane pešice je od Trakoščanske vulice ipak malo predalko. Nikak mi ni uspelo doznati koji busek vozi nekam gdi bi bilo najbližeše do dvorane - i tak sam mogel samo poslušati od prijatelov lovcov kak je bilo liepo i veselo. Na večer je tam bil i Oktoberfest, ali je vu to doba vozil samo posebni Pan bus, čija tabla još stoji na Trgu slobode. (A zakaj su organizatori Športsku dvoranu Varaždin na plakatima prekrstili vu “Arena Varaždin”, bez ičije dozvole, drugo je pitanje i nema veze z busekima...)

Ali zato ima veze z busekima to da je stvarno skrajnje vrieme da se javno objavi vozni red za gradske buseke, i da se zna koji busek kam i kroz koje vulice vozi, da se znamo znajti. Najme, gda su buseki tek počeli voziti, ja sam štel dojti do one Varteksove trgovine pri fabriki. Pital sam na Trgu slobode šofera je li vozi do Varteksa, a on mi je potvrdil, ali smo se pelali kroz celi grad pa sam tak videl i Banficu i prešli smo polek groblja da bi nakon nekaj više od pol vure ipak stigel do Varteksa...

Zato se pitam: Je li tak teško odštampati malu knižicu z voznim redom vsih busekov, koja bi se mogla dobiti ili kupiti na kioskima za novine? Ili, kakti prilog štampati vu Varaždinskim vestima, ili v onoj mesečnoj gradskoj knižici z programima kulturnih i športskih priredbi... A na koncu konca, kaj ne bi i gradska internetska stranica (na kojoj ima koječega!) mogla dobro poslužiti za vozni red busekov? Posebno zbogradi nas stareših pešakov, ili bolesnikov koji dojdeju z vlakom i od Kolodvora moraju pešice do bolnice...


Zvir :
http://varazdinske-vijesti.hr/3380/klopotec/kam-buseki-voziju?opcija=kolumnisti (http://varazdinske-vijesti.hr/3380/klopotec/kam-buseki-voziju?opcija=kolumnisti)

Prelistajtě nôvi broj "Varaždinca"
(živopisano (online) izdâjně "Varaždinske vésti"):
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

pdf-pismohrana:
Varaždinskě vésti

http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva)
Županiske vésti
http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti (http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kalman-Marica grófnő-Szép város Kolozsvár (http://www.youtube.com/watch?v=1IqS6oEl2Us#)
Video:
Kalman - GRÄFIN MARICZA - Komm mit nach Varasdin,  04:15
Kalman-Marica grófnő - Szép város Kolozsvár
Szilágyi Olga - Dániel Gábor

Opširnešě:
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
* Plemenita Občina Turopôlska
www.turopolje.hr (http://www.turopolje.hr)
Pot Vec tri dana (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 11, 2009, 11:57:04 poslijepodne


7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
13.10.2009., br. 282

Kolumna (Zločesta) Vrtoglavica

Nogometaši vu recesiji i kauč za zbogom od fabrike


Ak nekoga od nogometašov neju skoro prodali vu inozemstvo ili bogatešimi domaćim klubima, vu blagajni bu velka paučina ostala

Pišě: RADAR


Vu NK Varteks više ne cvetaju ruže. Nekak su svi kak pofureni. Kaj prav zaprav i ni čudo jer je Zlatek Horvatov precednik kluba lepo svima povedal da bu velka umetnost osigurati peneze za još dve plače do kraja leta. A plače nogometašima i drugima kaj se motaju oko kluba tak i onak kasniju mesec, dva, tri, kulko? Recesija je došla i vu klub. Hudo je to. Ak nekoga od nogometašov neju skoro prodali vu inozemstvo ili bogatešimi domaćim klubima, vu blagajni bu velka paučina ostala. Pa bu pak grad moral peneze za financijsku reanimaciju kluba posuditi. Kajti sponzori daju se manje, a i njih je se manje. I publike na stadionu je se manje. I honorarni glasnogovornik kluba je otišel za direktora radija kojemu isto ne cvetaju ruže. Botanika vu poslovanju firmi kak mi se vidi ove je lete fest siromašna. Pa ve više ni radnikima kaj su tehnološki višak za oproštaj ni ruže ne daju. Veli mi Milica da je njezina pajdašica kaj je više od trideset let vu fabriki delala za otpreminu kauč dobila. Tak bu ve mogla doma kak nezaposlena ležečki mediterati o temu kak je najlepše godine života dala za nekaj kaj je na kraju otišlo v rit...


Zvir:
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_282/52 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_282/52)

ili
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_282 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_282)   , str. 52
http://www.regionalni.com (http://www.regionalni.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled RADARSKE člankov «Vrtoglavica» na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  RADAR vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vrtoglavica - V(e)rtig(lavic)aVertigo
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock, (kajler), 02:24 
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock (http://www.youtube.com/watch?v=9p8SpTfVKpc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 11, 2009, 11:57:54 poslijepodne


Međimurske novine, 13.10.2009., br. 736.

Premišlavanje Jožeka radnika

Zberite si: ili pamet ili pošteje


Posle vsega smo, vu Staromo grado, otkrili spomenika Pereko Zrinskomo i Frano Krsti Frankopano šteri so se opraščali od Katice predi nek so genuli prema Bečo pred 339 let. A vsi znamo kak so tam zišli i gda so jim odsekli glave vu Bečkom Novom Mesti. Glavna za podizanje spomenika, a kaj znači za skupljanje penez, je bila čakoska Zrinska garda, a pomogla je Županija, Grad Čakovec i naši gastarbajteri z Kanade. Kak bilo da bilo, dugo je trajalo, ali ve je spomenik tu i tre ga deti vu ponudo čakoske turističke zajednice, a nej kaj bomo več črez leto dve zazvedili gda ga rabijo sam ftiči kaj se spraznijo.

Piše: Jožek radnik


Minuli tjeden smo preslavili Den neovisnosti, to vam je biv on četrtek gda je biv državni svetek i neje trelo iti v dero vu fabriko ili pak nekam drugam gde si što več kruheka služi. To vam je tak važen svetek kaj smo ga vsi jedva dočakali i to sam zato kaj je opav vu četrtek pak smo si mogli spojiti petka z vikendom i tak smo meli produženoga vikenda. Fala našemo državnomo Saboro i sabornikaj šteri so zdigli roke za tej svetek i tak nam povečali pušleka neradnih dnevov.
   
     Na sam Den neovisnosti je vu starešoj čakoskoj cirkvi bila meša za našo Domovino i za vse one šteri so dali svoje živote, počev od Petra Zrinskog, Frana Krste Frankopana, pak do poginulih vitezova našega domovinskoga rata, tak kaj mi denes moremo vu miro živeti i čim čim dale, tem tem bole pozabiti na jiv, šteri so nam to privoščili. A gda je tak bilo nejbole nam govori to gda je čakoska cirkva nej bila niti na pol puna kak zna biti za vekše svetke, makar je mešo služiv naš i varaždinski biškop, preštimani Jožek (pak moj imejak) Mrzljak. Biškup nam je vsima, kak političaraj tak i puku, održav jako lejpo prodeštvo. Lejpo je rekev gda oni šteri vodijo Domovino (političari) morajo meti mudrost i pamet, a mi vsi ostali pošteje. Posle je nekaj govoriv o korupciji, gde nam je pojasniv gda političari nesmejo delati sam za svoje interese nek za interese vsih nas, tak gda je na vse zadje zišlo to gda nama ljudima tre mudrost i pamet, a političaraj pošteje. Vidite gda i vu našoj Domovini, predi ili pak posle, vse dojde na svoje.

      Posle vsega smo, vu Staromo grado, otkrili spomenika Pereko Zrinskomo i Frano Krsti Frankopano šteri so se opraščali od Katice predi nek so genuli prema Bečo pred 339 let. A vsi znamo kak so tam zišli i gda so jim odsekli glave vu Bečkom Novom Mesti. Glavna za podizanje spomenika, a kaj znači za skupljanje penez, je bila čakoska Zrinska garda, a pomogla je Županija, Grad Čakovec i naši gastarbajteri z Kanade. Kak bilo da bilo, dugo je trajalo, ali ve je spomenik tu i tre ga deti vu ponudo čakoske turističke zajednice, a nej kaj bomo več črez leto dve zazvedili gda ga rabijo sam ftiči kaj se spraznijo.

     Nikak mi nejde vu to mojo glavo kak je pre spomeniko, mesto betežnoga gradonačelnika, govoriv jegov zamjenik Zoran Vidović, a gledav ga je drugi zamjenik Biševac, šteri je inače zaduženi za društvene djelatnosti. Prosim vas, najte me krivo razmeti, mortik spomeniki ne spadajo vu društvene djelatnosti? Pak nebrem niti ja vse znati! I nej sam to, Veselin je došev dok je ceremonija več hapila, a odišev je predi nek so Dalmatinci svoje otpopevali. Tak delajo pravi političari: vsi te vidijo dok dojdeš, a isto tak i dok odhajaš. I vu politiko se tre razmeti.

     Petoga oktobra smo obilježili svecki Den navučitelov. Nek se zna gda je to jako važno zvanje nej sam vu Lepoj našoj nek i vu celomo poznatomo sveto. Kaj nek vam rečem, vsaka čast navučitelima, neznam kak deci, ali so meni, ipak, navučitelice čuda fajneše i nekak jiv čuda rajši imam.

     Prečitav sam vu jenaj našaj novinaj kak je gospon Breznik z Putjan poslav vu vražjo mater vse čakoske gracke večnike šteri so mo zabranili kaj bo se po čakoskoj glavnoj vulici voziv z peciklinom. Nejpredi bi šteuv gospono Brezniko reči gda mo je kletva prekesno dojšla, jerbo je ta zabrana več tri leti stara, kaj znači gda spomenuti gospon vsako tretje leto ide z peciklino vu center grada ili pak vu bolnico. Još nekaj, zazvedili smo gda je jako zdravo se voziti z peciklinom, ali je gospon Breznik još nej zazvediv gda je još zdraveše hodati peške, makar i polek peciklina i to teh 100 ili pak 200 metri, kuliko je duga pešačka zona. Najgerek sam kaj bodemo čitali vu novinaj gda bode gospon Breznik išev peške po glavnoj čakoskoj vulici i gda se nešterni mladi junec vu njega pohajsne z peciklinom?

     Vsi so prepovedali kak bode Ivek Perhočov zrasev dok postane župan i to tak jako kaj mo nebodemo mogli niti do nosa doseči. Morem vam reči gda je to nešči zmisliv, jerbo sam Iveka videv pred tri dni i isto je takši kak je biv gda je išev vu šegrcko školo. Brzčas je pak predelav međimorski jal i to najbrž pre oporbenjakima.   


Zvir:
Međimurske novine, br. 736, 13.10.2009., str. 61
http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=11810&Itemid=138 (http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=11810&Itemid=138)


Međimurske novine, 13.10.2009., br. 736.
pregled pdf:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine736i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine736i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey)
download pdf:
http://www.mnovine.net/pdf/736/mnovine736i.pdf (http://www.mnovine.net/pdf/736/mnovine736i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Žiga i Bandisti - Međimurje, kak si lepo zeleno, 03:55
Žiga i Bandisti - Međimurje, kak si lepo zeleno (http://www.youtube.com/watch?v=ou1nIhj9AMc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 22, 2009, 01:23:17 prijepodne


Zagorski list br. 322 / 18.12.2009.

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Šege pred božične cajte


Od cajta prie Božiča, na prvi dan zime je najduža noč. Poklje se velji da ide saki dan dukši za tuljike kuljike kokot more zevnuti.

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Još kratki cajt nam je do Božiča, svetka teruga najrejše dočakame. Tak je radi toga kaj je rođenje navike i h familjije najveseljieši cajt jer je pod krof došlje nove življenje. Unda je te tak od vajkada veselji dan gda slavime rođenje Isusekove. Hnoge su nove šege za tie svetek porinule stare šege.  Stare šegi ja se navike rada zmisljim, našrajbam jih kaj se nej pozabile. Če se oče nekaj nafčiti mora se i opetuvati kaj ostane h pometi, tak i moje šrajbanje o te neše stare šege tere nam očeju nove i lucke strirati.

Žal mi je navike kaj se pune toga oče pozabiti, te je diel življenje naše pretke teri su nam ostavilji ljiepu i zdravu Zemljicu i svoje šege. Kak sme počelji životariti, pitanje je e bume kaj poštenuga mi ostaviljisvojam svojem pokoljenjam.

Dok lučem kak stiha snieg curi, maček mi tuče po obloku štel bi fižu, gruntam si i misljim na cajte prie prec ljiet gda je skore saki Božič, kak i cajti prie njega, bil bielji. Biela dvoriščeca bila su sprekrižana z maljemi tiricami tere su bilji puteci kud se hodilje. Od štalskuga stanja i hiž, se se pririhtavalje cielji prosinec mesec na veljiki svetek. Ribale su se po hiža prsnice, klupi i podi. Najprie su se zmele saje h šparete kaj bi bilji dobri cugi pri kurenju kaj bi se gibenje ščem bolje i ljepše spekle. Kak nie bilje prie štacune kaj bi se hunji kupouval kinč za hižu i cimer, se se je delalje doma.  Saku su večerku puce, alji i starieši delalji kinče za cinfrati hiže, krizbane ilji cimere. Kinče se je delalje od papiera, perinja, perja, slame i kaj česa druguga kaj se doma imelje. Bile su te rožice sakejačke felje i farbe. Saki gdoj je rožicu delal makar po istem, rožice su bile drukčeše. Pri bogate ljudie su se rožice smakale h rastopljeni vosek kaj su mogle duže zdržati. One su se spravljale za druge ljete  jer su mogle opstati. Plelji su se lanci tere su se zvezalji od sredine lampe po ciela prsnica. Saki kipec na zidu je oko sebe imel spleteni lanček, a respelčeka su imele venček od rožic. Z srebrnu farbu farbalji su se orehi i bažulj h komušinja z terem se cinfral ilji kitil krizban.. Hganjale su se med sobu puce tera bu napravila ljepši kinč i čieva bu hiža bolje porihtana i pocinfrala. Po hiža su hodilji snuboki nalukavat kakva je pri hiže puca. Baš hu te cajte gda nie bilja vanje posla ljudi su hodilji jedni k drugem. Hodilje se i nalukavat tera bi bila dobra sneha. Lukalje se po prsnica, pode, kluplja i šamrljine, e su dobre zribani. Lukala se i posuda e je dobre oprana. Če je se bilja kak spada, puca je imiela več snuboke i unda je mogla brebirati budučuga muža. Presnice po ganjke, komora i kuhnje cinfralji su ljusteri napravljeni od slame, koruze i bažulja. Jeden se ljuster nie mogel napraviti same jednu večerku pak je pajdašuvanje bilje več večerki. Se cinfe, pranje hiže i hadri moralje je biti gotove do Badnjaka. Šenička tera se posiejala na sv. Luciju bila je več prec zelena. Stolček teruga su muži delalji od Brbarenja moral je biti gotof. Veruvalje se da se z toga stolčeka more videti gdoj je h selu coprnica. On gdoj je napravil stolčeka zel ga je sobu na polnočku. Gda je bilje podiganje h cierkve, stalje se na tie stolček i polukne po cierkve. On gdoj stoji na stolčeku mogel je videti tera je baba coprnica. Puce su pak prie nek su išle na polnočku zele h ruke jabuku, obieljile ju tak kaj niesu koru prekinule. Cielu koru hitile su prek glave kaj je opala na pod. Obieljena kora složila se na podu h slove z kakvem bu počelje ime budučoga dečka i muža.

Od cajta prie Božiča, na prvi dan zime je najduža noč. Poklje se velji da ide saki dan dukši za tuljike kuljike kokot more zevnuti.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6798/za-dusu-za-spomenek-sege-pred-bozicne-cajte.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6798/za-dusu-za-spomenek-sege-pred-bozicne-cajte.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 22, 2009, 01:24:22 prijepodne


Predlâjnski snég:

Zagorski list br. 218 / 21.12.2007 / panorama  (papérnato izdâjne)

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Božični vanjkuši


Piše: Zoran Gregurek


Dok se u mnogim domovima za božične dane posebno uređuju i čiste prostorije i vodi briga da je sve na svojem mjestu, u Zagorju se nekad za Božić nisu pospremali kreveti.

"Za božične dane nije trieba vanjkuše natepati jer tuo donaše nesreču. Če se vanjkuši pune diraju, na friškomu zraku prestiraju i popravljaju, veli se da se zemlja dira vu štere treba biti mir gda se treba naroditi Sin Nebeski. Zate postelj treba same prekriti z kupertu i pustiti vanjkuše na miru", govorila je naša hraščinska baka Ivka, pučka prognozerka. No, mira nije bilo u zagorskim kuhinjama za velike balgdane.

"Furt se dobre znal red i tuo kaj se bu gda jele. Saki dan nije bile mesa nek vu nedelju i gda je bil teški težački posel. Zate se na Buožić navjiek f tulec metala vekša pečenjka - guska, a na Štiefanje purica. Do nuovaga leta bi si male počivali, saki dan nej bile mese, ali bi uvijiek bila dobra rana. Za Nuove lete bi bil odojek ili kakov bolši kumad mesa. Unda bi pokle nuovoga lete par danof jeli ostanjke i več zmišljali kaj se bu kuhale za Trej Kraljof. Je, i onda pokle nije bile niš masnešoga za pojesti se do Sviječnice", prisjećala se baka. A zašto je bolje da nas dočeka bijeli i hladan, a ne blatnjav i kišni Božič, zanimalo nas je.

"Veli se da če je Buožič bijieli, onda je Vuzem zeleni, tuo tak i trieba biti jer za Buožić paše da bu snijieg, a za Vuzem lijiepe vrijeme. Ake je za Buožić tople vrijime i južni veter, na Vuzem bume vu nofte hukali, a tuo male šte oče", rekla bi baka.


Zvir:
Zagorski list br. 218 /21.12.2007 / panorama  (papérnato izdâjne)
Nepotpuno online-izdâjně:
http://www.zagorje.com (http://www.zagorje.com)[/blue]

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * ** * * * * * * * * ** * * * * * * * * ** * * * * * * * * ** * *

Video:
Cinkuši-Bozična (1998),   04:31
Cinkusi-Bozicna (1998) (http://www.youtube.com/watch?v=tqFlUnUi5gU&feature=related#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 22, 2009, 01:25:15 prijepodne


Zagorski list br. 322 / 18.12.2009.

Dnevnik tate Bena

Blagdanska čestitka

 
Neki buju rekli da čkomim dok imam posel i plaču i da budem sretan. Ne smeta mene kaj veliju da nema za božičnice. Kriza je pa nema. Ak nema nema. Ali kak h proračunu onda ima penez za financiranje političkih stranaka? Zakaj to ne ukineju?

Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



U Hrvatskoj se i ljetes pojavil Grinch. Meni osobno taj čovek bi bolje zgledal ko Deda Mraz. Barem mu je sličniji po dimenzijama. Da mu se dene kapica, bjela brada i oblječe h črljeno bil bi isti Deda Mraz. A da ga se ovakvog kakaf je oblječe h zeleni triko ne bi mi bil sličan Grinchu nego bi mi više sličil na Tora (valjda je Toro ona depša žaba). Valjda ste razmeli na koga mislim.

Samo kaj ljetes Grinch nije hkral Božić nego božićnice. Ali ne sima. Neg samo nama. Gdo smo mi. Mi sme ljenčine i nič koristi. Mi sme nepotreban teret na grbači radnika. Mi sme super bogati i dobro debelo preplačeni na svojem poslu. Ili jednostavno rečeno ja sam državni službenik. Sad bute vi rekli da kaj se ja opče bunim. Imam posel, dobim plaču, i još bi štel i božičnicu. Da štel bi ju. I dobil bum ju. Če nem ljetes, onda bumo tužili državu pa bumo za par ljet dobili božičnicu i to s kamatama. I to bu puno več koštalo ovu našu državu nego da nam sad isplati to kaj smo dogovorili da bumo dobili za to kaj delamo. Samo kaj poznavajuči brzinu našeg sudstva kad bu sud gotov gdo zna gda bu onda na vlasti. Zato of GrinchDedaMrazToro more delati kaj hoče jer je njega i njegove baš briga e buju naši hnuki dužni 100, 200 ili 500 miljardi raznih penez. Dok za njih ima dobro je.

Neki buju rekli da čkomim dok imam posel i plaču i da budem sretan. Ne smeta mene kaj veliju da nema za božičnice. Kriza je pa nema. Ak nema nema. Ali kak h proračunu onda ima penez za financiranje političkih stranaka? Zakaj to ne ukineju? Ak se mogel ukinuti zakon po kojem su knjige za školu bile zabadaf naj ukineju i zakon po kojem stranke dobiju peneze iz proračuna. Naj se ukine financiranje gradova i opčina tere nemaju dost penez same za sebe. Zakaj se silni penezi h Bosnu šaljeju?

Za divno čudo jedan drugi dio državnog aparata me ugodno iznenadil. Vjerovali ili ne riječ je o hazezeou. Deci, točnije Patriciji i Sandri su se več bile dodrle zdravstvene iskaznice. Ž njih je opal magnetni kod, farba se zbrisala i nisu več bile upotrebljive. Prešla je žena tu h Zaboku do socijala i se je tu zbavila za par minut. Napravile su zapisnik da su iskaznice takve i takve i da več nisu za koristiti i za neko vrijeme buju deci doma došle nove.
A dočekal sam i dan da za dječji rođendan nema nereda po hiži. Patricija je ipak proslavila rođendan. Ona je štela iti van s frendicama. Pa sam joj dal nekaj penez i ona je s frendicama prešla malo van, pa ih je otpeljala na pizzu. Normalno da su se i doma navrnule, a žena je bila spremna i na to. Popoldan je napravila opet manchhumallow. I to uz svesrdnu Patricijinu pomoč. Da nete mislili da moja žena ne zna nič drugo napraviti od kolača! Ali deca hočeju to i gotovo.

Dobil sam i obrisač od buduće šogorice. Da kak prošli tjedan h nabrajanju kolača nisam nabrojal i baklavu kaj je meni njezin tata poslal. Nisam. I to zato jer to nije bilo za goste nego samo za mene.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6794/dnevnik-tate-bena-blagdanska-cestitka.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6794/dnevnik-tate-bena-blagdanska-cestitka.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 22, 2009, 01:26:19 prijepodne


Večernji list 14.12.2009.

FAKAT

Super, živimo u “Dolini sunca”!


Slika:


Kriva mi je, naravno, vlastita unuka. Jer, bože moj, takva vrsta televizijskih serija samo su za djecu i besposlene kućanice. U međuvremenu se prikazivala jedna kojoj sam zaboravil ime. Znam samo da je sadržajno bila iz športskog, nogometnog miljea.

autor: Zvonimir Milčec


Gledam li “Dolinu sunca”? Gledam. Makar na preskok, ovlaš i usput. I ne sramim se javno reći da gledam sapunicu. A podsjetimo se samo prve domaće sapunice. Zvala se “Vila Marija”. Samo bi najhrabriji javno priznali da su u to vrijeme pred telkačom. I samoga sebe hvatam kak se već u naslovu aktualne kolumne na tu temu pokušavam opravdati, ako ne i ograditi. Kriva mi je, naravno, vlastita unuka. Jer, bože moj, takva vrsta televizijskih serija samo su za djecu i besposlene kućanice. U međuvremenu se prikazivala jedna kojoj sam zaboravil ime. Znam samo da je sadržajno bila iz športskog, nogometnog miljea. Gledamo je, naravno, samo zato jer volimo šport! Onda su nas “Ratkajevi” konačno oslobodili. Jer to je, kakti, povijesna tematika. Drugi svjetski rat. Ustaše i partizani. Javno bi u kavani nagađali je li, i koliko, glumački pogođena sličnost Poglavnika, a koliko Tita. Razgovaramo tako o povijesnim ličnostima, a ne o sapunici. A sad već, bez ustručavanja, javno pričamo o sapunici. Ili, kako se to na špici počelo nazivati, “TV novelom”. Ili “hrv. dramskom serijom”. Valjda zato da bi nam bilo lakše priznati. Pa da, to nije sapunica, trakavica i šekret-papir, kak volimo nazivati one plačljive serije meksičke proizvodnje. Koje, naravno, ne gledamo. To ipak propuštamo besposlenim kućanicama. Djeci ih ne preporučujemo, da ne otupe. “Dolinu sunca”, dakle, gledamo. Na kraju konca, zanatski više nego korektno obavljen poso (režiser Branko Ivanda). Glumci uvjerljivi i prirodni, a kaj se za mnoge naše tzv. umjetničke cjelovečernje filmove ne bi moglo reći. Tolko da se zna. A i zakaj ne bi gledali, kao da imamo bolji izbor?! Ili, možda, imamo. E, to su već drugi rekli. Tako se spominju izravni prijenosi iz Sabora. I sa sjednica Vlade. I, naravno, ova aktualna predstavljanja i sučeljavanja predsjedničkih kandidata. No, da. Uspoređivati ovaj naš realni život s tamo nekom nerealnom televizijskom serijom, zbilja je pretjerano. U “Dolini sunca” vlada totalna pomrčina i opći moralni rasap. Život u jednom provincijskom gradiću, doduše, slikovitom, sličnom Samoboru (navodno, u Samoboru i snimljeno) građen je na traču, međusobnom optuživanju, prijevarama, opstrukcijama, urotama, krađama, podmetanjima, kriminalu i svim vrstama muljaže. Tak nekaj zbilja se može vidjeti samo na TV! A možda i na parkingu. Tak me u nedjelju mlada vozačica kroz prozor svog auta pita – je l idem van. Idem van. Ali i unutra. U “Dolinu sunca”. Osmijeh na licu vozačice koja čeka da joj prepustim svoje mjesto otkriva mi domarku Sonju kod TV bogatuna Vitezovića. Sonju (Mirna Medaković) milijunsko gledateljstvo zna kao najveću negativku serije. S izazovnim osmijehom na lijepom mladom licu spremna je prevariti, ukrasti, podmetnuti i ucijeniti i vlastitog ćaću. I njen lik ovako uživo iz mene izvuče banalnu ocjenu: “Da znaš, Sonja, tak si dobra da te ljudi zbilja moraju mrziti”! Naravno da svojoj mladoj sugrađanki nisam mogao reći da bi u ovoj našoj političkoj I menadžerskoj tzv. eliti s takvom ulogom mogla napraviti uspješnu karijeru!


* Zvir :
http://www.vecernji.hr/index.php?cmd=show_clanak&clanak_id=66192&action=print_popup (http://www.vecernji.hr/index.php?cmd=show_clanak&clanak_id=66192&action=print_popup)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Gospodine Milčec, jeste li vi posljednji Mohikanac kajkavštine u novinarstvu?

- Još se i suzdržavam i kajkavštinu upotrebljavam samo kada treba povezati rečenicu. Da pišem sve na kajkavskom, naježili bi se oni koji misle da bi samim čitanjem postali kajkavci i purgeri.

Zvir:
http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl (http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 22, 2009, 01:27:27 prijepodne


Varaždinskě vésti, br. 3389, 15.12.2009.

Klopotec

Varaždin vu filmu

        A zakaj pravzaprav o tomu tuliko pišem? Zato kaj sam i ja tam negdi pred četrdeset let opčinskim komunalnim ocima predlagal nek kupiju dobroga fotoaparata i onu kinokameru “šesnajsticu” (jerbo digitalcov onda još nie bilo), i nek zadužiju jednoga ili dva činovnika da poslikaju i pofilmuju vse kaj se v gradu događa prije nego se počne nekaj staroga rušiti i novoga graditi. Znate kaj su mi rekli? Da govorim bedastoče! I sad zato, nemamo pojma kak je zgledala Milička vulica ili Vulica brače Radič, a samo se stari Varaždinci zmisliju raskrižja Pavlinske i Šenoine od prije nego kaj je zrasel denešnji “barokni” Coning centar...


Baš mi se zdopalo kaj se naša Varaždinska televizija z početka ovoga meseca v proslavu Dana grada vključila najbol kaj se je mogla, najme, pokazala je čak pet starih filmov o Varaždinu, za koje puno Varaždincov niti ne znaju da uopče postojiju. Tak mi se je znova zdopal i on film koji je bil snimljen za prvu osamstoletnicu Grada (1981.) i kojega sam još onda triput gledal v kinu “Park”. Film traje punu vuru i pol, režiral ga je Peter Veček, a prelepe snimke napravil je

Ilija Lekič, vu ono vrieme jen od najbolših snimateljov na zagrebačkoj televiziji.
A jerbo je film sniman prije one obletnice, liepo se v njemu vidlo kak je Varaždin zgledal prije toga. Tak si mam moremo zamisliti kaj se je vse napravilo vu gradskoj jezgri da bi ju čim bol zbegecali za proslavu tih 800 let kak se je Varaždin spominjal vu poviesti. Znucane fasade na Korzu, i fraterske i pavlinske cirkve, a posebno turnji bili su 1981. zguleni skoro do ciglov, a Stari grad je zgledal kak  da se hoče podreti ili ga mam treba prepustiti arheologima. No, vidi se vu tom filmu i kak se počel delati novi del grada, kak več štrči vodotoranj, kak je liepa bila Đurekova vulica tam gdi je prije pet rasla kuruza, ali su rečemo Zagrebačka ili Vrazova vulica zgledale kak i pred sto let.

A jedne su večeri pokazali vrednoga črno-beloga filma kaj se zval “Varaždin – grad tradicije i slave” i koji je, ne bute veruvali, bil zgotovlen 1935. leta. On svedoči kak je naš grad ili točneše njegov centrum zgledal vu to vrieme gda je zeleni plac bil pri Grguru Ninskomu a stara se krama prodavala v Cankarevi vulici kak sad na Sajmištu. Vu starim novinama “Varaždinskim novostima” našel sam članka iz 1934. leta “Filmovanje grada Varaždina”, a v njemu piše kak je iz Zagreba došla “ekspedicija Higijenskoga zavoda pod vodstvom dr. Chloupeka” koja je filmala naše crkve, fasade, gradsku večnicu, kazališče, a posle su snimali i najzanimleveše kraje Zagorja, Trakoščan, Ravnu Goru i Veternicu... I del toga 75 let staroga filma mogli smo sad gledati na našoj Varaždinskoj televiziji.

A zakaj pravzaprav o tomu tuliko pišem? Zato kaj sam i ja tam negdi pred četrdeset let opčinskim komunalnim ocima predlagal nek kupiju dobroga fotoaparata i onu kinokameru “šesnajsticu” (jerbo digitalcov onda još nie bilo), i nek zadužiju jednoga ili dva činovnika da poslikaju i pofilmuju vse kaj se v gradu događa prije nego se počne nekaj staroga rušiti i novoga graditi. Znate kaj su mi rekli? Da govorim bedastoče! I sad zato, nemamo pojma kak je zgledala Milička vulica ili Vulica brače Radič, a samo se stari Varaždinci zmisliju raskrižja Pavlinske i Šenoine od prije nego kaj je zrasel denešnji “barokni” Coning centar...

I vu Optujskoj vulici bile su samo stambene prizemnice a sad je dučan do dučana, pozabili bumo i kak je zgledala Preradovičeva prije nego je dobila “gimnazijskoga aneksa”, kak i da su vse okolo grada kuruza i krumper rasli tam gdi su sad trgovački centri. Na žalost, o tomu nema nikakšnoga, službenoga, filmskog zapisa. A malo bolša videokamera denes košta kak jeden malo pošteneši domjenek. Samo bi trebalo i o poviesti tu i tam misliti...


Zvir :
http://varazdinske-vijesti.hr/3389/klopotec/varazdin-vu-filmu?opcija=kolumnisti (http://varazdinske-vijesti.hr/3389/klopotec/varazdin-vu-filmu?opcija=kolumnisti)

Prelistajtě nôvi broj "Varaždinca"
(živopisano (online) izdâjně "Varaždinske vésti"):
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

pdf-pismohrana:
Varaždinskě vésti

http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva)
Županiske vésti
http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti (http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kalman-Marica grófnő-Szép város Kolozsvár (http://www.youtube.com/watch?v=1IqS6oEl2Us#)
Video:
Kalman - GRÄFIN MARICZA - Komm mit nach Varasdin,  04:15
Kalman-Marica grófnő - Szép város Kolozsvár
Szilágyi Olga - Dániel Gábor

Opširnešě:
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
* Plemenita Občina Turopôlska
www.turopolje.hr (http://www.turopolje.hr)
Pot Vec tri dana (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 22, 2009, 01:28:27 prijepodne


7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
15.12.2009., br. 291

Kolumna (Zločesta) Vrtoglavica

Vratija se Ive, di je bija, di je bija, di je bija..


Di je bil kad ga tak dugo niko ni videl? Vu Hacu? Kaj god.

Pišě: RADAR


Vratil se Ivek. Vidli su ga na Mirogoju. Di je bil kad ga tak dugo niko ni videl? Vu Hacu? Kaj god. Pa tam su ve si vu reštu radi pljački i farbanja tunelov farbami kaj koštaju kak suho zlato. Je morti bil vu Podravki? Kaj bi. Pa tam više nema nikoga od njegovih pajdaši. Zaprti su i čube vu reštu. Oni kaj su ostali su se vu mišju rupu skrili i čekaju bolše dane da im pak svanu.

I Poli više nejde tam. Ve je došel Ljubo pa niko više nemre mutiti financ-juhe prema Ivekovom jelovniku. Pa je ve stanje vu Podravki kak na karminama. Najviše zato kaj više peneze nemreju drpati kak bi neko na vrhu štel.

Bar tak ve zgledi na prvi pogled. No, pa gde je onda bil Ivek? Morti vu Hažeju? Pa, nej Štefek smeha detati. Kaj bu tam. Njegovi poltrončeki z Hažeja su vu Remetincu na prisilnom dopustu. Morti tam i ostaneju il ih budeju premestili vu resort agroturizem vu Lepoglavi.
Bil je ziher vu INAMOLU. Morti je proučaval ugovor kaj ga je Poli potpisal z Mađarima da se vu Hrvackoj osećaju kak doma, za vreme Avstrougarske. A morti je bil v ribarnici i gledal hobotnicu kaj su joj malo krake skratili. Kajti je već bila bezobrazno duga.


Zvir:
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_291/60 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_291/60)

ili
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_291 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_291)   , str. 60
http://www.regionalni.com (http://www.regionalni.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled RADARSKE člankov «Vrtoglavica» na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  RADAR vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vrtoglavica - V(e)rtig(lavic)aVertigo
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock, (kajler), 02:24 
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock (http://www.youtube.com/watch?v=9p8SpTfVKpc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 22, 2009, 01:29:32 prijepodne


Međimurske novine, 15.12.2009., br. 745.

Premišlavanje Jožeka radnika

Barika je zela stvar vu svoje roke…


A kak dugo to privas traje? Ali, sosed, prosim te lejpo kaj mi poveš istino. Nekaj sam počev skamuckati, a ona se smickala vse bliže i bliže k meni. Najempot me je zgrabila za roko, a ja sam se niti nej znašev, i rekla mi je gda Imbra nebode došev dimo do večera. I kaj sam unda mogev naprajti, osramotiti moške ili pak pomoči sosedi kaj si sama prekontrolera kak dugo to prinas traje? Sigurno vas gvinta kaj sam, itak, napraviv? Pak je Barika još nej tak stara, a niti je nej robava, kaj bi bila samo možova. Dok sam išev dimo sebi sam obečav kak se več nigdar nebudem nikam rivav. Pak kaj je meni to trelo kaj sam spašavav nas moške, a i doktora Plešnara. Tak sam i lani napraviv z pijačom, dok sam išev pijan dimo z goric: skorom sam prestav piti.

Piše: Jožek radnik


Lejpo nam je gospa Vesna Pusič rekla gda vse države štere su vu nevolaj za svojega precednika birajo precednico, ali neje vu pamet vzela to kaj mi vu Hrvaškoj vse delamo čistam drugač i mi bodemo zebrali, vtruc vsima, precednika. Do ve je navek tak bilo i brzčas bode i ve tak.

Nej znati kaj bode od županiske razvojne agencije Redeje. Županijski večniki so počeli navelikom gombati protiv je kak skorom nikaj nej služi, a hajdig troši. Takšo jedno imam ja doma, ali je nej agencija makar je, isto, ženskoga roda. Najte me krivo razmeti, ali neznam vam kaj reči o Redejinim projektlinima, ali oni vse delajo kaj bodo, črez par let, ojačali našo županijo, a naša precednica, gospa Jaca Kosor dela na temo kaj ukine županije i stvori regije. Nej znati gda i kak bode Redeja dojšla na zeleno kito?

Jako sam najgerek kak bode naš župan posloživ te svoje nove težake? Raspisav je natječaje i za 9 praznih mesti je dojšlo77 moljbi, tak gda nam je ve župan na sto muka kak od vsih teh šteri se nudijo zebrati one nejbolše. Kuliko se ja razmim vu tej posel, koga god bude zebrav nebode dobro, jerbo si bode navek gruntav kak je nešterne bolše poslav dimo. Ne bi mo štev biti vu koži, ali tak je štev i ve mora pojesti ono kaj si je skuhav ili pak zakuhav.

On minuli tjeden je Sveti Mikloš nosiv darove za deco i to sam onima šteri so bili dobri. Kak je i Sveti Mikloš vu krizi i recesiji nej mev dostik penez vu kasi pak je nej mogev donesti vsima, tak gda so negdi japeki i mamike ili pak japice i mamice morali malo doštukati. Morem vam reči gda so se nešterna deca tožila gda jiv je Sveti Mikloš preskočiv. Vidite, zbogradi tega moram pofaliti nešterne navučitelice vu čakoskaj pučaj školaj štere so, mesto Svetoga Mikoša, svojaj đakaj nametale darove vu čižmice. One so zazvedile gda je jako lejpo, a i pre srco jim je navek nekak toplo, dok nekoga razveselijo. A deca to zanavek zapamtijo.


(vezana vést:
ČAKOVEČKI UROLOG mr. sc. ANTONIO PLEŠNAR MEĐIMURCE UKLJUČIO U SEKSUALNO ISTRAŽIVANJE
Sa ili bez vatrenih tableta Međimurci su ljubavnici maratonci! ...
Međimurske novine br. 743., str. 25.,25. *)


Pozvala me soseda Barika k sebi i dok sem došev mev sam kaj videti: pred sobom je mela dvoje Međimorske novine. Vu levoj roki je držala one vu šterima je doktor Plešnar govoriv kakši smo mi Međimurci, z ženami, vu kerdelji, a vu desnoj je držala ove vriškeše vu šteraj sam ja pisav o venoj, venomo i venodjajo. Čim me spazila mam mi je zbajala kak niti doktor, a niti pak moj Jožek neznajo kak se dugo pravzaprav venodjajo Međimorke i Međimorci. Videv sam gda mi je soseda navijena, pak sam jo pustiv nek prepoveda: - To prinas traje nejmeje dve vure, jerbo nejpredi zgubimo pol vure kaj ti ja mojega Imbrija nagovarjam, a on se nanuja i furt nekajk mrcka. No, ali dok meni dojde milo ja se nedam sam tak otirati i posle pol vure on, nejvečpot, nebre zbeči. Treba nam par minot kaj se dovlečemo do hiže, ali čim dojdemo nutri ja ga drufnem na kerdeljo i počnem ga slačiti. Dok to zbavim unda je pred menom nejtežeši posel, zdiguvanje jegovoga venoga, nanujanje kaj se stane i hapi se nekaj delati. Kak je jegovomo venomo lenguzanje jakša strana za zdiguvanje zgubim nejmeje deset minot. To naše prepravlanje za venodjanje bi još duže trajalo gda se nebi sama slekla i pod jega se podvlekla.. Znaš kakši so moški, ne jim je za posel, ali dok jiv dotiraš pred zid unda se, ipak, primejo posla. Takši ti je  i moj Imbra, oddelav je to svoje kaj sam ga nucala. Nebrem ti točno reči kak dugo je to trajalo, ali znam gda bi ja zdržala gda je bilo i tripot duže. To sam mo onak stiha i rekla. Unda se je počev zgovarjati kak sam ga na brzino zgrabila, kak se nej dostik dugo prepravlav, kak je biv žejen, kak mo ne paše gda toga nočnoga posla po dnevo delamo, kak je biv strahom kaj nebi što došev k našoj hiži i našev nas vu poslo… i kaj ti nam dale prepovedala. Na to zgovarjanje smo zgubili dobre pol vure. I unda je vtihnula jeden kratek čas. Misliv sam gda zbraja minote ili pak vure, ali najempot je zdigla glavo, lejpo me pogledala i zapitala: - A kak dugo to privas traje? Ali, sosed, prosim te lejpo kaj mi poveš istino. Nekaj sam počev skamuckati, a ona se smickala vse bliže i bliže k meni. Najempot me je zgrabila za roko, a ja sam se niti nej znašev, i rekla mi je gda Imbra nebode došev dimo do večera. I kaj sam unda mogev naprajti, osramotiti moške ili pak pomoči sosedi kaj si sama prekontrolera kak dugo to prinas traje? Sigurno vas gvinta kaj sam, itak, napraviv? Pak je Barika još nej tak stara, a niti je nej robava, kaj bi bila samo možova. Dok sam išev dimo sebi sam obečav kak se več nigdar nebudem nikam rivav. Pak kaj je meni to trelo kaj sam spašavav nas moške, a i doktora Plešnara. Tak sam i lani napraviv z pijačom, dok sam išev pijan dimo z goric: skorom sam prestav piti.


* (vezana vést:
ČAKOVEČKI UROLOG mr. sc. ANTONIO PLEŠNAR MEĐIMURCE UKLJUČIO U SEKSUALNO ISTRAŽIVANJE
Sa ili bez vatrenih tableta Međimurci su ljubavnici maratonci! ...
Međimurske novine br. 743., str. 25.,25. *)

http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine743i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine743i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey)


Zvir:
Međimurske novine, br. 745, 15.12.2009., str. 69
http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=12430&Itemid=138 (http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=12430&Itemid=138)

Međimurske novine, 15.12.2009., br. 745.
pregled pdf:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine745i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine745i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey)
download pdf:
http://www.mnovine.hr/pdf/745/mnovine745i.pdf (http://www.mnovine.hr/pdf/745/mnovine745i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurski Jezeraš (Šteri ima najvekšega? ), 03:59
Međimurski Jezeraš ( Šteri ima najvekšega? ) (http://www.youtube.com/watch?v=d043-A-uMxw#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Žiga i Bandisti - Međimurje, kak si lepo zeleno, 03:55
Žiga i Bandisti - Međimurje, kak si lepo zeleno (http://www.youtube.com/watch?v=ou1nIhj9AMc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 26, 2009, 09:17:50 poslijepodne


Školski kutak VIII.
OŠ Hodošan
, Međimurje

Kak je negda bilo na Badnjak i Božić

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Badnjak, Božič i Štefanje

     Negda, dok sam jo bila mala, komaj smo čakali kaj dojde Božič. Na Božični večer se je bilo čisto, se se prepravljalo. Čakali smo dok dojdejo stori japa z slamicom. Mi smo si klečali na podu. Stori japa su donesli slamicu f plofti i bajali smo: "Na to mlado leto, zdravi i veseli..." i zaželeli da nam Bog do se: zdrovje, sreću i mira Božjega. Mi smo zmolili deset zapovedi i puno molitvi.
     Unda su stora mama naprajli na stolu križa od slame, posipali pšenicom, kuruzom, žitom i grahom, prekrižili su to se z rokom i prestroli z belim stolnjakom. Za večerju je bila juha i gibanica z repom. Mi deca smo v slami iskali kaj nam je Isusek donesev. To su obično bile napolitanke zamotane v svetli paper i po kaki cukor. Potli smo kinčili bora i popevali Božične pesme. Starejši su dišli k polnočki, a mi mali smo zaspali na slamici. Stora mama su pekli čurke i kuhali meso. Dok su si došli z polnočke išli su si k Božični večerji. I nas su zbudili. Si skupa smo jeli i popevali. Na Božič se ne nikaj delalo sam se išlo k meši.
     Na Štefaje rano v jutro se slamica dnesla vum. Nekaj kokošima, nekaj pajcekima. Dečki od rodbine su došli bajat. Saki je mev malo torbicu de je nametav koloče kaj je dobiv, jer ga negda penez ne bilo. I tak su nam prešli Božični svetki.

Zapisala: Saša Sabol
Pripovijedala: baka Štefanija Sabol, Palinovec 15


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kak je negda bilo na Badnjak i Božić

     Badnjak je den prije Božića. To je den iščekivaja Isosovoga rođeja, priprema i molitvi. Žene so negda celi den pekle zdigane koloče v bidrami (zemlenim posodama) z makom i rehima. To se jelo na Božić i potli. Na Badnjak se postilo: jeli so se trganci, ribe, kalamperova šalota i domoči kompot-kuhane suhe slive, jaboke, hruške tepke i fige. Odvečer je japa z decom kinčiv bora i popevali so svete pesme. Na bor so se nametali domoči ukrasi i saloni-cukor v zlotnomu ili srebrnomu paperu. Pod bor se dela štalica. Prej neg se je vužgalo svetlo japa ili japica donesli so v hižu slamu. Rekel je: "Falen Isus" i počev bajati. Zaželev je se dobro za drugo leto. Familija je čekala s krunicama i unda so si skupa molili pre posvečeni sveči. Potli se vužgalo svetlo, vampolica na petrolej (prej neg je došla struja), saki si je zev malo slame, dev jo v križ na stolec i na to si sev kaj nav mev mozole i druge betege. Nekaj se pojelo posno i stol se pospraviv. Pod stoljak se delo malo graha, pšenice i kuruze i drobni penezi. Te peneze dovali so dečkerima šteri so došli na Štefaje bajat (Štefaje je den posle Božiča). Na stoljak se dela nejlepša, okićena bidra (koloč) i raspelo. Pod stol se dela slama. Tu so na slami spola deca, a na Štefaje se dnesla vum. Celo to vreme, dok je slama bila v hiži, nese smelo pometati. Na Badnjak se išlo na polnočku. Se je bilo tiho, svetlo po hižama (prej sveče, a potli žarolice)...
    Na polnoćki se popevleju nejlepše svete pesme. Negda se i 10 kilometri išlo pešice v forno cirkvo na polnoćku. Moži so si buli čižme do kolena i blekli doge kapute, a žene visoke šolce, guzane kiklje, bundeke i prelevance. Cirkva je lepo okinčena, posebno velike jaslice - štalica z Marijom, Jožefom, malim Isusekom, z tremi krolji, pastiri, ovčicama, oslekom, volekom, a ober sega zvezda repača. Posle polnoćke jani drugima čestitali so Božića. Dok so došli dimo, z žepa so zeli jaboko čerleno i hitili jo v zdenec. Što je prvi išev na Tri krolje po vodo, jabokojezev vum.
     Na Božić so se deca stala i bežala pod bor glet kaj im je donesev Isusek. Negda so to bile jaboke, orehi, a bormeš i nova oprava i drvene igročke. Na Božić se išlo k meši i jelo se nejbolše kaj je što mev. Ali, fina hladnetina i pečene čurke jele so se mom dok se došlo z polnoćke. Na Božić je familija skupa.

Zapisivač: Ivan Petar Srpak
Pripovjedale:
Franciska Škvorc (prabaka) i Ljuba Canjuga (prabaka) iz Vularije


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Stori običaji za Božić

     Por dni predik Božića smo delali cimere i cukore za bor. Den za denom došel je Badnjak. Polne smo jeli grah, makarunce i z suhimi jabuki, slivami i hruškama. Predik večerje su stori japa v hižo donesli slamo. Na slami so bajali, a mi obitelj, deca i mama se pokleknuli i počeli moliti. Dok smo zmolili se išlo stola slagat. Na stol je stori japa del slamo z šterom je napraj križa. Spod stola je del kuruzo, pšenico i graha. Se to se lepo složilo i išlo večerjat. Večerjala se hajdinska kaša na juhi, mlinec i gibanica z repom ili jabukami. Dobro smo se najeli i išli kinčit bora. Bor je bil prirodni, ne umjetni. Okinčili smo ga z onimi cukori, prostim kuglama i pozlaćenim rehima. Pod bor se dela lepa zelena pšenica i črlene jabuke. Okinčili smo bora i dišli k polnočki.
     Žene so mele blečene ljegane kiklje, bundeke, prljevance, a moži hlače i ancuge. S polnočke smo došli dimo i išli jest. Jel se boncek i hladnetina s kuruznim kruhom. Dragi den je bil Božić. Išlo se k meši, v jutro i polne. Blekla se najljepša oprava: črleni ili plovi ancugi, prljevanec, tibeti, lepe svetle forbe. Polne se jela kokošina juha, kokoš s hrenom, zelje z mesom i gibanica ili palačinke. Potli polne se išlo k večerni. Den je brže dišel. Došlo je Štefanje. Rano smo se si stali. Trebali smo posprajti slamo vum s hiže kaj na njo nado došli bajači. Dok so oni došli počeli so bajati. Dov im se šteri dinar ili pak štraca z likerom.

Napisala: Marti na Vidović
Govorila: Katarina Vadlja iz Hodošana



Zvir:
Školski kutak VIII.
OŠ Hodošan
, 30. lipna 2005. leta
str. 4, 5
http://www.skola-hodosan.hr/kutak/Skolski_kutak_08.pdf (http://www.skola-hodosan.hr/kutak/Skolski_kutak_08.pdf)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 26, 2009, 09:21:28 poslijepodne


FRANJO HORVATH

OBIČAJI V IVANCU

1. Običaji Božićni


Na sam sveti večer dojde muškarec pred hižna vrata, onda pokoči na vrata i onda veli on vuni: dober večer daj vam bog pune škrinje žitka, pone lagve vina, debeli konjov, debeli volov, debeli telić, debeli prascov. Daj vam bog picikov i racikov i dušno zveličenje. Gda to zgovori onda ide v hižu pa si sede i daju mu žitka i kruha i vina. Žitom mora zašvignuti okolo i zezvati picike. Onda mora dati sakomu ki je v hiži piti i to zato da bodo rajši živina pila. Onda dene po stolu po prečki žita od jednoga vogla do drugoga do tretjega i štrtoga. Onda mora napraviti sredi vienec s slame i na ovoj slami mora zasaditi kokoš, da se rajši piščanci zvađaju.

Onda dene na saki vogel jenu repu, saka ta repa mora biti od drugoga meseca. Da repa stirja cimu onda se mora sejati onoga meseca od kojega je repa.

Pred polnočkom mora se dati blagu koruznica da si šumiju, da copernice neladaju z onom štalom i z onim blagom, kajti se copernice boje onoga šomotanja.

Po polnočki se mora dati mladine sačkovoga zrnja zobati da rajši neseju jajca. To žito se mora dati mladine na Božić na Vuzem i na Trojake, ali to žito se mora nesti vu cirkvu k meši i to k polnočki, k zornici i k pozni meši. Isto tako se nese i hleb kruha k ovim trem mešam a to je zato kaj se da saki kravi jen falačic za jesti kaj bolše mleko imaju i kaj ga već imaju.

Na Božić i Štefanje nesme dojti puca pokrita v hižu dokle si skupa nedojdu v hižu a onomu možu ki dojde s pucami od polnoćke dadu flašu s vinom i kruha hleb.


Zvir:
http://marijan-kras.com/knjiga/html/dodatak.html#b3 (http://marijan-kras.com/knjiga/html/dodatak.html#b3)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: shaka zulu - Prosinac 28, 2009, 10:58:57 prijepodne
Oni dani u mjesecu
 Ne, ovdje nije riječ o reklami za vaše omiljene proizvode. Makar vaš autor u ovome trenutku neodoljivo podsjeća na Miu M. (kaj je uopće s tom ženom ?), ovih nekoliko redaka je posvećeno onim danima kada u gradu Zagrebu (nekada znanom kao bijelom, znate onu staru "O bijeli Zagreb grad, u tebi svatko hoće živjet rad" ili "Nebo se plavi, bjeli se Zagreb grad"), kada sve naprosto pukne i "nikaj ni normalno i svi ponoreju".

Version Kaikaviana

Svi nekaj pripovedaju kak nam je gospodarstvo v muškome spolnom organu i da nikaj ne dela kak spada i kak se šika, ali Bogu fala, dan prije blagdana, svaki Štefek je već v dvanest vur na cesti i nori li ga, nori. Naime, ja sem ponosni vlasnik coupe-roadstera znanog kao Renault 4 (srpski Reno Četri), pa često pokazujem svoju makinu bokcima koji voze lošija kola od moga R4 roadstera (lažem pokazivao sam, sad je roadster prizemljen). Unatoč tome kaj je novi zakon pritegel i kaj fort drotovi grizeju za vrat, dio rulje na zagrebačkim vulicama jednostavno nije čul za vozački (i bilo kakav) bonton. Ak ste samoubojica i imate neopisivu potrebu skratiti sebi muke, onda vam je najbolše vreme da si život zemete negdi oko tri v petek na potezu duž Ljubljansku ili Vukovarsku. Dovoljno je da nabavite kakav autek i bez problema bu se našla kakva priglupa sponzorušica da vam zeme prednost posred križanja i da odletite, s oproštenjem, vu vražju mater. Specijalnost kamikaza s zagrebačkog asfalta je prestrojavanje na semaforu kad je zeleno. Dosta o prometu.


Version Shtokaviana (jos malko o Pannoniji)

Dobro, prebacil bum se na novoštokavštinu. Jel vi znate da je hrvatski standardni jezik se fura na govor Srba istočne Hercegovine? I to zahvaljući priglupom dijelu jezikoslovaca sredine 19. stoljeća koji su slušali Vuka S. Karadžića. E blentoni. Najizvorniji hrvatski, od štokavskih govora, je ikavica kojom govore Hrvati od Subotice pa do sinjeg Jadrana. Kajkavski je nekada pokrivao puno veće područje, tako da je do dolaska Turaka, Slavonija bila kajkavska. Točna zapadna granica hrvatskog-kajkavskog govornog područja, dugi niz godina nije potvrđena. Najbolji primjer je toga da je od glavnih slovenskih nacionalnih junaka nije nitko drugi doli Hrvat Matija Gubec. Da se vratimo na štokavski. Nekada je postojala izvorna hrvatska štokavska ekavica. Ona je nažalost izumrla zbog ujedinjenja u Jugoslaviju, pa ju je srpski jezik pojeo. Čakavski izgovor je specifičan samo za Hrvate. Inače, Istra i njen cjelokupni folklor se mogu smatrati najizvornijim hrvatskim. Gorski Kotar je nekada govorio kajkavskim, a danas je to ostalo u obrisima. Jedna od najpoznatijih popevki "Beli most" je produkt Ivana Gorana Kovačića. Glazbu za istu je napisao Afrikanac. Specifično je za Zagreb da svi naši crnci-Zagrepčanci besprijekorno govore kajkavski. Možda su kajkavci došli iz Afrike.

U jebal ga vrag, pa sad sam tek skuzim da sam pisal s kvackama :) Jos uvijek imam naviku pisati kao da pisem za neki "visoakademski" site :p Dobro toliko od mene za izvorni post.

Pero, s ljubavlju
http://panonija.blog.hr/arhiva-2005-02.html#162852 (http://panonija.blog.hr/arhiva-2005-02.html#162852)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 29, 2009, 12:45:42 prijepodne


Zagorski list br. 323 / 24.12.2009.

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Božič mojuga detinjstva


A unda, prie polnočke prešla sem h selje gled lucke cimere. Navike sem mislila daje moj cimer najljepši. Mati i ja sme išle na polnočku. Nie mi se bilje hjutre teške zdiči gda sem triebala iti h školu. Senek sem jedva čakala gda sem na Božič išla škole doma. Hiža je dišala po fine juhe, pečenem živačem mesu, mljinci i gibenice. Mama me dočakala z smiehem za postavljenem stolem prepunem jela. Čakale sme da dojde otec z posla i da si skupa obiedujeme.

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Bila sem huda kaj vučiteljica nie rekla da složime knjige i bilježnice h torbu. Bože moj, gruntala sem hu sebe, kak je denes dosadna. Znam da nje Badnjak nič ne znači, gruntala sem, a unda i tak misljila. Alji senek bi nas triebala pustiti bar malje ranieše dima. Konačne gda sme delji knjige h torbu, stolce na meste, pozdravilji se i saki se zjuril po školska štienga prema vanjska vrata. Nikomu denes nie bilje do igre oko škole. Bil je Badnjak. Bila sem bljizu škole pak niesem morala galopierati prema hiže. Štiela sem ščem duže biti na putecu prema domu. Snieg je pokril put i štrekicu po tere je rajžica vozila vugljen. Vrbe, pune snega, svile su se tak kaj su skore dotikavale put. H nadra vrbi i puta skakala sem z praga na prag male rudničke štrekice i za čas bila h dvorišču. Z rafunga je visoke išel dim, a okne su bile rosne. Te je bil znak da se fiže fejst kuri i pari. Mala sestra skupljala je kaplice vode i z prsteke šarale slike po šajba. Z kuhnje je dišalje po zdinstanomu luku.
„Faljem Isus mama"!, pozdravila sem mater tere je z bieljem fertunem na sebe presejavala melju za gibenje i kruh.
„Navieke diete moje", otpozdravila je. Kak da je jedva dočakala da dojdem dima. Počela je same poviedati kaj trieba napraviti. Denes mi nie bilje nič teške napraviti. Najprie sem triebala donesti dosta drvi h koštulu za drve h kuhnje, a unda zakuriti h peči h sobe h tere bu se h večerku kitil cimer. Gda sem te napravila z najža sem donesla kinđe, nekaj lanjske, a nekaj nove napravljene tere je mati čuvala h koštulje. Smuknula sem h špajzu i znovič lukala h škrnecljin h terem su bilji bomboni za cimer. Zamotani h žuti, zlatni, zeleni, crveni i plavi svietlji papier čučalji su škrnedjinu, a h zubie su punilji sljine. Jenuga bombona sem več odmotala i pojiela nekteri dan i nebi več smiela zeti ni jednuga. Nu želja je bila jača. Z stiha sem odmotala svietlji papier, scuknula z nutra bielji bombon i diela ga h zube. Unda sem poljehku nazaj sfrkala papier kak da je nutre bomobon i nadala se da mati i otec neju vidlji da je papier prazni. Cajti su curelji, otec je došel z posla i sam je bil nekak dobri i vesel. Obrve mi niesu bila skupa kak navieke gda je došel dima. Prešel je h sušu gde je bil bor teruga je sam napravil od kitja. Donesel je jednu veljiku kitu bora, nasadil ju na drveni stalak i unda je naokol, po delje kite, vrtal rupe i nutru metal kitice. Niesme imelji penez za kupiček bora pak ga je otec napravil sam. Saku kitu je još zvezal z preju kaj nej opala. Gda se je mradlje donesel je bor fižu. Si sme ga skupa kinđalji, a tata je gundral svete pesme. Za čas je h kutu na stolu bil lijepi nakinđani cimer. Otec je pod stol donesel slame, a na stol žitka. Poklje večere mati je diela na stol najljepši stolnjak teruga je imiela. Na sred stola diela je malji hljiepček na teruga je zapičila nakinđanu kiticu bora. A unda, prie polnočke prešla sem h selje gled lucke cimere. Navike sem mislila daje moj cimer najljepši. Mati i ja sme išle na polnočku. Nie mi se bilje hjutre teške zdiči gda sem triebala iti h školu. Senek sem jedva čakala gda sem na Božič išla škole doma. Hiža je dišala po fine juhe, pečenem živačem mesu, mljinci i gibenice. Mama me dočakala z smiehem za postavljenem stolem prepunem jela. Čakale sme da dojde otec z posla i da si skupa obiedujeme.
„Srečen vam Božič", rekel je on, gda je nasmejani došel, snel kapu z glave i sel za stol.
„Bog vam blagoslovi", rekel nam je prie nek srne počeli grabiti juhu. Poklje jela, mati je bez veljikoga ropanja pospravila stol. Cielje popoldan si sme skupa bilji sobe kre cimera, hincalji se, igralji i šaljilji. I ja vam željim veselji, familjijski Božič, pun radosti i hincanja.


Zvir:
Zâgorski list br. 323, 2009 12 24 (papérnato izdâjně)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 29, 2009, 12:47:05 prijepodne


Zagorski list br. 323 / 24.12.2009.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Božič


Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250)


Piše: Zoran Gregurek


Božić se u zagorskim obiteljima nekada željno iščekivao i pripreme za taj dan trajale su tjednima. Dobri gospodari uvijek bi za Božić imali veće obilje na stolu nego „običnih“ dana, a gazdarice su podastrijele svoje najprobranije delicije za dan rođenja Kristova.

- Na Badnjak se stroge postile, se do večere gda je na stol doše pravo obilje. Same nije to bil kak denes gda je saki dan Badnjak ili Božič i gda se ljudi namijieču z mesem kak z drvljem. Tatek bi sel na čele stola i onda bi nam, dece, delil krug, mese i kolač. Mati bi pazila da nišči nej bil zdeljen i da se lijiepe ponašame pri stuolu jer nas je sega skupa bile deset. Je, same nas nije bile trieba upozoravati jer sme kak janjčeki mirne sedeli i čakali koju nas bu komad dopal - prisjećala se baka. Na Badnju večer obavezno se išlo na polnoćku, i staru i mlado.

- Je, mam gda sam bile male vekša pucka, išla sam k polnočke. Tuo je bil nepisani zakon. Več bi se pokle večere, gda sme matere, štera je bila žena, gazdarica i mati kakvu si same moreš poželjeti, pomogle mi puce počistiti stol, i gda je bil se gotove, počele je spriemanje za polnočku. Najbolšu kiklju sam si navijek dijela, novi rubec i kaput, jer je tam bile i dečkof - smijala se starica s 9 desetljeća na plećima. Na božićno jutro u kuću bi dolazili čestitari, koji su isključivo morali biti – dječaci.

- Veli se da ak ti baba ili pucica na Božič prva dujde vu hižu i čestita ga, ne dobre vu te hiži. Nije tuo značile da pucice nej smele iti čestitat, ali su vune muorale pričakati da dečeci obave svoje i onda duojti vu hižu i reči čestitku. Stari bi se ljudi negdar skrivali gda bi na Božič, v jutre, vidli deklicu da im ide po dvorišču - prisjećala se baka. A što je najbolje poželjeti za Božić?

- Zdravlje i mir pri hiži, Če toga nema, badava ti jele, pile i sa bogatsva ovoga svijeta. Treba biti čovek prema svoje familiji i prema drugijiem, a ne pes. Saki dan, a posebne na Božić važne je biti čovek, na te buožji dan gda puotrbitoga treba nadeliti, gladnoga naraniti, žednuga napojiti, podrapanoga pokrpati i dati mu nouovu opravu. Tuo je Božič, a ne velika jela z zlatnim kuglicami, figa vu žepu i kletva na jeziku - mudrozborila je baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6812/iz-bakine-pucke-biljeznice-bozic.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6812/iz-bakine-pucke-biljeznice-bozic.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 29, 2009, 12:49:15 prijepodne


Zagorski list br. 323 / 24.12.2009.

Dnevnik tate Bena

50

 
Grozim se ovih dana kaj sad dolaziju. Zapraf su več i došli. Deca, ali i oni malo veči i oni još malo veči, pa sve do največih klipana počeli su sprobavati kak petarde pucaju. A ak nekaj nemrem zmisliti h ove dane to je hitanje petardi.

Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



Po ko zna koji put je opal snijeg teroga h mojoj ulici nišči nije počistil. Bar ga nisu počistili oni teri su za to plačeni. Nego su jednu rundu lopatanja napravile moja žena i još tri susede, a hvečer kad sam došel s posla sam se i ja lopate prijel jer sam mislil h Krapinu na utakmicu prejti. Prvo sam si moral lopatu počistiti jer se Sandra ž nju igrala nakon kaj je žena čistila snijeg.

Onda sam trebal počistiti put do garaže, pa dio od garaže do ceste i na kraju komad ceste teri nije bil počiščen. I još sam prešel h dučan i kupil sol kaj sam to posolil. I tak je mene nečija ljenost ili nemar ili morti mi to namjerno delaju koštalo kad sve zbrojim i oduzmem jedan paket pelena. Prvo sam potrošil peneze na sol, i nisam prešel na utakmicu, pa nisam niti tekst o istoj napisal, pa onda niti nem dobil nikakve peneze za to.

Morti se nešči pital kaj znači brojka 50 h naslovu. Ovo je pedeseta kolumna po redu. Če sam ja to dobro zbrojil. Valjda jesam. Saznali ste kaj me ljepoga snašlo od kak se Gracia rodila, ali i s kojim sam se problemima moral boriti. I s terima se još borim.

Evo sad h subotu dok je čistila snijeg vani žena nije stigla nikakav kolač speči. Em sam ostal bez penez, em sam ostal bez kolača.

Grozim se ovih dana kaj sad dolaziju. Zapraf su več i došli. Deca, ali i oni malo veči i oni još malo veči, pa sve do največih klipana počeli su sprobavati kak petarde pucaju. A ak nekaj nemrem zmisliti h ove dane to je hitanje petardi. I sako ljeto h novinama moreš pročitati kak si je neko djete nekaj s petardama napravilo no to ne sprječava pojedince da svojoj deci daju takve stvari h ruke. I kad se bu nekome nekaj dogodilo si drugi buju krivi.

Kak je kraj ljeta tak svi rezimiraju kakvo im je bilo. Kad se skup zbrojim i oduzmem meni je bilo super. Je da su mi na početku ljeta zeli 6 posto od plače. Nabili su nam i taj krizni porez. Povečali su i pedeve. Niti nemo dobili na kraju ljeta prije obečanih 6 posto povišice. Niti knjige za školu više nisu zabadaf.

Bilo je i dobrih stvari. Na poslu sam unaprijeđen. Došel sam do predzadnje štenge napredovanja. Morem se popeti za još jenu štengu i onda komotno početi razmišljati o penziji.

Največi dobitak mi je ono kaj se z nikakvim penezi nemre kupiti. Rodila se Gracia.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6824/dnevnik-tate-bena-50.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6824/dnevnik-tate-bena-50.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 29, 2009, 12:50:22 prijepodne


Večernji list 21.12.2009.

FAKAT

Obiteljska kuhača otjerala krizu


Slika:
http://www.vecernji.hr/fw3k/util_scripts/get_slika_varijacija.php?slika_id=11924&var_suff=500x329 (http://www.vecernji.hr/fw3k/util_scripts/get_slika_varijacija.php?slika_id=11924&var_suff=500x329)


Najlakše je otvoriti obrt ili firmu, na se navući Bossovo odijelo, na nos nabiti rejbanice, galamiti u najnoviji primjerak mobitela i zaposliti hrpu konobara i kuhara, pa izigravati velikog gazdu! Kao što smo ne rijetko oko sebe imali prilike gledati. Takvi “ugostitelji” s pravom kukaju i na kraju doživljavaju ključ u bravu.

autor: Zvonimir Milčec


Mediji su, kak se voli reći, slika života. A kak se svi skupa već predugo valjamo u ovoj svakodnevnoj društvenom i ekonomskoj kaljuži, nemreju onda ni novinari baš pjevati ljubavne pjesme. Kad ste zadnji put, prosim, pročitali ili pogledali/poslušali prilog o uzornoj tvrtki ili uspjelom poduzetniku, obrtniku? Može bit da je kvaka u konfiguraciji tla.

Možda se moramo doslovno popeti na brijeg. Kao u ovom slučaju, kad je riječ o jednom više nego uspješnom ugostiteljskom obrtu s Badelova Brijega u Sesvetama. Već samim imenom ovo se obiteljsko gostioničarko gnijezdo ugnijezdilo u svoj prirodni okoliš. Kak se na vrhu Vinogorske uzbrdice gostionica može zvati ako ne po mirisavoj prigorskoj lozi – “Izabela”?!

Pa onda se još s takvim imenom i ugledom naći među “100 vodećih restorana i njihovih recepata”, koje je Udruga restorana iz Opatije odabrala od njih ukupno 2400. U svakom slučaju, lijepo priznanje tom gastronomskog carstva mirisavog naziva. A s vlasnikom Jožom Nekoksom znam se iz davnih dana. Još iz Gradskog podruma, gdje je ispekel zanat.

Pa iz “Trnjanske skele”, koju je na početku svoje privatne poduzetničke karijere ranih osamdesetih na Savici otvoril s dugogodišnjim kompićem Francekom Kolarom. Gazda Joža je rijedak svat u cjelokupnoj našoj ugostiteljskoj ponudi. Njegova osobna koreografija i gard u dočeku gostiju stilizirani su do te mjere da bi se svugdje drugdje mogli činiti karikaturom.

Takve geste – pomalo pompozno rukovanje ili izravno oslovljavanje, kao “ljubimruke” ili “velepoštovanje”, eventualno sitni poklončići i obvezatno pridržavanje kaputa koje uključuje intimno otiranje revera i otklanjanje zalutale dlačice ili pahulje – mnogi gost, dapače, uzima pod normalno, da ne velim, pod račun, iako je sve to u našem ugostiteljstvu već odavno izumrlo.

Svojim izgledom, ponašanjem, pokretom, mimikom i frazeologijom, gazda Joža djeluje izvanvremneski, poput onih dopadljivih likova iz starih predratnih žurnala. Isti stil i tretman uspio je prenijeti i na svoja dva sina, Edvarda i Kornelija. S tatom i mamom Jožicom (Joža i Jožica!), koja kao školovana kuharica drži kuhinju, dečki furt delaju. Svi delaju ko jedan.

Kao jedna složna familija. Recept u razvijenom svijetu i u Europi, koju toliko zazivamo, odavno provjeren i oproban. Najlakše je otvoriti obrt ili firmu, na se navući Bossovo odijelo, na nos nabiti rejbanice, galamiti u najnoviji primjerak mobitela i zaposliti hrpu konobara i kuhara, pa izigravati velikog gazdu! Kao što smo ne rijetko oko sebe imali prilike gledati. Takvi “ugostitelji” s pravom kukaju i na kraju doživljavaju ključ u bravu.

Dok se obiteljski restoran “Izabela”, eto, neprestano lista, grana i miriše, zbog čega mu se zahvalni gosti i vraćaju. I to ne samo zbog svježih medvjeđih šapica ili medvjeđeg pršuta, odrezaka od veprovine ili srnetine i bogovskog tatarskog bifteka nego i zbog starog oprobanog obiteljskog ugođaja od kojeg bi stara Europa na Badelovu Brijegu mogla ponešto i sama naučiti. Auf Wiedersehen, velepoštovani!


Zvir:
http://www.vecernji.hr/kolumne/obiteljska-kuhaca-otjerala-krizu-kolumna-69815 (http://www.vecernji.hr/kolumne/obiteljska-kuhaca-otjerala-krizu-kolumna-69815)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Gospodine Milčec, jeste li vi posljednji Mohikanac kajkavštine u novinarstvu?

- Još se i suzdržavam i kajkavštinu upotrebljavam samo kada treba povezati rečenicu. Da pišem sve na kajkavskom, naježili bi se oni koji misle da bi samim čitanjem postali kajkavci i purgeri.

Zvir:
http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl (http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 29, 2009, 12:51:10 prijepodne


Varaždinskě vésti, br. 3390, 22.12.2009.

Klopotec

Zrihtana Bedekovička


Baš mi je drago videti vilu Bedekovičku vu kojoj je sad Dečja knjižnica, ovak fino zrihtanu i zbegecanu. Ne znam je li sad lepša po danu onak bleščeča vu klasicističkomu stilu (kak veliju stručnjaki) ili pak na večer z čist moderno osvietlena ona četiri stupa...

Prešloga je utorka bila i mala svečanost z kojom se je označil kraj obnove ove vile, nakon kojega se opet imamo z čim pofaliti pred turistima koji se buju tud špancirali. Istina, ni bilo vrloga otpiranja, bilo nas je jedno dvajsti skup z novinarima i snimatelima, a obnovlenu Bedekovičku je otprl naš gradonačelnik, koji se je prek one rampe na ulazu prepelal z elektromobilčekom. Publika se malo posle za njim prešpancirala, i to je bilo to...

Ravnatel Gradske knižnice je v toj priliki rekel da su ministarstvu kulture dali molbu za peneze da bi još uredili četrtu fazu i podrume. Gradonačelnik je pridodal da kani dati zrušiti onu železnu ogradu prama Cesarčevoj vulici, a “Parkovi” bi onda zrihtali park pred vilom koji bi tak bil celina z Jagičevim parkom. Ja si skromno mislim da to ne bi bilo jako spametno, jerbo bi onda deca išla v Drugu osnovnu školu poprečki gdi im opadne na pamet, a ne baš tam gdi im semafor i zebra kažeju...

No i gda smo več pri vili Bedekovički, moram još nekaj napisati. Ne bute veruvali, ali mislim da se more računati kakti nekakšni rekord - kak naši gradski činovniki moreju fletno rešavati “predmete” gda to hočeju. Najme, knižnica se je, nakon kaj je prije oko dvajsti let dobila prizemlje pak onda i prvi kat, sad zaželela i podruma. Zato je našemu gradonačelniku 2. prosinca poslala dopisa, dugoga kak moja tri vugleca, vu kojemu je Upravno vieče napisalo celu poviest palače, pak onda još dodalo malo mašte, da bi na koncu “predložilo da se poduzmu aktivnosti za iseljenje udruga iz vile, a to su radioamateri i ribiči, i da bi onda oni mogli proširiti knjižničarsku djelatnost...”

Vu dopisu još piše da su o tomu obavijestili i upravne odjele Grada za komunal i kulturu. I veruvali ili ne, ali radioamateri su več 3. prosinca dobili od komunalcov befel da v roku od 15 danov imaju taj spomenik kulture isprazniti od osoba i stvari, jerbo buju “u protivnom poduzete zakonom predviđene radnje”! A to bi značilo, da bi radioamateri trebali na sneg odnesti vse svoje aparature, kajti nemaju kam drugam z njima...

Rekord je vu tomu da je - od zahteva do rešenja prešlo manje od jednoga dana, a najsmešneše je to da radioamateri spadaju pod Upravni odjel kulture, a kak vunbaciteli su se porinuli komunalci, dok se vu rešenju gradonačelnik niti ne spominje. I još piše da je ciela dotična vila “nizom odluka i zaključaka namijenjena isključivo za knižnicu”. Kaj neje dosta samo jedna odluka ili zakluček!?

Ja znam da su radioamateri tu v podrumu skoro dvajsti let, da je to vu početku bilo nekaj zmed šupom i svinjcom, a oni su sami vse v red dopelali, kajti ne buju valda svoje skupe radiouređaje držali vu vlagi. A sad, več za 14 dana bi se morali odseliti – ne znaju kam. No, buduči da je o radioamaterima rieč, postoji propis Varaždinske županije o Organizaciji sustava zaštite i spašavanja, prama kojemu se baš za radio-klubove moraju brigati – i Grad i Županija...


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/3390/klopotec/zrihtana-bedekovicka?opcija=kolumnisti (http://varazdinske-vijesti.hr/3390/klopotec/zrihtana-bedekovicka?opcija=kolumnisti)

Prelistajtě nôvi broj "Varaždinca"
(živopisano (online) izdâjně "Varaždinske vésti"):
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

pdf-pismohrana:
Varaždinskě vésti

http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva)
Županiske vésti
http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti (http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kalman-Marica grófnő-Szép város Kolozsvár (http://www.youtube.com/watch?v=1IqS6oEl2Us#)
Video:
Kalman - GRÄFIN MARICZA - Komm mit nach Varasdin,  04:15
Kalman-Marica grófnő - Szép város Kolozsvár
Szilágyi Olga - Dániel Gábor

Opširnešě:
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
* Plemenita Občina Turopôlska
www.turopolje.hr (http://www.turopolje.hr)
Pot Vec tri dana (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 29, 2009, 12:51:51 prijepodne


7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
22.12.2009., br. 292

Kolumna (Zločesta) Vrtoglavica

Malo sim, malo tam, na kraju nikam


I tak Robijeva politička karijera ide dale, malo sim, malo tam, na kraju nekam, više nikam. Al tak je to navek z onima kaj vu politiku zajdeju a ne razmiju kam su zišli i skim prav zaprav posla imaju.

Pišě: RADAR


Vu Velkom Selu pri Dravi ni ovih božičnih dana političari nemaju mira. Veli mi Štefek da se Robi Paragraf pak premislil i više neće biti savetnik od burgemajstera Iveka. Veli da to ni ono kaj je on mislil da bu i da prav zaprav savetniki ništ ne delaju. Rekel je još da ni mogel dobiti nekakve papire vu ruke, o trošku zidanja dvorane i pitaj Boga čemu sve ne, da polukne malo brojke kaj su na njima napisane. Pa bu pak protiv burge-majstera sudski postupak pokrenul. Četrti po redu ili peti morti, to više niko ni ne broji. Na lokatnim izborima predi nekaj mesecov Robi je rekel da nebu ni vu snu išel z Ivekom vu koaliciju. Pa je onda posli kak grom z vedra neba, postal njegov savetnik. Pa sad više neće biti savetnik. Onda je bil i šef seljačke partije vu Velkom Selu pri Dravi. Ve više ni to nije kajti su zbrali drugega. Kaj ima rad Iveka, kak političara, da si neko ne bi mislil nekaj drugo. I tak Robijeva politička karijera ide dale, malo sim, malo tam, na kraju nekam, više nikam. Al tak je to navek z onima kaj vu politiku zajdeju a ne razmiju kam su zišli i skim prav zaprav posla imaju.

Na kraju čestit vam Božić bil, i budite mi  veselo i živo.


Zvir:
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt) 292/60
ili
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_292 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_292)    , str. 60
http://www.regionalni.com (http://www.regionalni.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled RADARSKE člankov «Vrtoglavica» na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  RADAR vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vrtoglavica - V(e)rtig(lavic)aVertigo
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock, (kajler), 02:24 
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock (http://www.youtube.com/watch?v=9p8SpTfVKpc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 29, 2009, 12:52:55 prijepodne


Međimurske novine, 22.12.2009., br. 746.

Premišlavanje Jožeka radnika

Predbožično premišlavanje…


Vsako leto je tak: čim dohaja vreme Božiča težaki, a još so glasneši službeniki, se počnejo spominati za božičnice. To bi trebali biti nekši penezi šteri bi pomogli kajbi stol za Božič bil malo kredneše popujeni i kaj bi se na njemo našle dobrote i finote štere se ne trošijo vu obične nedele. Pak je to nej nikaj hudoga, pak bi tak i moralo biti, jerbo je Božič nejvekši svetek nas krščanov i katolikov. Čistam je nekak normalno gda se težake brigajo za sebe i svoj želodec, ali nejglasneši so i nejbole kričijo za božičnice oni šteri ne hodajo vu cirkvo i ne verjejo vu Božeka i Božič. Neje opče važno štere vjere so penezi.

Piše: Jožek radnik


Pred nami so veliki svetki: Božič, Štefanje, Ivanje, staro i novo leto i navčeni smo za te dneve nekaj vejč potrošiti, kak se i šika. No, ovo leto sam jeden drugoga  zbočki gledimo (kak lačna krava) i vugiblemo se štacunov kaj nas nebi nekši vrag nutri odvlekev, jerbo penez ga nej. Kuliko znam naša Vlada, naši komunalci, gracki oci i opčinari so se pobrigali kaj nam žepi ostanejo prazni, tak gda nemamo zakaj iti vu štacune. Ovo leto bode, po tom pitanjo, kuliko penez tuliko mužike. Kak je lejpo živeti vu državi štera se ne briga kaj bi težaki dobili plače za to kaj delajo, ali se zato pobriga kaj nam zeme vum žepov i vejč nek nutri imamo.

Počelo je prebiranje med onima šteri bi šteli biti  županovi novi pročelniki. Vse moljbe so prvipot presejane i ve se čaka testeranje. Najme kaj, župan oče kaj bodo vsi pisali testove i kaj tak zazvedi kak je što spameten. Gruntam si, gruntam i nikak nebrem zazvediti jeli bode unda župan zaposliv nejbolše i nejspametneše ili pak one šteri bodo napisali nejbolše testove?

Nebreš nigdi biti, a niti pak bilokaj delati, a kaj te nebi gledav ili pak zalukavav nešterni novi precednik Lejpe naše. Nekak si gruntam gda smo mi premala zemlja, a kaj tuliko teh političarov očejo biti precedniki. Isto tak vam nebi znav reči jeli je to tak lefko biti, tak lejpo ili pak se nikaj ne dela, a služijo se veliki penezi? Ili pak je vsakomo kandidato lejpo kaj bode jempot precednik, zanavek precednik. Dok si pre stolo i ješ na oku te drži nešterni novi precednik, dok spiš po glavi ti se motajo novi precedniki i unda je čistam nekak normalno gda senjaš bolše zutra vu državi gde vsi delajo, a nejga niti mita, korupcije…, dok si z ženom vu posteli, novi precedniki drukajo za tebe i pomažejo ti vu tem poslo i dok se nejmeje nadjaš oni su navek tu. Dohajajo prek televizije, radija, novin, poštari jiv nosijo, a dok nažgeš kompjutora več so nutri kak kakši virusi. Kaj reči, vsi čuda obečuvlejo, a ja sam vam jako najgerek kak bodo to naprajli, jerbo nemajo, ruom, preveč vlasti vu rokaj. No, ipak, nejleži od vsega je obečati, to bar nikaj ne košta, a more vam donesti i glasa na izboraj vu nedelo.

Vsako leto je tak: čim dohaja vreme Božiča težaki, a još so glasneši službeniki, se počnejo spominati za božičnice. To bi trebali biti nekši penezi šteri bi pomogli kajbi stol za Božič bil malo kredneše popujeni i kaj bi se na njemo našle dobrote i finote štere se ne trošijo vu obične nedele. Pak je to nej nikaj hudoga, pak bi tak i moralo biti, jerbo je Božič nejvekši svetek nas krščanov i katolikov. Čistam je nekak normalno gda se težake brigajo za sebe i svoj želodec, ali nejglasneši so i nejbole kričijo za božičnice oni šteri ne hodajo vu cirkvo i ne verjejo vu Božeka i Božič. Neje opče važno štere vjere so penezi.

Kaj bode, itak, z toga vremena? Nejpredi je toplo do početka decembra, a unda za jeden den zapadne, nekaj meje, od pol metra snega i stegne zima tak kaj drevje poka, ceste so zametane, avijoni ne vozijo, a sneg škriple pod nogaj tak kaj ga je dostik dauko čuti. A unda pak nam naši metereologi (a nej političari) prognozeraju kak več zutra dohaja k nam južni veter  šteri bode toga sega snega otopil i meli bodemo problema z poplavaj. Dok se vreme tak naglo meja unda, nejvečpot, i veliki vetri pušejo. Nebrem to nikak razmeti, brzčas je čovek zeuv Božeko z rok cugle za komanderanje z vremenom, jerbo te nagle promjene so nigdar nej bile dok je to bilo Božeko vu rokaj. Pak što bode to vse zdržav, to nebremo mi tobož zdravi, a nej kajbi mogli betežni.

Z ovim letom bode minulo i Fratarsko leto vu Čakovco i Međimorjo. Tak so ovo 2009. leto nazvali čakoski gracki oci. Z tem so šteli zafaliti fra-patrima kaj več 350 let delajo i navučavlejo naše Čakovčance gda tre veruvati vu Božeka i vse drugo kaj je vezano za Božeka, cirkvo i pošteno živleje. Brzčas vam je poznato gda je Mikloš Zrinski Čakoski 1659. leta dopelav fratre vu Čakovec i gda so oni tu ostali do dneva denešnjega i ne kanijo z Čakovca niti oditi. Isto tak fratri, več 220 let, vodijo čakosko župo Svetoga Mikloša biškupa, a pred 10 let so zazidali novo cirkvo na čakoskomo jugo i tam ve imajo i župo Svetoga Tončeka Padovanskoga. Za vse to kaj so naprajli za Čakovčance i na Međimorce čakoski gracki oci so jim deli spomen pločo na klošter, tak gda ve vsi šteri dojdejo vu Čakovec morejo videti kak se Čakovčanci štimajo z svojimi velečasniki.


Zvir:
Međimurske novine, br. 746, 22.12.2009., str. 77
http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=12493&Itemid=138 (http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=12493&Itemid=138)

Međimurske novine, 22.12.2009., br. 746.
pregled pdf:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine746i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine746i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey)
download pdf:
http://www.mnovine.hr/pdf/746/mnovine746i.pdf (http://www.mnovine.hr/pdf/746/mnovine746i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Žiga i Bandisti - Međimurje, kak si lepo zeleno, 03:55
Žiga i Bandisti - Međimurje, kak si lepo zeleno (http://www.youtube.com/watch?v=ou1nIhj9AMc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 29, 2009, 12:53:49 prijepodne


Pri Mladenu


08.12.2009., tork

Priroda i prirodnost


Se čovek spremlje nekaj važnoga povedat, al nikak da pove. Kaj da vreme to drukše rihta. Se pitam zakaj to tak ide?
Gledim i vidim, da sve kaj po špagi ide. Kad gledite drijevo kak raste, i kak grana z grane zijde, vidite kak sve na nečem i od nečeg je. Tu su i oni sokovi kaj živlenju kak hrana jesu. Tak se i raste, a i nastane. Ni z ničega. Tu je drijevo z granami, pa ti sokovi, al i nekaj kaj ni samo tak videti.
To nekaj je v smeri pitanja: 'Zakaj?'
Zakaj voda curi?
Zakaj veter piha?
Zakaj grana z grane zraste?
Zakaj …zakaj…zakaj ? ? ?
Kaj da videti bi štel…za kaj. Za kaj i od čega. To je kaj da rišem vreme. Je bilo tam, a sad bu tu. Vite, sve to videti je moći, al kaj je to po čemu se to pomikavlje?
Ni za stati na tomu.
Če nekaj nekam prejde, nekaj drugo na to mesto dojti mora. Nemre prazno ostati. Če ga , nekak spraznite i tak vam zgledi, onda je tu ono kaj ne vidite. To je nekaj kaj navlači i hoće se popuniti. Tak je nekak i z vremenom. Mislim, z ovim kaj oblake nosi i kiše i snega dela. Sve se tu nekak premeće, al je tu, če nekaj hudega sa strane ne doleti. Neki veliju da je to ravnoteža. Ja bi dodal da je to ravnoteža v gibanju. Rekel bi da tu je i moč gibanja.
Z milionima leta se na ovoj našoj najdražoj Zemlici sve to rihtalo. Ni to za Zemlicu neko velko vreme, al nami malima je takvo, da ga nemremo zamislit. V njemu je i čovek nastajal, takav kakav je danas.
Se život menjal i rihtal tak da je ostajal onakav kakav je mogel. Tak se život rihtal na sliku mogućega. Nigdo ni mudroval i razmišljal. Puno je toga v čoveka se ugradilo, jer je tak bilo. Zemlica i Svemir u svojim promenama ostavili su trag i v čoveku.
Zakaj smo takvi je pitanje, na koji način da gledamo sve to.
Kak svakaj je kaj je, tak nekaj kaj zmislimo ni. Treba neku silu upotrebiti da bilo bi. To je tak bilo i u stvaranju čoveka. Ta sila za menjanje je posredno radila čitave načine obrane od promena. Ni to samo tak za razmeti, a tak jednostavno je. Jednostavno al mozak nam tak ne dela. Svakakvih gluposti zmislimo, al ono bitno nikak v glavu da dojde. Valda je to zato kaj nam mozak je tu da se zabavlja baš sa tim glupostima, med kojima traži ono moguće. Ni on neki pametnjaković. Kak zaigrano dete je.
Lepo, kaj tak je nastal i naš obrambeni mehanizam. On je nekak nastal skup s raznim delovima čoveka. Sve to se milenijima rihtalo v prirodnim uvjetima. Kad bi se desilo nekaj posebnoga, bi puno živih stradalo. Recimo, će drapi asteroid, il se Zemlica promeškolji z vulkani i potresima bi tak bilo….
Zašli smo v zanimljivu fazu razvoja. Čovek je sam svojim željama za moći i posjedima dopelal stvar do apsurda. Promenil je onu prirodu, koja ga je napravila takvim kakav je, u nekaj drugo. To je ko asteroid koji po malo ulazi ui atmosferu. Tak sami sebe bumo dokrajčili. Mozgovi nam svakaj proglasiju mogućim, pa makar i na kratki rok. Glavno da ide, sad, a za posle buju oni drugi valda našli načina? Tak je sve veća razlika med prorodnosti i onoga kaj smo napravili. A kak opstati u novim uvjetima? Kak, nek da se prilagodimo. Ak nebumo mogli, odemo svi skup vrit. Tolko se zmenjalo, da bi već trebali zgledeti kak čudovišta.
Priroda i dalje dela po svom. Drukše se ni nemre. V čoveku se odražava na čudne načine. Promene sistema opstanka zašle su v čudne faze. Promene pelaju v čudne bolesti. Čovek je razbolel Zemlju i sad to ide na njega. Naučenjaki, svak u svojem delokrugu, vide samo delić istine. Kak da se neka nervoza javlja. Svejeno niko neda ono kaj ima, a ne pita niko jel je prirodno pravo to imati. Priroda bu rekla svoj sud, al mnogima bu onda bilo prekasno. Ne, nebuju išli vrešt. Bu to morti još jen promašaj v evoluciji.
Bogek moj, kaj sam v crno prešel? Ma nis ja prešel. Samo sam rekel, a prešli smo svi skup. Je pitanje za čiji i na čiji račun. To tak da me bar malo i ekonomisti razmeju. Oni sve kroz lovu vidiju.
Puno je toga kaj bi me moglo srditi. Na primer kaj mi kak jamcu uzimaju trečinu penzije, a korisnik se dela lud; kaj na dve penzije nas šest živi, ajd sad snaha nekaj dobi na malu bebu; kaj su me sa svih strana ogradili brzim cestama, a nigdar nis ni nebum vozil; kaj mi se unuki nebuju imali gde igrati; kaj sve manj zelenila je oko mene. Zgradili su si 'boljitka'. Je al plaćali bumo svi; i oni z 'boljitkom' i oni s goritkom. Tak to ide. Al kaj da se srdim, kad čovek je takav, pa videti nemre kaj dela. Kolektivno kaj da idemo vrit,. Još da nam daju barjake i naučiju nas pesme o zajedničkom 'boljitku'. Kolki su bez posla ostali. Se već vidi kam se to pela. Nis fatalist.
Štel bi samo reči da su na pitanje;: 'Kam ovo sve ide?', slepi odgovorili: 'Bumo vidli.'
Želim vam puno cvetja, radosti, bistrih potokov, leptira, pčelica i svega kaj nam se čini vrednim, a prirodno je, da manje pohlepe, samo živosti i materijalnoga bogatstva bu. Vežbajte živeti.
Sve vas volim i one kaj su prirodni i one kaj nisu, samo ovim drugima želim da otpreju oči. Bu im to mali šok, al drukće nemre ić, osim ak nisu duhovno pripremljen, al taki su oči već otprli i …. Srdačan pozdrav … :


Zvir:
http://primladenu.blog.hr/2009/12/1627089683/priroda-i-prirodnost.html (http://primladenu.blog.hr/2009/12/1627089683/priroda-i-prirodnost.html)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 29, 2009, 12:56:57 prijepodne


Lâjnski snég

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zagorski list br. 271. / 24.12.2008.  (papérnato izdâjně)

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Na Nevinu dečicu se rodbina šiba

Piše: Zoran Gregurek

Između Božića i Nove godine smjestio se blagdan Nevine dječice, koji se slavi 28. prosinca, i na koji se  nekim dijelovima Zagorja  provodio običaj koji je danas  već  podosta zaboravljen.  No, i o njemu je znala naša hraščinska baka Ivka,  koja je pučku «tematiku»  imala u malome prstu.              

- Na Nevinu dečicu, deca su obilazila svoju rodbinu i susede z šibami i pruti vu rukami. Gda su došli vu nižu, mam bi prešli na posel: se bi  vu hiži početi šibati po noga,  kak mlade, tak i najstarejše. Tuo su delali meste da ih košuju jer se te dan tak čestitale. Veruvale se ak se šiba i na Nevinu dečicu, da budu dece i stari druge lete i da nikakva bolest ne imiela vlast nad njimi – govorila je baka. A čestitari - šibari,  nisu dobili zauzvrat batine.  

- Gazda hiže bi šibare nagradil: dali bi im im oreje, jabuke i suhi špek. Ak je bile cukorof pri hiži, i nje dobili. Je, samo se vu hiža zadržal i drugi običaj:  da su tateki i matere svuoju decu da budu druge lete močni i poskočni. Znale nas je peči kak sam vrag sme z tijienku vrbovu šibu  dobili po guoli noga. Jer, če se slabe vudrile, onda ni muoč nije bila jaka. Trebale  je strpeti čim jakšu buol, da bu zdravlje druge lete - pojasnila bi baka. Kako su  se naši stari pripremali za  proslavu Novog ljeta.

- Nuovomu letu nijiesme se nigdar tak veselili kak Badnjaku i Božiču. Nuove lete mi, deca, skore nigdar nijiesme ni dočakali nek bi vu postelje, šte nije prije zaspal, poslušati kak stareši dečeci i dečki pucaju z kuburi il pucaju z karabitom. - Same se prije nije pucale kak denes, gda kak da je rat na Stare lete čim zideš vun.  Prije se dece pune više branile da pucaju, ali i nije bile vu hiži tulike stvari za pucanje. Nijiesme znali ni za petarde, ni za rakete, a prskalice su imeli same oni šteri su bili z bogateše hiže - pojasnila bi baka.


Zvir:
Zagorski list br. 271. /24.12.2008. / (papérnato izdâjně)
Nepotpuno online-izdâjně:
http://www.zagorje.com (http://www.zagorje.com)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 29, 2009, 12:58:33 prijepodne


Vuz Herôdošovo (dân nevině dečicě, 28. prosinca):


Analizérajuči nedavno "Očenaše" na polskom, češkom, ukrajinskom iznenadil sem sě da v tim jezikem postoji réč "vin" = zlo(čest), pa je naša réč "nevin" zapravo složenica od ne-vin.
......................
„Valja još spomenuti tipično kajkavsko ime Herodeševo koje je također nastalo prema običaju šibanja, jer se jedna vrsta korbača naziva herodeš prema kralju Herodu koji je dao pogubiti betlehemsku djecu. To ime rabe pomurski Hrvati u Mađarskoj u inačici Herodešovo, a u inačici Rodoševo rabili su ga i Hrvati kajkavci što su živjeli u banatskom selu Boki u današnjoj Srbiji, a govor im je pripadao turopoljsko-posavskom dijalektu kajkavskoga narječja. Inače, to je ime nastalo poimeničenjem posvojnoga pridjeva srednjega roda.“
Zvir:
http://www.matis.hr/zbornici/2001/Text/Text6-3.htm (http://www.matis.hr/zbornici/2001/Text/Text6-3.htm)

Herod I. Veliki
„U spomen na taj događaj Katolička crkva obilježava blagdan nevine dječice 28. prosinca, ponekad (regionalno) zvan Herodeševo
http://hr.wikipedia.org/wiki/Herod_I._Veliki (http://hr.wikipedia.org/wiki/Herod_I._Veliki)

Obširnešě: :
(„privremeno“ nedostupno)
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,720.msg38695.html#msg38695 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,720.msg38695.html#msg38695)



Hrvackokajkavski:

OTEC NAŠ
ki jesi na nebesih.
Sveti se ime tvoje.
Dojdi kraljevstvo tvoje.
Budi volja tvoja,
kak na nebu,
tak na zemlji.
Kruha našega vsagdašnjega
daj nam denes.
I odpusti nam duge naše,
kak i mi odpuščamo
dužnikom našem.
I ne vpeljaj nas vu skušavanje,
neg oslobodi nas od zla.
Amen.

Hrvatski kajkavski "Otec naš" z knige "Natale solum" (1752) pavlinskog pisca Josipa Bedekoviča (transkribiral Z. Bartolic) - via Hrvatski kajkavski kolendar 2004., Matica hrvatska - Ogranak Čakovec

Obširnešě: :
Nâstavek:
(„privremeno“ nedostupen)
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,720.msg38687.html#msg38687 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,720.msg38687.html#msg38687)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 31, 2009, 08:41:20 poslijepodne


Věčera za jenoga (stâro-nôvoletni skeč)

Jenâki POstupek kak lâni?
Jenâki POstupek kak sako leto:


Dinner for One   (a New Years Cult Classic)   10:49
Dinner for one (http://www.youtube.com/watch?v=b1v4BYV-YvA#)

Tâjna nâjpopularnešega (stâro-nôvoletnoga) skeča
Jěn 20-minutni crno-béli engleski televiziski skeč, snimlen još 1963. i potpuno nepoznat v Velike Britanije, v Nemačke jě v zâjnem desetletjem stekel tuliku populârnost da jě postal obavezni dél zâbavě v nôvoletne noči praktički za sakoga Némca. Procenujě sě da jě ově silvestarskě noči (AD 2005.) taj skeč gledelo bârem 20 milijunov Némcov, pet milijunov višě neg nôvoletni govor nemačkoga precednika. On jě 31. prosinca na râzličitem nemačkem televiziskem kanâlem prikâzan nâjmejně 50 pût, bil jě obavezan na sem regionâlnem kanâlem, a na jěne od nacionâlne komercijalne TV mrež prikâzan jě nekoliko pût.

Opširnešě / zvir:
http://www.nacional.hr/articles/view/15939/8/ (http://www.nacional.hr/articles/view/15939/8/)

Dinner for One
The same procedure as last year, Miss Sophie?
Věčera za jenoga
Jenâki POstupek kak lâni, gospica Sophie (Sofija)?

http://www.croatia.ch/zanimljivosti/090109.php (http://www.croatia.ch/zanimljivosti/090109.php)

* * * * * * * * * * * * * * *

Wikipedia o „Dinner for one“:
Engleski:
http://en.wikipedia.org/wiki/Dinner_for_One (http://en.wikipedia.org/wiki/Dinner_for_One)
Nemački:
http://de.wikipedia.org/wiki/Dinner_for_One (http://de.wikipedia.org/wiki/Dinner_for_One)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 01, 2010, 06:11:35 poslijepodne


Zagorski list br. 324 / 31.12.2009.

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

RAJENJE, ČESTITKA POLOŽARE


Faljen Isus i Marija!
Na tom Mladom ljetu
tusti debeli
zdravi veseli.
Daj vam Bog
guščiče, račiče,
puriče, fačiče (?!),
pune lagve vina,
pune škrinje žita
i da bi vam kvočke
trde na jajci sedele.
Daj vam Bog
sega obilja,
a naj več
Božjuga mira i blagoslova!


Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Znam da oni teri čitaju naš ljist znaju da je i h prijašnja ljieta položarove čestitka več bila napisana. Nek je i naj bu. I položari teri su negda hodilji po selu, hodilji su sake ljete rane hjutre i pred saku hižu zrajilji dobre poznate želje. Položari, dejčešinci h sela, hganjalji su se teri se bu raneše zdigel i prie obišel hiže, zrajil i za svoje rajenje dobil kakve  krajcere ilji dinare. Gizdavi su bilji hižni pred čievemi se vrati več put čul položar. Položari su rade hodilji same kre dobre ljudie, jer su znalji da nejdu zabadave. Hiže h tera niesu bilji dobredošlji rejše su preskakalji. Negda, ni zima, ni cieljec snieg ni bolonduvanje ciele noči niesu moglji zabremzati decu kaj nej išlji za položare.

 Nema denes položare. Nema ni rajenja pred vrati. Morti je radi toga po hiža  denes se nekak zbrčkane i obrnjene na hopak? Morti se i zate na ljica ljudie se menje more videti radost, a z srca se menje čuje smieh. Kak da je se te nekam prešle z položeri, z Novoljetnami pesmami kaj su pajdaši pajdašem znalji zapopievati i zaigrati pod oknem. Pozabile su se takaj hnoge stare šege do tere se negda držalje. Jedna od njih je i veselje cielji dan Novuga ljeta. Če si na Nove ljete vesel cielji dan, čaka te vesele ljete. Svaje fiže med hižnemi nikak nie smelje biti jer bi se unda svadilji furt med sobu. Na stolu je moralje biti svinjske mese, a ne nikak živače. Živinče gda zgrieblje zemlju z nogami, rieva ju otraga, pa tak bi i gospodara mogla krenuti na rikverc. Svinče pak zemlju ruje napre, i če se jie mese od pajceka, gospodara bi krenula napre. Na Nove ljete nie baš bilje dobre da babe hodiju po sele h čestitare, kaj nej donesle k hiže kakvu kaštigu.

Bilje po stara šega ilji po nova nejveča je sreča gda čovek more, onak od srca i poštenja, sakomu do dotekne njegef životni putec zaželjeti sreču, zdravlje i veselje. Veljiju da bu teške, alji mi sme več nafčeni na žmehkoču i žmikanje pak zate nie nič novuga. Čuvajte se same lažnih lafri tere vam se h gubec nasmejavaju, trepljeju vas po pleča, a histe vrieme rievaju nože. Nu, ne morate se plašiti če vam se kaj takvuga pripeti. Navieke važiju i one starinske:
„Gdoj pod kem jamu kopa, sam hu nju opadne.“ A tuj je i ona :“Pravda je spora, alji gda dojde,dojde z kamatami!“ Radi toga se unda, kak i ja, najte brigivati.

VESELJITE SE UNDA CAJTEM TERI PRIHAJAJU I SREČNE VAM NOVE LJETE!


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6836/za-dusu-za-spomenek-rajenje--cestitka-polozare.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6836/za-dusu-za-spomenek-rajenje--cestitka-polozare.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 01, 2010, 06:35:06 poslijepodne


Blagosloven Božić i sretno vam novo leto,
da bi hasnovito bilo, uspehom otpreto!

Nek vsim ljudem dobre volje bude plodonosno:
hrvačkim prijatelom i delatnim pajdašom
vuzduš i napoprek lepom domovinom našom.
Grackom poglavarstvu i glavaru za vsu hasnovitost
kaj pribavilo je zveličajne i glasnovitost,
za vse zgrajeno, zbigecano i zrihtano vu Zagrebu Gorice gradu,
zlepšavana da i dale bude, scifrana vsaki novi danek kakti za paradu:
da najdragša i zmirom nam ostane; vu svemu nevrednom vse niža,         
v srcu, v lubavi našoj bezotajnoj navek još bliža
.

                                                                       Zvonimir Bukovina (1929-1998) / L.K.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

„Moj Zagreb“ „Mâ Gorica“

Sa ničim na svetu ja menjal te ne bi
Moj Zagreb Mâ Gorica kak imam te rad
Svoj dom i veselje sem našel vu tebi
Za mene najlepši si grad

Vse vugle ti poznam, vse ulice znam
Vu tebi sam sreten i nikada sam
Pa gdi god bum v svetu, ja peval bum rad
Tu malu popevku, poslušaj je sad

Ti, ti najdragša si mi
Pa kaj god je v tebi, to v sreči živi
I puce i dečki i tičeki svi
Tak slatko vu tebi naš “Kaj” zvoni

Ti, ti najdragša si mi
Najlepša popevka življenja si Ti
Vu mojemu srcu najlepši si grad
Moj Zagreb Mâ Gorica tak imam te rad.......
......................................

                                                                       Reči i muzika: Drago Brahm / L.K.


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ovu popevku treba dobro znati,
z muzikom uštimati i s vinom zalevati.
Serbus i imajte se rad


                                                                       Drago Turopoljac

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Posredni zvir: Večernâk, 24.12.2008 / Dija-Graditeljstvo
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 08, 2010, 11:30:46 poslijepodne


Predlâjnski snég

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zagorski list br. 219 / 28.12.2007 / panorama  (papérnato izdâjne)

Z BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Na Stare lete ne sme zafrig zagoreti


Piše: Zoran Gregurek


"Kakve bu Stare lete, tak budu i si dani vu nuovomu. Zate treba točne paziti kaj se dijeila te dan da si nej zapečatili dvanajst mesecof šteri su pred nami", ponavljala bi svake godine na Silvestrovo naša hraščinska baka Ivka, pučka prognozerka. Domišljate zagorske gazdarice znale su kako doskočiti vjerovanjima.

"Negdar gazdarice na Stare lete nijesu niš štele peči vu tulcu da im tuo nej zagorele jer im bu se tuo događale cijiele lete. Zate bi pečenjku spekle dan prije, a one štere za tuo nijiesu imele vremena, stroge su pazile kak se mese peče. Babe nijiesu štele ni zafrig peči na Stare lete, jer se veli koje se babe zafrig na Stare lete zapeče, ta bu nesrečna cijele lete", govorila je baka. Posebno se na Staru godinu pazilo u postupanju s domaćim životinjama.

"Krave, konji i prasci na Stare se lete nigdar nijiesu jake ranili da im se ne bi želudec preširil i da nej pune jeli, a male napreduvali druge lete. Gazdarice najrajše nijiesu ni živinu z koca puščale zadnji dan vu letu da im se kaj loše nej dogodile. A oni šteri su šteli biti potpune sigurni da im ne niš vu kvar prešle druge lete, ti su z črljenim maslinom označili živinu štere neču pri hiže i gruntu", prisjećala se baka. Tako bi uhvatili jednog miša ili štakora i na nogu mu navezali vrpcu jer se vjerovalo da nijedan pripadnik te vrste više neće u kuću dolaziti druge godine.

"Iste bi se napravile i lošemu i pokvarenomu susedu šteri bi se došel same napiti k hiži na Stere lete. Njemu se vu žep diela črljena vrpca i onda druge lete nije zalazil k te hiži. Na Stare lete babe bi mužem vu kupice natakale vode vu vine gda nijesu vidli, da bi druge lete bili trezneši", mudrozborila je baka.


Zvir:
Zagorski list br. 219 /28.12.2007 / panorama  (papérnato izdâjne)
Nepotpuno online-izdâjně:
http://www.zagorje.com (http://www.zagorje.com)[/blue]

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * ** * * * * * * * * ** * * * * * * * * ** * * * * * * * * ** * *

Video:
Cinkuši-Bozična (1998),   04:31
Cinkusi-Bozicna (1998) (http://www.youtube.com/watch?v=tqFlUnUi5gU&feature=related#)
Cinkuši: Pet je kumi etc.
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,3202.msg67422.html#msg67422 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,3202.msg67422.html#msg67422)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 08, 2010, 11:31:33 poslijepodne


Zagorski list br. 324 / 31.12.2009.

Dnevnik tate Bena

Sve je isto k'o i lani

 
Ko i za svaki Božić tak je bilo i za ovaj. Pak mi meso i kolači ideju van na vuha. Pak su h dučanima, ali i po cesti bile gužve kaj da se nekaj djeli zabadaf. Čak su i na televiziji bili isti filmovi ko i za saki Božić. I tak iz godine u godinu malo po malo gubi se ona prava čar Božića. Još uz to kakvo je bilo vrijeme nekak mi se činilo da drugi mesec pemo na more.

Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



Za nekakvu promjenu se ipak pobrinul naš župnik. Ovo ljeto su jaslice napravili na samom ulazu h cirkvu. I mogu vam reči da jako ljepo zglediju. Međutim pojedincima je kultura ponašanja još uvijek na jako niskom nivou. Več po običaju na sam Božić na poldanjoj meši je blagoslov dece. Tak smo najbolja od svih žena i ja zeli Graciu i prešli na mešu. Došli smo malo raneše s nadom da si bi morti imali kam sesti, ali več je se bilo puno. I stanemo si mi između dva reda klupa skroz napred do kud se moglo normalno bez naguravanja dojti. Kam bi se išel gurat s malim detetom na rukama.

To kaj sam imel malo dete na rukama nije sprječavalo određene pojedince da se naguravaju makar su videli da imam malo dete na rukama. Ne, oni su morali iti napre. Tam gde je bila najbolj gužva. Kam se rjevlješ napre? Zakaj? Kakve ima veze e stojiš skroz napre ili otraga? Jedino kaj se oni teri su bolj napre več vidiju. Pa če je nešči na mešu došel samo zato da ga se vidi naj mu bu. I najbolji su mi oni teri zadnji dojdeju, hočeju biti h prvom redu i prvi van nakon meše prejti.

Bilo je i svijetlih primjera. Videl sam jednu gospođu kak se zdigla i prepustila svoje mesto jednoj majci s detetom na rukama. Kak se mojoj gospođi nišči nije zdigel i prepustil mesto da si sedne s detetom onda sam večinu vremena Graciu držal ja. I morem vam reči da njezinih malo prek 11 kil nije baš ugodno za držati na rukama skoro vuru vremena. Bilo je dobro dok si je malo pridrijemala jednu rundu. Ali kad se zbudila štela je se videti. Obračala se sim tam. Največ je gledela Isusa na križu kojemu je par put i mahnula, a zanimljiv joj je bil i dečec malo veči od nje kaj je imal lizaljku h rukama. Sad e je ona gledela dečeca ili lizaljku?

Pred nama je još jen produženi vikend. Šef nam se smiloval i dobili smo i subotu fraj. Tak da sam doma dva vikenda za redom po tri dana. To ne pamtim kad mi se zadnji put dogodilo.

Osim precedničkih izbora ljudi se največ još spominaju o dočeku. I skoro se kaj čujem veliju da buju doma bili. I ja bum bil doma. Bilo je riječi o nekakvom dočeku negde, ali to se spomenulo jemput i poslije o tome ni slova. Lani su žena i Gracia bile doma. Na dočeku su još bile u jednom komadu. Ja sam pratil Patriciju na trg, a Sandra je bila z Lucijom. I tak mi je bilo zima da ni par kuhanih vina nije pomoglo. A drugi tjedan je i Gracii rođendan. Baš bi mogel drugi tjedan deti popis kaj bi dete štelo za rođendan.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6841/dnevnik-tate-bena-sve-je-isto-ko-i-lani.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6841/dnevnik-tate-bena-sve-je-isto-ko-i-lani.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 08, 2010, 11:32:24 poslijepodne


Večernji list 28.12.2009.

FAKAT

Je li Mani ljubomorna na Jadranku?!


Slika:
.…


Tak premijerki Jadranki Kosor predbacuje da joj je važnije kakvu bu haljinu ili kakvu ogrlicu nosila nego kak se narod nosi u ovoj sveopćoj neimaštini.

autor: Zvonimir Milčec


Moglo bi se i takvo, čist žensko pitanje, postaviti. Dakako, kad Mani Gotovac ne bih i osobno poznaval. A nakon njenog slavnog sudjelovanja u Stankovićevoj emisiji “Nedjeljom u 2” lijepo je i javno priznati da takvu osobu osobno poznaš.

S Mani i njenim drugim mužem čak sam se i družil. Skup smo bili i u šopingu u Grazu. I na povratku smo njupali u kineskom restoranu u Mariboru. A jednom smo proboravili dva prelijepa sunčana dana kod našeg zajedničkog prijatelja na Krku. Poznajem oba Manina bivša i sa svakim me ponešto veže.

S prvim me veže zidarski meštar Vlado, koji je najprije izglancal moju kuću, a onda to isto njemu. S drugim sam “zidal” zajedničke knjige, izložbe, filmove i interijere. I za jednog i za drugog imal sam isto pitanje koje se, dakako, nikad nisam usudil postaviti. Da kak je uopće moguće životni prostor dijeliti s “Mani cumani”?! I nisam bil ljubomoran. Jer čim sam Mani upoznal, postalo mi je jasno da baš nije lako živjeti u sjeni vlastite žene.

A u prilog tome govorili su i oni silni titlovi u Stankovićevoj emisiji, koji su sugovornicu do neba hvalili. 
A sve se svodilo na konstataciju da popularni voditelj nikad dosad u emisiji nije imal tak zanimljiva gosta. Sugovornicu tak otvorenu i hrabru u otkrivanju osobnih i čisto intimnih tajni, kao i u detektiranju i analiziranju ukupnih društvenih i političkih prilika koje živimo.

Tak smo od Mani javno čuli ono kaj, doduše, i sami znamo i furt mrmljamo, ali ovak izgovoreno javno ima drugu težinu. Da se aktualna politika i naša vlada, umjesto s problemima u kojima smo se našli, bavi sama sobom! I da se ponaša kao da je se ništa ne tiče.

Tak premijerki Jadranki Kosor predbacuje da joj je važnije kakvu bu haljinu ili kakvu ogrlicu nosila nego kak se narod nosi u ovoj sveopćoj neimaštini. I da je premijerkin vječno napaljen osmijeh na licu u neskladu sa svakodnevnim otpuštanjima s posla, zaduženjima, stečajevima, pronevjerama i svim vrstama kriminala u vlastitim redovima.

Sa sličnim paspartuom Mani uokviruje i njezina bivšeg šefa, “našeg Ivu”, koji je sam dignul rep, a Jadranki ostavil ključeve ove razvaljene kuće. Našu premijerku Mani uspoređuje s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel na čijem se licu, veli, vide svi problemi kroz koje njezina država, toliko veća i bogatija od nas, trenutačno prolazi. Ako bi već trebal sam napraviti usporedbu, onda ću biti pristran. Moram priznati da mi je Kosorica ljepša od Merkelice.

Toliko sam joj dužan, jer me i s njom veže jedno razdoblje bivšeg života. 
Kad me, kao mlada tamnokosa i uvijek nasmijana, pratila na književnim susretima sa zagrebačkom djecom. Istina, u međuvremenu sam se imal razloga upitati je li se naša Jadranka upitala kak moji likovi s Bukovca Giza, Bimbo, Dugi, Truli i Kanta danas kao penzići žive?

Znam samo da ih je današnja premijerka, a nekadašnja novinarka Dječjeg programa Radio Zagreba, voljela. Ali, voljela je i Sanadera, Polančeca i Kalmetu (?!)... I čist sumnjam da bi zbog toga Mani Gotovac mogla biti ljubomorna...


Zvir:
http://www.vecernji.hr/kolumne/je-li-mani-ljubomorna-jadranku-kolumna-72230 (http://www.vecernji.hr/kolumne/je-li-mani-ljubomorna-jadranku-kolumna-72230)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Gospodine Milčec, jeste li vi posljednji Mohikanac kajkavštine u novinarstvu?

- Još se i suzdržavam i kajkavštinu upotrebljavam samo kada treba povezati rečenicu. Da pišem sve na kajkavskom, naježili bi se oni koji misle da bi samim čitanjem postali kajkavci i purgeri.

Zvir:
http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl (http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 08, 2010, 11:33:06 poslijepodne


7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
29.12.2009., br. 293

Kolumna (Zločesta) Vrtoglavica

Milan došo do drugoga kruga, Andriju uhvatila tuga


Kaj je pak Nadana Krašovog potaklo na filozofsku misao zakaj on ni išel vu drugi krug. Vesni je suza z oka kanula, a Dragan je bil pogleda ljuta.

Pišě: RADAR


Si videl Štefek da Milan Benderas ipak ide vu drugi krug precedničkih izbora? Puno je ljudi vu Hrvackoj mislilo daje z nore vrbe opal kad se kandideral za Pantovčak, a ve, hopa cupa, tu je gde je, puše Iveku Josipovičevom za vrat. Pa je ve Andrija Kameniti srditi kaj ga je Milan prešel i vu Bosni glase pobral više od njega. Kajti tam navek svi glasaju za Hadeze. A ve nisu. Kajti Milana tam imaju jako radi i on njih, prema potrebi. A vu Andrijinom izbornom stožeru još su vu nedelju popodne veseli bili kajti su mislili da on idu vu drugi krug.

Tak su svi tam zadojeni bili da je spin maher Maček kaj se još mota po Hadezeju, ve bez Sanadera, tresnul pred kamerama da Andrija ide ziher vu drugi krug. A navečer je Milan išel vu drugi krug. Kaj je pak Nadana Krašovog potaklo na filozofsku misao zakaj on ni išel vu drugi krug. Vesni je suza z oka kanula, a Dragan je bil pogleda ljuta. Ostali su kandidati nekaj pripovedali na teveju, ali je več bih fest kasno pa je Štefek moral iti spat. Vjutro se zbudil i sav z krmežljima i vu znoju svima povedal kak je senjal da je za precednika Hrvacke izabran Berluskoni. Nemreš verovati kaj čovek sve senjati more...


Zvir:
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_293/52 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_293/52)
ili
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_293 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_293)  , str 52
http://www.regionalni.com (http://www.regionalni.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled RADARSKE člankov «Vrtoglavica» na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  RADAR vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vrtoglavica - V(e)rtig(lavic)aVertigo
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock, (kajler), 02:24 
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock (http://www.youtube.com/watch?v=9p8SpTfVKpc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 08, 2010, 11:33:54 poslijepodne


Međimurske novine, 29.12.2009., br. 747.

Premišlavanje Jožeka radnika

Mi Međimorci, a niti Hrvati, ne verjejo ženama!?




Piše: Jožek radnik


Ono nedelo gda se vužgala tretja sveča na adventskomo venco so čakoski fratri i patri dopelali do kraja svovo fešto štera je trajala skorom dve leti, a dela se o obilježavanjo 350-te obljetnice otkak je Mikloš Zrinski Čakoski dopelav fratre vu Međimorje, očem reči vu Čakovec. A dok jiv je več dopelav oni so tu ostali i prijeli so se posla: davali so Čakovčancaj božjega navuka, zazidali so cirkvo, a i kloštra, z tem kaj so cirkvo i kloštra morali parpot zidati, jerbo je jempot zgorev, a drugi pot ga je vruhnuv potres. Kak bilo da bilo fratri so 35o let pošteno delali i uspeli so vernike držati blizu cirkve i Božeka, a kcoj so još vučili ljude čitati i pisati, kajbi rekli širili so i kulturo. Grad Čakovec je prepoznav toga jivoga posla i zato jim je postaviv Spomen pločo na kloštro kaj se nebi pozabilo gda so dojšli i kaj so delali. Profesor Vladek Kapun pak si je zašiliv olovko i napisav je, vu monografijo, vse kaj se je pripetilo za teh minulih 350 let. Tak ve vsi vse znamo i nišči nebode mogev pozabiti, jerbo je zapisano zanavek.

Posle grada Čakovca i drugi gradi i opčine so počeli pomalem zdiguvati cene komunalijama, naknadaj, grobjo, vrtičaj… Kuliko vidimo političari se sam brigajo za svoje prazne kase i svoje žepe, a nikaj jiv ne sekera to kaj so prazni i žepi onih šteri so jiv zebrali. Kakša so to vremena dojšla kaj se vsaki sam za sebe briga.

Več sam biv siguren gda bode se ovo leto odsmickalo i kaj nebode dojšlo do svaje med sosedima prek ceste. Vidim gda ste pogunuli kak tu mislim na Čateks i sosede z Štomfaraja. Ak so se ve več nej dugo svadili unda so nej trebali otkopati ratno sekirko ruom ve pred Božič, jerbo je to vreme praštanja. Kak zgledi prinas vu Međimorjo je vse nekak nampak.

Ovo dvejezeredeveto leto ide krajo i več nas na poceko čaka novo dvejezeredeseto. Još je nej niti dojšla na vlast, a več znamo gda bode vroča, jerbo je kriza još nej minula, a več ve znamo gda nam bode plin podraživ. Pak bodemo morali globleše porinuti roko vu žep, ali jaj si ga nam ak nam je žep več prazen.

Vu Kis Sabatki je otprta obnovlena i zlišpana dvorana Kulturnoga doma. Velijo vsi šteri so jo vidli gda je nejlepša i nejmoderneša vu malomo Međimorjo, a i hajdig kilometrov prek Drave. Pripovedav mi je pajdaš Pišta gda je jako slična onoj vu Priloko, jerbo jo je narisav isti projektant. Nekaj me tu gvinta, moj črvek mi neda mira: kaj nebode po vsemo slična onoj vu Priloko, jerbo ak se dobro zmislim, ona Priločka je jeno 3 – 4 leti bila prazna dok so turistički i kulturni težaki organizerali kakše kulturne špelancije. Najte me krivo razmeti, ali štev bi kajbi se Sobočanci čuda predi pomirili z kulturom nek so to naprajli Priločanci, jerbo kaj se nebode minister kulture pitav komo i zakaj je to tulikše peneze dauv.

Verjem gda nam je vsima poznato kak je minister Milinovič zišev z ceplenjem protiv svinske gripe. Dovlekev je par vagoni toga cjepiva, a nišči se ve neče cepiti. Isto tak vsi znamo štere so glavne naznake gda je nešči dobiv svinsko gripo: betežnomo nejpredi počne dišeti ščava, a črez par dni počne roktati. Dok so se tej simptomi pojavili pre nekomo on se odišev cepiti, a mi vsi drugi smo se z toga cjepiva norca delali. Ali moglo bi se reči gda minister Milinovič ima srečo, jerbo se pojavila kozja gripa i to z Niskozemske, a ve se navelikom pripoveda gda ovo svinsko cjepivo more sfondati i to novo kozjo gripo. Kak vidimo vsako zlo je za nekše dobro?

Ste čuli kaj se pripetilo vu Doljnjemo Kraljevco. Tam so vam žene svoje može otpelale vu šporcko dvorano kaj ve skupa žnjimi vežbajo. A ne tak zdavnja so žene hodale vu dvorano kaj so se tam prekopicavale, a moški so zdigavali utege (od 1 deci do pol litre) prek pota vu Maratono. Vreme se je spremenilo i žene so dojšle na vlast pak ve moški hodajo skupa z ženami na fiskulturo, a posle žene pomažejo moškima zdiguvati utege vu Maratono. Doktori so rekli gda se moži i žene trebajo družiti, spominati, vežbati, a na vse zadje i piti. Božek pomagajte!

Precednik Štefek Mesičov nas je nej dopelav vu Evropo kak je obečuvav, ali nas bode dopelav vu 2010. leto štero je pred nami, jerbo smo nej zebrali novoga precednika na nedeljnaj izboraj. Od dvanajst precednikov šteri so se šepuirili po televizijaj, minulih nekaj meje od dva mesece, na drkališčo so ostali Ivek Josipovičov i Milan Bandičov, dok je ostalih deset završilo svoje precedničke karijere. Konačno jempot so Hrvati glasali isto kak i mi Međimorci: niti mi, niti oni ne verjejo ženama. Ne znam zakaj, ali je tak zišlo. Za dva tjedne bodemo znova hodili glase davat i unda se bode znalo jeli nam precednik bode sadašnji (Ivo) ili pak bivši (Milan) esdepeovec. Kuliko vidimo esdepe bode pak dobiv izbore sam neznamo jeli bode osvojiv i vlast.


Zvir:
Međimurske novine, br. 747, 29.12.2009., str. 69
http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=12545&Itemid=138 (http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=12545&Itemid=138)

Međimurske novine, 29.12.2009., br. 747.
pregled pdf:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine747i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine747i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey)
download pdf:
http://www.mnovine.hr/pdf/747/mnovine747i.pdf (http://www.mnovine.hr/pdf/747/mnovine747i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Žiga i Bandisti - Međimurje, kak si lepo zeleno, 03:55
Žiga i Bandisti - Međimurje, kak si lepo zeleno (http://www.youtube.com/watch?v=ou1nIhj9AMc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 08, 2010, 11:35:02 poslijepodne


Predlâjnski snég

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zagorski list br. 219 / 28.12. 2007/ županija (papérnato izdâjne)

ZA DOMAČE, ZA PAJDAŠE

Božične vrieme!


Ak verjeme, ak sebe i cielomu svetu dobre čeme, ak čeme na pravomu putu biti i dalše po njem hoditi, morame se vrnuti tam gde meste nam je, tam gde sme navek se vučili da trieba je pomoči, da trieba je človek biti, da trieba je nadu meti, jer unda mogel buš i za kaj živeti moči, mogel buš svietu povedati da srčeke maš, dok z veseljem buš rukice skup držal i prekrižil se kak su ti te navek delali mamek i tatek, dedek i babica, vsi uni kaj dobre ih poznal si.

Piše: mr. sc. Rajko Fureš, dr med. 


Božič kak da hčera je bil, a Božič vsakoga dneva h ljetu nie, te dnev je gda se zmisljime kak jedini nam se Jezušek narodil. Pre male se toga put h ljetu zmišljavame, pre malu se obra čame za vsem tem, jer vsemi su nam same po pameti se našli drugi puteci. Mnogi se mučiju z tem kak se trieba boriti spreživeti bi mogli, ne same zase nek i zate da nam i uni za tere se skribime moreju se zestati z mirem kaj vsakomu ga želime. I tak kak god da vsemi čeme rastumačiti kak nie nam trieba tekati, kak trieba je male lježejše vse delati, tak i sami naše i na une kaj su najdrajši nam - spozabime, na nje se ne zmislime kulike te je praf za praf i trieba.

A da tomu je tak, dobre posvedočiti more vsaki med nami, jer nikomu smele nebi biti teške da se h nedeljicu zdigne i z veseljem k mešice prejde z cielu svoju družinicu. Vsakomu med nami bi tak veselje triebale biti i te gda se na polnočkice more z pajdašami najdrajšami zestati i unda gda se more h veselju z vsemi zbrati h jutrajnju mešicu Božičnu, od tere nem lepše nie. Da te človek mogel bi razmeti, mora si male srčeke otprieti, mora se veseliti z vsemi kaj se veseliti bi triebali, jer kak god da vsemi nami nam ljehke nie, kak god da vsaki med nami na srčeku betega morti i ma, tak je veselje i Jezušek tek rojeni, une kaj vsakoga betega zlečiti more.

Une kaj povedati tak vsemi morem, je te da mam vsakomu med nami lježe mam biti more ak čiste srčeke ma, ak po pravomu putecu hodi, putecu teroga nam je naš najdrajši i najbolši - Jezušek i zacajhal, teroga nam je pokazal, da skrenuti mogli nebi naopak. Mnogi se zapozabiju, kak sam več i povedal, negdar ih povlječe naopak vse une kaj triebale nebi, vse je pune težejše ak tak hgrezneju da se več vrnuti nemreju. A vsaki med nami je pune put krive prešel, vsakomu se dogoditi  more da skrene, pak i Jezušek naš najvekši vse te dobre  razme, i za vsakoga mesta  ma h srčeku predobromu - kaj za vse nas ga ma. I ak si  krive skrenul, same ti se je trieba od srčeka pokloniti, sam sebe priznati triebaš da zabludil si, da krive si delal, povedal ili stepaval z sobu, same triebaš srčeke svoje Jezušeku pokazati, ne ga skrivati. Ak Jezušek bu videl da žal ti je zate kaj si naopak delal, povedal ili misljil, sigurne bu zate mel h srčeku svojemu mesta. Tuj se lagati nemre niti nesme, te se niti ne splati a niti je te nekaj z čem se bi triebale kazati. Jedine kaj praf je je te da trieba je kleknuti i povedati da žal ti je, da popravi! se buš, da štel bi bolši biti.

Gda tak sam sebe poveš kaj češ, jer Jezušek furt te čaka i furt meste zate ma, vse bu mam lježejše, nebu več trieba nikam iti, nikam krajiti, vse se bu znale, a i tebe bu lježejše, jer neš več sam sebe farbati triebal da je nekaj črne a ne bele, ili da je nekaj praf a une je naopačne.
Tak je i uove vrieme Božične, za vsakoga med nami - une vrieme kaj ga mame da nam bi bile ž njega nekaj se nahčiti, da bi se mogli z naopačnem oprostiti i da bi se mogli z srčecem ščiščenem na pravoga puta vrnuti. Kak nam je Jezušek vse od sebe dal, tak se morame reči Njegveh spamtiti, da zdaj vse je na nami, da se morame dobre spremisliti kaj nam je za delati ak čeme puta zestati pravoga. A hutom je cajtu jedini putec pravi - tie teri poveda nam da trieba je dober biti, da trieba je praf iti, da se ne splati naopačen biti, jer same se veselja moreme z Jezušekem žiti, jer nihči drugi nam nemre veseljice i radost dati - kaj ju srčeke naše more z Jezušekem meti, z Bogekem Jedinem najvekšem, Marijicu majčicu Božičeka našaga i Duhekem presvetem.
 
Ak verjeme, ak sebe i cielomu svetu dobre čeme, ak čeme na pravomu putu biti i dalše po njem hoditi, morame se vrnuti tam gde meste nam je, tam gde sme navek se vučili da trieba je pomoči, da trieba je človek biti, da trieba je nadu meti, jer unda mogel buš i za kaj živeti moči, mogel buš svietu povedati da srčeke maš, dok z veseljem buš rukice skup držal i prekrižil se kak su ti te navek delali mamek i tatek, dedek i babica, vsi uni kaj dobre ih poznal si.

Z veseljem si počinuti moreš jer znaš da denes se i dečka tvoja radi prekrižiju, a vesel si i kaj živeti moreš za tie dnev gda videti buš mogel da te i tvoji hnučeki delaju, te je une kaj na svietu vse držati nas trieba, ne same hute Božične vrieme - nek furt.


Zvir:
Zagorski list br. 219 / 28.12.2007. / županija (papérnato izdâjne)

Nepotpuno online-izdâjně:
http://www.zagorje.com (http://www.zagorje.com)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 08, 2010, 11:36:00 poslijepodne


Predlâjnski snég

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(K)REŠ

Vražji svetki

Oni teremi bi ta poruka največ trebala ionak nisu pri meše, nek divljaju uz zvuke lakih nota v nekojem od lokala čiji vlasniki nemaju ni tolike katoličkoga morala da bar za Božič svoju ponudu uskladiju z prigodu.

Piše: Krešimir Končevski



I dok je večina naših ljudi zaokupljena slavljenjem rođenja Sina Božjega, a onda i novoga ljeta tere dolazi, dok si čestitame uz najbolje želje, niti se ne primeti kolike se one kaj delame razlikuje od onoga kaj govorime. Ake postoji sumnja da li Bog postoji ili ne, mislim, da nema sumnje v postojanje Vraga. Nije bitne da li je Vrag v obliku čoveka z repem i rogi, ili v terom drugom obliku, ali ja uopče ne sumnjam da on postoji.

Da je to istina imam i dokaze.
Ake zanemarime predbožičnu ludnicu, pripreme, šoping itd. nemreme i nesmeme zanemariti sam Božič i se one kaj bi on trebal značiti. I to nije bitne da li sme verniki ili ne jer neke su vrednosti univerzalne, ljudske. Božič je same jeden od simbola mira, tolerancije, prilika da se zmislime da sme ljudi. A ljudi se od ostale živine razlikuju po razumu, spoju inteligencije i racionalnosti, suosječanja i ljubavi. Valjda!?

No meste da noč v teroj je, navodno, rođen Sin Božji, simbol sega toga, poštujeme ko vreme rezervirane za vrednosti terih se v ostalom periodu male ili ni male ne zmislime, mi sme i tu noč u stanju iskoristiti za zadovoljavanje najnižih oblike ljudske pomame.

Ake je ugostiteljstvo nerazdvojni oblik ljudskoga druženja, onda bi na Badnjak bertije i ostali lokali trebali biti meste susreta i druženja prijatelja, suseda, poznanika, meste de bi si ljudi mogli četitati i v atmosfere Božiča, rasterečeni sakodnevne strke i pomame opušteni uživati v međusobnom društvu i zadovoljstvu kaj nisme sami nek sme okruženi z ljudmi teri su dio naših života, tere poštujeme i teri nas poštuju, barem taj jeden jedini dan. No stvarnost ni taj dan nije ni male idilična. Raspomamljeni mladunci divljaju z auti po cestami, pojedini katolički ugostitelji Badnju noč koristiju za zgrtanje ekstra profita nudeči zabavu dok župniki bez uspeha pokušavaju prenesti poruku Božiča. Oni teremi bi ta poruka največ trebala ionak nisu pri meše, nek divljaju uz zvuke lakih nota v nekojem od lokala čiji vlasniki nemaju ni tolike katoličkoga morala da bar za Božič svoju ponudu uskladiju z prigodu. Božič se pretvara v još jednu priliku za tulum bez obaveze.

A nakon Božiča Štefanje, dan kad se makar same v jutre otpiraju dučani. Ok, ljudi si trebaju kupiti kruh, kakvu sitnicu teru su pozabili i to je to. Ali ne! Dok sam išel po kruh mogel sam svedočiti kak se trpaju puna kolica kojekakvih gluposti, kak da su dučani v mesec dan otprti same taj dan. Da dučani delaju valjda bi i za Božič bila gužva. Ljudi kak da nemreju biti doma, kak da ih neki vrag tira, nekam se mora iti same da se nije doma, bertije, šoping, nije bitne.

I za beli Božič tek je nekolicina našla vremena počistiti si sneg oko hiže, ostali čekaju da to napravi nešči meste njih, a ak nisu zadovoljni, če nikoga drugoga, bar buju zimsku službu ogovarali v bertiji za stolem. A da ni nakon ovih praznike nije kraj rasipanju garantiraju novogodišnje rasprodaje. Dokaz da je kupac neuništiv!


Zvir:
http://www.zagorje.com/articles/4349/show.aspx (http://www.zagorje.com/articles/4349/show.aspx)
i
Zagorski list br. 219 / 28.12.2007. / aktualno (papérnato izdâjne)
Nepotpuno online-izdâjně:
http://www.zagorje.com (http://www.zagorje.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Negdašni zâgorsko-lisnati kolumnist Krešimir Končevski - (K)REŠ na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Končevski vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kultni rockeri ze Zaboka grupa „Zadruga“ z vođum (frontmenom) Krešimirom Končevském Krešom, negdašném kolumnistum „Zâgorskoga lista“:

Video: Zadruga - Mala Čiči, 03 :31
zadruga - mala cici (http://www.youtube.com/watch?v=DU0Dr5PBPPU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 13, 2010, 11:00:11 poslijepodne


Varaždinskě vésti, br. 3391, 29.12.2009.

Klopotec

Jubilarno leto


I baš dok sam pisal ovoga vugleca, saznal sam čist na friško da smo se ozbilno hitili vu izvoz. Najme, čak vu Kinu je “Varteks” prodal - svojega Be-Seka, koji bu pomočni trener Čiri v nogometnom klubu “Šangaj Shenhua”. Pak srečno  Novo leto vama koji me tu i tam ili iz navike čitate!


Skoro da čovek ne poveruje, kak je ovo leto fletno prešlo! Još par danov i opet bumo, kak več mi to Varaždinci znamo, ne došpancirali se nego dobežali – v Novo leto. Ovo, kaj je več čist za nama, skoro smo celo nekaj slavili jerbo je kakti osamstoletnica od gda je naš grad Varaždin postal kraljevski i slobodni, kaj je vu ono vrieme značilo polek drugoga i to da smo si sami mogli birati birgermajstora ili gradonačelnika. A to smo si znova opet mogli i od ovoga leta pak sad više ne mora poslušati gradske poglavare nego eventualno savetnike, ako mu savjetuju onak kak on misli...

No, če bi trebal napraviti kakšnu inventuru o proslavi te osamstoletnice, mogel bi reči svoje osobno mišlenje, da baš i nije bilo nekaj vrloga po čemu bi se mogli naši potomki zmišluvati na taj veliki jubilej z kojega bi drugi gradi napravili cielu navuku. Dobro, pokockali smo znovič gradski Korzo, i to z debelim kockama, kajti su one prve bile pretenke; vsakoga drugoga meseca otprli smo svečano nekakšnoga rotora gdi se križaju vulice (a imamo za rezervu još par vu pripremi); a moremo se pofaliti da smo vu čast obletnice otprli i onoga aneksa staroj lepoj gimnaziji, koji vu Preradovičevu vulicu paše kak - pesnica v oko...

Od ozbilneših stvari spomenul bi znanstvenoga skupa na kojemu su (početkom prosinca) stručnjaki vu pojedinomu fahu govorili spametne stvari o poviesti našega grada. I vse to su napisali, pak je zišla jedna jako debela kniga koja ima skoro hiljadu stranic, a gda sam ju del na kuhinjsku vagu pokazala mi je ravno tri kile i 78 deka! Daklem, skoro za kilu je težeša od one “Varaždinske kronike” kaj je  štampana za osamstoletnicu prvoga pisanoga spomena našega Varaždina. Ako polahko čitate, imate kaj čitati do idučega jubileja, 810. obletnice.
Za onu obletnicu od prije 28 let, dali smo poslikati Varaždina i napraviti liepoga filma, kojega smo ovih dana gledali na našoj domačoj televiziji. Za ovoletni jubilej pak smo dali napraviti crtiča - deci na veselje a nama starešim na pogađanje koji je vse od gradskih i županijskih vuglednikov vu njemu našel svoje mesto.

A dok smo slavili Dan grada i Svetoga Mikulu, kakti predigru svečanoj sednici vu kazališču, naši su glumci napravili predstavu koju su nazvali “Varaždinska stoletja”. To je trebalo biti kakti kratka poviest našeg grada, ali ako mene pitate, bilo je to ipak malo preskromno, kakti na  priliku malo bolša gimnazijska priredba. Da su se dve profesorice hrvatskoga jezika prijele posla, zebrale deset najbolših đakov, zele onu znanu knigu od profesora Rudolfa Horvata “Poviest Varaždina” i dale deci čitati, morti ne bi bilo puno slabeše. Autor, istina vrli pisatelj, napravil je to onak poprečki i mam se je vidlo da se nie baš trudil vputiti se vu varaždinsku poviest. Jedino je dobro kaj smo vidli i nekoje glumce kojih več dugo ni bilo na sceni...

I baš dok sam pisal ovoga vugleca, saznal sam čist na friško da smo se ozbilno hitili vu izvoz. Najme, čak vu Kinu je “Varteks” prodal - svojega Be-Seka, koji bu pomočni trener Čiri v nogometnom klubu “Šangaj Shenhua”. Pak srečno  Novo leto vama koji me tu i tam ili iz navike čitate!


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/3391/klopotec/jubilarno-leto?opcija=kolumnisti (http://varazdinske-vijesti.hr/3391/klopotec/jubilarno-leto?opcija=kolumnisti)

Prelistajtě nôvi broj "Varaždinca"
(živopisano (online) izdâjně "Varaždinske vésti"):
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

pdf-pismohrana:
Varaždinskě vésti

http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva)
Županiske vésti
http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti (http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kalman-Marica grófnő-Szép város Kolozsvár (http://www.youtube.com/watch?v=1IqS6oEl2Us#)
Video:
Kalman - GRÄFIN MARICZA - Komm mit nach Varasdin,  04:15
Kalman-Marica grófnő - Szép város Kolozsvár
Szilágyi Olga - Dániel Gábor

Opširnešě:
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
* Plemenita Občina Turopôlska
www.turopolje.hr (http://www.turopolje.hr)
Pot Vec tri dana (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 13, 2010, 11:01:09 poslijepodne


Zagorski list br. 316 / 06.11.2009.

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Stare šege, gda je došel onie čas


Sprevodi su prie išlji od doma i gda se mrtviec donesel van oko njega se moljilje. Poklje moljitve ljies se zdigel i krenulje se z dvorišča. Stolci na terem je vanje bil ljies moralji su se prehititi, a za ljiesem se hitila kanta z vodu. Te je bilje radi toga kaj se nej pokojnjikova duša mučila i došla dima strašit familjiju.

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Kak sme još furt h tjednu gda hodime oko grobeke svoje drage pokojnike nie se grieh zmisljiti stare šegi tere su se ljudi držalji, gda je čovek pozvani na onie drugi sviet.

Kak negda nie bilje štacune h tere bi se moglje saki čas kupiti se kaj je triebalje da se pri hiže dogodi smrt, tak su ljudi h svoje ormare imelji pririhtanu črnu obljeku. Oni h zriela ljieta imelji su pririhtane takaj se hu ke ga bi obljieklji gda bi bil pozvani na onie sviet. Saka hiža je imiela pririhtane deske od tere je tišljar napravil ljies gda je došlje do toga grduga časa. Če se dogodilje h selu da je gdoj hmrl, cielje selje je priskočilje h pomoč familjije pri tere je bil mrtviec. H selu se nič nie smelje delati h zemlje dok se pokojnik nie pokopal.

Jeden muž je hodil po selu respovedati kaj se pripetilje i dogovaral z drugemi mužmi posle oko nošenja križi i mrtvieca. Babe su pak pririhtavale krminu za službujuče i familjiju tera se zestala poklje sprevoda. H večerku prie sprevoda doma su se plelji venčeki od bršljana i rožic tere su unda cvele ilji su se delale od krep papiera. Hižni niesu smelji oko sprevoda i hrane nič delati. Ljudi su hodilji gled mrtvieca i on se moral prijeti za paljec kaj ljudi nej bilje strah od njega. H ljies se k mrtviecu moreal deti komaček zemlje z dvorišča, maznice z čoška hiže, moljitvenik i svete sličice. Prie sprevoda muži su ljudem, teri su došlji na sprevod, nudilji pijaču tera se pila za spas pokonjikove duše. Familjija pokonjika morala je biti obljiečena h črninu i kak god da je bilje vruče rukavi na opravilu moralji su biti dugi. Babe su na glava morale imeti črne rupce, a muži kape ilji škrljake.

Sprevodi su prie išlji od doma i gda se mrtviec donesel van oko njega se moljilje. Poklje moljitve ljies se zdigel i krenulje se z dvorišča. Stolci na terem je vanje bil ljies moralji su se prehititi, a za ljiesem se hitila kanta z vodu. Te je bilje radi toga kaj se nej pokojnjikova duša mučila i došla dima strašit familjiju. Ak je hmrl dečke ilji puca unda su pokojniki moralji biti zrihtani kak da su mladeniči. Pokojna puca bila je obljiečena h beljinu z venčekem na glave, buketem rožic h ruka i kiticu na prsa. Kre ljiesa je išel njenji dečke, ak ga je imiela ilji bilje teri selski dečke obljiečen kaj mladenec.

Če je pak pokojni bil dečke unda je kre ljiesa išla puca obljiečena h mladienjku. Još su se znalji obljieči dečki i puce h krancerice i tak spratilji mladuga pajdaša na večni počinek. Od doma do grobiča babe su moljile krunicu, a muži spominalji o kaj čemu, a največ o pajdašuvanju z pokonjem. Rođenje i smrt diel su našuga življenja. Jednemu se radujemu, radi jednuga tugujeme, e te je tak. Gdoj se rodi mora i hmriet, od vajkada je poznata istina. Na kraju se je te življenje. A unda i jedna pripovest ilji vic na tu temu.

Bila jedna baba tera je furt govorila mužu kak ga ima rada i kak bi za njega se dala. Govorila je da nej preživela da se kaj njemu dogodi i da hmierje. Mužu je te več išlje na žifce pak se jednuga dana hpustil da je hmrl. Priteklji su susedi h pomoč i ga su vidlji kaj se pripetilje nie preostalje nič nek da muža obljiečeju kak se spada. Sused je rekel babe nek donese novi ancug, šlape i škrljak za tere je znal da ima. Baba se vrnula za jen čas i donesla stare podrapane tenisice, rezdrenu trenirku i staru šiljtericu. Sused se tomu fejst čudil. Baba je rekla da je pre šteta dati novi anjcug, škrljak i šlape kaj bi h zemlje struhlji. Rejše bu kesniejše te nekomu dala teri bu je pomagal pri poslje. Muž je h ljiesu same škripal  zubemi od jada. Gda su muža obljieklji i neslji van z hiže baba je zakričala:
„Jaj mene, jaj! Dragi muž! Kam ti mene zdej ideš!“
Srditi muž z ljiesa je pregovoril:
„Zgledi da na olimpijadu, kak si me zrihtala!“


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6629/za-dusu-za-spomenek-stare-sege-gda-je-dosel-onie-cas.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6629/za-dusu-za-spomenek-stare-sege-gda-je-dosel-onie-cas.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 13, 2010, 11:01:53 poslijepodne


Zagorski list br. 315 / 30.10.2009.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Sesvete


Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250)


Piše: Zoran Gregurek


Kako su u zagorskim domovima tekle pripreme za veliki svetak, blagdan Svih svetih, pomno smo slušali kad nam je o tome pričala hraščinska baka Ivka.

- Prve da se razmeme, Sesvetu su na Dan mrtvih, a dušni dan je drugoga studenoga. Tuo velim jer ljudi pune put znaju zmijiešati te dva dane. Negda sme na te dva dane bili na gruoblju, a vu zadnje vrijieme ide se same na Sesvete. Si sveti su najvekši svetek jer onda si sveci imaju svuoj guod, a duše naših dragih šteri počivaju pod zemljicu svetkuju drugi dan jedanajstoga meseca -  pojašnjavala je baka. Da li se i nekad kupovalo cvijeće kao danas, pitali smo baku.

- Male šte bi kupuval cvijeće ... A nije ga biel ni gde kupiti, same vu vekši gradi, Zagrebu ili Varaždinu. Mi bi, gazdarice, na vrtu znale zasaditi sesvetske ruože i onda bi ž njimi več par danof predi Sesvet kitile grobe. Neštere su i znale od svile ruože delati i slagati z zelenjavu vu košarice, štere su se iste tak doma plele. Denes, pak, sesvetske ruože skore nišči doma nema već same sedu na auto, zemeju peneze s altomata i kupiju kaj im srce poželi. Same penezeke treba zaslužiti i čuvati, a cvečari dereju ove dane za poludeti - smijala bi se baka. Za blagdana Svih svetih u Zagorju se zadržao i neobičan običaj označavanja kredom za posjeta groblju.

- Furt se krajdale po kaputi. I dekle bi bile žalousne ak ju na Sesvete dečke šteri je se dopada nije zakrajdal. Če te je dečke zakrajdal, značiele je da ti se dopada i da s tuobu ima ozbiljnu nameru. Do toga se negdar pune držale i dečki su se znali tuči kak stekli gda su dime z gruoblja išli, če su istu pucu zakrajdali - govorila je baka.


Zvir :
http://www.zagorje.com/clanak/6594/iz-bakine-pucke-biljeznice-sesvete.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6594/iz-bakine-pucke-biljeznice-sesvete.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 13, 2010, 11:03:24 poslijepodne


Zagorski list br. 325 / 08.01.2010.

Dnevnik tate Bena

Prva godina

 
Mam iza novog ljeta je došlo do velike seobe naroda rvackog. Mahom u Evropsku uniju. Na skijanje. Sad si mislim e bi se ne pokazival h Zaboku do kraja tjedna i onda del nosače na krov od auta i sparkiral ga negde ispred neke birtije, da zgledi ko da sam došel sa skijanja.

Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



Dočakali smo i taj dan da več ne moramo govoriti starost Gracie u mjesecima nego u godinama. H pondeljek je navršila godinu dana. Gracia je odma h jutro mogla skužiti razliku. Več ne delamo čokolino s aptamilom nego s mljekom. Nič se nije bunila. Znači da joj paše. Sam rođendan bumo proslavili za vikend.

Žena je odlučila speči tortu i to u obliku Fifi. To joj je omiljen crtani. Furt ga gledi. A če joj pustimo neki drugi nije dobro. Probali smo joj pustiti i Pocoya i Tomicu i Doru i neznam kaj sve ne, ali prolazi samo Fifi. Ove moje druge dvije ju vučiju da se veli fufi na ne fifi. Na kraju bu još ispalo da se crtani zove fufa.
 
H zadnje vrijeme dosta cendra kaj nije ni čudo jer joj je krenula cjela serija zubi rasti. A pripoveda več od Sandre. A mislil sam da to nije moguče. Zna ona več dosta toga reči, a najljepše veli „piti“. Kaj znači da hoče piti. I da ne nabrajam kaj sve zna reči. Niti nem napisal kak zna nazvati ženu jer bi se mogla rasrditi na mene.

Za doček smo ko i večina bili doma. Male sme gledeli televizora, odnosno držal sam daljinski h rukama i samo šaltal programe jer nigde nije bilo nič normalno za gledeti. Najbolj mi se dopal kanal Ri gde su imeli prijenos s riječkog korza gde je igral Bajaga. Na stol smo deli flašu crnog, flašu bjelog, flašu žestokog, vodu i kolu. Bilo je nekaj narezano pod 45 stupnjeva, malo kolača i kaj ti više treba? Da li od silnog pucanja ili od alarma bankinog i Gracia se zbudila prije pol noči. Onda smo h pol noč čez okno gledeli vatromet i Gracii se to jako dopalo.

Jedino kaj me fest nerviralo je taj alarm od banke. Pa sam si mislil e bi tu i tam h neko doba noči nazval direktora banke da ga zbudim. Če more njegov alarm mene buditi, zakaj ne bi ja njega? Ali kad bi ja njega nazval i zbudil bezveze po noči to bi bilo uznemiravanje, a to kaj njegov alarm mene budi je normalna stvar.

Mam iza novog ljeta je došlo do velike seobe naroda rvackog. Mahom u Evropsku uniju. Na skijanje. Sad si mislim e bi se ne pokazival h Zaboku do kraja tjedna i onda del nosače na krov od auta i sparkiral ga negde ispred neke birtije, da zgledi ko da sam došel sa skijanja. I deti lonec sarme h auto na par dana da se duha po sarmi zavlječe h auto. Kak bi došel sa skijanja če ti auto nema duhu po sarmi? Obavezno u društvu pustiš druge da prvi veliju gde su bili i kak im je bilo. Na taj dio treba jako paziti. Jer če se buš zaletel i rekel da si bil negde gde je bil nešči drugi onda ti priča mam opada h vodu.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6868/dnevnik-tate-bena-prva-godina.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6868/dnevnik-tate-bena-prva-godina.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Hura Ben! Ben Tur Hur

Ben-Hur (1959) Trailer Kajler, 04:04
Ben-Hur (1959) Trailer (http://www.youtube.com/watch?v=8SOT0ofuscU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 13, 2010, 11:04:19 poslijepodne


Večernji list 11.01.2010.

FAKAT

Skijaški kupovi i poneke lisice...


Slika:
*
(Foto: Antonio Bronić/Pixsell)


Dovući cijeli skijaški svijet na Sljeme pa mu okrenuti leđa – previše je i za Šukera i za mene

autor: Zvonimir Milčec


Dok smo Ante Kostelić i ja u 7.b razredu niže gimnazije u Harambašićevoj bubali za malu maturu, Gips još nije ni sanjal da bu jednog dana biološki i sportski otac snježne kraljice. I otac i trener našeg snježnog princa Ivice. Još manje sam ja mogel sanjati da ću jednog dana postati deda Jane i Iveka. Ispada da sam svojeg šulkolegu iz klupe, pokraj prozora, gdje smo se furt bockali i čvrgali, odsutni sa sata ruskog, kopiral, da ne velim potkral. Je, kad se ne bi radilo o generacijskoj razlici.

Ista imena moj je školski drug dal svojoj djeci, a ja svojim unucima, pa se uvijek mogu vaditi kak su kod mene za odabir imena kriva ili zaslužna moja djeca, a ne ja. I u mojoj se kući, za razliku od Gipsove, nikad nije skijalo. I valjda se zato nitko od nas nije pridružil ovoj skijaškoj armiji od sto tisuća Hrvata, koja se upravo s putovnicama i eurima otisnula u strane planine. I kad sam prošli tjedan iz jednog od stranjskih sklijališta primil SMS, srdito sam odgovoril: “Pa da, skijajmo sljemenski”! Dovući cijeli skijaški svijet na Zagrebačku goru, pa onda flegma okrenuti leđa i Sljemenu i svojoj dekintiranoj državi, pa lovu otići rasipati u inozemstvu, previše je ne samo za ministra Šukera, nego i za mene, koji nisam skijaš, nego samo Gipsov školski pajdaš.

Dok smo Gips i ja pred starom školom prijateljski išamarali i krenuli svatko na svoju stranu, rodil se treći, ili prvi, junak ove naše sljemenske skijaške priče. Drago Žiljak, rukovoditelj sljemenskih skijaških terena koji su Zagreb vinuli u svjetsku medijsku orbitu. I teško da bi se našel netko s boljim referencama, a u koje je uključena i kompletna životna biografija.

Dragec Žiljak našu Goru nikad nije gledal odozdo, kao obris. Otkad za se –zna, Žiljak je na Sljemenu. Tata Franjo radil je na žičari, mama Marija vodila kuhinju u bolnici za tuberane na Brestovcu. I prije njih, Žiljki iz Gornje Bistre na Sljemenu su delali i od Sljemena živjeli. Djed Štef i pradjed Jura. Od najranije dobi Bistrani Žiljaki su krčili šumu, pilili i odvlačili trupce, daskama oblagali prve planinarske nastambe. I iskapali ugljen iz sljemenskih rudnika. Prvi Žiljak, koji se rodil i cijeli život provel na Sljemenu, upravo je Drago, koji je s mamom i tatom živil u podrumskoj nastambi na izlasku iz stare Žičare. Drago je i prvi iz familije koji će i osnovku odguliti na Sljemenu. Na petnaest minuta udaljenom Brestovcu. A za daljnje školovanje morat će se žičarom spustiti u grad.

Drago Žiljak je u međuvremenu skupil 39 godina sljemenskog radnog staža, a kaj je svakak manje od života provedenog na Sljemenu. I dobil sina Igora, kojega će na stranjskim skijalištima i učilištima dati školovati za održavanje sljemenskih skijaških staza. Tak su na Žiljcima, tj, na rodbinskim žilama više generacija rođene sljemenske i svjetske skijaške staze. Zato ne razmem one koji su se pod strane lavine skrili. I ne daju se u Zagreb. Za nekima, kao za glavnim u Poštanskoj banci, morali su i tjeralicu raspisati. I umjesto skijaških štapova na ruke mu nabili lisice...


* Zvir:
http://www.vecernji.hr/kolumne/skijaski-kupovi-poneke-lisice-kolumna-77204 (http://www.vecernji.hr/kolumne/skijaski-kupovi-poneke-lisice-kolumna-77204)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Gospodine Milčec, jeste li vi posljednji Mohikanac kajkavštine u novinarstvu?

- Još se i suzdržavam i kajkavštinu upotrebljavam samo kada treba povezati rečenicu. Da pišem sve na kajkavskom, naježili bi se oni koji misle da bi samim čitanjem postali kajkavci i purgeri.

Zvir:
http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl (http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 13, 2010, 11:06:13 poslijepodne


7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
05.01.2010., br. 294

Kolumna (Zločesta) Vrtoglavica

Kum se vrača...


Kajti je vu Hrvackoj navek za mafioze politika bila dobro sklonište.

Pišě: RADAR 


Kum je najavil svoj povratak. Pa se nacija kakti usrala od straha. Kaj god. Jedino Camorri, Cosa nostri, Ndgrangheti i i drugim društvenim organizacijama čvrstih djelatnosti ni svejedno. Kajti su svi oni za mafiju vu Hrvackoj, kaj je domači zoveju hobotnica, dječji igrokaz. Ve kad je USKOK počel krake toj nemani rezati se posud po lepoj našoj, i kad su se otprle pandorine bankarske škrinje, nastala je panika. Kajti bi USKOK i do glave te ljigave hobotnice mogel dojti a onda bi fest puklo. Kum je videl da je vrag šatu zel, pa mu se zmantralo vu glavi i počel je nekaj laprdati o temu da se bu curiknul vu politiku. A denes saki bedak razmi zakaj. Kajti je vu Hrvackoj navek za mafioze politika bila dobro sklonište. Takvu jazbinu nije imal ni Raffaello Diana od bratije vu Napulju, a Al Capone je za našega Kuma kaj se bu vrnul kući jer ga šu... muči, glumac vu amaterskoj družini. Povratak Kuma je pozdravil barba Tuka i još neki kaj radi hobotnice imaju, I malo vitra vu riti. Čim je Kum objelodanil svoj come back, banda lopovska je imala tulum na skijalištima Oberkuncerdofa i drugdi po šumama i gorama. Pak su prerano stavili. A nekima kaj ih je Interpol na potjernice del je prisjelo pa su i drisku dobili. Bogu fala.


Zvir:
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_294/44 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_294/44)
ili
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_294 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_294)   , str 44
http://www.regionalni.com (http://www.regionalni.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled RADARSKE člankov «Vrtoglavica» na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  RADAR vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vrtoglavica - V(e)rtig(lavic)aVertigo
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock, (kajler), 02:24 
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock (http://www.youtube.com/watch?v=9p8SpTfVKpc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 13, 2010, 11:07:07 poslijepodne


Međimurske novine, 05.01.2010., br. 748.

Premišlavanje Jožeka radnika

I naši političari imajo svoje daljinske!?


Tak so vsi govorili gda je naša precednica Vlade, gospa Jaca, isto na daljinski i da jenoga vu svojaj rokaj drži gospon Ivo. Mortik je i on tak misliv, ali vse je čistam drugač zišlo. Najme kaj, Ivo je računav gda bode držav cugle vlasti vu Lepoj našoj prek Jace, ali je pozabiv gda se je nej još rodiv on šteri bi mogev z ženom komanderati. Pak je to niti Adam nej mogev, šteromo je Božek pomagav, a Eva bila je jedina, a još ga niti politike nej bilo. Pak se je znova pokazala ona starinska istina gda ne vredi delati računa brez krčmara.

Piše: Jožek radnik


Vsi javčemo kak nas ova kriza, štero još z conom zovemo recesija, furt i još navek jako tiska, tak gda niti nebremo glave zdiči. i kaj je još nejhuje nigdi joj ne vidimo kraja. Prek sto meštrov oliti obrtnikov je zaprlo svoje veštete kaj so nej mogli preživeti, a isto tak vu našemo najvekšemo, očem reči, nejčudaljudnešemo poduzečo, Burzi dela ga vsaki den vse vejč i vejč težaki, jerbo malo, malo pak nešterna fabrika odide vu stečaj, a težaki na vulico, kajbi rekli na burzo. Vse je to tak, isto tak vsi znamo gda so vsaki mesec plače vse menše i menše, a i hajdig ga težakov šteri na posel hodajo zabadav, očem reči, delajo, a plačica nikak da dojde.

Gazdi vsaki mesec obečuvlejo gda bode, meseci fletno ido, a tu i tam padne kakša crkavica štera je nej dostik niti kajbi čovek čeke poplativ. Tak nam je to z meseca vu mesec, unda dojde december, a žnjim Božič i novoletni svetki. Tu se vse najempot meja. Najempot so štacuni puni, kupuvle se na vse strane. Neje sam vu štacunima stiska, nek so i krčme pune i to jednako one vu šterima se ne puši kak i one vu šterima se puši. Morali ste sam videti kak so bili puni, vsih dobrota i finota, božični stoli, a nikaj so nej zaostajali niti oni za novo leto. Gda čovek ne poverje onome kaj vidi, kak gda so i kriza i recesija najempot zginule ili pak so nam Janezi vrnuli peneze z Ljubljanske banke. Dobro, još morem razmeti gda ljudi ne šparajo na sebi, gda si dajo malo oduška za te svetke, pak se unda na stolo najde i ono čega ga celo leto nej, ali nebrem razmeti zakaj so celo večer, na staro leto, hrumele petarde, i to črez pol noči, a o reketlinaj kaj vam nebodem niti govoriv. Pak je skorom vsaka druga hiža mela svojega vatrometa šteri je biv isto tak lejpi kak i gracki sam je biv malo menši i malo krajši. Brzčas so naši ljudi zvlekli peneze vum z štonfi ili pak so si zeli zajme vu Hrvackoj poštanskoj banki i to one štere nej tre vrnuti. Vsima je, još odnegda poznato gda so naši ljudi pravi maheri za snajti se. No, to je još nej vse: čim je novo leto minulo mam je bila stiska na meji za Deželo, ili pak Osterajh kam so naši ljudi pojurili na skijanje. Neje važno ak nebodemo posle dva tjedne nikaj jeli, ali je nejvažneše kaj pemo na skijanje. Zamislite si, kaj bodo naši sosedi mislili ak nebodemo išli na skijanje? Pak to bi bila prava špotsramota štero nebi mogli oprati celo leto. Dok nam ide, ide nam, sam jeli nam nejde mortik doli z brega?

Naša država je mlada i zato smo stopram za dvajsti let zazvedili kak imamo političare na daljinski upravljač. To je vum došlo vu vreme izborov za novoga hrvackoga precednika. Nejpredi se zazvedilo gda je Ivo Josipovič svojega daljinskoga dauv Zorano Milanovičo, a daljinskoga Milana Bandiča drži vu rokaj Ivo Sanader. Mortik bi bilo bole gda so se skompali dva Iviji na jednoj strani, a Milan i Zoran na drugoj strani. Tu mi je moj črvek nej dauv mira pak sam si počev gruntati jeli so nej i naši lokalni (neje od glagola lokati) političari na daljinsko upravlanje. Dugo sam gruntav i zazvediv: naši političari imajo isto svoje daljinske, ali so oni na sigurnomo, jerbo jiv vu svojaj rokaj držijo jive žene. Kaj je sigurno sigurno je. Najte me krivo razmeti, to mi je tak palo na pamet jerbo i mojega daljinskoga tiska moja žena i to negdi između. Tak so vsi govorili gda je naša precednica Vlade, gospa Jaca, isto na daljinski i da jenoga vu svojaj rokaj drži gospon Ivo. Mortik je i on tak misliv, ali vse je čistam drugač zišlo. Najme kaj, Ivo je računav gda bode držav cugle vlasti vu Lepoj našoj prek Jace, ali je pozabiv gda se je nej još rodiv on šteri bi mogev z ženom komanderati. Pak je to niti Adam nej mogev, šteromo je Božek pomagav, a Eva bila je jedina, a još ga niti politike nej bilo. Pak se je znova pokazala ona starinska istina gda ne vredi delati računa brez krčmara.

Nejteži je denes biti hadezeovec. Mam posle prvoga kruga izborov za precednika, gospa Kosor je povedala kak hadezeovci nebodo podržali niti jednoga od preostalih dva precednika, očem reči, niti Ivija, a niti Milana. Ak ja to dobrom razmem, unda hadezeovci nejdejo na izbore, jerbo kaj bodo hodali ak ne kanijo nikomo glasa dati. A kaj bodo hlaparili biračka mesta to se jim ne splača. No, imamo još pet dni cajta, pak mortik dojde i nekša druga depeša.

Verjem gda znate gda se slavi dan žena? To vam je osmi trečega. Ali zato je čuda meje poznato gda se den pedera slavi drugi prvoga. No, neje mi niti čudno kaj ste to nej znali, jerbo se mi krščani držimo fkrej od toga i ne priznamo takše brakove. Vsima nam je poznato gda je Božek stvoriv Adama i Evo, a nej Adama i Stevu. Mi smo vjerniki, a k tomo i bogoboječi, pak se držimo božjega zakona.


Zvir:
Međimurske novine, 05.01.2010., br. 748., str. 61, elektrônsko izdâjně
http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=12601&Itemid=138 (http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=12601&Itemid=138)

Međimurske novine, 05.01.2010., br. 748., str. 61
pregled pdf:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine748i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine748i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey)
download pdf:
http://www.mnovine.hr/pdf/748/mnovine748i.pdf (http://www.mnovine.hr/pdf/748/mnovine748i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Žiga i Bandisti - Međimurje, kak si lepo zeleno, 03:55
Žiga i Bandisti - Međimurje, kak si lepo zeleno (http://www.youtube.com/watch?v=ou1nIhj9AMc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 13, 2010, 11:08:03 poslijepodne


Lâjnski snég

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zagorski list br. 272 / 02.01. 2009.

Za domače, za pajdaše:

Kak veter puše, (K.V.P.)

More sim a more i tam, vsi skup niesme jemput same skrenuli, i kak god da skrenuli sme iste tak se z vsega toga nahčili nič niti niesme. Nejlepše je gda se pajdašu smili i gda se neda nikak z stolčeka premehkoga. Skrenuti je najlježejše, pune težejše se je vrnuti, ne same zdej – te teške bile je kak prie tak i denes.

Piše: mr.sc. Rajko Fureš dr. med



Teške je vrnuti se, teške je i preteške, jer gda te otpelja na opak vsa ta zločica tera je stobu stepla i tera te je dopeljala na put po teromu si unda ljehke skrenul, tak da niti ti ljehki putec nie tie teri te vrnuti bi triebal. Več ti niti nie na pameti nič pametnoga unda gda si se gutiti počel, a sam te videti niesi mogel. Iste tak ti več nie niti do toga da na pravoga puteca vrnul se bi, jer putec ti nie ti več na prvomu mestu.

Ljehke kak nam biti more, zdej, zutra ili neznam gda, vse te nas pelja nekam kam niesme do hčera si mogli misliti da došli tuj bume. Unda gda se skup staneme i gda se obračati bi šteli, unda nam vsemi skup dojde do pameti una starinska popevkica – popevkica tera dela i tera vsemi nekaj bi štela i povedati, a povedale je i poveda furt same une pametne.

Popevkica ta poveda da trieba je do ljudi držati i za ljude stati, poveda da jedine se splati za človeka živeti. Dok još ti h vuha popevkica ta zvoni, dok misliš si da lepše od nje nigdar čul niesi, nemreš a da ne spamtiš se kak nekaj vsejedne ti fali. Niesi si tak mogel do hčera niti misliti da tuj buš gde si je, da več put ti dogodile bu se da se zestati nemreš niti sam z sobu.

Unda ti niti nemre drugač ziti, nek tak kak zišle je, da je jedina i prava doba h življenju človečkom – te kaj se je negde stisnule i kaj nie dale nič druge – nek da tuče i piče. A kaj, kaj kaj, je ti se morti male i zbudile une kaj si do hčera štel skriti nekam gliboke, je te morti male i prijele, je ti male i otprle vse te skup h življenju, doba ta kaj nie ti nič druge zeznati štela, a nič druge mu se dogoditi mogle nie.

Bogi siromaček, kaj buš z sobu, gda več mobiteljeka, ljetrikice i stolčeka ti nebu, kaj z sobu buš unda napravil. Dobre se moraš spririhtati, da se ak več nekaj se bu dogodile – ne spustiš nek da se mam h još vekšu ljetrikicu hitiš i da ti je kolubarček još debši. Tak se bi triebal ponesti, jer nič ti druge zaistinu praf nebi bile, jer kaj ti bi ljudi povedali da te zdaj tam vidiju hune ljetrikice male i stare.

Kak god med ljudmi nie več put za študerati otom kaj se more zgoditi i kaj bi zaistinu i triebale, iste tak nie same tak gda triebaš se zujti i prejti na une kaj sam sebe štel bi dopovedati kak une kaj vsemi na pomoč triebale bi biti. Da ti je ljehke, najdrajši nam pajdaš – ljehke ti nie, ljehke ti još bolj nebu, jer dok tak ti se je smiljile na mehkomu stolcu sedeti, dok si se nahčil na te kak ti delati nič nie trieba – a vsi te skup dvoriti bi triebali, iste tak ti bi vse te skup još bolj ziti triebale same na jednu stran, a ta drugačka biti nemre nek su ju i nasadili.

Da more se drugač – more, da se štele drugač – i te morame po istine povedati – nie. I unda gda se bi štel človek pitati e su penezi zaistinu najvrednejši h življenju, e je najvrednejše te da si na mehkomu stolčeku sediš, e je trieba vse na svietu kak Juda odhititi same da se na stolčeku ostane – te je pitanje kaj more meti več toga za povedati.

Nekteri ti kažeju, a ma ih vse več, da same sebe si najvrednejši, da vse skup druge trieba dotreči. Ak pak čeme držati se navuka poštenoga, kaj Jezušek nas navek je vučil, h življenju same jedne napraviti morame, a te je da morame biti pajdaši, da vse za pajdaše dati triebame, da stolček i ljetrikica ne vrediju nič dok se o pajdašem dela, jer pajdaštve i pajdaši od vsega najvrednejši su. Te nigdar pozabiti se nesme, jer niti več nam vriedne živeti nebu.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/5466/za-domace-za-pajdase-kak-veter-puse-kvp.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/5466/za-domace-za-pajdase-kak-veter-puse-kvp.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist mr. sc. Rajko (Kajko) Fureš, domâči doktor i za pajdašiju, na tur-for-um-u
(vupisati  Fureš vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 13, 2010, 11:08:55 poslijepodne


Lâjnski snég

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zagorski list br. 272 / 02.01. 2009 / županija (papérnato izdâjne)

(K)REŠ

Da bar su nam Slovenci problem!

Odavne sme mi več v Evrope trebali biti, onda kad za priključenje Hrvatske v EU Slovence nišči ne bi ni pital, ali nisme onda ušli v EU. Nisme 2005., nisme 2007, pak neme ni 2009.


Piše: Krešimir Končevski


Mi sme ljudi teri navek mislime da nam je za naše gluposti kriv nešči drugi.
Zadnji krivci kaj neme v EU 2009. su nam Slovenci. Slovence treba proglasiti nacionalnim neprijateljima br. 1.

Slažem se da Slovenci nisu trebali tak nastupiti, ali otkad imaju državu njihova se demonstracija državnosti svodi, od zajebavanja pri prelasku granice, do toga da namerne nečeju delati ceste tere vodiju prema Hrvatske. Vu takvom se ponašanju more isčitati određeni strah teri imaju prema Hrvatske i Hrvatem. Valjda misliju da ih ne bi ozbiljne svačali kad nam ne bi demonstrirali snagu svoju države. Istina je i to da sme mi čez povest cele vreme zadržavali kakvu-takvu državnost dok oni nisu.

Da su nam Slovenci krivi za to kaj neme ušli v EU trebale bi ž njimi prekinuti bile kakve odnose! Bez obzira na cenu, jer je u pitanju nacionalni ponos, a on ko i ponos pojedinca, nema cene! Za ponos nacije daju se životi, pa bi i prekid odnosa z nekim ko z nas dela bedake bil čiste prihvatljiva stvar!

No, problem, na žalost, nije v Slovenci.
Naš problem je nastal pri nas.

Odavne sme mi več v Evrope trebali biti, čak i onda kad za priključenje Hrvatske v EU Slovence nišči ne bi ni pital, ali nisme onda ušli v EU. Nisme 2005., nisme 2007, pak neme ni 2009.

Ne bume jer nisme spremni!
Nisu nam Slovenci krivi kaj su, našu, najjaču privredu bivše Juge pokrali naši Hrvati.
Nisu nam Slovenci krivi kaj su nas Tuđman i njegva mafija otpeljali v međunarodnu izolaciju, nisu nam Slovenci krivi kaj još nisme završili 2. svetski rat.

Hrvati su imeli povjesnu priliku da se izboriju za svoju državu, ali sme ju profučkali. Imeti svoju državu znači da imame i zajedničke ciljeve, zajedničku budučnost, a ne same zajedničku zastavu.

Pod Hrvatsku su zastavu v iste vreme neki ginuli, a drugi krali. Nek mi nešči objasni kak bi mi onda mogli biti jedinstveni, kak bi se mi ko nacija mogli nečega odreči kad jedni imaju se, a drugi živiju na dug? Još se dobre sečame kad sme si imeli se, pa de su onda nastale takve razlike?

Kak bi gradili hrvatsku budučnost kad bi saki drugi Hrvat do imovine štel dojti bez rada, fkrasti ak treba! A od koga? Od drugih Hrvate, jer nam npr. Slovenci ne daju da krademe njihove!
Zate ak hočeme kazniti Slovence, trebame najprije kazniti Hrvate teri su krivi kaj več nisme v EU.

Trebame pozapirati lopove Hrvate, jer dok se ne odrekneme lopova koji su med nami nikam mi nemreme, to nam je Evropa več pune put poručila, ali mi kak da ne čujeme!
E kak bi bile ljepe da su nam Slovenci največi problem!

P. S.
V nove (2009.) želim da one vu čem se slažeme dobi i svoju potvrdu v prakse. Da se nekaj i ostvari, pa da kreneme na druge teme!


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/5450/kresimir-koncevski-da-bar-su-nam-slovenci-problem.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/5450/kresimir-koncevski-da-bar-su-nam-slovenci-problem.aspx)
i
Zagorski list br. 272 / 02.01.2009. / aktualno (papérnato izdâjne)
Nepotpuno online-izdâjně:
http://www.zagorje.com (http://www.zagorje.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Negdašni zâgorsko-lisnati kolumnist Krešimir Končevski - (K)REŠ na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Končevski vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kultni rockeri ze Zaboka grupa „Zadruga“ z vođum (frontmenom) Krešimirom Končevském Krešom, negdašném kolumnistum „Zâgorskoga lista“:

Video / Zadruga:  Nebo i zemlja, 02:48
Zadruga - nebo i zemlja (http://www.youtube.com/watch?v=JRv8YFR6uLY&feature=related#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 13, 2010, 11:09:53 poslijepodne


Varaždinskě vésti, br. 3392, 05.01.2010.

Klopotec

Mokro Novo leto

Novoletnu utrku nemrem preskočiti, kajti toga ima samo  vu Varaždinu. Šteli mi ili ne, ali kuliko mi se vidi, to je prva športska priredba vu celom svetu.
………..
Vulice po kojima su se trkači kretali bile su gotovo prazne, a negda su ih na vsakomu vekšem vuglu dočekivali Varaždinci, pleskali im i navijali za njih, z kupicama v rukama. Vsa je sreča kaj smo se odefčili hitanja petardi trkačima pod noge, a i inače bilo je manje petardiranja neg lani.



Svetki su još jemput za nama, kajti smo slavili celoga prosinca - od Dana grada i Svetog Mikule, Badnjaka i Božiča do Novoga leta minuloga, i sad nam samo ostaneju Tri kralji ove srede pa moremo početi znova delati. Nove smo kalendare obesili na zid, delaju se inventure, faliju se z dobrim rezultatima oni koji se imaju z čim, i tak dale. Dobro, i drugi krug državnih izborov je pred nama, ali o tomu ne bi pisal, kajti dost vidimo na TV i čitamo po novinama kak se dva još do nedavna pajdaša sad prepucavleju, no to je več visoka politika vu koju se ne bi štel mešati...

Nego, kak smo dočekali Novo leto? Pod kišobranima, jer je kiša curela kak da se je nebo otprlo. Ali ipak, bilo je veselo, Korzo je bilo puno, ljudi su se zabavlali, makar nie bilo mrzlo - grejali su se z kuhanim vinom z gradskoga proračuna, a oni malo bol fineši zadovoljili su se z toplim čajem. Kak veliju podatki, v prednosti su bili oni z vinom, jerbo je njega bilo oko tristo litrov a čaja za sto litrov manje, a nekoji su si donesli i šampanjca na svoj račun.

Ov put se nismo jako razmetali z penezima, nego smo šparali. Zato smo na Korzo dopelali domaču mužiku, dečke z grupe Vizija namesto nekakšnih skupih imena koja su jednoga leta istu večer svirali vu Varaždinu i vu Čakovcu! Malo tu  pa malo tam... Ovi domaći nisu bili ništ slabeši, još bolše su nas zabavlali, a i valcera su jednak dobro odigrali.

Gda smo več pri valceru, gda se cielo Korzo obračalo vu dvočetvrtinskomu taktu, falil mi je gradonačelnik koji nas je obično onak elegantno na pozornici otpelal vu Novo leto. Ali zato su tu bili predsednik Gradskog vieča koji si je za ovu priliku još lepše zbegecal svoju bradu, a i zamjenik gradonačelnika je otplesal par taktov valcera, i tak smo se polahko odzibali vu Novo leto...

Novoletnu utrku nemrem preskočiti, kajti toga ima samo  vu Varaždinu. Šteli mi ili ne, ali kuliko mi se vidi, to je prva športska priredba vu celom svetu. Doduše, nekoji imaju Silvestarsku utrku, ali ona se računa vu prošlo leto, drugi bežiju maratona prijepoldan (dok se malo strezniju), ali točno vu pol noči počne samo ova naša utrka. Bila je več 32. po redu, no nažalost vse je manje trkačov i vse manje je to značajna športska priredba, o kojoj se negda naveliko pisalo i slikalo na televiziji, i pri nama i v svetu.

Bilo je jednoga leta čak 400 trkača, a sad komaj točno njih sto, od kojih 78 muških i 22 ženske. Ne krivim ja organizatore, naš atletski klub, koji su manje-više sami vse organizerali. Ali, ima valjda netko vu ovomu gradu koji bi mogel opet prepoznati tu utrku kakti jeden za Grad važni turističko-športski brend, o kojemu bi se pisalo vu svetu bar tuliko kak o Špancirfestu ili Adventu vu Varaždinu (koji je inače bil još slabejši nego 2008. leta).

Vulice po kojima su se trkači kretali bile su gotovo prazne, a negda su ih na vsakomu vekšem vuglu dočekivali Varaždinci, pleskali im i navijali za njih, z kupicama v rukama. Vsa je sreča kaj smo se odefčili hitanja petardi trkačima pod noge, a i inače bilo je manje petardiranja neg lani. Tuliko za ovput. Idem se i ja počinuti do drugoga vugleca...


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/3392/klopotec/mokro-novo-leto?opcija=kolumnisti (http://varazdinske-vijesti.hr/3392/klopotec/mokro-novo-leto?opcija=kolumnisti)

Prelistajtě nôvi broj "Varaždinca"
(živopisano (online) izdâjně "Varaždinske vésti"):
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

pdf-pismohrana:
Varaždinskě vésti

http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva)
Županiske vésti
http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti (http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kalman-Marica grófnő-Szép város Kolozsvár (http://www.youtube.com/watch?v=1IqS6oEl2Us#)
Video:
Kalman - GRÄFIN MARICZA - Komm mit nach Varasdin,  04:15
Kalman-Marica grófnő - Szép város Kolozsvár
Szilágyi Olga - Dániel Gábor

Opširnešě:
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
* Plemenita Občina Turopôlska
www.turopolje.hr (http://www.turopolje.hr)
Pot Vec tri dana (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 21, 2010, 12:34:21 prijepodne


Zagorski list br. 325 / 08.01.2010.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Trekraljski pepel


Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250)


Piše: Zoran Gregurek


Za zadnji dan božičnih blagdana, Sveta Tri Kralja, vezana su mnoga pučka vjerovanja, koja su se koljena na koljeno prenosila u zagorskim obiteljima.

- Negda nijesme se od Badnjaka do trej Kraljof z hiži nesili pepel i dogoreli vuglen, nek sme ga čuvali za 6. sijiečnja. Je,  posebne se pazile na pepel i vuglen šteri nije dogorel na Badnjak i te se je obavezne rasipal vu gorica i vu trnacu da bude gruzdje, sadje dobre rodile i da nas čuva od grduga vremena - govorila ja baka. Slična je sudbina i slame koja se na Badnju večer unosi u tople domove.

- Onu slamu na štere smne na stolci sedeli, na Svete Tri Kralje nesime vu kotec da bi te lete kokoši rada sedele i lijipe i zdrave piščansce valjale. Slama se snaša vun i z nju se kite drva od sadja jer se veruvale da se na te način čuvame od bolesti - prisjećala se baka. Nekad su se njegovali i gastronomski običaji koji su danas, možemo slobodno reći, gotovo zaboravljeni.

- Gda se krava otelila, išle bi se 3. dan po teljenju podojiti i od toga bi se mlijeka napravil kolač. Se one šteri bi jeli te kolač, gazdarica bi polejala z vodu i govorila bi im da kulike je vode, nek tulike bude i mlijeka od te krave čez lete. Si šteri su jeli takof kolač bili bi zdravi kak dren i nej ih ni glava zabouljela - ponavljala je baka. Baka je znala i pouzdan lijek protiv glavobolje čiji je recept na rubu praznovjerja.

- Za onoga šteroga bi stalne glava bolijiela, rekle bi se da je vurečen i da mu se muora vu kupicu mrzle vode tri žrguče vuglene det i onda tuo mora spiti, a babe pri hiži muoraju zazivati Buožju pomoč da više ne vrečen - savjetovala je starica.


Zvir:
Zâgorski list br. 325 / 08.01.2010. (papérnato izdâjně)

Nepotpuno živopisano izdâjně:
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

W. Shakespeare: Na Sveta tri krala... - KAJ, XXXVI, Zagreb 4-5 (2003.)
kajkavski prijevodi

WILLIAM SHAKESPEARE:
NA SVETA TRI KRALA ILI KAK OČETE


Z angleškoga pretočil na kajkavski i malo podomačil, za HISTRIONE, Anno Domini MMIII, Lacko Gerić
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro%28iliti%29za-kajkavsku-p%28r%29oeziju/msg9200/#msg9200 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro%28iliti%29za-kajkavsku-p%28r%29oeziju/msg9200/#msg9200)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


Vjesnik / Kultura
14. i 15. kolovoza, 2003.

RAZGOVOR - Vladimir Gerić, redatelj i prevoditelj drame »Na Sveta Tri Krala ili kak' očete« koja se prikazuje u okviru 18. zagrebačkog histrionskog ljeta

KAJKAVSKI SE NE SRAMI NI NJEŽNOSTI NI SLABOSTI

Svaka se »norma« s vremenom istroši, postaje neosobna, općenita. Zato bježi u »šatru«, odnedavna u nepodnošljive prostarije i anglizme. Da ne spominjem povampirene politicizme i srbizme, koje nam mediji i pojedini političari sve više podvaljuju, kaže Vladimir Gerić

Kajkavski podjednako zna izraziti i bol i vedrinu, ali je često i – samoironičan

Poveznica na članek:
http://www.vjesnik.hr/pdf/2003%5C08%5C14%5C19A19.PDF (http://www.vjesnik.hr/pdf/2003%5C08%5C14%5C19A19.PDF)
ili
("privremeno" nedostupno)
http://www.forum.gorica.hr/index.php?topic=2321.msg70927#msg70927 (http://www.forum.gorica.hr/index.php?topic=2321.msg70927#msg70927)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 22, 2010, 11:03:53 poslijepodne


Zagorski list br. 325 / 08.01.2010.

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

ZIMSKE HUNCUTARIJE I KOŠTE


Škornji su bilji puni snega, a nuče trde kaj špleh, zeblje je za noge tak kaj niesi znal čieve jesu. Unda se skočilje dima gret i sušit. Na šparetu je navieke bilje topluga kuhila teruga su napravile babice ilji mame i z fugu kruha znalje se okriepiti dušu z jeljem. H zimsku dobu kuhala su zimska kuhila.

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Dieče ferije traje. Jedna deca, „srečneši“ prešlji su nekam z starci na sanjkanje i skijanje. Gda sme imelji priljiku lukati na našem obloku z terem lučeme h sviet kolone pune starci i dece teri su krenulji van naše zemljice, teške je bilje reči da su h alta baš bilji preveč srečni. Kak deca tak i starci. Nu če se nej išlje nekam van, ne bi te bilje prave ferije i počinek za jedne i za druge. Dobre je kaj su doma ostalji privezani cucki. Inače bi išlji, ne za gazdi, nek za altami z tere je dišalje po sarme, špeku ilji kakve ostanjke. A na te lucka snižna staza gde se sanjče i skija zna biti sega. Tak bar poviedaju.

Deca su hudi kaj nemaju skiji i obljeke kakve bi štelji, babe kaj muži preveč griejeu svja tielca z kuhanem vinem i prežgeanicu, a muži radi toga kaj njim babe furt kvocaju pri vuha. Tak bi njim bilje sem skupa bolje da su domeka. Morti bi i ostalji da su naši breščeki obljiečeni h sniežnu obljeku. Ovak i oni teri su doma nemreju se posanjknuti, onak za dušu. Negda, gda je i snieg, žalosti me gda vidim da se malje dece hodi sanjkat. Zaprti su po hiža i lučeju h sakojačke moderne čačke, bez tere neznaju več ni živeti. Malje se z teruga breščeka, gda opadne snieg, čuje larmanje i smieh dece. Negda, bregi su bilji puni dece teri su se poskrivečki šuljalji od hiže i završilji med branžu h igre na sniegu. Nie se pitalje kakve su i čieve sani. Selje se z pajdaši i jurilje čez brieg. Srečneši su od ciepanic imelji stesane skije, a „vezovi“su njim bilji guma ilji koža zabita h čavlji od jedne do druge strani takve skij. Gubec škornje natieknul su hu te veze. Na pol obljiečeni z mokrami nučami, obujti h gumenjaše škornje z golami rukami frugljalji su se deca med sobu. Če bi teri dobil jakšu grudu h čeljenjku, nie se išel dima kričat i tužit k starcem. Skrival je pred njimi fučku na glave i potreni nos. Smuknulje se dima same unda gda se triebalje iti gret i na roljinu sušit nuče. Škornji su bilji puni snega, a nuče trde kaj špleh, zeblje je za noge tak kaj niesi znal čieve jesu. Unda se skočilje dima gret i sušit. Na šparetu je navieke bilje topluga kuhila teruga su napravile babice ilji mame i z fugu kruha znalje se okriepiti dušu z jeljem. H zimsku dobu kuhala su zimska kuhila. Če bi k tomu bilje još i kakef štrukljec zelnice ilji komaček strepe, nigdar veseljiešuga. Živelje se unda fejst drugač, bez sakojačke kerifeke, alji nekak zadovoljneše. Deca su navek bila črljena, vesela i zadovoljna.

Denes med cinfrastu i lagodnu koštu teške moreš najti nekaj praf domače po žmahu i po duhe. Morti su radi toga furt si nekak hudi, bljiedi, skore zeleni. Triebalje bi bar popraviti malje koštu, tera nie ni skupa i nie teška za skuhavanje. Trieba imeti same volje i šteti. Kuhilje tere se prie jelje hu ovem cajtu največ je bilje dielane z bažuljem. Ipak, nie se saki dan jel ni on jer ga nie bilje navieke dosta, pak su se kuharice znala snajti. Jeden dan su skuhale repu na čistu juhu, a drugi dan od ostanjke repe čušpajz od bažulja i repe.

KOŠTA OD REPE

Kisiela repa diela se je kuhat z malje svinjske kožic, repa ilji komaček špekeca. Gda je repa bila kuhana jiela se je z kalapajsanem ilji zdruzganem krumpierem. Krumpier se oguljil i skuhal h slane vode. Gda je bil kuhani, zdruzgal se i podljejal z malje rastopljene masti na terem se zažarile lukeca. K tomu se dodalje malje slatkuga vrnjiča ilji mljekeca.

Od repe kaj je znalje ostati drugi se dan kuhal čušpajz, bažulj z riepu. Bažulj se h večer namočil kaj je drugi dan omekel. Del se kuhat h slanu vodu i gda je zakipel, prva se voda hitila. Unda se diela friška voda, alji vruča. H kuhani bažulj diela se kuhana repa. Na tavicu se diela žljičlka masti i par žljic glatke melje. Se se miešalje poljehku kaj bi se spekel emprin ilji zafrik. Gda je več melja bila žarka, delje se na te sitne kosanoga bieluga lukeca, par put se obrnulje dok je lukec počel dišati. Unda se dodalje črljene paprike, podljejalje z mrzlu vodu kaj se emprin nej zgrudil, zmiešalje se i hljejalje h lonec z bažuljem i z riepu. Na ljehkomu ognju se mieša dok ne zakipi. Po žmahu se kuhilje zasolji i z octem zakiselji.

Bog vam blagoslovi.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6886/za-dusu-za-spomenek-zimske-huncutarije-i-koste.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6886/za-dusu-za-spomenek-zimske-huncutarije-i-koste.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 22, 2010, 11:04:47 poslijepodne


Zagorski list br. 326 / 15.01.2010.

Dnevnik tate Bena

Ku-ku


I sad vidim na internetu kak su se pak sastali Kosorica i Pahor. I taj Slovenec ju je počel hofirati. Još je rekel da se vatru med njimi dva nemre zgasiti. Kak bi rekli se zapalil za nju. Ni čovek ni tak bedast. Valjda si misli da če bu tak malo po malo hofiral da bu mu na kraju i dala. E bu mu dala to na kaj ste si vi prostaki pomislili me nije briga. Samo kaj smo če bu mu dala se kaj hoče. Mislim na teritorij.

Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



Čisto ne verujem da se zmislite e ste se kaj mala deca tak igrali sa svojima. Ali če imate malu decu onda znate kak se igra ku-ku. Znam da su neki mam po naslovu pomislili da bum kukal o nečemu. Uglavnom ku-ku je igra koju mala deca jako voliju. I moja Gracia isto tak. Obično se to znamo igrati hvečer prije spavanja na našem bračnom krevetu. Denem glavu pod poplun ili deku i velim „nema tate“ i onda porinem glavu van i velim „ku-ku“. Pa se ona nasmije. Onda i ona nekaj dene prek glave, ali ne veli ku-ku nego to ja moram reči. Ili žena.

Kaj se pak pripovedanja tiče se več i več riječi razmemo kaj ih Gracia veli. Spanje po noči nam baš i nejde. To jest ide če ju uspijemo uspavati. Dodatne probleme nam sad dela i zaštopani nos. Pa je najbolja od svih žena prešla ž njom k doktorici i veli da su sva mala deca kaj su bila tam h čekaonici imela zaštopane noseve. Ili drugim riječima nastupila je sezona zaštopanih noseva.

Da budem iskren i meni je nos zaštopan. To mi ponekad i dobro dojde. Da ne čujem kojekakve mirise. Naročito h cugu kad idem na posel ili s posla. Jedna ženska koristi jenu vrstu parfema, druga ima samo dezić, trejta nema nič, onom mužu se čuje konjak, of je mam za ranoga jel češnjak,… Se več i več me je strah peljati se s cugom. Samo vidim po televiziji i novinama da je sad eksplodirala lokomotiva, pa je cug zletel s štreke, pa na cugu nisu delale kočnice pa se zaletel prek kraja štreke,… Več sam pisal da se na jednom djelu štreke između Zaboka i Velikog Trgovišća cug pomalo pelja. Onda je za direktora tih naših štreka došel domaći čovek. Pa sam si mislil da se bu nekaj zmenilo. I zmenilo se. Taj komad štreke gde se pomalo peljalo se je još povečal. I to je jedino konstantno na željeznici. Sako malo se taj djel poveča. Još malo pa bum brže do Zagreba došel pešice neg s cugom.

Ovo vrijeme vani me več nervira. Opal je snjeg i prije nego kaj sam kupil nove sanjke deci se otopil. Veliju na televiziji da bu još snjega curelo. Valjda negde oko prvog maja.
 
I sad vidim na internetu kak su se pak sastali Kosorica i Pahor. I taj Slovenec ju je počel hofirati. Još je rekel da se vatru med njimi dva nemre zgasiti. Kak bi rekli se zapalil za nju. Ni čovek ni tak bedast. Valjda si misli da če bu tak malo po malo hofiral da bu mu na kraju i dala. E bu mu dala to na kaj ste si vi prostaki pomislili me nije briga. Samo kaj smo če bu mu dala se kaj hoče. Mislim na teritorij. Postoji i druga varijanta. Da ona njega zmota. I da dobi se kaj hoče. Jedino kaj ne znam e je taj Slovenec oženjen.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6897/dnevnik-tate-bena-kuku.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6897/dnevnik-tate-bena-kuku.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Hura Ben! Ben Tur Hur

Ben-Hur (1959) Trailer Kajler, 04:04
Ben-Hur (1959) Trailer (http://www.youtube.com/watch?v=8SOT0ofuscU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 22, 2010, 11:05:55 poslijepodne


Večernji list 04.01.2010.

FAKAT

Predsjednika kupiti u šoping centru?!


Slika:
http://www.vecernji.hr/fw3k/util_scripts/get_slika_varijacija.php?slika_id=98095&var_suff=500x329 (http://www.vecernji.hr/fw3k/util_scripts/get_slika_varijacija.php?slika_id=98095&var_suff=500x329)
(Foto: Antonio Bronić/Pixsell)


I onda me na Staru godinu u čelenku poljubi unuk Ivek i veli “Deda, ti si star, buš umrl!”

autor: Zvonimir Milčec


Nebo, zemlja i ljudi poigrali su se s menom u novogodišnjem tjednu. Sve je bilo pomaknuto kao u onim holivudskim filmovima o Djedu Mrazu. U jednom filmu Djeda Mraza čak postavljaju na optuženičku klupu. Da se izjasni je li on zbilja to za kaj se predstavlja, ili je samo umišljeni bolesnik?

Slično kao i u aktualnoj predizbornoj kampanju. Tko će zbilja biti predsjednik, a tko si samo umišlja? A kad smo već kod izbora, moram odmah reći da u nedjelju, na dan izbora, skoro nisam ni trebal na svoje izborno mjesto na Bukovcu. Živa glasačka kutija sama mi je došla za kafićki stol na početku Bukovačke. I svi smo je za stolom smjesta počeli oslovljavati s “gospon predsjednik”.

I onda se sjetim kak bi to moglo ispasti ak se “gospon predsjednik”, a još do jučer naš stari znanac Mile ili Miki, kak smo ga do jučer intimno zvali, moral k nama u Maksimir dolaziti s onom obaveznom ekipom kršnih obrijanih čuvara sa slušalicama na vuhima i skrivenim pljucama ispod sakoa.

Jedino nisam siguran da bi se takav postav uklopil u našu kafićku bazu gdje se posljednjih desetak godina sastajemo u istom sastavu. I gdje nas povremeno posjeti rečeni predsjednički kandidat, da ne velim baš “predsjednik”, kak ga u kafiću već zovemo. Ali, u kafiću je i tak sve dopušteno...

I onda su me u utorak snimili za Hrvatsku uživo na HTV-u. Ponudili mi da ponešto velim o prošloj godini i gledateljima nešto poželim za Novo leto. Kad sam im u kameru izdeklamiral onih par rastrganutih rečenica, zamolili me da se prošećem Harmicom prema Dolcu.

Kamerom su me pratili uz ulične cvjećare sve do stubišta za tržnicu, odakle me mrko promatrala Gračanova brončana Kumica. Za razliku od mlade televizijske novinarke koja je sa smiješkom popratila neplanirano uvlačenje moje ruke u kontejner. I ja se njoj smješkam. I pitam se budu li to njeni urednici popušili i pustili u program? (Naravno da su otfikarili!)...

A kad smo već kod kontejnera, dolazi mi glas iz moje maksimirske Udruge “Susjed susjedu”, koja bi trebala biti, ako ne baš kontejner, a onda kasica-prasica za našu kvartovsku sirotinju. Ovaj put iskazala se saborska zastupnica Željka Antunović, koja je sa ženama svoje i Mikijeve bivše stranke u Makasimir poslala 3 tone pileće salame! Kao počasnom predsjedniku Udruge dužnost mi je zahvaliti se na toj vrijednoj donaciji. Hvala gđi Željki Antunović...

I onda me na Staro leto u čelenku poljubi moj unuk Ivek. I veli: “Deda, ti si star, buš umrl?!” Stvarno lijepa novogodišnja čestitka! A kad je dečec shvatil kaj je svojem jedinom dedi rekel, smjesta mi ponudi pomoć: “Znaš, i ja bum umrl. Ali mene ti je, deda, strah!” I mene, sinek, tješim ga. Svakoga je strah, ali kaj moreš, kad je i smrt sastavni dio života.

Srećom kaj je pred mojim dečecom, još cijeli život. Moj Ivek ima šansu da u budućnosti doživi drukčije i bolje običaje. Da ga neće maltretirali s dugim i dosadnim predizbornim kampanjama. I izborima. Pa još i ponovljenim. I da će sebi, po svom ukusu u boji o veličini, predsjednika moći kupiti u prvom šoping centru...


Zvir:
http://www.vecernji.hr/kolumne/predsjednika-kupiti-soping-centru-kolumna-74859 (http://www.vecernji.hr/kolumne/predsjednika-kupiti-soping-centru-kolumna-74859)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Gospodine Milčec, jeste li vi posljednji Mohikanac kajkavštine u novinarstvu?

- Još se i suzdržavam i kajkavštinu upotrebljavam samo kada treba povezati rečenicu. Da pišem sve na kajkavskom, naježili bi se oni koji misle da bi samim čitanjem postali kajkavci i purgeri.


Zvir:
http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl (http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 22, 2010, 11:06:57 poslijepodne


Varaždinskě vésti, br. 3393, 12.01.2010.

Klopotec

Sneg i lopate...

Daklem, osvedočil sam se večkrat kak takšni vozači z punom brzinom preletiju prek zmazane vode, i pešake na trotoaru pošpricaju od glave do pete! Pešaku ne preostane drugo nego da prekuneju bližešu rodbinu takšnomu vozaču, a svojega kaputa odneseju vu - kemijsku čistionu.


Ovoga tjedna kaj je za nama malo smo ipak osetili kaj znači zima z snegom. Istina, v nedelju se skoro sav otopil, ali to valda zato da bi mogli lakše oditi na glasanje. No, meteorologi veliju da bu več ovoga tjedna opet zabelil naše ceste i vulice, pak to znači da bu ova moja “snežna tema” i dojdučih dana biti aktualna.Kak ne spadam med one koji bi se išli sanjkati na Stari grad ili se spravlal delati snegoviča, zaprav sam v priliki da se srdim na sneg. Ne zato kaj je opal, kajti je normalno da vu sečnju i veljači opadne (a zna ga biti i vu ožujku), nego zato kaj smo se odefčili čistiti snega gdi bi se to moralo, pak nam onda dela nepriliku i tam gdi ne bi trebal.

Na priliku, v četrtek je nacurelo snega ober Varaždina malo više nego kaj smo se nadali. A gda sam se prijepoldan, i to malo kesneše, vputil špancirati po gradu - ne samo da sam se šklizal nego sam bubnul na pleča i vse četiri zdigel v zrak! Najme, dok se naši cestari dobro brigaju da ceste i vulice buju v redu, da se z autima more prejti, za pešačke trotoare se to baš i ne bi moglo reči. Pogotovo one koji su pred višekatnicama, a još k tomu imaju više ulazov. Makar postoji gradska odluka da si stanari odnosno stanovlasniki sami moraju snega ščistiti z trotoarov pred svojim pragom, bilo je dosta takšnih mest na kojima se baš nitko nie prijel lopate niti ščistil snega. Bilo je šklisko jerbo su ga pešaki znagazili, pak onda i nie čudno, kuliko god sam pazil, da sam tresnul kak sam dugi i široki... Tam gdi je spočiščeno kak se spada, jasno je da su i stanari složni, pak su se dogovorili ko bu mam v jutro zel lopatu v ruke. A tam gdi takvoga dogovora nema, znači da hauzmajstor iliti upravitel zgrade takaj ni napravil rasporeda dežurnih stanarov, makar tu funkciju ne obavla zabadav.

Dakak, najde se i pokoja privatna hiža pred kojom je zaostal sneg, i to čist vu centru grada, a i vu Zagrebačkoj vulici sam ih videl dost, kajti gazde računaju na južinu koja bu ga rastopila. A v onoj gradskoj odluki o snegu lepo piše da komunalni inšpektori moreju naručiti varkomovce da snega mekneju, a onda fakturu pošleju gazdi privatne hiže ili hauzmajstoru stambene zgrade, pa nek račun plati z stambene pričuve. Nemam rad kazne, ali gda se najdeš protiv svoje volje na plečima, mam se zmisliš na onu odluku... Druga stvar koja zna razveseliti pešake je - bljuzga iliti raskvašeni sneg. Najme, i to sam imal priliku videti, makar je mene, srečom, zbeglo. Bljuzga zapre kanalizaciju, jerbo šahte nitko nie otprl, pak na cestama zastaneju mlake zmazane vode, zmešane z solju i z sipinom za posipavanje. I sad na svoje dojdeju nekoji brezobzirni vozači, i to obično z finešim autima i mlajši, koji su se uzput rečeno pozabili zvezati z remenom a i mala svetla vužgati.


Daklem, osvedočil sam se večkrat kak takšni vozači z punom brzinom preletiju prek zmazane vode, i pešake na trotoaru pošpricaju od glave do pete! Pešaku ne preostane drugo nego da prekuneju bližešu rodbinu takšnomu vozaču, a svojega kaputa odneseju vu - kemijsku čistionu. Najme, za takšne vozače ne vredi ono pravilo z vozačke škole da – brzinu auta treba prilagoditi uvjetima puta! Oni misliju da treba samo pokazati ko je jakši. A ja bi još dodal - i komu manjka kulture...


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/3393/klopotec/sneg-i-lopate?opcija=kolumnisti (http://varazdinske-vijesti.hr/3393/klopotec/sneg-i-lopate?opcija=kolumnisti)

Prelistajtě nôvi broj "Varaždinca"
(živopisano (online) izdâjně "Varaždinske vésti"):
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

pdf-pismohrana:
Varaždinskě vésti

http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva)
Županiske vésti
http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti (http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kalman-Marica grófnő-Szép város Kolozsvár (http://www.youtube.com/watch?v=1IqS6oEl2Us#)
Video:
Kalman - GRÄFIN MARICZA - Komm mit nach Varasdin,  04:15
Kalman-Marica grófnő - Szép város Kolozsvár
Szilágyi Olga - Dániel Gábor

Opširnešě:
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
* Plemenita Občina Turopôlska
www.turopolje.hr (http://www.turopolje.hr)
Pot Vec tri dana (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 22, 2010, 11:07:56 poslijepodne


Međimurske novine, 12.01.2010., br. 749.

Premišlavanje Jožeka radnika

I posle Ivija Ivo!!!


Vu minulo soboto smo prefeštali spomendneva od kak smo se, mi Međimorci, 1919. leta, zanavek, odvojili od Hungarije i pripojili svojoj državi kam i spadamo. Dok smo mi vu Čakovco feštali, mladi Mađari so, vu Pešti, iskali kaj jim se Međimorje vrne nazaj, jerbo je to jivo. Nej znati kak so oni, itak, zazvedili gda mi imamo lepše puce od jiv. A do ve je, na leta, vse bilo vredo. Mi smo bili zadovoljni z Mađerkaj, a one z nami i politika se tu nej mešala.

Piše: Jožek radnik


Vu vreme gda so naše političke oči bile obrjene prema dvemaj slovaj štere so ostale vu knjigi kak kandidati za tretjega hrvaškoga precednika, pojaviv se Ivo, šteroga smo skorom več vsi pozabili. Verjem gda vsi znate gda je vu pitajnju negdašni precednik Vlade i hadezeja, Ivo Sanaderov. Kaj je šteuv Ivo? To smo, brzčas, vsi spituvali, kak sami sebe tak i jedni druge. I nišči je nej pravzaprav znauv točnoga odgovora. Dok je početkom leta odišev prek noči i ostaviv cugle vlasti, kak države, tak i stranjke, vu nej preveč jakaj rokaj gospe Jace, vsima je bilo jasno, pak i nam običnaj smrtnikaj, a ne kaj nebi bilo političaraj, gda je Ivo zanavek za sobom, nej sam zaprav, nek i trupnuv, politička vrata. Dok je odhajav gruntav si je kak bode i dale na vlasti prek stranačke pajdašice, gospe Jace, i zato si je ostaviv Jacinoga daljinskoga..

Ali kuliko smo meli za videti, to je bilo bilo kratkoga cajta, jerbo čim so se baterije potrošile, a fletno so odišle, jer je furt nekaj škrtav i vsaki čas je zvauv i gospon Ivo se dosmickav čistam na rob političke provalije. A vsi znamo gda je Ivo nemirnoga duha i morav je stati korak naprej. I to je napraviv, čim mo se gospa Jaca nej javljala dva dni, z svojom konferencijom za novinare vu nedelo točno vu polne. Vsi znamo gda ves pošten svet vu to vreme ide za stol k svetešnjemo nedeljnomo obedo i gda je to nej vreme za politiko. To smo vsi znali jedino je Ivo misliv drugač i odišev je po riti k meši. Najme kaj, vu pondelek smo zazvedili gda mo je to bilo zadje kaj je napraviv, jerbo so mo dofčerašnji stranački pajdaši nej pozabili kaj je žnjimi delav i hitili so ga vum z stranjke i prekrižili so ga z debelim črnim flomasterom. Prek noči se vu stranjki vse posložilo i ve tak stranačka vurica dela kak gda Ivija nigdar nej niti bilo. Jedino treba jeno par šrajfeki pošrajfiti ili pak spremeniti, a to se bode naprajlo črez par dni, čim vurmaher dojde z urlaba. Vidite kak je to vu životo, a posebno vu političkom: Došev je glasno vu politiko, prek Pašaliča, a vum je odišev stiha, očem reči, stiha so ga vum hitili. Još jempot se pokazalo gda je ona stara stranjska izreka i tu bila točna: Što se z mačom (čitaj. politikom) igra, od politike i nastrada.

Moram pofaliti naše međimorske hadezeovce kaj so se dobro držali i kaj so, jako spametno, zebrali pravu strano vu ovoj političkoj stiski štero je napraviv Ivo Sanader. Rekli bodete gda jim je to nej bilo niti preveč teško. Mortik je tak i je, a mortik nej. Hajdig je nas, a i vas, šteri se zmislimo kak je bilo pred deset let dok de iskav nasljednik prvoga precednika hadezeja, gospona Tuđmana, šteroga je dragi Božek pozvav k sebi na račun i gda so naši hadezeovci odišli na krivo strano. Očem reči, oni so drukali za Pašaliča, a pobediv je Sanader i sam oni znajo kuliko let jim je trelo kaj to falingo popravijo. Znate kaj vsaki šteri pobedi dela z onima šteri zgubijo. Vesel sam kaj so se naši hadezeovci dobro zaškolali i kaj so ve na pravomo poto. Brzčas bode i naše Međimorje malo od toga melo nekšega hasna.

Mam z novim letom još smo nej niti dimo dojšli z dočeka, a plin je več podraživ. Isto tak, vsaki drugi tjeden benzin i nafta ido gori i unda bodo naši Inači rekli kak so oni vrnuli peneze štere so dužni ministro Šukero. Istina je gda so oni to naprajli, sam so jiv zvlekli vum z naših žepov. Kak so oni prefrigani, mi furt javčemo kak nemamo peneze, a oni jiv navek najdejo vu našaj žepaj kak gud jiv mi skrijemo. Hujši so nek žene.

Vu minulo soboto smo prefeštali spomendneva od kak smo se, mi Međimorci, 1919. leta, zanavek, odvojili od Hungarije i pripojili svojoj državi kam i spadamo. Dok smo mi vu Čakovco feštali, mladi Mađari so, vu Pešti, iskali kaj jim se Međimorje vrne nazaj, jerbo je to jivo. Nej znati kak so oni, itak, zazvedili gda mi imamo lepše puce od jiv. A do ve je, na leta, vse bilo vredo. Mi smo bili zadovoljni z Mađerkaj, a one z nami i politika se tu nej mešala.

Minuli so i izori za precednika Lejpe naše tak gda ve Hrvaška ima svojega tretjega precednika. Biračko telo je reklo svoje i zebralo esdepeovca Ivija Josipoviča kontra nezavisnoga esdepeovca Milana Bandiča. Jako mi je teško tu nekaj reči, makar mi nejde vu glavo kak so hrvaški vjerniki zebrali za precednika nevernika Ivija. Brzčas so išli glase davat z figom vu žepo. Isto tak je teško reči jeli so i  Ivija zebrale žene, ali brzčas je tak, jerbo i one so štele promjene, pak so posle kosmatoga Mesiča svoje glase dale glatko podbritomo Ivijo. Vu našoj politiki nikaj novoga: i posle Ivija Ivo.


Zvir:
Međimurske novine, 12.01.2010., br. 749., str. 53, elektrônsko izdâjně
http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=12672&Itemid=138 (http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=12672&Itemid=138)

Međimurske novine, 12.01.2010., br. 749., str. 53
pregled pdf:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine749i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine749i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey)
download pdf:
http://www.mnovine.hr/pdf/749/mnovine749i.pdf (http://www.mnovine.hr/pdf/749/mnovine749i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Žiga i Bandisti - Međimurje, kak si lepo zeleno, 03:55
Žiga i Bandisti - Međimurje, kak si lepo zeleno (http://www.youtube.com/watch?v=ou1nIhj9AMc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 22, 2010, 11:10:14 poslijepodne


Zagorski list br. 326 / 15.01.2010.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Kak se na Vincekove po riti smicale


Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250)


Piše: Zoran Gregurek


Prvi vinski svetac u godini je sveti Vinko, u puku poznatiji kao Vincekovo. Vinski blagdan ujedno znači i početak vegetacije u vinogradima. Kakvog se Vincekovog sjeća naša hraščinska baka Ivka, pučka prognozerka, doznajte u nastavku.

- Negda su muži skore furt pri klijeti bili, a vinske svece ni za kaj na svijetu nej prepustili. Tak je bile i na Vincekovo gda su gazdi z pajdaši išli klijeti, a vu lugožaru su imeli klebase, luk, čvrčke i gibanicu. Vu gorica bi mam krenuli z špelancijami. Glavni bi mešter, ili ake ga nije bile – gazda, zel peharec pun vina i zalijeval bi klebase šteru su se zavesili na trse. Onda bi violina i ramunika zaigrala, a pajdaši bi zapopijavali da bi se zagrmele. Kak je na Vincekove znale biti još jake zima, žurili bi se vu klijet na tople gde ih je čakala dobra jedača i pijača - rekla bi baka. A što su žene radile na Vincekovo? Je su li se one uopće smjele pridružiti svojim muževima na Vincekovo, pitali bi staricu.
 
- Nije se babom javne branile da idu k klijeti i vu gorice, ali se dobre negdar znale kakof je red. Rijetke bi se štera uputila vu klijet jer bi je se doma, vu hiži, druge babe, kak i susede, ščuđavale. Kaj nemaš doma polsa, rekel bi muž da bi škornje boksal i škrljak metal na glavu i kretal vu gorice. A mi bi, žejnske, doma bile i za se znale napraviti svoje veselje: tancale bi, popijivale, a borme si spile i kupicu rujnoga vina. Same nijesme bile napite kak saki drugi muškarec šteri se je z goric na Vincekove dime na riti dosmical jer nije od vina mogel na noga stati - govorila je baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6907/iz-bakine-pucke-biljeznice-kak-se-na-vincekove-po-riti-smicale.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6907/iz-bakine-pucke-biljeznice-kak-se-na-vincekove-po-riti-smicale.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Cinkusi - Pet je kumi (1998), 02 :36
(Cinkuši)
Cinkusi - Pet je kumi (1998) (http://www.youtube.com/watch?v=zjtsl5sO9Zs#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 30, 2010, 01:19:33 prijepodne


AJME MENI


Bin Laden: »Nije pravedno da Amerikanci žive u miru dok Gaza umire.«
     Da bi reč rekel.

Sindikati ostali bez povjerenja.
     Od svinjskih polovica do kompletnih svinja ...
 

Ćićo Senjanović
javascript:openWindow('aspx/showimage.aspx?id=446527',158,320,'');

Zvir:
Réčki "Nôvi list" / Kolumně, komentâri / 26.01.2010.
http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A285E286328592863285A2858285928582863289328932863286328632863286328592863P (http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A285E286328592863285A2858285928582863289328932863286328632863286328592863P)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 05, 2010, 01:00:27 prijepodne


Zagorski list br. 328 / 29.01.2010.

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

SVIEČNICA I BLAŽEVE


..“Majko Božja Sviečnica,
budi naša pomočnica.
Ti nam budeš svieču žgala
sudnji ljist h ruke dala....“


Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Zima stišče, kak i negda. Hu cajtu gda se od vajkada vanje nie moglje nič delati bilje je sakojačke svetke teri su se prinas ovršavalji. Ščem su išlji dukši dani i ljepše vrieme svetkuvanje se preriedilje. Zdej nam prihajaju dva veljiki svetki, Sviečnica i Blažove.

Sviečnica se slavi kak spomen na cajt gda su Josip i Marija doneslji maluga Isusa prvi put h Hram Božji. Bila je te zapoved tera je važila za cajt gda se je rodil Isus. Saka mater poklje kaj rodi diete morala ga je donesti h hram. Tak je poklje četrdeset dane od gda je rodila maluga Isuseka, Marija donesla detece h Hram Božji. Tuj se je našel starec Šimun i proročica Ana. Starec Šimun je rekle da je z maljem Isusem došle svetlje h Hram Božji. Svetlje tere bu posvietljilje življenje ljudi tere je bilje, i još je h griehu. To je svetlje h srcu osietil Šimun i Ana. Znalji su da je z tu svjetlošču došel on gdoj bu spasil Sviet. Marija, mati Isusova je ona koja h ruka drži svetlje pak se i ona svetkuje kak  uljarica tera drži luč. Radi spomena na tie dan, po cirkava se blagoslavljaju svečice. Negda nie bilje hiže tera nie imiela blagoslovljenu svečicu. Gda se je dima donesla blagoslovljena svečica od meše, skupilji su se hižni, a ona se je hvužgala. Poklje kaj se je zmoljilje pri goreče svečice, najstareši muški teri je fiže živel, sakomu hižnomu spuknul je jeden las z glave i kuril ga na svieče. Dobre se lukalje kam je išel dim od gorečuga lasa jer takva je sudbina čakala sakuga hižnuga. Če je dim išel prema postelje bil je te znak da bu čez ljete betežni. Ak je išel dim prema stolu tie bu čez ljete vesel i zdraf. Če je pak dim išel prema vrati bilje je te dobre ak je bil od puce. Unda je te bil znak da bu išla od hiže, za muža. Nu če je pak dim od zgoretuga lasa od stariešuga išel prema vrati bil je te znak da bi mogel to ljete prejti na grobiče. Bilje kak bilje dok su se lasi kurilji, si su bilji tihe i čakalji kaj se bu pripetilje. Poklje toga se svečica diela na meste gde ju je saki cajt mogel nejti saki hižni. Gda bi nešče hmiral bez blagoslovljene svečice h ruka, bil je te veljiki grieh za sakuga hižnuga teri mu ju nebi dal. Plamen svečice h življenju ljudi je svetlost tera bi sakomu čoveku trebala svietljiti životne putece. Radi toga se pri gorete svečice krstime, imame goreču svieču h ruka gda se prvi put pričieščame. Svečica gori gda se firmame i ženime.

One kaj je morti denes žalosne je da več retke gdoj ide na onie sviet z goreču sveču h ruka. Malje gdoj ima sreču da se doma h svoje hiže i med familjuju „oprašča“pri goreče svečice tera bi svietljila putec duše, kam god da krene. Da je Sviečnica negda bil fejst preštimavani svetek znalje se kaj su tie dan ilji par dane prie po selu hodile pucice i po hiža popievale. Na stol  bi dele kip Majčice Božje i zapopievale:

..“Majko Božja Sviečnica,
budi naša pomočnica.
Ti nam budeš svieču žgala
sudnji ljist h ruke dala....“


Drugi svetek Blaževe takaj se več po hiža retke svetkuje. Blaž je bil svetec teruga su preganjalji radi vere. Ne same da je veruval h Isusa nek je znal delati i sakojačke dobre posle. Bil je dober z siromaki i rade je sem pomagal. Pajdašuval je i z zvieri tere mu niesu nič štel. Gda je gdoj bil betežen došel je k njemu i on biga zljiečil. Jemput je snel riblju kost z grla. Radi toga ga se poštiva kak zaštitnika grla. Na Blažove se ide k meše z jabuku. H cirkve se pod grlje mečeju dvie svečice h križ. Svečenik blagoslavlja ljudem grle kaj nej bilji betežni. Pri kraju meše blagosloviju se jabuke tere ljudi neseju dima. Doma se jabuka zrieže na tuljike šnitic kuljike je hižne. Saki si pojie jeden komačec blagoslovljene jabuke tera ga čez ljete čuva od betega grla.
Baš si ovak gruntam kak bi bilje ljiepe da hnogi denes pojieju bar jedn komačec jabučice. Morti nej z njihovih grla moglje zajti tuljike grde i lažljive rieči. A morti bi se unda i mogla videti svetlost svečice tera bi počela poklje duge cajta svietiti po putece po tera hodiju ljudi.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6980/za-dusu-za-spomenek-sviecnica--i-blazeve.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6980/za-dusu-za-spomenek-sviecnica--i-blazeve.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 05, 2010, 01:02:54 prijepodne


Zagorski list br. 328 / 29.01.2010.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Smuđenje na Blažove


Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250)


Piše: Zoran Gregurek


O blagdanu Svijećnice ili prikazanja Gospodinova na ovome smo mjestu često pisali. Ali dan nakon Svijećnice, Sveti je Blaž, na čiji su se dan u Zagorju također njegovali razni običaji, koje je znala ponavljati naša hraščinska baka Ivka.

- Na Blažove, mati bi zela dvije svijieče i, složila bi ih vu križ i tri put prešla okoli glavi. Tuo se zvale smuđenje. Tuo se delale da bi nas te lete dragi Buog čuval od bolesti guta (grla) i sega drugoga zla. Gda su tuo delale naše babice, one bi dečecom i zasmudile par lasof da bi bil još više zdrav čez cijelu zimu, prek vuletje, žrgučeg leta, pak se do jeseni - prisjećala se baka. Poseban se obred na Blaževo odvijao i u crkvama kamo su stari Zagorci taj dan donosili raznu hranu.

- Negdar sme na Blažove nesili se sadje (voće) koje sme pri hiži imeli. Zeli bi z suobu vu košare i kocke cukora. Tuo bi župnik blagoslovil i sadje bi mam pojeli gda bi dime z meše došli, jer ga je male bile, a družina velika. Cukor bi, pak, mamica dobre skrila vu gradencu vu kuhnje ili na stalažice vu špajze da ga nej mi, deca, našli i bez reda pojeli. Te bi se na Blaževe blagoslovljeni cukor metal vu čaj gda bi nešči bil betežen. Posebne deca. I onda gda bi takaof čaj spil, mam bi ti bile bolje. Buog mi pomojzi če zmišljam - uvjeravala nas je baka


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6967/iz-bakine-pucke-biljeznice-smudjenje-na-blazove.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6967/iz-bakine-pucke-biljeznice-smudjenje-na-blazove.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 13, 2010, 12:54:04 prijepodne


Zagorski list br. 326 / 15.01.2010.

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Kap dobrote, za veljike spomenke


Njenja je priča bila slična mnogem, alji senek nekak tužniejša da je ciepala srca i dušu. Mlada Dalmatinka, tak ju bume zvalji, rodila se i živela h jednem maljem dalmatinskem mestu gde se poštivala pobožnost i rieč stareši. Kak dober đak starci su je teške, alji ipak dalji da ide dalje h školu, za vučiteljicu. Znala je da se njenji sega odričeju kaj bi mogla zbaviti školu i nie štiela da hu nju ide i jeden dan duže nek je triebalje. Kak pucerljinka, a več kak i prava našla je,unda je tak misljila, ljubaf svojuga života. Poklje fakulteta mislila je z njim stvoriti svoju familji i svoj život. Z takvemi mislji i planieranjem pod njenjem srcem zakucalje je druge, nove, plod ljubavi. A unda gda je počelje glasnejše kucati na tie mladi stvor srušilje se nebe. Ljubaf obrnula pleča, a sramota zaostaloga kraja kucala na vrata.

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Od vajkada poslušam kak se pri spomenu nečovoga imene spominaju i njegva ranieša, več put pokonja familjija. O tomu bi denes triebalji gruntati mnogi gda dielaju grde posle. Čak i nihova šukund pokoljenja mogla bi imeti prišveljek h pomenku: „ te ti je prehnuk ilji hnuk od onuga lakotnjaka, ilji, njegvi su bilji tati, zločeti ljudi....“

Iste tak, kak i za zloče teri ljudi dielaju ima i one kaj se familjija pamti po dobrem: „bil je siromak, alji tak malje nie imel kaj drugomu nej dal, rad je pomagal onem teri niesu moglji, sakuga bokca priel je pod svoj krof...“

Nie ljiepe mam na početku ljeta pisati grde priče, pak vam poviem jednu ljiepu, tera se dogodila ove dane. Priča je počela prie 23 ljiete h jedne bolnice h našem veljikem gradu. Sudbina je štiela da dvie susede, jedna starieša i jedna mlajša deljiju boljesničku sobu. Mlada, puna žalosti radi teške boljesti točila je suzu. Stariejša je je z svojami pričami štiela pomoči i dati je nadu, da se bu Bog pobrinul kaj bu i dalje mogla brinuti o svoje dve malje piščence, o svoje dece. I dok su se h njihovem bolničkem življenju miešale suze i smihi, h sobu njim je došla mlada puca. Ščem su vidle njenje natečene oči od plača, njenje zabuhnjene ruke i tielce tere se treslje od plača, mam su znale da je veljika tuga i jad sela na ta mlada pleča. Po govoru su znale da je puca došla z Dalmacije. Znatiželjne su lukale hu tu lijepu spodobu tera je jeden cajt mučala. Teške je je bilje otprieti svoju ranjenu dušu. Hu sebe je gruntala kak bi je te dvie nepoznate babe mogle razmeti i pomoči gda su je pleča obrnulji onie z teremi je cielji život rasla. Suze su se koturale po ljiepem ljicu Dalmatinke gda je po cajtu počela svoju spoved pred dvemi babami.

Njenja je priča bila slična mnogem, alji senek nekak tužniejša da je ciepala srca i dušu. Mlada Dalmatinka, tak ju bume zvalji, rodila se i živela h jednem maljem dalmatinskem mestu gde se poštivala pobožnost i rieč stareši. Kak dober đak starci su je teške, alji ipak dalji da ide dalje h školu, za vučiteljicu. Znala je da se njenji sega odričeju kaj bi mogla zbaviti školu i nie štiela da hu nju ide i jeden dan duže nek je triebalje. Kak pucerljinka, a več kak i prava našla je,unda je tak misljila, ljubaf svojuga života. Poklje fakulteta mislila je z njim stvoriti svoju familji i svoj život. Z takvemi mislji i planieranjem pod njenjem srcem zakucalje je druge, nove, plod ljubavi. A unda gda je počelje glasnejše kucati na tie mladi stvor srušilje se nebe. Ljubaf obrnula pleča, a sramota zaostaloga kraja kucala na vrata. Pred mladu Dalmatinku, osramočenu, osuđenu na pljuvanje sela delje se same jedne rešenje, prejti h tuđi sviet. I tak je došla h Zagreb, išla od vrata do vrata kraj familjije teri bi je pomoglji da su moglji. Na pol lačna, spita završila je h bolnice. Njenje žalosne lukanje čez oblok ciepalje je srce dvie babi z teremi je počela deljiti bolesničke dane. Babe su nove pridošljice, mlade Dalmatinke, dale se kaj su imele. Z spomenki su je poljehku vrnule farbu h obraze i veselje h dušu. Ipak, žalost je bila veljika jer Dalmatinka poklje bolnice nie imiela dom h teri bi se vrnula. Gruntale su stariejša i mlada suseda kak da je pomogneju. Na kraju ju je stariejša z svoju familjiju, odlučila zeti k sebe. Od unda su za Dalmatinku došlji dani na tera je grelje sunce. Došla je h Zagorje i pri stariejše našla stan. Nu same za kratke jer je h Zagorju našla dobre gradske ljudi teri su je dalji novi dom h veljikem gradu, se dok se nie vrnula h svoju Dalmaciju. Denes je srečna ženjska, mama tre sine. Nu nie pozabila one teri su je, kak god da njim je bilje teške, bilji njenja srečna zviezda. Bilji su je h misljima furt, a poklje 23 ljiete došla njim reči fala. Došla je k mlajše. Stareša več nie...

...Zviezde su se poljehku igrale na snjiegu teri je prekril grob moje starce i muža. Pred njim je stala Dalmatinka. Vužigala je svečicu dok su se suze koturale po njenjem ljicu. H tišine i moljitve za njihove duše nič nie govorila. A ja sem bila tak vesela i ponosna kaj je zerice dobrota moje matere bila zvijezda vodilja tera je Dalmatinke osvietljila put življenja. Poklje tak duguga cajta došla je je reči jedne veljike fala za dobrotu teru je je daruvala. Nema te penez, nema tie dare teri me bi hu ove dane tak razveseljilji kak spomenek na dobrotu moje familjije, matere, oca i muža.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6913/za-dusu-za-spomenek-kap-dobrote-za-veljike-spomenke.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6913/za-dusu-za-spomenek-kap-dobrote-za-veljike-spomenke.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska na POTgoričkomu forumu
(str.13 od 13):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pocakaj-%28po-ca-kaj%29-lipa-nasa-cakavska/180/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pocakaj-%28po-ca-kaj%29-lipa-nasa-cakavska/180/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavci Dalmaciji – Cesarica, 02:56
Kajkavci Dalmaciji - Cesarica (http://www.youtube.com/watch?v=7mbiUoMKctw#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 13, 2010, 12:55:11 prijepodne


Zagorski list br. 327 / 22.01.2010.

Dnevnik tate Bena

Besane noći


Ovu noč je žena nastradala. Pitate se kak? Zela je Graciu k sebi na krevet i glediju one dvije Fifi. Normalno da Gracia nigdar nije pri miru pa se okretala, zdigala i hitala po krevetu. I kak se hitila točno je z glavom hdrapila ženu po nosu. I to pošteno.

Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



Si zmislite kak sam pisal da Gracia ljepo spi po noči? I spala je. Se dok nije zbetežala. Kak sam i prošli put napisal nos joj je zaštopan. Onda prije spavanja žena počisti nos i zakaplje ga, pa Gracia zaspi i pri miru je se dok se nos ne zaštopa opet. A to traje dvije tri vure. Pa se onda zbudi h neko doba noči. I kak bi nam sima dala do znanja da je budna počne cendrati. Onda se obično žena zdigne, malo ninu nanu, malo se pogleda stanje u nosu, dvije tri epizode Fifi, spije si malo vode i eventualno flašicu čokolina, pa natrag zaspi. Ovu noč je žena nastradala. Pitate se kak? Zela je Graciu k sebi na krevet i glediju one dvije Fifi. Normalno da Gracia nigdar nije pri miru pa se okretala, zdigala i hitala po krevetu. I kak se hitila točno je z glavom hdrapila ženu po nosu. I to pošteno.

Gracia obožava gledeti reklame na televiziji. Trenutno joj se dopada ona s Arturom i mlijekom. Pa sam joj pustil Artura, ali joj se baš i nije dopal. Samo Fifi i Fifi. Osim kaj več naveliko hodi počela se i penjati. Obično ju h dnevnoj sobi ogradimo s garniturom za sedeti, foteljom, tabureima,… Denemo joj tam igračke i ona se igra. Pa hodi s jednog kraja na drugi. I neki dan spljeza se ona na tabure i prehiti prek. Kaj bu reklo da je došlo vrijeme natiravanja po cjeloj hiži.

H prošlom broju je objavljeno jedno pismo naše čitateljice vezano uz putovanje željeznicom. I kak su jen dan h Zagrebu šteli poslati cug z dva vagona čez Zagorje. Dok sam počel delati h Zagrebu i dok sam delal od 8 do 16 i ja sam putoval s tim cugom. I vozilo je 5 vagona. Pa su po ljetu sneli jen vagon pa ih je bilo 4. Na jesen bi pak vrnuli taj vagon pa ih je opet bilo 5. I onda prije jedno 2 - 3 ljete h jesen taj peti vagon nisu vrnuli. I od onda ih vozi 4. Da bi lani po ljetu sneli još jednog pa ih je vozilo 3 i onda su to valjda probali e bi stali si ljudi h dva vagona, ali nije zišlo. I ne samo da čez Zagorje peljaju najgorši vagoni, če ih opće ima, nego se ne ulaže niti u štreku. Sakome je jasno da bu drveni prag po cajtu sprhel, da se bu onaj šoder hlegel i da se tračnice dereju od trenja. Zato se to sakih 10 do 20 ljet zmeni. Hmekne se staro i dene novo.

Zadnji put je to pri nama napravljeno 1978. i to ne s novim matrijalom, nego s rabljenim. Drugim riječima ono kaj negde drugde nije bilo dobro je zvađeno i delo se tu k nama. A zmislim se da su još dok sam bil mali dečec na željeznici povedali kak bu se pruga elektrificirala i da buju dva kolosjeka i kaj ti ga ja znam kaj sve ne.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6920/dnevnik-tate-bena-besane-noci.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6920/dnevnik-tate-bena-besane-noci.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Hura Ben! Ben Tur Hur

Ben-Hur (1959) Trailer Kajler, 04:04
Ben-Hur (1959) Trailer (http://www.youtube.com/watch?v=8SOT0ofuscU#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Be(u)sane noči - Be(u)same Mucho


Kušuvaj mě ....

Cesaria Evora Besame Mucho, 04:56
Cesaria Evora Besame Mucho (http://www.youtube.com/watch?v=Esdl_3kKSBk#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 13, 2010, 12:56:18 prijepodne


Večernji list 18.01.2010.

FAKAT

Ivek, Ivo i teta Jadranka...


Slika:
http://www.vecernji.hr/fw3k/util_scripts/get_slika_varijacija.php?slika_id=98897&var_suff=500x329 (http://www.vecernji.hr/fw3k/util_scripts/get_slika_varijacija.php?slika_id=98897&var_suff=500x329)
(Foto: Marko Prpić/Pixsell)


Moj unuk Ivek zna svaku javnu njušku koja se pokazuje na telkaču ili se spominje na radiju

autor: Zvonimir Milčec


Ivek je moj unuk. Ali ne bih si baš dopustil da unuka nekontrolirano hvalim, kak to dede i bake obično znaju. Hoću reći ponešto o današnjoj djeci, koja se po mnogo čemu razlikuju od nas dok smo bili djeca. Ti mali ljudi danas uopće nisu tak mali kak mi mislimo. Razloga za to ima koliko voliš. Na sve strane oko dječurlije danas žvrljaju mediji koji im, slikom i riječju, sipaju na tone informacija.

A djeca ko djeca, upijaju ko spužva. Moj Ivek (četiri i pol godine) zna sve marke automobila koji se kreću po ulici. Nema automobilske njuške koju izdaleka neće prepoznati i u tome je odavna u petoj brzini prešišal svog dedu. Na prvome mu je mjestu, dakako, audi.

Isto kao što zna svaku javnu njušku koja se pokazuje na telkaču, u novinama ili se samo spominje na radiju. Radio se uglavnom sluša u autu, dok Iveka mama fura u vrtić i iz vrtića. Među pjevačima, sportašima i političarima ima i svoje favorite. Tak je Tonija Cetinskog skinul u glasu, dikciji i u pokretu. I svako malo bi se popel na klupčicu, prinesel ručku od partfiša pod nos i svi moramo disciplinirano prisustvovati kućnom “Tonijevu” koncertu. A kad je na jednom nedavnom rođendanu upoznal Dinamova golmana Tomu Butinu, bil je silno ponosan.

A od političara favorizira predsjednika Mesića. I to, naravno, zbog prosijede brade, slične dedinoj. I Sanadera, zato kaj je njegov imenjak. I Jadranku Kosor zato kaj je “slična njegovoj teti Vesni iz vrtića”. I onda nas fakat iznenadi iako smo mislili da nas više nemre iznenaditi. Ivekova mi se mama Ana smjesta mobačem javlja. Veli da to moram čuti. Najprije Ivek u vijestima s radija čuje kako nas ostavlja premijer, njegov imenjak.

“Imam ideju”, smjesta veli mami. “Znaš, moj deda dobro računa, dobro piše i dobro govori”, pretjerano nahvali svog dedu. I onda ozbiljno zaključi: “Pa da, deda bi ga mogel zamijeniti”! Iznenadilo nas, dakako, kak je dijete pošlihtalo kriterije. Račun na prvome mjestu, a u čemu je na moj račun Ivek definitivno zaružil. Jer njegov bi deda u životu bolje prošel da zna računati, kak mu dijete pripisuje. Njegov deda sigurno ne bi znal izračunati koja mu je varijanta otpremnine na odlasku najunosnija...

Na odlasku bivšeg premijera, ova se priča s mojim unukom i događa. A sada kad je dečec ovih dana čul da se Ivo Sanader vraća, tj. da se poželil vratiti, Ivek ozbiljno pita: da kaj Ivo Sanader nije mrtav? Čul je s nekog medija, koji furt žvrljaju oko njega, da je Sanader “politički mrtav”. Je, sinek, utješim ga, mrtav je, ali on misli da nije. A onda Ivek veli da to nije pravedno. Jer da zakaj onda naš cucak Bonzo koji je mrtav ne oživi? Zbilja teško pitanje za dedu koji pokušava naći prave riječi: “To ti je, sinek, zato kaj psi nemaju ni hrabrosti ni drskosti kao ljudi. Pogotovo neki ljudi, kao tvoj imenjak, koji je otišo bez riječi, kao što se sada samo tak hoće vratiti”...

Koliko god bistro dijete, za mojeg je Iveka to ipak preteška zadaća. Pred vrtićem mu iz auta doviknem: “Pozdravi svoju tetu Vesnu koja te podsjeća na tetu Jadranku!”


Zvir:
http://www.vecernji.hr/kolumne/ivek-ivo-teta-jadranka-kolumna-80441 (http://www.vecernji.hr/kolumne/ivek-ivo-teta-jadranka-kolumna-80441)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Gospodine Milčec, jeste li vi posljednji Mohikanac kajkavštine u novinarstvu?

- Još se i suzdržavam i kajkavštinu upotrebljavam samo kada treba povezati rečenicu. Da pišem sve na kajkavskom, naježili bi se oni koji misle da bi samim čitanjem postali kajkavci i purgeri.

Zvir:
http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl (http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 13, 2010, 12:57:15 prijepodne


Varaždinskě vésti, br. 3394, 19.01.2010.

Klopotec

Varteks i Grad

Još sam našel vu tom sporazumu kak bi Varteks svojega jednoga duga Gradu prebil z placom vu Biškupcu (tam gdi je Autosejem), a gdi “prema procjeni stručnjaka” 17 tisuč kvadratov vredi nekaj više od 12 milijonov kuna. Gda sam to prečital, zmislil sam se da v jedni knigi piše kak se 2010. leta navršavle ravno 110 let od gda je Gradsko poglavarstvo za početak gradnje tekstilne fabrike (one prve pamučne, ali na istomu mestu), poklonilo deset rali zemle ili 37 tisuč kvadratov, i još k tomu 1.300 forinti. A sad bi isti svoj plac - moralo znovič otkupiti?!


Još od negda rad sam čital vse kaj mi dojde pod ruku, knige z knižnice i razne novine, a sad mi je dobra zabava čitati materijale kaj ih gradski večniki dobivleju vu velikim paketima za svoje sednice. Istina, ja to obično čitam zabadav ili za drobne peneze, a oni za hiljadarku na mesec, ali ne bi sad vu to pehal...

Nego, evo iz zadnjega paketa za članove Gradskog vieča posebno mi se zdopal on priedlog “Sporazuma o zajedničkim interesima Grada Varaždina i Varteks”. Zakaj? Vu njemu se Grad Varaždin i Varteks dogovarjaju za suradnju vu području imovinsko-pravnih odnosa, očuvanju radnih mesta i drugih zajedničkih interesa, koji su i mene fest zainteresirali.

A da bi i večnikima bilo jasno o čemu se dela, još su dobili “Pismo namere”, koje je potpisal generalni direktor Varteksa, makar  mislim da ga je pisal netko drugi, kajti je on ipak Varaždinec i zna nekaj o njegovoj poviesti. Piše kak je Varteks dal veliki doprinos za opči gospodarski i socijalni napredak građana Varaždina i da je zapošlaval najviše radnikov i bil najvekši izvoznik. To bi kakti moglo značiti - da nie bilo Varteksa ne bi bilo niti Varaždina, pak onda ne bi mogli niti slaviti osamstoletnicu!?

Dale čist ozbilno piše da je Varteks Varaždinu ustupil parkirališče za Gradske bazene, kaj ipak ne bu išlo. Najme, kuliko pamtim, vse tam od bivše krčme Hruza do negdašnjega Društvenoga doma rasli su ili kuruza ili krumper, kojega su vlasniki bili največ seljaki z Kučana, a od kojih su nekoji morti i bili radniki Tivara. Faliju se, takaj, kak su Gradu “prepustili sve športske objekte i zemljište”, kaj vredi okolo 100 milijon eurov. Dajte, najte! Ja se zmislim kak je zgledalo Tivarovo i Tekstilcovo igralište z starim drvenimi tribinama, a sigurno ona negdašanja država za Univerzijadu nie peneze dala Varteksu da napravi takšnoga lepog stadiona nego Gradu Varaždinu. Se slažete?

I još piše da su “Varaždinu kroz svoju poviest najviše pomogli u sufinanciranju svih velikih sportskih klubova i udruga...” Kuliko se ja v nogomet razmem, nogometaši su navek nosili na majicama ime “Varteks” a ne «Varaždin», pak se onda pitam - ko je komu delal reklamu? A to isto vriedi i za hrvače, na priliku, da nejedem idem dale...

Sad bi zbogradi vsih takšnih velikih “zasluga” trebalo potpisati sporazuma, vu kojemu je najvažneše to da bi Grad trebal osigurati 40 tisuč kvadratov terena i pokloniti ga Varteksu tam negdi v Brezju ili negdi drugdi. A onda bi još Grad moral pomoči da država da svojega doprinosa od sto tisuč kvadratov placa gdi bi trebal zrasti novi Varteks ili kak se bu več zval, ako vgasne fabrika štofa.

Još sam našel vu tom sporazumu kak bi Varteks svojega jednoga duga Gradu prebil z placom vu Biškupcu (tam gdi je Autosejem), a gdi “prema procjeni stručnjaka” 17 tisuč kvadratov vredi nekaj više od 12 milijonov kuna. Gda sam to prečital, zmislil sam se da v jedni knigi piše kak se 2010. leta navršavle ravno 110 let od gda je Gradsko poglavarstvo za početak gradnje tekstilne fabrike (one prve pamučne, ali na istomu mestu), poklonilo deset rali zemle ili 37 tisuč kvadratov, i još k tomu 1.300 forinti. A sad bi isti svoj plac - moralo znovič otkupiti?!
Na kraju toga budučega sporazuma još liepo piše da buju se na sadašnjoj lokaciji Varteksa novi “sadržaji utvrđivali prema zajedničkim interesima i Grada i Varteksa”. Pa kaj god to značilo! 


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/3394/klopotec/varteks-i-grad?opcija=kolumnisti (http://varazdinske-vijesti.hr/3394/klopotec/varteks-i-grad?opcija=kolumnisti)

Prelistajtě nôvi broj "Varaždinca"
(živopisano (online) izdâjně "Varaždinske vésti"):
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

pdf-pismohrana:
Varaždinskě vésti

http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva)
Županiske vésti
http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti (http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kalman-Marica grófnő-Szép város Kolozsvár (http://www.youtube.com/watch?v=1IqS6oEl2Us#)
Video:
Kalman - GRÄFIN MARICZA - Komm mit nach Varasdin,  04:15
Kalman-Marica grófnő - Szép város Kolozsvár
Szilágyi Olga - Dániel Gábor

Opširnešě
(« privremeno » nedostupno):
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
* Plemenita Občina Turopôlska
www.turopolje.hr (http://www.turopolje.hr)
Pot Vec tri dana (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 13, 2010, 12:58:20 prijepodne


7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
19.01.2010., br. 296

Kolumna (Zločesta) Vrtoglavica

Pritisak lidera opozicije... v riti


Z plinom bil on vriti ili drugdi se ni za zajebavati. Lider to ne razme, kak mi se vidi.

Pišě: RADAR 


Štefek veli da je vu jenom smešnom cajtungu pročital da vu Velkom selu pri Dravi ima lider oporbe. Ni mibašzgledal kad je to pripovedal da se noje napil ili da je včera z Tomekom na nekakvom tulumu bil. Još je rekel da taj lider za kojega veliju da je žalosna kopija Radimira počel nekaj baljezgati o smeću skupa z bivšim žbirom kaj se tepo snašel vu pretvorbi i privatizaciji. Lider je rekel da je videl nekakvi pritisak na javnost. Pritisak je bil takvi da je on odma moral svoju lidersku lampu otprti kajti mu je zvonilo vu vuhima. Tak si je tlak vu glavi poravnal. Morti i vu riti kajti mu se pritisak druge vrste iz želuca spustil niže. Ni poznato dal je prdnul vu prazno kak navek ali ta je kemijska reakcija slična onoj kaj je ima nutri vu balama smeća. Z plinom bil on vriti ili drugdi se ni za zajebavati. Lider to ne razme, kak mi se vidi. Ali razme jako dobro da njegova partija dok je vlast kusala ni napravila baš ništ kaj se smetja dotikavle pa je ve pred Velkim selom pri Dravi govna vu celofanu kak šodra. Blago si ga vlasti dok takvoga lidera opozicije ima. Od tega i takvega više i ne treba.


Zvir:
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_296/44 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_296/44)
ili
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_296 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_296)   , str 44
http://www.regionalni.com (http://www.regionalni.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled RADARSKE člankov «Vrtoglavica» na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  RADAR vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vrtoglavica - V(e)rtig(lavic)aVertigo
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock, (kajler), 02:24 
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock (http://www.youtube.com/watch?v=9p8SpTfVKpc#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě -aktuelni broj :
http://www.regionalni.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1484&Itemid=59 (http://www.regionalni.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1484&Itemid=59)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 13, 2010, 12:59:31 prijepodne


Međimurske novine, 19.01.2010., br. 750.

Premišlavanje Jožeka radnika

Pometanje vu esdepejo


Nekaj se šepetuji, pre čakoski vuri, otkak je esdepe počev vum z partije hitati one šteri ne posluhnejo Zorana, gda bode i cirkva napravilo isto. Očem reči, gda se bode zafalila onima šteri hodajo vu cirkvo, a svojega glasa so dali agnostiko mesto svojemo katoliko. Nej znati kak se bode to zazvedilo? Vsi znamo gda dragi Božek vse zna, ali ne verjem gda bi se on tu šteuv mešati.

Piše: Jožek radnik


Spominav sam se z pajdašom Bartolom šteri vam živi blizo Lepoglave. Dok smo preobrnuli vse naše teme štere so nam navek na dnevnomo redo dojšli smo i do novoga precednika. Tu me mam napav kaj se mi Međimorci tu rivlemo i mešamo dok oni, Hrvati, zbirajo svojega precednika. Lejpo sam mo otpovedav gda smo si mi navek bili zdobra z Hrvatima i zato smo dobili pravo kaj idemo i glase davat. Neje biv zadovoljen, ali sam mo unda rekev gda smo mi isto kak i Hercegovci, očem reči, dijaspora i gda nam to davle pravo kaj našaj sosedaj z Hrvaške pomažemo zbirati precednika. Neje me razmiv, ali mi smo svoje glase dali tak gda ve Hrvaška pak ima svojega precednika.

Isto tak smo meli spominka o temo kak je što i komo glasa dauv, vu našoj krčmi pod orehom i tu sem kajkaj toga zazdvediv. Hajdig ljudi je svojega glasa dalo Ivijo sam zbogradi tega kaj nam je Milan svima obečuvav gda bodemo morali delati, kak konji, ak bodemo šteli kaktak živeti dok bi on biv precednik. A recite mi, prosim vas lejpo, komo je denes do dela? Vsi bi mi lejpo i dobro živeli, a nek nešči drugi hodi delat i mesto nas peneze služi. Zato je i Ivo pobediv kaj je nej nigdi posla spominjav, nek nam je nudiv živleje vu miro i blagostanjo i kaj je još važneše, niti vu cirkvo ne moramo hoditi.

Ve vam još nekaj mene muoči. Jeli je Josipovič precednik vsih Hrvatov, očem reči, vsih onih ljudi šteri živijo vu Hrvaškoj ili pak sam onih šteri so jemo glase dali? Jeli ga oni šteri so svoje glase dali Bandičo morajo priznati? I još sam bole najgerek kaj je z onima šteri so niti nej došli svoje glase davat? A takših ga skorom pol. Nej znati kak bode to na vse zadje zišlo? Tu me još nekaj gvinta: a kaj je z onim esdepeovcima šteri so svoje glase dali Bandičo, a ve so jiv hitili vum z partije? Jeli oni morajo priznati Ivija kak svojega precednika, a hičeni so vum nej sam zato kaj so glase dali Bandičo, nek zato kaj so poslušali Milana mesto Zorana. Što bi rekev gda bode do toga dojšlo vu esdepejo? Ja sam vam misliv gda je esdepe demokracka stranjka i gda tam čovek more misliti z svojom glavom i gda more svojega glasa dati onomo šteri mo paše. Ali sam se tu prevariv, a isto tak i oni, pak so na biračkomo listeko zaokružili krivoga čoveka, jerbo ak je partija odredila Ivija unda tre Ivija i zebrati. Vsa sreča kaj je čuda drugih ljudi poslušalo partijo, pak je Ivo biv zebrani.

Nej znati kak bode vse to zišlo vu čakoskomo, očem reči, međimorskomo esdepejo? Vsi znamo gda je čakoski gradonačelnik, gospon Šalamon, z dve roke prijel Milana Bandiča vu grackoj vječnici, a z Ivijom se pozdraviv sam z jednom rokom, kaj znači gda je drukav za Milana. Atak je i vu novinaj pisalo, a i na našoj televiziji so tak rekli. Izbori so minuli, Ivo je pobediv, a šef esdepeja Zoran je zeuv vu roke šibnato metlo i kani pomesti vse šteri so drukali za Bandiča. Razmete vi dobro kaj vas očem pitati: kak bode prešav čakoski načelnik Šalamon šteri je otprto drukav za Milana, a z istim kandidatom se slikav i jegov zamnjenik Biševac, jeli bode i jiv pomela Zoranova metla. Kuliko sam meuv za čuti za čakoskoga gradonačelnika se zavzeuv novi precednik Ivo, jerbo je Branko isto agnostik (ma kaj god to značilo) kak i on.
 
Nekaj se šepetuji, pre čakoski vuri, otkak je esdepe počev vum z partije hitati one šteri ne posluhnejo Zorana, gda bode i cirkva napravilo isto. Očem reči, gda se bode zafalila onima šteri hodajo vu cirkvo, a svojega glasa so dali agnostiko mesto svojemo katoliko. Nej znati kak se bode to zazvedilo? Vsi znamo gda dragi Božek vse zna, ali ne verjem gda bi se on tu šteuv mešati.

Minuli tjeden, vu sredo 13. januara, so se vu Deželi, vu 13. vuri, na hižnomo brojčeko 13. zišli na spominko naša gospa Jadranka i gospod Pahor kak domači. Spominali so se o temo kak bi naša Hrvaška mogla, čim predi, prek Dežele,dojti vu Evropo.Vseso se dospomenuli, tak gda se mi vsaki den smickamo vse bliže Evropi. Nekaj si furt gruntam i nebrem si nikak dopovedati: jeli je nam bole krenulo, kaj se Evrope dotikavle, otkak je Jadranka došla na vlast ili pak otkak je Sanader odišev. Na vse zadje bo vum zišlo gda je naš nejvekši problem na poto prema Evropi biv Ivo, a nejso to bili Janezi. Da bi čovek reč rekev!


Zvir:
Međimurske novine, 19.01.2010., br. 750., str. 61, elektrônsko izdâjně

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Međimurske novine, 19.01.2010., br. 750.
pregled pdf:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine750i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine750i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey)
download pdf:
http://www.mnovine.net/pdf/750/mnovine750i.pdf (http://www.mnovine.net/pdf/750/mnovine750i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Žiga i Bandisti - Međimurje, kak si lepo zeleno, 03:55
Žiga i Bandisti - Međimurje, kak si lepo zeleno (http://www.youtube.com/watch?v=ou1nIhj9AMc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 18, 2010, 11:30:48 poslijepodne


Zagorski list br. 327 / 22.01.2010.

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Boga nije moči hkaniti


Nemrem razmeti kak nekomu familjija more biti se, na prvem mestu, svetinja, a da nie diel te familjije. Nema toga posla, nema te penez tere bi mogle pravuga familjskuga čoveka otrgavati od familjije. Saki viernik zna one kaj je nafčil na veronavuku da je Bogu drage gda je familjija na kupu, gda skupa blaguje, svetkuje, da starci pri stolu i h sakem cajtu življenja budu skupa z svoju decu i dajeju njim navuk.

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Nie dana gda se ne zmisljim na pune toga kaj su me vučilji moji stariejši. Nigdar, gda se zbudim, ne pozabim zmoljila Oče naš. Nafčilji su me da se trieba prekrižiti prie nek krenem od doma. Zmisljim se za navuk svoje babice, tera je navieke h sakem poslu davala navuk kak se čovek trieba ponašati kaj nej resrdil Boga.

Gda me kak malu peljela k meše i cielji put pripoviedala o veronaviku, alji ščem sme išle prema križnom drievu mam je htihla. Bilje je te drive tere je rasle i još raste kre puta po terem sme išle k meše. Na drievu je bilje, i je, pribite respelčeke. Tuj sme postale, poklonile se i prekrižile. I gda sme išle od respelčeka moja je babica jen cajt mučala. Vučila me takaj da se h cirkve ne blebeče bez veze. More se same moljiti i popievati gda je za te red. Vučila me je poštivati svete sličice tere su cinfrale moj moljitvenik, a i one tere su doma vesile na zidu. Če bi komu hižnomu z gupca skočil kakef grieh mam se je obrnul prema svete sljičice ilji respelčeku na zidu, prekrižil se, i moljil za oprost z rečami:

„Oprosti mi Bože na grda rječja!“
Gda je pak hodil župnik po blagoslovu hiž i dal križ h ruke hižnem, križ se je h ruke prijemal z strahem, s pobožnošču i poštivanjem. Križ je bil svetinja z teru se nie lamatarilje kak bi gdoj štel i gda bi štel.

Ove zadnje dane imiela sem priljiku lukati ovu halabuku gda se je biral čovek teri nas bu predstavljal pred Svietem. Nagledala sem se ja, a i hnogi drugi, kaj česa. Saki od ljudi ima praf da mislji kak mu se nešče dopada ilji ne dopada. Nu gda te govori h Božje ime i z mesta gde bi trebala biti moljitva, pesma i pokora, unda triba priznati da si nešče jemlje preveč maha h Božje ime. Unda, ilji su mene negda moji stariejši, največ moja babica i župniki teri su nas vučilji veronavuk, krive vučilji ilji ..?. Če si denes nešče more na najveseliejši svetek Božič, privuščiti da špota ljudi z svetuga mesta same zate kaj niesu onakvi kak si on zamislji unda više cirkva, sveti hram, nie kaj je negda bil. A tie isti, teri su bilji špotani dopeljani su h Božje hrame od onie teri su se zdej okomilji na nje. Odlučilji su da več niesu dobri radi toga kaj ne pišeju i ne pripoviedaju same o vanjska kiklja nek malje polukneju i pod nje. Niesu zalarmalji gda su morti triebalji gda se je z respelji lamatierilje kud se nie smelje. Bilji su tihe gda se je respelje našlje h ruka nektere ljudi i ž njim mahtalje kaj z kakvu krpu. Moja bi babica negda rekla. „Viš dušek, kak z Bogeka dielaju bedaka!“

Nošenje veljike svieče još i razmem. Ona se i negda nosila kak zavet ilji pokora gda se čovek poštene, skrušene obrne h moljitve za pomoč i zahvalu Bogu. Če je negda svečica bila vekša, moljitva, alji i grieh bilju su vekši. Radi toga morem razmeti gda vidim veljiku svieču h nečova ruka. One pak kaj nemrem razmeti da se nešče krive zakljinja, jer i te je grieh. Nemrem razmeti kak nekomu familjija more biti se, na prvem mestu, svetinja, a da nie diel te familjije. Nema toga posla, nema te penez tere bi mogle pravuga familjskuga čoveka otrgavati od familjije. Saki viernik zna one kaj je nafčil na veronavuku da je Bogu drage gda je familjija na kupu, gda skupa blaguje, svetkuje, da starci pri stolu i h sakem cajtu življenja budu skupa z svoju decu i dajeju njim navuk.

Vučilji sme na veronavuku takaj da su pred Bogem si jednaki makar bilji različiti. Da Bog ima se jednak rad. Ipak, Bog nikuga na ovem svietu nie zadužil da u njegve ime govori gdoj je pravi, a gdoj krivi i te z mesta na terem ljudi iščeju „hranu“ za svoje duše. One kaj se saki put senek pokaže da se z Bogem nie moči igrati i njega prevariti. Dobre se zna da prepozna one teri tvrdiju da veruju h Boga, a hodiju po putecu grieha. I pak se zmisljim kak je moja babica znalagovoriti:

„Moreš ti nekomu napraviti štetu, moreš nekaj hkrasti, moreš delati sakojačke zloče za tere misliš da nišče nezna . Moreš misljiti da jih same ti znaš i da si jih skrila od ljudi. Se je te dušek točne. Moreš hkaniti se ljudi, alji Boga nie moči. On se vidi i se zna, a unda i prema tomu delji plaču!“


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6943/za-dusu-za-spomenek-boga-nije-moci-hkaniti.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6943/za-dusu-za-spomenek-boga-nije-moci-hkaniti.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Na Bistricu - Adam Končić, 02:24
Na Bistricu - Adam Končić (http://www.youtube.com/watch?v=3snELZrPsQY#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 18, 2010, 11:32:12 poslijepodne


Zagorski list br. 327 / 22.01.2010.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Obrtnjeni Pavel zimu vun pelja


Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250)


Piše: Zoran Gregurek


Kraj siječnja mnogi su Zagorci doživljavali i kao početak kraja zime. No, tome nije uvijek tako jer veljača itekako zna biti hladna i po studeni nadmašiti i prosinac i siječanj. Što je o tome znala govoriti hraščinska baka Ivka, pučka prognozerka ?

- Veljača je velika prevrtača. Tak zna zima stisnuti da vrbe krej poteke škripljeju. Početek veljače iste je tak presuden za zimi i več si zname da čakame jazveca šteri ide na Svijiečnicu vun z luknje videti kakve bu vrijeme. Če bu lijepe, još se glipše zakopa jer bu onda zima trajala i trajala -  ponavljala je baka. A što je s ostatkom siječnja i o čemu se govorilo nakon Vincekova kojeg će brojni vinogradari i podrumari proslaviti ovog petaka, pitali smo baku.

- Obrnjeni Pavel (25. siječnja) pelja zimu vun. Tuo znači da od toga dana zima več nema takvu snagu kak vu prosincu. Onda i drijevlja dobiju posebnu muoč i počneju oko sebe jesti po meter snega. Same poglej krej borov kak i za velikoga snega vu veljače više nije tolike zapuhov. Drijieve oživeje i počne se rešavati snega šteri mu smijieta za korenje - govorila je baka. Starica je napominjala još koncem siječnja da se bliži Valentinovo i da dečki trebaju već sada razmišljati što će pokloniti odabranicama svojega srca.

- Saka ozbilnejša puca senja da je dečke na Valentinove veli da bu ju ženil i da je te dan da prsten ili bar svilni rubec da zna da ozbiljne misli. Jer nešteri su dečki vragometni i sakakoj obečaju pucam, a onda niš od toga. Zate se treba paziti, rekla je moja pokuojna mati, onoga šteri je sladek na rijieči, jer te rada fkani i bedaka z tebe napravi. A gda puca jemput duojde na glas, tuo je jake loše - upozoravala je baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6984/iz-bakine-pucke-biljeznice-obrtnjeni-pavel-zimu-vun-pelja.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6984/iz-bakine-pucke-biljeznice-obrtnjeni-pavel-zimu-vun-pelja.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 18, 2010, 11:33:15 poslijepodne


Zagorski list br. 328 / 29.01.2010.

Dnevnik tate Bena

Sve se more dok te nešči ne hlovi


Pijemo mi kave, zapušili si, kad najemput dojde konobar i zeme nam tanjurić i vužgate cigarete i odnese to. Vrne se i veli da vidi dva inspektora i da nam bu vrnul pribor za pušenje čim prejdeju. Prejdeju oni iza vugla i konobar nam donese stvari natrag. A da ga bar nisam ljepo pital e se smije ili ne. Drugim riječima smije se dok te nešči ne vidi. A kave koštaju kaj da smo h Zagrebu na špici, a ne h trgovačkom centru.

Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



Išli smo prošli tjedan Gracia, žena i ja h jedan trgovački centar veliki. Bila je žena s Graciinom kumicom Sanjom dan prije toga tam i kupile su joj čižmice. Ali su bile malo premale pa smo ih išli zamjeniti. Kad smo to obavili veli žena da bi si mogli i kavu spiti jer več nismo imeli vremena da se vrnemo h Zabok, nego bumo spili kavu i idem ja na posel, a ona s detetom doma. Videl sam h par birtija tam da je naljepnica da se smije pušiti. Dojdemo mi do jedne i kak nisam videl nikakvu naljepnicu pitam konobara da e se smije pušiti. Veli on meni da se smije. Sednemo si, donese konobar kave, a umesto pepeljare jen tanjurić.

Pijemo mi kave, zapušili si, kad najemput dojde konobar i zeme nam tanjurić i vužgate cigarete i odnese to. Vrne se i veli da vidi dva inspektora i da nam bu vrnul pribor za pušenje čim prejdeju. Prejdeju oni iza vugla i konobar nam donese stvari natrag. A da ga bar nisam ljepo pital e se smije ili ne. Drugim riječima smije se dok te nešči ne vidi. A kave koštaju kaj da smo h Zagrebu na špici, a ne h trgovačkom centru.

Zanimljiva stvar mi se dogodila i dan prije toga. Krenem ja na posel i na stanici čakam cug. Dojde cug, za ne verovati, na vrijeme, ali se z trejtog vagona nekaj fest dimilo. Prvo sam mislil da se dimi z grijanja jer se to često događa. Zajdem h vagon, a nutra nekaj smrdi. Prvo nisam skužil kaj smrdi, pa sam mislil da smrdi z zahoda i premeknem se dalje. Ali i tam smrdi. I to nekaj po švasanju. Nič idem ja h drugi vagon. A tam smrdi još bolje i dolazi dim nutra. Pogledam čez prozor i vidim da tam željezničari s aparatima gasiju nekaj oko kotača. Kaj je bilo? Na vagonu su se kočnice vužgale. I onda takav vagon nemre biti h prometu. A kaj je najgorše bil je h sredini cuga. Pa onda dok su željezničari njega zvadili van, od preostalih vagona složili cug uspeli smo nabrati dosta zakašnjenja.

Sad bu nešči rekel da imam nekaj protiv željeznica. Samo protiv njih pišem več u par kolumni. Ko da sam ja kriv kaj mi dajeju povoda za to. A gledel sam na jednoj stranoj televiziji kak se po svijetu ljudi peljaju s cugima. Ima zemlja tere su i gorše od nas. H Indiji se ljudi peljaju i po krovima vagona. Ali puno je več država gde se ljudi peljaju ko ljudi. Tak sam čul da je recimo h Japanu za cjelu godinu, e sad ne znam e prošlu ili pretprošlu ukupno kašnjenje na željeznicama bilo 6 sekundi. Na našim željeznicama se sekunda ko mjerna jedinica ne koristi. Još malo pa buju i minute izbacili.

U normalnim djelovima Europe više se po brzini putovanja ne uspoređuje cug z autima ili autobusima, nego z avionima. A kak i ne bi kad recimo z Londona h Pariz morete s cugom dojti za dvije vure i 15 minut. Kad je več čovek z Londona došel h Pariz i morti bi se štel prejti okupati recimo h Marsej za to mu s cugom treba još između 3 vure i 6 minut i 3 vure i 16 minut. Zavisi s kojim cugom ide i na kolko stanica taj cug stane. Zemite si malo atlas i pogledajte gde su ti gradovi i kolko su udaljeni jen od drugog. A pri nama za 3 vure nemreš dojti od Zagreba do Rijeke.

Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6958/dnevnik-tate-bena-sve-se-more-dok-te-nesci-ne-hlovi.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6958/dnevnik-tate-bena-sve-se-more-dok-te-nesci-ne-hlovi.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Hura Ben! Ben Tur Hur

Ben-Hur (1959) Trailer Kajler, 04:04
Ben-Hur (1959) Trailer (http://www.youtube.com/watch?v=8SOT0ofuscU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 18, 2010, 11:34:37 poslijepodne


Večernji list 25.01.2010.

FAKAT

Ćiro prelazi na klopu sa štapićima


Slika:
*
(Foto: Goran Stanzl/Pixsell)


Maminjo je, veli, odavno prešišal svog učitelja. Uspio zaraditi veću lovu, s oproštenjem

autor: Zvonimir Milčec


U Ćirinim i mojim letima, bome, moramo paziti na ono kaj papamo. Nutricionisti, koje sve više počinjemo zarezivati, od nacionalnih kuhinja sigurno bi prst uprli u kinesku. Poznavajući Ćiru, a poznamo se, sumnjam da bi ga nutricionisti mogli napalili na klopu sa štapićima.

Dapače, u jednoj televizijskoj emisiji voditeljici (Mirna Berend) demonstrira svoju totalnu neprilagođenost ubadanju štapićima. Ta istočnjačka varijanta bešteka ne funkcionira na sklapanje, nego na štipanje. A Ćiro se u štipanju ne snalazi. A kak se bu snalašel u Kini, kamo se uputil sa svojim legendarnim trenerskim štapom? I možda s bijelim šalom koji ga je 1982. proslavil.

Te za Dinamo slavne godine i sam sam provel s Ćirom i dinamovcima, skupljajući građu za knjigu. Imal sam tak povlasticu iznutra i izbliza osjetiti cjelokupnu natjecateljsku atmosferu i omirisati pobjednički duh. I, naravno, upoznati Ćiru. Urođeni nemir mu ne dopušta sjedenje za stolom i mackanje po tanjuru. Kroz razgovor kupil bi samo mrvice.

Zato mi se čini da su baš štapići kao stvoreni za njegov temperament. Samo ne znam kak bu se priviknul na luksuzni hotelski apartman na pedesetom katu, koji ga u Šangaju čeka. Na takvoj visini, pa još s vrtom i bazenom idealno je za samotnički život. A Ćiro ni pet minuta nemre funkcionirati sam. Bez publike. Njegovo prirodno stanje je pun stadion i aktivan kontakt s igračima i navijačima. I siguran sam da bu i u Šangaju oko sebe uvijek imal navijača ko Kineza!

Zbog toga se valjda i odlučil za takav pustolovni korak. To ga i voditeljica pita: Zašto? A naš Ćiro odgovara: Zbog love. Pa se gledateljstvu ispričava na tak direktnom odgovoru. A ne vidim razlog isprikama. Pa nije ni političar ni menadžer u državnoj firmi. Radi poso gdje je sve transparentno specificirano na displeju s rezultatom. Koliko golova i pobjeda, tolko i love. Čista računica. Ćiro je u svojoj trenerskoj karijeri kao malo tko imal rezultata. Pa valjda i love.

A iz prve ruke znam da je uvijek bil galantan. I da mu je auto uvijek krcat poklonima. I nigdje se ne pojavljuje praznih ruku. A sjećam se njegovih zaposlenih ruku iz one slavne '82. U sarajevskom hotelu "Evropi" kao nove prvake dočekuju nas s metar visokom tortom. U stražnjoj hotelskoj sali razrezali smo tortu i raspalili onaj naš omiljeni repertoar s "Još Hrvatska ni propala", "Ustani bane" i "Vila Velebita". Igrači, stručni štab, članovi uprave i novinari - svi u isti glas. Svi osim Ćire, koji ispred zatvorenih vrata odrađuje logistiku. Tj. obrađuje organe narodne vlasti. Milicajcima na radnom zadatku dijeli stotke markona. Naravno, na onaj svoj teatralan način: "Ovo je za tebe, šine"! Mileki zadovoljni, a mi nastavljamo s "nenarodnim i neprijateljskim" repertoarom... To je Ćiro!

Ali i to kad se trener svih trenera na voditeljičino pitanje o Mamiću kao svom đaku ponovno ispričava. Maminjo je, veli, odavno prešišal svog učitelja. Uspio zaratiti veću lovu, s oproštenjem. No, daj se, Ćiro, u našim godinama prestani ispričavati! Lova je ipak samo lova, šine Ćiro...


Zvir:
* http://91.214.104.11/kolumne/ciro-prelazi-klopu-sa-stapicima-kolumna-83846 (http://91.214.104.11/kolumne/ciro-prelazi-klopu-sa-stapicima-kolumna-83846)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Gospodine Milčec, jeste li vi posljednji Mohikanac kajkavštine u novinarstvu?

- Još se i suzdržavam i kajkavštinu upotrebljavam samo kada treba povezati rečenicu. Da pišem sve na kajkavskom, naježili bi se oni koji misle da bi samim čitanjem postali kajkavci i purgeri.

Zvir:
http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl (http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 18, 2010, 11:35:40 poslijepodne


Varaždinskě vésti, br. 3395, 26.01.2010.

Klopotec

“Ne damo Varteksa!”

Daklem, “Ne damo Varteksa!” pisali su i polepili na aute Vajtstonsi, oni najverneši navijači našega kluba, i usput rečeno najfineši vu prvoj ligi, jerbo smo čuli da bi se moglo “Sveto ime Varteks” premeniti ime vu – ko zna kaj. Najme, fabrika “Varteks” nije lani dala niti prebite lipe za nogomet, jerbo im gazde i menadžeri tak gospodariju da nie dosta niti za poštene plače radnikima, a kam da još i plačaju reklamu, kak je drugdi inače red i običaj.


Gda sam prošloga tjedna prijepoldan krenul na svoj uobičajeni špancir prama Korzu, još vu Trakoščanskoj vulici videl sam na skoro sim autima na šoferšajbama pod brisačima nekakšni letek na kojem je pisalo “Ne damo Varteks!” Kak se ovih danov piše po novinama i slika na televiziji o našoj poznatoj fabriki “Varteks”, za koju govoriju da bu vsakoga dana vse menjša dok na nekakšnoj novoj lokaciji ne dostigne brojku malo vekšega šnajderaja, pomislil sam si kojekaj...

Nisu se valda radniki pobunili kak onda 1936. gda su “tivarovci” napravili najvekši štrajk vu onoj državi, koji je trajal mesec dana, i na kraju dobili kaj su iskali!? Moram priznati, malo sam se i splašil... jerbo, drugo je vrieme, nije sad štrajkati samo tak. Najme, 1936. je vu fabriki delalo pol Varaždincov a pol z okolnih sel (Kučana, Trnovca, Kneginca i tak dale), pak su oni seljaki i radniki liepo solidarno hranili svoje varaždinske prijatele.

Ipak, zeznal sam v gradu da ta parola ne ide na račun ove, negda najvekše tekstilne fabrike vu ovomu delu Europe, nego na njenoga imenjaka - Nogometni klub “Varteks”! Nije se v gradu puno niti znalo da nogometaši “Varteksa” nisu dobili plače par mesecov jerbo je kasa prazna, a gubitki poprilični. Mi smo samo gledali na rezultate tekmi, srdili se gda bi dečki po bedastoči zgubili a mogli su dobiti, i na kraju smo vu prosincu bili srečni da smo na jedanajstomu mestu, kajti je mogla prva liga imati i samo deset momčadi!

Daklem, “Ne damo Varteksa!” pisali su i polepili na aute Vajtstonsi, oni najverneši navijači našega kluba, i usput rečeno najfineši vu prvoj ligi, jerbo smo čuli da bi se moglo “Sveto ime Varteks” premeniti ime vu – ko zna kaj. Najme, fabrika “Varteks” nije lani dala niti prebite lipe za nogomet, jerbo im gazde i menadžeri tak gospodariju da nie dosta niti za poštene plače radnikima, a kam da još i plačaju reklamu, kak je drugdi inače red i običaj.

Zato sad vu Gradu razmišlaju da bi trebalo raspisati natječaja za nekakšno novo ime nogometnomu klubu, pronajti mu novoga sponzora koji bi skup z drugima, pa i gradskim penezima, financiral naš nogometni pogon. Ne računaju da je ime “Varteks”, gda je reč o nogometu, sakomu domačem kibicu več od polovine prošloga stoletja (točneše od 1958. leta) pri srcu: od nas koji smo tam na breščecu z istočne strane igrališča navijali dok smo bili vu kratkim hlačama, pak do denešnje najmlajše generacije v kojoj su si oni najglasneši dali ime “Vajtstonsi”. Oni misliju, a ja se z njima slažem, da bi ime “Varteks” trebalo ostati, taman da fabrika istoga imena odide tam prama Knegincu, pak si zeme pokrovitelstvo nad njihovom “Dubravkom”, jerbo bi spadali vu – istu ligu.

A morti gradski poglavari računaju da nam i ne treba varaždinskih nogometašov v prvoj ligi. Istina je, Varaždin ima samo 50.000 stanovnikov. Ali kuliko imaju na priliku Šibenik, Koprivnica, Zaprešič, Čakovec ili – Sesvete? Nečem reči da našemu gradu ni trebala nova športska dvorana pri Dravi. No, samo v srpnju i kolovozu gda je bila čist prazna – kak sam čul - z gradske kase je odišlo za dvoranu skoro dva i pol milijona kuna. A lani smo proslavili ravno sto let nogometa vu Varaždinu. Daklem, nekaj bu treba zmisliti kak bi se i Nogometnomu klubu “Varteks” zadržalo ime...


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/3395/klopotec/ (http://varazdinske-vijesti.hr/3395/klopotec/)“ne-damo-varteksa”?opcija=kolumnisti
ili
http://varazdinske-vijesti.hr/3395/klopotec/ (http://varazdinske-vijesti.hr/3395/klopotec/)

Prelistajtě nôvi broj "Varaždinca"
(živopisano (online) izdâjně "Varaždinske vésti"):
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

pdf-pismohrana:
Varaždinskě vésti

http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva)
Županiske vésti
http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti (http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Martina Dorak & Johannes Kalpers - Komm mit nach Varasdin 2006
(aus der Operette 'Gräfin Mariza' ...
Komm mit nach Varasdin! So lange noch die Rosen blüh'n, ...)
www.youtube.com/watch?v=Tp-9X50qz3M (http://www.youtube.com/watch?v=Tp-9X50qz3M#)

Opširnešě
(« privremeno » nedostupno):
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330) [/quote]

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
* Plemenita Občina Turopôlska
www.turopolje.hr (http://www.turopolje.hr)
Pot Vec tri dana (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 18, 2010, 11:36:28 poslijepodne


7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
26.01.2010., br. 297

Kolumna (Zločesta) Vrtoglavica

Ko koga upravlja v kombinatu


Veli Tomek da sindikata skoro nebu ni trebalo ni vu tragovima kajti je vu Varteksu radnikov sakog meseca sve manje. Negda je vu kombinatu delalo prek deset tisočakov tekstilcov a ve?

Pišě: RADAR 


Veli Štefek da je pročital da bu Varteks  prodal robne kuće i još nekaj od preostale imovine kaj nije pod hipotekom ili vu vlasništvu banki. Tak su odlučiti vrli Varteksovi šefi kaj navodno hoćeju spasiti fabriku od propasti. I dok je temeljni kapital kombinata iz meseca u mesec sve manjši niko pojma nema kaj na to veliju mali dioničari. I ni jasno ko pravzaprav upravlja z kombinatom. Precednik Nadzornog odbora Milanko Leksus Fimanko je već mesecima vu reštu v Remetincu a Štefu Igrecovom kaj je njegov zamenik su rekli da zapre gubicu za žurnaliste. Ostali člani odbora su tak ionak kak dekorativna kozmetika, ima ih ali bolie da ih nema kajti su više forma nek sadržaj. Tak nekak skoro zgledi i sindikat vu kombinatu. Veli Tomek da sindikata skoro nebu ni trebalo ni vu tragovima kajti je vu Varteksu radnikov sakog meseca sve manje. Negda je vu kombinatu delalo prek deset tisočakov tekstilcov a ve? Se njih zanima dokle bu išla ta rasprodaja Varteksa. I još više ko je (su)vlasnik kombinata. Varteks nije Podravka juha, nek više zgledi na čušpajz vu kojem ima sega i svačega. Red je da već neko reda i tu napravi. Da ne bi bilo kasno.


Zvir:
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_297/44 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_297/44)
ili
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_297 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_297)   , str 44
http://www.regionalni.com (http://www.regionalni.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled RADARSKE člankov «Vrtoglavica» na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  RADAR vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vrtoglavica - V(e)rtig(lavic)aVertigo
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock, (kajler), 02:24 
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock (http://www.youtube.com/watch?v=9p8SpTfVKpc#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě -aktuelni broj :
http://www.regionalni.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1484&Itemid=59 (http://www.regionalni.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1484&Itemid=59)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 18, 2010, 11:37:45 poslijepodne


Međimurske novine, 26.01.2010., br. 751.

Premišlavanje Jožeka radnika

Ak ravnatelica odide tajeri morejo ostati ? ? ? ?!


Minuli tjeden smo preslavili jednoga od vekših vinogradarskih svecov, a to je sveti Vinci. Vsi koji imajo gorice, a isto tak i vsi mi šteri ljucko vino pijemo, znamo gda je sveti Vinci zaštitnik vinogradov i vinarov i gda tega dneva začnejo posli vu goricaj. Nejpredi je vu čakoskoj starešoj cirkvi Svetoga Mikloša bila meša na šteroj so bili vsi vinari šteri nekaj značijo vu našaj goricaj, jerbo čakoska cirkva, jedina vu Hrvaškoj, ima moči svetoga Vincija.

Piše: Jožek radnik


Čitam, gledim i poslušam vse to kaj se zdelavle vu pučkoj školi pre Sveti Jeleni i morem vam reči gda vam ne znam kaj reči. Najme kaj, vsi hičejo drvje i kameje na te tajere šteri na sebe vlečejo te podzemne vode ili pak nekše druge vražje coprarije, a ja vam vu temo ne vidim nikaj hudoga. Kak god je gospon Dejan Vinkovič rekev gda so tej tajeri prodavanje megle, morem vam reči gda so meni hasnili. Mene so vam na leta boleli križi i vsako jutro sam se stajav spotrti, kak gda me je nešči gaziv celu noč, a unda sam si kupiv toga tajera, podrinuv sam ga pod postelo i ve se stajam kak gda sam dvajsti let mlajši, očem reči, kak pravi dečko. To mi je i žena rekla. No, črvek mi je nej dauv mira, pak sam celi den i celo noč gruntav o Svetoj Jeleni i jivoj školskoj ravnateljici. Dok sam vse to na kup nametav, dok sam vse zbrojiv i oduzev kaj se dalo, a vse ono kaj je ostalo pak sam zkubicerav, vum mi je došla misel gda šenkovčari pravzaprav očejo zmeniti ravnateljico. Jerbo ak bi ona odišla tajeri bi mogli ostati. Nebrem kaj vam nebi rekev, ipak se predugo poznamo, dok sam vam ja kupiv toga bioenergatora unda sam si dopelav i drugo ženo, štera je petnaest let mlajša, tak gda vam ve nebrem zasigurno reči što mi je vejč hasniv ili tej tajer ili pak mlajše žensko telo?

Mam čim sam došev z posla sam se naobedovav, kak i vsaki den, a posle toga sam nažgav televizijo na domačemo čakoskomo kanalo. Počele so vesti štere je vodila ona fajna špikerica. Nejpredi nam je rekla kak je posle fčerašjega ostupanja Ivija Josipoviča z mesta novoga precednika države, novi precednika Milan Bandič, več denes došev vu Čakovec kaj se zahvali vsima šteri so ga podržali i šteri so mo dali glase. Novoga precednika je prvi dočekav čakoski gradonačelnik Branko Šalamon i oni so se jako srdačno pozdravili. I skušuvali so se. Malo mi je bilo čudno kak je gospon Šalamon dočekav novoga precednika vu črlenoj majci, brez ancuga i črlene kravate, ali je vu temo časo, vu gracko večnico došev i dogradonačelnik Biševac i tak je trupnuv z vrati, dok jiv je za sobom zapirav, kaj sam se zbudiv.

Dok smo devetoga januara obslužavali Spomenden na 1919. leto gda se naše Međimorje malo otrglo od Hungarije i pripojilo Hrvaškoj, kak predstavnik državne vlasti biv nam je Luka Bebič, precednik našega i hrvaškoga Sabora. Nej znati jeli Luka ima tak rad nas Međimorce kaj nam furt dohaja, jerbo je biv prinas dok smo postavljali Štebihovoga Mikloša Zrinskoga Sigeckoga, na skradnico vu čakoskomo parko. Kak bilo gda bilo, gospon Luka z Metkoviča je več hajdig pot biv prinas i kaj je najbole zapamtiv je to gda se mi Međimorci jako dobro slažemo  z Romima. Kak je rekev, po tom pitanjo nas je pofalila i Evropa, jer se niti jeden Rom šteri je prešav Dravo nej vrnuv nazaj, vu zadjih dvajsti let. Dok Luka dojde tretji ili pak četrti pot, mortik bode i nekaj drugo zapamtiv.

Minuli tjeden smo preslavili jednoga od vekših vinogradarskih svecov, a to je sveti Vinci. Vsi koji imajo gorice, a isto tak i vsi mi šteri ljucko vino pijemo, znamo gda je sveti Vinci zaštitnik vinogradov i vinarov i gda tega dneva začnejo posli vu goricaj. Nejpredi je vu čakoskoj starešoj cirkvi Svetoga Mikloša bila meša na šteroj so bili vsi vinari šteri nekaj značijo vu našaj goricaj, jerbo čakoska cirkva, jedina vu Hrvaškoj, ima moči svetoga Vincija. A vu petek, soboto i nedelo so se nastavile fešte vu goricaj z rezanjem prvih rozgvi i zalevanjem trsa z vinom dok po trsju visijo klobasi, špek, rebreca ili pak počrvina. Morem vam reči gda su, vu te dneve, po međimorskaj goricaj lojsali ljudi z cele Lejpe naše, a i naši sosedi Janezi, Mađerke, a bilo je i ljubitelja dobre kapljice i starinskih običajov tijam z Osterajha. Kuliko vidimo z poslima vu goricaj počeli so i posli za turističke težake. Bilo je čistam dobro, ali nej tak kaj nebi moglo biti i bolše. A bolše bode drugo leto, jerbo gda smo vidli kuliko je ljudi dojšlo, verjem gda smo se nekšega vraga i navčili. Nejbolšega mimohoda so i ovo leto meli planinari z Bundeka. Što zna kak se dela posel to se i vidi.

Što oče videti kak zgledi Gola istina Nives Celzijus nek si kupi jeno knigo, a što pak oče videti kak zgledi gola Nives, štera ima kaj pokazati, nek malo duže surfa po interneto, ali nek pazi kaj se ne zide z jenim možom Dinijom Drpičom.


Zvir:
Međimurske novine, 26.01.2010., br. 751., str. 61, elektrônsko izdâjně
http://mnovine.net/new/index.php?option=com_content&view=article&id=391:ak-ravnatelica-odide-tajeri-morejo-ostati&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://mnovine.net/new/index.php?option=com_content&view=article&id=391:ak-ravnatelica-odide-tajeri-morejo-ostati&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Jožek radnik v Međimurske novina:
http://mnovine.net/new/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=68&Itemid=127 (http://mnovine.net/new/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=68&Itemid=127)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Međimurske novine, 26.01.2010., br. 751.
pregled pdf:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine751i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine751i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey)
download pdf:
http://www.mnovine.net/pdf/751/mnovine751i.pdf (http://www.mnovine.net/pdf/751/mnovine751i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Žiga i Bandisti - Međimurska Erotska, 04:09
Žiga i Bandisti - Međimurska Erotska (http://www.youtube.com/watch?v=bOnKo0zg0_0#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 18, 2010, 11:41:56 poslijepodne


Glasnik Samobora i Svete Nedelje, 28.12.2009.

Život

Predbožićno druženje Mlinske i Erbežnikove ulice (sadašnje Hrvatske bratske zajednice) 

A bilo bu i spomenika

Dogovoreno je da se zglasaju nove Regule, uz obaveznu himnu koju su si pozabili, jer su se uz obilnu jedaču i pijaču bojali otpirat usta.

     Ove dvije ulice nastavlaju svoju već staru tradiciju (prek 35 let) druženja, ovaj put kod Pavlina - Koletića na Vrhovčaku, vu lepom i domačem ambijentu.
    Prva točka na dnevnom redu je bila nazočnost. Ustanovili smo da nas je kakti v Saboru (malo nas je, malo nas ni). Zbog 2 žuta kartona Joji Žokalu bumo poslali, po odgovarajućoj reguli, POSKOK-a (USKOK-a).
    Već na samom početku pozdravnog govora plemenitoga starešine Lojza Vranekovića šok za vse nas! Razriješen je dosadašnji precednik Ico Bradač ml. (kaj je pak on grdoga zgrešil?). Posle smo doznali (jer OZNA se dozna!) da starešina Lojz ni dobil pijaču na veresiju (vu Quattru, pri Iceku), jer je već od iste bil u komi.
    Sad se si bojimo da Ico nebu iskal otpremninu, kak oni menađeri iz Podravke ili iz Croatia Airlinesa.
    Drugo, novi precednik bu Pepa Kleščić. Nagađa se da je starešini dal mito (vu vidu novoga tek otkrivenoga vina visoke kakvoće zvanog Feferonac, a uz to je obećano nekaj kaj se bu okretalo na ražnju, valda ne vol).
    Treće veliko iznenađenje je da bu Pero Nosko (ima veliku turističko-putnu agenciju u Ljubičinom prolazu pri Griču) špendiral (poklonil) putovanje za vse iz Mlinske i Erbežnikove na daleku i poznatu destinaciju Jezera Bobovica pri Otoku, i to letom najnovijim avijonom IL (ILJUŠIN) 747BO (BOING). Sletna staza za taj avijon bi trebala bit pod mostom kod Otoka.
    Da ne pozabim napomenut da su naši dragi gosti bili prof. Josip Dujmović (koji se pofalil da mu se pes imenom Kora goni) i koji je zadužen za likovno-umjetnički doprinos projektu Spomenik u Mlinskoj.
    Isto tak, dragi gost je bil g. Kodrić Francek (koji se ispričal na zakašnenju, jer kakti dolazi iz Italije, al se posle odal da je bil s prijateljima v Klokočevcu na baušteli), koji se obavezal materijalno donirati za dotični spomenik vu Mlinskoj ulici.
    Na kraju radnog izveštaja dogovoreno je da se zglasaju nove Regule, uz obaveznu himnu koju su si pozabili, jer su se uz obilnu jedaču i pijaču bojali otpirat usta.
   
Izvještaj podnosi:
    H.J. zvani Klinsman


Zvir:
http://www.samoborskiglasnik.net/zivot.asp?datum=20091228#487 (http://www.samoborskiglasnik.net/zivot.asp?datum=20091228#487)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 04, 2010, 01:20:45 prijepodne


zvirek.net / essayi

O stanju svieta i Svetskoj ekonomskoj krizi
(24.04.09)

Slika:
http://zvirek.net/Site/essayi/Entries/2009/4/24_o_stanju_svieta_i_Svetskoj_ekonomskoj_krizi_files/konji_small-filtered.jpg (http://zvirek.net/Site/essayi/Entries/2009/4/24_o_stanju_svieta_i_Svetskoj_ekonomskoj_krizi_files/konji_small-filtered.jpg)


Industrija uništavanja propada. Uništavanja resursi i duha. Drma se. Industrija smerti. Bezrazložno uništavanje ove planete i njenih resursi, i zagađivanje. Nekomu se nie svidjela. Industrija ili zemlja?
Kralj Svieta to ne promatra bez reakcije. Rene Guenon veli, da je njegva uloga “uredbena i regulatorna”. Kralj Svieta “gledi vođe ovog svieta, i ak oni delaju v njegvom smjeru, unda ih podržava. A ak delaju protiv, unda on djeluje tak kaj oni propanu.” Naravno, samozaljubljeni, zgubljeni v Mayi, udaljeni od vsake stvarnosti, osim one samokreirane iluzije, v lancima od industrije smerti v šteru su hičeni, oni ga ni ne primječuju, Kralja Svieta, spuščeni zemaljski Tao; nit primečuju smer v kojem v lancima idu i vleču druge za sobom, uspavane neproBuddiene.

Nâstavek:
http://zvirek.net/Site/essayi/Entries/2009/4/24_o_stanju_svieta_i_Svetskoj_ekonomskoj_krizi.html (http://zvirek.net/Site/essayi/Entries/2009/4/24_o_stanju_svieta_i_Svetskoj_ekonomskoj_krizi.html)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 04, 2010, 01:22:31 prijepodne


Zagorski list br. 332 / 26.02.2010.

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

'Tako mi Bog pomogao'


„Tako mi Bog pomogao!“, bile su rieči z terami su poklje zakletve našega predsednika, na dan zakletve i poklje prisiganja, započele sake viesti. Nie bilje niti jednuga radija, ni jedne teljevizije terem te rieči niesu bile prve, gda su ljudem prenašalji kak je te bilje na fešte gde se je predsednik zakljinjal pred ljudmi. Ne bi tuj bilje nič čudnuga da se dobre nezna da naš denešnji predsednik nie vernik, nek, rekel je agnostik. Hnogi niesu razmelji kaj te je za čoveka. Razmelji su same da je on čovek teri ne hodi k meše, ne veruje da Bog postoji onak kak si oni zamišljaju i mam su se obrnulji protif njega.

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Od vajkada je bila stara navada, gda je čovek krenul na kaef posle, da h pomoč pozove draguga Boga. Sake jutre gda su se ljudi zbudilji i išlji z hiže van niesu krenulji, a da se na pragu niesu prekrižilji i reklji: „Bog mi pomozi!“

Pri tomu su misljilji da njim si poslji teruga su tie dan trebalji napraviti prejde po sreče. Orataj, gda je došel z svoji konji ilji volji na njivu orat, pljunul je h šake prie nek je priel za plug, prekrižil se i rekel: „A zdej pomozi nam Bože!“

Z takvem zazivnjem Boga h pomoč  započinjale su i babe gda su krenule nakasat na njivu, žet, pretepat ilji delat bilje kakef posel. Z temi su rečami ljudi živelji, od onuga najmenjšuga,  do najstariejšuga i rabilji jih saki dan, i več put če je triebalje. I gda bi se nekterom fejst kihnulje, znalje se reči : „Krieži božji, Bok pomozi!“

„Tako mi Bog pomogao!“, bile su rieči z terami su poklje zakletve našega predsednika, na dan zakletve i poklje prisiganja, započele sake viesti. Nie bilje niti jednuga radija, ni jedne teljevizije terem te rieči niesu bile prve, gda su ljudem prenašalji kak je te bilje na fešte gde se je predsednik zakljinjal pred ljudmi. Ne bi tuj bilje nič čudnuga da se dobre nezna da naš denešnji predsednik nie vernik, nek, rekel je agnostik. Hnogi niesu razmelji kaj te je za čoveka. Razmelji su same da je on čovek teri ne hodi k meše, ne veruje da Bog postoji onak kak si oni zamišljaju i mam su se obrnulji protif njega. Još dok su trajale halabike oko biranja novuga predsednika posprdavalji su se ž njim onie teri su se nafčilji križati prie par ljiet i zdej se dielaju važni, malje menj od „pape“. Još mi navike po pameti špancieraju sljike z ne baš tak daljejkuga cajta gda se je delalje na sve crkvene svetke. Moji pajdaši na poslu i ja poskrivečki sme si stisnulji ruke i čestitalji svetke, šunjalji se po oklna cirkva kaj nas teri „pes“ na njuhal. Nu gda su počelji prihajatui drugi cajti, si su najemput počelji poviedati kak su se h cierkva ženilji, krstilji decu i postalji veči vierniki od si one teri su se pred njimi moralji poskriveki križati.

Iste tak hnogi teri su se furt križalji, držalji za srca i govorilji :“Pomozio mi Bože“, mirne duše delalji su posle tere bi se trebalji sramiti ne same oni sami, nek i si njihovi još par pokoljenja. Morti su misljilji da moreju delati se, same radi toga kaj su pozvalji Božju pomoč. Kak drugač misljiti o sie one teri su se do prie per cajte rievalji okolji oltare, a iste vrieme cosralji po žepe onieh teri su njim veruvalji i za nje delaji. Kak su se moglji, i moreju, hjutre lukati špigelj i ne videti krila, nek roge z teremi bodeju se oko sebe. I baš, največ tekvi, moreju sumnjati h poštenje ljudi, same zate kaj su za zericu drukčeši i drugač misljiju. Saki takef po njim nie dobre i nemre biti.

Zesmejavalji su se hnogi hu ovem cajtu i spitavalji e bu novi predsednik, agnostik, mogel reči: „Tako mi Bog pomogao!“

Rekel je da bu mogel reči. I rekel je. I nie pri tomu hekavel. Poklje su reklji da je negde malje krive poviedal pri prisiganju, alji zadnje rieči rekel je glatke, jasne i glasne. Hnogi mu sigurne niesu veruvalji, alji te njim naj bu na duše. A unda su počele čestitke i kušuvanje. Kuljike je same stiskanje ruk i kušljece bilje „Judine“. Za nadati se da jih bu on, kak pametni čovek znal prepoznati i hititi na stran. One kaj morti veselji sakuga teiri mu veruje je njegava radost i  topljina kak familjijarnuga muža.

Si oni Judini kušljieci nemreju mu naškoditi gda oko njega zrače kušljeci njegve životne pratilje i deteca. Tuljike topljine, ljubavi i ljepote h njihovem same jednem pravem kušljecu moreju ga čuvati od sie zloče tere buju vesele nad njegvu glavu. Kak rada verujem h poštenje ljudi, nemam razloga da te ne napravim i ovie put. A kak viernica unda mu morem same reči: "Pomozi Ti Bože!“


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/7102/za-dusu-za-spomenek-tako-mi-bog-pomogao--.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7102/za-dusu-za-spomenek-tako-mi-bog-pomogao--.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » v Zagorskomu listu:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&sa.x=10&sa.y=5&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#1160 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&sa.x=10&sa.y=5&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#1160)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

"Božě prâvdě" z Pantovčâka, 02:24
http://www.forumgorica.com/general-discussion/%27boze-pravde%27-z-pantovcaka/ (http://www.forumgorica.com/general-discussion/%27boze-pravde%27-z-pantovcaka/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 04, 2010, 01:23:37 prijepodne


Zagorski list br. 332 / 26.02.2010.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Ak ti zvoni vu lijevomu vuhu, čul buš loš glas


Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250)


Piše: Zoran Gregurek


Praznovjerjem se danas nazivaju mnoge pojave u koje su vjerovali naši stari. Puna narodnih mudrosti i čarobnih savjeta bila je naša hraščisnka baka Ivka.

- Ak ti zvoni vu lijievomu vuhu, čul buš loš glas. Če zvoni ili čuješ pesmu vu desnomu, lijiepe buš vijesti prijel. Ake te, pak, zasrbi desni dlan na ruke, penezi budu od tebe otajali. Če te zasrbi lijievi, penezi pedu k tebe došli -  govorila je baka. Starica je znala i kakve bi se stvari mogle dogoditi po ponašanju životinja, posebno peradi.

- Ake kokoš na dvorišču zapopijieva kak kokot, zlo se bu pri hiži dogodile i takvu kokoš mam treba zaklati, i tuo predi nek se neke lošega ne zgodi. Če kokot popijieva i z pijiesmu duojde vu hižu, za lete dan nešči bu pri te hiži vmrl. Iste tak vu petek se nije smijiela blagu davati suol jer se rekle da nedu onda zdrava. Vu petek nije dobre niš delati od velike važnosti. Niti dečku nije spametne da vu petek ide puce vu snuboke, jer mu ne duobra žena čeju vu petek snubi - govorila je baka. Nekad su u Zagorju po danu mogli znati kojeg roda će im krava tele donijeti na svijet.

- Ake se krava pelja na pripust vu neelju, srijedu ili sobotu, otelila bu ženske tele – mujcicu, a čeje pripust vu panidijilek, tork, četrtek ili petak, otelila bu mujceka. Zate su i naši starina tuo psoebne pazili: ake im se štele teleta za trštve (prodaju), onda su pripasuvali da se mujecek zleže da bi ga dobre prodali, jer mujceki bolje nabiraju. Vu slučaju da su imeli dobru pasminu i šteli si takvu kravicu doma ostaviti, složili bi da se rodi ženske tele. Je, to ti je tak bile - mudrozborila je baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/7097/iz-bakine-pucke-biljeznice-ak-ti-zvoni-vu-lijevomu-vuhu-cul-bus-los-glas.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7097/iz-bakine-pucke-biljeznice-ak-ti-zvoni-vu-lijevomu-vuhu-cul-bus-los-glas.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ v Zagorskomu listu:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=IZ+BAKINE+PU%C4%8CKE+&sa.x=0&sa.y=0&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#986 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=IZ+BAKINE+PU%C4%8CKE+&sa.x=0&sa.y=0&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#986)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 04, 2010, 01:24:45 prijepodne


Zagorski list br. 332 / 26.02.2010.

Dnevnik tate Bena

Revizija


Gracia je ko ovi naši političari. Puno pripoveda, a malo ju razmemo. Dobro, svakim danom ju razmemo se več i več. A počela je i sama jesti.

Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



H nedelju je žena uz moju malu pomoč napravila reviziju sobe od Patricije i od Sandre. Prema očekivanju nalaz revizije nije bil baš dobar. U ormarima stvari samo nabacane, med školskim knjigama hrpa raznih gluposti i papereka, flašice od soka, posudice kaj su si gdo zna gda zele nekaj za grickati, i da ne nabrajam kaj se se nije našlo. Našla se tu i hrpa različitih igrački i igrica, od kojih neke nisu niti raspakirane, a neke su samo raspakirane kaj se pogledalo kaj to je i natrag pospravljeno h kutiju. Bitno je da su deca znala daviti da one to hočeju i da im se nekaj kupi. Bar za Graciu nem moral tolko toga kupovati. Jedino š čim su se njih dvije zbilja igrale su legači. Njih su još do nedugo slagale. Ali sad su najemput zrasle i više im to nije zanimljivo.

Gracia je ko ovi naši političari. Puno pripoveda, a malo ju razmemo. Dobro, svakim danom ju razmemo se več i več. A počela je i sama jesti. Flašicu več neko vrijeme sama drži. H nedelju je za obedom odbijala hranjenje i sama si je iz zdelice grabila jesti. Prvo je zbirala grašak. Nekak su joj se te zelene kuglice dopadale. Onda je počela grabiti se po redu. Več neko vrijeme sama i pije. I to ne s flašice z dudom nego iz normalne male flašice. Sama odpre štoplin, potegne si, če je voda ne preveč, a če je nutra sok poteže dok ne sprazni.

Neku večer sam pak videl vrhunsku demonstraciju neorganiziranosti u izvedbi hažea. Dojdem nakon posla hvečer na stanicu h Zagrebu i vidim da tam gde inače stoji motorka plava tera pelja čez Zabok stojiju dvije manje motorke. Spojene. Jedna narančasta, jedna žuta. H narančastoj je mrak i zaprta je, dok je žuta puna ljudi i h njoj se svjetli. Ja stojim na peronu i pušim. Znam da me mesto h cugu čeka, a i karta mi je h žepu. I kad najemput h tu žutu ulazi kondukter i tira se ljudi van. Si ljudi kaj su bili h tom žutom prejdeju van. Pa je kondukter odprl narančastog, a jen tam željezničar je odspojil ta dva. Narančasti je ostal, a žuti je nekam prešel. Nije prešlo par minut, da se vrača strojovođa s drugim narančastim, kojeg su spojili s onim prvim. Sad meni nije jasno nič. Zakaj su onoga teri vozi zaklenuli, a onaj teri je trebal ostati h Zagrebu je ostal otvoren? Ipak je taj slučaj samo kap u moru željezničkih nelogičnosti.

Zato me precednica vlade djelom razveselila. Ljepa je vijest to kaj je rekla da bu nam dala ostatak od lanjske božičnice. Ali je rekla da se bumo morali odricati. Drugim riječima ljetes nemo dobili božičnicu. A čini mi se niti regres. A morti nam još malo smanji plaču.

I onda se štovani kolege novinari čudiju kak je nešči nekaj hrkal da ima kaj dati deci za jesti. A takvih bu se več. Se ide gore. Poskupel je plin. Još malo i struja bu poskupela. Kad struja poskupi, poskupelo bu se. Nije se tak črno. Nejde se gore. Standard na primjer ide prema dole.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/7090/dnevnik-tate-bena-revizija.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7090/dnevnik-tate-bena-revizija.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov „Dnevnik tate Bena“ v Zagorskomu listu:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&sa.x=14&sa.y=8&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#906 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&sa.x=14&sa.y=8&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#906)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Hura Ben! Ben Tur Hur

Ben-Hur (1959) Trailer Kajler, 04:04
Ben-Hur (1959) Trailer (http://www.youtube.com/watch?v=8SOT0ofuscU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 04, 2010, 01:25:43 prijepodne


Večernji list 22.02.2010.

FAKAT

Strančarenje odmah van iz kuće!


Slika:
Ivo Josipović polaže predsjedničku prisegu
http://www.vecernji.hr/fw3k/util_scripts/get_slika_varijacija.php?slika_id=121558&var_suff=640x348 (http://www.vecernji.hr/fw3k/util_scripts/get_slika_varijacija.php?slika_id=121558&var_suff=640x348)
Foto: Željko Lukunić/PIXSELL


I sad, jesu li moji unuci manje vrijedni ili, možda, manje sretni zato što ne znaju tko od političara pripada kojoj stranci. Tko je hadezeovac, a tko esdepeovac? Čist sumnjam.

autor: Zvonimir Milčec


Na dan inauguracije novog hrvatskog predsjednika Ive Josipovića nekoliko kadrova na malim ekranima zašlopilo me. Ne toliko izgovorenim riječima i porukom, koliko zato kaj su riječi izašle iz nevinih dječjih usta. Otvoren i bistar osnovac iz školske klupe procjenjuje najveću državničku svečanost na Markovu trgu ocjenom upravo ustoličenog predsjednika – da ne zna je l’ izbor baš dobar ak se zna da je novi predsjednik deset godina bil esdepeovac i komunist!

Od cijelog tog blistavog glamura s plotunom gričkog topa, zvonjavom crkvenih zvona, crvenim tepihom i bijelim stručno odabranim cvjetovima, do postrojenih vojnika u svečanim odorama i uglednih stranih i domaćih uzvanika, jedan zagrebački dječak ima potrebu da revolveraškim potezom pred kamerom izvuče svoje stranačko mjerilo. Naravno da dečec nije kriv.

Pogotovo ako se zeme da je u toj dobi najvažnije biti originalan i drukčiji od drugih. Ali otkud takva “originalnost”? Pitanje je očekivano koliko i odgovor. Otkud, ako ne iz rodne kuće i familije, gdje se pred djecom neodgovorno strančari. I gdje se ljudi valjda dijele po stranačkoj pripadnosti, na lijeve i desne, na crvene i crne, a ne na poštene i lopove, sposobne i odane, naočite i kretene.

Moja unuka Jana, vršnjakinja istog dječaka, iako odlikašica, sigurno ne zna iz koje stranke dolazi novi predsjednik. Kao što nikad nije saznala kojoj je pripadao naš sada već bivši predsjednik. A nisam siguran da zna kojoj stranci pripada premijerka. Dok je bila mala preferirala je Račana i Mesića, ali sigurno ne radi stranačke pripadnosti, nego zato kaj “imaju bradu kao i njed deda”! A njen, napol mlađi, braco Ivek simpatiziral je “našeg Ivu”. I to samo zato kaj imaju isto ime.

I simpa mu je “teta Jadranka” jer ga podsjeća na tete iz vrtića. I sad je, naravno, zadovoljan da se i novi predsjednik zove isto kao i on. I za svaki slučaj pita da ne bu valjda i novi Ivo dal ostavku kao onaj stari? “Ne boj se, Ivek”, tješim ga. “Predsjednik Ivo po horoskopu je Djevica, kao i tvoj deda. A Device ti nikad ne odustaju...”

I sad, jesu li moji unuci manje vrijedni ili, možda, manje sretni zato što ne znaju tko od političara pripada kojoj stranci. Tko je hadezeovac, a tko esdepeovac? Čist sumnjam. Kad se sjetim svog djetinjstva, u mojoj kući na Bukovcu tema razgovora, bar pred nama djecom, nikad nije bila politika. Sjećam se samo jednom kak je moj otac Valent susjedu Tinči promrmljal da ne šmeka te komuniste, i to zato kaj ne idu v crkvu.

A zamislite da ja kao osnovac nisam znal da je preštimani gost mojeg dede Slavka iz Remeta gradonačelnik Veco Holjevac takav komunist. Jer moj deda, koji je bil gradski odbornik, nije bil komunist, pa sam mislil da ni gradonačelnik nije. Za gradonačelnika Vecu sam samo znal da obožava pedalj visoku toplu bakinu orehnjaču. I reš pečene dedine šindlbratne. I naravno, originalni domaći remećak s prst debelim vijencem. I sve to na glavicama trsja, gdje o Partiji i politici, kolko se sjećam, negdar nije bilo riječi...


Zvir:
http://www.vecernji.hr/kolumne/strancarenje-odmah-van-kuce-kolumna-100048 (http://www.vecernji.hr/kolumne/strancarenje-odmah-van-kuce-kolumna-100048)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Gospodine Milčec, jeste li vi posljednji Mohikanac kajkavštine u novinarstvu?

- Još se i suzdržavam i kajkavštinu upotrebljavam samo kada treba povezati rečenicu. Da pišem sve na kajkavskom, naježili bi se oni koji misle da bi samim čitanjem postali kajkavci i purgeri.

Zvir:
http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl (http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 04, 2010, 01:27:43 prijepodne


Varaždinskě vésti, br. 3399, 23.02.2010.

Klopotec

Gdi su snegobrani?

Gda smo več pri snegu i parolama, na vratima vu zgradi  Županije naletel sam na natpis na kojemu je pisalo “Brisati noge!” Zato nisam znal je li bi išel nutri ili ne bi, kajti si noge brišem saku večer nakon kaj si jih operem, a osim toga pred vrata sam došel vu – cipelama. Da je bar pisalo “Molimo, brisati noge. Hvala!” još bi razmel da je napisano krivo, ali bar pristojno. Ovak, tu smo si na “TI”.


Na početku prošloga tjedna imali smo snega do kolena, ali se, kuliko vidim, vu subotu i nedelju skoro pa čist otopil, kaj ne znači da ga ove zime više ne bu. No je li bu curel ili ne bu, to bumo čuli od meteorologov, ali ja sam štel nekaj drugo pisati. Najme, sneg kak je i red, curi z oblakov, ali mene zanima, a valda i vas, dragi čitateli, on sneg koji curi z – krova!

Najme, ovih je danov nacurelo malo više snega nego je to obično. Zato ste skoro po celoj gradskoj jezgri mogli  na vulicima videti kojekašne natpise, koji vas upozoravleju da pazite na sebe i da gledite - namesto pred sebe - nekam gori v zrak. Zakaj? Zato da bi se pravovremeno meknuli ako vidite da se z krova kakšne lepše barokne palače počne skladati sneg koji se je taman počel otapljati...

Baš mi je bilo zgodno čitati razne naputke, obično na šrek postavlenu kakšnu staru letvu ili kolec, na kojemu je bila cedula koja nas oštro upozoravle da bi mogli dobiti nekaj - po glavi! Negdi je, na priliku, pisalo “Pazi sneg”, drugdi “Pazi, opasnost od snega z krova”, a malo dalše sam prečital samo “Sneg!!!” itd. Vse samo čisti imperativi, kaj se gramatike dotikavle, i to vu jednini, kak bi mogel đak vu školi objasniti profesoru z hrvatskoga.

Daklem, same naredbe, kak da smo tekstopisci i ja išli skup v razred ili smo morti skupa negdi krave pasli. Nigdi neje pisalo, na priliku: “Molimo, pazite na opasnost od snijega”. Ili slučajno još i “Hvala!” Kaj god. A natpisi z tim komandama bili su i na zgradama od kojih se to čovek ne bi nadal. Na priliku, v Kačičevoj vulici na Robnoj hiži, na Franjevačkom placu na Patačički (vu kojoj je jedna vugledna banka), a slična je komanda i na stupima pred haustorom Županijske palače, da sad ne nabrajam dale...

Zakaj pred nekim zgradama pišeju takšna upozorenja, a drugima ne pišeju? Samo zato kaj su oni drugi na zgradama  postavili na kraj krova snegobrane, one male železne ograde ili črepe koji su napravleni tak fruglasto da moreju snega zadržati kaj se ne posajnkne dol, nekomu ravno - na glavu.

Ako se dobro zmislim, postoji jedna gradska komunalna odluka o postavlanju takšne zaštite na palače i druge zgrade koje su višeše od jednoga kata. A gdi je odluka, tu je i obaveza vlasnikov ili korisnikov da takšne snegobrane postaviju. Odluka obično ima i one svoje zadnje članke na kraju, gdi piše kulika je “tarifa” za krov bez snegobranov. Zato bi, kaj se mene dotikavle, takšnima mam poslal opomenu nek te branike postaviju. Sigurno im ne bi poslal poruku vu imperativu “Postavi snegobrane!”, niti onu vu infinitivu “Postaviti zaštitu od snega”, nego liepo: članak taj i taj, odluke ta i ta, rok taj i taj...

Gda smo več pri snegu i parolama, na vratima vu zgradi  Županije naletel sam na natpis na kojemu je pisalo “Brisati noge!” Zato nisam znal je li bi išel nutri ili ne bi, kajti si noge brišem saku večer nakon kaj si jih operem, a osim toga pred vrata sam došel vu – cipelama. Da je bar pisalo “Molimo, brisati noge. Hvala!” još bi razmel da je napisano krivo, ali bar pristojno. Ovak, tu smo si na “TI”.

P.S. Ne mislite valda da nisam imal kakšnu drugu temu, ali more sneg još opasti, ako ne ove a ono druge zime. Zato je i protuletje prilika da se snegobrani ipak postaviju!


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/3399/klopotec/gdi-su-snegobrani?opcija=kolumnisti (http://varazdinske-vijesti.hr/3399/klopotec/gdi-su-snegobrani?opcija=kolumnisti)
ili
http://varazdinske-vijesti.hr/3399/klopotec (http://varazdinske-vijesti.hr/3399/klopotec)

Prelistajtě nôvi broj "Varaždinca"
(živopisano (online) izdâjně "Varaždinske vésti"):
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

pdf-pismohrana:
Varaždinskě vésti

http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva)
Županiske vésti
http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti (http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Martina Dorak & Johannes Kalpers - Komm mit nach Varasdin 2006
(aus der Operette 'Gräfin Mariza' ...
Komm mit nach Varasdin! So lange noch die Rosen blüh'n, ...)
www.youtube.com/watch?v=Tp-9X50qz3M (http://www.youtube.com/watch?v=Tp-9X50qz3M#)

Opširnešě
(« privremeno » nedostupno):
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330) [/quote]
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 04, 2010, 01:28:53 prijepodne


7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
23.02.2010., br. 301

Kolumna (Zločesta) Vrtoglavica

Državne mature i vremena za sranje


Na kraju treba obavezno pustiti vodu. Kajti i sranje na maturi grdo smrdi.

Pišě: RADAR 


Da je u državi Hrvackoj fakat se moguće i da stoka sitnoga zuba mora gutati i najvekša g...., to već i vrapci na grani znaju. A kaj sve moraju gutati profesori i učeniki vu srednjim školama, to više ni pes z mašću pojesti ne mre. A se po naputku nekakvog magistrata kaj ga pišeju za obrazovanje. To su oni fest pametni po temu da jen put davleju besplatne knjige za školu pa onda dugo, dugo ništ, kaj sakoga meseca drugi uđbenik za isti predmet štampaju i drugim pizdarijama. Kojima kraja nema. Ve učeniki kaj na maturu ideju i vučitelji kaj kak kak oberštrumfireri paziju na njih, moraju dobro pratiti i sranja. Tak dežurni vučitelj po naputku ili PPS-u kaj su dobili za maturu z magistrata, moraju vu posebni formular evidentirati kulko je dugo djak kaj mu se na maturi prisralo, sedel na školjki ili pišal vu zahodu. Minutažu za velku i malu nuždu, kaj god to značilo, magistrat ni propisal kajti je radna skupina ocenila da je to ipak preveč subjektivna aktivnost kaj vremenski varira od pritiska vu črevima, težine i agregatnog stanja govna. Na kraju treba obavezno pustiti vodu. Kajti i sranje na maturi grdo smrdi.


Zvir:
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_301/52 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_301/52)
ili
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_301 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_301) , str. 52
http://www.regionalni.com (http://www.regionalni.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled RADARSKE člankov «Vrtoglavica» na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  RADAR vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě -aktuelni broj :
http://www.regionalni.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1484&Itemid=59 (http://www.regionalni.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1484&Itemid=59)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vrtoglavica - V(e)rtig(lavic)aVertigo
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock, (kajler), 02:24 
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock (http://www.youtube.com/watch?v=9p8SpTfVKpc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 04, 2010, 01:31:12 prijepodne


Međimurske novine, 23.02.2010., br. 755.

Premišlavanje Jožeka radnika

I seljaki bodo morali vu škole hodati, a što bo unda delav???


Nebrem veruvati gda denes čovek nebode mogev biti niti seljak brez škole, očem reči, što bode štev rovati vu zemli, orati, kopati…, morav bode predi završiti nekše škole vu Pučkom navučilištu. Kuliko vidimo vsi bodemo nekše škole završili sam ne znam što pak bude onda delav. Pak gda ste vidli nekoga kaj hoda vu škole sam zbogradi tega kaj bode posle delav? Navek so delali oni šterima je škola nej išla. Znate, brzčas, kak so negda rekli: škola mo nejde, tej bode ostav doma, na zemli, kaj nebo sramotiv familijo, a za to mo nej tre škola.

Piše: Jožek radnik


Na samo fašinsko nedelo, dok so nešterni noreli kak maškori, a maškorima je vse dopuščeno, očem reči, morejo delati kaj očejo, a isto tak morejo pripovedati vse kaj jim na pamet padne, drugi so se bavili s onim lepšim delom toga dneva. Najme kaj, ovo leto je tak bilo kaj se na tej den obslužavalo godovno svetoga Valentina ili pak Zdravkija, a to je i Den zaljubljenih. Ne znam kuliko znate, ali svetomo Valenitno so zbog radi tega kaj je služiv Božeko odsekli glavo, pak se zbog radi tega na jegovo godovno svetkuje i den zaljubljenih, jerbo oni šteri so zaprav zaljubljeni hodajo po sveto kak brez glave. Nebi vam ja znauv reči jeli je to, brzčas, točno tak, ali dauko od toga je nej, jer gde ga jega dima tam mora negdi biti i ogej. Onda pak je onima šteri so zaprav zaljubljeni Valentinovo vsaki den.!? Prepovedav mi je pajdaš Tonča kak se je on prepravlav za Valentinovo i kak je vse to na zadje zišlo. Veli on: nekaj mi je nejlepše gda na tej den mojo ljubljeno, štero imam rad, otpelam na obed i donesem joj malo vekši pušlek cvetja, skušuvlem jo, malo si buteljkico spijemo i kak taubeka dva, se malo pošmajhlamo. Tak sam vse splanerav i ovo leto. Ali je moja ljubljena ovo leto nej mogla iti z menom, a posle sam zazvediv gda i ona ima svojega ljubljenoga tak gda so oni bili skupa kak globeki. Biv sam najgerek kaj je Tonča, itak, napraviv toga dneva gda mo je vse palo vu vodo? Kaj sam napraviv, postupiv sam po rezervnomo plano, a to je: ako ljubljena grlica nema čas ili pak i ona ima svojega ljubljenoga globeka, unda ideš na večerjo z ženom, a pušlek cvetja je malo menši, a mesto buteljke se pije vino z vrča. Kuliko vidimo, pajdaš Tonča je ves vražji, kak gud ga hitiš na noge padne.

Nej znati kaj se naši sosedi Janezi tuliko špinčijo z svojom Deželom i z tem kak so oni Evropska zemlja i to poštejaki kakših ga nej jeden falat kugle zemaljske, a z druge strane več dvajsti let druzgajo naše hrvaške peneze štere smo mi negda zašparali vu Ljubljanskoj banki. Zeli so nam Raskrižje, držijo se Svete Gere kak pijanec plota, šteli bi Piranskoga zaljeva i bez srama se hačijo i za našo Štrigovo, a nikak jim na pamet ne padne misel kajbi naše peneze poslali tua otkod so došli. Negda so nejglasneše popevali: svoje nedamo, a ljucko nečemo, a ve, več na leta, z nas hrmake delajo, em nedajo naše peneze, em jemlejo našo zemljo, brege, more, ribe… Nej znati kaj jim je to vu glavo vudrilo i zakaj?

Nebrem veruvati gda denes čovek nebode mogev biti niti seljak brez škole, očem reči, što bode štev rovati vu zemli, orati, kopati…, morav bode predi završiti nekše škole vu Pučkom navučilištu. Kuliko vidimo vsi bodemo nekše škole završili sam ne znam što pak bude onda delav. Pak gda ste vidli nekoga kaj hoda vu škole sam zbogradi tega kaj bode posle delav? Navek so delali oni šterima je škola nej išla. Znate, brzčas, kak so negda rekli: škola mo nejde, tej bode ostav doma, na zemli, kaj nebo sramotiv familijo, a za to mo nej tre škola.

Meuv sam priliko prečitati lanjskoga raporta naših hrvaških turističkih težakov. Kajkaj vsega sam zazvediv, ali vam morem reči gda je jedino hotel Remetinec meuv popujene kapacitete črez celo leto i to prek 130 procentov. Turistički težaki so se falili gda so dostik gostov, šteri so pod silom šteli vu hotel Remetinec, morali odbiti jerbo so bili prepujeni. No, kuliko sam mev za čuti, remetinečki hotel otpira izdvojeni pansion Mala Kapela, tak gda bode tam mogev prijeti vse šteri bodo meli voljo, željo, a ispunjavali bodo vse uvjete za smještaj. Najme kaj, zbog slaboga prometa bode se jedna cev tunela Mala Kapela zaprla i tu bode dostik placa za vse zaslužne hrvaške građane. Isto tak znamo gda je tej tunel na novo prefarbani i to četrnaest pot tak, gda nutri nebode niti zima. Čim se otpre tej pansion bode se rasteretiv i glavni hotel vu Remetinco, a gosti si bodo mogli zbirati jeli očejo biti vu našoj metropoli ili pak na friškomo ličkomo zrako. Makar smo nej veruvali, ali pomalem se dela na odluci naše vlade gda je turizam naš strateški pravac razvoja i gda nas sam on more zvleči z krbulje vu štero smo pali.


Zvir:
Međimurske novine, 23.02.2010., br. 755., str. 61, elektrônsko izdâjně
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=600:i-seljaki-bodo-morali-vu-kole-hodati-a-to-bo-unda-delav&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=600:i-seljaki-bodo-morali-vu-kole-hodati-a-to-bo-unda-delav&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Jožek radnik v Međimurske novina:
http://mnovine.net/new/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=68&Itemid=127 (http://mnovine.net/new/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=68&Itemid=127)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Međimurske novine, 23.02.2010., br. 755.
pregled pdf:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine755i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine755i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey)
download pdf:
http://www.mnovine.net/pdf/755/mnovine755i.pdf (http://www.mnovine.net/pdf/755/mnovine755i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Žiga i Bandisti - Međimurje, kak si lepo zeleno, 03:55
Žiga i Bandisti - Međimurje, kak si lepo zeleno (http://www.youtube.com/watch?v=ou1nIhj9AMc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 19, 2010, 12:10:27 prijepodne


(svr)ab.endblatt.hr, 13.03.2010

(vr)agnosticizem


Goran Gerovac

ZADNJI VEZNI

Drevni je običaj da se agnostik u korizmi odrekne pisca govora
Rječnik stranih riječi: agnostik je osoba koja ne vjeruje u Boga, ali to, zbog straha da ne izgubi izbore, ne želi pošteno priznati



Žnora je cijelo prijepodne nazivao Pantovčak.

– Dobar dan, Ured predsjednika, izvolite – ljubazan glas s druge strane.

– Dobar dan, predsjednika Milanovića bih molio.

– Ispričavam se, ali vjerojatno ste mislili predsjednika Josipovića... – ženski glas je i dalje bio strpljiv.

– Ne, ne, dobro sam ja rekao. Trebam ga radi pisanja govora – Žnora nije odustajao.

– Gledajte, dobili ste Ured predsjednika – ženski glas pomalo iznervirano.

– Znam ja koga sam dobio, samo vi ne znate tko je predsjednik – veza se prekinula.

Onda se priča ponavljala sve dok strpljivu tajnicu, nakon devetog poziva, nije zamijenio muški glas i priprijetio kako će si tajne službe dati truda, saznati tko to naziva i staviti ga u obradu.

– Kaj to znači u obradu? – Gajba je gurkao Žnoru. Žnora je slegnuo ramenima. Pravio se da je ravnodušan, ali je prestao s pozivima.

– Kaj si htio? – nije da sam umirao od znatiželje.

– Recesija, ono jel, pa da se nešto honorarno zaradi. Čujem, čovjek ostao bez pisca govora i mislim si, imam ja nešto za reći, a i da ne traži okolo – nisam znao podjebava li ili ga je prebacilo.

– I ti bi predsjedniku pisao govore? – veli Gajba.

– Zakaj ne? Ako on može biti predsjednik, mogu mu ja pisati govore. Kaj sam ja, gluplji?!

Mislio sam potvrditi, samo zašto? Nema smisla istjerivati logiku i argumente u vremenu bez logike i argumenata. Umjesto toga okrenuo sam na šalu.

– To samo tebi može pasti na pamet kada si je se odrekao u korizmi – potapšao sam ga po ramenu da primjedbu ne shvati preosobno. Pogledao me poprijeko. Dijagonalno.

– Čega si se ti odrekao! Ovoga! – s obje se šake uhvatio za međunožje i tako u poskocima klimao prema meni. Smijali smo se.

– Jebiga, ja nisam vjernik. U zemlji nazovivjernika ja se kao nevjernik ne moram odricati ničega. To je privilegij – mudrovao sam.

– Svatko se nečega odrekao. HDZ Sanadera, Jadranka vlastitog ja, Kerum Cetinskog. Čak i predsjednik – Gajba je nešto mozgao.

– On je agnostik – Žnora suho. – I? A je l se odrekao onog svog pisca govora – Gajba je bio netipično politički lucidan.

– Bome je. Samo, stari je običaj da se agnostici u korizmi odriču pisaca govora. Je l kontate kaj je to agnostik? – nadovezao sam se.

– Neznalica – opalio je Žnora. Gajba je šutio.

– Ja sam još u izbornoj kampanji malo konzultirao strane rječnike i tamo piše: agnostik je osoba koja ne vjeruje u Boga, ali to, zbog straha da ne izgubi izbore, ne želi pošteno priznati – smijuljio sam se.

– Po kojem rječniku? – Gajba je bio sumnjičav.

– Sulić – Ančiću – pokušao sam.

– To je pravopis – Žnora me očito slušao na pola. U trenu je problijedio i ukočio se.

– Što mislite čega se Bog odrekao u korizmi? – promucao je.

– Hrvatske – Gajba i ja viknuli smo uglas.


Zvir:
http://www.vecernji.hr/kolumne/drevni-je-obicaj-da-se-agnostik-korizmi-odrekne-pisca-govora-kolumna-110328 (http://www.vecernji.hr/kolumne/drevni-je-obicaj-da-se-agnostik-korizmi-odrekne-pisca-govora-kolumna-110328)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 19, 2010, 12:15:37 prijepodne


Zâgorski list
(i) kajkavski pisaně call-umně
(stâlna POveznica (vezilo))
http://www.zagorje.com/rubrika/65/kolumne.aspx (http://www.zagorje.com/rubrika/65/kolumne.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » v Zagorskomu listu:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&sa.x=10&sa.y=5&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#1160 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&sa.x=10&sa.y=5&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#1160)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ v Zagorskomu listu:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=IZ+BAKINE+PU%C4%8CKE+&sa.x=0&sa.y=0&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#986 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=IZ+BAKINE+PU%C4%8CKE+&sa.x=0&sa.y=0&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#986)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov „Dnevnik tate Bena“ v Zagorskomu listu:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&sa.x=14&sa.y=8&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#906 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&sa.x=14&sa.y=8&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#906)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 27, 2010, 11:55:54 poslijepodne


Zagorski list

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK


PISMOHRANA (iliVi ARHIVA) KOLUMNE (html)


329 / 2010 02 05
Fašunjek i Pepelnica
http://www.zagorje.com/clanak/6995/za-dusu-za-spomenek-fasunjek-i-pepelnica-.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6995/za-dusu-za-spomenek-fasunjek-i-pepelnica-.aspx)

330 / 2010 02 12
Valčekove
http://www.zagorje.com/clanak/7021/za-dusu-za-spomenek-valcekove.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7021/za-dusu-za-spomenek-valcekove.aspx)

331 / 2010 02 19
Teške nas je več nasmejati
http://www.zagorje.com/clanak/7054/za-dusu-za-spomenek-teske-nas-je-vec-nasmejati.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7054/za-dusu-za-spomenek-teske-nas-je-vec-nasmejati.aspx)

332 / 2010 02 26
'Tako mi Bog pomogao'
http://www.zagorje.com/clanak/7102/za-dusu-za-spomenek-tako-mi-bog-pomogao--.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7102/za-dusu-za-spomenek-tako-mi-bog-pomogao--.aspx)

333 / 2010 03 05
Dan žena
http://www.zagorje.com/clanak/7137/za-dusu-za-spomenek-dan-zena.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7137/za-dusu-za-spomenek-dan-zena.aspx)

334 / 2010 03 12
VRAČSTVE ZA ŽIFCE
http://www.zagorje.com/clanak/7181/za-dusu-za-spomenek-vracstve-za-zifce.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7181/za-dusu-za-spomenek-vracstve-za-zifce.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » v Zagorskomu listu:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&sa.x=10&sa.y=5&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#1160 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&sa.x=10&sa.y=5&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#1160)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 27, 2010, 11:57:22 poslijepodne


Zagorski list

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

PISMOHRANA (iliVi ARHIVA) KOLUMNE (html)


329 / 2010 02 05
Na Valentinove vrtite kliček od jabuke
http://www.zagorje.com/clanak/6997/iz-bakine-pucke-biljeznice-na-valentinove-vrtite-klicek-od-jabuke.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6997/iz-bakine-pucke-biljeznice-na-valentinove-vrtite-klicek-od-jabuke.aspx)

330 / 2010 02 12
Korizma
http://www.zagorje.com/clanak/7022/iz-bakine-pucke-biljeznice-korizma.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7022/iz-bakine-pucke-biljeznice-korizma.aspx)

331 / 2010 02 19
Gda snijieg otaja…
2010 02 19
http://www.zagorje.com/clanak/7048/iz-bakine-pucke-biljeznice-gda-snijieg-otaja.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7048/iz-bakine-pucke-biljeznice-gda-snijieg-otaja.aspx)

332 / 2010 02 26
Ak ti zvoni vu lijevomu vuhu, čul buš loš glas
http://www.zagorje.com/clanak/7097/iz-bakine-pucke-biljeznice-ak-ti-zvoni-vu-lijevomu-vuhu-cul-bus-los-glas.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7097/iz-bakine-pucke-biljeznice-ak-ti-zvoni-vu-lijevomu-vuhu-cul-bus-los-glas.aspx)

333 / 2010 03 05
Ak te nuos srbi, z nekim buš se svadil
http://www.zagorje.com/clanak/7126/iz-bakine-pucke-biljeznice-ak-te-nuos-srbi-z-nekim-bus-se-svadil.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7126/iz-bakine-pucke-biljeznice-ak-te-nuos-srbi-z-nekim-bus-se-svadil.aspx)

334 / 2010 03 12
Gda kokot z koca zapopieva, lijepi dani dolaze
http://www.zagorje.com/clanak/7178/iz-bakine-pucke-biljeznice-gda-kokok-z-koca-zapopieva-lijepi-dani-dolaze.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7178/iz-bakine-pucke-biljeznice-gda-kokok-z-koca-zapopieva-lijepi-dani-dolaze.aspx)

335 / 2010 03 12
-

336 / 2010 03 26
Šte kašlje, muora jesti kuhani črni luk i med
http://www.zagorje.com/clanak/7219/iz-bakine-pucke-biljeznice-ste-kaslje-muora-jesti-kuhani-crni-luk-i-med.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7219/iz-bakine-pucke-biljeznice-ste-kaslje-muora-jesti-kuhani-crni-luk-i-med.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ v Zagorskomu listu:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=IZ+BAKINE+PU%C4%8CKE+&sa.x=0&sa.y=0&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#986 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=IZ+BAKINE+PU%C4%8CKE+&sa.x=0&sa.y=0&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#986)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 27, 2010, 11:59:24 poslijepodne


Zagorski list

Dnevnik tate Bena


PISMOHRANA (iliVi ARHIVA) KOLUMNE (html)


329 / 2010 02 05
Izlaz iz recesije
http://www.zagorje.com/clanak/6996/dnevnik-tate-bena-izlaz-iz-recesije.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6996/dnevnik-tate-bena-izlaz-iz-recesije.aspx)

330 / 2010 02 12
Gramatika
http://www.zagorje.com/clanak/7023/dnevnik-tate-bena-gramatika.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7023/dnevnik-tate-bena-gramatika.aspx)

331 / 2010 02 19
Tko je zapalio žito?
http://www.zagorje.com/clanak/7065/dnevnik-tate-bena-tko-je-zapalio-zito.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7065/dnevnik-tate-bena-tko-je-zapalio-zito.aspx)

332 / 2010 02 26
Revizija
http://www.zagorje.com/clanak/7090/dnevnik-tate-bena-revizija.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7090/dnevnik-tate-bena-revizija.aspx)

333 / 2010 03 05
T-problemi
http://www.zagorje.com/clanak/7145/dnevnik-tate-bena-tproblemi.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7145/dnevnik-tate-bena-tproblemi.aspx)

334 / 2010 03 12
Brrrrr
http://www.zagorje.com/clanak/7175/dnevnik-tate-bena-brrrrr.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7175/dnevnik-tate-bena-brrrrr.aspx)

334 / 2010 03 19
Mali čovek
http://www.zagorje.com/clanak/7189/dnevnik-tate-bena-mali-covek.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7189/dnevnik-tate-bena-mali-covek.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov „Dnevnik tate Bena“ v Zagorskomu listu:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&sa.x=14&sa.y=8&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#906 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&sa.x=14&sa.y=8&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#906)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 28, 2010, 12:00:38 prijepodne


Večernji list

FAKAT
autor: Zvonimir Milčec

PISMOHRANA (iliVi ARHIVA) KOLUMNE (html)


2010 02 14
Prvi put imam mlađeg predsjednika
http://91.214.104.11/kolumne/prvi-put-imam-mladeg-predsjednika-kolumna-96315 (http://91.214.104.11/kolumne/prvi-put-imam-mladeg-predsjednika-kolumna-96315)

2010 02 21
Strančarenje odmah van iz kuće!
http://www.vecernji.hr/kolumne/strancarenje-odmah-van-kuce-kolumna-100048 (http://www.vecernji.hr/kolumne/strancarenje-odmah-van-kuce-kolumna-100048)

2010 03 01
Je li istina da njezin deda opet cuga?
http://www.vecernji.hr/kolumne/je-li-istina-da-njezin-deda-opet-cuga-kolumna-103618 (http://www.vecernji.hr/kolumne/je-li-istina-da-njezin-deda-opet-cuga-kolumna-103618)

2010 03 08
Zajednička fotka s političkom facom
http://www.vecernji.hr/kolumne/zajednicka-fotka-politickom-facom-kolumna-107126 (http://www.vecernji.hr/kolumne/zajednicka-fotka-politickom-facom-kolumna-107126)

2010 03 15
Lijepo zvuči – ćoravi gulaš i buhtli ‘Kod Ane’
http://www.vecernji.hr/kolumne/lijepo-zvuci-coravi-gulas-buhtli-kod-ane-kolumna-110711 (http://www.vecernji.hr/kolumne/lijepo-zvuci-coravi-gulas-buhtli-kod-ane-kolumna-110711)

2010 03 22
Mlad k’o ministar, volio sam vlakove...
http://www.vecernji.hr/kolumne/mlad-k-o-ministar-volio-sam-vlakove-kolumna-114150 (http://www.vecernji.hr/kolumne/mlad-k-o-ministar-volio-sam-vlakove-kolumna-114150)
ili
http://www.vecernji.hr/index.php?cmd=show_clanak&clanak_id=114150&action=print_popup (http://www.vecernji.hr/index.php?cmd=show_clanak&clanak_id=114150&action=print_popup)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Gospodine Milčec, jeste li vi posljednji Mohikanac kajkavštine u novinarstvu?

- Još se i suzdržavam i kajkavštinu upotrebljavam samo kada treba povezati rečenicu. Da pišem sve na kajkavskom, naježili bi se oni koji misle da bi samim čitanjem postali kajkavci i purgeri.

Zvir:
http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl (http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 28, 2010, 12:05:19 prijepodne


Varaždinskě vésti

Klopotec

PISMOHRANA (iliVi ARHIVA) KOLUMNE (html)


br. 3402, 2010 03 16 
Viečnica – za reklame?
http://varazdinske-vijesti.hr/3402/klopotec/viecnica-za-reklame?opcija=kolumnisti (http://varazdinske-vijesti.hr/3402/klopotec/viecnica-za-reklame?opcija=kolumnisti)

br. 3401, 2010 03 09 
Pešak vu prometu
http://varazdinske-vijesti.hr/3401/klopotec/pesak-vu-prometu?opcija=kolumnisti (http://varazdinske-vijesti.hr/3401/klopotec/pesak-vu-prometu?opcija=kolumnisti)

br. 3400, 2010 03 02
Nogometno protuletje
http://varazdinske-vijesti.hr/3400/klopotec/nogometno-protuletje?opcija=kolumnisti (http://varazdinske-vijesti.hr/3400/klopotec/nogometno-protuletje?opcija=kolumnisti)

br. 3399, 2010 02 23
Gdi su snegobrani?
http://varazdinske-vijesti.hr/3399/klopotec/gdi-su-snegobrani?opcija=kolumnisti (http://varazdinske-vijesti.hr/3399/klopotec/gdi-su-snegobrani?opcija=kolumnisti)

br. 3398, 2010 02 16
Daruju nam – naše!
http://varazdinske-vijesti.hr/3398/klopotec/daruju-nam-nase?opcija=kolumnisti (http://varazdinske-vijesti.hr/3398/klopotec/daruju-nam-nase?opcija=kolumnisti)

br. 3397, 2010 02 09
Nova mladost “Varaždinca”
http://varazdinske-vijesti.hr/3397/klopotec/nova-mladost- (http://varazdinske-vijesti.hr/3397/klopotec/nova-mladost-)“varazdinca”?opcija=kolumnisti

br. 3396 - Stupeki i auteki, 2010 02 02
Stupeki i auteki
http://varazdinske-vijesti.hr/3396/klopotec/stupeki-i-auteki?opcija=kolumnisti (http://varazdinske-vijesti.hr/3396/klopotec/stupeki-i-auteki?opcija=kolumnisti)

**************************************************

Prelistajtě nôvi broj "Varaždinca"
(živopisano (online) izdâjně "Varaždinske vésti"):
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

pdf-pismohrana:
Varaždinskě vésti

http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva)
Županiske vésti
http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti (http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 28, 2010, 12:06:25 prijepodne


7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě

(Zločesta) Vrtoglavica

PISMOHRANA (iliVi ARHIVA) KOLUMNE (html)


2010 02 02, br. 298
Nek Hrvoja ne kude, da partijskoj pajdašiji bolše bude
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_298/44 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_298/44)

2010 02 09, br. 299
Tov hrvatske hobotnice žitom iz Đakova
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_299/44 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_299/44)

2010 02 16, br. 300
Šoferska je tuga pregolema ....
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_300/44 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_300/44)

2010 02 23, br. 301
Državne mature i vremena za sranje
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_301/52 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_301/52)

2010 03 02, br. 302
Prvoborci pretvorbe kak na izložbi
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_302/44 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_302/44)

2010 03 09, br. 303
Državni neprijatelji z klobasami
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_303/44 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_303/44)

2010 03 16, br. 304
Harač i sapunanje
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_304/52 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_304/52)

2010 03 23, br. 305
Zločin i kazna, za maturu i mantru
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_305/52 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_305/52)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Živopisano izdâjně (onli. ne-potpuno, html)
http://www.regionalni.com (http://www.regionalni.com)
Elektronsko izdâjně (pdf)
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled RADARSKE člankov «Vrtoglavica» na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  RADAR vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 28, 2010, 12:12:13 prijepodne


Međimurske novine

Premišlavanje Jožeka radnika


PISMOHRANA (iliVi ARHIVA) KOLUMNE (html)


Vsi šparajo, a dogradonačelnik Biševac resteple…
2010 03 16, br. 758
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=829:vsi-parajo-a-dogradonaelnik-bievac-resteple&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=829:vsi-parajo-a-dogradonaelnik-bievac-resteple&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)

Neznam zakaj mi je furt Island na pameti??? 
2010 03 09, br. 757
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=748:neznam-zakaj-mi-je-furt-island-na-pameti&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=748:neznam-zakaj-mi-je-furt-island-na-pameti&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)

Korizma je počela, Josipovič se odrekev nas Međimurcov!!!   
2010 03 02, br. 756
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=676:korizma-je-poela-josipovi-se-odrekev-nas-meimurcov&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=676:korizma-je-poela-josipovi-se-odrekev-nas-meimurcov&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)

I seljaki bodo morali vu škole hodati, a što bo unda delav???   
2010 02 23, br. 755
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=600:i-seljaki-bodo-morali-vu-kole-hodati-a-to-bo-unda-delav&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=600:i-seljaki-bodo-morali-vu-kole-hodati-a-to-bo-unda-delav&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)

Vu to nedelo fašinsko so žene hercuvale!!!? 
2010 02 16, br. 754
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=484:vu-to-nedelo-fainsko-so-ene-hercuvale&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=484:vu-to-nedelo-fainsko-so-ene-hercuvale&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)

Precednica radničkoga veča je dala, a ravnatelica je dobila… 
2010 02 09, br. 753
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=393:precednica-radnikoga-vea-je-dala-a-ravnatelica-je-dobila&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=393:precednica-radnikoga-vea-je-dala-a-ravnatelica-je-dobila&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)

Pak valjda i Francozi imajo rok trajanja…?   
2010 02 02, br. 752
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=392:pak-valjda-i-francozi-imajo-rok-trajanja&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=392:pak-valjda-i-francozi-imajo-rok-trajanja&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)

Ak ravnatelica odide tajeri morejo ostati? ? ? ?! 
2010 01 26, br. 751
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=391:ak-ravnatelica-odide-tajeri-morejo-ostati&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=391:ak-ravnatelica-odide-tajeri-morejo-ostati&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Živopisano izdâjně (onli. ne-potpuno, html)
http://www.mnovine.hr (http://www.mnovine.hr)
Elektrônsko izdâjně (pdf)
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 28, 2010, 12:14:43 prijepodne


Zagorski list br. 335 / 19.03.2010.

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Cajti oko Jožofovuga


Kak su oko Jožofovuka dani bilji se dukši, ljudi su znalji reči:
„Jožof je prešel i južinu donesel!“
Te je značilje da se med obedem i večeru moral najti još jeden obrok, teruga su ljudi zvalji, južina. Pre dugi su bilji cajti od obeda do večere bez da bi se kaj pregrizlje. Ljudi su se počelji mučiti po trsja, vrta i njiva i h želucem bi njim skruljilje.

Jajce z koruznu melju
Tri jajce se dobre stenfaju. Hu nje se dene …..  


Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Jeden od drage sveteke tere se poštuvalje od negda pri nas h ožujku mesecu je 19. ožujek. Te je svetek Svetomu Josipi ilji kak bi mi po domače reklji Jožofove. Sv. Jožof se je kak svetec poštival radi toga kaj je bil hranitelj Isusof. On je ljudem bil primer dobrote, skromnosti i ljibavi. Poštivalje ga se kaj familjijskoga čoveka i zaštitnika framiljijie. Njega su pri nas poštivalji i poštivaju još i denes kak zaštitnika dece. Znam da su se babe, a tak i moja mati i babica, tere su imele decu zagovarale Sv. Josipu. Če bi tera imiela kaef probljem z detecem unda ju bi druga podvučila da detece i sebe zagovori  i pomolji se Sv. Josipu. Gda su več ljudi počelji delati po fabrika ilji gde drugde, znalje se najti i penez i prejti na prščenje h Zagreb. Zagovor se je obavljal na Trešnjefke gde je cirkvica Sv. Josipa.

Od negda je te  i svetek oko teruga se več budi prtuljet. Dani su dukši i se nekak diši po friške otpočinjene zemlje. Bregi su se prie več ščistilji od biele plahte tera jih je čez zimu pokrivala i nie dala ljudem da preveč po nje plaziju. Znalje se dogoditi da se za Jožofove zima na jeden čas vrnula. Z brega su se spustilji vetri, puhalji i igralji po kostja. Pahulje snega skup z vetrem znale su tancati po polja, njiva i dvorišča. Z rafunga se fejst dimilje jer zima još nie prešla z svoji kufri z življenja ljudi. Gda bi ljudi čez svoje obločeke lukalji vun z hiže i bilji hudi kaj bi jih veter i snieg nazaj vrnul pod krove, tiešilji bi se i reklji:

„Vetrene i sniežne bu same jeden krat. Te su same Jožofski fruci i zima same kaj nie prešla.“ Po dvorišča se več znalje videti da je se pririhtane za posle teri su se mam delalji gda se je h vremenilje. Oko sadja bilji su složeni obiljeni kolci za trsje. Obieljeni, kratki i debelji prosci, dobre pošpinčeni, stalji su složeni kaj ljisti knjige oko stanja, kaj bi se sušilji. Same su čakalji da jih se dene na pleče ilji na kola, odnese ilji otpelja na mesta gde buju zapičeni h zemlju, cinfralji miesta kam se buju postavilji. Kre suši su bile nasložene beljinke. od kolja, tere su se sušile. Nje su babe rabile za potkurjavu. Gda se je potkurilje z gacijovu beljinku ciela je hiža dišala po nekave čudne, alji za nos, ljiepe duhe.

Kope h tera su ljudi čuvalji repu i kumpier poljehku su se porušavalje jer su bile skore prazne. Senjaki su se takaj spraznilji, a kopiči slame i krme zgledalji su kak oglobani skoski jabuke. Za duge zimske dane i blage i ljudi skore su potrošilji se one kaj su čez ljete prie pospravilji. Radi toga se je moralje na se bolje paziti i još bolj šparati. Kak su oko Jožofovuka dani bilji se dukši, ljudi su znalji reči:
„Jožof je prešel i južinu donesel!“

Te je značilje da se med obedem i večeru moral najti još jeden obrok, teruga su ljudi zvalji, južina. Pre dugi su bilji cajti od obeda do večere bez da bi se kaj pregrizlje. Ljudi su se počelji mučiti po trsja, vrta i njiva i h želucem bi njim skruljilje. Unda su si med obroki znalji pojesti špekeca, suhuga ilji friškuga sireka i malje lukeca k tomu. Dobre je došle za pregriznuti kakve pečenje tere su nosilji sobu na posel ak su išlji dalje od hiže. Če su pak bilji bljiže pri domu unda su si napravilji finu domaču koštu, teru si moreme napraviti i mi denes. Dobra je, ljehke se napravi, a nie prežmehka, za pojesti kak južina.

Jajce z koruznu melju

Tri jajce se dobre stenfaju. Hu nje se dene  poštena beručka biele koruzne melje. More i melja od žute koruze, alji nie tak žmahna. Se se dobre posolji i počne se miešati z dva-tri deci mljieka. Miešati se trieba tak duge dok se sa melje dobre ne rastrajba. Posebne se dene na tavicu ilji renjgljek žljica masi, a ak ima dobre dojde i žljica čvrčke. Na rastopljenu i vruču mast hljiejeju se rastrajbane jajce z koruznu melju i počne peči. Peče se na ljehkem ognju, poljehku se mieša oko deset minut. Če se počneju jajce prigorjvati, slobedne se još malje podljiejeju z mljikem ilji vodu.
Bog vam blagoslovi!


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/7210/za-dusu-za-spomenek-cajti-oko-jozofovuga.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7210/za-dusu-za-spomenek-cajti-oko-jozofovuga.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » v Zagorskomu listu:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&sa.x=10&sa.y=5&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#1160 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&sa.x=10&sa.y=5&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#1160)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 28, 2010, 12:15:34 prijepodne


Zagorski list br. 336 / 26.03.2010.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Šte kašlje, muora jesti kuhani črni luk i med


Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250)


Piše: Zoran Gregurek


Iako je vjerovala klasičnoj medicini i iznimno cijenila doktore, naša je hraščinska baka Ivka znala recepte protiv gotovo svake bolesti. Evo nekih od savjeta iz narodne medicine.

- Šte pune kašlje i kašelj mu nikak nebre stati, muora zeti glavicu črnoga luka z lupinu, narezati ga na kolute i kuhati vu puol litre vode. Gda luk zakipi, treba ga sneti z špatera i pustiti da se oladi. Onda se vu te denu 2 ili 3 žilece meda i tuo se tople popije. Gda te boliju prsa, onda nastrugani domaći hren pomijiešaš z medom, i tuo tak da na jenu žličicu hrena idu dvije žličice meda. Tuo se uzima par danof i saki dan se napravi friška medicina - savjetovala je baka. Baka je znala i dobar lijek protiv rana na koži.

- Šte ima rane po kuože, treba vu tanjereku zmijiešati šenične melje i med. Onda se tuo razmaže na lanenu krpu i z tijim previjaju rane. Oblog se mijienja dvaput na dan. Šte pak ima čire po tijelu, mora si zmijiesiti posebne tijieste. Zeme se male meda, hržena melja, žumanjce od jajca, šafran i kuora kruha. To se zmijieša i meče na čire - rekla je baka. Mudra je starica imala i recept za slabokrvne.

- Zeme se šaka suhih črešenj z koščicama i tuo se ztuče vu drvene posude. K tomu se doda šaka gumilice (kamilica). Onda se se tuo sipa vu lonec vu kojemu je liter i poul friške zdenčje vode. Gda tuo napuol zavri, sneme se s špareta i precedi. Vu precijieđenu vodu vlieje se puol litre staroga črnoga vina i frtalj kile šumskoga meda. Onda se tuo tople pije dvaput, triput na dan po puol kupice - preporučila je baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/7219/iz-bakine-pucke-biljeznice-ste-kaslje-muora-jesti-kuhani-crni-luk-i-med.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7219/iz-bakine-pucke-biljeznice-ste-kaslje-muora-jesti-kuhani-crni-luk-i-med.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ v Zagorskomu listu:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=IZ+BAKINE+PU%C4%8CKE+&sa.x=0&sa.y=0&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#986 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=IZ+BAKINE+PU%C4%8CKE+&sa.x=0&sa.y=0&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#986)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 28, 2010, 12:16:44 prijepodne


Zagorski list br. 336 / 26.03.2010.

Dnevnik tate Bena

Papir sve trpi


To su samo neki primjeri kak se skoro nišči ne drži Zakona, Propisa i Pravilnika. I kaj je najgorše nišči ne kontrolira e se nešči toga drži i nišči onda niti ne kažnjava one teri se toga ne pridržavaju. A probajte sami to riješiti. Onda bu ruka zakona jako brza.

Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



Sedim si pred kompjuterom i nikak se nemrem zmisliti o čemu bi denes pisal. Sve dok ženin pes nije počel lajati. A zakaj je počel lajati? Zato jer su i pesi od suseda počeli lajati. Mislite da su počeli lajati iz čista mira. E nisu. Počeli su lajati zato jer su zaprti h svojim dvoriščima i nemreju landrati kak bi šteli i onda su kao takvi zagledali pesa od jednog našeg suseda teri se slobodno špancira kak mu je volja. Ni prvi ni zadnji pes teri hodi kud i kak hoče. Ali ja živim h gradu. Zakaj je sad to bitno?

Zato jer postoje regule kojima je sve definirano. Tak na primjer nesmem doma napraviti štalu i kravu hraniti jer živim h centru grada. Ne samo kravu. Niti pajceke nesmem hraniti. Jer tak piše h pravilniku. Ali smijem imeti pesa. I to je definirano posebnim pravilnikom. Ali je definirano kak se pes smije peljati van z dvorišča. Piše da če pes ide z dvorišča van mora biti na lancu i imeti brnjicu na njuški. To se ljepo zgleda na papiru. Kaj da ja napravim če vidim nekakvog velikog pesa teri hodi po cesti i nije na lancu i nema brnjicu? Bi zval policiju? Morem to napraviti če hoču ispasti bedak.

Tak mi h našem gradu imamo pravilnik teri se nemre ispoštivati.

Ima takvih primjera još. Neki dan ženica i ja prejdemo malo van s Graciom. Kam peš s detetom nego malo do parka. A tam nema dece jer je to bilo negde hjutro. Samo nekakvi školarci. I njih jedno 5-6 se njiše na onoj njihaljki od špage. Kaj je inače napravljena za dvoje dece. Gracia baš i nije zainteresirana za tu njihaljku, nego ju več vrtuljak interesira. Pa ne moram tirati tu dečurliju proč. Ima tu i drugih stvari. Če je ta njihaljka predviđena za dvoje dece kak dugo bu zdržala pod teretom ovih klipana kaj se na nju natrpaju. I kaj bu bilo kad jemput to popusti i kad ta dečurlija scuri naklu? I potrga si ruke i noge. Gdo bu kriv? Si drugi samo ne ti klipani. Ostatak te dečurlije je sedel na klupicama okolo. I cugal. H pol 11 hjutro. Deca su si kupila črnjaka i kolu i delaju si bambuse. I pušiju. Gdo im je prodal vino? Gdo im je prodal cigaretljine?

To su samo neki primjeri kak se skoro nišči ne drži Zakona, Propisa i Pravilnika. I kaj je najgorše nišči ne kontrolira e se nešči toga drži i nišči onda niti ne kažnjava one teri se toga ne pridržavaju. A probajte sami to riješiti. Onda bu ruka zakona jako brza.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/7228/dnevnik-tate-bena-papir-sve-trpi.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7228/dnevnik-tate-bena-papir-sve-trpi.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov „Dnevnik tate Bena“ v Zagorskomu listu:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&sa.x=14&sa.y=8&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#906 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&sa.x=14&sa.y=8&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#906)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Hura Ben! Ben Tur Hur

Ben-Hur (1959) Trailer Kajler, 04:04
Ben-Hur (1959) Trailer (http://www.youtube.com/watch?v=8SOT0ofuscU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 28, 2010, 12:17:31 prijepodne


Večernji list 21.03.2010.

FAKAT

Mlad k’o ministar, volio sam vlakove...



Kad sam na dužim relacijama vlak zamijenil avionom, vlak nikad nije prestal u meni hu-hukati

autor: Zvonimir Milčec


Nekad vlakovi nisu stajali. Osim na stanici. Ili, kak bi se to danas reklo, na postaji. A pogotovo nisu štrajkali željezničari. I pogotovo ne zbog dotrajalosti i slabog održavanja željezničkog voznog parka. Može biti da negdašnji strojovođe, kondukteri i kontrolori nisu bili tak savjesni i odgovorni za sigurnost u željezničkom prometu kao danas. Jer nemre biti da je nekad sigurnost na željeznici bila veća.

Prije bi se moglo reći da o tome, kao i o mnogim drugim stvarima u državnim poduzećima, ništa nismo znali. I zato kaj ništa nisam znal, u vagonskom kupeu pokraj prozora, a pogotovo u restoranu pokraj šanka, osjećal sam se siguran. I sretan. Jer vlak je za mene oduvijek bio najveća sreća putovanja. Nije ni čudo kaj me prošlotjedni, doduše, kratki, prosvjedni zastoj na željeznici namamil, ako ne baš u vlak, ali svakak na peron. Na peronu sjećanja ususret su mi tulile parnjače na kojima sam se na putu do Stubaka s ostalim klincima iz ulice kroz otvoren prozor nagutal gara i žara. Ili piskanje modernih i komfornih poslovnjaka na kojima sam kao mladi novinar s putnim nalogom nakupil silu kilometara i sklopil masu novih poznanstava. I kad sam kasnije na dužim relacijama vlak zamijenil avionom iliti zrakoplovom, a na kraćim osobnim automobilom, vlak nikad nije prestal u meni hu-hukati i juškati kao najprimamljiviji zvuk putovanja i najveći proizvođač putničke groznice. Kao oduševljenog željezničkog putnika kasnih osamdesetih, pozvali me da za željeznički muzej u nastajanju napišem svoje iskustvo i intimni odnos s vlakom.

U muzeju nikad nisam bil jer me nitko nije pozval iako sam svoj prilog uredno odradil i na vrijeme predal. Tekst se, bome, odužil jer se u međuvremenu odužila i povijest željezničkog prometa u gradu i državi. Prvi vlak u Zagreb je dojuškal 1862. Pristal je na kolodvoru Sava koji će kasnije biti prozvan Južni kolodvor, a još kasnije Zapadni. Na današnji Glavni kolodvor zagrebački će putnici morati pričekati cijelih trideset godina. Zgradu je projektiral, naravno, mađarski arhitekt (Ferenc Pfaf) jer su Mađari bili i vlasnici hrvatskih željeznica, a natpisi na vlakovima i na peronima na mađarskom jeziku. Dovoljno, ako ne i previše, za sve otvoreniji hrvatski bunt spram ugarske dominacije na našim željeznicama. Rok za izgradnju tako obimnog i zahtjevnog projekta s ukrasima, štukaturama i kipovima bio je, pogotovo za današnja iskustva, nevjerojatno kratak. Tak da se sumnjalo da se u to doba najveća zgrada u gradu može završiti za samo godinu dana, kako je bilo predviđeno. Zagrebački građevinari na kraju nisu ispoštovali rok. Posao su završili mjesec dana ranije! I to bez današnje mehanizacije. I, navodno, bez građevinske mafije. Ne zna se jedino je li cijela suma od 1,200.000 forinti isplaćena odmah ili se plaćalo na poček. I je li netko od gradskih i državnih moćnika naplatil svoju proviziju...Kad sam bil mlad kao naš aktualni resorni ministar, kojeg radnici HŽ-a u prošlotjednom prosvjedu zazivaju i prozivaju, bil sam siguran i sretan na svojim putovanjima vlakom...


Zvir:
http://www.vecernji.hr/kolumne/mlad-k-o-ministar-volio-sam-vlakove-kolumna-114150 (http://www.vecernji.hr/kolumne/mlad-k-o-ministar-volio-sam-vlakove-kolumna-114150)
ili
http://www.vecernji.hr/index.php?cmd=show_clanak&clanak_id=114150&action=print_popup (http://www.vecernji.hr/index.php?cmd=show_clanak&clanak_id=114150&action=print_popup)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Gospodine Milčec, jeste li vi posljednji Mohikanac kajkavštine u novinarstvu?

- Još se i suzdržavam i kajkavštinu upotrebljavam samo kada treba povezati rečenicu. Da pišem sve na kajkavskom, naježili bi se oni koji misle da bi samim čitanjem postali kajkavci i purgeri.

Zvir:
http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl (http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 28, 2010, 12:18:35 prijepodne


Varaždinskě vésti, br. 3403, 23.03.2010.

Klopotec

Varaždin u e-medijima

Da za varaždinski celi kraj nemaju penez na Hrvatskomu radiju vu Zagrebu zaposliti niti jednoga jedinoga stalnoga profesionalnoga dopisnika, to pak nemre biti istina nego – samo pripovest za malu decu. Jednostavno, mi Varaždinci smo fini ljudi pak smo prestiha. Morti bi ipak naši političari trebali malo jakše zagalamiti, na pravomu mestu, v Saboru?!


Pital me nekoji dan jeden prijatel koji stanuje tam vu Varteksovoj vulici, je li slučajno znam gda se bu zgotovil on Televizijski centar kaj se na kraju vulice dela več malo duže od dve lete, a bilo je rečeno da bu zgotovleni za šest meseci. Veli da mu je malo smešno gda tam okolo devete vure vu emisiji “Dobro jutro, Hrvatska” vidi kak se na priliku varaždinski gradonačelnik javla direkt z – čakovečkoga studija, kak je i najavila voditelica.

Nisam mu znal odgovoriti, ali ja se držim regule da – neje važno znati nego, treba znati koga pitati! Tak sam se ja z tim konkretnim pitanjem obratil simpatičnoj šefici čakovečko-varaždinsko-koprivničkoga TV studija, koja vu zadnje vreme vodi i one kesne viesti na Prvom HTV programu. Na žalost, ženska se čudila - kaj to mene ima biti briga, i gda buju “imali o tomu kaj reči javnosti, buju rekli”!?

Tak sam i ja ostal - neinformerana javnost, pak sam to jedino mogel prenesti i mojemu prijatelu. A to zaprav znači da buju vredni dečki i puce z varaždinskoga studija i dale, ko zna do gda, delali v onim sobičkima vu vili Oršič. Malo me je znenadilo kak me je šefica “obrisala”, ali joj kakti ženski nisam preveč zameril, niti se na nju srdil. Jerbo, i ona sigurno ima dosti svojih brig...

No, pravzaprav štel sam nekaj drugo pisati gda je rieč o ovoj našoj državnoj radio-televiziji, koju redovito - po novomu - i malo skupleše redovito plačam. Najme, na prvomu programu Radio Zagreba, vu onim glavnim emisijama, Varaždin se spominje tak rietko da se ne zmislim gda sam zadnji put čul nekakšnoga vekšega priloga. A o drugim emisijama, o kulturi ili o selu i poljoprivredi, da i ne govorim... Negda zdavna Radio Zagreb je imal vu Varaždinu svojega stalnoga dopisnika, mojega prijatela Tončeka, koji je vsaki dan imal bar dve viesti z ovoga kraja. Bilo je tu i dobrih reportaža, čega sad opče nema na radiju, čak su z Varaždina na drugomu programu išli i kratki humoristički kajkavski prilogi, itd. Uglavnom, imalo se kaj o Varaždinu poslušati!

No, Tonček je odišel v penziju, pak su onda honorarno delali novinari Radio Varaždina, dok jeden njegov gazda nie zmislil “kolektivnoga dopisnika”, kaj god to značilo, pa su dečki delali “za liepe oči”. Lani im je to postalo smiešno, pak su rekli, kuliko penez - tuliko muzike, odnosno viesti. A gospoda z Radio Zagreba su onda rekla da zbogradi štednje – nema penez! Istina, ima ih tam zaposlenih bar hiljadarku, ako računamo i vu onih osam lokalnih radio postaja, koje spadaju pod Radio Zagreb pak se i financeraju z vaše i moje pretplate. A od tih je ravno šest negdi na morju, jedna vu Osijeku i jedna vu Zagrebu.

Da za varaždinski celi kraj nemaju penez na Hrvatskomu radiju vu Zagrebu zaposliti niti jednoga jedinoga stalnoga profesionalnoga dopisnika, to pak nemre biti istina nego – samo pripovest za malu decu. Jednostavno, mi Varaždinci smo fini ljudi pak smo prestiha. Morti bi ipak naši političari trebali malo jakše zagalamiti, na pravomu mestu, v Saboru?!

Ako se dobro zmislim, prije ravno četrdeset let trebal se i vu Varaždinu napraviti Radio televizijski centar, čak su i onu Lipoldtovu vilu pri Staromu gradu za njega kupili. Ali, kak vidite, od toga takaj nie bilo ništ. Zakaj, to je duga (i malo žuhka) pripovest. Pravzaprav, celi roman bi se o tomu mogel napisati!

Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/3403/kolumne/varazdin-u-e-medijima?opcija=kolumnisti (http://varazdinske-vijesti.hr/3403/kolumne/varazdin-u-e-medijima?opcija=kolumnisti)

Prelistajtě nôvi broj "Varaždinca"
(živopisano (online) izdâjně "Varaždinske vésti"):
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

pdf-pismohrana:
Varaždinskě vésti

http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva)
Županiske vésti
http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti (http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Martina Dorak & Johannes Kalpers - Komm mit nach Varasdin 2006
(aus der Operette 'Gräfin Mariza' ...
Komm mit nach Varasdin! So lange noch die Rosen blüh'n, ...)
www.youtube.com/watch?v=Tp-9X50qz3M (http://www.youtube.com/watch?v=Tp-9X50qz3M#)

Opširnešě
(« privremeno » nedostupno):
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330) [/quote]

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
* Plemenita Občina Turopôlska
www.turopolje.hr (http://www.turopolje.hr)
Pot Vec tri dana (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 28, 2010, 12:20:10 prijepodne


7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
23.03.2010., br. 305

(Zločesta) Vrtoglavica

Zločin i kazna, za maturu i mantru


... najbolše bi bilo da 2011. maturanti pišeju esej o knjigi Povijest ljudske gluposti od Paula Taborija. Da se lakše snajdeju vu životu

Pišě: RADAR 


Opet je nacija bila na nogama. Neko je frkrnul vu medijsku orbitu i na Internet da su đaki provalili pitanja za državnu maturu iz hrvackoga jezika. Kakti maturanti su znali da budu pisali esej o knjigi Zločin i kazna od Dostojevskog, Taj je Rus inače napisal i idiota, knjigu kaj bi morala biti obavezna literatura za sve vu ministarstvu obrazovanja. Pogodite zakaj? I tak, zbog eseja za maturu, nacija je odmah pozabila na astronomsku nezaposlenost, stečaje, nelikvidnost, mafiju i sve druge pizdarije kojima kraja nema. Pa se počela baviti jadnim srednjoškolcima kaj budu posli položene mature mogli iti nekaj studirati. Pa neju mam kad srednju školu zbaviju morali na burzi čekati na posel. Kak njihovi pajdaši koji peneze i volju za studiranje nemaju. Pa im se kak i drugima več od sega mantra. I Barba Luki je tak vu parlamentu sinula mantra da treba nekoga zaposliti ko bu notice pisal da su on i pajdaši bili vu Kini i drugdi. Da stoka sitnog zuba zna kaj delaju. Akse tak z bedastočami vu državi nastavi najbolše bi bilo da 2011. maturanti pišeju esej o knjigi Povijest ljudske gluposti od Paula Taborija. Da se lakše snajdeju vu životu.


Zvir:
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_305/52 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_305/52)
ili
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_305 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_305) , str. 52
http://www.regionalni.com (http://www.regionalni.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled RADARSKE člankov «Vrtoglavica» na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  RADAR vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě -aktuelni broj :
http://www.regionalni.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1484&Itemid=59 (http://www.regionalni.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1484&Itemid=59)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vrtoglavica - V(e)rtig(lavic)aVertigo
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock, (kajler), 02:24 
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock (http://www.youtube.com/watch?v=9p8SpTfVKpc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 28, 2010, 12:21:05 prijepodne


Međimurske novine, 23.03.2010., br. 759.

Premišlavanje Jožeka radnika

Međunožno guralo bode pak vu modi?


Znova smo zazvedili gda se moremo voziti i z beciklinaj i gda nam je to čuda lepše, a i zdraveše i faleše nek nagajati aute po našem malom Međimorjo. Gospon Rudi Grula, naš domaći turističke težak, nam je otprav oči, kaj se beciklinov dotikavle i počev je delati na temo kaj bodemo meli steze za voziti se z međunožnim guralom ( kak od milja zovemo becikline) od Mure pak do Drave, očem reči, po celomo međimorskomo hataro.

Piše: Jožek radnik


Još se niti denes pravzaprav nezna kuliko bode nas koštala tua naša kasarna štero nam je naša Vlada poklonila pred nekaj meje od pet let. Najme kaj, dvejezerepetoga leta je hrvaška Vlada na svovoj sesiji vu našoj čakoskoj varoši rešila gda bode našoj Županiji dala na korištenje kasarno i Časničkoga doma. Mi, več kakši smo je, počeli smo mam feštati i od veselja vu zrak skakati, ali so nam unda rekli gda bodemo za to morali nekaj malo i oddelati. To nas je nej preveč muočilo jerbo se darovanomo konjo ne gledijo zobi i nam je važno bilo to gda smo nekaj, tobož, gešenk dobili. Hajdig pot so naši političari gombali našoj Vladi gda so vsi ostali vu Lepoj našoj vse vojničke kasarne dobili zabadav, ali za nas Međimorce nebre nikaj biti zabadav, jerbo smo mi mala Švicarska i mi vse imamo. Po temo je pak zišlo gda je Hrvaška do Drave i po temo do Drave vredijo jedni zakoni, a za nas prek Drave nekši drugi. Pak se pokazalo gda je Međimorje vu Lepoj našoj trinajsto prase i gda se naša država ponaša prema Međimorjo kak mačeha, očem reči kak Danajci, a vsi znamo gda se Danajcov tre paziti i gda darove nosijo. Isto tak se prema Međimorjo odnaša i novi precednik Ivo Josipovič šteri je nikoga z falačka zemle med dvemi vodami nej zeuv k sebi na Pantovčak. Gda mo je trelo glase dati unda je hodav prek Drave i mrckav, a čim je biv zebrani Lejpa naša mo se nekak skrčila. A mi smo sam tiho i pak bodemo veseli gda bode nas nešči nekaj pitav predi novih izborov šteri bodo dojšli predi ili pak potlik.

Znova smo zazvedili gda se moremo voziti i z beciklinaj i gda nam je to čuda lepše, a i zdraveše i faleše nek nagajati aute po našem malom Međimorjo. Gospon Rudi Grula, naš domaći turističke težak, nam je otprav oči, kaj se beciklinov dotikavle i počev je delati na temo kaj bodemo meli steze za voziti se z međunožnim guralom ( kak od milja zovemo becikline) od Mure pak do Drave, očem reči, po celomo međimorskomo hataro. I to je još nej vse, jerbo on planera kaj bodo se k nam hodili vozit i stranjski ljudi šteri bodo prinas dihali friškoga zraka i trošili vse one dobrote i finote štere se morejo najti na našaj međimorskaj stolaj, a unda pak i vu pelnicaj i lagvaj. Morem vam reči gda je to nej mačji kašelj i mam sam si išev naručiti beciklina kaj nebodem zakesniv gda bode steza gotova. Kuliko vidimo mi pemo vu Evropo na beciklinaj, pak si nek  oni mislijo z kim posla imajo.

Čakovčanci se falijo kak imajo vređeno vse kaj se dotikavle smetja, očem reči, gda vsi vu Grado imajo konte i gda jiv čakoski komunalci redovito praznijo i vozijo smetje vu Totovec gde več raste tretji breg od smetja. To vse tak lejpo zgledi, ali smo zazvedili gda nešterni čakovčanci vozijo smetje na semišče polek baraki gde je negda bila uprava GeKaja. Več hajdig dugo se nebre zazvediti što, itak, to smetje vozi na to divjo deponijo i tak smradi okoliša i zraka vsim Čakovčancima. Kuliko sam mev za čuti smetja ga vse vejč i vejč od kak so čakoski komunalci zdigli cene. No, ne verjem gda komunalni inšpektori nebrejo tomo stati na kraj? Pak je nočna šihta zmišlena več od negda, a denes več postojijo aparati za slikanje šteri slikajo na dauko i po kmici. Očem reči, gda se vse more zazvediti sam ak se oče. Ak se zazvedilo što je moji sosedi Bariki dete napraviv, a nišči je nej znauv gde i gda so ga delali, unda se more i to zazvediti gda se zna kam se to smetje vozi.

Nebrem veruvati gda nam naši plinači prodavlejo staroga štosa, očem reči, staro, več tuliko pot prečitano knigo. Najme kaj, za februar mesec so zmenšali ceno plina za tri lipice. To je tak malo kaj se nebre niti vu roko prijeti, a stari štos je vu temo gda je plin odišev čistam malo doli i tak si je zeuv zaleta kaj bode čuda več podraživ. Ako vas to vleče malo na cene benzina i nafte morem vam reči gda je vsaka sličnost čistam slučajna.

Bilo bi jako lejpo kajbi po suhomo kanalo znova tekla voda i kajbi znova meli svojega potoka, svojo Trnavo. Verjem gda ga nej nikoga šteri to nebi šteuv, ali sam vam ja protiv tega kajbi po Trnavi tekla slovenska voda. Trnava je odnavek biv naš međimorski potok po šteromo je tekla naša domača međimorska voda i verjem gda smo mi Međimorci tuliko sposobni kaj znova napunimo toga kanala za našom domačom vodom. Kaj košta košta!!


Zvir:
Međimurske novine, 2010 03 23, elektrônsko izdâjně (html)
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=829:vsi-parajo-a-dogradonaelnik-bievac-resteple&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=829:vsi-parajo-a-dogradonaelnik-bievac-resteple&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)

Pregled člankov Jožeka radnika (html):
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=category&id=68:joek-radnik&layout=blog&Itemid=127&layout=default (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=category&id=68:joek-radnik&layout=blog&Itemid=127&layout=default)


Međimurske novine, pdf

2010 03 23, br. 759., str. 61

pregled pdf:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine759i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine759i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey)
download pdf:
http://www.mnovine.net/pdf/759/mnovine759i.pdf (http://www.mnovine.net/pdf/759/mnovine759i.pdf)

Pismohrana rajneše brojov, pdf:
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Žiga i Bandisti - Međimurje, kak si lepo zeleno, 03:55
Žiga i Bandisti - Međimurje, kak si lepo zeleno (http://www.youtube.com/watch?v=ou1nIhj9AMc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 01, 2010, 01:47:28 prijepodne


Glasnik Samobora i Svete Nedelje, 12.03.2010.

Robert Škiljan:

PO GLAVI STANOVNIKA

Stanje u državi sve je zabavnije 

Selo gori, a baba se češlja



Dakle, češljanje.
    Gornji naslov možda najbolje opisuje stanje u državi u kojoj narod sa zavidnim entuzijazmom, nepoderivim oduševljenjem i neskrivenim nestrpljenjem, svakodnevno, a pogotovo pred Dnevnik, očekuje novi broš na reveru Sjedobabljanke. Nema te gluposti koje se hrvatska vlast neće poprihvatiti u vrludanjima i "hvatanjima krivina", a sve u cilju izbjegavanja bilo kakvog suvislog odgovora na aktualno stanje države i nacije.
    Sjedobabljanka odgovara broševima, a neki drugi - skrivanjima.
    U ovom je posljednjem apsolutni šampion bio Dugobabljanin, koji bi godišnje desetak puta nestajao iz javnosti, i to obavezno onda kad bi problemi navrli, a javnost tražila jasne odgovore.
    Njegove učenice i učenici, svi redom cvijeće hrvatske pameti i morala, njegove metode skrivanja i muljanja, taj vrhunski proizvod laboratorija vrhunskog spin-lašca Mačeka, upražnjavaju skoro bolje od pobjega samoga.
    Evo, sada, kad se konačno otkrilo da je INA predana u ruke Mađarima u zamjenu za kredit Podravci, od Rumenka ni traga ni glasa. Do prije par dana još je spremno i sa zavidnom dozom bahatosti odgovarao na sva pitanja novinara, a sada ga više nema nigdje. Čak ni u Remetincu.
    Sjećate se možda "male dioničarke" IGH i ministrice Marine Matulović Dropulić? Ona je pak zašutjela prije neke tri godine, u trenutku kada je cijela akcija oko "uvođenja reda u prostor" doživjela krah (slučaj Rogoznica), a Marina se povukla u hladovinu kabineta. Javila se tek prije desetak dana ne bi li podržala kriminalnu inicijativu Vlade u spašavanju prenapuhane stanogradnje i zadržavanju cijena stanova na neprirodnoj razini. Rekla je svoje, potprla bratski mafijaško-građevinski lobi i opet nestala u bespućima Vlade.
    A kaj reči o šefu svih seljaka i potpredsjedniku Sabora Friščiću?
    Baš kad je bilo najinteresantnije, kad su seljaci konačno vužgali traktore, Friščić je nestal negde v kleti, gde, za vraga, nema ni signala... Valjda je s pajdašima rešaval pitanje Podravke... Vlastita ga glasnogovornica danima ni mogla najti, ali njegovi ga obožavatelji zato sada očekuju na sjednici Izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog saveza.
    Tam bu Joža, u predahu između traktorske revolucije i kupoprodaje Podravke, savjetima pomogel Biliću i dečkima.
    Selo gori, baba se češlja, a muži se zajebavaju.


Zvir :
http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?tip=115 (http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?tip=115)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 01, 2010, 01:48:54 prijepodne


Zagorski list br. 336 / 26.03.2010.

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Konec korizme


Teški su cajti i sem poljehku škripi i h žepe, h taška i po hiža. Če več nie moči htrgnuti nekaj od svoje zubie i dati drugomu unda je i pajdašuvanje, smieh i topla rieč za pajdaša dobre delje. Kaj pak nej sedelji pri praznomu stolu nič pune ne košta, same dobre volja, da se pajdašija počasti z koštu tera je negda navieke bila na stolu za obed ilji večeru.
Ruljena kašica
Na malu žljičku masti dene se frigat pol glavice črljenuga i ….


Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Hnogi sesigurne h svoje spomenke spomeneju kak nam cajti brze letiju. Još se dobre niesme počinulji od fašnjučke hamuljiji, pepelničinoga posta i nemrsa, a več se pririhtava kraj korizme, tera ž njimi počinje. Korizmeni cajti zdej i prie pune ljiet isti su same po jednomu, a te je hodenje i ovršavanje križnuga puta. Saka cirkvica ima po zida sličice ilji kipece na tera je pokazana Isusova muka od  samuga suda pak do kraja. Negda nie bilje hiže z tere nej bar nešče išel na križni put h cirkvu. Pri nas h selu, h korizmene vrieme, babe su hodile na ranu mešu kaj bi popoldan z decu mogle iti na križni put. Po putu su dece davale navuk, kak se trieba ponašati h cirkve, a i h svagdašnjem življenu.

Nemrem reči da mi negda, kak detetu, nie bilje dosadne i da bi več put rada ostala doma nek išla na križni put, alji te se niesem osudila misljiti, a kamolji reči. Red se je moral znati pri hiže, a i dalje. Negda se po putu do cirkve moljila Žlosna krunica. I te bi mi deca  radi zbeglji, alji su nam stareši dalji da sme moljitve krunice ilji križnuga puta moralji moljiti na glas. Tak su unda starieši i župnik bilji sigurni da moljime, a da ne prodajeme zjake.

Denes mi je drage kaj sem od malje nog bila nafčena na poslušanje i trpljenje. Unda mi je lježe bilje h mladosti i zrelosti podnašati svoje „križne pute“. Življenje h korizmene vrieme, prie, bilje je skromneše, tiše i nekak drugač svete. Kak da se čez cielji cajt korizme saki dan moglje osietiti da je te vrieme Isusove muke. Saki je na svoj način te ovršaval. Ljudi su unda živelji bolj skrušene i siromašnieše, pak njim se unda nie triebalje h korizmene dane nečega odreči. Stariejši, največ babe, h korizmene petke su postile i niesu mrsile. Nie te bilje teške gda je i čez ljete bilje „posta“ i „nemrsa“ prec. Veseljic nie takaj bilje, kak i denes. Malje gdoj se h korizme ženi. Te su šege odvajkada. Negda se same hodilje po snoboke, če se teri dečke nie stigel oženiti čez zimu. Snuboki su moralji biti fljetni jer če gosti niesu bile na Vuzem ilji mam poklje Vuzma, puca i dečke moralji su čakati drugu zimu.

Kak korizma ide kraju si oni teri su se h denešnjem cajtem nekaj odreklji još se malje triebaju strpeti. Ja med svojemi pajdaši veljim da njim je vrieme „glumatanja“ i „odricanja“ h korizme za zasmejavati. Čudi me kaj tak nekaj još komu opadne na pamet „glumiti“ žrtvu kaj se odreče same onuga kaj ima z viška. Bilje bi te dobre i ljiepe gda bi hu te korizmene vrieme daruvalji one kaj imame zviška nekimu teromu trieba. Gda bi mu od srca dalji one bez čega mi moreme. Teški su cajti i sem poljehku škripi i h žepe, h taška i po hiža. Če več nie moči htrgnuti nekaj od svoje zubie i dati drugomu unda je i pajdašuvanje, smieh i topla rieč za pajdaša dobre delje. Kaj pak nej sedelji pri praznomu stolu nič pune ne košta, same dobre volja, da se pajdašija počasti z koštu tera je negda navieke bila na stolu za obed ilji večeru.


Ruljena kašica

Na malu žljičku masti dene se frigat pol glavice črljenuga i komuškica bieluga lukeca, malje posoljenoga.

Na ljehkem ognju sitne kosani lukec se obrača kaj se nej prigorel. Gda lukec omekne i malje požuteje, na njega se dene zerica črljene paprike, malje premieša i fljetne dene ljiter-dva mrzle vode. Vode se meče tuljike kuljike bu ljudi koštalje i jelje ruljenu kašicu.

Dok se voda grieje dočas se h zdeljicu deneju dvie šake glatke melje, malje se posolji i počne z rukami miešati. Melja se mieša z mrzlu vodu tera se poljehku dodaje. Med prsti se od melje i vode dielaju ruljena tiesteca. Napravljena kašica još se z prsti obadvie ruke rulji h male sitne grudice. H zakipljenu vodu z lukem i papriku, poljehku se cundra i meče kašica. Gda se se zmeče h krop, jeden cajt se mieša kaj se kašice ne bi zljepile med sobu. Kašica se mora kuhati na ljehkem ognju oko deset minut. Pred sam kraj h juhu se još more deti sitne kosanoga perja od pršuna ilji celjera.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/7238/za-dusu-za-spomenek-konec-korizme-.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7238/za-dusu-za-spomenek-konec-korizme-.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » v Zagorskomu listu:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&sa.x=10&sa.y=5&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#1160 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&sa.x=10&sa.y=5&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#1160)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 04, 2010, 12:08:39 prijepodne


Zagorski list br. 337 / 02.04.2010.

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Vuzem h mojem spomenku


H večer, na Veljiku subotu, mati je složila h ceker zericu sega jela za jutarnji blagoslof. Gda je ona ilji babica došla z blagoslova si sme hmiti i počesani selji k stolu. Prekrižilji se, prie nek je saki  koštal malje blagoslovljenoga. Za stoljem i h cielje hiže bil je nakakef mir, a histe vrieme radost i veselje. Mienjalji su se spominki z smiehem, a kak da je saki komaček hiže i sake ljudske srce h tišine govorilje one kaj i ja vam zdej veljim: „SREČEN VUZEM!“

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Gda sem bila mala čez cielji tjeden vidlje se da se pririhtava veljiki svetek. Fiže je bil spomenek oVuzmu za teri niesem unda znala kaj znači. Same sem vidla da su si nekak dobri i da saki kak po nekakve komande diela svoj posel. Mama je ribala prsnice po hiže, dedek je bieljil hižu z vun, a babica je parila hadre. Po obloku h kuhnje teklji su potoki švica od kropa teri se pririhtaval za parenje. Parenje je trajalje dva dane i počelje je mam na početku tjedna.

Poklje parenja išla sem z materju  na potek spirat hadri. Hadre je mama diela h korite, a korite na glavu. Kaj ju nej korite tiskalje imiela je napravljeni pocvitek. On je bil rasčiesani kaj koruznica gda ju je počesala tuča. Išla sem z materju kaj sem je pomagala slagati stučene i sprane hadre. Gda sme došle na praljišče, ona je resipala hadre na jednu staru flaku, pristavila korite pred sebe, zagvozdila ga na kolcu teri je bil za te zabiti h potoku. Unda je hadru po hadru smakala h vode i tukla ž nju po koritu tak duge dok nie išla čista voda z flake.

Gda je te  napravila složila je flaku h kupček, podala mene kaj sem ga diela rahlje na prestretu flaku. Malje malje, mati i ja hukale sme h premrzle prste jer je voda h potoku bila skore ledena. Splakane hadre donesle su se dima, vesile po plote ilji na špagu razapetu med sadjem. Dišalje je selje po friške oprana hadra, a hiže po čistem zraku i zljuhtanemi i narašenemi strožaki. Vanjkušnjice, popluni  i rušice morale su biti čiste, kaj se uskrsnuče Isusekove dočakalje čiste.  Pranje hadri, čiščenje dvorišča i veči poslje moralji su biti gotovi do Veljikoga četrtka. Od poklje devet vur, na Veljiki četrtek nič se nie smelje delati kaj bi se dielala halabuka. Pririhtane je bilje nakosane suče, naciepane drve. Blagu je bila napukana krma, a svinjam naribana i skuhana repa zametena z šrotem.

Na Veljiku sobotu hiža je dišala po Vuzmene košte tera se pririhtavala. Od same duhe po fiže, a i h dvorišču sljine su curele i skruljenje h želucu moglje se je čujti. Dedek je rane hjutre donesel z najž suhu šunku. Črna od dima nie mogla iti h lonec same tak. Babica je imiela pririhtanu toplu vodu i hu nje z perižem dobre zribala črnjile. Unda je diela šunku kuhat na šapret h veljiki lonec. Dedek je siedel pri šporetu, pomalu si je pušil i furt metal na ogenj. Da nej bil zabadave dobil je h ruke i mužar h terem je tukel mak. Kak niesme imelji drvenuga bata za tuči mak, obrnul je sekiru na hopak i z štiljem tukel mak h mužaru. Mati je presejavala melju za gibenje. Vuzem bez gibenice i kugljiva pri ni jedne hiže nie smel biti bez toga. Moja babica se za se crkvene svetke fejst rihtala, alji za Božič i Vuzem posebne.

Prie Vuzma išla je navike h Zagreb i kupila fige za jednu štrucu gibenice. Ja sem dobre znala gda je došla dima da su skrite h njenja nadra i da je bu nekam skrila kaj je nej mogla najti. Bila je hmetljiva moja babica, a borme i ja. Tak je nie skrila da nej našla škrnecljin z figami. Te mi je bila več kak nekava igra nek sama steča. Skrivala jih je po sakojačka renjica, lončeka, negda čak i h strožak  na terem su spalji ona i dedek. Nie pomoglje. Navieke sem jih našla i par pojiela. Gda jih je z škrnecljinem donesla h kuhnju, lukala me pod oke kaj bum rekla. Nie me špotala ni prezirala. Same je znala reči kak je je škrnecljin malje puhlji. Mati je miesila gibenje, kruh i kugljif, a ja sem z babicu išla k potoku po trave ze teremi je ona farbala kuhane jajce. Z puti sme skopale pri plotu hren teri se jel z šunku.

Na Veljiku sobotu popoldan, se je več bilje pečene, jajce pofarbane, a hiža čista kaj suza. Na stolu je bil najljepši stoljnjak, a na njemu kruh i gibenje. Veseljila sem se iti gled grobeka, a negda i k večrnice pri tere se pri kriesu blgoslovila guba i vuzmena svieča. Če sam za tu priljiku još dobila kakvu novu kikljicu ilji svitrek Vuzmeni svetek je bil ljiepi kaj nebe pune zviezdi.

H večer, na Veljiku subotu, mati je složila h ceker zericu sega jela za jutarnji blagoslof. Gda je ona ilji babica došla z blagoslova si sme hmiti i počesani selji k stolu. Prekrižilji se, prie nek je saki  koštal malje blagoslovljenoga. Za stoljem i h cielje hiže bil je nakakef mir, a histe vrieme radost i veselje. Mienjalji su se spominki z smiehem, a kak da je saki komaček hiže i sake ljudske srce h tišine govorilje one kaj i ja vam zdej veljim: „SREČEN VUZEM!“


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/7263/za-dusu-za-spomenek-vuzem-h-mojem-spomenku.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7263/za-dusu-za-spomenek-vuzem-h-mojem-spomenku.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » v Zagorskomu listu:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&sa.x=10&sa.y=5&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#1160 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&sa.x=10&sa.y=5&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#1160)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 04, 2010, 12:10:34 prijepodne


Zagorski list br. 337 / 02.04.2010.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Pisanice od zla čuvaju


Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250)


Piše: Zoran Gregurek


Kako se približavao Uskrs, tako je naša hraščinska baka Ivka odijevala sve svečaniju odjeću i pripremala se za taj najveći kršćanski blagdan. Skupljala bi jaja u kokošinjcu i nekoliko njih stavljala sa strane - za pisanice.

-  Pisanice su navijiek bile najvekše veselje za decu, ali ne za igru kak denes, već su se one jele na Vuzem v jutre. Sake lete su se delale, bila oskudica ili je bile sega na pretek. Veruvale se da šte ne dijiela pisanice, da te ima dogovor z vragom i da njemu služi. Ve tuo nekomu morti je smijiešne, ali negda je tak bile - govorila je baka. Vezano uz hranu za Uskrs postoje i neka vjerovanja, koje bi danas mnogi rado nazvali poganskima, ali ih se neki još uvijek pridržavaju.

- Gda se na vu Vuzem poije šunjka, ren, kuhana jajca i se več kaj k tome ide, droptinje od jela se ne sme hiti vu kuoš za smeče, a niti hiti vu napoj. Droptinje se muora zakopati vu zemlju ili se pak skuriti jer se veruje da bi nešči šte se dokopa toga druptinja mogel imeti vlast nad tu familiju i mogel bi im naškuoditi - savjetovala je baka koja se u korizmi strogo pridržavala posta srijedom i petkom, a ni ostale dane nije jela posebno tešku hranu.


Zvir:
Zagorski list br. 337 / 02.04.2010. (papérnato izdâjně)
http://www.zagorje.com (http://www.zagorje.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ v Zagorskomu listu:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=IZ+BAKINE+PU%C4%8CKE+&sa.x=0&sa.y=0&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#986 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=IZ+BAKINE+PU%C4%8CKE+&sa.x=0&sa.y=0&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=www.zagorje.com%2F#986)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 04, 2010, 12:51:36 prijepodne


Aleluja! Naj i Vaš glas govori
kajti je Vuzem, Jezuš veuskersnul.
Vaša vera, vedrina ter lepe reči
naj se pridruže glasu nebeskeh frul.

                          prof. Željko Funda


Vuz križni pût hrvackoga kajkavskoga jezika:

prof. Željko Funda
                                     Kak sem zgubil harc za Kajkavski jezik
                                                        od Kajkavskeh himbenikov


                                     Reč materinska od đemanta vsakoga vsakomu ne preštimanejša
                                                                                           (parafraza Krleže)

Nâstavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg14246/#msg14246 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg14246/#msg14246)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 19, 2010, 10:27:09 poslijepodne


muke jenog veterana
(hebi)veter-ana?

19.06.2009. petak

suza

naša soseda marta je hmrla
joj je rak mozga pojel

barek i ja smo joj f posete odišli baš na telovo
je nas bogica ni prepoznala
f prvi tren
pak je potli za bibu sestru baricinu pitala i tak nam je povedala i da je jutri s štefekom našim na meši bila
a ni
i štela je da ju na stran peljamo
pak sem tam f dome di su ju pred kraja smestili sestru iskal da bi je na stran peljala
me je gospica čudne pogledila
pak ona ima pelene dela pod sebe
sem se rastužil
sećam se kak je bila fletna i jaka žena i na delu i na jeziku ni se dala f kraja meknuti je furt glavnu reč vodila i f sele i f društve i f cirkve
al si baš ni s popom bila onak
em je bil stari kusojebec kak je znala povedati
i ja sem se pred neki mesec z njom porečkal radi mojih mačkof
na živinu nedam
ali se je na dobro zišle
i onda joj je nagle sam tak z čista mira postajalo gorše i gorše
vele da je
raka na pljučimi imela nutra iza rebri i da je kak suza bil i viš ga na od suze je poplavu naredil
i na kraju joj je mozga spil
i da je
tak vele
rodbina odlučila da bu f domu hmrla
jer im je na tereta pak imaju malega deteta f hiži
a stana im je f gradu ostavila i ono šume i brajde i dvorišća uz magestralu
i su nam rekli da je na telovo navečer za nas pitala
da koji su to ljudi f jutre pri nje bili ni ih prepoznala
i tak je za par dni i odišla
na sprevoda smo išli cele sele 
onaj stari popek kusojebec kak ga je zvala lepe je govoril i došli su dečeci iz škole i popevali su joj i stari franc s harmonikom je sviral i si sme suze pustili
a da ne bi sam tak prešlo smo si potlem pri grge karmine proslavili i morem vam reći da me još male od njegvih gemištov glava boli
no dobre sad bežim
moram još štefa najti
si ipak gruntam da bi f sobote mogli pri juri onega svinjca pokriti

Zvir:
http://bigblog.tportal.hr/ptsp_ovac?BlogCalendarDate=17.7.2009#24430 (http://bigblog.tportal.hr/ptsp_ovac?BlogCalendarDate=17.7.2009#24430)

muke jenog veterana
Članki su deti na turopôlski for-um. PS Dok sem bil mlajši žěna me zvâla ...
bigblog.tportal.hr/ptsp_ovac - Spremljeno u privremenu memoriju - Slično

http://www.google.hr/search?hl=hr&q=pro%C5%A1tenja+u+turopolu&btnG=Tra%C5%BEi&meta=&aq=f&aqi=&aql=&oq=&gs_rfai= (http://www.google.hr/search?hl=hr&q=pro%C5%A1tenja+u+turopolu&btnG=Tra%C5%BEi&meta=&aq=f&aqi=&aql=&oq=&gs_rfai=)

Kaj,jesi več bil tote?Vidim da je negdo nekaj metal na forum...

(L.K. 29.06.2009., 22:24:44)
PS Dok sem bil mlajši žěna me zvâla ksěbe govoreč "big starr" (velika zvézda). Sad mě tira ocěbe z špôtom "bik star".

http://bigblog.tportal.hr/ptsp_ovac?BlogCalendarDate=17.7.2009#24430 (http://bigblog.tportal.hr/ptsp_ovac?BlogCalendarDate=17.7.2009#24430)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 11, 2010, 11:36:23 poslijepodne

Zagorski list br. 346 / 04.06.2010.

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Nie trieba biti lakoten


Čovek na ovomu Svietu živi same, reklji bi ljudi za rit. Živi i diela za one kaj i gde bu pojel i kaj bu del na se. Istina i bog košta, obljeka i bajtica h tere se živi su one radi čega su ljudi več put lakotni. Pune put pozabiju da nemreju več pojesti nek h žaludec stane, nemreju biti histem cajtu na pune kate i sobi, a da na sebe moreju imeti histe vrieme same jeden kaput i kuklju. Preveč toga čovek lakotesa za sebe, a na kraju na iste dojde kak i onie teri je čez življenje pricukava kraj z krajem.

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Denes se rietke čuje da se za nekuga velji da je lakoten. Zgledi onak na prve lukanje kak je denes malje onie za tere bi se reklje da su lakotni. Hitihlje se, ne govori se i zgledi kak da je zdej se cinfraste i ljiepe i da takvi ljudi več po svietu ne plaziju.
H negdašnjem spomenku med pajdaši i susedi retke bi bil spominek bez da se za nekuga  nie reklje da je lakoten.

„Lakotnjak jeden. Oče polakomesati cielji Sviet“, znalji su ljudi reči za čoveka teromu nigdar ničega nie bilje dosta. Znalje se, ne rietke, dogoditi da se je preorala susedova njiva, da se je po trnacu pobrl lucki sad, pak se za takve rekljeda su lakotni.

„Viš kak je lakoten. Gubec mu navike zieva kaj bi ščem več pozijal. Gornja lalafka mu po stolu ljiže, a donja po zemlje ruje. Nigdar mu nie dosta“, pripoviedalji su ljudi med sobu.

One kaj je čudne h življenju ljudi da su največ lakotni bilji oni teri su pune imelji. Imelji su več nek njim je triebalje, alji nigdar niesu bilji zadovoljni. Lakotesalji su i dalje. Več kak diete sem gruntala kak je teške lakotnem ljudem. Furt su bilji h brige e njim bu gdoj kaj zel i da neju nekomu nekaj dalji, a njim bu zmenjakalje. I baš radi toga rietke su komu kaj rade dalji ilji pomoglji. Furt su misljilji da njim ne dosta. Melju su njim črvi jelji, alji siromaku za kruh nigdar nej podalji.

Moja babica, za teru si znam misljiti da me nafčila životne mudrosti, znala je reči:
„Viš Mimek, kak je zlo lakotnomu. On je strahu kaj mu nej gdoj z nakle zel jabuku. Takvi ti ni hmiru nemraju spati. Furt su na „čake“ kaj njim nej nešči nekaj zel. Lakotnjaki su i škrti. Oni ti ni nej dalji vragu bata kaj bi se hbil.“

Kako god da se denes več retke nekomu velji da je lokoten, senek z nami oni i dalje pajdašujeju. Sikud se vljiečeju, alji ljudi su si pustilji mira i lokotnomu nečeju reči kaj ga sljeduje. Gruntam si tak da se je riečica, lakoten i lakotnjak malje zagubila, alji da lakotne ljudi i lakotesanja ima se več. Grabiju gde i kud stgneju, rievaju se sikam kaj rubača h vrit i njihove lakomosti nema konca. I lakotni se držiju one povede tera velji:
„H ljubavi i h ratu nema pravila“. Njihova ljubaf je pune imeti.

Ne same da nema pravila nek se i ne prebira po načinu kak kaj polakomiti.

Nekteri denes miešaju skrbljenje i lakotesanje. Te jedne z drugem ne bi smelje i nema veze. Skrbeti trieba saki čovek. Onie do nie skrben nie bog zna kakef gazda. Razljika med skrbnem i lakotnemi ljudmi je hu tem da skrben pribira za svoju gospodaru po pravice kak bi reklji da Bog zapovieda. Pri tomu ne „gazi“ po drugomu i ne jemlje drugem z zubie. Lakotnjaki pak grabiju same za sebe i ne lučeju okol, e bi morti triebalje nekaj dati drugomu.

Hu te lakomosti čoveku življenje tak brze preleti. Se kaj polakoteše nemre dobre ni videti. Hu takvem nalakotesanomu nemre se ni vžiti ljepote. Gda si malje gruntam o življenju čoveka, kaj i gda diela unda navieke dojdem na iste. Čovek na ovomu Svietu živi same, reklji bi ljudi za rit. Živi i diela za one kaj i gde bu pojel i kaj bu del na se. Istina i bog košta, obljeka i bajtica h tere se živi su one radi čega su ljudi več put lakotni. Pune put pozabiju da nemreju več pojesti nek h žaludec stane, nemreju biti histem cajtu na pune kate i sobi, a da na sebe moreju imeti histe vrieme same jeden kaput i kuklju. Preveč toga čovek lakotesa za sebe, a na kraju na iste dojde kak i onie teri je čez življenje pricukava kraj z krajem. Saki bi čez svoje življenje moral voditi brigu kaj bu ostavil za svoje pokoljenje. Ne same kuljike bu ostavil hižic, kuljike debelji pobelar nek i kakef bu glas ostal poklje njega. Negda več znači reči za čoveka ljiepu rieč nek se stečene bogatstve. Si sme same ljudi i rade kažeme z prstem na druge, pripoviedame o druge jer i te je zerica našuga življenja. Nu če misljime onak po pravice za svoje hnuke i prehnuke nie dosta da njim prec sega ostavime.

Dobre je za sobu ostaviti i dobri glas. Nie i ne ljiepe za čujti gda bu nešče rekle:
„Te ti je čer ilji sin, hnuka ilji hnuk čievi su tata, mama, dedek ilji babica bil fejst lakoteni!“


Zvir :
http://www.zagorje.com/clanak/7496/za-dusu-za-spomenek-nie-trieba-biti-lakoten.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7496/za-dusu-za-spomenek-nie-trieba-biti-lakoten.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov « ZA DUŠU » v Zagorskomu listu:
(vupisati ZA DUŠU, ZA SPOMENEK v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2010-06-11:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U&siteurl=www.zagorje.com%252F#915 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U&siteurl=www.zagorje.com%252F#915)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Podvincani – Penezi, 02:50
Podvincani - Penezi (http://www.youtube.com/watch?v=a6evWQQuN_w#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 11, 2010, 11:39:30 poslijepodne

Zagorski list br. 345 / 28.05.2010.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Črljene vine diela veliku radost pri hiži


Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250)


Piše: Zoran Gregurek


Ostati vitalan i krepostan i nakon pedesete, maksima je za kojom se povode mnogi koje žele uživati u svim čarima života. To je posebno važno za muškarce koji svoju vitalnost trebaju dokazati i u krevetu. Naša hraščinska baka Ivka znala je savjete i za tu prigodu.

- Naši su stari rekli da su Cigane spametneši od nas i da oni znaju da muškarec, posebne če je stareši od 50 lijiet, treba saki dan barem jenu šaku tikvinih koščic pojesti. Tuo bu mu jake koristile za muške stvari. Najbolje je da ije male posoljene koščice i tuo sušene. Nebu mu se zamerile - kroz smijeh bi govorila baka. Starica je znala još poneki savjet za «škakaljive» stvari.

- Črljene vine diela veliku radost pri hiži, to je tak navijiek bile i furt bu. Jer gda si spiješ kupicu dvije rujnoga vina, mam ti se se lepše vide i grdi muži su ti fajneši i grbave babe postanu ravneše. Same nije smeti preterati s vinom jer ti onda se klone - prekrivala je rukom usta baka i kimala glavom jer se o ovakvim stvarima rijetko na glas govorilo u njezinom domu. Baka je znala i stari isprobani recept koji muškima vraća snagu.

- Gda je muškarec iscrpljen, bile da je betežen ili zmučen od teškoga posla, treba mu orejov zmleti i jabuke zribati i se tuo začiniti z dumačim medom. Tuo treba triput na dan uzimati po jednu veliku žlicu i zalejati z črljenim vinom. Če muž zabi, baba moura na te misliti jer je za par danof ne žal kaj mu je te prirodni lijiek slagala - savjetovala je baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/7476/iz-bakine-pucke-biljeznice-crljene-vine-diela-veliku--radost-pri-hizi.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7476/iz-bakine-pucke-biljeznice-crljene-vine-diela-veliku--radost-pri-hizi.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ v Zâgorskomu listu:
(vupisati IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2010-06-11:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=IZ+BAKINE+PU%C4%8CKE+BILJE%C5%BDNICE&siteurl=www.zagorje.com%2F#1025 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=IZ+BAKINE+PU%C4%8CKE+BILJE%C5%BDNICE&siteurl=www.zagorje.com%2F#1025)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vi(n)ce Vukov
VICE VUKOV 1992 - Peharček moj, 03:20
VICE VUKOV 1992 - Peharček moj (http://www.youtube.com/watch?v=R_MyCgjPn30#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Poleg jedne velke gore
(IVANEČKE SELE)


Poleg jedne velke gore,
kada prejdeš mnoge dole,
tam buš videl nekaj bele,
to je naše Ivanečke sele.

Gda buš išel malo dale,
tam buš videl lepe kraje
tu su ljudi dobre čudi,
z vinčekom te vsaki rad' ponudi.


Vse vu cvetu i vu sreči,
srce ti bu moglo reči:
oj, Zagorje, moje blago,
vsakom sinu Hrvatskom si drago.

IVANECKE SELE (http://www.scribd.com/doc/23577800/IVANECKE-SELE#key27q83c9p2nbhg6emd8ik)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KUD Rudolf Rajter Ivanec - Stari grad Varaždin, 08:30
Poleg jedne velke gore;
Popevka za lubav, a suza za k(r)aj

KUD Rudolf Rajter Ivanec - Stari grad Varaždin (http://www.youtube.com/watch?v=fkcT7ItmI0A#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 11, 2010, 11:41:40 poslijepodne

Zagorski list br. 346 / 04.06.2010.

Dnevnik tate Bena

Jesam ja lud ili…?


Prošli tjedan jen dan, točnije jutro sam se fest splašil. Nisam si mobitel navinul za buđenje i tak sam malo gledel televiziju i zaspal. I hjutro se zbudim, vani dan. Prvo sam pomislil da je več ni sam ne znam kolko vur i da sam zaspal na posel. Pogledam na mobitel i vidim da je tek 5 vur prešlo. To kad tak rano sunce zide van zna zbuniti čoveka.

Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



Ponekad zbilja pomislim da nisam normalan. Bil sam fest hud gda je Šuker (ne nogometaš bivši, nego financministar) rekel da nema penez za regres, božičnice i dar za decu za nas državne službenike nametnike. Prošli tjedan je rekel da bu država ipak dala regres (za one teri još nisu usvojili novi rječnik to je negdašnji K-15), ali da nema penez za božičnicu i dar za decu.

Kak sad najemput ima penez? Ima ili nema ja se nem nič bunil. Još su naša vlast rekli da treba nas 5 % otpustiti iz državne službe. A niti ne znaju kolko nas uopče tu dela. A do te brojke je tak jednostavno dojti. Samo treba poslati dopis sima teri dajeju plaču iz proračuna da jen primjerak zbirne platne liste pošljeju h Vladu. Onda se napravi Agencija ili Zavod za provjeru broja državnih službenika i namještenika. Za tu ne treba puno ljudi. Jen ravnatelj, jen zamjenik ravnatelja, dva, tri načelnika i desetak službenika. Treba još samo jedno 10 kancelarija, pet službenih auti i 15 službenih mobitela. I kroz par ljet bi ta Agencija ili Zavod vrlo lako došla do broja državnih službenika i namještenika.

H nedelju me Sandra pitala kolka mi je plača i zakaj je baš takva. Pa krenem ja njoj objašnjavati o osnovicama za izračun plače, koeficjentima, dodacima i odbicima. I da joj to čim točnije objasnim zemem zadnju platnu listu. Pita mene djete još da kaj su to doprinosi i zakaj mi tak puno zemeju od plače za to? Krenem ja to njoj objašnjavati, i na kraju sam se zgubil jer ni sam ne znam za kaj mi sve jemljeju.

Neki dan sam skužil kak napredujem h ovim novinama. Ovo kaj čitate, moja kolumna je s početka bila na 15. stanici novina. Nakon toga na 13. i zadnjih par brojeva je na 11. stranici. Kak je krenulo još malo pa bum na naslovnici, a nakon toga i na nekoj stranici s predznakom minus. Izgleda da me se hočeju rješiti. Ali ne dam se ja sam tak.

Probal sam prošli tjedan spati h spavačoj sobi s ženom i Graciom, ali nejde. Istini za volju nisam baš pravo vrijeme pogodil. Rasteju joj zubi, kutnjaki i onda se zna po noči zbuditi. I samo da se ona zbudi. Nego odma čim se zbudi sproba e joj je glas na mestu pa i mene zbudi. Ženi da bi se zbudila treba malo više decibela. Ipak je ljetama z menom spala i uz moje hrkanje je morala tu granicu zvuka teri joj treba da ju zbudi fest visoko zdiči.


Prošli tjedan jen dan, točnije jutro sam se fest splašil. Nisam si mobitel navinul za buđenje i tak sam malo gledel televiziju i zaspal. I hjutro se zbudim, vani dan. Prvo sam pomislil da je več ni sam ne znam kolko vur i da sam zaspal na posel. Pogledam na mobitel i vidim da je tek 5 vur prešlo. To kad tak rano sunce zide van zna zbuniti čoveka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/7488/dnevnik-tate-bena-jesam-ja-lud-ili.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/7488/dnevnik-tate-bena-jesam-ja-lud-ili.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov „Dnevnik tate Bena“ v Zagorskomu listu:
(vupisati Dnevnik tate Bena v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2010-06-11:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&siteurl=www.zagorje.com%2F#1036 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&siteurl=www.zagorje.com%2F#1036)
 
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Hura Ben! Ben Tur Hur

Ben-Hur (1959) Trailer Kajler, 04:04
Ben-Hur (1959) Trailer (http://www.youtube.com/watch?v=8SOT0ofuscU#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Hajd‘n.aš
Žiga i Bandisti - Vjutro se ja rano stanem, 04:43
Žiga i Bandisti - Vjutro se ja rano stanem (http://www.youtube.com/watch?v=2ric0l2dkjA#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KUD Zadobarje & Livio Morosin Band
Jutros sam se rano stala

Livio Morosin: Jutrom sam se rano stala (http://www.youtube.com/watch?v=jp7ZjB_uLVo#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 12, 2010, 11:16:49 poslijepodne

Varaždinskě vésti, br. 3413, 01.06.2010.

Klopotec

Čestitka “Varaždincu”

Zato nam itekak dobro dojdeju kompleti starih novin, vu kojima je, ako ne vse a onda bar najvažneše ostalo zapisano. Vu Gradskoj knižnici pune su police starih “Varaždincov”, istina malo fajhtnih, ali se daju čitati.  Kak bilo da bilo, ali poviest Varaždina za ovih 65 let ipak je najširše ostala zapisana v našem “Varaždincu”..


Za čestitke, veliju, da vrediju tjedan dan prije i tuliko posle, a za dobre želje ni nigdar kesno. Tak i ja mojemu i našemu “Varaždincu” želim vse najbolše za njegov 65. rođendan, koji je bil 19. svibnja. Naime, baš toga datuma prije 65 let pojavile su se (na par kioskov kuliko jih je onda bilo vu Varaždinu) tjedne novine koje su se prvo zvale samo “Vijesti”, a mi smo jih mam počeli zvati naše, “Varaždinske viesti”.

Več vidim da me pitate: Zakaj sam kesnel z četitkom i zakaj mojega vugleca neje bilo vi prošlomu broju? Po istini govoreč, odišel sam se malo odmarati i počivati na trošek HZZO-a i još se baviti istraživačkim novinarstvom, o tomu kak i je li več funkcionera elektronsko zdravstvo, o čemu sad na veliko pišeju vse novine. Za sad je to samo teorija koja ne bu baš tak fletno zaživela, kajti se još mučiju z onim centralnim naručivanjem v bolnicu i na specijalističke preglede. No, to je druga tema koju sam ostavil za posle, a sad bi se vrnul našemu svečaru...

Baš listam i prelistavlem ona prva dva broja, od kojih je jedan zišel na točno četiri stranice, a drugi se broj povečal za 50 posto! Prvi je broj koštal sto kuna, a drugi mam za polovicu manje; nigdi nema potpisanoga autora pa čak se ne zna ko je bil glavni urednik, jedino se vidi da je novine izdal Propagandni odjel JNOF-a, kaj bi se po današanjemu reklo njihov Piar iliti Ured za odnose z javnošču. Bilo je puno politike, malo parola, pa čak i po dve športske vesti.
Med njima javlaju da je mam tjeden dan posle kraja rata odigrana nogometna utakmica vu kojoj je na igrališču Slavije iliti posle Tekstilca, momčad vojske pobjedila reprezentaciju Varaždina z čak 9:1. A ko bi se i usudil pobijediti “oslobodioce”!?

Makar nigdi ne piše koji su bili prvi novinari koji su mam jedanaest dana posle rata složili prve novine, zna se da je to bil Tonč Golobov, polek kojega su se zvučili posle drugi novinari; pisal je i Dracec Krnulov a pomagal im je i slikar Andrija Kuštovič.

 Nakon sedmoga broja, kuliko sam našel listajuč stare komplete, novine su dobile sadašnje ime “Varaždinske viesti”, i tak su nam dug let friške dohajale na kioske vsakoga četvrtka, da bi se posle preselile vu sredu, i sad na koncu na utorak, da bi ih ipak nekoji mogli čitati več v pondelek na večer...

O poviesti “Varaždinca” buju, kuliko sma čul, dečki z redakcije pisali vu par idučih brojov, pak se bu vidlo kaj se je vse događalo vu Varaždinu vu vrieme gda su se slavile njegove okrugle obletnice. Istina, ljudi obično veliju da novine trajeju samo od broja do broja, i gda dojde novi pozabi se kaj je pisalo vu onomu prije. Ali, to je samo približno točno, vredi tak dugo dok hočemu zeznati kaj je bilo zdavna i kaj smo skoro vsi pozabili.

Zato nam itekak dobro dojdeju kompleti starih novin, vu kojima je, ako ne vse a onda bar najvažneše ostalo zapisano. Vu Gradskoj knižnici pune su police starih “Varaždincov”, istina malo fajhtnih, ali se daju čitati.  Kak bilo da bilo, ali poviest Varaždina za ovih 65 let ipak je najširše ostala zapisana v našem “Varaždincu”..

Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/3413/kolumne/ (http://varazdinske-vijesti.hr/3413/kolumne/)

Prelistajtě nôvi broj "Varaždinca"
(živopisano (online) izdâjně "Varaždinske vésti"):
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

pdf-pismohrana:
Varaždinskě vésti

http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva)
Županiske vésti
http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti (http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Emmerich Kalman: Grofica Marica (2003): Dolazak baruna Kolomana Župana (00.00-04:30) /Hajd'mo u Varaždin (04:30 – 06:28)

Sandra Bagaričova kak Grofica Marica i Vid Balog kak barûn Koloman Župan v poznâte operete Emmericha Imre Kalmana.

Grofica Marica najavlujě zârukě z zmišlenem barûnom Kolomanom Županom kak bi sě réšila dosadne vudvarâčov, no stvari sě zakomplicéraju da nenâdano dohâja prâvi istoimeni barûn, Mađâr z Varaždina, teri jě v novina prečital o svem zârukam.

Silvesterska (i)zvedba 31. prosinca 2003, zagrebečko kazališčě 'Komedija'.
Redatel: Vladek Štefančičov (Vlado Štefančić)


Emmerich Kalman: Grofica Marica (2003): Dolazak baruna Kolomana Župana /Hajd'mo u Varaždin (http://www.youtube.com/watch?v=uDB2rH8WF_U#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Video:
Kalman - GRÄFIN MARICZA - Komm mit nach Varasdin,  04:15
Kalman-Marica grófnő - Szép város Kolozsvár
Szilágyi Olga - Dániel Gábor
Kalman-Marica grófnő-Szép város Kolozsvár (http://www.youtube.com/watch?v=1IqS6oEl2Us#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Opširnešě
(« privremeno » nedostupno):
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330) [/quote]

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
* Plemenita Občina Turopôlska
www.turopolje.hr (http://www.turopolje.hr)
Pot Vec tri dana (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ja sem Varaždinec, 01:52
Ja sem Varaždinec (http://www.youtube.com/watch?v=ln4CLCj7og0#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Meštri - Varaždinu na placu, 02:11
Meštri - Varaždinu na placu (http://www.youtube.com/watch?v=6dk0sHx8ie8#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 12, 2010, 11:19:58 poslijepodne

KarikaTuropôlec Joško Marušičov (Marušić), Hrvacko slovo br. ...
(citât, po séčajnu):
Ak jě nâziv Zâ.greb nastal od za-brég, onda su Zâgorci zapraf Kelti (z kleti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurske novine, 01.06.2010., br. 769.

Premišlavanje Jožeka radnika

Strah od zaprte kleti i praznoga lagva...


….. ne znam jeli ste čuli za naše brežne Međimorce šteri so zbetežali od klaustrofobije. To vam je strah od zaprte kleti, a pre onima šteri so se prekesno javili specijalisti za takše betege, pojaviv se i strah od zaprtoga, očem reči, praznoga lagva. Ravnatel čakoske bolnice se boji gda bi moglo dojti do epidemije, pak je tega slučaja, šteri je čistam novi  vu medicini, prijaviv ministro za zdraviče.

Kak so (Janezi) rekli vu Briselo, vse ono gde se govori slovenski je jivo i zato se ve, po cele dneve i noči, ribe vu Piranskomo zaljevo vučijo slovenski, a isto tak i lisice, medvedi, vuki, zajci i vsi ftiči na Svetoj Geri hodajo vu večernjo školo. Jako sam najgerek kak bode, itak, zišev tej refendum i što bode odišev po riti k meši.

Piše: Jožek radnik


Kuliko sam mev za čuti naša precednica Vlade, gospa Kosor i precednik Dežele, gospon Pahor so se vu vsemo dospomenuli kak naši sosedi Janezi nebodo meli več nikaj protiv tega kajbi i Lepa naša dojšla vu Evropo. Čim smo mi vu Hrvaškoj to zazvedili bili smo veseli kak vušive gače jerbo smo mi odnegda pripadali Evropi, a vsi znamo gda vsaki ftič leti k svojemo jatu. Gospa Kosor nas je vse uvjerila kak je ona to uspela jerbo je šarmerala gospona Pahora i gda to kaj so Janezi najempot spremenili mišlenje nebode nikaj koštalo Hrvaško. Neje niti pol leta minulo več se zazvedilo kak je to pravzaprav istina i Hrvaško to nebode nikaj koštalo sam bodemo mi Međimorci morali dati skorom frtalj falačka zemle med dvemi vodami. Mam mi je črvek vu glavi predelav: pak Hrvaška je odnavek bila do Drave i zato se lefko špotariti z zemlom štera je onkraj Drave. A nas Međimorce nišči nikaj ne pita. Pak tak je odnavek i bilo.

Vu Deželi se navelikom prepravlajo za referendum o temo jeli bodo Lejpo našo pustili vu Evropo, kaj Janeze ruom jako ne muoči, oni se bole brigajo za to kud bode zaprav išla meja z Hrvaškom. Kak so rekli vu Briselo, vse ono gde se govori slovenski je jivo i zato se ve, po cele dneve i noči, ribe vu Piranskomo zaljevo vučijo slovenski, a isto tak i lisice, medvedi, vuki, zajci i vsi ftiči na Svetoj Geri hodajo vu večernjo školo. Jako sam najgerek kak bode, itak, zišev tej refendum i što bode odišev po riti k meši.

Verjem gda ste čuli kaj se to vsega pripetilo vu Vanovcu gda so zbirali novoga ravnatela škole, a zebrali so ravnatelico. Nebrem razmeti kaj se vsi bunijo na to kaj je čakoski gradonačelnik išev na zestanek školskoga odbora na šteromo se zbiralo, ak nam je vsima poznato gda je odbor jeno sedem-osempot nej mogel posla zbaviti kak treba, jerbo so glasi navek bili pol-pol. Meni je čistam jasno gda je gradonačelnik došev kak prvi čovek Grada šteri je osnivač škole i mora se brigati kaj se zbere nejbolši kandidat, jer i školski odbor more vu kmico vritnuti, ali nebrem nikak razmeti kaj je tu delav zamjenik gradonačelnika toga istoga grada Čakovca,  jerbo so, unda, na odboro bili dva osnivači. Kaj je preveč je preveč!

Nekak mi je čistam normalno gda oni šteri so vu udrugi štera poštuvle lik i djelo druga Tita ide na izlet vu Kumrovec, ali nebrem razmeti gda deco pelamo v Kumrovec. I nej sam to, z decom nejpredi idemo na Bistrico pomoliti se Božeko i Marijici, a mam posle pelamo jiv vu Kumrovec gde je Titijova rodna hiža, a on je šteuv zaprti cirkve i Marijičino svetište vu Bistrici. Dok sam to zbajav, rekli so mi gda so nej išli glet Titijovo hižo nego kumrovečko Etno selo. Ali i to je nešči naprej jako spametno napraviv. Najme kaj, Titijova rodna hižica je zarivana vu Etno selo. A to je tak čistam slučajno zišlo, komunizam je prepav, a Tito živi.

Dojšli so vam, vu jeno čakosko krčmo, županiski inšpektori za ravnopravnost spolova i prekontrolerali so zahode. Donesli so rešeje kak se krčma mora mam zaprti, jerbo se žene omalovažavajo i zapostavljajo, a to se vidi po temo kaj je ženski zahod biv tripot menši od moškoga. Jako sam najgerek kak bode vse to zišlo i jeli bode županiski sodec za prekršaje (a kaj ak bode sodkinja) uvaživ žalbu vu šteroj je gazdarica lejpo pojasnila gda vu Međimorjo po krčmaj pijejo sam moški, a žene z kupicaj se, bar za ve, skrivačkajo po hižaj i gda so zahodi napravleni za one šteri jiv nucajo. Nebiv šteuv biti vu koži krčmarice, jerbo ak bode ženski sodec unda se bode ženski zahod morav dograđivati ili pak bode trelo krčmo zaprti.

Neznam kuliko ste obslužavali Urbanovo i dneve naše vinske kaplice štero bi i angeli pili i zato ne znam jeli ste čuli za naše brežne Međimorce šteri so zbetežali od klaustrofobije. To vam je strah od zaprte kleti, a pre onima šteri so se prekesno javili specijalisti za takše betege, pojaviv se i strah od zaprtoga, očem reči, praznoga lagva. Ravnatel čakoske bolnice se boji gda bi moglo dojti do epidemije, pak je tega slučaja, šteri je čistam novi  vu medicini, prijaviv ministro za zdraviče. No, ve se zazvedilo gda so se čistam slični betegi pojavili i vu Zagorjo i to tu na Varaždinbrego, vu Ivanco, Bednji i Zelini. Verjem gda bode minister, uz Božekovo pomoč, rešiv to epidemijo predi nek dojdemo vu Evropo.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=1842:strah-od-zaprte-kleti-i-praznoga-lagva&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=1842:strah-od-zaprte-kleti-i-praznoga-lagva&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Međimurske novine, 01.06.2010., br. 769.
pregled pdf:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine769i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine769i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey)
download pdf:
http://www.mnovine.net/pdf/769/mnovine769i.pdf (http://www.mnovine.net/pdf/769/mnovine769i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

PISMOHRANA (iliVi ARHIVA) člankov JOŽEKA RÂDNIKA v Međimurske novina:
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=category&id=68:joek-radnik&layout=blog&Itemid=127&layout=default (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_content&view=category&id=68:joek-radnik&layout=blog&Itemid=127&layout=default)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Žiga i Bandisti - (S)MEĐI.MURJE, kak si lepo zeleno, 03:55

Žiga i Bandisti - Međimurje, kak si lepo zeleno (http://www.youtube.com/watch?v=ou1nIhj9AMc#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kom3dija - Medjimurski lepi decki, 02:41

Kom3dija - Medjimurski lepi decki (http://www.youtube.com/watch?v=id-B-oo7xNc#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pijmo brati vince, 01:52
(Pijmo brati vince, voda naj stoji,
naj ju pije žaba tera vujne spi)
Pijmo brati vince (http://www.youtube.com/watch?v=UEja7eXjjlw#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 12, 2010, 11:22:36 poslijepodne

Večernji list 01.06.2010.

FAKAT

Kako je Maksimir izbjegao golf i beton



Na prvom turniru u golfu 1931. u Maksimiru bila je i kraljica Marija, pokroviteljica turnira.

autor: Zvonimir Milčec

Slika:
javascript:show_full_image(188001);
(Foto: Boris Šćitar/PIXSELL)



O tolikog rastezanja i natezana oko novog, pa još novijeg, zakona o golfu, prsti me već svrbe od želje za tom planetarno popularnom igrom. Sav sam lud za golfom. Otprilike ko naš ministar turizma Damir Bajs. Koji od svih golfskih rupa vidi samo rupe u svojoj turističkoj mapi. Ili kao moj stari literarni libling Mark Twain. Koji je za golf zapisal da mu to dođe «kao hodanje kroz prirodu s prekidima i ometanjima sa strane»!

U vremenskoj rupi između starog književnika i nekaj mlajšeg ministra ispliva mi na površinu golf teren s livadama i jezerima usred Maksimira.

Godina je 1931. U Zagrebu je otvorena Gradska kavana, a na drugoj strani Jelačić placa porušena je stara zakladna bolnica. Od svog prastarog hospitala građani se opraštaju bačvama vina i volom na ražnju. Poslovni ljudi i turisti iz pokrajina i inozemstva prijavljuju se na recepciji novog hotela «Milinov» («Dubrovnik»). Zagrebačke domaćice s cekerima i rogožarima penju se po stubama novootvorene tržnice na Dolcu. Najpopularniji Zagrepčanin stanovnik je maksimirskog Zoo-a jopec Štefek. Slika popularnog majmuna pavijana otisnuta je i na posebnoj razglednici, koju Zagrepčani šalju drugima i sebi. Međusobno si isporučuju razne usporedbe s maksimirskim majmunom.

Tak se, navodno, čulo za jednog od golfera na terenu da mu je od muškog zamaha golf-palicom obraz pocrvenil ko Štefekova rit. Nije poznato odnosi li se to na člana golf-kluba Zagreb, prvog registriranog kluba u Kraljevini Jugoslaviji. Ili na nekog od stranaca koji su 12. lipnja 1931. sudjelovali u prvom golf-turniru, gdje su stranici, uglavnom strani diplomati, bili u većini. Na prvom turniru u Maksimiru bilo je i njeno veličanstvo kraljica Marija, pokroviteljica turnira, koja je sa svojom svitom igru promatrala s terase Vidikovca.

Iste 1931. Miroslavu Krleži izlazi knjiga pjesama, a u Savremeniku tiska prva dva čina “Lede”. Naš Fric nije bogzna kak zainteresiran za golf, ali da i je, kakve vajde kad ga upravo muči išijas, pa odlazi u Stubake, odakle se javlja prijatelju Augustu Cesarcu. Ipak njegova poznata znatiželja za sve kaj se u gradu događa, s drugim prijateljem Petrom Dobrovićem, slikarom, koji se upravo vratil iz Pariza, provodi jednu pijanu noć uz maksimirsko jezero, pokraj kojega je upravo završen golf-turnir...

Iduće godine počinje prvenstvo Jugoslavije u golfu. Strani igrači prenose iskustvo na domaće, koji počinju bilježiti i prve uspjehe. Najveći uspjeh jednoga domaćeg igrača zabilježen je na prvenstvu u listopadu 1934., kad je Zagrepčanin dr. Strižić pobijedil najboljega klupskog igrača stranca.

Tim je prvenstvom ujedno i zaključena kratkotrajna povijest golfa u predratnom Zagrebu, a naš se prvi golf-klub Zagreb kratko nakon toga ugasil, jer uprava nije imala love za plaćanja najamnine Šumarskom fakultetu, vlasniku Parka Maksimir. Zbog toga navodno nije došlo ni do apartmanizacije i betonizacije maksimirskog perivoja. Možda je namjera i bilo, ali nisu doprle u javnost. Kak to već ide, da javnost o tome zadnja sazna


Zvir:
http://www.vecernji.hr/kolumne/kako-je-maksimir-izbjegao-golf-beton-kolumna-148651 (http://www.vecernji.hr/kolumne/kako-je-maksimir-izbjegao-golf-beton-kolumna-148651)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Gospodine Milčec, jeste li vi posljednji Mohikanac kajkavštine u novinarstvu?

- Još se i suzdržavam i kajkavštinu upotrebljavam samo kada treba povezati rečenicu. Da pišem sve na kajkavskom, naježili bi se oni koji misle da bi samim čitanjem postali kajkavci i purgeri.

Zvir:
http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl (http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Stari Zagreb, 04:05
(Zvonkec Špišičov – Zvonko Špišić:
» ... čim sem ga spazil (Kerempuha)
mam sem se setil Milčeca vu fraku:
» Od Zagreba su samo Zagrebčajnke lepše»)

Stari Zagreb (http://www.youtube.com/watch?v=DyUIDKfN8tg#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Lepi ti je Zagreb grad, Zagreb grad.
Lepi ti je Zagreb grad, Zagreb grad.
Lepi ti je Zagreb grad, Zagreb grad.
Vu njeg ide svaki rad.

Lepa naša Savica, Savica.
Po njoj plovi lađica, lađica.
A u lađi dečko mlad, dečko mlad.
Koji bi se ženil rad.

Lepi ti je Maksimir, Maksimir.
V kojem raste debel žir, debel žir.

Još je lepši Zelengaj, Zelengaj.
Za se nas je pravi raj.

GRUPA TWIST-lepi_ti_je_Zagreb_grad.MP4, 01:30

GRUPA TWIST-lepi_ti_je_Zagreb_grad.MP4 (http://www.youtube.com/watch?v=EtLrCi8k5pg#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 12, 2010, 11:35:48 poslijepodne

KAJOCID SĚ NASTÂVLA: Milčecova kol-umna preskûpa za ne-umně
 
Réčki "Nôvi list" / Kolumně, komentâri / Pogled
KVADRATURA DRUGA
05.06.2010.
đermano ćićo senjanović

Stiglo pismo

Piše mi Zvonimir Milčec: "Poslal sam ti svoju prvu kolumnu za Večernjak, pa je red da ti pošaljem i zadnju. Redakcija je navodno u velikoj frci, pa nemre plaćati honorarce. Prvi je otfikaren Pavao Pavličić, a sad je došel red i na mene..." Čitan kolumnu koju mi je posla. Piše o golfu u Maksimiru.

Godina je 1931., u Zagrebu je otvorena Gradska kavana, hotel Mlinovi (današnji Dubrovnik) prima prve goste, tržnica na Dolcu je počela s radom, a u Zoološkom vrtu je glavna atrakcija majmun Štefek. Izdana je i razglednica s njegovim likom, pa Zagrepčani šalju razglednicu jedni drugima i pišu popratni tekst. U Maksimiru je 12. lipnja te godine održan prvi golf turnir, učesnici su uglavnom diplomati i strani poduzetnici, prisutna je i pokroviteljica turnira kraljica Marija koja igru prati s Vidikovca, a Krleža i Petar Dobrović jednu pijanu noć provode uz maksimirsko jezero.

U listopadu 1934. godine na turniru pobjeđuje domaći igrač dr. Strižić, i to je prava senzacija. To je ujedno i zadnji turnir. Klub se gasi, jer uprava nema para za plaćanje najamnine Šumarskom fakultetu koji je vlasnik maksimirskog perivoja. Na kraju Milčec zaključuje da je to možda i srića, jer je tako Maksimir spašen od betonizacije i apartmanizacije.

Majko moja, koliko podataka, koliko šuga, koliko nostalgije i lipote! I ovakvome čoviku ne dat pisat?! Milčec, tak imam te rad.


Zeto ze članka:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pocakaj-(po-ca-kaj)-lipa-nasa-cakavska/msg18156/#msg18156 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pocakaj-(po-ca-kaj)-lipa-nasa-cakavska/msg18156/#msg18156)

Večernji list 01.06.2010.
FAKAT
Kako je Maksimir izbjegao golf i beton

Na prvom turniru u golfu 1931. u Maksimiru bila je i kraljica Marija, pokroviteljica turnira.
autor: Zvonimir Milčec

Céli članek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg18155/#msg18155 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg18155/#msg18155)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 16, 2010, 10:05:35 poslijepodne

Klopotec 2010 08 31

Varaždinskě vésti, br. 3426, 31.08.2010.

Klopotec

Špancireri vu Gradu

I još sam Bartolu natočil da negdašnji direktori ili nesu imeli familiju ili su ju zapuščali da bi kosili i farbali, a ovi denes imaju familiju i ne zapuščaju ju. Isto tak sam mu natočil da se i na Špancirfestu samo stari ljudi šečeju vu kostimima, jerbo deci nečeju platiti španciranje, pak onda gosti i turisti misliju da vu Varaždinu živiju - samo starci?!


Odkak je počel taj naš Špancirfest, ja i Bartol bili smo stalno raskrebečeni zmed ajfona, fejsbuka i španciranja po našem Varaždinu. Ja sam njemu dopuščal da mi vsaki dan vu podne na pivici pred Ritzom izdeklarera vse kaj je prečital na tom svojem internetu, a on je meni moral dopuščati da mu pri španciranju po vulicama Varaždina velim vse kaj mi je na duši pri onomu kaj smo videli, polahko se špancirajuči...
A moram vam priznati da smo se i dva ili tri put morali prešpancerati do našega grobja, jerbo je vsaki drugi dan bil sprevod deci naših prijatelov. Našoj neje, fala Bogu. I tak se pripetilo da smo i vu stvarnom životu vidli teh devedeset jezerač špancirerov po Varaždinu, o čemu su javlali portali na internetu, ali smo i vidli da ljudi trošiju, makar su portali javlali da trošiju puno menje. (O tomu smo se obadva složili - da vsi znaju skriti svoju zaradu pred poreznikima, i naši severnjaki kak i Dalmoši vu sezoni). Takaj smo rekli - nek’ vrak nosi medije i stranke koji rušiju novi rebalans budžeta, glavno je da nesu zrezali plače i penzije, a 2011. bu ionak smak sveta pak nam je svejedno ko bu na vlasti.

Tak smo se došpancirali i do Parka pape Ivana Pavla II. gda smo išli na grobje, i tu smo se posvadili! Veli Bartol da nemre razmeti zakaj je Grad dal tulike peneze za tie lepi  park, a sad trava neje pokošena?! Velim mu ja da je problem moguče v tomu da Grad ne plača košnju. A moj je Bartol na to riknul kak bik, tak kaj su se vsi pri kafiču “Tri mrtvaca” obračali. I rekel mi je - da mu je pun kufer direktorov koji su uspešni samo zato kaj Grad vse plača. Zato nam je hudo i v celoj državi i vu Varaždinu, jer direktori samo surfaju po internetu i delaju statistike ulaz-izlaz. To saki bedak zna!

Veli mi Bartol da su Varaždin i varaždinsko grobje bili i negda najlepši vu Europi, zato kaj su onda direktori sami i kosili i farbali kaj je trebalo i kad je trebalo. A plaču su dobili samo od onoga kaj su ljudi plačali za grobje i za zelene površine. Denes direktori kupiju automat za zalevanje i automat za meglu na kafiču, a travu nema ko kositi, jerbo za dotični posel nema dost penez...

I tak smo se Bartol i ja znovič posvadili, jerbo sam ja tvrdil da Varaždin ima najbolšega gradonačelnika, koji se i vozi na biciklinu i koristi internet, ali nemre znati i to zakaj trava ni pokošena vu nekojem parku. I još sam Bartolu natočil da negdašnji direktori ili nesu imeli familiju ili su ju zapuščali da bi kosili i farbali, a ovi denes imaju familiju i ne zapuščaju ju. Isto tak sam mu natočil da se i na Špancirfestu samo stari ljudi šečeju vu kostimima, jerbo deci nečeju platiti španciranje, pak onda gosti i turisti misliju da vu Varaždinu živiju - samo starci?!

Kaj da onda ja mislim? Vezda nit Bartola nemrem vu ništ uveriti. Moral bum se i ja početi koristiti i z internetom i z portalima i fejsbukom, da mi Bartol ne bu solil pamet. Evo i moj “Varaždinec” je otprl portala gdi se moreju sakog dana čitati friške viesti. Ali komu da ja priznam da više ništ ne razmem, niti z internetom niti bez njega? Denes su ljudi restegnuti zmed staroga i novoga, mladih i starih, debeloče i fitnesa, zmed bolečine i zdravoga živlenja. A morti bum i ja vu drugom broju “Varaždinca” kaj spametneši...


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/3426/kolumne/spancireri-vu-gradu?opcija=kolumnisti (http://varazdinske-vijesti.hr/3426/kolumne/spancireri-vu-gradu?opcija=kolumnisti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Prelistajtě nôvi broj "Varaždinca"
(živopisano (online) izdâjně "Varaždinske vésti"):
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

pdf-pismohrana:
Varaždinskě vésti

http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva)
Županiske vésti
http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti (http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 16, 2010, 10:06:44 poslijepodne

Međimurje, br. 2872, 2010.05.11

SITNICE NE ČINE POVIJEST

Jesu Kotoripčani mortik i fulali??

– A kaj si ne videl i čul, – otvorili su mu se svi ventili, – zapraf nisi niti mogel niti videti niti čuti, kajti na naši horvatski televiziji su za to ne niti pisnuli. Za to kaj je Međimurje, ž njim i trifrtale Zagorja i pol Podravine, pred stopadeset let dobilo otprta vrata v svet, v Kotoribi takša parada, dopelaju se ekstra-cugi, kakših zdavnja svet ni videl, z Pešte i Zagreba z „visokimi državnimi delegacijami“, za mađarskoga precednika „nem tudom“ je li bil, ali za našoga znam kaj je bil, i če očeš kaj od toga znati, moraš si mađarsku televiziju pogledati!! Daj se naš precednik nekam v Tunguziju otputil, več bi mi to i gledali i poslušali i tri dni predi i tri dni potli – jeni bi ga falili (za kaj?), drugi bi ga šimfali (za kaj?) – ali v Kotoribu de je onda-negda prvi put cug-mašina zafučnula na horvatski zemli?!

Autor članka: Vladimir Kapun


– Čestitam! Kak si sam znal?! – veli On meni kad smo se prije dva-tri dana sreli, što se ni inače ne događa rijetko. „Spojili“ smo se odavno, kad je njegovomu nećaku trebalo pomoći u pisanju diplomske radnje na fakultetu; profesor-mentor je njemu, nećaku, za radnju zapisao ocjenu „odličan“, a meni izrekao usmenu pohvalu! Kasnije životne okolnosti pretvorile su moje poznanstvo s Njim u obostrano iskreno i čvrsto prijateljstvo.
– Kaj kak sem znal? – velim ja Njemu nakon otpozdrava.
– Pak potrefiti to kaj si napisal.
– A kaj sem takšega napisal pa k tomu i potrefil?
– Pa to, …prečital sem, …
– Pa kaj je to „to“? Bar ti znaš: napisal sem tulko sega kaj se nemrem niti zmisliti. To je jeno, a drugo: otkud bi ja mogel znati kaj si ti bog-te-pitaj gda i gde prečital?! Za ve sem išče ne takši coprnjak. A morti sem niti ne rom ja napisal?! – pokušavam se izvući.
– Ne, ne, jesi, naj se zmotavati. Tvojo pisanje i po duhi poznam, a kak ne bi po sliki. I to je bilo ve, ne tomu zdavnja, čistam friško. Znaš, i verji mi, ja prečitam se kaj ti dobroga i lepoga napišeš.
– A kak znaš kaj je lepo napisano i dobro za prečitati?
– Pak, Bog moj dragi, prečitam pak znam. Ali morti misliš kaj sem takši osel kaj nej razmel kaj je lepo i dobro, a kaj je ne?!
– Nedaj Bog, to sem ne rekel, a tulko jesem i ja spameten kaj nam tebi rekel kaj si ja mislim. Zato me naj potvarjati za ono kaj je ne. Neg’, nisi rekel kaj zapraf očeš?!
Kao i uvijek u našim razgovorima, ne On, nego ja moram se vraćati k temi, na početak.
– Pa rekel sem: praf si potrefil!
– A kaj sem potrefil, če smem itak jemput zezvediti?! V športsku prognozu znaš kaj ne verjem, za lutriju se držim prespametnoga (zna se što ima sreču!); jedino če bi z glavom zida iskal, to bi moglo zružiti, ali to ne delam kaj nej moral zida platiti!
– Daj-naj svetu smeha delati; zakaj se ve tak hecaš z menom, mesto kaj bi lepo rekel: je, tak je?!
– No: i kaj sem onda znal potrefiti ali pak potrefil znati? I če sem znal, je bilo teško potrefiti? A če sem potrefil, je ne sejeno jel sem znal ali ne? Pa kaj onda ve tu nekšu filozofiju tiraš? Poveč kaj misliš i šlus!

Nije bilo prvi put da smo se On i ja „tak spomiinali“. Ja napišem nešto od čega „ljudem se lasi zdižeju na plešivi glavi“, a On se pravi pametnim kao da je baš On sam izmislio čitav Svijet, pa kako onda ne bi i to?! Drugi puta napišem nešto o čemu i vrapci na krovu pjevaju, a On ni o čemu nema pojma, nego hoće znati pa ispituje: ako koza ima kratak rep i kratku pamet, ima li krava s dugim repom dužu pamet ili, ako nema, zašto nema. I tako nas dvojica: kao pas i mačka, a ne možemo jedan bez drugoga baš kao – pas i mačka!
I sad: ja neka pogodim što on misli da sam – opet ja – pogodio! A ja– pojma nemam!
– Pa ono za štreku.
– Kakšu štreku? – moram pitati, jer su mi misli usmjerene na ono što tek kanim pisati, a ne na ono što već jesam napisao.
– Pa onu našu, međimursku i horvatsku: kaj je sto pedest let bila, ve je i za navek ostane prva v Horvatski, pa če se makar si tam prek Drave na glavu postaviju.
– I kaj ve ja tu imam potrefiti?
– Praf si rekel kaj oni tam prek za to nečeju niti čuti, neg bi šteli nekaj kaj je ne.
– Kaj sem rekel, rekel sem, ali kaj ve to tebe boli?
. – A kaj si ne videl i čul, – otvorili su mu se svi ventili, – zapraf nisi niti mogel niti videti niti čuti, kajti na naši horvatski televiziji su za to ne niti pisnuli. Za to kaj je Međimurje, ž njim i trifrtale Zagorja i pol Podravine, pred stopadeset let dobilo otprta vrata v svet, v Kotoribi takša parada, dopelaju se ekstra-cugi, kakših zdavnja svet ni videl, z Pešte i Zagreba z „visokimi državnimi delegacijami“, za mađarskoga precednika „nem tudom“ je li bil, ali za našoga znam kaj je bil, i če očeš kaj od toga znati, moraš si mađarsku televiziju pogledati!! Daj se naš precednik nekam v Tunguziju otputil, več bi mi to i gledali i poslušali i tri dni predi i tri dni potli – jeni bi ga falili (za kaj?), drugi bi ga šimfali (za kaj?) – ali v Kotoribu de je onda-negda prvi put cug-mašina zafučnula na horvatski zemli?! Nečem niti pitati kulko se je televizačov dopelalo v Kotoribu i kaj su tam delali. A mislim si: mortik su i Kotoripčani fulali?! Daj se tam na štaciji zbili pak jenoga malo fpičili, drugoga malo zarezali, tretjemu oko skopali, a se skupa tak kaj bi jih otpelali jeno par v bolnicu, jen par v rešt, a nekoga mortik i na grobje, onak kak to drugde znaju, namo pitali gde, bi ti videl kulko bi minut Kotoriba dobila na televiziji?! A jena štreka, k tomu stara sto pedeset let, skorom kak Matuzalem, daj-naj biti smešen! Ni za drugo kak kaj bi ju, zna se več što, abmontiral za staro železo! To bi onda bil materjal za televiziju: mam bi pitala i spitavala kak si to Međimurci svoju štreku čuvaju i poštuvleju!
- Nisam ga zaustavljao jer se zaustaviti ne bi dao. Reći nešto na to, bilo „da“ bilo „ne“, bilo bi uistinu suvišno. Nego, dok je on tako pucao iz svih mogućih topova, sjetio sam se nečega što bi moglo objasniti stvar. To je pitanje: nisu li Kotoripčani „fulali“ kad su proslavu napravili na svome terenu? Ako se ne varam, dali su joj, ne sumnjam u dobru namjeru i ozbiljno kažem, nesumnjivo lijep, simpatičan i simboličan naziv „V Kotoribi cug-mašina fučnula“ – misleći valjda da je to bilo prvi put u Međimurju i Hrvatskoj, no to nije točno. Pruga se između Pragerskoga i Pešte gradila u isto vrijeme na različitim dionicama, tako se mogla i „štreka“ polagati, ali „cug-mašina“ je u Kotoribu mogla doći samo iz Pragerskoga, a to znači samo kad je taj dio pruge bio gotov, a to dalje znači da je u Međimurju „prvi put zafučnula“ negdje kod Trnovca i Macinca!
Bio sam neoprezan, pa sam to rekao Njemu. A On će:
– Jesi ti to videl! Onda je fešta trela biti v Macinci, na oni štaciji. Jeh, to bi ti bila prava stvar! Bi videl kaj bi tam bilo publike! Ali i kak televizija nej škrtarila niti s svojimi minutami, niti svojimi špotancijami na nas Međimurce!
Bojim se da On – „ni fulal“!


Zvir:
http://www.medjimurje.hr/clanak/2872/2010-05-11/sitnice-ne-cine-povijest (http://www.medjimurje.hr/clanak/2872/2010-05-11/sitnice-ne-cine-povijest)

Kom3dija - V Kotoribi cug masina fucnula, 05:10
Kom3dija - V Kotoribi cug masina fucnula (http://www.youtube.com/watch?v=pBBalTGOoKA#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 16, 2010, 10:07:37 poslijepodne

Bjelovarac 2010 07 31 / Kolumna

Đurđa naša svagdašnja

Doduše ima Đurđa i velkih greha. Kuća joj liči na vatrogasni dom i bilo je tu petljancije oko konzervatora i dozvola, đačkoga doma je obećala, a još ništ, autocesta se baš ne miče...i penzioneri nisu dobili velke penzije. Kriva je ona i što u Bjelovaru nije otvoreno bar tisuću novih radnih mesta, a kad bi se potrudili našla bi Štefa u našem narodu još velkih zamerki.


Tak su naši ljudi revni kad trebaju tuđe posle rešavati. Stara poslovica veli da svak' prvo treba pospremiti ispred svoga praga, a ne u tuđoj kući reda delati. No, svi voliju rajše tuđe probleme rešavati i o tom' raspredati od jutra do sutra.

         Bilo kak' bilo, suseda Štefa je fest ljuta jer ju smeta kaj su svi našu Đurđu napali. Te Đurđa zakaj si ovo, a nisi ono, te nisi trebala ovak', već si trebala ovak'. K'o da je žena od jučer, pa ne zna kaj treba delati. Zamera suseda Štefa svima koji se pačaju Đurđi nekaj prigovoriti. Zna ona da je naša Đurđica dovolno vješta da svima nađe putra na glavi. No, kak' prava dama, ona to ne bu napravila. Barem ne još.

         Ni'ko se danas više ne seća da srednjoškolskoga centra ne bi bilo da nije bilo nje, da sjednica Vlade ne bi bila u Belovaru da nije bilo nje. Seća se suseda Štefa kak' je Đurđa hodala po Italiji i sklapala prijateljstva, sve dok Cormo u zoni ni otvoril tvornicu. Svakaj je tu bilo, već se svega Štefa ne mre ni setiti. No, ono čega se živo seća, je pomoć za maloga čoveka kojemu, još dok je bila gradonačelnica, nikad' ni okrenula leđa. Tak' je suseda Štefa bila svedokom dok je jedan gospon, djedek dvogodišnjeg dečarca, došel k Đurđi po pomoć. Dečec je rođen s urođenom manom i s dve godine ni se baš dobro razvijal. Kak' su roditelji sve hrvatske bolnice sprešli uzduž i popreko, nigde za njega pomoći ni bilo. Zagrebački doktor rekel im je da takvu operaciju kakvu dečec treba mogu obaviti jedino kirurzi u Austriji. Kad su roditelji pitali jel' bi to moglo prek' uputnice, odgovor je bil' da naravno da ne bi. Ni im preostalo nikaj drugo već dići 40 hiljada eura kredita, jer tol'ko bi koštala operacija. Ili.. E, onda dolazi djedek k našoj Đurđi i sav van sebe pita ju jel' ona more kaj pomoći. Dalje pretpostavlate kaj se dogodilo. Dečec je operiran bez da su roditelji digli kredita, a djedek danas uživa s dečecom koji normalno ide u vrtić, igra se i trči.Prek nje su neki išli u Italiju jetru presaditi, mnogi teško bolesni u prek reda išli na operacije na Rebro, koje Đurđa nigdar ni ni vidla, ni prije ni poslje. Zna Štefa da buju sad rekli, zakaj uopće malome čoveku treba takva preporuka, al živimo u Hrvatskoj i oni kojima je spašen život, i dalje buju pluvali po Milinoviću, a tražili pomoć neke druge Đurđe.

         Doduše ima Đurđa i velkih greha. Kuća joj liči na vatrogasni dom i bilo je tu petljancije oko konzervatora i dozvola, đačkoga doma je obećala, a još ništ, autocesta se baš ne miče...i penzioneri nisu dobili velke penzije. Kriva je ona i što u Bjelovaru nije otvoreno bar tisuću novih radnih mesta, a kad bi se potrudili našla bi Štefa u našem narodu još velkih zamerki.


Čistačica Marica

Zvir:
http://www.bjelovarac.hr/Novosti/tabid/5421/articleType/ArticleView/articleId/21246/ura-nasa-svagdasnja.aspx (http://www.bjelovarac.hr/Novosti/tabid/5421/articleType/ArticleView/articleId/21246/ura-nasa-svagdasnja.aspx)

Nela Eržišnik (Marica Hrdalo) 1922.-2007. , 01:56
Nela Eržišnik (Marica Hrdalo) 1922.-2007. (http://www.youtube.com/watch?v=zvcZ6vhhweg#)

Nela Eržišnik - 63 (Jel' me netko tražio), 03:01
Nela Eržišnik - 63 (Jel' me netko tražio) (http://www.youtube.com/watch?v=Fw1mCttnRLM#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 16, 2010, 10:09:37 poslijepodne

Varaždinskě vésti, br. 3427, 07.09.2010.

Klopotec

Mic po mic smo napravili...

A naslov ovoga vugleca mi je denes opal na pamet, jerbo me dogradonačelnikov špicname iliti nick (nadimak) podsetil na jenoga kulturtregera z bivšeg sistema, koji je za vse kaj je trebalo napraviti govoril: Bumo to mic po mic... Mi smo mu se smejali, ali - mic po mic je puno toga vu varaždinski kulturi stvarno i napravleno. Pak i Špancerfest je mic po mic od Sejma vu Varaždinu došel do ovoga kaj je denes.


Tak je prešel još jeden Špancirfest. I to dobro, na vse strane. Ja sem pratil z očima i vuhima, a Bartol ajfonom pod stolom i ispalo je dobro. Ovoga leta su imeli dobru press službu, koju je vodil gospon Perica Čavlovič, pak je Bartol vse podatke čital spod stola. I ravnatelica na je lokalnoj televiziji tj. Špancer-televiziji rekla na kraju da su ona i mala ekipa celo leto, a ona i vekša ekipa zadnji mesec, fest delali za ovoletni veliki Špancerfest...

Onda je moral i varaždinski gradonačelnik posle reči kak su i on i dogradonačelnik fest delali, a takaj komunalci i policajci da su dobro delali. A bormeš i mi špancireri kaj smo gledali pred sebe, a ne pod stol na ajfon, smo vidli da se dogradonačelnik skoro strgal dok se po ciele dane šetal z gostima po vulicama, a znam da je on i predsednik Turističke zajednice grada Varaždina, znači jako odgovorna osoba.
A naslov ovoga vugleca mi je denes opal na pamet, jerbo me dogradonačelnikov špicname iliti nick (nadimak) podsetil na jenoga kulturtregera z bivšeg sistema, koji je za vse kaj je trebalo napraviti govoril: Bumo to mic po mic... Mi smo mu se smejali, ali - mic po mic je puno toga vu varaždinski kulturi stvarno i napravleno. Pak i Špancerfest je mic po mic od Sejma vu Varaždinu došel do ovoga kaj je denes. Ali je moj Bartol, čim je ne mel kaj gledati na ajfonu, zdigel  je glavu i počel kleti - zakaj se tuliko muzike koja nema veze z Varaždinom čulo te špancirerske dane? Zato smo i za strance malo bili grad na jugu, a malo grad na istoku...

Rekel sem Bartolu da sem i ja o tomu mislil, i kak sam čul ravnatelicu Špancirfesta da ima malo penez i malu ekipu, mortik su se ti ljudi z juga i istoka zažalili na nju i nas sjevernjake, pak su došli zabadaf? Jeni jeni koji imaju puno penez, kak rečemo Bajaga, su mortik platili vu našu kasu da tu popevaju... Na to se je Bartol fest rasrdil i rekel da se mora više družiti z menom a menje z ajfonom, jer vidi da sem ili totalno skrenul ili preveč pivi okrenul. A kak nisem preveč pil, jerbo je pri Đurđi bila bolša hrana od pive, sam ga prosil da još malo gledi vu ajfon, mortik press služba tak ažurno kak je statistiku poslala, mortik pošlje i financ raport, pak bu videl da li sam skrenul.

Velim mu ja da bu drugo leto još bolši Špancerfest, jerbo je pri nam Hrvatom i Varaždincom vsaki novi političar ili festival bolši dok se ne pokaže goršim, i tak sam se vrnul vu mislima na prve Špancerfeste. Pak sem se zmislil cehovskih povorki, pak plehmuzike i konjof, takaj i Tomice Lipljina i Ljubija Kerekeša, pak Dudija Torjanca i Vladija Štefančiča, pak i dece vu kostimima i tamburašof na vsakom vuglu, pak profesorof i đakov Aestas muzike na bini, pak...

Daklem, vsega i vsih je na Špancifestu bilo, jerbo smo mi Varaždinci takšni da ono kaj je dobro vu Varaždinu i kaj treba ljudima vu Varaždinu - z srcem vsi delamo i ne pitamo za cenu. I još si doma pozovemo goste pak ih hranimo vani na štandima, i dare im kupimo, pak ih zovemo i drugo leto. Zato nas ove novokomponirane muzike ne buju stirale vu hiže, pak da skrivečki bez gosti čakamo da Špancerfest projde, a drugi i drugačeši ljudi da se buju špancirali po Varaždinu...


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/3427/kolumne/mic-po-mic-smo-napravili?opcija=kolumnisti (http://varazdinske-vijesti.hr/3427/kolumne/mic-po-mic-smo-napravili?opcija=kolumnisti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Prelistajtě nôvi broj "Varaždinca"
(živopisano (online) izdâjně "Varaždinske vésti"):
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

pdf-pismohrana:
Varaždinskě vésti

http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva)
Županiske vésti
http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti (http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Emmerich Kalman: Grofica Marica (2003): Dolazak baruna Kolomana Župana (00.00-04:30) /Hajd'mo u Varaždin (04:30 – 06:28)

Sandra Bagaričova kak Grofica Marica i Vid Balog kak barûn Koloman Župan v poznâte operete Emmericha Imre Kalmana.

Grofica Marica najavlujě zârukě z zmišlenem barûnom Kolomanom Županom kak bi sě réšila dosadne vudvarâčov, no stvari sě zakomplicéraju da nenâdano dohâja prâvi istoimeni barûn, Mađâr z Varaždina, teri jě v novina prečital o svem zârukam.

Silvesterska (i)zvedba 31. prosinca 2003, zagrebečko kazališčě 'Komedija'.
Redatel: Vladek Štefančičov (Vlado Štefančić)


Emmerich Kalman: Grofica Marica (2003): Dolazak baruna Kolomana Župana /Hajd'mo u Varaždin (http://www.youtube.com/watch?v=uDB2rH8WF_U#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Video:
Kalman - GRÄFIN MARICZA - Komm mit nach Varasdin,  04:15
Kalman-Marica grófnő - Szép város Kolozsvár
Szilágyi Olga - Dániel Gábor
Kalman-Marica grófnő-Szép város Kolozsvár (http://www.youtube.com/watch?v=1IqS6oEl2Us#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Opširnešě o "Grofice Marice"
(« privremeno » nedostupno):
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330 (http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,2278.msg85330.html#msg85330) [/quote]

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
* Plemenita Občina Turopôlska
www.turopolje.hr (http://www.turopolje.hr)
Pot Vec tri dana (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 16, 2010, 10:10:40 poslijepodne

Međimurje, br. 2874, 2010.05.25

SITNICE NE ČINE POVIJEST

Kaj sv. Vrban natače, to mimo lagva teče

Sv. Vrban se pomalem spravlal i dugo putuval i na nebi su si mislili kaj se je negde zgubil, ljudi pak su se bole jafkali i prosili, tak kaj je več ne bilo za poslušati i zato se je Bog smilil i skomandiral sv. Petru naj odškrne pipe na dežđovnih lagvih. Dešč opal i se je pak bilo kak mora biti, a sv. Vrban je to ne znal pak se resrdil.

Autor članka: Vladimir Kapun


Tako kaže stara međimurska uzrečica o kiši koja padne 25. svibnja, usred vremena kad loza cvate. Ne znam jesu li za tu izreku znali i drugi, ali naši, međimurski „Goričanci“ vjerovali su da je za „slabu bratvu“ neke godine kriva, pored ostaloga, baš ta kiša. Toga se dana Katolička crkva sjeća sv. Urbana, prvoga od osam papa toga imena (222.-230.), pa se onda – „po nekakvoj zapovjednoj odgovornosti“?! – i njemu pripisuje dobar dio, ako ne i sva krivica „za kmicu i pavučinu v lagvih“. (Za lijepo vrijeme i dobar urod nitko ga se ne sjeti!)
Stari pomalo zaboravljaju, a mladi uopće ne znaju što s vinograd(ar)ima i vinogradarstvom ima taj svetac, u domaćoj inačici sv. Vrban – s vrlo zatvorenim „a“ i naglaskom na njemu. Naime, izvorno mu ime znači građanin, gradski čovjek, stanovnik grada, posebno Rima – ako je i volio dobro popiti, teško da je sam „gorice kopal, rezal, vezal i bral“ – a nema veze ni s vrbom, posebno ne s vrstom zvanom „pintovec“ koja ima naročito duge, tanke i vitke grane prikladne za vezanje „locnov“. Ipak – treba poštivati, s jedne strane, narodno iskustvo i, s druge strane, narodnu predaju koji su lijepo spojeni u navedenoj uzrečici, pa neka ne bude suvišno taj spoj ispričati onako kako su to nekad stari činili mlađima.

„No onda,“ počinjali su „od negda su ljudi bili kajkakši, grešili čuda, pak jim je Bog za kaštigu dežđa skratil. Ljudi su dugo magadili, ali gda su reke i potoki presušili, najglobliši zdenci ostali bez vode, zemlja na veliko spokala, drevje se sušilo, živina krepavala i ljudi omedlevali od žeje, ni se dalo več zdržati pa su i najtrdokorneši počeli v cirkvu hoditi i prositi: „Dragi Božek, otpusti nam i pošli dežđa predi kak pomerjemo!’’
A dragi Bog posluša to i posluša, pak na se zadnje veli svetomu Petru naj pošle nekoga na zemlu glet jeli su se ljudi pobojšali i postali vredni smiluvanja i dežđa. Nebeski ključar počne iskati koga bi poslal, ali – si imaju nekšega velkoga posla. Več se je otpravil k Bogu raportirat kak nemre njegovoga befela spuniti, a onda spazi starčeka kak dremle v hladu. Prime ga za ramu, ov se lecne i stopram da je glavu gori zdigel, sv. Peter spozna: bil je papa Vrban. Spripoveda mu kaj ga muči i na zadnje stiha veli:
„A bi se mortik vam dalo Božju volju spuniti pak …?“ nije dospel zreči do kraja, a sv Vrban ga preseče:
„Kak si sam moreš misliti kaj ne bi?“ skorom se resrdil i mam se išel spravlat na put. Kaj nej išel praznih ruk, pita jel bi slobodno ljudem doli nekaj odnesel, kakti malo pijače. Kak ne, veli sv. Peter, sam če bu mogel nesti, naj si zeme, ali kaj ga na sram, naj zeme ono malo bojše, kaj se sam za vekše svetke pije.
I tak je bilo: sv. Vrban si nakladne tijam štiri pletenke: po dva demižone na saku ramu tak kaj je zgledal kak nekši krispan. I ajda pomalem, z noge na nogu, skorom je celi tjeden minul predi kak je dospel na zemlju.
A tu – neje mogel očem vervati: kakša suša, kakša žeja? Se je lepo zeleno, cveteki se počeli otpirati, dečica z nogicami pockaju po vodi, z rukicami blato mesiju, ljudi sam kaj ne ponorejeju od veselja.
„Kaj je ljudi, kaj je z vami? Kaj ste tak dobre volje?“
„Kak namo veseli?! Pa vište kakši nam je lepi dešč opal! Sami kruh i pijača su z neba cureli, svet se sfrišal! Neg – kaj ste se vi tak spravili kak za maškore? Kam ste se otputili i kaj ste se tak naklali? Dajte, vam pomoremo nesti?“
„Idem glet i pomočti vam siromaškim lju… …“ počne pak zastane, malo se zgledne koli sebe i stopram onda dojde k sebi:
„A tak, nesnage vi jene odurne!? Pred Bogom skečite i jafčete, a Njemu za hrptom ne znate kaj bi od veselja?! I vam ja s takšom mukom pijaču nesem?! Nate, tu vam je!“ – i svoje demižone zleje v jarek kre puta.
A kaj je bilo? Sv. Vrban se pomalem spravlal i dugo putuval i na nebi su si mislili kaj se je negde zgubil, ljudi pak su se bole jafkali i prosili, tak kaj je več ne bilo za poslušati i zato se je Bog smilil i skomandiral sv. Petru naj odškrne pipe na dežđovnih lagvih. Dešč opal i se je pak bilo kak mora biti, a sv. Vrban je to ne znal pak se resrdil.
Tak vam je to bilo – završavali su stari, a djeca radoznalo čekala nastavak: „A kaj je onda dale bilo?“ „Dale se išlo lepo Boga molit pa spat,“ sa smiješkom su odgovarali i nije bilo druge, trebalo je „posluhnuti“!

Da, tako vam je nekoć bilo. Brijeg i mjesto gdje se to dogodilo i gdje potom „raste jako dobro vino“ ljudi su po svecu prozvali Sveti Vrban i dugo su ga, stotinama godina, sve do sredine XX. stoljeća tako zvali. Onda je došao netko tko zna odakle i rekao „Kakav Vrban, on je za mene Urban.“, pa domaći kimnuli glavom i brže-bolje napisali Sveti Urban. Onda je došao netko drugi i rekao „Kakav sveti, nema toga!“, pa domaći opet kimnuli glavom i brže-bolje obrisali Sveti, ostavili samo Urban. Onda je došao opet netko i rekao „Možda svetih ipak ima?!“, pa domaći opet klimnuli glavom i brže-bolje dopisali „Sveti Urban“.
Nadajmo se da tu nije kraj, da će ipak doći i netko naš i reći: Ako nam je bio tisuću godina dobar, jedinstveno naš i međimurski prepoznatljiv, zašto ne bi opet bio takav – naš i samo naš Sveti Vrban?!“ Pitanje je samo bismo li mi domaći smogli snage i prihvatili nešto što nije – tuđe?!


P.S.
Kad sam već napisao ovaj tekst, pa zbog nekih razloga razmišljao da ga izbrišem, saznao sam za ovogodišnje Urbanovo u našem Svetom Urbanu, a bit će ga, što se „pijače“ tiče, valjda i drugdje. Bio sam neoprezan, pa pitao: a zašto ne Vrbanovo – oslanjalo bi se na našu tradiciju, bilo bi jedinstvenije, osebujnije, turistički prepoznatljivije, iskoristivije, zapamtljivije, možda i povezivije s pričom koju, na (ne)sreću, nisam obrisao nego, evo, ponovo objavio. Odgovor očekujem – dogodine ili…?!
Kao za nevolju, istoga dana načuo sam da je i nekima drugima i drugdje palo na pamet Urbanovo kao vin(ar)ski blagdan. Nisam vinogradar, pa me to ne dira, ali… možda je dobro znati za konkurenciju!


Zvir:
http://www.medjimurje.hr/clanak/2874/2010-05-25/sitnice-ne-cine-povijest (http://www.medjimurje.hr/clanak/2874/2010-05-25/sitnice-ne-cine-povijest)

SVETI (T)URBAN
Sveti Urban.flv, 01 :22
Sveti Urban: mesto v gôrnomu Međimurju, poznâto po kvalitetnomu vinu
Sveti Urban.flv (http://www.youtube.com/watch?v=A8_Z5mq1yMo#)

Goričani prid obid 1991g.- Vrbanj otok Hvar, 05 :12
Stariji goričani u nediju prid obid, na 17 morča 1991. Vrbanj otok Hvar, Stari Grad, Hvar, Dalmacija, Hrvatska, Dalmatia. Croatia
Goričani prid obid 1991g.- Vrbanj otok Hvar (http://www.youtube.com/watch?v=1Nu7nACb68M#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 16, 2010, 10:11:38 poslijepodne

Bjelovarac 2010 08 06 / Kolumna

Zatvorski turizam i strah od Medara

Kaj je ono pravo belovarsko, ono izvorno kaj ni ne'ko drugi kupil, iznajmil, kaj nismo prodali il' bumo prodali... Belovarski vrt nam je zarašten i u njem' se legu zmije i lisice, Pevec je kak' svi znamo kaput, Tehnogradnje već odavno nema, Česmu smo prodali Vinkovčanima, Sirelu Francuzima, Prosvjeta nam je isto tak' davno propala. I kaj nam je na kraju ostalo? Ostal' nam je paviljon, Žuta vojarna i Zatvor. Zato suseda Štefa predlaže da se svi Belovarčani udruže i ak' nam već ni uspel crkveni turizam o kojemu su svi tol' ko pričali kad se uspostavljala biskupija, morti više sreće bu s ovim zatvorskim. 'Ko zna, ipak imamo jaku adute, Pevec, Petrač...


Sad je suseda Štefa sigurna da je bila u pravu. Bjelovarski Zatvor pravi je i jedini sigurni turistički adut. Kak' ovoga leta s gosponom gradonačelnikom ni bila ni na jednom gradilištu, ni joj preostalo nikaj drugo nek' s mladim Topalovićem pohitati u Zatvor na otvorenje izložbe. Verovatno će nekome teško bit' pojasniti zakaj se izložba održava baš iza rešetaka, a sam par koraka dalje, imamo muzeja u kojega smo tol'ko uložili i, ti bog sreće, još uvek ulažemo i ne znamo dokle ćemo. No, čini se kak' to sve nema veze, jer ponovo se pokazalo da nisu važni zidovi, nisu važni novi il' stari laminati, svetlo ovakvo il onakvo, rama ovakva il' onakva. Medakove karikature bile su sam' tak' zalepljene na veće arke kartona i obešene na žicu koja ograđuje prostor u kojemu zatvorenici svakoga dana šetaju. Ni trebalo posebne rame, posebnoga ambijenta, il' posebnoga svetla na ulazu. I zato, sad je suseda Štefa fakat sigurna da ni fulala kad je rekla da na razglednice Belovara, uz paviljon i crkvu svete Tereze treba metati i sličice iz belovarskoga Zatvora. Ak' se uzme prav za prav, morali bi se zapitati kaj bi drugo mogli metnuti. Kaj je ono pravo belovarsko, ono izvorno kaj ni ne'ko drugi kupil, iznajmil, kaj nismo prodali il' bumo prodali... Belovarski vrt nam je zarašten i u njem' se legu zmije i lisice, Pevec je kak' svi znamo kaput, Tehnogradnje već odavno nema, Česmu smo prodali Vinkovčanima, Sirelu Francuzima, Prosvjeta nam je isto tak' davno propala. I kaj nam je na kraju ostalo? Ostal' nam je paviljon, Žuta vojarna i Zatvor. Zato suseda Štefa predlaže da se svi Belovarčani udruže i ak' nam već ni uspel crkveni turizam o kojemu su svi tol' ko pričali kad se uspostavljala biskupija, morti više sreće bu s ovim zatvorskim. 'Ko zna, ipak imamo jaku adute, Pevec, Petrač...

         No, da ovoga leta ne bu tak dosadno, pobrinul se šef Muzeja, koji očito bu sve tužil. Sve koji sve ove godine, kolko traje obnova nisu videli kak on crnči po prašini i divljini praznih zidova Muzeja. Tužil bu on sve koji su slepi kod zdravih očiju i ne vide da je baš on, Mladen Medar, nedovoljni istaknut kao najveći neimar ovoga grada, kojemu bi se dok hoda po korzu trebali klanjati, a naročito ova smećad od novinara, koja se usudi pisati da radovi traju predugo, da preveć koštaju i da ne ide sve onak po propisima. Štefu takva reakcija baš čudi, kaj se on javla, pak ne financira on obnovu iz svoga žepa, nit je odgovoran kaj neko fuša i zmišla dodatne i nepredviđene radove. Al za Medara važi ona Muzej -to sam ja. Pak je posegnul za muzejskom kasicom prasicom i angažiral odvetnika da preti svim medijskim kućama, koje ne uvažavaju dovoljno lik i delo ravnatelja Muzeja, povjesničara umjetnosti...
         I sad je Štefa u strahu za svoje omiljene novinare, boji se da buju kod Ivnčića završili, jer veli Medak, to kaj ti brezobrazni novinari koji nisu dostojni da ih on na ulici ni pozdravi, je kazneno djelo. Pa zato novinari neće napisati da je Medar samoljubiv, tašt, naprasit, prepotentan, umišljen, nekulturan, asocijalan, čangrizav, da konstruktivna kritika ne stanuje na njegovoj adresi i neće napisati da je baš Medar iz Muzeja "istjerao" sve medije, vječno nezadovoljan što zarez nije na pravom mjestu. Ne, ne, nikad to novinari neće napisati.

Čistačica Marica

Zvir:
http://www.bjelovarac.hr/Novosti/tabid/5421/articleType/ArticleView/articleId/21299/categoryId/468/Zatvorski-turizam-i-strah-od-Medara.aspx (http://www.bjelovarac.hr/Novosti/tabid/5421/articleType/ArticleView/articleId/21299/categoryId/468/Zatvorski-turizam-i-strah-od-Medara.aspx)

Nela Eržišnik,poslednji oproštaj 17.8.2007., 01:42
Nela Eržišnik,poslednji oproštaj 17.8.2007. (http://www.youtube.com/watch?v=9AG1ROHmTiQ#)

Marica Hrdalo Baba (Teta) Ikača
Nela Eržišnik - Prenos nogometne utakmice, 06:22
Nela Eržišnik - Prenos nogometne utakmice (http://www.youtube.com/watch?v=PJtV-5g4yaM#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 06, 2010, 03:39:47 poslijepodne

Jutreni list 09.10.2010. /  (néma i i)ma.ga.zin


Kajkavska kumica i štandardni kumek


Tjedan u 10 pitanja

Ko bu trebal frižidere kad se za mesec dan vani se zaledi



1 Gospođo Barice, kako ocjenjujete ovu krizu oko sira i vrhnja na Dolcu?
- Sinek moj, kak se to spominjaš z menom. Nisam ti ja nikakva gospa. Ja sem kumica.

2 Pardon. Onda što kažete?
- Na kaj? Sinek moj, pa kak bi ti ja govorila. Mene ti je zklesal kipar Štef Gračan, onaj kaj je i Zagorku sklesal, tu dole v Tkalči. A iz Škrinje me je zvlekla Branka Šeparović. Nemrem seja spominati s tebom. Ja sem ti kip, skulptura, umetničko delo, ne?

3 Da, ali svečano vas je postavio gradonačelnik Milan Bandić. Sada njemu treba pomoć. Vidite valjda da ga njegova stranka ruši preko frižidera za sir i vrhnje?
- Je, sinek moj. Se ja to vidim kaj delaju našem sirotom Milanu. Kak ga razapinjeju, još bu od njega postal svetac. Opet nas je spasil, a da nijednu sveću nije zapalil na Kamenitim vratima.

4 Vi, dakle, ne mislite da je on sam napravio problem da bi ga lakše riješio?
- Sinek moj, još si ti zelen. Nemre se ni Milan z rogatima bosti. Lepo im je rekel da mu se fučka ko bu za se to odgovaral. Tak i treba. Zapamti ovo kaj ti bum rekla samo jenkrat: Tko god se pačal u poslove kaj delaju kumice, taj nigdar ni dobro prošel. Kak bi rekel mužek od Bele: Nigdar ni tak bilo da na Dolcu kumica ni bilo.

5 Mislite li da će čelnici Holdinga nabaviti 37 rashladnih vitrina u roku od 90 dana?
- Sinek moj, mene ne zanima kakvu spačku buju ti Sinjani iz Oldinga sad zmislili. Kaj oni znaju o kravama. Oni se razmeju samo napikavati na konjima u onu rupicu. I još to delaju sa svojim momcima. Kaj vi mislite da je to normalno?

6 Što?
- Pa to kaj vam pripovedam. Ko bu trebal frižidere kad se za mesec dan vani se zaledi?

7 Ha, čujte, takvi su propisi. Kako ste vi čuvali sir i vrhnje po ljetnoj žegi?
-  Dečec dragi, pa gdo pripoveda o letu kad bu skoro sneg curel. Ti se tak malo razmeš vu visoku politiku da buš za stalno ostal piskaralo.

8 Pa kako bi onda vaša susjeda Zagorka izvještavala o ovoj krizi?
- Sigurno ne tak kak ti, sinek moj dragi. Ona bi se nečega dosetila. Mam bi iz tih pustih dućanov donesla vrhnja, sira, jogurtov z jagodami i ribizlov, acidofilov, kefirov i mleka kaj se prodaje z 0,9 posto masti i dala to kumicama da prodaju pod svoje. Pa nek gospoda vidiju ko bu to kupil. Nek si kusaju kaj im je onaj šofer zmutil od naše mlekare.

9 Nemojte tako, to je sad francuska firma?
- Kaj to mene interesira? Kaj se burno sad svi pravili Francuzi? Kak onaj Vidošević koji veli da kumice prodavaju sir i vrhnje i u Parizu, pa moreju i u Zagrebu ak mu plate članarinu. Ili onaj punoglavek z očalima kaj je šoferu mleko u prahu dovlačil prek grane. Kaj ti, sinek, misliš da smo mi slepci?

10 Ma, nemojte se  ljutiti. Samo sam mislio da ovo oko sira i vrhnja...
- Nikaj ti nisi mislil, sinek moj. Fala ti na rožama i hodi si doma. Malo te je zel acidofil.


RAZGOVARAO ZLATKO ŠIMIĆ



Turopôlska «kumica» vozi mléko na beciklinu ...

Zvir: Meridijâni, broj 94 (+), trâven 2005.
http://www.meridijani.com/?meridijan=magazines&id=115&brief=750 (http://www.meridijani.com/?meridijan=magazines&id=115&brief=750)

http://www.forumgorica.com/kajkavski/predlogi-za-po(pu)larizaciju-turopola-i-turopolske-kajkavscine/msg2502/#msg2502 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/predlogi-za-po(pu)larizaciju-turopola-i-turopolske-kajkavscine/msg2502/#msg2502)

   8. Višě za Kaj déla on teri po Kajkavski kûně, špôta i švajni neg on teri zpametno štoka o Baladam Miroslava Krležě.

Zvir: Prof. Željko Funda
KAJOFILSKO-KAJOLOŠKA DEKLARÂCIJA / O KAJKAVSKOMU JEZIKU
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg3147/#msg3147 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg3147/#msg3147)

Zašto intelektualci u kajkavskim krajevima ne govore kajkavski

Gjalski spočitava hrvatskim vukovcima što su »svu svoju dušu dali obrani Vukovoj i zagospodovanju seljačkog ličko-hercegovačkog govora u sferama knjige i književnosti. Nije se našao nijedan, ama nijedan jezikoslovac koji bi se latio posla da proučava hrvatsku kajkavštinu. A ipak je ta kajkavština toga vrijedna...« U najuglednijim se salonima govorilo i pisalo domaćim kajkavskim govorom, pa su se doseljeni Nijemci morali naučiti hrvatski i postali su Hrvati, kako nam to potvrđuju ugledne aristokratske obitelji, npr. Rauch, Kulmer, Cavanagh i drugi

Školovani ljudi u kajkavskim krajevima govore štokavski. Koriste se samo pokojom kajkavskom riječju ili frazom. Školovani kajkavci već misle na štokavskom, a ne na svojem materinskom kajkavskom jeziku.... Je li ikad župan varaždinski ili onaj međimurski održao svoj referat (govor) na kajkavskom, što bi bilo normalno s obzirom na kajkavsko pučanstvo?
Hoćemo li dočekati da listovi u kajkavskoj Hrvatskoj objavljuju uvodnike na kajkavskom, kao što čini primorski »Novi list« na čakavštini?


http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg24204/#msg24204 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg24204/#msg24204)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 25, 2010, 10:06:01 poslijepodne

Zagorski list br. … / 24.12.2010.

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Božič pred vrati

Božič je. Cajti su grdi. Nu i hu te cajte trieba najti zericu radosti, če ne h ničem drugem unda se bar zmisljiti na negdađnje bolše cajte i nadati se da bu druge ljete bolje. Željim vam za Božične dane da jih blagujete z svoju familjiju pri onomu kaj imete, ne žaluvati preveč za onem čega nie. Največe bogatstve je familjija na kupu, pak vam i te željim. Če pak se i te ne dogodi nek vam za stoljem budu pajdaši ljipi spomenki teri su vam negda cinfralji življenje.
 
Srečen vam Božič, mir i blagoslof h tišine, radosti h duše, bez larmanja sakojačke čačke.
 


Piše: Nevenka Gregurić
 
Badnjek je, Božiču pred vrati. Ljudi vihrenjuje po štacune kaj bi još teru kunu potrošilji, če njim je ostala, za kupiček kaj bi si pocinfralji najveseljiejši svetek, Božič. Blješčeči i kričeči cajt h teromu se ljudi rihtaju za svetek.
 
Zadnje gruntanje e se je se kupilje kaj trieba, e se je za sakuga kupil dober dar teromu se bu raduval, e bu sega dosta i tak dalje i dalje. Halabuka veljika,več ljudi muči nek njim daje one kaj bi praf za praf triebalje imeti. Sreču, mir, radost, veselje jer se ovršava spomenek na cajt rođenja maluga Isusa. Nu kak da su ljudi pozabilji kaj praf za praf je Božič. Na tjedne prie Božiča lamatiju o dare tere bu njim pod bor del „Djed Božičnjak“.
 
Gda čujem za dedeka Božičnjaka lasi mi se zdižeju na glave. Več dug cajt govorim, pišem poviedam da takvuga dedeka nema. Ak nas gdoj na Božič daruje, te je malji Isusek teremu u njegvu čast i slavime njegve rođenje. A jeden diel ljudi i dalje larma o dedu Božičnjaku. Gda čujem da te nešče velji, mam znam kuljike velja, kaj se veruvanje h Božič dotikavlje. On sam ne slavi Božič radi onuga kaj po vere i cirkve je, nek po onomu kak su si nekteri pripasuvalji. Največ se tuj mislji na one teri su negda za Isuseka i Božič nie štelji čujti, a zdej bi štelji biti veči vierniki od Pape i sveci od Isuseka.
 
Oni pak drugi znaju da se čakanje rođenja maluga Isuseka diela z veseljem pri duše. Na barem kratki cajt ljudi trebaju pozabiti na se zloče tere jih pritiskaju. Teške jih je zbrisati, alji jih treba deti na stran i barem jedn čas z svoju familjiju svetkuvati pri onomu i ob onem kaj imaju. Negda niesu stolji bilji puni sakojačke košte, lomari sakojački hadri i pod cimerem niesu bilji sakojački čački, alji su ljudi bilji srečni kaj moreju z svoju familjiju ovršavati veljiki svetek. Šparalje se čez ljete kaj bi si na veljike svetke moglje privuščiti bolju koštu kaj bi sa familjija bila vesela. Pri hiža se navike našla sajena gibanica, juhica, živače meseke, fini friške pečeni kruhek. Če se pak našlje kaj i pogutnuti i sprati grlje, veselju nie bilje kraja. Za svetek kak da se štelje živeti po one svete pesmice tera velji: „daj nam Bog sega obilje“!
 
A daruvanje o terem denes tak pune šlabekujeme, tak se pune mučime kaj bi delji ilji našlji pod cimerem je šega novuga cajta. Gda si ovak gruntam unda si misljim da je ljiepe ak imame jedni drugem kaj za daruvati. Ipak te su same stvari tere triebame, alji i moreme biti bez njih. One kaj bi triebalji daruvati jedni drugem je daruvanje samuga sebe. Bilji bi te ljiepi i sveti Božični cajti da bi ljudi jedni drugem dauvalji svoje cajte i svoje pajdašuvanje. Bilje bi ljipe i najvekši dar gda bi starci barem kratke cajte bilji z svoju decu, a oni pak z svojemi starci. Hu ovem zbrčkanjomu i brzemu življernju nemame čas jedni za druge, a unda su cajti gda slavime Božič baš pravi cajti za te. Meste da saki luče h svoje komore h moderne mašine i h gruntanju odleti bog zna kam, bilje bi ljiepe gda bi saki fraj cajt od posla i školje bilji skupa i jedni drugem cinfralji življenje. Za tekve dare, gda jedni drugem darujeme sebe nie trieba imeti debele pobelare ilji pune žepe. Za takve daruvanje trieba imeti same dobre volje tera nič ne košta. Srečni bi triebalji biti oni teri svoje cajte darujeju drugomu i tak cinfraju življenje onuga do koga mu je stalje. Ljudi kak da su pozabilji da njim morti za sreču trieba same ljiepa rieč, spominek, smieh ilji same kratke žlabranje za stoljem, pri onomu kaj se ima. Čemu se mučiti z kupičkem onuga kaj osiromaši čoveku žepe i dušu, a morti nikuga ni ne obraduje.
 
Božič je. Cajti su grdi. Nu i hu te cajte trieba najti zericu radosti, če ne h ničem drugem unda se bar zmisljiti na negdađnje bolše cajte i nadati se da bu druge ljete bolje. Željim vam za Božične dane da jih blagujete z svoju familjiju pri onomu kaj imete, ne žaluvati preveč za onem čega nie. Največe bogatstve je familjija na kupu, pak vam i te željim. Če pak se i te ne dogodi nek vam za stoljem budu pajdaši ljipi spomenki teri su vam negda cinfralji življenje.
 
Srečen vam Božič, mir i blagoslof h tišine, radosti h duše, bez larmanja sakojačke čačke. 


Zvir:
http://zagorje.com/clanak/8266/za-dusu-za-spomenek-bozic-pred-vrati-.aspx (http://zagorje.com/clanak/8266/za-dusu-za-spomenek-bozic-pred-vrati-.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » v Zagorskomu listu:
http://zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&sa.x=0&sa.y=0&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=zagorje.com%2Fclanak%2F8266%2Fza-dusu-za-spomenek-bozic-pred-vrati-.aspx#992 (http://zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&sa.x=0&sa.y=0&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=zagorje.com%2Fclanak%2F8266%2Fza-dusu-za-spomenek-bozic-pred-vrati-.aspx#992)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 25, 2010, 10:32:03 poslijepodne
Zagorski list br. … / 17.12.2010.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Na Badnjak post, za Božič jela dost


Je, i blage je muorale znati da je veliki svetek. Te dane su bolše i jeli i krma se nigdar nije šparala na Badnjak ili Božič, na Štiefanje, Nove lete ili Tri Kralje. Tak je bile i pri ljudi.
Glavne jele na Božič bila je purica štera se klala dan prije Badnjaka, onda je na Badnjak odstala vu špajze da bi se na Božič v jutre diela v tulec i onda se z mlinci i zeljom iela na Božič, i zalijievala z rujnim vincem, deca z malinovcem.

Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250)

Piše: Zoran Gregurek


Ako dani u godini imaju svojeg „pučkog kralja“, onda je to zasigurno Božić. Nijedan kršćanski blagdan nije toliko spominjan u narodnim izrekama i pučkim predajama kao Božić, dan rođenja Kristova. Pripreme za Božić u zagorskim su domovima nekad bili obredi koji su se bezrezervno obnašali.

- Na Badnjak navečer peč bi kuril same gazda šteri bi na ogenj metal debele komade drf da slučajne nej prek noči ostali bez ognja jer tuo donaša nesreču. Negda na Badnjak niesme jeli se do večerje pokle štere sme išli na polnočku. Za polnočku sme se na tjedne predi dogovarali, šte bu kak i s kiem išel vu cierkvu - prisjećala se hraščinska baka Ivka. Na Badnjak se kitio bor, koji je je bio glavni ukras kuće za božićnih blagadana.

- Bor, ili kak sme govorili – cimer, bi se kitil na Badnjak na večer i to bi dielala gazdarica z decu, ili babica z nučići. Gazda, če nije bil ded živ onda otec, bi same špicu del na vrh bora, a predi toga i bor odciekel vu šume, donesel ga dime i nasadil. Na cimera su se metale  kuglice, štere je mati imiela spravljene v ormaru zamotane v novinski papier i nije se ih smele dirati, kojekakvi lanceki i papernjati ukrasi. Pod cimera su se metale jabuke – bužičnice, i tuo za sake diete pri hiži po jedna, da budu zdravi, lijiepi i črljeni ciele druge lete, kak jabučice. Je, pod cimerom je muorala biti i šenica štera se posieala na svetu Luciju - govorila je baka koja je uvijek prisustvovala kićenju bora.

No, zagorski domovi nisu se ukrašavali samo borovima, jer su se ukrasi stavljali i na bunare, na ulazna vrata na štalama, kao i na kućne prozore.

- Je, i blage je muorale znati da je veliki svetek. Te dane su bolše i jeli i krma se nigdar nije šparala na Badnjak ili Božič, na Štiefanje, Nove lete ili Tri Kralje. Tak je bile i pri ljudi. Same, kaj je na Badnjak trebal biti post, a na Božič jela dosta. Glavne jele na Božič bila je purica štera se klala dan prije Badnjaka, onda je na Badnjak odstala vu špajze da bi se na Božičv jutre diela v tulec i onda se z mlinci i zeljom iela na Božič, i zalijievala z rujnim vincem, deca z malinovcem. Znale se da je Božič jer sme si bil vređeni, za svetek otpravljeni, a vu hiži je dišale mese i kolači, čega nije bile saki dan kak denes gda je, kak se čini, Božič saki dan, a gda doujde te veliki svetek, sega nam je dost jer sme prejieđeni i više nam nije do ničega, ni do rane, ni do pila. Još mi to nekak ide v glavu, ali nikak ne razmem one šteri veliju da im nije do ljudi na Božič jer bi se šteli male počinuti o sieh. A, kaj buš, takve je vriejme, same se bu i tuo morale zmeniti jer se bume dotrgli kak narod - upozoravala je pronicljiva starica.

Zvir:
http://zagorje.com/clanak/8243/iz-bakine-pucke-biljeznice-na-badnjak-post-za-bozic-jela-dost.aspx (http://zagorje.com/clanak/8243/iz-bakine-pucke-biljeznice-na-badnjak-post-za-bozic-jela-dost.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ gospona Zorana Gregurka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov „IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE“ v Zagorskomu listu:
http://zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=IZ+BAKINE+PU%C4%8CKE+BILJE%C5%BDNICE&sa.x=0&sa.y=0&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=zagorje.com%2Fclanak%2F8266%2Fza-dusu-za-spomenek-bozic-pred-vrati-.aspx#954 (http://zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=IZ+BAKINE+PU%C4%8CKE+BILJE%C5%BDNICE&sa.x=0&sa.y=0&sa=Tra%C5%BEi&siteurl=zagorje.com%2Fclanak%2F8266%2Fza-dusu-za-spomenek-bozic-pred-vrati-.aspx#954)

Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Crtice z Turopola / Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: kuntakinte - Siječanj 02, 2011, 12:10:07 poslijepodne
Crtice iz Turopolja
Nedjelja, 02 Siječanj 2011 09:21
http://www.hns-vg.com.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=234:crtice-iz-turopolja&catid=1:latest-news (http://www.hns-vg.com.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=234:crtice-iz-turopolja&catid=1:latest-news)

-

Crtice iz Turopolja
Srijeda, 22 Prosinac 2010 22:31

Objavljen  je prvi tekst u rubrici Crtice iz Turopolja. Bit će pisane u obliku kratkih priča iz povijesti Turpolja na kajkavskom (turopoljskom) jeziku. Na ovaj način želimo popularizirati korištenje turopoljskog govora i tradicijsku kulturu s jedne strane, a također čitateljima omogućiti upoznavanje povijesti kraja u kojemu živimo.

Crtice piše Zdravko Lučić, vrstan poznavatelj turopoljskog govora i povijesti koji se do sada svojim angažmanom pokazao kao ključna figura turopoljskog kraja u očuvanju tradicijske kulture; od pisane riječi, oživljavanja zaboravljenih običaja, obnove Plemenite opčine turopoljske i kao jedan od glavnih aktera sad već dvadesetogodišnjih nastojanja za povratom imovine zemljišnim zajednicama. Nadamo se da ćete uživati u čitanju naših Crtica iz Turopolja.

Piše Zdravko Lučić

Viš, samo keaj ga nies vlovil!

Gdo i malo pozna Turopole boar je čul za Kouče. Ni oko kojega naziva bilo teruga turopolskuga sela nie tuliko nedoumice, neznoajna, podrugivajna i prenemoagajna kuliko oko Kouč. A stvoar je tak jednostavna. Naime, čez stoleča glasovne promeni se čestoput staroslavenski gloas o pretvoril u u: roka-ruka, koča-kuća, Korilovec-Kurilovec, Dobranci-Dubroajnec itd. V imenu Kouča je fonetska promena zastala na uzlaznom dugom dvoglasu ou. Osim Koučanov malo ga gdo zna prav zgovoriti. Zbog joala se onda prenemoažu. Objašnaval sem s tiem da smo mi Koučani bili do pre 80 let šumum zaokruženi poak smo se sporeše grackomu govoru podvrgevali. K tomu se još koješta more nadometati tak da slušoač ne zna keaj bi si zaprav mislil. To i spoada malo v koučku štimu.

Nu, to nie tema ove crtice. Tema je s prvuga svetskuga rata. Kad je rat progloašen su se, bi reči, bojovneši Koučani sprdali da tu kakti nikakvoga rata ni ne bu. Am naši dečki buju Srbe z batinama pomlatili i pretirali. Oni pak keaj su se okuplali oko Radičov gda su k Gospockem dolazili niesu  baš tak razmišlali makar i bili zoato da priestolonoaslenika treba osvetiti.. Nu vu to vrieme su bili majnina.

Večina v Dolne i Gorne Kouča su se prezivali Čunčič i Lučič. To su bila najbrojneša prezimena v Turopolu. Iza jnih su bili Kosi, ali u više sel. Nu, s poradi toga je saka zoadruga istuga prezimena imela svoj noadimek. Zmed ostale su med Lučiči bili Bolteki i Pintari. I oni se sad zdohoajaju.

Franca Boltekovuga su zvoali Čača a Jožu Pintarovuga Biba. Bili su to frčni i drčni dečki, okretni i noagli. Dečki za juriš. Za piti su istom tak bili naviek raspoložni poak su po se prilike z pesmum i v rat otišli. Selski dečki rat moru durati, al ak se oduži znevidi im se. Tak su i jarani, Čača i Biba kad su se na odsustvu v Kouča v opčinske bertije zestali, negde sedamnajste, zaklučili da oni više pod kaplarsku komoandu ne bi išli i da nejdu. Keaj je je, al toga je nimi dosti i predosti. Na te reči vredelo je i povleči, pak i zapopevati: Care Karlo i carica Zita keaj ratuješ kada nemaš žita!

Bilo je v Turopolu i v drugem selam takve zelenokaderovske slučajevov i odluke. Znoa se poak, žandari v takve prilika moraju uredovati, probati takve v red napelati, zaprav poloviti. Bili su to pri nam noajgušče stasiti i brkati Ličani, debele obrv i mrkuga pogleda. Se zazebeš.

Z jutra su onda žoadari v Kouče došli i zavjeli Čaču i Bibu doma. Jel su žgance pojeli, ne zna se. A onda ž nimi dale, čez šumu Kneje put Mraclina. Prek ceste je mam bila Mraclinska šuma tak da po ceste niesu morali ni hoditi. A keaj je to – ni četiri kilometre doalko. K poldoanu su več bili tam.

Oko mraclinske cirkve je bil drveni rastovi plot. Jen žoandar je ostal čuvati vlovlenike a drugi su otišli po Mraclinu lovit mraclinske zelenokoaderaše. Gda su se žandoari med vulička zgubili, Čača – kakvuga ga je Bog okretnuga stvoril! – skoči k plotu, primle se za letve, sukne prek plota kak striela i zaproaši put Kouč. Biba se lecne poak za jnim. Ali ni žandar nie spoal v službe, čul je da se plot zatresel i skočil je za Bibum. Zgrabil ga na vrh plota - E nećeš, sokole! Biba je kakti zastal v zroaku i otpovrnu mu oštro - Pusti, pusti me, ti Boga tvega, viš, samo keaj ga nies vlovil!

Velika Gorica, na Boadnjak 2010. leta
http://www.hns-vg.com.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=229&Itemid=49 (http://www.hns-vg.com.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=229&Itemid=49)

Mi smo z Koč,idemo se kopat.  ;D
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 06, 2011, 06:33:58 poslijepodne


03.12.2009.
LIDL vam šenka najlepšu Bogekovu (božičnu) pripovest


Severac vu duši

Pri radijatoru sedim,čez oblok gledim. Bele pahulje vani naletavaju. Stiha se spušča zimska večer. Samo severec fučka. A moje misli nisu tuj kam oči glediju.

Pobegle misli vu davnu zimu. I vidim sebe kak na krušni peči sedim. Cela hiža diši po lipovom čaju i po friško hrezanoj hojčici. Vsaka se vejčica na nji blešči od svekloga kinča. Na tenki dreti, v srebrnom paperu zamotani, orešeki se vrtiju. Šumačeju papernate rože sakojakih farbi. A pod hojčicom je štalica od koruznice i slame napravljena. I drveni kipeci-mali Isusek, Marija, Jožef i tri kralja. Stol je prekriti z belim stoljnjakom od domačega platna. Vsaki vugel je tak narihtan kak da ga je negdo na milimetar zmeril kaj ne bi morti z jenoga kraja bil dugši. Na njemu su v korbici črlene jabuke božičnice. A polag, tek z protvana obrnuta orehna gibanica. Pisana kak da si ju z tenkuj olovkuj narisal.

Babica vse pogledava, poštelava, da bi vu božično jutro bilo baš vse tak lepo kak v najbogatejše gospodske hiže. Zažarili joj se obrazi i zasvetile joj zmučene oči. A dedek dojde z najži. V rukah donese dve klobasičke i fi clek suhih rebric. Naj se najde skuhano gda se od polnočke dojde.

Babica veli da Božič bu beli. I kak bu lepo k polnočki po snegu iti. Vsi buju popevali božične pesme. A onda veli da je mali putrek denes zredila i da je spekla prostu pogaču. I več mi daje strgnjeni komaček i gore je male putra dela... Joj, z kakvuj sam slašču tu pogaču jela!

Zvrrr, zvrrr...

Ah, mobitel! Misli nestanu isti tren. „Bok,kaj delaš? Znaš da se Ivek z Maricuj rastaje? A si čula da je Vera kupila auto na otplatu, a još ni prvi kredit splatila nije? Kaj misliš, bumo letes ostali bez božičnice? Baš si mislim kak bi mi dobro došla. Dečec bi štel mobitel pod bor. A maloj sam obečala božični šoping. I meni bi nove čižmice pasale! Ah, ta recesija! Morala bi se i pofarbati. Bu me Biba sfrizirala na veresiju. Znaš kak pri polnočki babe glediju! Joj, kulike je vur? Moram iti! Nisam denes stigla skuhati obeda, a zde bu došel Dragec z posla. Vsa sreča da furt mam pri ruki Ledo njoke. I malo gotovoga gulaša. Tak nesme jesti preveč radi kolesterola...

“ Tu, tut, tu, tut...

Od straha ili od srama, skoram poskrivečki, poluknem raspelo na zidu. Isus kak da je nekak bolj prignul glavu. I kuglice na boru kak da su najenput zgubile sjaj. Čak i angel na špici se nekak kiselo drži.

Ja i dalj pri oknu sedim. Vručem radijatoru se tišim. Z tople sobe vidim kak bele pahulje pršiju. Z neba več se skoram spustila črna kmica. A vu moju se dušu zavlekel mrzli severec.



Snježana Šoštarko
Lj. Gaja 22
49217 Krapinske Toplice


Zvir:
http://www.lidl.hr/cps/rde/xchg/SID-3532EAB9-576CFCA4/lidl_hr/hs.xsl/8799.htm (http://www.lidl.hr/cps/rde/xchg/SID-3532EAB9-576CFCA4/lidl_hr/hs.xsl/8799.htm)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
                                                                                                                                                 
 Cinkuši – Božična (bežična)
Cinkusi-Bozicna (1998), 04:31

Cinkusi-Bozicna (1998) (http://www.youtube.com/watch?v=tqFlUnUi5gU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 06, 2011, 09:51:20 poslijepodne
G+M+B

Stric-vujc, stric-vujc.
Zaružil je tujc
na čarna vrata hižna,
starinska alamižna:
vu ime Baltazara,
vu ime čarnega cara,
egiptovskeg Gašpara,
udelite krajcara!

Obširneše::
Citat:
STRIC-VUJC
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg27154/#msg27154 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg27154/#msg27154)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Citat:
RAZGOVOR – Vladimir Gerić, redatelj i prevoditelj drame »Na Sveta Tri Krala ili kak' očete« koja se prikazuje u okviru 18. zagrebačkog histrionskog ljeta
 
KAJKAVSKI SE NE SRAMI NI NJEŽNOSTI NI SLABOSTI

Svaka se »norma« s vremenom istroši, postaje neosobna, općenita. Zato bježi u »šatru«, odnedavna u nepodnošljive prostarije i anglizme. Da ne spominjem povampirene politicizme i srbizme, koje nam mediji i pojedini političari sve više podvaljuju, kaže Vladimir Gerić

http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23621/#msg23621 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23621/#msg23621)  

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Citat:
W. Shakespeare: Na Sveta tri krala... - KAJ, XXXVI, Zagreb 4-5 (2003.)

kajkavski prijevodi


WILLIAM SHAKESPEARE:

NA SVETA TRI KRALA
ILI
KAK OČETE


Prijevod: Vladimir Gerić, Zagreb

Z angleškoga pretočil na kajkavski
i malo podomačil,
za HISTRIONE,
Anno Domini MMIII
Lacko Gerić*

* Naslov Shakespeareova originala " Twelfe night, or what you will"; za izvedbu u sklopu ovogodišnjega Histrionskoga ljeta "na horvatski z anglikanskoga igrokaza pretočil i postavil" Vladimir Gerić, a "postavljenju pripomogel" Vid Balog

Dramatis personae:
   MEDVEŠKO      ...je ban, neje ban
   VIOLA         .. .je srečna nesrečnica
   ZLOVOLKO      ...je bogec zalubleni mrnđek
   LIVIJA         ...je nesrečna srečnica
   TOBI PODRIGAČ                   ...je, bu pil dok ima
   DRAŠ ZIMLJIČICA   ... je jen vitez
   NORJAK      .. je spametni norc
   MARIČA      .. je jena veselača
   SEBASTIJAN      .. je na svoju mamu
   ANTON         ...je luturan   
   FABEK         ...je bi...
   VELEČASNI      .. je fest jako jaki plebanuš
   VALEK         ...je kojekaj
   FLOSAR      ...je sim, pak tam
   POČIMALJE      ..jesu fine puce kaj lepo zgledaju
                     i lepo popevaju,
                            a ima ih se kaj za videti
                            i kaj za čuti

Histrioni, dečki, pucke, stražari, mužikaši....

PETI ČIN
1.

Glumec, Mariča
MARIČA
Anda, ak me voliš, pokaži mi njegovoga lista!
GLUMEC
Draga moja Mariča, napravite i vi meni jenu uslugu.
MARIČA
Se, kaj želite!
GLUMEC
Najte od mene iskati da vam pokažem njegovoga lista.
MARIČA
To bi bilo, kak da mi darujete cucka, pak onda za revanša od mene isčete da vam ga vrnem!
Dohajaju Ban, Viola, Korlek i plemiči.


Nâstavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg9200/#msg9200 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg9200/#msg9200)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: kuntakinte - Ožujak 15, 2011, 11:01:22 poslijepodne
Crtice iz Turopolja
- Jel župan Antun Daniel Jozipovič bil proavi trdi muž?
Nedjelja, 13 Ožujak 2011 23:13
Stigla je nova priča o povijesti Turopolja: Ovaj put se radi o jednom detalju iz povijesti Plemenite opčine turopoljske o županu Antunu Danielu Josipoviću. Opustite se i uživajte u čitanju.

Jel župan Antun Daniel Jozipovič bil proavi trdi muž?

Prešle su su več 173 leta od kad je Antun Danijeli Jozipovič (1806-74.) zebran na jednogodišni mandoat (Tak je bilo do 1895.) komeša, župana Plemenite opčine turopolske. Kak je župan turopolski bil virilni čloan Horvatsko-slovinskuga i Ugarsko-horvatskuga soabora on je s tem izborom postal diel priznate politicusov v zemlama krune svetuga Štefana kroala.

On kak Nikole Škrlec Gornolomički nie imel evropskuga i svetskuga obrazovoajna. Po tomu nie bil doroasel ni svemu bratu Đure pl Jozipoviču (1802-37., župan 1832-37.) keaj ga je na županske časti posle sušične smrti nasledil.

Se i si vele da je to bilo preporodno vrieme. Nu o tomu keaj se vu tom preporodnom vremenu dogajalo, gdo je s kiem i zakeaj i protivu koga bil nie baš puno njem jasno. Pa čak ni to kak tie preporod nazvati, na priliku: ilirski iliti horvatski!

Ilirsko ime za ove kraje seže od Rimlanov i nijove Ilirske provinciji. Kak opče zemlopisno a dielom i noarodno, za predslavensko, praslavensko i onda pogotovo za vlaško-pravoslavno stanovništvo, zadržalo se v političke, dielom i jezične, uporabe do Napoleonove i austrijske Ilirske provinciji.

Za Turopolce je francuska i habsburško-nemačka vloast pod ilerskom imenom znoačila ukidajne samouprave i stoare zakonov – konštitucije. Nema premembe nit župana. Slušaj il te kaštiga ne bu minula! Taman tak kak i v susedne Vojne krajine  - gde je dobiti 25 po turu sakidešna stvoar - s čijemi su se stanovniki čez 100 let (17. st.) na Kupe prek nišana gledeli. Politički i opče jezično su Turopolci bez ikakvuga premišlajna protiv sega vlaškuga. Tak onda i jezika nijovuga če ga i nazvali ilerskem.

Ludvek Gay je talenteran i načitan dečko. Ima doktorat z Leipziga. On vidi zapadnoslavensko kulturno i političko zdigajne. Ak očeš biti svoj mora te i biti, v pameti i v broju. A pri noami, i dale na jug i istok, soami zmešani nepismejnoaki. Vuski regionalizem mora zameniti joaki nacionalizem – južnoslovjenski ilirizem! Kak od te politički i jezično rasprčkane množine neobrazovanuga i nekultiveranoga puka napraviti sebesvesni i samosvojni, jedinstveni noarod i noaciju? Kak kad političke moči nemaš. Kak je Kavur 1860. rekel: Italiju imamo, sad moramo napraviti i Talijoane. E, a nam nie nek nopak.

Daklem, 1835. je Gay započel izdavati Novine Horvatske. Oglas je 1834. uputil „Svitloj i Preposhtovanoj Gospodi svakoga Stalisha i Reda Slavnoga naroda Slovinskoga u juxnim stranama, kakoti: Horvatom, Slavoncem, Dalmatinom, Serbljem, Krajncem, Shtajercem, Koroshcem, Istrianom, Boshnjakom, i ostalem Slovincem“(Je, dobro je zapasal! Skoro kak Vitezovič.). Kulturni prilog Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska se bu tiskala „ne samo u Horvatskom nego i u drugih Iliricskih naricsjih“. Bilo je to i Turopolcem privatlivo. Nu početkom 1836. Eto ti proavuga  imena - tiskaju se Narodne ilirske novine i Danica ilirska.

E to tak nemre. To je prevara, izdajstvo. To nie naš horvatski  jezek.  Mi smo Horvoati, ne Ileri iliti Vlahi! Keaj to ilirizem politički znoači, kam vodi? Uz koga, za koga i opče za keaj je te ilirizem? To su vlaški i habzburški, nemškutoarski posli. To smrdi po zlu i vodi zatirajnu!  Otvoreni sukob je bil neizbežen.

Z jedne je stroan bila konštitucionalna, ustavna Horvatsko-vugerska stroanka  (Potpredsednik i gloavna snoaga bil je A D Jozipovič.) – posprdno nazivana mađaronska - a  z druge IIerska – posle Noarodna, za Turopolce vlaška.

Onda je na izborne skupčine Zagrebačke županije 1842. župan Zdenčaj Velikomloački, ilerec, izbornum prevarum progloasil za podžupana (Gloavni za vođejne poslov županije.) ilerca. To je bil casus belli, uzrok šestgodišnuga bespoštednuga političkuga rata. Jozipovič je prednjoačil  oštrinum i doslednošču v horvatsko-slovinskomu i vugerskomu soaboru se dok ga 1947. car nie skinul z županske dužnosti. Nemačke su novine o jnom pisale. S tridesetek noajtrđe pristaši je čak 48. prebegel v Mađarsku i vodil posebnu vojnu jedinicu protiv Jelačičeve vojne v čije poak vojske je bil turopolski banderij zoajdni put v ratu.

Pri izricajnu sudske smrtne osude, pišu novine, samo nemu ni zadrhtala ni jedna žilica na licu. Pomiluvan je od suda na 10 let tamnice. Gda mu je v samice sudski službenik prečital pomiluvoajne Frajne Josipa od ostoatka koazne rekel je: Toga samozvoanca ne priznam pak ni negovuga pomiluvoana. Ostajem tu do kraja koazne!

Nie bilo druge – stražari su ga znesli ze samice!

Ponudu za  ponovni izbor za župana je odbil!

http://www.hns-vg.com.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=265:crtice-iz-turopolja-jel-upan-antun-daniel-jozipovi-bil-proavi-trdi-mu&catid=1:latest-news (http://www.hns-vg.com.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=265:crtice-iz-turopolja-jel-upan-antun-daniel-jozipovi-bil-proavi-trdi-mu&catid=1:latest-news)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 20, 2011, 12:53:09 prijepodne

Međimurske novine, 2011 03 15

Premišlavanje Jožeka radnika

 KULIKO ZAPRAV VREDI GRACKA ZEMLJA NA SEMIŠČO???


Kuliko vidim za grackoga političara nej tre pamet, vejčpot se nuca kuraž i vupeši. Oni na vlasti na zestankaj vječa nucajo roke i to one štere se brojijo, a oni drugi več delajo z jezikom. Makar so nej bili vu političkoj školi, hadezeovci i liberali so več pokazali zobe, nešterni svoje, a nešterni socijalne, a kak bi to vse zišlo gda so još završili to napredno školo, to sam dragi Božek zna.

Piše: Jožek radnik


Ve je moderno kaj se vsi bunimo protiv vsega, no nej ruom protiv vsega nek protiv ovoga teškoga živlenja štero nam je privoščila naša vlada, očem reči, koalicija na vlasti, pak se vsi bunimo protiv jiv. Tak vam vsaki političar šteri bar malo drži do sebe mora naprajti svojega prosvjeda (kak sam to lejpo po gracki rekel), sam oni ne morajo šteri imajo starešo deco, pak unda deca to napravijo mesto jiv (jabuka ne curi dauko od dreva). Nej znati kaj čakajo hadezeovci i „seljaki“ kaj ne napravijo svoje prosvjede, oni bi se morali buniti protiv ovih šteri se bunijo protiv jiv, ak nečejo kaj jiv biračko telo pozabi.

Čakoski gracki večniki so meli navuke kaj bi bili čim bolši vu svojemo poslo, kak čim pošteneše trošiti gracke peneze i kak čim duže i trdeše držati cugle vlasti vu svojaj rokaj. Vu Čakovec so došli stranjski navučiteli kaj so vučili mlajše i stareše večnike kaj nebi zišlo gda imamo neškolane političare. Morem vam reči gda so ovi na vlasti hodali vu školo, a oni kaj bi šteli biti na vlasti so nej došli, jerbo so i ovak preveč spametni. Kuliko vidim za grackoga političara nej tre pamet, vejčpot se nuca kuraž i vupeši. Oni na vlasti na zestankaj vječa nucajo roke i to one štere se brojijo, a oni drugi več delajo z jezikom. Makar so nej bili vu političkoj školi, hadezeovci i liberali so več pokazali zobe, nešterni svoje, a nešterni socijalne, a kak bi to vse zišlo gda so još završili to napredno školo, to sam dragi Božek zna. Poglednite kuliko je škola hasnila precedniko vječa, Gordano Vrbanco: kuliko gud so hadezeovci i liberali plašili jegovoga konja (čitaj: precedničko foteljo), makar se konj i parpot zbincnul, on se je nej dal i nejso ga uspeli hititi vum sedla. Nebrem razmeti kaj so se hadezeovci i liberali zgrabili za to kaj se nešterne stvari ne delajo po poslovniko, pak se i druge stvari delajo kak komo paše, a nej kak treba. Imajo oni praf, nišči nezna kuliko penez fali vu grackoj kasi, no to se i da zrečunati, ali nišči, brzčas, nezna gde bodo se našli tej penezi kaj se zakrpajo te luknje vu grackomo proračuno. To vam i mene jako muoči, jerbo ja vam vse plačam kaj se od mene išče, a ve dok nekaj moram dobiti vum ve nikak nebrem na red dojti. Nebrem nikak razmeti kaj se oporbenjaki bunijo kaj gradonačelnik za nekše drobne peneze resprodavle gracko zemlo na Semiščo. Najme kaj, maher za zemle, očem reči, vještak je zrečunal kajbi se tua zemla trebala prodati za 80 eurov po kvadrato, a gradonačelnik je zmenšal ceno na sidikalnih 23 eura, teca bi rekli: pak je to dal za Bog plati! Uspel sam zazvediti gda je na toj zemli bilo smetje gda je vještak zrečunal ceno, a posle so smetje otpelali i čistam mi je nekak normalno gda je mam cena pala. Još sam vam štel reči kaj se navek dela po poslovniko: brojijo se glasi i što prvi ima sedemnajst jegova je pravica. A što je kriv oporbenjakaj kaj nigdar nebrejo prvi dojti do sedemnajst.

Minuli tjeden je naš Kotoripčan Joža Horvatov preslavil svoj 96 rođendan. Kak sam mel za čuti, pre gracki vuri gde so oni šteri vse nejbole znajo, došel mo je čestitat i Štefek Mesičov. Joža je prijel čestitke z jegove roke, unda ga je zapital: Kaj Štefek, ti si još živ? Ne bi se štel mešati, ali je Joža pozabil gda je Štefek dvajsti let mlajši odjega.

Spominali so se, vu vteco, dva petletni dečkeri, Štefek i Ivek. Veli Štefek: - Jaca nam je zahuzala vse državne peneze. – Štera Jaca? – zapital je Ivek. – Ona glavna! – otpovedal mo je Štefek. – I kaj bodemo ve? – neje se dal Ivek. – Ve moramo iti na vulice kaj si to povrnemo! – mudruval je Štefek. – A unda? – nekaj je tu Iveko nej bilo jasno. – Unda si moramo zebrati nekoga spametnešega za glavnoga! – završil je Štefek kunštno. A kaj moremo, deca kak deca. Tak vam to zide dok deca preveč gledijo televizijo.


Zvir:
http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=5235:kuliko-zaprav-vredi-gracka-zemlja-na-semio&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=5235:kuliko-zaprav-vredi-gracka-zemlja-na-semio&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Živopisano izdâjně (onli. ne-potpuno, html)
http://www.mnovine.hr (http://www.mnovine.hr)
Elektrônsko izdâjně (pdf)
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 20, 2011, 12:54:23 prijepodne

Zagorski list / 11.03.2011.

Dnevnik tate Bena

Gde smo?

 
Da nisam tak pristojan kak jesam mogel bi odgovoriti na ovo pitanje jednom prostom rečenicom. I to duplo prostom rečenicom. Bila bi prosta u gramatičkom smislu, ali bi bila i prosta u tom smislu da bi bila bezobrazna. To tak i onak svi znate.

Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



Nekima se to ne dopada pa prosvjeduju. Naročito po našoj metropoli. Za sad se drže tempa da je prosvjed saki drugi dan. I onda obilaze centar grada. Na Markov trg se več niti ne trude dojti. Pa obilaze poslovne prostore stranaka i zgrade gde živiju političari. I onda se čudom čudiju kak to da h petak h 8 vur hvečer nema nikoga u zgradi gde je središnjica vladajuće stranke. Zamislite! Te prosvjede ne doživljava skoro nišči od političara. Osim morti onih ispod čijeg prozora dojdeju prosvjedniki. Morti bi veči efekt bil da su ti prosvjedi oko pol dana, a ne hvečer. Jer oko podneva bi se još nekoga moglo najti na poslu u raznim središnjicama stranki ili nekim državnim institucijama. Ovakav način prosvjedovanja ima i svoju dobru stranu. Bar se ljudi malo prešpanciraju i nisu furt h zaprtom. A i stručnjaki veliju da šetnja dobro dojde za zdravlje. Znači da ipak nekakva korist od ovih prosvjeda.
 
Ovaj tjedan je bogat raznim danima. Te je dan žena bil, pa fašnik, a počela je i korizma. Oko toga kaj se smije i kaj se nesme davati ženama sam več pisal. Poklon mora ispuniti dva zahtjeva. Da ga koristi samo ona i da more poslužiti samo njoj. Pa je najbolja od svih žena dobila takav poklon ove godine. Kaj sam joj kupil to vam nem rekel. Fašniku se Gracia fest razveselila. Kupili smo joj kostim leptira. Krila kaj se deneju na leđa su joj se tak dopala da ih nije dala skinuti.

Imali smo i zanimljiv odlazak u, nazovimo to šoping. I ove godine imamo namjeru delati vrt. Ali ženi ne pašeju štihače koje imamo pa smo prešli h dučan gde toga ima da joj kupim kakva joj paše. Nismo takvu našli, ali sam si ja zato kupil set novih šrafcigera i ključeva kaj su z jedne strane viličasti, a s druge okasti. Kak sam si i ja trebal kupiti nekaj prešli smo h još jedan drugi dučan. Tam si ja nisam našel kaj sam štel, ali je zato žena našla stvari za Graciu i za sebe.

Na šogora sam se rasrdil. H subotu hjutro sam opral auto, dopeljal ga h garažu i prešel na posel. U međuvremenu dok sam ja bil na poslu je žena mojem šogoru posudila auto jer si je nekaj hitno moral obaviti, a auto kaj si je kupil još nije preuzel. I h nedelju hjutro dojdem do garaže i imam kaj za videti. Auto je bil h blatu se do krova. Žena veli da niti nije išla do garaže, znači ostaje jedino šogor. I on tvrdi da nije nigde h blatu bil. I kaj sam bil za napraviti? Oprati ga opet.


Zir :
http://www.zagorje.com/clanak/8564/dnevnik-tate-bena-gde-smo.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/8564/dnevnik-tate-bena-gde-smo.aspx)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 30, 2011, 10:25:34 poslijepodne
Zagorski list, 29.3.2011

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

LAFRE


Lafre su se metale na sebe i unda gda je bil običaj hoditi h gosti po mačkare. Negda niesu bile veljike i preštimavane gosti kak denes. Pri ženidbe h mala trošna hižica h gosti su išlji same najbljiži rod. Pajdaši teri su štelji pocinfrati ženidbu svojuga pajdaša oblačilji su se h mačkare i došlji si zatancati dvie tri poljke ilji valjčeka. Za svoje prihajanje h gosti, dobilji su nekaj za zagriznuti i pogutnuti. Če se nej h čieve gosti došlje po mačkare bila je sramota.

Denes, kak da su  Fašunjek i Pepelnica prešlji i z datuma i dana. Dobre se zna da oni sake ljete miejnjaju datum, alji da su navieke Fašunjek h tork, a Pepelnica h sriedu. Nu zdej , kak te čovek malje bolje luče, nie su same na te dane lafre ljudem na ljica. Nekak, zgledi kak da jih furt nosiju na sebe.


Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Je da je več Fašunjek za nami, alji još furt nekteri nosiju lafre. Moderni su cajti tak su i moderne lafre. Duge trieba lukati da bi mogel čovek znati e nekteri na ljica imaju lafre ilji su te za zbiljič njihova ljica.

 Negda su se ljudi oblačilji h mačkare i metalji na sebe lafre jemput, dvaput ilji morti tri četiri put h ljetu. Lafre su metalji nase za Fašunjek i Pepelnicu. Na ljice su metalji lafre i gda se išlje po mačkare h gosti. Ljudi su metalji lafre po sebe kaj bi bar na jeden kratki cajt bilji nešče drugi. Največ su se oblačilji h ciganice ilji cigane, h živinu, mladeniče ilji pak h sirotinju vekšu nek su bilji. Lafre su se delale doma od canjke, dronjke, drieva, perja, papiera ilji onuga kaj se našlje pri ruka. Kak po navade muži su se rade oblačilji h babe, a babe pak h muže. Tak su muški imelji na sebe svitreke, kiklje, štunfe z štrunpantljini. Njihove slukave noge bile su smieha vriedne, pak se mam znalje da se pod lafru babe, skriva muški. Zabadave su ceki od perja bilji mehki i rupci zavezani kak se šika, senek se mam znalje da kosmata ruka pripada nekteremu selskomu mužu.

Hicne babe se niesu dala mužem pod pete pak su i one na sebe metale lafre i oblačile se h muže. Moglje se tuj videti babe h muške ancuge i škrljakem na glave. A za škrljak kak se šika bila je zapičena rožica ilji kakva zelena kitica.

Spretnejši su pak za Fašunjek delalji lafre od drieva kak glave, konjske ilji teruga druguga živinčeta, i unda ga oponašalji. Tak su fašničke povorke bile popračene z mužiku, alji i z roktanjem svinj, kukurikanjem kokota, bečanjem kaj kravica ilji pak z ropanjem kaj da beži konj. Ljudi su se veseljilji, hodilji od hiže do hiže, popievalji, a za nagradu dobilji piti i kakef krafljin. Z sobu bi nosilji slamnatoga Fašunjka teruga bi na kraju gda su obhajalji se svoje pajdaše i hiže, vužgalji. Z vužiganjem Fašunjka nekak su si štelji olakšati dušu i skuriti se one kaj jih je tiščalje. Poklje takve norije ljudi su snelji lafre sebe i krenulji dalje. Lafre su se metale na sebe i unda gda je bil običaj hoditi h gosti po mačkare. Negda niesu bile veljike i preštimavane gosti kak denes. Pri ženidbe h mala trošna hižica h gosti su išlji same najbljiži rod. Pajdaši teri su štelji pocinfrati ženidbu svojuga pajdaša oblačilji su se h mačkare i došlji si zatancati dvie tri poljke ilji valjčeka. Za svoje prihajanje h gosti, dobilji su nekaj za zagriznuti i pogutnuti. Če se nej h čieve gosti došlje po mačkare bila je sramota. Istina i bog da je znalje biti več klap teri su se obljiklji h mačkare i na sebe delji lafre pak su se znalji med sobu i potuči. Znalje se iti dima i z potrenem nosem, pak je takef još par dane imel „lafru“ na sebe. Bilje kak bilje ljudi su se raduvalji sakomu kratkomu cajtu gda su delji na sebe lafru. Z lafru na ljica bilji su vrijedni smieha, a te su i štelji napraviti. Poklje takve hincljive cajte če su imeljim napravljene lafre, spravilji su je na kljin nekam h komoru ilji na najže i rabilji jih gda su drugi put triebalji. Oni pak, teri su metalji na sebe lafre narisane z sajami, zgoretemi šibicami ilji pak črljenem papierem teri je puščal farbu, dobre su zepralji ljice i z čistem išlji dalje. Poklje Fašunjka, Pepelnice ilji goste niesi več mogel drugi dan videti lafru ni na jednem ljicu.

Denes, kak da su  Fašunjek i Pepelnica prešlji i z datuma i dana. Dobre se zna da oni sake ljete miejnjaju datum, alji da su navieke Fašunjek h tork, a Pepelnica h sriedu. Nu zdej , kak te čovek malje bolje luče, nie su same na te dane lafre ljudem na ljica. Nekak, zgledi kak da jih furt nosiju na sebe. Gda je jemput na sebe deneju teške jih snimljeju. Unda gda jih dug cajt nosiju več bez njih nemreju biti. Lučeš onak oko sebe pak neznaš e nekteri imaju na sebe lafru ilji njim je  ljice lafra.  Čoveku je morti draže da mislji da mu nešče kre njega ima na sebe lafru i da ju bu snel. Ražalosti se saki unda gda vidi da pred njim nie lafra nek praf za praf prave ljice, lafra teru nie moči sneti.
 

Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/8575/za-dusu-za-spomenek-lafre.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/8575/za-dusu-za-spomenek-lafre.aspx)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov « ZA DUŠU » v Zagorskomu listu:
(vupisati ZA DUŠU, ZA SPOMENEK v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2011-03-30:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2Fclanak%2F8575%2Fza-dusu-za-spomenek-lafre.aspx#1110 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2Fclanak%2F8575%2Fza-dusu-za-spomenek-lafre.aspx#1110)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

GA Tresnjevka - Tu za repu tu za len, 01:58
Tu za repu, tu za len, tu za masno zelje.
Fašnik se je oženil, pepelnicu zaručil.
Pepelnica zaručnica, Fašnik mladoženja.

GA Tresnjevka - Tu za repu tu za len (http://www.youtube.com/watch?v=PkN4LNss1GU#) 
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 19, 2011, 12:11:02 poslijepodne
Međimurske novine, 2011 04 05

Premišlavanje Jožeka radnika

Nebrem veruvati, nišči več neče biti na vlasti…!!!?


To vam je tej naš međimorski jal, navek se veselimo ljuckoj nevoli. Tak vam je minul tej ves vražji petek, vu soboto smo si vsi počivali od teh vsih huncvutariji, a vu ovomo tjedno je počelo vse po staromo, jerbo je niti Jaci, a niti pak Iveko nej uspelo ono kaj so nakanili.

Piše: Jožek radnik


Minuli petek, prvi den četrtoga meseca, je bil nekši vražji den,  brzčas je bil nekši žmehki pritisak vu zrako, nekša huda, kak giht, ciklona ili pak se, več, k nam doteplo prepečeno droptije z atomske centrale vu Japano. Gda je nej tak bilo nebi se tuliko vsega toga bilo pripetilo. Nejpredi nas je vjutro, kak strela z vedroga neba, vudrila vu glavo vijest gda je hadeze (isto kak i Ivek Sanaderov pred leto i pol) odišel z vlasti. Dostik mo je bilo hrvanja z tom krizom i recesijom, z tem vanjskim dugom i luknjama vu državnoj kasi. Kuliko znamo hajdig je političarov na vlasti nosilo peneze z državne kase, a nišči je nigdar nej nazaj donesel. Nešterni so ve vu rešto, nešterni vu Remetinco, nešterni čakajo vu pelnici jeli bodo jiv uskoki našli, a nešterni so se tijam do Salzburga dotepli. Dok je do toga dojšlo naša precednica Jaca je predala vlast onima šteri jo na leta čakajo. Po cugle vlasti je došel nejglasneši od jiv Zoranek Milanovičov, ali dok jo je zel vu roke ona je bila prežmehka za jega, tak gda ga je vrezalo. Očem vam reči gda je nej tak lefko nositi vlast kak ovi nešterni na čekanjo mislijo. Onak pogjeni Zoranek je moral poiskati nekšega Simona Cirenca šteri bode mo pomogel nesti vlast. Kak je to navek vu životo je, on se obrnul okoli sebe i kam bode suza nek na joko, tak je i on poiskal pomočne težake vu svojoj kukuriku (čitaj: kokot) koaliciji. Vu pomoč so mo dobežali gospa Pusič i gospon Čačič, tak gda so oni jedva to vlast ladali jerbo je dostik nemirna i na svojo roko. Nejsam vam rekel gda je Zoraneka, šteroga je vrezalo, zamenil gospon Ivo šteri se je ruon nekak tu našel gda se gospa Jaca rešavali te svoje nevole. Nebi vam znal reči kaj so ovi oporbenjaki delali  celi den i celo noč, kaj jim se tua vlast, zbog štere je bilo tuliko prosvjedov po celoj Lepoj našoj naprajla, ali vu soboto vjutro so več bili pred zgradom vlade i donesli so vlast nazaj i prosili so gospo Jaco nek si jo još malo zeme, jerbo so, polek nje, nej mogli celo noč spati. Nej znati kaj bi vam rekel, ali so oporbenjaki nej vlast niti otpakerali nek so jo donesli nazaj onak zapakerano kakšo so i dobili. I ve mi sam još jempot  nek nešči reče gda je vlast slast. To vam je kak i brak: oni šteri so vuni silijo nutri, a oni nutri mudrujejo kak bi, i to čim predi, vum.

Nekaj čistam sličnoga, ak nej i istoga smo mi meli prinas vu Međimorjo. Najme kaj, verjem gda ste čuli gda je naš župan, vu petek vjutro, odišel z vlasti, jerbo mo je več bilo dostik vsega, a cugle županiske vlasti je vu roke zel bivši župan Jožek Posavcov. Kak se i šika, Jožek je napravil fešto kak bi vsima rekel i pokazal gda mi Međimorci još nekaj vredimo i gda ga još jega penez sam jiv treba znati najti , a stopram unda potrošiti na ono kaj nam nejbole tre. Fešta je napravlena vu Štrigovi i to vu Tijari, novoj fabriki žganice od sadovja, štera je toga petka puščena vu probno proizvodnjo. Jožek je štel vsima pokazati kak šljaka jegov zadji projektlin i kak je dvjesto težakov dobilo svoja radna mesta štera so jim, od zdavnja, obečuvana. Vsima šteri so došli na fešto, je več na porti natočena domača žganica od friške fige štere rastejo po celomo brežnomo Međimorjo i to med trsima, po sadovnjakima, a isto tak i po šumicaj več par let. Ne moram vam niti reči gda so igrali naši pleh bandisti, jerbo je to nekaj nejbolše kaj imamo naš, kak to Jožek veli, brend za Evropo. No, neje vse onak bilo kak je to Jožek splaneral jerbo je od jezeropecto pozvanih dojšlo sam jeno dvjesto ljudi. Vidite kakša so to teška vremena gda ljude nebreš dobiti niti na fešto. Za desertlin je bil serverani belički čips i to z domače fabrike, štero smo pustili vu pogon za fašnik, a Jožek je, još unda položil kamena temeljca. Posle vsega je novi župan Jožek bil srdit kak sam vrag i vse je poslal tam otkod so došli, a isto tak je svojega zamjenika Matijo otpravil nek vrne vlast Iveko jerbo je videl gda ga je jegovo biračko telo pozabilo, gda nečejo kajbi se vrnul i gda je več nej nikaj kak je vu jegovo vreme bilo. Matija je Iveka našel vu jegovomo Malomo Mihaljevco gde je feštal na labodoritaškemo igališčo, a tam je bilo prek štiristo ljudi. Ve, dok je odišel z vlasti ga jiv vejč dojšlo nek gda je došel na vlast. To vam je tej naš međimorski jal, navek se veselimo ljuckoj nevoli. Tak vam je minul tej ves vražji petek, vu soboto smo si vsi počivali od teh vsih huncvutariji, a vu ovomo tjedno je počelo vse po staromo, jerbo je niti Jaci, a niti pak Iveko nej uspelo ono kaj so nakanili.


Zvir:
http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=5538:nebrem-veruvati-nii-ve-nee-biti-na-vlasti&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=5538:nebrem-veruvati-nii-ve-nee-biti-na-vlasti&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Živopisano izdâjně (onli.ne-potpuno, html)
http://www.mnovine.hr (http://www.mnovine.hr)
Elektrônsko izdâjně (pdf)
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(Huncuti) Snoboki - Turopolje ljepše si od raja, 03:12
Snoboki - Turopolje ljepše si od raja (http://www.youtube.com/watch?v=lqGe2SuYpvw#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 09, 2011, 11:21:45 poslijepodne

Zagorski list, 24.4.2011

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

VUZMENA DUHA


Bila je te nektera druga duha teru je denes več teške najti. Nie te duha teru denes rabiju naše hiže, a ide z sakojačke cinfraste flašic. Te nove duhe po cvetju sake felje stirale su z naše hižic tak dobre stare šnjofe. Denešnji nosi nemreju podnesti duhu dima, duhu podvujene šunke i sega onuga kaj je negda bilje diel življenja. Se lucke, bez duhe i žmaha, nekak je denes mlajšem pune boljše. Stariejši se pak ne vračaju starem šegam i duham nek rajše očeju hgajati mledem nosem i želučekem. Tak da mlajši ni neznaju kakva je fina negdašnja duha, domače prave košte. Posel za pripravljanje za Vuzem denes se takaj diela na brzinu, pak se negdašnji žmahi i duha, če bi i bilji, nemaju cajta zavljieči po hiža.

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Z cvietnu nedelju, punu sakojačke rožic, kitic palmi, masljini i skore pozabljenoga drinjka, počela je najvekša priprava k veljikomu svetku Vuzmu. Pri nas je drinjek več skore ocvel. Nekak sem si misljila da je te napravil pri nas nasmaret gda ga več retke gdoj na cvietnu nedelju samuga nese na blagoslof kak negda. Dok sem ocvielu kiticu drinjka držala h svoja ruka, zmisljila sem se cajta kak se negda dan prie Cvietne nedelje išlje po kitice drinjka k onomu gdoj ga je imel ilji čak fustu gde je za krajem znal cvesti. Kitice drinjka stiha su se hplele h jeden ljipi kitnjasti pleter kaj nej preveč stršale, a unda se i strgale. Tak hpleteni, nesel se na mešu i poklje blagoslova i prešecije donesel k domu. Z kiticu se k domu i gospodare donesel blagoslov i nada da bu čez ljete se došle k sreče.

 A unda se z prve dane poklje Cetne nedelje hasnilje se po vrta, trsja i njiva kaj bi ves veljiki posle bil gotof do Veljikuga četrtka. Na Veljiki četrtek poklje devete nie se smelje po zemlje nič rovari. Veruvalje se da gda ruješ po zemlje, kak da ruješ po tielu ranjenuga Isusa. Ves posel teri se je delal na Veljiki četrtek i dalje, bil je po hiža, dvorišču i štalskem stanju. Se se čistilje, frižalje i pripravljale za veljiki svetek. Zelena dvorišča nie bilje trieba kositi jer je retke de i stigla zrasti visoka trava. Se je te stigla „pokositi“ živinica tera je dukala po dvorišču i punila putače z mladu i friškuzeljenjavu. Kak nie bilje furt prec jela, tak su se si raduvalji svetku, jer se za njega nie šparalje. Želja za finu koštu bila je još vekša jer se na Veljiki petek nie mrisilje, a bil je te i veljiki post. Same malje dece i betžnikem nie se branilje da pojieju nekaj kaj se je jelje saki dan. Si drugi niesu smelji jesti nič ilji čistam malje. Nie se jiela nikakva zamjenska nemrsna košta. Tie dan h ljetu postilje se i te je bila kak žrtva za zmišljavanje ne življenje i križni put Isusof. A unda na Veljiku subotu kak da je se živnulje. Več za rana se kadelje z rafunga, a duha se širila ne same po hižica nek prek na dvorišče i po cieljem selu.

Bila je te nektera druga duha teru je denes več teške najti. Nie te duha teru denes rabiju naše hiže, a ide z sakojačke cinfraste flašic. Te nove duhe po cvetju sake felje stirale su z naše hižic tak dobre stare šnjofe. Denešnji nosi nemreju podnesti duhu dima, duhu podvujene šunke i sega onuga kaj je negda bilje diel življenja. Se lucke, bez duhe i žmaha, nekak je denes mlajšem pune boljše. Stariejši se pak ne vračaju starem šegam i duham nek rajše očeju hgajati mledem nosem i želučekem. Tak da mlajši ni neznaju kakva je fina negdašnja duha, domače prave košte. Posel za pripravljanje za Vuzem denes se takaj diela na brzinu, pak se negdašnji žmahi i duha, če bi i bilji, nemaju cajta zavljieči po hiža.

Negda se pak  za ran čulje vudirnje mužara h terem se tukel mak, šumele su žrvi, a žerafka je skakala z rafunga kak da naveščuje veljike veselje tere se pri hiža pririhtava. H loncu na šparetu kipela je posmujena šunka, a njenja duha dražila je nosnice ljudi, a da nie bilje ropanja po hiža čulje bi se i skruljenje h želuce. Dišale su hiže pečena gibanica od orehe, maka sira, a pri bogatieše i po režičkove i gibanice od fig. Vuzem bez kugljiva nie mogel prejti kak i bez pofarbane jajec ilji pisanic. H večerku na Veljiku sobotu h grdencu, h komore ilji pak na samem stolu bila je pririhtana košta za Vuzmeni obrok. Senek, nie se načinjala gibenica za jesti nek su se kosalji pokoštaljci teri bi se speklji h pojme ilji malje kostroljice. Makar su curele sljine od želje senek se nišče nie vufal zeti nekaj od košte kaj nie bil red. H večerku se složila košta, sega po malje h košaru i hjutre rane nesla na blagoslof. H cirkeve se miešala duha friške pečenuga gibenja i šunke, z duhu zašvicane ženjski tere su se žurele h brieg k cirkve. Našlje se tuj duhe i po blagu i kočaku. Nu nišče nie frkal z nosem. Bile su te duhe bez tere na stolu nej moglje za Vuzem biti kajčesa. Vuzem, ni pri siromaku, nie bil bez kokošine juhice z domačami riezanci, kuhane šunke z friške naribanem hrenem teri je piškal nosnice, kuhanje jajec. H radosti kaj još navike pred mojami nosnicami špancieraju mene tak dragi starinski žmahi i duhe, željim vam:

 SREČEN VUZEM!


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/8642/za-dusu-za-spomenek-vuzmena-duha.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/8642/za-dusu-za-spomenek-vuzmena-duha.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov « ZA DUŠU » v Zagorskomu listu:
(vupisati ZA DUŠU, ZA SPOMENEK v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2011-05-09:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2Fclanak%2F8575%2Fza-dusu-za-spomenek-lafre.aspx#1110 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2Fclanak%2F8575%2Fza-dusu-za-spomenek-lafre.aspx#1110)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Vuzem v Maruševcu, 0:38
(Kvalitéta tera sě čujě)

03. 04. 2010 su Kapilješčani i Čalenčani došli na gmajnu da pokažeju Mašovčanima kak se strijela s hilzami , a 2011 nek oni dojdu k nama na našu gmajnu pri zviri, pa nek pokažeju če znaju strijelati.

Vuzem v Maruševcu (http://www.youtube.com/watch?v=P6kYVnyy6-Q#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 09, 2011, 11:25:40 poslijepodne

Zagorski list, 02.05.2011.

Dnevnik tate Bena

Zeko???


Ali kakve tu sad veze ima zajec? Nikakve! Nego smo i to preuzeli sa zapada. Jer smo takvi. Lako povodljivi. I spremni smo zeti (L.K.: se mrzorazmožavajuče) kaj nam nešči ljepo zapakira i ponudi.

Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



Još jedan blagdan je za nama. Ko i svake godine opet nismo iz toga izvukli ono bitno. Dobro, nekima je najbitnije kaj je bil neradni dan. Uz to se poklopilo i lijepo, sunčano vrijeme pa su mnogi proveli vikend negde. Na moru, u planinama, toplicama ili gde več. Oni koji su ostali doma uglavnom su se u nedjelju ujutro s košaricama pojavili u crkvi. I da ne trošim riječi o tome, znate valjda i sami kak to sve ide.
Međutim, da li ja nisam dobro pazil na vjeronauku, a išel sam na vjeronauk i kad sam išel na pričest, ali i kad su deca išla i na pričest i na firmu, nikak se nemrem zmisliti gde je zeko u cijeloj priči oko uskrsa? Jajca su mi jasna. Ipak iz jajca nastane novi život. I picek mi je jasan. Simbolizira novi život nastal iz jajca. Ali kakve tu sad veze ima zajec? Nikakve! Nego smo i to preuzeli sa zapada. Jer smo takvi. Lako povodljivi. I spremni smo zeti (L.K.: se brzo-razmnažajuče) kaj nam nešči ljepo zapakira i ponudi.

Da ne mislite kak sam nekaj posebno i ja sam užival u biranim, blagoslovljenim delicijama. A da bi sve to priredila žena je morala i malo mira imeti. Tak da sam ja h subotu umesto na utakmicu prešel s Graciom u šetnju. S početka je bilo se h redu dok se vozila h kolicima. Ali u jednom trenutku se več nije htela voziti nego hodati. Niti to nije veliki problem. Jer hoče pomoči h guranju kolica pa se drži za njih dok hoda. Problem nastane kad izgovori jednu od slijedeće dvije riječi: mene ili moja. Obadvije imaju isto značenje. Primi me i nosi. Nije ni nositi Graciu problem. Problem u tom trenutku predstavljaju kolica koja je prilično teško gurati s detetom na rukama.

Prvi radni dan nakon blagdana je i pada kiša. Ovaj put sam joj vesel. Jer ne moram zaljevati vrt. A nakon ove kiše bude sve to kaj je žena posijala počelo bolje rasti.

Prije ovih blagdana smo doma pokosili travu, poštucali živicu i malo sredili dvorište. Pa je žena i cestu ispred dvorišta pomela i počistila. Čini mi se da ona to preveč temeljito dela i ak bu još dva-tri put počistila cestu asfalt bu skroz nestal. Cesta je h takvom stanju da smo več morali po asfaltu i beton metati jer su nastale takve rupe da se nismo več mogli voziti normalno. Iako to več dvije godine spominjem jednom članu Gradskog viječa, pa iako mi je obečal da budu nekaj napravili, očito da je pozabil na nas. A morti zbog toga kaj svako malo spomenem naše gradske očeve i majke mi baš za inat nečeju to popraviti.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/8670/dnevnik-tate-bena-zeko.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/8670/dnevnik-tate-bena-zeko.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov „Dnevnik tate Bena“ v Zagorskomu listu:
(vupisati Dnevnik tate Bena v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2011-05-09:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&siteurl=www.zagorje.com%2F#1036 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&siteurl=www.zagorje.com%2F#1036)
 
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Hura Ben! Ben Tur Hur

Ben-Hur (1959) Trailer Kajler, 04:04
http://www.youtube.com/watch?v=8SOT0ofuscU (http://www.youtube.com/watch?v=8SOT0ofuscU)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Dječje Pjesmice - Zeko i POtočić - Zdenka Vučković, 02:58

Dječje Pjesmice - Zeko i Potočić - Zdenka Vučković (http://www.youtube.com/watch?v=WpB45Cydu_Y#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 09, 2011, 11:29:37 poslijepodne

Varaždinskě vésti, br. 3461, 03.05.2011.

Klopotec

Ezopuš znovič z nami

Kak naručena je bila večer vu Gradski knižnici minuli tjeden gdi je predstavlena kniga „Ezupušove basne pohorvačene“ koju je pred više od sto let napisal Ignac Kristijanovič, a sad ju je posuvremenil naš Petrijančan, profesor Joža Skok. Bartol me je nazval i rekel da moramo na to iti, ne samo radi profesora i Matice hrvatske i tiskara Štefa Juraniča z Toplic, neg i zato kaj zopet naši susedi hočeju i Gunduliča i Držiča “posrbiti” - samo zato kaj su par put napisali “što”!?

Tak smo, namesto da se žeremo pred televizorima ili kompjuterom, liepo došli vu Knižnicu i skup s puno vrednih ljudi se osečali kak pokret otpora prema bedastoćama naših susedov, a još i poslušali kak naš KAJ liepo govori Vid Balog. Vu publiki je bil i profesor Funda koji se gorljivo zalaže i puno piše na kajkavskomu jeziku, pak nam je on garant da tie liepi horvacki jezik ne buju pozabili nit naši mladi, a susedi si ga ne buju mogli prisvajati jerbo ga ipak - ne razmeju...

Profesor Skok je dobil i srebrnjaka od direktora Knižnice za svoj 80. rođendan i veliku zahvalu za vse kaj je napravil za kajkavski kraj, jezik i za našu Knižnicu. Poštuvanje su mu zrekli i direktorica Kazališča, i direktor Koncetnoga ureda, a mladi glazbeniki Rušeci su tak liepo igrali na orguljama i violi da je ta večer zaprav bila pravi svetek. Tak bu svetek i vsakomu koj si bu zel vu ruke tu prelepu knjigu za čitati i gledati, a Ezupušova naravoučenija su i den-denes tak friška da si bu vsaki mogel najti odgovore na ono kaj ga muči.

A bilo je minuloga tjedna puno toga za stare i mlade, tak da Bartol i ja na vse nesmo stigli. Vu sredu je vu pol šest naše Kazališče s prijatelom Varaždina akademikom Hečimovičom  napravilo izložbu starih kazališnih plakatov i programov, pol vure kesneše je bilo predstavlanje knige “Slovenski umetniki na horvatskim pozornicama”, a vu pol osem je glumica Marija Sekelez igrala predstavu za svoj jubileum... Kak Bartol i ja nemremo tuliko zderžati, odišli smo samo na predstavu.

A več v četrtek su pak održana dva programa z razlikom vu jeni vuri! Naši mladi su v šesti vuri vu HNK-u slavili Svetski den plesa, no Bartol i ja smo odlučili dojti k profesoru Skoku i Ezopušu. Pročelnica za kulturu pak je, kak se i šika, išla gledat mlade plesače, jerbo na mladima i svet ostaje...

Onda je v petek počel VAFI, pak smo Bartol i ja odlučili tri dana polahko hodati od Hercerice do KULT-a i vživati! Prvo vu dječjim filmima, onda na izložbi našega oskarovca Vukotiča, na predavanjima i radionicama Diznija, kak i vu licima vseh teh mladih ljudi z celoga sveta. A došla su deca z Rusije, i z Izraela, Hong Konga, Tajvana i Srbije, a bormeš i z Zaprešiča i Čakovca. Mortik sem koga zabil, ali to buju več naši vredni novinari koje je vodila Julijana Marčecova vse liepo opisali vu novinama i na portalima.

Videl sem da su mnogi Varaždinci došli z svojom decom gledat filme, posebno oni koji su si zeli tu decu z sveta doma za goste. I gradonačelnik je došel otpirati festival z svojom kčerkom, koja je ostala gledat filme, makar je on moral otiti dale. Tak je znovič te dane Varaždin bil i glavni grad vu naši državi, ali i vu svetu, pak se bumo Bartol i ja jedno vrieme napuhavali pred našim prijateljima na portalima!

A več ov pondelek bu vu koncertni dvorani HNK-a i koncert Varaždinskoga kvarteta, kaj ga lajonsi organizeraju za Japan. I VAFI-jevci su skupljali priloge za Japan i delal ždralove, jerbo su Japanci jaki vu animiranom filmu, a dojduče leto buju i oni došli vu Varaždin na VAFI. Dobro, neje bilo puno penez, ali je liepo videti i znati da se jih zmislimo v nevoli, jerbo su Japanci i nama pomagali dok su mogli...


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/klopotec/ezopus-znovic-z-nami.html (http://varazdinske-vijesti.hr/klopotec/ezopus-znovic-z-nami.html)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Prelistajtě nôvi broj "Varaždinca"
(živopisano (online) izdâjně "Varaždinske vésti"):
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

pdf-pismohrana:
Varaždinskě vésti

http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva)
Županiske vésti
http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti (http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Emmerich Kalman: Grofica Marica (2003): Dolazak baruna Kolomana Župana (00.00-04:30) /Hajd'mo u Varaždin (04:30 – 06:28)

Sandra Bagaričova kak Grofica Marica i Vid Balog kak barûn Koloman Župan v poznâte operete Emmericha Imre Kalmana.

Grofica Marica najavlujě zârukě z zmišlenem barûnom Kolomanom Županom kak bi sě réšila dosadne vudvarâčov, no stvari sě zakomplicéraju da nenâdano dohâja prâvi istoimeni barûn, Mađâr z Varaždina, teri jě v novina prečital o svem zârukam.

Silvesterska (i)zvedba 31. prosinca 2003, zagrebečko kazališčě 'Komedija'.
Redatel: Vladek Štefančičov (Vlado Štefančić)


Emmerich Kalman: Grofica Marica (2003): Dolazak baruna Kolomana Župana /Hajd'mo u Varaždin (http://www.youtube.com/watch?v=uDB2rH8WF_U#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
* Plemenita Občina Turopôlska
www.turopolje.hr (http://www.turopolje.hr)
Pot Vec tri dana (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 10, 2011, 08:16:07 poslijepodne
HAŠK(I) GRAĐANSKI IL BEOGRAĐANSKI?  


Međimurske novine, 21.04.2011.

Premišlavanje Jožeka radnika

AGRESORI NAVEK BOLE SPREHAJAJO, A SOCI JIM TO ŠENKAJO!!!


Haški soci so kak farizeji, našaj generalaj Gotovini i Markačo so obečuvali pošteno sođenje, a završili so isto onak kak i Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan vu Bečkomo Novomo Mestu. Kaj se nebodo čudili gda bodo, dok dojdo na Božekov sod, završili vu peklo, jerbo Božek sodi vsakomo prema zaslugama.
Verjemo gda je to nej zadje kaj so soci vu Hago rekli, bodemo se žalili, a unda bi moglo i nekše lepše sonce presvetiti i za naše generale – heroje. Moramo veruvati, to naj je još jedino preostalo.


Piše: Jožek radnik


Čakali smo, čakali, a ve na vse zadje smo se i dočakali kaj haški soci prečitajo svojo presodo za naše heroje vu Domovinskomo rato i generale Čermaka, Gotovino i Markača. Nekak smo se nadjali gda bodo jiv pustili dimo, jer so se sam borili protiv neprijatelja šteri so dojšli zvuna k nam i šteli so pokoriti naše brege i doline, naše ljude, kak stareše, tak i deco, a i starce. Kuliko vidimo nikaj je nej pomoglo to kaj so oni došli k nam vu Lejpo našo, kaj so naše ljude polovili i otpelali jiv vu logore šteri so bili vu Hrvaškoj, Bosni ili pak vu Srbiji, a tam so jiv močili: lačni i ženi so morali delati, popevati vsakefele pesme, a čuda jiv je to nej moglo zdržati, pak so pomrli. Čuda je naše dece ostalo brez roditelov, čuda ženi brez možov, hajdig je roditelov ostalo brez dece, a ne zna se, niti se nigdar ne bode znalo kuliko je puci, ženi i majki bilo silovano… Štiri leti so se okupatori špancerali po Lepoj našoj, a mi smo čakali kaj se predomislijo, kaj odidejo i kaj se stvari postavijo na svoje mesto i kaj počnemo graditi svojo državo, svojo Hrvacko štero smo senjali od stoletja sedmog.

No, nikaj od toga se je nej pripetilo, nepriajatelji, okupatori so sam magadili i dale so delali vse kaj svoje planove o Velikoj Srbiji sprovedejo vu delo. Morali smo nekaj naprajti kaj jiv se rešimo, kaj se oslobodimo od nevole štera nas je tiskala, od okupatorov šteri so gospodarili Lejpom našom. Naši so generali dugo gruntali kak bi to naprajli, kak bi z naših krajov pretirali vse one šteri tu ne spadajo, šteri so dojšli k nam kaj bodo z nami gospodarili. Vsi znamo kak je bila prepravljana i kak je bila uspešna akcija naše hrvaške vojske i policije OLUJA. Neje dugo trajala, ali so vsi hrvaški kraji nazaj bili naši, a posle smo pripojili i Baranjo. Odnavek se znalo gda vu rato nej muoči paziti na vsakoga čoveka i na vsako hižo. Akcija je bila velika, čuda je naših ljudi vu njoj melo nekšo zadačo, ali je vu jako kratkomo vremeno bila završena. Za dva dni več se vijorila velika hrvaška zastav na Kninskoj tvrđavi kaj znači gda je samozvana Srpska Krajina Milana Babiča i Milana Martiča kapitulirala. Sve je to bilo lejpo i dobro, pobedili smo vu štiriletnomo rato i počeli graditi svoju državo Lejpo našo.

Ali unda je došel vrag po svoje. Ameri so zafremali sod vu Hagu kaj bo se sudilo vsim krivcima, onima kaj so delali grehe vu našemo Domovinskomo rato. Vsi smo veruvali gda bodo tej haški soci, tej nejvekši poštejaki na sveto na red pozvali naše neprijatele šteri so započeli rata, šteri so dojšli k nam kaj nas okuperajo, kaj nas zarobijo i kaj na naši zemli svojo veliko državo zafremajo. Ne moram vas zmišluvati kaj so vse prinas naprajli, kuliko je ljudi pobeglo z svojih gruntov, kuliko je ljudi zgubilo svoje živote, kuliko je hiži porušeno i za vse to so tej haški soci, tej poštenjaki odrezali nekše drobne kazne, očem reči, besramno male. Ali nejso z tem bili zadovolni nek so iskali naše heroje, naše generale šteri so bili na čelu naše, na brzino zafremane, vojske štera se je morala boriti protiv jakšega i čuda bole naoružanoga neprijatela. Zmislim se kak dene gda je pred 6 -7 let Karla Del Ponte* vsaki čas bila prinas i iskala je generala Gotovino i baba je bila uporna (kakše so več te stareše žene je) i na vse zadje je Gotovina, uz pomoč naših političarov i naše vlasti, završiov vu Hago. Za njim so dojšli i generali Čermak i Markač.

Sođenje je jako dugo trajalo, duže od pet let, a ve mi ne znamo što je vse od naših hodal vu Hag i tam tužakav naše gerale, jerbo kak bi haški soci vse bole znali od nas. Na vse zadje je zišlo gda ga bilo več Judi, a nej sam jeden, očem reči gda je vsaki general mel svojega Judu jerbo so generali nej skupa ratuvali. Dok sam poslušal presudo, ostal sam brez reči,(a i moja žena je čkomela i sam vu zemljo gledala), nejsam mogel k sebi dojti. Pak kakša so to vremena gda čovek nesme nit svojo zemljo, svojo rodno grudo, svojo domovino, braniti. I nej sam to: vsi drugi vse smejo, a mi Hrvati nikaj.

Ne razmem kakši je to zajednički zločinački pothvat: onda smo vsi krivi, vsi od prvoga do zadjega, a generala Čermaka so oslobodili. Naše generale sodijo gda so krivi kaj so Srbi odhajali z Knina za vreme Oluje, a prek meje vu Bosni, vu novozrasloj državi Republiki Srpskoj živijo sam Srbi i nikomo nikaj. Brzčas je vu Bosni vse dozvoljeno i tam vredijo drugi zakoni i druga pravila igre. Kakše je to pravo, kakša je to pravica štera za vsakoga drugač vredi. Jednima je vse dopuščeno, a nama vu Hrvaškoj nikaj. Još dendenes je nišči nej završil vu rešto zbog Srebrenice i onih osem jezeri mrtvih šteri so nikaj nej bili krivi. Ali i to je bilo vu Bosni. Haški** soci so kak farizeji, našaj generalaj Gotovini i Markačo so obečuvali pošteno sođenje, a završili so isto onak kak i Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan vu Bečkomo Novomo Mestu. Kaj se nebodo čudili gda bodo, dok dojdo na Božekov sod, završili vu peklo, jerbo Božek sodi vsakomo prema zaslugama. Verjemo gda je to nej zadje kaj so soci vu Hago rekli, bodemo se žalili, a unda bi moglo i nekše lepše sonce presvetiti i za naše generale – heroje. Moramo veruvati, to naj je još jedino preostalo.


* Carle del Ponte, vu prevodu, je Moščenička Draga
** HAŠK(I) GRAĐANSKI IL BEOGRAĐANSKI ?


Zvir:
http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=5749:agresori-navek-bole-sprehajajo-a-soci-jim-to-enkajo-agresori-navek-bole-sprehajajo-a-soci-jim-to-&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=5749:agresori-navek-bole-sprehajajo-a-soci-jim-to-enkajo-agresori-navek-bole-sprehajajo-a-soci-jim-to-&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurske novine
Živopisano izdâjně (onli. ne-potpuno, html)
http://www.mnovine.hr (http://www.mnovine.hr)
Elektrônsko izdâjně (pdf)
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Žiga i Bandi(s)ti:

Žiga i Bandisti - (S)MEĐI.MURJE, kak si lepo zeleno, 03:55
Žiga i Bandisti - Međimurje, kak si lepo zeleno (http://www.youtube.com/watch?v=ou1nIhj9AMc#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 HASK Gradjanski Zagreb, 02 :11

HASK Gradjanski Zagreb (http://www.youtube.com/watch?v=X4JD3Q64bCs#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 11, 2011, 10:51:05 poslijepodne

Zagorski list, 19.4.2011

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

KESNE SE ZA KRIŽI PLAKATI


Dok su drugi frkalji z nosem na semu kaj bi imelji, Tonča je bil srečen i veseljil se semu kaj je imel priljike dobiti. Sigurne je od rane mladosti videl da mu je življenje teže nek je življenje njegve pajdaše. Sigurne je z odrastanjem i ta razlika bila se vekša i vekša. Sigurne da se i on sam hnogi put našel h gruntanju da je napuščeni i od Boga i ljudi. Sigurne je i h njegvomu srcu bilje suzi, tere je čuval gljiboke skrite h srce i duše gda su se njegvi jargani faljilji z kajčesem kaj su dobavljali za prišesti, firme... .

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)




Kak sem se doteknula stare pozabljene povedi, tak mi jih se več dojde na pamet. Navike se nekaj pripeti, a mene mam negdašnja poveda dojde na misel. Tuj i tam se zna dogoditi da nekteri ljudi starinske povede rabiju h spomenku i delu. Ipak, največ tie starinske povede, kak sem več jemptut natipkala, nie moči čujti. Če se ne čujeju h spominke unda baš jih nie moči najti ni h delu.

Kesne se za križi plakati ilji narekuvati je poveda do tere se prie fejst držalje i na nju misljilje kaj se nej pripetilje. Ta se je poveda rabila unda gda se nekomu štelje spoteknuti za nekaj kaj nekomu nie napravil. Križi su značilji da je čovek pokonji i da ga z križi pratime na večni počinek. Zabadave je unda, gda čoveka več nie, iti za križi i sprepitavati se i pošpotavati za nekaj kaj si mogel, a niesi za pokonjuga napravil. On sam od toga nema nikakve koristi. Same narekuvanje i plakanje za križi je unda žuljenje svoje savesti, tera se baš ljehke nemre oprati.

Čovek čez življenje kaj česa doživi, i ljipe i grde cajte. Ljiepem se veselji i kak su ljiepi ostaneju zapisani h srčeka i godiju. Ima i onie tere gda se dogajaju drapljeju po duše kaj oštri nož, boljiju, a nie moči najti vračstva za zljičiti.

Da niesem viernik morti bi se srdila i mislila da je nekterem ovozemaljskie življenje preveč pune trnja i zgrobenke. Ovak, nekak si misljim da su životni putec baš takvi kakvi moraju biti, po onem kaj sem jemput več napisala da je rečene:

„Gda se nekaj grduga dogodi, nie trieba biti hud na nikuga, ni na Boga, jer On je tak napravil radi toga kaj je za nekuga odebral drugi put na kojem ga bu čuval!“

Baš si ove dane tak misljim i nekak mi je lježe  jer imam nadu da je jeden biser z mojuga klaruža življenja, konačne, na onem drugem Svietu našel ljubaf, topljinu i sreču.

Tomu mojemu, biseru z klaruža življenja, đaku Tončeku, kak da se zviezda sreče osmehnula same na kratki cajt. Same unda gda je hdiehnul ovozemaljski zrak. Po onem, gda te oče i poišče te, malje je bilje svietle i radosne cajte h njegvem življenju. Kak nekakvi kmični oblaki, teške življenje, furt mu je veselje nad glavu. Nu i gda bi same kaef malji treček sunca došle na njegvu malu šaku, tielje ilji dom, njegvomu veselju nie bilje kraja. Raduval se on sakomu cukaru, sakomu ljiepomu danu. Raduval se on i sreče svoje pajdaše, a če bi ga prigrnulji k sebe nie njim tak ljehke pozabil ljihovu dobrotu. Vedrina i veselje spunjavale su njegve teške življenje i unda gda je imel komu reči i dober dan i gda bi dobil odgovor.
 
Dok su drugi frkalji z nosem na semu kaj bi imelji, Tonča je bil srečen i veseljil se semu kaj je imel priljike dobiti. Sigurne je od rane mladosti videl da mu je življenje teže nek je življenje njegve pajdaše. Sigurne je z odrastanjem i ta razlika bila se vekša i vekša. Sigurne da se i on sam hnogi put našel h gruntanju da je napuščeni i od Boga i ljudi. Sigurne je i h njegvomu srcu bilje suzi, tere je čuval gljiboke skrite h srce i duše gda su se njegvi jargani faljilji z kajčesem kaj su dobavljali za prišesti, firme... .

Ni tuga ni žal, niesu nigdar zbrisalji smieh z njegvuga ljica i veselje i topljinu duše. Sienjal je on svoj senj, da bu jednuga dana drugač. Nie su ga obeshrabrilji ni oni teri su pred njim zapiralji vrata, nie zameril ni onem teri su ga pod oke lukalji i svoje misljilji. Nie poklekel nek je z veljiku nadu išel napre, k največe želje svojuga življenja da nadoknadi one kaj je čez detinjsteve prepusti, da i on kak negda njegvi vršnjaki dobi znak križa krčenjem, da i on dobi prišesti, da ima kuma na fierme. Kak se velji, da čovek snuje, a Bog određuje, ta mu se želja nie ispunila. Same par dane prie nek bi priel svete sakramente krščenje, prišesti i potvrde, Bog je poslal anđela po njega, jer h svojem mlademu življenju druge ni nie zaslužil.
 
Prešel je h svojem dvatesetprvem ljetu, gda je postajal svoj čovek, tam od kud se ne vrača.
„Tonča, znam da si anđel“, gruntam si tak h moljitve za tvoju dušu. Tvoje odhajanje kak da je poruka za gruntanje, onem teri ostajeju:
„Kesne se za križi plakati!“


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/8632/za-dusu-za-spomenek-kesne-se-za-krizi-plakati.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/8632/za-dusu-za-spomenek-kesne-se-za-krizi-plakati.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov « ZA DUŠU » v Zagorskomu listu:
(vupisati ZA DUŠU, ZA SPOMENEK v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2011-05-09:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2Fclanak%2F8575%2Fza-dusu-za-spomenek-lafre.aspx#1110 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2Fclanak%2F8575%2Fza-dusu-za-spomenek-lafre.aspx#1110)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


Drago Diklić - Gde si sad moj prijatel, 03:28

Drago Diklić - Gde si sad moj prijatel (http://www.youtube.com/watch?v=jQrbuRinu1U#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 11, 2011, 10:53:31 poslijepodne

Zagorski list, 24.04.2011.

Dnevnik tate Bena

Prevaranti


Obično si kupim čim deblje križaljke. Jer če ima več stranic ima i več križaljki i več bum to rješaval. I jemput sam si zel nekakvu križaljku gde je na naslovnici pisalo da ima prek 100 križaljki nutra. Ja naivac sam nasjel na naslov. Jer sam mislil da nutra stvarno ima več od 100 križaljki. Istini za volju h naslovu nisu nič lagali. Zbilja je nutra 100 i nekaj križaljki. Samo kaj su križaljke veličine 5 puta 5 slova ili 6 puta 7 i tome slično. Upišeš 5-6 riječi i gotova križaljka.

Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



S obzirom kolko put sam to napisal sigurno več znate da se na posel, ali i s posla doma peljam s cugom. Relacija Zabok - Zagreb glavni kolodvor ima 39 kilometara i cug to prejde za vuru vremena. To znači da imam vuru vremena kad idem na posel i vuru vremena kad idem doma. Se skupa dvije vure dnevno koje treba nekak ispuniti. Če delam hjutro onda obično zadrijemam malo. Ponekad čitam. Novine ili kakvu knjigu. Za ubiti malo vremena dobre su i križaljke. Pa znam i križaljke h cugu rješavati. I ne samo h cugu. Čitati novine i rješavati križaljke znam i na zahodu.

Čemu je uopče bil potreban ovakav uvod? Da vas upozorim na prevarante. Da, na prevarante. Obično si kupim čim deblje križaljke. Jer če ima več stranic ima i več križaljki i več bum to rješaval. I jemput sam si zel nekakvu križaljku gde je na naslovnici pisalo da ima prek 100 križaljki nutra. Ja naivac sam nasjel na naslov. Jer sam mislil da nutra stvarno ima več od 100 križaljki. Istini za volju h naslovu nisu nič lagali. Zbilja je nutra 100 i nekaj križaljki. Samo kaj su križaljke veličine 5 puta 5 slova ili 6 puta 7 i tome slično. Upišeš 5-6 riječi i gotova križaljka. A zmislim se da su nekad križaljke bile velike. I to tak da su izlazile u nastavcima. Meter križaljke ovaj tjedan, meter drugi tjedan i tak par mjeseci. Ali i to ima svoju manu. Za takvu križaljku rješavati trebaš imeti veliki stol. A rješavanje iste je h cugu gotovo nemoguće.

Osim križaljki varaju nas i na puno drugih stvari. O hrani niti neču pisati jer čak ni oni h dučanima ne znaju kaj prodajeju, a kam bi onda mi jadni kupci znali kaj kupujemo. Evo, recimo cigarete. Kak na kiosku na kojem sam redovito kupoval cigarete, zbog stvari o kojima sam več pisal nedugo, nema cigareta koje inače pušim probal sam pušiti nekaj drugo. Pa sam se zmislil nekih cigaret koje sam svojevremeno znal kupovati po djuti fri šopovima. Ali to nema veze jedno s drugim. Ovo kaj sam tu kupil je razlika od onog kaj sam po djutičima kupoval ko nebo i zemlja. I pogledam malo bolje na kutiju i vidim da su sve te cigarete proizvedene u Poljskoj. Pa mi je odma bilo jasno zakaj nič ne valjaju.

Ste vidli nove cjene benzina? Tri lipe manje od 10 kuna za litru 95-ice. H zadnje dvije ljete je benzin prešel gore za 2 kune po litri. Meni h zadnje dvije godine plača nije zrasla ni lipe, nego je još manja. A nije poskupel samo benzin. I kruh je poskupel. Da ne nabrajam se kaj je poskupelo u zadnje dvije godine. Tak i onak znate i sami kaj je kolko poskupelo.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/8641/dnevnik-tate-bena-prevaranti.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/8641/dnevnik-tate-bena-prevaranti.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov „Dnevnik tate Bena“ v Zagorskomu listu:
(vupisati Dnevnik tate Bena v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2011-05-09:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&siteurl=www.zagorje.com%2F#1036 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&siteurl=www.zagorje.com%2F#1036)
 
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Hura Ben! Ben Tur Hur

Ben-Hur (1959) Trailer Kajler, 04:04
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=8SOT0ofuscU

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ak sam te ikada fkanil
(Ak sem ti srčeko ranil)
Spoved - Kvartet Gubec, 03:50

Spoved - Kvartet Gubec (http://www.youtube.com/watch?v=rRKkHpkjwas#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 11, 2011, 10:55:07 poslijepodne

HAŠK(I) GRAĐANSKI IL BEOGRAĐANSKI ?  (2)
 


Međimurske novine, 28.04.2011.

Premišlavanje Jožeka radnika

KAJ VAM BOM LAGAL, BIL SAM VU KNINO!!!


.... sam sam vam štel reči gda sam bil vu Knino mam posle Oluje i gda sam videl samo jedno par hiži štere so bile malo fkrhjene, a niti jedna rezrušena do fondoša. I zato sam ve najgerek što je, itak, od 1995.  pak do 2010. leta rezrušil pol Knina, kak nam je to lejpo rekel haški sodec Ari i zbogradi tega je rebnul generala Gotovino z 24. leti rešta. Mortik mo je, brzčas, nešči podlečil snimko z Vukovara. Ve vidite kak to zide gda se preveč ljudi mota po Hago i unda je nešči zamenil filme tak gda so Šljivančanina osudili po filmo i slikaj z Knina na 6 let rešta, a Gotovino po filmo i slikaj z Vukovara na 24. leti. Verjem gda ste razmeli, gda je vse bilo na svoji mesti i vsaki bi odnesel svojo kazno

Piše: Jožek radnik


Kaj vam bodem lagal, a i zakaj vam bi, pak smo si mi več odnegda zdobra, i zato vam očem reči gda sam bil vu Knino jeno dva – tri tjende posle Oluje. Bodete se i vi zmislili kak smo se mi strahopezdeci, šteri smo nej vupali iti na front i puško nositi na pleči, zapisali vu civilno zaštito i to sam zato kaj bodemo negdi zapisani. No, kak vsaka rit jempot dojde na šekret, tak je i nas pozval naš glavni komandant (nej Ljubo, a niti Prsan) nek Ferid i dal nam je vu roke potne naloge i pravac vu hrvaški kraljevski grad Knin. Išli smo tua kaj smo iskali i na kup naganjali marho, a i svije štero so nej podletele pod nož za vreme rata ili pak vu Oluji. Isto tak smo lovili i kokoši, race, pak i zajce. Nebrem razmeti, zakaj sam se ve počel faliti, a sam sam vam štel reči gda sam bil vu Knino mam posle Oluje i gda sam videl samo jedno par hiži štere so bile malo fkrhjene, a niti jedna rezrušena do fondoša. I zato sam ve najgerek što je, itak, od 1995.  pak do 2010. leta rezrušil pol Knina, kak nam je to lejpo rekel haški* sodec Ari i zbogradi tega je rebnul generala Gotovino z 24. leti rešta. Mortik mo je, brzčas, nešči podlečil snimko z Vukovara. Ve vidite kak to zide gda se preveč ljudi mota po Hago i unda je nešči zamenil filme tak gda so Šljivančanina osudili po filmo i slikaj z Knina na 6 let rešta, a Gotovino po filmo i slikaj z Vukovara na 24. leti. Verjem gda ste razmeli, gda je vse bilo na svoji mesti i vsaki bi odnesel svojo kazno. Dok se zazvedi što je, ipak, zamenil filme i napravil hurmake z haških socov, bodem mo ja vuha vu mašlin svezal i na Goli otok ga poslal, pak si nek tam premišlavle kakšega je remeka napravil. I to je još nej vse. Za vreme te strašne i za Srbe pogubne Oluje (tak je bar sodec Ari rekel) je vu Knino poginul jeden čovek i za toga jednoga čoveka je general Gotovina dobil 24 leti rešta. Pitam vas lejpo koliko bode Mladić dobil sam za onih osem jezer ljudi štere so potamanili vu Srebrenici?

Neje niti doktoraj vu našoj čakoskoj bolnici lefko. Hipokratova zakletva, štero so potpisali, jiv vuči gda tre betežniko pomoči vu vsemo i dati mo vse one leke šteri ga bodejo zvračili i nazaj med zdrave vrnuli, a naš minister za zdraviče drugač govori i po jemo leke morejo dobiti sam oni šteri so dostik betežni. Očem reči: nejsam dostik betežen, nejsam dostik vudreni vu glavo – malo mi se počeli mešati, a leki me čakajo dok čistam ponorem. Nebre naš čovek biti malo betežen, nebre dobiti leke na porgo, kajbi rekli naprej jerbo dok do kraja čovek ponore unda mo damo vse kaj oče. A unda je, za jega, prekesno i jemo nikaj ne tre jerbo i on koma čeka kaj ga otpelajo na grobje.

Vu celoj Lepoj našoj nejveč težakov z burze je poslano na posel vu našoj Županiji. Tak se bar mi falimo, a kaj bode ve dok naši zidari, tesari, pigeri i ostali meštri z Graditeljstva dojdejo na burzo jerbo naši gracki i selski političari davlejo posla stranjskim meštrima. Mi smo navek bili vekši katoliki od pape, jedino dok idemo glase davat unda nej. Tam se nejpredi prekrižimo, prosimo dragoga Božeka nej nam pomore i nej nam da pravo pamet, unda, z čistoga mira, glasa damo esdepejo.

Opčinari vu Svetoj Mariji so se dugo štricali i na vse zadje so Vatrogasnoga doma dali vatrogascima. Pitate me: kaj je tu, itak, čudnoga? Nikaj, ali kakši so bili spomInki i kakše svaje med vječnikaj, mogli so ga dobiti i lovci. Znate kak je to, dok se nekaj deli vsi dojdejo kcoj. Tak je bilo i prinas dok so japica hmrli.

Vuzem je minul i počele so ferme Ovo leto vam je i moj mali fermanik pak ve mam, kaj nebo prekesno raspišuvlem natječaja za fermanoga kuma. Kum mora biti ozbiljen čovek, nej preveč školani i ne mora bogzna kaj kupiti. Štel sam sam reči budučemo kumo gda je mali, pred dva tjedne, zbavil vozačko dozvolo.


* HAŠK(I) GRAĐANSKI IL BEOGRAĐANSKI ?


Zvir:
http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=5817:kaj-vam-bom-lagal-bil-sam-vu-knino&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=5817:kaj-vam-bom-lagal-bil-sam-vu-knino&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Živopisano izdâjně (onli. ne-potpuno, html)
http://www.mnovine.hr (http://www.mnovine.hr)
Elektrônsko izdâjně (pdf)
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Žiga - Da bi se zrušile te Legradske gore, 03:36

Žiga - Da bi se zrušile te Legradske gore (http://www.youtube.com/watch?v=8L4zEb3Y_yY#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 11, 2011, 11:01:24 poslijepodne
Varaždinskě vésti, XX.01.2011.

Klopotec

Klopotec kaj klopoče o dobromu

Ja Bartola hočem uveriti da neje vse tak hudo kak su nam novine i televizije i portali vu toj njihovoj - kak veliju -„borbi za tiražu“ ili za posjet na portalima predočili. Jerbo su i sami sebe zameglili, pak več i ne znaju kaj je dobro, a kaj hudo. Nekak ispada, da dobre stvari koje se dogodiju ili bi se trebale zgoditi ne znaju ljudima na profesionalni način prikazati, pak su ljudi prestrašeni više neg bi trebali biti.

I tak je moj stari Varaždinec i pajdaš Milan Remar, a med nami govoreči vujedno najstarejši Klopotec, objavil i tretje, dopunjeno izdanje knjige svojih zapisov i štiklecof. Dej mu Bog zdravlja da klopoče i dale, na našu i svoju radost! Jerbo kak je i sam rekel da mu je želja furt bila razveseliti ljude, pak i gda je malo fpičil koga, je to mam obrnul na veselje. I tak je on z veseljem, i z biciklinom s kojim se još furt vozi, doklopotal do devedesetoga leta svojega živlenja, a zgledi kak da ima sedamdeset. Zato bum med prijatelji delal reklamu toj njegovi knjigi, kaj se čim prije rasproda, pak da se najdemo začas na predstavljanju četrtoga dopunjenoga izdanja...


Lefko je njemu bilo klopotati na veselje, kad neje mel zločestoga Bartola za vratom, kak ja. Makar bi ja štel, kak Remar, klopotati na dobro, jer vu živlenju se ionak zlo samo dogodi, moj prijatel Bartol mi saki čas pošilja mejle o nečemu kaj neje dobro. Več komaj čakam protuletje da konačno zidemo vun z hiži na terase i da se pošteno posvadimo, jer je ležeše z njim diskuterati oči vu oči, nego ovak prek kompjutora...

Najme, dok smo za šankom, čim Bartol počne nekaj grdo, ja ga demanteram, a ovak - dok mi on napiše, ja se prvo moram sesti za kompjutor, a kak sem srdit na to njegovo, onda nekaj krivo stisnem pak još dukše traje dok mu počnem odgovarjati. I dok mu konačno odgovorim, več je prešlo više vur i liepo sem se nasekeral. A veliju doktori da baš sekirancija nikak neje dobra, jerbo otpira vrata betegima. Zato hočem i ja, a bum se i fest potrudil, klopotati na dobro kak prijatel Milan.

Pajdaša Bartola razmem, jerbo on je i vu dobro vrieme furt vu vsemu iskal nekaj hudoga, a vezda dok samo prečitava novine i portale i gledi domaču televiziju, ne mora se niti potruditi da najde črne viesti – oni mu jih liepo serveraju i on uživle. A onda mene s tem bombardera. Istina, ne mislim niti ja da je vse denes dobro, ali znam da je dobro ako čim več ljudi hoče nekaj dobro napraviti, i da ih mora biti više nek onih koji hočeju hudo, da ne velim - zlo. Kak veli ona stara poslovica: "Dva loša ubiše Miloša..."

Ja Bartola hočem uveriti da neje vse tak hudo kak su nam novine i televizije i portali vu toj njihovoj - kak veliju -„borbi za tiražu“ ili za posjet na portalima predočili. Jerbo su i sami sebe zameglili, pak več i ne znaju kaj je dobro, a kaj hudo. Nekak ispada, da dobre stvari koje se dogodiju ili bi se trebale zgoditi ne znaju ljudima na profesionalni način prikazati, pak su ljudi prestrašeni više neg bi trebali biti.

Bartol mi je odmah otpisal da mu dam bar jeden razlog za veruvati da je pri nas, vu Horvatskoj, bolše nek to zgledi na portalima, pak da me ne bu više bombarderal z lošim vestima. I imel sem ga! Ako horvatski predsednik veli da gradimo zemlu z najvišim europskim standardima, kaj to neje razlog da verujem da je bolše nek mi to z novin i televizije i portalof zgledi? Pak nemreš v hudo stoječoj državi i z falšnim ljudima graditi najviše europske standarde!

Jedino, mortik je istina da imamo političke stranke koje su več predugo na najnižim europskim standardima. I tu bi Bartolu dal zaprav da je po tomu pitajnu - hudo. Ali i to bu se nekak rešilo, samo da nam dragi Božek da zdravlja, a našim političarima - jednak onima na vlasti kak i vu oporbi - kaj bi bili malo spametneši i z vekšom brigom za nas, male ljude...


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/klopotec/klopotec-kaj-klopoce-o-dobromu.html (http://varazdinske-vijesti.hr/klopotec/klopotec-kaj-klopoce-o-dobromu.html)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Prelistajtě nôvi broj "Varaždinca"
(živopisano (online) izdâjně "Varaždinske vésti"):
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

pdf-pismohrana:
Varaždinskě vésti

http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva)
Županiske vésti
http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti (http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Emmerich Kalman: Grofica Marica (2003): Dolazak baruna Kolomana Župana (00.00-04:30) /Hajd'mo u Varaždin (04:30 – 06:28)

Sandra Bagaričova kak Grofica Marica i Vid Balog kak barûn Koloman Župan v poznâte operete Emmericha Imre Kalmana.

Grofica Marica najavlujě zârukě z zmišlenem barûnom Kolomanom Županom kak bi sě réšila dosadne vudvarâčov, no stvari sě zakomplicéraju da nenâdano dohâja prâvi istoimeni barûn, Mađâr z Varaždina, teri jě v novina prečital o svem zârukam.

Silvesterska (i)zvedba 31. prosinca 2003, zagrebečko kazališčě 'Komedija'.
Redatel: Vladek Štefančičov (Vlado Štefančić)


Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=uDB2rH8WF_U
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
* Plemenita Občina Turopôlska
Citat:
www.turopolje.hr
http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U)


Nâstavek na sledečomu listu.


Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 11, 2011, 11:03:52 poslijepodne

Nâstavek z prethodnoga lista:
 

Milan Remar (90):

Mislim da mi je dosta, idem u penziju


Prošli tjedan bili smo na predstavljanju trećeg izdanja knjige "Klopotec – vinske zdravice i štikleci", kojom je Milan Remar obilježio 70 godina rada i 90 godina života. A ako ste mislil da je na tome stao prevarili ste se, jer on već sprema novu knjigu.

Teško je u nekoliko rečenica predstaviti Milana Remara, čovjek koji iza sebe ima 70 godina sportske, glumačke, novinarske i humorističke karijere. Ova posljednja, možda je i najupečatljivija, jer mnogi ga baš i znaju po liku Jože Klopotca kojeg je osmislio 1966. godine. Nakon toga je godinama pisao stihove za rubriku Klopotec u Varaždinskim vijestima. I iako je rubriku Klopotec pisalo deset različitih autora, čitatelji upravo Remara poistovjećuju s Klopocom... Osim toga, u 70 godina javnog humorističkog djelovanja tijekom kojeg je uveseljavao Varaždince, postao je omiljen kao čovjek "iz naroda" i kao dobri duh grada, u kojem živi, radi i djeluje.

Neumoran i u svojoj 90. godini života piše autobiografiju koja izlazi u studenom ove godine, oko Martinja. U nju je Milan Remar na gotovo 300 stranica pretočio svoje bogato životno iskustvo potkrijepljeno brojnim fotografijama i isječcima iz novina koje je godinama sakupljao i čuvao.

Tim smo povodom s gospodinom Remarom popili kavu u Grofici Marici, a osim o novoj knjizi s dobro raspoloženim Remarom popričali smo i o prošlim vremenima, njegovom angažmanu u Gruntovčanima, a otkrio nam je i boji li se svinjske gripe.

Spomenimo i da za našu ponudu da ga počastimo kavom, nije htio ni čuti.

- Pa ja sam kavalir. Nekad, kad sam bil mlađi sam u dućanu bežal ako sam videl da nekoj gospođi treba otprti vrata. Danas niko na to više ne pazi i to je žalosno – komentirao je 90-godišnji Remar u maniri "bečke škole".

Evo samo prije nekoliko dana bili smo na predstavljanju vaše nove knjige "Klopotec - vinske zdravice i štikleci", a vi ste već najavili novu knjigu. Odakle energija za toliko rada i planirate li možda još pisati?

Nikad ne reci nikad, ali mislim da mi je već lagano dosta. Ovu autobiografiju želim napraviti kao malu historiju grada Varaždina, koju ostavljam u nasljeđe Varaždinu i Varaždincima. Prvi dio autobiografije prati moj rad u kazalištu, u drugom dijelu se bavim Klopocom, Svetim Mikulom i Deda Mrazom, a treći dio uglavnom prati šport. Ali ipak mislim da bude mi to zadnje kaj bum napisal i nakon toga idem u penziju.

Navršili ste devedeset godina koje ste proveli aktivno, pišući, nastupajući... što u penziji?

U penziji ću uživati. Šetati i bavite se svojim stvarima, ali pisati više nemrem. Ja za svoje pisanje uvijek inspiraciju pronalazim u stvarima oko sebe, u stvarnom životu, a kak sve manje i manje mogu hodati okolo, tak više nema smisla ni da pišem... Ono što je sigurno, je da ću u penziji nastaviti hodati svako jutro u grad na kavu, kak sam išel i dosad. A ne propuštam ni odlazak na Varteksov stadion.. Dosad sam išel na svaku utakmicu, a tak bum i nastavil... Moram reći da se Varaždin se nije puno promenil u zadnjih 90 godina, jedino nema više tolko ljudi u gradu. Nekad smo svaki dan od šest do osam navečer čekali puce na korzu, a park je isto svako jutro isto bil pun...Toga sada više nema, ali ja i dalje svako jutro prejdem po gradu...

Kad pogledate unatrag, koji su vam najdraži uspjesi, bilo sportski bilo kazališni..

12. 04. 1921. u Koprivničkoj ulici, sadašnjoj Miškininoj, rodilo se malo grižljavo dijete za koje su ljudi rekli da neće živjeti niti dva tjedna. To malo grižljavo dete doživelo je devedesetu godinu. Tak sam počel svoju autobiografiju u kojoj je zapisano sve s čim sam se bavil. A jako je teško izdvojiti nešto posebno jer sve je bilo lijepo.. Bavil sam se aktivno sportom godinama, od tenisa do ping-ponga. U boksu sam bil čak i prvak Hrvatske. Ali ipak ako moram izdvojiti nekaj, onda su to nastupi s Klopocom.

Možete nam sad reći kako je uopće nastao Klopotec?

Pozval me je ondašnji direktor ugostitelja i tajnik turističkog društva i rekel da bumo nekaj napravili za Martinje u Janjetu. Ja sam si oblekel narodnu nošnju, del batinu v ruke, zel logožar i tak je nastal Klopotec. Taj Klopotec živi i danas iako ga ne ja pišem više. Prestal sam pisati prije šest ili sedam godina, a sad ga piše kolega Vrbanić...

Od vaših brojnih uloga, svakako treba spomenuti onu u Gruntovčanima koji se od večeras opet prikazuju na HTV-u... Kako je bilo raditi Gruntovčane i hoćete li ih gledati večeras?

Ozbiljno? Normalno da si bum pogledal i dobro da ste mi rekli jer ja to opće nisam znal. Tri serije sam nastupal u Gruntovčanima i to je bilo divno društvo. Bilo nam je jako lepo snimati Gruntovčane, a pogotovo snimati s Krešom Golikom. To je bil divan redatelj i šteta kaj je tak rano otišel... Gruntovčani su bili izvorna serija koja pokazuje kaj se stvarno događalo i ljudi se nisu vređali na taj humor. To je bil humor na račun čoveka koji je smešan sam po sebi i to mu ne smeta. Jer mi Zagorci se znamo smijati na tuđi račun ali i na svoj račun. I ja sam se uvek trudil imati humor koji je pikal, ali nije vređal. Današnji humor ili vređa ili nije nikakvi humor...

Jučer je iz Dnevnika otišao Goran Milić poslavši na svoj način poruku da se generacije mijenjaju i da na mladima svijet ostaje. Što bi sad kad najavljujete povlačenje iz javnog života, vi poručili mladima?

Treba učiti i raditi. Jer niko ti nebu dal peneze ako neš niš delal. Treba se baviti i sportom, jer pamet se razvija kad z glavom delaš, a tijelo kad se baviš s fizičkom aktivnošću. Ja sam uvijek aktivan i zato skoro nikad nisam bolestan, ni ova svinjska gripa mi niš nebre. Evo, ja sam vam bil celi svoj život tri put u bolnici. Doktore jako cijenim, samo ih najviše volim videti negde vani. Imam krasnu doktoricu Đurđicu koja mi često veli: Gospon Remar idemo do stotke! I ja se toga držim...


Zvir:
http://www.evarazdin.hr/milan-remar-mislim-da-mi-je-dosta-idem-u-penziju/ (http://www.evarazdin.hr/milan-remar-mislim-da-mi-je-dosta-idem-u-penziju/)


Nâstavek na sledečomu listu.
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 11, 2011, 11:11:06 poslijepodne

Nâstavek z prethodnoga lista:


Klopotec:

Još se nesem dodrl, vidimo se za deset let!



Ova knjiga nastala je iz duše čovjeka koji je uvijek kada ga sretnete nasmijan, koji s veseljem dolazi i odlazi, koji živi život iz kojega izviru ljubav, mudrost, veselje i humor, a mnogi Varaždinci ga znaju kao Jožu Klopotca u čiji je lik Milan Remar utkao mnogo od te radosti i ljubavi. Jedan je to od rijetkih Varaždinaca za kojeg se zaista može reći da je dobri duh grada u kojem živi i stvara već 70 godina.

Rekao je to jutros Borislav Šimenc predstavljajući treće preuređeno i dopunjeno izdanje knjige Milana Remara "Klopotec – vinske zdravice i štikleci".
Objasnio je kako treće izdanje knjige vjerno slijedi prethodna izdanja, osim što je autor malo "ušminkao" neke od svojih prethodnih radova, a neke je u međuvremenu i dopisao. Osim toga, knjiga je sadržajno izmijenjena i obogaćena radovima drugih autora, kao i Remarovim ceremonijalnim blagoslovom vina, te drugim "vinskim običajima".

- Ovo izdanje malo je izgubilo specifično varaždinski "štih", ali i dalje odiše vinskim duhom, pajdašijom i veseljem – rekao je urednik izdanja Borislav Šimenc.

Dodao je kako je ovim izdanjem ujedno obilježeno autorovih 90 godina života i 70 godina aktivnog stvaralaštva.

- Ja dodati na ovo kaj je Boris rekel nemam više niš, nego bum vam zrecitiral par štikleca. Jedan planinarski, jedan o seksu i jedan o Varaždinu – nadovezao se uvijek dobro raspoloženi Remar koji je na predstavljanje knjige došao – biciklom. Osim u redovnoj vožnji biciklom, tajna Remarove vedrine i raspoloženosti možda leži i u stihovima planinarskog štikleca kojeg je izrecitirao prisutnima...


Vu prirodu kada zajdeš 
lepote kojekakve najdeš
friškog zraka se nadišeš
lepog cvetja namirišeš.

Osim toga zgubiš i salo 
pak se i posušiš malo 
da te feršlok nebu stresel 
i vrag prije reda odnesel.

Zato ako hočeš zdravi biti 
rujnoga vina još dugo piti 
vu planinare se zapiši 
pak vu brege zbriši.

Tam vu miru i tišini 
kakvu zgodnu pucku primi 
vu ljubavi i sreči snivaj 
na friškom zraku daj uživaj.



Kako kaže, inspiraciju za svoje štiklece Remar pronalazi u svakodnevici i aktualnim životnim događanjima.

- Svoje tekstove pišem kak bi ukazal na probleme, slabosti ili radosti, ali uvijek samo da bi slušatelja, ko god da on bil, razveselil ili nasmijal – objasnio je Remar te u svojem stilu najavio i četvrto izdanje "Klopoteca".

- Vidimo se za deset let kad bum slavil stotu, jer još se nesem dodrl! - poručio je Remar.

Za one rijetke koji ne znaju Milan Remar u varaždinskom kraju poznat je po vlastito osmišljenom liku Jože Klopotca, po likovima Kerempuha i vinskog boga Bakhusa, a likovi su to koje je na brojnim nastupima imala prilike upoznati i publika diljem Hrvatske.


Zvir:
http://www.evarazdin.hr/klopotec-jos-se-nesam-dodrl-vidimo-se-za-deset-let/ (http://www.evarazdin.hr/klopotec-jos-se-nesam-dodrl-vidimo-se-za-deset-let/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ansambel Vrt – Klopotec, 03:17

Ansambel Vrt - Klopotec (http://www.youtube.com/watch?v=J4u1IFehVO0#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 21, 2011, 11:55:12 poslijepodne

Međimurske novine, 17.05.2011.

Premišlavanje Jožeka radnika

I MI, PAK, KONJA ZA TRKO IMAMO…


Što bi rekel gda bode naš čovek, Međimorec i kajkavec, došel vu Zagreb, vu Lisinski, a na vse zadje i na državno televizijo. Kaj reči, neje več Žiga mačji kašelj, za jega ve zna cela Lejpa naša.
Kaj reči, vsaka čast Žigi i nek se zna gda i mi Međimorci ve imamo svojega konja za trko z pevačaj i mužikašaj, očem reči, bandistaj.


Piše: Jožek radnik


Ako vam bodem povedal gda je naše gore listek Imbra* Švendov popeval vu belom Zagreb grado i to vo nejvekšoj dvorani vu Lepoj našoj, vu Lisinskomo, bodete me blentavo gledali i pitali me: što je, itak, tej Imbra? A gda vam povem gda je tej Imbra poznati pod conom Žiga Ščavski, unda vam se mam bodo žarulice vu glavi presvetile i mam bodete znali o komo vam pripovedam, jerbo Žigu vsi znamo i vsi poznamo. Mam bodete se i vi zmislili kak ste znali gda je naš Žiga z bandistima, mel svojega koncertlina vu Lisinskomo i gda smo mi vsi šteri smo, minulo sredo, nej ftegnuli skočiti do Zagreba, gledali toga koncertlina na državnoj televiziji i to vu živo. Što bi rekel gda bode naš čovek, Međimorec i kajkavec, došel vu Zagreb, vu Lisinski, a na vse zadje i na državno televizijo. Kaj reči, neje več Žiga mačji kašelj, za jega ve zna cela Lejpa naša i to od Ščavca, prek Zagreba, Karlovca, Zadra, Splita, pak do Dubrovnika, a isto tak i vsi od Baranje, Vukovara, Iloka, Županje, pak do Gospiča, Reke, Pule i vsih naših otokov. Kaj reči, vsaka čast Žigi i nek se zna gda i mi Međimorci ve imamo svojega konja za trko z pevačaj i mužikašaj, očem reči, bandistaj.

Kaj nebode zišlo gda je naša Međimorska županija poznata sam po Žigi i bandistima, imamo mi i druge lepote i vrednote kakši ga nej vu Lepoj našoj, a mortik niti nigdi drugdi, kak vu Evropi, tak i vu sveto. Napriliko, prinas vu županiji je David, županova leva roka, vekši od Golijata, očem reči, župana i verjem gda je još nej, bar do ve, nigdi zapisano gda Golijata furt pobeđuvle, gda je on glavni i gda je jegova zadja. Nebrejo ruom vsi mejati povjest. 

Vsa je sreča kaj je istina o nejstarešoj čigi na sveto, z šterom se vlekla na svetlo dneva međimorska nafta vu Peklenici, dojšla na svetlo dneva par dni potlik kak je Bin Laden odišel po riti k meši, jerbo bi se on, kakši je več bil, dotepel k nam na tej naš falačec zemle med dvemi vodami, kak lastavica, i tu bi svoje gezdo napravil, kupil grunta i to sam zato kaj je vu Peklenici nejstareša nafta na sveto, pak unda mora biti i nejbolša. Vsi znamo gda je Bin Laden pušil, a cigare si je vužigal z fercajgom i to zlatnim, a zlatni fercajg mora vužigati i na črno zlato, očem reči, nafto i to na ono nejbolšo. A nafta je kak i vino, čim je stareša tem je bolša. Jedino kaj me tu gvinta je ovo: zakaj mi zapuščamo našo nafto vu Peklenici, štera još dendenes sama vuhaja vum zemle, a kupuvlemo stranjsko i jako drago jo plačamo?

Minuli tjeden so čakoski gracki oci polagali kamena temeljca za vanjske bazene.Tak se bar pripovedalo, a na vse zadje je zišlo gda se bodo delala igrališča za odbojko i rokomet na pesko i to zato kaj nebi prepala građevinska dozvola. Od nečega tre početi. Kuliko sam mel za čuti, pre gracki vuri, polek pesnatih igrališčov se bodo, mesto vanjskih bazenov, postajli veliki levuri kak bi si igrači mogli oprati noge, ak jim pesek, nedaj Božek, med prste odide. Ipak tu nešči misli na vse.

Nebrem veruvati, ali naši međimorski labodoritaški klub bode se pivatizeral i preoblikoval vu poduzeče, očem reči dioničko društvo. Velijo, ak je to mogel Hajduk moremo i mi. To mi dojde kak žaba štera je vidla kak konjo potkovo mečejo, pak je i ona zdigla nogo. Dok si malo pregruntam to bode tak zišlo i kak vanjski bazeni: kamen temeljac je postavleni sam se iščejo strateški partneri i to oni šteri imajo peneze, jerbo nikaj dobro nebode zišlo z toga ak to bode preoblikovanje kak dok od punoglavca postane žaba. No, ak je to tak dobro, zakaj se klubi vu prvoj ligi ne rivlejo vu tej preobražaj nek puščajo nas z druge lige?


* Mirko = Emeric, Emerik, Emericus, Imbra (medmrežje)


Zvir:
http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=6114:i-mi-pak-konja-za-trko-imamo&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=6114:i-mi-pak-konja-za-trko-imamo&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurske novine:
Živopisano izdâjně (onli. ne-potpuno, html)
http://www.mnovine.hr (http://www.mnovine.hr)
Elektrônsko izdâjně (pdf)
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Žiga i Bandisti - Vjutro se ja rano stanem, 04:34

Žiga i Bandisti - Vjutro se ja rano stanem (http://www.youtube.com/watch?v=2ric0l2dkjA#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 30, 2011, 10:53:02 poslijepodne

7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
2011-05-24, br. 366

Kolumna (Zločesta) Vrtoglavica

Samba po cestama


Ali zato budu puni cajtungi i drugi mediji laprdanja koga budu za novoga trenera Dinama zeli. Na privremeni rad. Od par tjedni. Da im se najde. Dok sapunica Maminjo traje.

Pišě: RADAR 


Nogomet je pak v riti. Nekakvoj. Ne samo  zato kaj nam prva hrvacka nogometna liga zgledi kak šesta vu Španjolskoj i peta vu Italiji, nek više radi tega kaj nogometaši, i oni kaj se oko nogometa motaju i od njega kakti živiju, sranja delaju. Se posud. Dok vu Županijskoj palači pravde v Agramu traje suđenje dečkima iz afere Ofsajd, radi na-meštanja rezultatov utakmici i još nečega, po vulicama metropole naše murija pak lovi pijane nogometaše. Ve je po treći put pijani kaj deva pak bil dinamov brazilski as kaj voli cugu i derneke. Imal je špirita vu krvi tulko da je mesto sambe posavski drmeš z renđ roverom plesal. I na kraju, da dojde k sebi, morat prespati kod murije vu reštu. Ni mu prvi put, kaj takve muke ima. I drugi vu nogometu muke imaju. Vu Velkom Selu pri Dravi još peneze iščeju da moreju plaće igračima i drugima dati. Kajti plače već sedam mesecinisu vidll O finalu nogometnoga kupa nakon „petarde" kaj su dobili vu Agrarnu niko više ne larma. Stadion kaj je pod hipotekom banke, bu pak puni navijačov. Bumo vidli, rekli su slepci. Ali zato budu puni cajtungi i drugi mediji laprdanja koga budu za novoga trenera Dinama zeli. Na privremeni rad. Od par tjedni. Da im se najde. Dok sapunica Maminjo traje.


Zvir :
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_366 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_366)
http://www.regionalni.com (http://www.regionalni.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled RADARSKE člankov «Vrtoglavica» na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  RADAR vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vrtoglavica - V(e)rtig(lavic)aVertigo
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock, (kajler), 02:24 
http://www.youtube.com/watch?v=9p8SpTfVKpc (http://www.youtube.com/watch?v=9p8SpTfVKpc)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Santana - Samba Pa Ti, 7 min.

http://www.google.de/url?q=http://www.youtube.com/watch%3Fv%3DWzSayxVM_E0&sa=U&ei=BADkTZuCDtCdOsiTtcUG&ved=0CBUQtwIwAA&usg=AFQjCNGfpr4adrL-Ht_II-vjBLb_1lFVaA (http://www.google.de/url?q=http://www.youtube.com/watch%3Fv%3DWzSayxVM_E0&sa=U&ei=BADkTZuCDtCdOsiTtcUG&ved=0CBUQtwIwAA&usg=AFQjCNGfpr4adrL-Ht_II-vjBLb_1lFVaA)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 30, 2011, 10:58:04 poslijepodne

Zagorski list, 2011 05 13

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

ZAKLELA SE ZEMLJA RAJU....


I gda se tak ljiepe ide gda čovek luče pod vuhe si meče te nove šege. A gda ide za temi novemi šegami, nie ga strah ni ne črljeni se ni pred Bogem ni ljudmi. Gda je bil cajt, još h maminem krilu trebal je nafčiti onu staru:
„Zaklela se zemlja raju, da se sake tajne deznaju!“

„Pravuga tata i pes pozna i ne laje!“ Alji senek, gda tad velji se :
Dojde cica, na koljica!“  


Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Bože, kak bi bilje ljiepe gda bi stariejši neke moglji nafčiti mlajše. Još bi bilje ljepše gda bi mladi štelji posluhnuti kaj njim te stariejši pripoviedaju. Nekak si gruntam da se pune toga grde dogaja od gda se deca več ne žučeju h babičina ilji mamina krila. Kak su došle nove šege đukanje h krilu, a unda i pripoviedanje jahke kratke traje. Morti baš radi toga nie cajt povedati povede i dati navuk teri važi od gda je vieka. Negda se reklje da se nektere starinske šege nigdar ne zmeniju i navieke dobre dojdeju onomu gdoj jih zna ilji jih se drži.

Denes, gda več panjkrat počne puzati i bacati, osmekne se z krila i krene prema onomu kaj mu cinfra denešnje življenje. Meste babičinuga i maminoga navuka, na vuha panjkrate za najranieše mladosti tučeju mašine i poviedaju sakojačke nove povede. A te povede pripoviedaju tak ljiepe o semu kaj da je se napravljene z nekakvem čarobnem ščapem. K tomu se još lučeju sakojačke sljičice na tere je se tak ljipe kaj nema veze z pravem življenjem.

I gda se tak ljiepe ide gda čovek luče pod vuhe si meče te nove šege. A gda ide za temi novemi šegami, nie ga strah ni ne črljeni se ni pred Bogem ni ljudmi. Gda je bil cajt, još h maminem krilu trebal je nafčiti onu staru:
„Zaklela se zemlja raju, da se sake tajne deznaju!“

Gda sem ja bila mala znalje se reči da se h selu nemre napraviti nič, a da se kad tad ne doznalje. Če si po lucka njiva pobral bažulj ilji donesel k domu buču, mam je sused videl da nekaj nie po pravem. Za kratki cajt se znalje da si nekaj „pocuknul“ kaj nie tvoje. Če si jemal lucki sad, reklji su ljudi da od hkrajenoga se more najesti bol. Unda če te je i malje zašrafilje h želucu, pripisal si h veljikem strahu tomu kaj si jel hkrajene. Strah je bil jakši od želje i unda bi prie dobre pregruntal nek bi posegnul za lucku hrušku. One kaj je još najgorše, gda su te jemput h selu preglasilji za tata, nie bilje tak veljike gumice kaj bi tie prišveljek mogla zbrisati. On se nosil ne ljete ilji dvie nak se prenašal z pokoljenja na pokoljenje.

Gda ove zadnje dane ilji reklji bi mesec dva lučeme h naše moderne obloke z teremi vidime cielji sviet ilji pak obračame sakojačke novine, nemreme se ne pitati kaj su nekteri pozabilji starinske šege. Kak da niesu nigdar čulji da nič nie moči skriti pred Bogem i ljudmi. One kaj se oko nas dogaja nie ljiepe za oči ni vuhe. Skore saki dan nas napadaju z sakojačkemi pričami kak se denes ne krade sakojački sad nek papereki. Papereki oko teruga se se vrti. Nu gda čovek čuje o kuljike se popereke diela zavrti mu se hglave. Baš si i sama gruntam pak kaj zbilja nešče more gruntati da se tak pune papreke more skriti i da se o nje nič ne doznalje. Pak si baš unda gruntam i dalje i pitam se, gde su bilji „peseki“ kaj su te vriedne papereke čuvalji. Morti i tuj veljaja ona stara šega:

„Pravuga tata i pes pozna i ne laje!“ Alji senek, gda tad velji se :
Dojde cica, na koljica!“

Zmisljila sem se stare povede tera je pripoviedala o jednomu gazde teromu su furt tati pobiralji se z polja i trnace. Ginul je žitek, sad i se kaj je imel. Jedne ljete gda mu je zginul ves sad, naredil je da se hloviju tati. Saki tat teri se hlovil dopeljal se pred gazdu. On je pak odredil da mu se te kaj je hkral nabije h rit, kak kaznu. Tak su prielji jednuga teri je kral sljive i sluge su mu po naredbe „odrapile“kaznu. On sam je kričal, branil se, alji nie pomoglje. Pak su hlovilji one teri su kralji grozdje, kupine i jabuke. Saki je dobil istu kaznu i kričal kaj da je ponorel. Gda su hlovilji jednuga teri je hkral jabuku, i gda je čul kaj mu je kazna počel se smejati. Čudilji su se stražari kak se on smieje, a onie teromu su rievalji slivu se plakal. Tie z jabuku je rekel da mu je smiešne  radi toga kaj jedva čaka da hloviju onuga teri je hkral buču. Dobre je znal, da bu kad tad pripeljal i da ga buju našlji, jer:
„Zaklela se zemlja raju da se sake tajne znaju!“


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/8709/za-dusu-za-spomenek-zaklela-se-zemlja-raju.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/8709/za-dusu-za-spomenek-zaklela-se-zemlja-raju.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov « ZA DUŠU » v Zagorskomu listu:
(vupisati ZA DUŠU, ZA SPOMENEK v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2011-05-09:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2Fclanak%2F8575%2Fza-dusu-za-spomenek-lafre.aspx#1110 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2Fclanak%2F8575%2Fza-dusu-za-spomenek-lafre.aspx#1110)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

ZAGORSKI RAJ

Mmm, jutra dišeča, vun me vleče, na zelena polja, brege i trseke.
Vu trnacu na nakla sem se legel i v oblake zagledel. Sih mustri od oblakof delat moreš. Sem se zdigniu kak bi bolše mogel videt of prelepi zagorski kraj teri zgledi kak da mu nigdi kraja ni.
Bregi i bregi, ledine, trnaci, trseki dobro rodiju. Se zgledi kak da su se cajti zastanovili.
A tam spod briga di štreka stoji, si ljudi nekam se paščiju. A cajti letiju, letiju za saku noriju.
Dojdi sim, počini se, najlepši  je zagorski kraj, živlenje i radošču  mam ti bu dalo.
Dojdi sim, v zagorsku hižicu stare mi mati, vu našu toplu domaču družinu. Tu kadi štrudlin navek diši, tu kadi ti je pajdaš dober zanavek.
Toplinu predragu počutiš i nigdar ne buš pozabil taj lubleni zagorski  raj.

                                                                                                         DENI BAN, 8E

Zvir (.doc):
http://www.google.de/url?q=http://os-aaugustincica-zapresic.skole.hr/upload/os-aaugustincica-zapresic/newsattach/134/kaj%25E8ice%2520i%2520roj%25BEi%25E8ice.doc&sa=U&ei=2f3jTcHDNovtOf-qmMQG&ved=0CCIQFjAF&usg=AFQjCNEuMHkkkXXsOjcGGhkswv2gXHqpWg (http://www.google.de/url?q=http://os-aaugustincica-zapresic.skole.hr/upload/os-aaugustincica-zapresic/newsattach/134/kaj%25E8ice%2520i%2520roj%25BEi%25E8ice.doc&sa=U&ei=2f3jTcHDNovtOf-qmMQG&ved=0CCIQFjAF&usg=AFQjCNEuMHkkkXXsOjcGGhkswv2gXHqpWg)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Rajska Djevo, kraljice hrvata - Ljerka Platinus, 3 min.

http://www.google.de/url?q=http://www.youtube.com/watch%3Fv%3DeyuQGosNtLU&sa=U&ei=Yv7jTbe0M8-fOrbKvNEG&ved=0CA8QtwIwAA&usg=AFQjCNHzTJqXTDTui1XVHmfBwe5s_SNbQw (http://www.google.de/url?q=http://www.youtube.com/watch%3Fv%3DeyuQGosNtLU&sa=U&ei=Yv7jTbe0M8-fOrbKvNEG&ved=0CA8QtwIwAA&usg=AFQjCNHzTJqXTDTui1XVHmfBwe5s_SNbQw)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 30, 2011, 11:01:25 poslijepodne
Zagorski list, 2011 05 13

Dnevnik tate Bena

*Red
(or blue?)

Znate i sami da je- izborna godina. Hočete, nečete to morate znati, jer kam god da se obrnete, e otprete novine ili vužgete televizor spomina se o izborima. I kad buju i gdo, po anketama vodi. Meni je drago, kaj je izborna godina zbog nekih- vrlo malih stvari. Kakva god bila ova sadašnja vlast, ne bu riskirala, a da ne isplati regres i božičnicu. Je da je malo, ali čoveka veseli.

Kad smo več kod izbora, muči me nekaj drugo. Za koga glasati? Si nudiju isto. I si isto obečavaju. Si govoriju da če buju oni na vlasti, da bu nam bolje. A izborna kampanja još nije počela. Kaj bu tek kad počne? A več sad su mi dosadni.



Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



* Pod ovo, red u naslovu, mislim na nekakav redoslijed -negde. Nekakav poredak, kad se nekaj složi po redu. Zakaj opče pišem o tome. H ponedeljak sam prešel k doktorici. Nije nič strašno, samo sam kašljal, ali kak je to trajalo več od 10 dana i kak mi od kupljenog sirupa h ljekarni to nije prešlo, ipak sam prešel k doktorici. Dojdem do čekaonice, vidim da je tam jedan pacijent koji uredno sjedi i čeka na svoj red. Mislim si, baš super. To je bilo negde oko 8 i možda 5 minuta. Denem zdravstvenu iskaznicu h onu kopanju pokraj vrata. Sednem si i čekam na svoj red. Kad u čekaonicu upada nekakav, valjda narodni heroj, pokuca na vrata, sestra mu otpre i on zajde nutra. Prek reda se porinula i jedna babuskara.

Kaj to zapravo govori? Prvo, govori o osobnoj kulturi to dvoje. Odnosno, o činjenici da je kultura ponašanja za njih nepoznati pojam. A kao drugo, govori o tome kak je nama, kaj smo čakali h redu, zapraf bilo svejedno. Jer smo se več navadili da postoje oni, teri moreju delati kaj hočeju, i mi ostali. Zato nam i je, tak kak nam je. Nije nas za nič briga.

Na kraju sam obavil pregled, dobil ljekove i sve to platil. Ak slučajno ne znate, pregled pri doktoru, če nemate dopunsko, se več ne plača 15, nego 10 kuna.
Znate i sami da je- izborna godina. Hočete, nečete to morate znati, jer kam god da se obrnete, e otprete novine ili vužgete televizor spomina se o izborima. I kad buju i gdo, po anketama vodi. Meni je drago, kaj je izborna godina zbog nekih- vrlo malih stvari. Kakva god bila ova sadašnja vlast, ne bu riskirala, a da ne isplati regres i božičnicu. Je da je malo, ali čoveka veseli. Kad smo več kod izbora, muči me nekaj drugo. Za koga glasati? Si nudiju isto. I si isto obečavaju. Si govoriju da če buju oni na vlasti, da bu nam bolje. A izborna kampanja još nije počela. Kaj bu tek kad počne? A več sad su mi dosadni.

Od ponedeljka sam na godišnjem. Ostalo mi je još par dana lanjskog, pa me je šef steral da to iskoristim. I normalno da več imam plan kaj sve trebam napraviti. Tu su obuhvačeni razni poljoprivredni radovi, ali u malo večem opsegu nego kad delam. Ko i svako proljeće, na red dolazi podrum da ga se počisti. Taj podrum mi se čini ko ona čarobna torbica od Sport Bilija. Oni stareši se buju zmislili tog crtanog. Gde su bili Sport Bili i Lili i Vili, a koji su popravljali kaj god su zločesta Vanda i Alojz napravili.

I taj Sport Bili je imel torbicu iz koje je furt zvljekel baš ono kaj mu treba. Razlika je jedino u tome, kaj je h mojem podrumu imam največ stvari koje več ne trebaju. Mislil sam i više napraviti, kad sam počel planirati, ali za neke radove nisam mogel zatvoriti financijsku konstrukciju, pa su otpali. Pa si mislim, kak neki moreju voziti dobre aute, napraviti radove koje se zmisliju, a imaju isto takvu plaču ko i ja. I skužil sam u čemu je problem. Ne znam raspolagati s penezima.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/8706/dnevnik-tate-bena-red.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/8706/dnevnik-tate-bena-red.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov „Dnevnik tate Bena“ v Zagorskomu listu:
(vupisati Dnevnik tate Bena v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2011-05-09:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&siteurl=www.zagorje.com%2F#1036 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&siteurl=www.zagorje.com%2F#1036)
 
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Hura Ben! Ben Tur Hur

Ben-Hur (1959) Trailer Kajler, 04:04
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=8SOT0ofuscU

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Sanja Damjan - Črlena ambrela (poezija) , 00:53

http://www.google.de/url?q=http://www.youtube.com/watch%3Fv%3Dnv6kIxvdIc4&sa=U&ei=2vzjTfGqIc2UOrW24NAG&ved=0CA8QtwIwAA&usg=AFQjCNEs2k4DWI2XE_dUVHQ-_OvtxqIWiw (http://www.google.de/url?q=http://www.youtube.com/watch%3Fv%3Dnv6kIxvdIc4&sa=U&ei=2vzjTfGqIc2UOrW24NAG&ved=0CA8QtwIwAA&usg=AFQjCNEs2k4DWI2XE_dUVHQ-_OvtxqIWiw)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 30, 2011, 11:03:49 poslijepodne

Međimurske novine, 2011-05-24

Premišlavanje Jožeka radnika

NEJLEŽI SE Z LJUCKE NEVOLE NORCA DELATI


Na kaj smo, itak, mi šoferi došli? Vsi se špotarijo z nami. Policaji nas šimfajo, doktori nas kontrolerajo, jedino nam se krčmari veselijo. Pre par dni so policaji gospono na beciklino zmerili 3,30 promila alkohola vu krvi. Nebrem vam ve reči jeli je gospon mel vozačko dozvolo, ali je, kak zgledi, dosta nevpučeni, jerbo gda je nej unda bi znal gda se z temaj promilaj čuda leži pelati na štiri kotače nek na dva. I nej sam to, čovek treba znati piti: tre piti v rit, a nej v glavo, jerbo gda je pil kak tre nebi ga glava prevagnula i nebi se bil prehitil. Vidite kak sam ve ja spameten kak vrag i nejleži se ljucke nevole norca delati

Piše: Jožek radnik


No, i to je minulo. Jedva smo čakali kaj minejo te humalije i nucvutarije naših maturantov, a ve gda so se maturanti nazaj vu red posprajli ve nam falijo. Nebrete reči, bili so jako fajni, jedni lepši od drugih. Brzčas vam ne moram govoriti gda so maturantice bile čuda lepše od maturantov (dečki, sori!) Dok sam to pripovedal sosedi Franci, ona mi je rekla gda so zato maturanti vejč spili od puci. Malo sam jo zbočki pogledal, ali nejsam nikaj rekel, jerbo ona je još nej zazvedila gda so puce ravnopravne i vu pijači i gda, tu i tam, vejč tu, a meje tam, prestiguvlejo dečke i vu pijači, a dok je soseda Franca bila mlada unda so puce mele kupico vu roki sam do so pile vodo. Čkomel sam i zbog radi tega kaj soseda ima vnuko med maturantaj pak kaj nebi došlo do svaje vu familiji. Špancerala so se tua mlada deca po grado, fučkali so kaj se je vse prašilo (naša preštimana vuha so trpela), a nejduže so se zadržavali i klatarili po parko gde je vsaki razred mel svojega šanka i svoje lege. Nebrem reči gda je pijača tekla potokima, ali hajdig toga se pretočilo z štacunov vu te mlade, suhe i žejne požerake. Vsa je sreča kaj so ovi štiriletni maturanti punoletni pak so nej morali fkajuvati štacunare kaj se pijače dotikavle. Kuliko sam mel za videti ipak so se nejveč pili bambusi, neje preveč drago, a i ne moraš čuda spiti kaj te, bar malo, šusne, a zadje dneve so i domaći brajdaši bili na ceni. Nejfaleši so, a japica so navek bili široke roke. Dobro mi je rekel sosed Pišta, šteri od gda je vu penziji, furt ima na oko te mlade ljude: pak tua ti deca pomalem trenerajo z pijačom od prvoga razreda tak gda dojdejo do mature več so nej tak zeleni i nevpučeni vu grehote i kuraž štero pijača davle. Kak bilo da bilo, maturanti so došli do kraja onoga nejmlajšega i nejlepšega dela živleja, a ve morajo genuti dale. A kam bodo išli, kam? To ja pitam sebe i vas. Nekaj si gruntam gda bodo išli dale vu školo, jerbo smo jiv drugo nikaj ne navčili. No, pak smo jiv niti nej vučili piti, pak vidimo gda znajo.

Nebrem veruvati kaj so vse naši županijski političari prepravili maturantaj za završno fešto na Mesapo, a oni so odišli vu Domašince.  Autobusi so vozili z Čakovca vu Nedelišče, tam jiv je čakal fini domaći bažolj i to zabadav. Isto tak so meli i langoše i cugo i to po izboro. Nabavili so jim dobre mužikaše, došla je Karla Belovari skupa z našim Bojanom Jambrošičom, a maturante si mogel včasi prebrojiti. Znuom ja gda vsaki ftič leti tua gde misli gda mo bode lepše, ali vu ova teška i krizna vremena treba gledati i kuliko tua fešta košta. Vse razmem, ali nikak mi nejdejo vu glavo maturanti ekonomske škole, bar bi oni morali znati kaj se bole splati.

Nikak mi nejde vu glavo zakaj se i maturanti vugiblejo toga Mesapa. Vu tej dvorani kajkaj toga speluvlemo sam nej ono zakaj smo jo zazidali. Tu so kajkakši plesnjaki, bile so i cajke, bili bi i maturanti gda so šteli dojti, a sejmov ga nej. Najgerek sam jeli bode bar of glavni sejam vu junjušo. Od kak je gospon Novak odišel vu penzijo kak gda so Mesapova kola počela iti doli z brega. Nešterni pripovedajo gda se i Mesap ravna vu penzijo jerbo mo gazdi nebrejo nikak najti mesto pod gospodarskim suncom. Najte mi to govoriti, pak dečec ima stopram dvanaest let, neje bil vu saboro, a niti pak nema boračkoga staža.

Na kaj smo, itak, mi šoferi došli? Vsi se špotarijo z nami. Policaji nas šimfajo, doktori nas kontrolerajo, jedino nam se krčmari veselijo. Pre par dni so policaji gospono na beciklino zmerili 3,30 promila alkohola vu krvi. Nebrem vam ve reči jeli je gospon mel vozačko dozvolo, ali je, kak zgledi, dosta nevpučeni, jerbo gda je nej unda bi znal gda se z temaj promilaj čuda leži pelati na štiri kotače nek na dva. I nej sam to, čovek treba znati piti: tre piti v rit, a nej v glavo, jerbo gda je pil kak tre nebi ga glava prevagnula i nebi se bil prehitil. Vidite kak sam ve ja spameten kak vrag i nejleži se ljucke nevole norca delati.


Zvir:
http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=6226:nejlei-se-z-ljucke-nevole-norca-delati&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=6226:nejlei-se-z-ljucke-nevole-norca-delati&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Živopisano izdâjně (onli. ne-potpuno, html)
http://www.mnovine.hr (http://www.mnovine.hr)
Elektrônsko izdâjně (pdf)
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Žiga i Bandi(s)ti:

Žiga i Bandisti - (S)MEĐI.MURJE, kak si lepo zeleno, 03:55
Žiga i Bandisti - Međimurje, kak si lepo zeleno (http://www.youtube.com/watch?v=ou1nIhj9AMc#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

NORCI - Neobična predstava na kajkavskom narječju
http://kazalistedubrava.hr/norci/ (http://kazalistedubrava.hr/norci/)


Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 30, 2011, 11:05:15 poslijepodne

Varaždinskě vésti, 2011 05 24

Klopotec

Prvo treba čitati, pak tek onda pisati

Meni je, se razme, najdražejše kaj se more na kajkavskom pisati i čitati, jerbo smo mi kajkavski kraj i moramo si čuvati svojega jezika s kojim govorimo z duše. Kak je spisuvanje takvih, književničkih stvari, malo dukši posel, a i puno toga treba pročitati prije, tak je nova precednica već poslala vun sve natječaje i recitale za celo leto, kak se šika. Oni koji samo čitaju buju znali da moreju čitati ili poslati društvu vu Trakošćanski vulici kajkavske knjige koje su zišle prošlu leto vu celi Hrvacki, pak buju na jesen znali koja je knjiga dobila nagradu za najbolju samostalnu kajkavsku knjigu.Oni kaj pišeju priče, moreju jih do konca lipnja poslati, pak buju jih čitali vu kolovozu na Krklečevoj  „Srebrni cesti“.


Bartolu je ve pak crkel ajfon, onak kompletno. Kak je paklavi, tak mu je opal na pločice i ve neje dosta da ga samo kompjuter- meštri posložiju znutra, neg treba i zvuna, a to bu trajalo. Nazval me je da se odma najdemo, jerbo je baš štel z menom prek imejla prodiskuterati  nekaj kaj mu je zapelo za oko, a veli da mu za ajfon i neje jako žal, jerbo  su ga v zadnje vreme jako srdili komentari jenih  na portalima v kojima je samo zlo, a ništ od prave rasprave o problemu. Pital sem ga kaj mu je to zapelo za oko, pa da se i ja pripremim za naš spomenek, jerbo sem ja pak takvi kaj si volim vu glavi prije posložiti stvari, a onda jih z nekim, kakti drugo mišlenje pri doktorima, vusporediti i ako treba promeniti. Rekel je da je on mislil da su većinoma vu tem komentarima mlajši ljudi, a izgleda da nesu, pak bi to štel z menom prodiskuterati, a onda su  ga, kak z mokrom krpom po glavi, vudrili rezultati županijske ankete o tomu ali naši ljudi hočeju vu Evropu ili ne, pak je ispalo da samo četrdeset i šest postotkof mladih ljudi to hoće. O tomu bi bil z menom naširoko prek imejla po noći pripovedal, ali ve, kak je tak je, moramo se spominati pak se nek ja pripremim.

Moram priznati da mi nije bilo lefko, naročito ak se dela o mladim ljudima, jerbo sem celi život podržaval mlade i nastojal jih razmeti i pomoći. Kak je to o portalima i komentarima  jednak velika pripovest, kak i   ona o mladim ljudima ili našemu pricufuknjanju Evropi, tak sem za Bartola spremil prvu rečenicu. Rekel sem mu da mi stari ionak ništ ne razmemo, a i neje nam za razmeti, nek nam je za gledati. Sve te stvari buju  mladi i stari stručnjaki med sobom razrešili, jerbo su i stručnjaki i roditeli i deca - i  jeni i drugi. A kaj bu njemu ležeše, nek si opet zeme Aristotela, pak nek pročita kaj je on pred hiladama let rekel o mladima. A onda sem mu dal papire našega  Varaždinskoga književnoga društva koje baš kak i ja daje prigodu sakomu koj ima kaj reči i da čita i da piše. Imaju i oni web stranicu, ali na tu stranicu www.vkd.hr (http://www.vkd.hr) Bartol neje išel, nek se samo zazabil na ovim svojim forumima.

Samo je gledal vu te četiri papere, na kojima vidiš da celo leto imaš kaj čitati i pisati, ako hoćeš, a kaj je najvažnejše i na kajkavskom i na hrvatskomu književnom jeziku. Meni je, se razme, najdražejše kaj se more na kajkavskom pisati i čitati, jerbo smo mi kajkavski kraj i moramo si čuvati svojega jezika s kojim govorimo z duše. Kak je spisuvanje takvih, književničkih stvari, malo dukši posel, a i puno toga treba pročitati prije, tak je nova precednica već poslala vun sve natječaje i recitale za celo leto, kak se šika. Oni koji samo čitaju buju znali da moreju čitati ili poslati društvu vu Trakošćanski vulici kajkavske knjige koje su zišle prošlu leto vu celi Hrvacki, pak buju na jesen znali koja je knjiga dobila nagradu za najbolju samostalnu kajkavsku knjigu.Oni kaj pišeju priče, moreju jih do konca lipnja poslati, pak buju jih čitali vu kolovozu na Krklečevoj  „Srebrni cesti“. Za petnajsti Zbornik koj bu zišel do konca leta, do rujna treba poslati pesme, priče, scenarije ili pak putopise i eseje.  Oni koji  pišeju i  kajkavske  i  pesme na standardu, moreju jih do rujna napisati i poslati vu Društvo prek poštara, ali i imejla za devetnajsti recital suvremenog hrvatskog pjesništva „Senje i meteori“.

Videl sem da je Bartolu sve to bilo lepo i drago i da je već počel misliti kaj bu čital i pisal, a pri čitanju o „Senjama i meteorima“ je pogledal vu nebo. Onda sem ga zdigel i rekel da bu bole da idemo malo prošpancerati do anđelinjakof pri Fraterski cerkvi i vu Kranjčevićevi,pak bumo ležeše mislili na poeziju. A ako tam još najdemo turiste, bumo ležeše mislili i na dojduće dane. Ja sam ležeše mislil na dojduće dane i prošlu  nedelju radi četrtoga sejma zdrave i izvorne hrane na placu, na kaj pak Bartol ni  stigel, jerbo mu je još delal ajfon, pak se zaigral.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/klopotec/prvo-treba-citati-pak-tek-onda-pisati.html (http://varazdinske-vijesti.hr/klopotec/prvo-treba-citati-pak-tek-onda-pisati.html)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Prelistajtě nôvi broj "Varaždinca"
(živopisano (online) izdâjně "Varaždinske vésti"):
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

pdf-pismohrana:
Varaždinskě vésti

http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva)
Županiske vésti
http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti (http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Emmerich Kalman: Grofica Marica (2003): Dolazak baruna Kolomana Župana (00.00-04:30) /Hajd'mo u Varaždin (04:30 – 06:28)

Sandra Bagaričova kak Grofica Marica i Vid Balog kak barûn Koloman Župan v poznâte operete Emmericha Imre Kalmana.

Grofica Marica najavlujě zârukě z zmišlenem barûnom Kolomanom Županom kak bi sě réšila dosadne vudvarâčov, no stvari sě zakomplicéraju da nenâdano dohâja prâvi istoimeni barûn, Mađâr z Varaždina, teri jě v novina prečital o svem zârukam.

Silvesterska (i)zvedba 31. prosinca 2003, zagrebečko kazališčě 'Komedija'.
Redatel: Vladek Štefančičov (Vlado Štefančić)


Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=uDB2rH8WF_U

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
* Plemenita Občina Turopôlska
Citat:
www.turopolje.hr
http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Srebrna cesta - Ibrica Jusić, 4 min.

http://www.google.de/url?q=http://www.youtube.com/watch%3Fv%3DEB-QENLmEog&sa=U&ei=0vrjTZLyCouYOsijwMQG&ved=0CBEQtwIwAQ&usg=AFQjCNE6MbgeN87QTzAc5KT96AFQfhp86w (http://www.google.de/url?q=http://www.youtube.com/watch%3Fv%3DEB-QENLmEog&sa=U&ei=0vrjTZLyCouYOsijwMQG&ved=0CBEQtwIwAQ&usg=AFQjCNE6MbgeN87QTzAc5KT96AFQfhp86w)


Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 13, 2011, 10:48:07 poslijepodne

7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
31.05.2011., br. 367

Kolumna Vrtoglavica

Eu, auu, ajoj...


Ali EU je naša dika, slika i prilika. Veli neki njihov iz ugarskoga ogranka EU, vu cajtungu, da budu i kolinje mogle biti vu Hrvackoj. Kad dojdemo u Eu. Kajti i on kolje. Pajceke. I čvarke dela. Da mu se najde. Kaj je jako utješno. Za hrvacke odojke i svinje.

Pišě: RADAR


Još malo i Hrvacka bu kak Rumunjska i drugi kaj su vu EU. Ili tak nekak. No, istini za volju, još moramo malo počekati kajti nismo Litva ili Mađarska. Da bi mam nutra vu EU došli. A i još puno posla ima doma za napraviti, vu balkanskoj krčmi. I vu državnim financijama. A i Ememef stišče i veli da Hrvacka mora 12 milijardi eurov čuvati vu rezervama da bi duge imala s čim platiti. Pa je ve i guverner centralne državne banke Rohatinski na mukama. I drugi, vu vlasti, i mimo nje. A izbori su blizu. A vu EU nemaju preveč radi one kaj su puno dužni, a šteli bi dojti nutri kajti su i neki njihovi člani kaj su već nutri dužni kaj Grčka. A i druga su im sranja za vratom. Vu Španjolskoj studenti i ostali štrajkaju kaj je puno ljudi bez posla, vu Češkoj sindikati na vulice ljude pelaju kajti im hočeju vekše poreze deti, Portugal i Irska su vu dugovima do guše, Island je bankrotiral i još fest aktivne vulkane ima, i tak dale, i bliže po šumama i gorama EU. Da ti pamet stane. Ali EU je naša dika, slika i prilika. Veli neki njihov iz ugarskoga ogranka EU, vu cajtungu, da budu i kolinje mogle biti vu Hrvackoj. Kad dojdemo u Eu. Kajti i on kolje. Pajceke. I čvarke dela. Da mu se najde. Kaj je jako utješno. Za hrvacke odojke i svinje.


Zvir:
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_367 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_367)
 http://www.regionalni.com (http://www.regionalni.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled RADARSKE člankov «Vrtoglavica» na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  RADAR vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vrtoglavica - V(e)rtig(lavic)aVertigo
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock, (kajler), 02:24  
http://www.youtube.com/watch?v=9p8SpTfVKpc (http://www.youtube.com/watch?v=9p8SpTfVKpc)

Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 13, 2011, 10:49:00 poslijepodne

Zagorski list, 23.05.2011

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

KAK LJIEPA JE MLADOST....


Največ njih ni same ne znalje kak je ljipe preslaviti kraj školuvanja. Ni h megle njihove pamameti nebuju zapisani tak ljipei dani, svibnja mesece gda su se za njimi zaprla školska vrata. Možda, čez jeden cajt buju h romare našlji obljeku h tere su trebalji polagati ispit zrelosti. Nu osim obljeke h njihove pometi nebu ostalje nič ljipuga. Možda se bu unda javilje same žaljenje za cajtem h terem je dišala i cviela njihova mladost, alji niesu imelji šnjof da ju osietiju.

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



.....kak ljiepa je mladost
i moraš ju imeti rad,
jer tak brze prejde,
kak da si se zbudil
i mam ideš spat....



Baš mi se ove dane po glave obračala moja pesmica teru sem več davne napisala. Napisala sem ju poklje kaj sem se spominala z jednu staru babicu, tera je tukla k stotem ljetu. Pitala sem ju e je je život dugi, a ona je rekla da je je mladost i življenje prešlje tak brze kak da se hjutre zbudila i mam se k večerke spravljala spat. Kak su se ove dane oko nas dogajale sakojačke huncutarije tere su nam pririhtavalji mladi, zmislila sem se na tu staru pesmicu. Gruntala sem, e denešnja mladost grunta o tomu, kak je življenje kratke, a kak ga več od mlade dane ljudi potiepljeju. Znam da hnogi znaju da mi stariejši navike mrgujeme na mlade. Tak je te čez se cajte življenja, da mladost i zrenost nejdu pod ruku i da jedni drugem najdeju zamera. Gda denes lučeme kaj se dogaja z mlademi gda skončaju z jednem cajtem svojuga življenja i krečeju h novi, tie cajti su več grdi nek ljiepi. Kak su ove dane naši srednjoškolici skončali svoje sriednje školuvanje štelji su na se načine pokazati kak se veseljiju koncu toga školskuga življenja. I negda su tak, đaki i njihovi starci jedva čakalji da se te preveselji. Kak god da je bila siročija, za konec srednje škole se šparalje i zešilje nekaj kaj je bilje drugačieše nek sakidašnja obljeka, alji ipak takva kaj se nie potepalje i kaj se hu te obljeke još nekam moglje iti. Po vuljica su brunčale kolone đake, z piesmu pozivalje ljudi da dojdu na svoje obloke i pozdraviju mladost. Rievalji bi se i starci, zdiglji nose h zrak, a njihove držanje govorilje je meste njih:
„Vište ljudi i ja imam maturanta!“

Raduvalji su se si podjednak, i veljiki i malji kaj bi z svojem mahanjem pozdravilji buduče, dokrtore, profesore, vetrenare i..bog zna kaj bu od njih.
I denes šare kolone dece maršieraju po vuljica, ne jedene dan nek več dane. Veseljiju se oni, saki na svoj način. Nu, to veselje ž njimi ne deliju ni mlajši, a još menje stari. Saki od njih večinom beži od tie mlade, kak bi reklji, kaj vrag od tamjana. Si su h strahu da od te mladosti ne dobiju h glavu flašicu od spite pijače. Paziju se da nej bilji poljejani i z melju posipani...Ima tuj sakojačke „moderne“hamuljiji z teremi se diči mladost gda skončava pohajanje sriednje škole.

Dršče ju pred njimi ne same ljudi nek i one kaj je posajene i napravljene da bude za cinfranje njihovuga življenja. Hniščavaju se nasadi, trga se se do čega se more dojti. Z praznami falašami ilji na pol spiti duri se po gradu mladost, za teru bi misljili da na njim ostaje sviet. Starci same boga moljiju, da se se ščem prie se skonča i da njihovi ljubimci ne završiju na spumpavanju, negde za plotem ilji nedaj bože kaj goršuga. Ipak, kak si gruntam, da niesu krivi mladi. Krivi sme mi. A unda misljim da su krivi i naši starci. Oni su nas kritikuvalji, alji senek govorilji da na mladem, na nami, ostaje sviet. A mi kaj sme napravilji. Našem mladem dalji da se ne zabavljau i slaviju nek noriju. Baš tak noriju. Radi toga se i njihov konec škole zove, nikak drugač, nek norijada. Onomu teromu nie do norenja i teromu je drage da je kraj škole, neda se mogučnost da ju preslavi h veselju i radosti, kak bi reklji ljudi, kak bog zapovieda. I oni se moraju skrivati i biejžati pred hordu onie teremi sme mi starejši pomoglji da noriju na takef način.

Največ njih ni same ne znalje kak je ljipe preslaviti kraj školuvanja. Ni h megle njihove pamameti nebuju zapisani tak ljipei dani, svibnja mesece gda su se za njimi zaprla školska vrata. Možda, čez jeden cajt buju h romare našlji obljeku h tere su trebalji polagati ispit zrelosti. Nu osim obljeke h njihove pometi nebu ostalje nič ljipuga. Možda se bu unda javilje same žaljenje za cajtem h terem je dišala i cviela njihova mladost, alji niesu imelji šnjof da ju osietiju.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/8734/za--dusu-za-spomenek-kak-ljiepa-je-mladost.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/8734/za--dusu-za-spomenek-kak-ljiepa-je-mladost.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov « ZA DUŠU » v Zagorskomu listu:
(vupisati ZA DUŠU, ZA SPOMENEK v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2011-06-13:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2F#1067 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2F#1067) 

Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 13, 2011, 10:51:29 poslijepodne

Zagorski list, 2011 05 20

Dnevnik tate Bena

Uvijek ista priča

Opet su maturanti norili. I to danima. Lako za to kaj su oni danima norili. Muči me kaj sad ja još danima nemrem s detetom h park prejti.
Park smrdi po pišalini ko neki zahod kaj se nije kaj ja znam kolko počistil. A o potrganim igračkama da ne govorim. Vrtuljak se več ne vrti. A znate zakaj? Zato jer su ga spuknuli iz zemlje. Jednostavno ga nema. Sreča pa ima normalnih ljudi pa je vrtuljak več otpeljan na popravak. Niti ona ljuljačka kaj zgleda ko paukova mreža nije preživela. Kante za smeče sve do jedne portgane ili bar prevrnute.



Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



Kad sam smišljal o čemu bi pisal mislil sam jedan veči dio posvetiti novim izmjenama Kaznenog zakona i Zakona o kaznenom postupku. Oni buju vrijedili od prvog devetog. Po tim zakonima murijak bu mi mogel dojti doma dok me nema i postaviti mi uređaj za prisluškivanje. Tome i nisam strahu. Iz nekoliko razloga. Teško da bu to nešči uspel izvesti da ga nišči ne vidi.

Osim toga imam i pesa doma pa da vidim gdo bu kraj njega hodil po hiži. I najbitnije nisam nič napravil da bi me trebali prisluškivati. Smeli buju ti i kopati po kompjuteru. E, tu sam najebal. Če mi nešči zajde h kompjuter i pogleda slike mam me buju optužili za dječju pornografiju. Jer imam slike kad je žena prematala Graciu dok je z rodilišta došla. A na nekim slikama je pucka gola. Ne gine mi 150 ljet robije.

Opet su maturanti norili. I to danima. Lako za to kaj su oni danima norili. Muči me kaj sad ja još danima nemrem s detetom h park prejti. Ovi s Plavinke (za čitatelje van Zaboka - Plavinka je gradska firma koja se između ostalog bavi i čiščenjem gradskih ulica, trgova i parkova) buju to z večega počistili. A oni su druga ruka čiščenja. Prva ruka je još za vrijeme divljanja tih raznih uglavnom alkoholiziranih skupina pokupila ono kaj se more vrnuti h dučan za pol kune po komadu.

Ali neke stvari se nemreju sam tak počistiti. Kaj mislite kam su se ti kaj su bludeli po parku išli olakšati kad ih je stisnulo? Morti h javni WC? Hmm… to h Zaboku nemamo. Znači da su se olakšali gde su stigli. Park smrdi po pišalini ko neki zahod kaj se nije kaj ja znam kolko počistil. A o potrganim igračkama da ne govorim. Vrtuljak se več ne vrti. A znate zakaj? Zato jer su ga spuknuli iz zemlje. Jednostavno ga nema. Sreča pa ima normalnih ljudi pa je vrtuljak več otpeljan na popravak. Niti ona ljuljačka kaj zgleda ko paukova mreža nije preživela. Kante za smeče sve do jedne portgane ili bar prevrnute.

I nije mi jasno zakaj moraju ti maturanti noriti danima? Da sam ja nekakva vlast dal bi im da noriju jen dan i to na točno određenom mestu. Jer ak se ponašaju ko stoka, onda ih ko stoku treba i tretirati.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/8726/dnevnik-tate-bena-uvijek-ista-prica.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/8726/dnevnik-tate-bena-uvijek-ista-prica.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov „Dnevnik tate Bena“ v Zagorskomu listu:
(vupisati Dnevnik tate Bena v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2011-05-09:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&siteurl=www.zagorje.com%2F#1036 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&siteurl=www.zagorje.com%2F#1036)
 
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Hura Ben! Ben Tur Hur

Ben-Hur (1959) Trailer Kajler, 04:04
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=8SOT0ofuscU
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 13, 2011, 10:52:53 poslijepodne

Međimurske novine, 17.05.2011.

Premišlavanje Jožeka radnika

I UNDA NEŠ PIL


Vse nevole idejo na nas ljude. Verjem gda ste čuli kaj se nesmejo jesti sirovi vugurki, sirovi paradajz i vse ostalo kaj nam na vrčako raste. Tak so rekli nemački doktori, jerbo je povrtnina z Španjolske donesla nevole Nemcima. Zato, prosim vas lejpo, nejte kupuvati stranjsko nek sam domače. Ak več nemate svojega vrčaka i svoje povrtele, unda ječte z sosedovoga vrčaka, jerbo sosedovo je kak i vaše,a domače je navek domače. More biti gda vam negda dojde želja kaj bi pojeli sirovoga paradajz, kak i meni, unda si lejpo spite jedno žganičko predi i jedno posle, tak gda vam ona poništi vse bakterije i gliste štere se morejo vu paradjzo najti. Pak je žganička, ruom tak, domača i dvapot pečena.

Piše: Jožek radnik


Jako sam najgerek komo itak trebajo te vse fešte i ceremonije za Den Grada Čakovca? Najte me nikaj čudno gledati: jeli je to tre Čakovčancima, kajbi rekli građanima, jeli je to tre političarima, očem reči, grackim ocima, jeli je to tre krčmarima, bandistima, deci, školarcima ili pak nekomo čistam trinajstomo. Vidim gda vam je nikaj nej jasno i gda me bledo gledite zakaj vas to spituvlem i nej sam vas nek i sebe?  Pak kak vas nebodem spituval gda naši gracki oci vu toj krizi i recesiji tuliko vsega denejo na dnevni red i na vse znane i neznane trge i pozornice vu čakoskoj varoši, a nigdi nikoga kaj bi došel poslušat, a isto tak nigdi nikoga kajbi sedel pod šatorom na glavnomo čakoskomo trgo makar se roštilj kuri i meso cmari po cele dneve. Nebreš nikoga, niti za lek najti, kajbi žnjim pojel naše autohtone (kak se to preštimano veli) čevape i spil dva tri gemištece. I nebi vam znal reči što je tomo kriv, jerbo so naši vrli gracki oci tuliko vsega nametali vu teh osem dni fešte gda si običen čovek jako teško nekaj spametnoga zbere, pak unda rajši niti ne dojde. Nebrem reči, vu temo semo se najde i dostik toga lejpoga. Isto tak se čakoska mladež, na čelo z Vanjom Ovčarom, nej pobrigala za lepo vreme tak gda so programi vu soboto dopolne ostali sam na papero jerbo je dežđ curel pak se nej moglo po glavnomo čakoskomo placo cupkati, hupsati i plesati. A gracki oci so zafremali to mlado gracko vječe ruom za takše špecijalne prilike. Morem vam reči gda je svetešja sjednica Grackoga vječa održana vu petek i bila je čistam lepo popujena velika dvorana Kulturnoga centra, no, brzčas je to bilo zato kaj se podelilo hajdig zahvalnici i to vsima onima šteri so pripomogli kaj je Grad Čakovec doživel svojo osamnajsto leto. Tu se gradonačelnik skazal i vsaki je mesni odbor nekaj dobil, kaj se ne bi moglo reči za gracke kotare, ali nej vu penezi nek so dobili zahvalnice. A zahvalnice so dobili sam zebrani, a morem vam reči gda so si mesni odbori sami zbirali što bode dobil zahvalnice, kaj ne bi nešči rekel kak je demokracija vu Čakovco još vu pelenaj. Baš čistam kontra, gracki oci navek poslušajo glas naroda i unda napravijo kak oni mislijo gda je nejbole za građane.

Čistam drugač je bilo na Urbanovo, a to so vam dnevi vina vu našem malom Međimorjo. Morem vam reči gda je jako lejpo bilo vu Štrigovskoj šporckoj dvorani gde smo sprobavali tua naša nejbolša vina, a kcoj je bilo nekaj i za pod zob deti, jerbo lačen čovek nebre piti, očem reči, sprobavati vina. Nejga bilo hudoga vina, bila so sam dobra, bolša i nejbolša, brzčas so, oni šteri imajo ona vina po šterima se lakti sučejo, niti nej došli. Što bi rekel, imajo huda vina, a tak so spametni. Ne moram vam govoriti gda je vu dvorani bila velika stiska, a tua stiska se posle preselila i pod šator gde se kajkaj toga cmarilo na roštiljo, a vino i gemište sam niti nej ftegnul brojiti. Minuli vikend pak so vsi vinoljupci lojsali po goricaj, od pelnice do pelnice, neje trelo ranjkati po vrati jerbo so pelnice bile otprte. Bilo je vsega: jesti, pijača, pesma i tamburaši. A kaj nam drugo i tre. Vse je bilo domače i jako dobro. I unda neš pil?

Vse nevole idejo na nas ljude. Verjem gda ste čuli kaj se nesmejo jesti sirovi vugurki, sirovi paradajz i vse ostalo kaj nam na vrčako raste. Tak so rekli nemački doktori, jerbo je povrtnina z Španjolske donesla nevole Nemcima. Zato, prosim vas lejpo, nejte kupuvati stranjsko nek sam domače. Ak več nemate svojega vrčaka i svoje povrtele, unda ječte z sosedovoga vrčaka, jerbo sosedovo je kak i vaše,a domače je navek domače. More biti gda vam negda dojde želja kaj bi pojeli sirovoga paradajz, kak i meni, unda si lejpo spite jedno žganičko predi i jedno posle, tak gda vam ona poništi vse bakterije i gliste štere se morejo vu paradjzo najti. Pak je žganička, ruom tak, domača i dvapot pečena.


Zvir:
http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=6313:i-unda-ne-pil&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=6313:i-unda-ne-pil&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurske novine:
Živopisano izdâjně (onli. ne-potpuno, html)
http://www.mnovine.hr (http://www.mnovine.hr)
Elektrônsko izdâjně (pdf)
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o-vezilo:

I onda neš pil... , 03:39

tekst: Pajo Kanižaj,
prečital: Dražen Marek,
pesmu “Podravski ambijenti” odigral Andrija Maronič na cimbulam (cimbal)

I onda neš pil... text: Pajo Kanižaj, pročitao: Dražen Marek, glazba Andrija Maronić (cimbal) (http://www.youtube.com/watch?v=3LfU72ZA9Xc#)   
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 13, 2011, 10:56:47 poslijepodne

Varaždinskě vésti, 2011 05 31

Klopotec

Nagrade mlajšima i starejšima

… ali je jako srečen gda pročita da su naše glumice dobile nagrade i to Jagoda „Nazora“ za monodramu „Familija u prahu“, a Ljiljana „Šovagovića“ za Labudanku vu „Brezi“. Moral sem mu brže otpisati da  je previdel da je još jeden Varaždinec, histrion Zlatko, dobil „Nazora“ za životno djelo. Snašel se je, spreten kakvi je, pak mi je odgovoril da ne stigne niti pobrojiti sve nagrade kaj su dobili Varaždinci

Taman sem mislil malo z njim proanalizerati te nagrade, kak je to lepo da su vu tem nagradama i starejši i mlajši, i književni i kajkavski jezik, i stare i nove stvari, a Bartol već pošilja novi imejl o novim nagradama. 



Bartolu su pak popravili ajfona i saki čas me na  nekaj lepoga upozoravle, kak da i ja sam rajši ne iščem lepe obavesti, a ne grde. Jasno, opet ima izgovor da nejde vun na priredbe i koncerte, jer veli da je hudi zrak i da mu se vrti, ali je jako srečen gda pročita da su naše glumice dobile nagrade i to Jagoda „Nazora“ za monodramu „Familija u prahu“, a Ljiljana „Šovagovića“ za Labudanku vu „Brezi“. Moral sem mu brže otpisati da  je previdel da je još jeden Varaždinec, histrion Zlatko, dobil „Nazora“ za životno djelo. Snašel se je, spreten kakvi je, pak mi je odgovoril da ne stigne niti pobrojiti sve nagrade kaj su dobili Varaždinci, jerbo su već drugi den Varteksovi tamburaši z mladim dirigentom Tiborom vu Osijeku, na trideset i četrtom tamburaškom festivalu dobili zlatnu medalju za igranje i starih i novih pesmi, a naš skladatelj Davor srebrnu za nove note za tamburicu.

Taman sem mislil malo z njim proanalizerati te nagrade, kak je to lepo da su vu tem nagradama i starejši i mlajši, i književni i kajkavski jezik, i stare i nove stvari, a Bartol već pošilja novi imejl o novim nagradama. Ve su jih dobili i VAFI, festival dečjega animiranoga filma kojega su Sandra i Hrvoje zdigli z VANIME vu koji su još kak mali delali crtiće, ali i Varaždin. VAFI je dobil prvu nagradu kakti najbol kreativen program vu kulturi i umjetnosti, a Varaždin kakti grad koji najbole omogućavle kreativnost. A to su sve dobili i od državne udruge kreativcof, ali i ministarstvi poduzetnikof i obrazovanja. A još su skoro nagradu dobili i kreativna industrija Tehnološkoga parka i „Sigurna zajednica“ udruge INVOLVO. Pak onda ne buš srečen da tuliki i mladi i stari, bolje reći i mlajši i malo starejši, tak puno i lepo delaju. Bartol i ja imamo kaj čitati i pisati si cele dane, a gda nas vreme i noge služiju, moremo si i sve to pogledati i poslušati.

Gda sem mu sve to otčital i otpisal, sem počel razmišlati kaj je još lepo bilo ovih dnevof, a znal sem da me je nekaj jako razveselilo i prije teh nagradi. I zmislil sem se i odmah mu otpisal. Jako sem bil srečen gda sem videl da su i župan i gradonačelnik i dogradonačelnik išli vu Zagreb zboriti se za pomoć našim fabrikama Mundusu i Varteksu, koje kak i drugi muku mučiju, pak gda već drugima država pomaže, red je da pomogne i našima, da ljudi moreju delati. A eto, Slobodna zona je popunila i zadnju parcelu z novom fabrikom, pak bu nekaj.

Ali, kak velike fabrike ne delaju na veliko, tak se i gradska blagajna smanjila, pak se bumo svi morali stisnuti gdi moremo, jerbo su gradski večniki morali smanjiti proračuna za ovo leto. Ipak, za nas starejše i one koji baš nebreju hoditi, budeju ostali naši gradski buseki da nas dopelaju do doktora ili prijatelja na drugi strani grada. Zgledi da bi se moglo nekaj kuni najti kaj nas ne bi karta puno koštala.  No i mlajši bi se mogli z njimi voziti dok curi dežđ ili jim se jako žuri, kaj ne buju morali voziti bicikline kaj na trkališču, a naročito ne poprečki prek Korza.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/klopotec/nagrade-mlajsima-i-starejsima.html (http://varazdinske-vijesti.hr/klopotec/nagrade-mlajsima-i-starejsima.html)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Prelistajtě nôvi broj "Varaždinca"
(živopisano (online) izdâjně "Varaždinske vésti"):
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

pdf-pismohrana:
Varaždinskě vésti

http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva)
Županiske vésti
http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti (http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Emmerich Kalman: Grofica Marica (2003): Dolazak baruna Kolomana Župana (00.00-04:30) /Hajd'mo u Varaždin (04:30 – 06:28)

Sandra Bagaričova kak Grofica Marica i Vid Balog kak barûn Koloman Župan v poznâte operete Emmericha Imre Kalmana.

Grofica Marica najavlujě zârukě z zmišlenem barûnom Kolomanom Županom kak bi sě réšila dosadne vudvarâčov, no stvari sě zakomplicéraju da nenâdano dohâja prâvi istoimeni barûn, Mađâr z Varaždina, teri jě v novina prečital o svem zârukam.

Silvesterska (i)zvedba 31. prosinca 2003, zagrebečko kazališčě 'Komedija'.
Redatel: Vladek Štefančičov (Vlado Štefančić)



Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=uDB2rH8WF_U

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
* Plemenita Občina Turopôlska
Citat:
www.turopolje.hr
http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 15, 2011, 11:20:21 poslijepodne

GLAS ZAGORJA 01. SVIBNJA 2011. / ZAGORJE INFO

REČ ZAGORSKOG MUŽA

H pleče gledeti!

Pajdaštve je trieba dragati fletne, pajdaštvu nam trieba popevati tihe, navek nam trieba poljek mu biti.
Trieba se žnjem mutiti navek, trieba mu smieh je postati, jer vsem bu nam lježe, vsem nam bu bolše, kak denes tak i za navek. Vse te skup ne najde se vsigde, vse te skup šteli bi navek i za navek. Vsakomu med nami drage je dok z nekem pospominati se more, dok nehči ga zgreje, dok mile mu je. Nigdar naj nigdar, naj nigdar pobeči. Naj pajdašu nigdar pleče obračat, jer nigdar ti neš si oprostiti mogel, jar te gda napraviš – kak tat buš najvekši. Pajdaša naj nigdar od sebe ti hitat, naj hraj ga metat, naj zvezde mu zibat, jer nigdar ti neznaš niti znal te nebuš - e i sam buš igdar nate ti došel.



Piše: Rajko Fureš

Glediš pajdaše kak zubljaju z pravami  zubačami, a takve zubače nie ti same tak najti moči. Iste tak z temi zubačicami nie ti moči same tak ni delati, a ni krmaniti, te po istine je priznati trieba da te nis same tak moči. Još do hčera pune lježe je bile do praveh drveneh zubačic dojti, mnogi su ih delati znali, a denes – denes same maš une kaj od plastičice su zvite, kaj mam se spigaju. Denes se iste tak več teške more meste za zubljanje najti, mnogi bi zubljati šteli – a nemaju zubljati niti gde, a niti kam. Vsaki med nami morti je došel do toga da hgreznul je, nie puta teri nejde negdar i čistem drugam od unoga kam sme si premišljavali i kaj sme šteli. Življenjska doba, tie življenjski cajti kaj su nam navek se šteli skriti, vse te skup niti nie nigdar mele pune vraštviča kaj bi vsem na pomoči bile. Te kaj je – je, da navek se neda navek same tak ljehke po pravice obrnuti te je tak, ali da se navek nesme naopačne jemati kak putec pravi – i te stoji.

Vse te skup niti nemre drugač se obrnuti, jer niti se niesme drugač mogli otprieti, niti se niesme, a ni smeli pred drugami rastepsti, jer čem bolj kažeš une kaj na srčeku maš, tem te prie nekteri pajdaši po plečami stepeju. Življenje tu, kak god da zanjega povedali da morti i nie bile unak kak sme se od njega nadali, življenje za vsakoga med nami mesta ma. Negdar do toga nie ljehke dojti, negdar se je trieba dobre spomučiti i za najmenjše veseljiče, ali unda gda dojde poljek, unda vse te skup nemre drugač ziti ti nek same unak kak i štele. Najgorše ti je unda gda nehči te hpiči, a ti hutom cajtu niti neznaš zakaj te hpičil je. Još je gorše ak te pajdaš hpiči, jer tomu se nikak ni nadati nemreš. Te po pravice je une kaj od vsega na svietu ne same da bolše peče nek te i fundati skore če. Moreš povedati te da vsakomu se dogoditi more, moreš povedati da nihči nie mel drugoga posljeka, a moreš povedati i vsemi da se morti još triebaš pospominati otom kaj je spelati najbolše. Une kaj nemreš je vrnuti une kaj najvrednejše je bile, a vsi sme si te zeli tak k sebe, kak da nič te nie, kak da je te same tak.

A najgorše je gda ti tu veseljiče, vse une kaj najbolše je, vsa ta doba najvrednejša – življenjska, gda vse te skup ti prejde i zgine, a ti razmeti nemreš niti kam se bi del. A kam se bi del i zakaj bi se tuj i tam del, te je une za kaj se je jedine vriedne boriti. I zate se nigdar nesmeš boriti prestati, jer tuj je pravica, tuj vse je une kaj najvrednejše nam je. Nesmeš nigdar pajdaštve odhititi, još ti je gorše ak pajdaša hkaniš, jer pajdaštve je une kaj najvekše je od najvekšega. Pajdaštve je une očem ne same da vsi skup senjati triebali bi, nek je une najvrednejše kaj bi nam vsemi triebale na pameti biti. Te je jedine, te jedine je prave, te je une kaj je najvekša vriednost je življenjska. Pajdaštve ja najvrednejše od najvrednejšoga, te nigdar nie preveč put povedati, te se niti z rečmi nemre rastumačiti, te une je kaj življenje kak jedine ma i meti more, za vse une kaj najžmekšejše i je. Pajdaštve je vraštve najbolše, vraštve kaj vsaki nam beteg odtirati more, pajdaštve je popevka kaj najlepše nas draga, pajdaštve je dekla najlepša, dekla teru vsaku noč senjaš, z teru se mutiš, teru i čakaš. Zate ti pajdaštve čuvati je trieba, da ga pospraviš za najbolše cajte, jer pajdaštve nie sopun da navek nam tuj bu, da nigdar se ne znuca ak preveč ga žmičeš.

Pajdaštve je trieba dragati fletne, pajdaštvu nam trieba popevati tihe, navek nam trieba poljek mu biti. Trieba se žnjem mutiti navek, trieba mu smieh je postati, jer vsem bu nam lježe, vsem nam bu bolše, kak denes tak i za navek. Vse te skup ne najde se vsigde, vse te skup šteli bi navek i za navek. Vsakomu med nami drage je dok z nekem pospominati se more, dok nehči ga zgreje, dok mile mu je. Nigdar naj nigdar, naj nigdar pobeči. Naj pajdašu nigdar pleče obračat, jer nigdar ti neš si oprostiti mogel, jar te gda napraviš – kak tat buš najvekši. Pajdaša naj nigdar od sebe ti hitat, naj hraj ga metat, naj zvezde mu zibat, jer nigdar ti neznaš niti znal te nebuš - e i sam buš igdar nate ti došel.


Zvir:
http://www.radio-krapina.hr/wp-content/uploads/vjesnik/broj-80.pdf (http://www.radio-krapina.hr/wp-content/uploads/vjesnik/broj-80.pdf) , str.41

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Teta Liza i Lado - Sedi se kraj mene stari moj pajdas, 4 min.
http://www.google.de/url?q=http://www.youtube.com/watch%3Fv%3D43vnSJ-CwiY&sa=U&ei=q-j4TbCbFM6e-waBhsXeDw&ved=0CBUQtwIwAw&usg=AFQjCNEoVWktsiblLo3wEr-X_fl01W9Xww (http://www.google.de/url?q=http://www.youtube.com/watch%3Fv%3D43vnSJ-CwiY&sa=U&ei=q-j4TbCbFM6e-waBhsXeDw&ved=0CBUQtwIwAw&usg=AFQjCNEoVWktsiblLo3wEr-X_fl01W9Xww)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 15, 2011, 11:21:14 poslijepodne

7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
07.06.2011., br. 368

Kolumna Vrtoglavica

Kiseli krastavci


Ali koga briga za zračenja. Kajti svud okolo zrači na sve strane. I bez mobitelov i bakteriji. Sranja sih vrsta je i onak prek glave. Dok nam ne smrkne...

Pišě: RADAR


Još leto ni počelo a već su kiseli krastavci došli na red. Oni iz Španjolske za koje su Švabi rekli da su krivi kaj vu zadnje vre-me mutirane bakterije ešerihije koli ima kaj šodra vu svetu. I zbog koje je ve velka frka kajti ljudi od te bakterije hmiraju. Bogme s tim se ni šaliti, kajti je sve preveč ozbiljno. I s krastavcima ili vugorkima. Kajti ve njih niko neće kupovati makar su stručnjaki rekli da krastavci, španjolski, i oni drugi, praf zapraf s epidemijom bakterije nemaju nikakve veze. Pa ve išćeju ko praf zapraf s epidemijom bakterije kaj sije smrt ima veze. A svi boga moliju da to čim prije najdeju. Da ne bi bakterija došla sim. Od nekud. 

A ve su stručnjaki iz SZO-a zveknuli vun, da mobiteli ipak imaju veze s karcinomima. Mozga. Zato kaj zračiju. A si rivlemo mobitele na glavu. A neki bi ih rajše od vuha na lubanji vidli. Puno se i prije o tome pripovedalo ali je na kraju zišlo po onoj: puno larme a za ništ Pa i dalje puno njih mesto jenoga pet mobi-telov nosi sa sobom. Da im se najde. Ali koga briga za zračenja. Kajti svud okolo zrači na sve strane. I bez mobitelov i bakteriji. Sranja sih vrsta je i onak prek glave. Dok nam ne smrkne...



Zvir:
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_368 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_368)
http://www.regionalni.com (http://www.regionalni.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled RADARSKE člankov «Vrtoglavica» na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  RADAR vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vrtoglavica - V(e)rtig(lavic)aVertigo
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock, (kajler), 02:24 
http://www.youtube.com/watch?v=9p8SpTfVKpc (http://www.youtube.com/watch?v=9p8SpTfVKpc)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 15, 2011, 11:22:03 poslijepodne

Zagorski list, 30.05.2011

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

MESEC POBOŽNOSTI, MATERI I FAMILJIJE


Po žila je zaboljelje gda su pokazalji i babicu h jedenem staračem domu. Pogrbljena, oslonjena na ščap, nie dala da se vidi kuljike je njenje srce pune rani i suzi gda je rekla:
„Odhranila sem četvoreo dece i deset hnuke. Imam sedamnejst prehnuke. H domu sem i nišče mi ne dojde ni za Vuzem, ni za Božič, a kamolji za Majčin dan. A poke bi i došlji?. Se sem njim dala kaj sem imiela i zdej njim več ne triebam!“


Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Svibenj je mesec dišečeče rojžic. Cinfraju se oko nas sakojački cveteki čieva ljepota miri oči, a duha draži nosnice. Zelene huste skrivaju tičeke i drugu živinu od onie teri njim očeju napraviti štetu. Polja su  zašarane z rojžicami sakojačke farbi tere nišče ne sadi i ne vodi brigu onji, nek one same. Morti baš hu tem najrascvieteniejšemu mesecu od vajkada se posebne poštivala Majka Božja, mater Isusova. Poštivala se i još navieke poštiva, ona tera je rodila spasitelja Svieta. H negdašnjem cajtu, gda su bile nektere druge šege nek denes, nie se moglje ni pomisljiti da se nej išlje k večerke h cirkvu. Odhajanje h cirkvu bilje je radi moljenje krunice i litanije kak dar Majke Božje. Čez cielji mesec, več nek h druge cajte, misljilje se na sveticu tera je čez življenje imiela sakojačke patnje, alji se nie žaljila. I denes se održavaju Svibanjske pobožnosti, alji pune menje ljudi te ima na pameti.

Kak je te mesec Majke Božje baš se unda hu tem mesecu salvi i  Dan majki i Dan obitelji. Morti baš radi toga kaj je Marija ilji Majka Božja bila mati na teru se saki more ogledeti. Marija kak žena bila je i ostala temelj familjije, pak je unda te se skup malje zvezane i h redu da se baš hu tem majčinem mesecu spomenu i slaviju. Pune se denes govori o obitelji ilji familjije na se kraje, alji z moderni cajti ona poljehku i gubi one kaj je negda imiela. Se grduga kaj se denes dogaja h familjija kriviju se grdi cajti, pune posla, prazni žepi... . Se je te iste istina, i da su grdi cajti i da nie penez, alji baš radi toga triebalji bi si skup familjije deti glave skupa i unda bi lježe pretrpelji se kaj se dogaja. Ovak, kak da si od doma bežiju i z lajkanjem okolji misliju riešiti se one kaj tišči jednu familjiju.

Gda se držiš one stare:„Naj pitati onuga gdoj brke frče, nek gdoj šmrklje srče“ i malje popitaš kaj je te familjija, deca povieju se kak je. Oni još niesu premazanemi z semi maščami kak veljiki ljudi i od njih je moči čujti kaj česa, kaj čoveka žalosti. Familjija ilji obitelj več put se skriva h načenčurena hiža čievi zidi niesu toplji dom nek ledvenica. Če je več kute pri hiže veča je mogučnost da se onie teri nutre živiju ščem menje zestajeju, kaj niesu na putu jedni drugem. Žalosne je čujti da se deca teške moreju zmisljiti gda jih pitate gda su si skupa za stoljem jelji.

Žalosne je i te kaj deca dobiju sakojačke moderne čačke z teremi si kratiju cajte, a pajdašiju z starci i braču največ put nemaju. Unda gda se dogodi kakve zlo h familjije si veljiju kak je nešči bil miren i dobri, a da pri tomu ni najbljiži niesu znalji kaj se praf za praf dogaja. Sikak da je bil nešče miren i tih kad ga hižni niesu ni dobre viđavalji. Če se te i dogajalje unda je te bilje same unda gda je bile za setajanje z „žepi“. Ljiepe je imeti hu tem rascvietenomu mesecu Dan obitelji, kaj se barem jemput na ljetu more zmisljiti da familjija trieba skupa sesti i pospominati se. Kak je mesec svibenj i mesec Majke Božje unda je tuj i zmišljavanje na ovozemaljske matere, pak se uda o ovršava Majčin dan.

I pak i za tie cajt, če kaj nie dobre vadiju se z brzem življenjem. Nu smicati riti po kaj kut se najde cajta, a za otprieti vrate starcof teške je najti. Baš sem na Majčin dan lukala, veseljice tere su bile na tie dan. Tak sem vidla ženjsku, tera je odhranila pune lucke dece i teri su zdej odrasli ljudi. Nu niesu pozabilji tu ženjsku tera njim je bila kak mati i furt prihajaju k njoj.
Po žila je zaboljelje gda su pokazalji i babicu h jedenem staračem domu. Pogrbljena, oslonjena na ščap, nie dala da se vidi kuljike je njenje srce pune rani i suzi gda je rekla:
„Odhranila sem četvoreo dece i deset hnuke. Imam sedamnejst prehnuke. H domu sem i nišče mi ne dojde ni za Vuzem, ni za Božič, a kamolji za Majčin dan. A poke bi i došlji?. Se sem njim dala kaj sem imiela i zdej njim več ne triebam!“

Rekla je te starica, obrnula se, ponosne zdigla glavu zrak i prešla po ganjku doma dalje. Morti je baš bila odebrana po nekave volje božje kaj bi svoju materinsku poruku poslala dalje. Ona bi sikak bila, ne same mamam nek i tatam:
„Pamet h glavu, kaj nej moralji sami potpirati vugljiče i čakati božje milosti!“


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/8750/za-dusu-za-spomenek-mesec-poboznosti-materi-i-familjije.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/8750/za-dusu-za-spomenek-mesec-poboznosti-materi-i-familjije.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov « ZA DUŠU » v Zagorskomu listu:
(vupisati ZA DUŠU, ZA SPOMENEK v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2011-06-13:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2F#1067 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2F#1067) 
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 15, 2011, 11:23:31 poslijepodne

Zagorski list, 2011 05 27

Dnevnik tate Bena

Zgorel sam

Zapraf sam na početku vam počel pisati o tome kak sam zgorel. Sunčeko je prilično peklo, ja sam bil bez majce, bral šumske jagode, ali ne u šumi i koža na ramenima, leđima, rukama, a i na prsima mi je malo zmenila boju. Pocrvenela je.

Ima to i jednu dobru stranu. Kad se vrnem z godišnjeg h Zagreb na posel imel bum ljepi preplanuli ten, pa buju ljudi mislili da sam bil ko zna gde. Kaj moraju znati da sam dobil farbu dok sam nekaj delal. Ne moraju.



Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



Krenul sam ovo pisati, a neda mi se. Lud sam. Denes sam zgorel. Bili smo na bregu. Žena je nekaj presađivala. Čini mi se zelje (hrv. Kupus, lat. Brassica oleracea) i tikvice (hrv. Tikvice, lat. Cucurbita), a nakon toga je išla pljet mrkvu (hrv. Mrkva, lat. Daucus carota), peršin (hrv. Peršin, lat. Petroselinum crispum) i još nekaj, ne znam kaj. Ja sam priredil i popikal granje za grašak (hrv. Grašak, lat. Pisum sativum), zrušil sam jednu gaciju (hrv. Bagrem ili Akacija, lat. Robinia pseudoacacia) i kak mi se baš po onoj vručini nije dalo nič delati, prešel sam brati šumske jagode (hrv. Jagode šumske, lat. Fragaria vesca).

Več sam napisal da je bilo- vruče. I kak je bilo vruče sljekel sam majcu. Osim toga, nije mi jasno zakaj se te jagode zoveju šumske, kad ih nigdar nisam videl h šumi. Obično ih berem na nekakvim škarpama ili livadama. Gracia ih obožava jesti. I meni su fine. Kad sam ih bral tak su mi dišale… tak si bi ih bil pojel. Berem ih svake godine, a nisam ih jel … več se niti ne zmislim kad. Več dugo ih berem Patriciji i Sandri. Kad su one malo zrasle, pak sam ih bral, donesel doma pa ih je pojel- gdo je stigel. Ja nisam. Obično sam ih ostavil h frižideru i kad sam ga sljedeči put otprl, več ih nije bilo. Sad sam se zmislil da h frižideru imam kremšnite. Idem si koju pojesti pa bum nastavil pisanje. (sad si zamislite da jedem kremšnite) Odma mi je lakše.

Doduše, nemrem se skoncentrirati na pisanje, jer Gracia neče spati. Sandra ju pokušava uspavati, ali joj nekak baš i nejde. Gracia divlja po sobi. Da ju samo vidite kak tamani šumske jagode. Kad sam ju zel h vrtiču, prešli smo na brijeg. Tam su ju več čekale jagode. Na tanjur sam joj prvo del pol od onoga kaj sam nabral. To je vrlo brzo nestalo. Pa joj je žena dela još pol, od one druge polovice kaj je ostala. I to je h času nestalo. Onda si je Gracia sama stresla na tanjur sve kaj je ostalo i to je smazala do zadnje. Pa smo još prešli nabrati koju, na mesto gde nisam bral, nego sam to ostavil za rezervu, jer je mesto jako pristupačno, pa i Gracia more do toga dojti. I kad sam mislil da smo sve pobrali, Gracia meni kaže „tu“ i pokaže na jagodu koju sam preskočil.

Zapraf sam na početku vam počel pisati o tome kak sam zgorel. Sunčeko je prilično peklo, ja sam bil bez majce, bral šumske jagode, ali ne u šumi i koža na ramenima, leđima, rukama, a i na prsima mi je malo zmenila boju. Pocrvenela je. Pa je to malo peklo. Sve dok mi žena to nije z nečim namazala. Pa me je prestalo peči, ali još uvjek je nekakav neugodan osječaj.

Ima to i jednu dobru stranu. Kad se vrnem z godišnjeg h Zagreb na posel imel bum ljepi preplanuli ten, pa buju ljudi mislili da sam bil ko zna gde. Kaj moraju znati da sam dobil farbu dok sam nekaj delal. Ne moraju.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/8746/dnevnik-tate-bena-zgorel-sam.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/8746/dnevnik-tate-bena-zgorel-sam.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov „Dnevnik tate Bena“ v Zagorskomu listu:
(vupisati Dnevnik tate Bena v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2011-05-09:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&siteurl=www.zagorje.com%2F#1036 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&siteurl=www.zagorje.com%2F#1036)
 
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Hura Ben! Ben Tur Hur

Ben-Hur (1959) Trailer Kajler, 04:04
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=8SOT0ofuscU

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Gruntovčani-Sunčece mu presvetlo, 5 min
http://www.google.de/url?q=http://www.youtube.com/watch%3Fv%3Dsg-GParGSRE&sa=U&ei=UVv2TZi3GI2c-wb7ydz5Bg&ved=0CBAQtwIwAA&usg=AFQjCNE24Z1jGLMZcGnDMb5wC0x5cx6vjQ (http://www.google.de/url?q=http://www.youtube.com/watch%3Fv%3Dsg-GParGSRE&sa=U&ei=UVv2TZi3GI2c-wb7ydz5Bg&ved=0CBAQtwIwAA&usg=AFQjCNE24Z1jGLMZcGnDMb5wC0x5cx6vjQ)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 15, 2011, 11:24:39 poslijepodne

Međimurske novine, 09.06.2011.

Premišlavanje Jožeka radnika

KAK JE PAPA, ITAK, ZAZVEDIL ZA VSE NAŠE FALINGE???!


Piše: Jožek radnik

Minulo soboto i nedelo je vu Lepoj našoj bil Sveti Otec Papa, Benedikt XVI. To je jako lejpo od jega jerbo je došel glet kaj je to za narod i državo vu šteroj je jegov prethodnik Ivek Pavel II bil tripot, a ima svoje blaženike i svece, a nikak kaj jo Evropa prizna i zeme pod svoje. Pravzaprav Papa nam je došel reči kaj si bodemo bole zdobra, kaj bodemo vejč molili, a meje kleli, gombali, meje jalni jedni drugima bili i meje figo vu žepo držali dok se med sobom spominamo. Nej znati kak so vse te naše falinge došle do Pape? Brzčas so jedni hodočastili  vu Rim, dok so drugi putuvali za Hag.


Dok so na jenoj strani maturanti bnorevali i feštali kaj so se rešili škole, na drugoj strani smo zazvedili kak imamo spametno deco i kako so naša deca vse bolša i bolša na vsakefele natjecanjima vu Lepoj našoj. Deca skorom vse glavneše znajo z biologije, matematike, povjesti, zemljopisa, pravi so maheri i na kompjuteraj jedino nam vjeronauk ide nekak slabo, ali i tu smo se morali poprajti kaj smo se nej osramotili pred Papom. Ste vidli kak je i naš precednik Ivo, antikristoš, vse znal, brzčas je hodal na Kaptol vu večernjo školo. Štel sam pravzaprav pitati: Otkod polek tuliko norih, očem reči, bedastih roditelov tak čuda spametne dece? Najbrž je tu odgoj moral odigrati glavno ulogo.

Več hajdig dugo si premišlavlem jeli je zdraveša jabuka ili pak banana. Mi prinas vu Lepoj našoj i vu Evropi navijamo za jabuke, a oni vu Afriki, Ameriki, Aziji i vsi majmuni na sveto so za banane. Nekak si gruntam, gda je banana tak dobra i tak zdrava, gda je vu njoj tuliko vitaminov i gda se po njoj pamet dobi, brzčas bi majmuni još dendenes bili po drevaj, a ne kaj so doli došli, pak ve morajo delati, a i banane so ostale gori.

Zadnjega dneva vu majušo smo obilježili Sveckoga dneva nepušenja. Vsi znajo gda pušenje škodi zdravljo kak moškima tak i ženama. Ovo leto je to obilježeno pod conom : Pljuga je mrak! Ve vam je jasno zakaj nam žene pušijo skrivečki i vu mrako!

Vse gosteše i gosteše čujemo gda je naša županija vu krizi i gda je županiska kasa prazna, a župan nebre nikak povezati kraj z krajom. Ali naš župan je kak maček, neda se zbuniti, furt je z vse štiri na zemli i obečuvle kak na vse zadje ipak bode vse vu redo. Dok to čitam i poslušam zmislil sam se na ono pričo gda je Tončijov japa došel z krčme z vrugom na čeli i objasnil je svojemo sineko kak ga je nekši pijanec pre šanko plahnul med oči i z to z čistoga mira. Tonča je zel japo i išli so skupa nazaj vu krčmo gde je japa pokazal mamlaza šteri ga je zkaramboleral. Tonča je rekel: - Vudri ga ve ak vupaš! A of niti pet niti šest, plahne japo još jempot. Tonča je odma skočil, ali nej na mamlaza, nek kaj zdigne japo. Malo ga je skefal, poravnal, stal si je polek jega i rekel je: - Vudri ga još jempot, ak vupaš! Ovomo mamlazo je nej trelo tripot reči i plahne japo, kak bika, po čeli tak kaj je odletel tijam vu kot. Tonča je mam poletel za japom, pobral ga je skupa, stepel mo je opravo i zbrisal krvavoga nosa, pak je preštimano rekel: - Japa, idemo dimo, of hrmak bi vas mogel zatuči. Tak si nekak gruntam gda bi moglo ziti i z našom županijom. Nas bi tej dugi i tej pauki vu kasi mogli dotuči. Naš se župan briga za  nas Međimorce nekak tak kak se i Tonča pobrigal za svojega japo. Čuda je leži zmagaditi gda po drugomo tučejo, a kak je japi bilo jega je nišči nej nikaj pital.

A mortik se zato naš župan veseli kaj bodo ukinuli županije tak gda bode on, šteri nas bode herbal, povrnul i vse ono kaj je on zahuzal. Najte me krivo razmeti, ali neje to niti tak hudo biti zadnji, bar kaj se nas moških dotikavle. Znate kak je negda bilo, vsaki moški je senjal kaj si bode našel puco šteroj bode prvi vu posteli, a denes so to mladi čistam spremenili, tak gda oni očejo biti zadnji. Pak je to čuda bole, moreš i neka herbati!


Zvir:
http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=6391:kak-je-papa-itak-zazvedil-za-vse-nae-falinge&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=6391:kak-je-papa-itak-zazvedil-za-vse-nae-falinge&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurske novine:
Živopisano izdâjně (onli. ne-potpuno, html)
http://www.mnovine.hr (http://www.mnovine.hr)
Elektrônsko izdâjně (pdf)
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Oliver Dragojevic - Oprosti Mi Pape (Live U Areni), 5 min
http://www.google.de/url?q=http://www.youtube.com/watch%3Fv%3DZv5NAJceHN0&sa=U&ei=Kl_2TY2TPMns-ga_5bSDBw&ved=0CA8QtwIwAA&usg=AFQjCNFKZB4KCJVP6zWJcJ-_HCHe19IjLw (http://www.google.de/url?q=http://www.youtube.com/watch%3Fv%3DZv5NAJceHN0&sa=U&ei=Kl_2TY2TPMns-ga_5bSDBw&ved=0CA8QtwIwAA&usg=AFQjCNFKZB4KCJVP6zWJcJ-_HCHe19IjLw)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 15, 2011, 11:25:38 poslijepodne

Klopotec 2011 05 31

Varaždinskě vésti, 2011 05 31

Uvodnik
Izak Vrtarić 

Biciklisti 
Naš dugogodišnji suradnik Milan Remar – Klopotec još prije 15 godina napisao je štiklec o potrebi zabrane vožnje biciklima u pojedinim dijelovima našega grada. Budući da je tema naročito aktualna ovih dana, objavljujemo ga u cijelosti:


Biciklisti

Vezda nam je došlo lepo protuletje,
V parku i cintoru več klija cvetje;
I bilo bi se lepo tu prošetat,
Da te nekaj ne bi moralo zasmetat:

Čez naše šetališče bicikli letiju,
Na njima se mladi i starši voziju...
Nemreš se, bormeš, niti v miru sesti,
Kajti je promet vekši, nek na auto-cesti!

Neščima se nekam tak jako žuri,
Da čak s motorčekom čez park projuri.
A videl sem gde se i po dva pelaju,
Pak na biciklima akrobacije delaju.

Ako tim vozačima nišči ne vupa prigovorit,
Mogli bi se ipak nekaj dogovorit:
Bar table sa „zabranom“ na prilaze postavit,
A probat i s globama reda napravit.

Na groblju sem videl sličnu sliku,
Ali ipak nekaj vu manjem obliku.
Pa nek bar pokojnike vsaki poštivle,
I nek po cintoru bicikl rivle.

Na „Korzu“ moraš takaj oprezen biti,
Da te nešči s biciklom ne prehiti.
Zato prosim vse one vozače-pajdaše,
Nek poštivaju gradske regule naše!

Zdaj proljetno cvetje povsud miriše,
A v našu varoš prihaja turistov vse više.
Pak bi i od njih štel čuti jako rad,
Da smo i po tome evropski grad.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/uvodnik/ (http://varazdinske-vijesti.hr/uvodnik/)
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3466.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3466.pdf) (str.2)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 15, 2011, 11:26:37 poslijepodne

Klopotec 2011 06 07

Varaždinskě vésti, 2011 06 07

Klopotec

Kaj zbrati-vugurek ili mobitel?

Bartol je ves zvun sebe, nebre bez mobitela, a niti bez vugurka, a ispalo je da su i jeden i drugi opasni. Znanstveniki su se odlučili da ipak jeni  mobiteli izazivaju rak, a mediji su puni ovih dnevof vesti da su španjolski vugurki zarazili ljude z bakterijom eširihijom koli.Vmiril sem ga da mu mobitel ionak ne treba za drugo nek za hitne pozive i da njegova lublena zna gdi je ako se odtepe nekam dale, a vugurke ionak ne treba jesti prije nek jih kumice doneseju na varaždinski plac.  Tak i tak i njemu i ovima okoli sebe to govorim već letima, ali su me saki put potrli s tem da treba živeti vu današnjici, pak sem jim dal zapraf, jerbo sako vreme svoje nosi.

Tak je i ovo vreme doneslo kraj školske godine, gda su i deca i vučiteli i roditeli malo nervoznejši, jerbo treba sve te teste obaviti, ocjene ispraviti, a naročito osmaši i maturanti keri se buju vupisuvali vu srednje škole i na fakultete drugi mesec.  A k semu je još i puno dagađanjof na kojima bi svi šteli biti. Meni je problem kaj bi z vnukima štel obiti sve te lepe stvari koje organizeraju Varaždin i vekša mesta vu naši i okolnih županijah, kak su na primer „Varaždin pod zvezdama“, pak Lepoglavski dani, pak „Dani šibe i ribe“, pak Dani arboretuma Opeka, pak „Varaždinske povijesne svečanosti“, Den Novoga Marofa i čega sega sve ne, a Bartol je štel s svojima još i na Papu vu Zagreb. Tak smo se dosta natezali ja s svojima, a Bartol s svojima i na kraju se dogovorili da nas dva idemo kam i gda mi hoćemo, a deci je prvo škola, pak buju pod ferjem još puno toga stigli, jer bu i onda puno toga lepoga okoli nas.

Za osmaše je ipak malo lekše se upisati, jerbo ima više srednjih školi nek prije, jene  firme, kak je na priliku Zagorje-Thnobeton, dajeju i stipendije, a Veleučilište se još proširuvle i z novinarskim studijem, tak da bu i za maturante sve bolše. Eto i naši prvi gimnazijalci su ipak otišli v Ameriku i lepo se iskazali vu informatičkomu znanju, kak se i šika vu gradu koji ima Fakultet organizacije i informatike. Verovatno je radi toga srečen i ovih dnevof zbrani  novi dekan FOI-ja,  doktor Strahonja. Njemu Bartol i ja nismo stigli čestitati, jerbo smo ovih dnevof čestitali ljudima koji su zbrani na izborima za mesne odbore iliti naše gradske kvarte. Kak god nas je  malo zišlo na ove naše, za svakodnevicu važne izbore,tak se nadjam da buju ovi ljudi rešuvali sve kaj moreju da bu nam je lepše i ležeše vu kvartu živeti. Bartol se malo s svojimi susedima posvadil, jerbo gda je koga pital ali ide na biračko mesto glasati, rekel je da bu ili v goricama ili na moru, a par danof posle je čul jenoga da je rekel kak grad neje dosta napravil da jih nagovori da ljudi dojdu glasati. Bole da vam ne prenašam kaj mu je srditi Bartol sve nagovoril.

Dok se Bartol svadil s svojimi susedima, ja sem se malo odmeknul, jerbo moji su susedi z menom lepo oblečeni išli glasat, i tak odmeknut sem se zmislil kak je slično bilo i tjeden dni prije gda su jeni ugledniki organizerali dobrotvorni koncert za Japan,  a onda niti oni sami nesu na koncert došli. I još su onda pripovedali kak su naši ljudi huda publika. Jenima furt neko drugi mora biti kriv.

Kak je Bartol bil vu hajcu od svaje s susedima, čim se vrnul k meni, nastavil je i na mene kričati; te kak nisem prošli tjeden napisal da su i Obrtnički tamburaši z dirigentom Mumlekom dobili srebrnu medalju na Osječkom međunarodnom  festivalu vu Somboru, te kak nisem napisal da je i Rajko Novakov dobil nagradu LUV-a, a naročito ga je rasrdilo da nisem jakše naglasil da je Varaždin dobil hrvatsku nagradu za poticanje kreativnosti. Dok se spuhal sem mu mirno pojasnil da ja nisem njegov portal z ajfona ( gda neje pokvareni) i da nebrem pisati o onomu kaj se još neje dogodilo dok pišem, a za ovo treće sem priznal krivicu. Najme kaj; kak su deca dobila prvu nagradu, a kak mi baš potičemo decu i kreativnost, tak se vu prvim javlanjima više falilo decu. A jasno je da bez varaždinskoga poticanja i podržavanja kreativnosti ne bi bilo pa ni dece ni nagrade. I dobro je da nam je to priznala Hrvatska, da si i sami to priznamo i vidimo se vu lepšem svetlu.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/klopotec/kaj-zbrati-vugurek-ili-mobitel.html (http://varazdinske-vijesti.hr/klopotec/kaj-zbrati-vugurek-ili-mobitel.html)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Prelistajtě nôvi broj "Varaždinca"
(živopisano (online) izdâjně "Varaždinske vésti"):
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

pdf-pismohrana:
Varaždinskě vésti

http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva)
Županiske vésti
http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti (http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Emmerich Kalman: Grofica Marica (2003): Dolazak baruna Kolomana Župana (00.00-04:30) /Hajd'mo u Varaždin (04:30 – 06:28)

Sandra Bagaričova kak Grofica Marica i Vid Balog kak barûn Koloman Župan v poznâte operete Emmericha Imre Kalmana.

Grofica Marica najavlujě zârukě z zmišlenem barûnom Kolomanom Županom kak bi sě réšila dosadne vudvarâčov, no stvari sě zakomplicéraju da nenâdano dohâja prâvi istoimeni barûn, Mađâr z Varaždina, teri jě v novina prečital o svem zârukam.

Silvesterska (i)zvedba 31. prosinca 2003, zagrebečko kazališčě 'Komedija'.
Redatel: Vladek Štefančičov (Vlado Štefančić)


Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=uDB2rH8WF_U

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
* Plemenita Občina Turopôlska
Citat:
www.turopolje.hr
http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vu-gor(k)i raste ...... zelen bor
U gori raste zelen bor domaci film, 5 min
http://www.google.de/url?q=http://www.natelki.com/video/1542/U-gori-raste-zelen-bor-domaci-film&sa=U&ei=_WL2TcPVLYqa-wachenwBg&ved=0CBYQtwIwAg&usg=AFQjCNFL6PpDaj_ryDlrJX_h_PsOTc0pJw (http://www.google.de/url?q=http://www.natelki.com/video/1542/U-gori-raste-zelen-bor-domaci-film&sa=U&ei=_WL2TcPVLYqa-wachenwBg&ved=0CBYQtwIwAg&usg=AFQjCNFL6PpDaj_ryDlrJX_h_PsOTc0pJw)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 28, 2011, 11:19:29 poslijepodne


7 Plus – Regionâlni tjědnik Severozâpadně Hrvackě
14.06.2011., br. 369

Kolumna Vrtoglavica

Kastracija političkih funkcija


Veliju da više gradonačelniki i načelniki i  njima slični neju mogli biti vu istom času i zastupniki vu parlamentu kajti dvostrukih političkih funkciji više nebu.
Ve bu pred njima dilema kaj zbrati: ili biti lokalni šerif ili zgubidan vu nacionalnom parlamentu

Ali čim je puknula vu javnosti nakana o kastraciji političkih funkciji, neki su se našli osupnuti. Pa im je teško bilo. Pa su počeli larmati o prednostima dvostrukih funkciji vu politiki. Tak da naciji daju na znanje da homo duplexa vu politiki više nebu kad na vrbi rodi grozdje.


Pišě: RADAR


Veliju da više gradonačelniki i načelniki i  njima slični neju mogli biti vu istom času i zastupniki vu parlamentu kajti dvostrukih političkih funkciji više nebu. Ve se budu kakti morali odrediti kaj budu šteli biti ak ih birači zbereju tam di bi šteli biti. Ve bu pred njima dilema kaj zbrati: ili biti lokalni šerif ili zgubidan vu nacionalnom parlamentu. Ili nekaj treće, kaj vrla politika i partija daju. Ve su neki političari i oni kaj si umišljaju da su političari imali tulko funkciji da nisu prafzapraf ni znali gde sve jesu ili bolše rečeno gde sve nisu. Bilo ih je se posud, kaj šodra, da ne velim kak psečega dreka na cesti. A se kaj su kakti vrlo delali na tim funkcijami zapraf nisu delali ili su na pol delali. Ili su imali dvostruke uloge. Neki i više njih.Da im se najde. Malo vu parlamentu, malo vu gradu, malo vu nadzornim odborima poduzeća, malo vu nekakvim školama, malo vu sportskim klubovima, malo vu društvu mrtvih pjesnika... Čast izuzecima, ali kaj je preveč je preveč. Kak god okreneš. Ali čim je puknula vu javnosti nakana o kastraciji političkih funkciji, neki su se našli osupnuti. Pa im je teško bilo. Pa su počeli larmati o prednostima dvostrukih funkciji vu politiki. Tak da naciji daju na znanje da homo duplexa vu politiki više nebu kad na vrbi rodi grozdje.


Zvir:
http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_369 (http://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_369)
http://www.regionalni.com (http://www.regionalni.com)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled RADARSKE člankov «Vrtoglavica» na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  RADAR vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Citat:
Vrtoglavica - V(e)rtig(lavic)aVertigo
Vertigo (1958) Trailer - Alfred Hitchcock, (kajler), 02:24 
http://www.youtube.com/watch?v=9p8SpTfVKpc (http://www.youtube.com/watch?v=9p8SpTfVKpc)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 28, 2011, 11:21:03 poslijepodne

Zagorski list, 09.06.2011

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

SPOMENEK NA RUDARE


Zmisljila sem se rudare teri su h noči z vužganami karabitericami išlji na posel ilji sposla. Svietile su njim one putec, a zgledale su h noči kaj svietlji kukčeki, teri dučeju malje sim malje tam. Gda su išlji na posel čulje se veselje larmanje, a gda su išlji sposla bila je tišina. Od truda njim nie bilje do spomenka.

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Malje teri čovek zriela ljieta, a kamolji mlađarija zna da se je negda h našem ljiepem Zagorju kopal vugljen. Vugljen, kak ga još negda znaju zvati črne zlate, prehranil je hnogu familjiju h našem dragom kraju. Još same nekteri učitelji znaju spomenuti dece da je pri nas bilje prec rudnikof i da nie bilje negda hiže z tere nie nešče delal h rudniku. Rudniki su bilji h Golubofcu, Konjščine, Vučaku, Špičkovine, Humu i još na nektera mesta.

Hu onem cajtu prie več od pedeset ljiet bilje je te meste na terem su hnogi zaslužilji dinare i ž nju popravilji gospodaru. Hnogem je te bilje prve meste gde su počelji delati i kak je te bil fejst grdi posel jedva čakalji da se odnjuga odmekneju. Denes se česte čuje kak se po svietu dogajaju sakojačke zloče rudarem i nekteri nigdar ne zideju z jami živi van. Pri nas kak da jih je Bog čuval nie su se dogajala veče zloče i nesreče. Sv. Barbara je bila svetica tere su se pri nas rudari i njihove familjije moljilji gda su išlji h rove. I baš radi toga na mestu gde je negda bil rudnik, h Dubrave postavljena je maljička kapieljica sv. Barče, kak spomen na sveticu tera je čuvala naše rudare.

H ovu nedelju se na tomu mestu održala meša za se one teri su služilji ilji služiju kruh h matere zemlje. Dok sem lukala nektere več fejst stariejše ljudi teri su svoje radičke življenje započelji, baš na tomu mestu, baš h rudniku, pred sobu sem vidla pune sljik. Sljike tere mi se sprehajaju h mislji su tak žive kak da se kopanja vugljena nie dogajalje prie pedeseet i više ljite nek zdej. Još mi je živa sljika pred menu, gda sem pred črnu ljuknju iznat tere je z veljikem slovami pisalje SRETNO, čakala vujca da zide van. Kak da sem i zdej čula ropanje šplehnate vagune teri su se prazni spuščalji po malje štrekice hu tu rupu. Iste tak mogla sem čujti cviljenje natrpane vagune teri su se poljehku vljieklji z te črne rupe. Na vagune, pune vugljena, sedelji su rudari terem je bila gotova smena. Nekteri su pak poljehku išlji pešice van z rudnika. Zamusikani po ljica jedva bi se respoznalje gdoj je teri. Same bi njim se na zašmucane obraze bljesikal smieh. Smieh z teruga se mogla prečitati veljika radost sakuga rudara teri je srečne zišel z jame. Saki rudar je h ruka imel kramp, rudarsku motiku i karabitericu.

Negda je kre karabiterice ropala špleknata kantica h tere su si rudari nosilji sobu jesti. A gda su zišli z jame, trudni krenulji su saki k svojemu domu. Jedni prema svoje brešcece, a drugi po malje štrekice. Mala štrekica po tere se je vugljen vozil do štreka po terem je vozil cug, zavijala je čez selje. Kre štrekice, kak da ju prati i ž nju i voguni se spomina, tekel je malji potočesc. Na jednomu mestu su se odvajalji. On na svomu putu prema rieke Krapine tera ga je ponesla sviet, a štrekica drugem putem prema mestu gde se z malje vagunčeke vugljen metal h veljike. Veljiki vaguni otpeljalji su vugljen gdoj zna kam i čieve su se hiže i ljudi ž njim grelji. Malji cugeg od vagune tere je vljiekla rajža ropal je čez sela. Čulje se te ropanje i po danu i po noči. Ljudem je bilje važne da ga čujeju po noči. Točne se čulje gda je rajža kretala z rudnika. Skriti h noči, gda nie bilje mesečine, ljudi bi počakalji malji cugek, duknulji na vaguneke i hitalji grudje vugljena ž njega. Poklje bi došlji z košaru, tačkami ilji hludem i odneslji doma. Če bi osmeknulji vekšu grudu, gda bi ju doneslji dima mam bi ju resciepalji. Bilji su strahu da nej došlji žandari i vidlji hkrajeni vugljen. Ovak sitnuga našlje se pri sake hiže jer su deca pobiralji oko štrekice sitne vugljeneke teri bi opadalji čez reške vaguna gda se droncal.

Zmisljila sem se rudare teri su h noči z vužganami karabitericami išlji na posel ilji sposla. Svietile su njim one putec, a zgledale su h noči kaj svietlji kukčeki, teri dučeju malje sim malje tam. Gda su išlji na posel čulje se veselje larmanje, a gda su išlji sposla bila je tišina. Od truda njim nie bilje do spomenka.

Sega toga denes več nie. Ostal je same jeden črni porihtani vagun kak spomenek na prešle cajte. Hgasel je rudnik, alji ostal je potočec teri i dalje brboče i skače na putu prema nekam. Miješalje se ovu nedelju njegve brbotanje, z moljitvu onie teri su se štelji zmisljiti na življenje rudarof h našemu kraju.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/8785/za-dusu-za-spomenek-spomenek-na-rudare.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/8785/za-dusu-za-spomenek-spomenek-na-rudare.aspx)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov « ZA DUŠU » v Zagorskomu listu:
(vupisati ZA DUŠU, ZA SPOMENEK v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2011-06-28:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2F#1067 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2F#1067) 
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 28, 2011, 11:23:02 poslijepodne


Zagorski list, 2011 06 06

Dnevnik tate Bena

Jabotke

Več neko vrijeme nisam imel problema s onom našom firmom u švapskom vlasništvu prek koje imam Internet i televiziju. Ali, se kaj je lijepo kratko traje.

Nije mi jasno, zakaj se ti koje nazoveš zoveju služba za korisnike? Kad god sam ih nazval nisu mi nič pomogli. Mislim da bi se to trebalo preimenovati u službu za odje… korisnika.



Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



Kaj se čudite naslovu? Nije vam nič jasno? Sad si mislite kaj su to jabotke. Da si ne morate razbijati glavu bum vam rekel. Jabotke su voće. I to ne, bilo kakvo voće. To su vam jagode. Tak ih Gracia zove. Nema veze bile to šumske jagode ili one uzgojene. Iako su joj finije- šumske. Kak dozrijeva i drugo voće probal sam joj i nekaj drugo dati. Višnje definitivno- ne voli. Dal sam joj jednu i pljunula ju je prije nego kaj ju je h usta dela. Trešnje joj se s početka nisu dopadale, ali ih sad tamani skoro ko jagode.

Več neko vrijeme nisam imel problema s onom našom firmom u švapskom vlasništvu prek koje imam Internet i televiziju. Ali, se kaj je lijepo kratko traje. Problemi su opet došli. Ničim izazvani. Prvo sam prije više od mesec dana zatražil da televiziju morem gledeti na dva televizora i da mi daju još jen prijemnik.

Dva, tri dana nakon toga dobil sam doma kovertu s pismom da je se h redu i da buju me kontaktirali u roku od največ 30 dana da se dogovorimo kad i kak buju mi to došli postaviti. Prešlo je več od trideset dana, a od njih ni traga ni glasa. Pa sam prešel tam gde sam to dogovoril. Da pitam kaj je. Normalno, da mi tam nisu znali reči gde je problem, ali su mi obečali da buju to požureli. Još me nišči nije zval.

U međuvremenu, mi je i to kaj imam doma krepalo. Prvo smo skužili da televizija ne dela. Napisal mi je na ekranu da je kanal privremeno nedostupan i da pričekam ili da zmenim kanal. Ali, to je pisalo na svim kanalima. Trebal sam i na zagorje.com deti rezultate utakmica od nedelje, ali ni to nisam mogel, jer mi ni Internet ne dela. A onaj, vebendvolk stik nisam mogel najti. Pa sam onda nazval službu za korisnike. Ali, mi ni oni nisu mogli nič pomoči. Niti oko ovoga kaj mi ne dela, a niti oko ovoga kaj mi još nisu došli postaviti drugi prijemnik. I kaj god da ih pitaš oni ne znaju, nisu sigurni, nisu ovlašteni ili jednostavno ne mogu trenutno na to odgovoriti.

I sad ja takav kakav jesam pak nekaj ne razmem. Nije mi jasno, zakaj se ti koje nazoveš zoveju služba za korisnike? Kad god sam ih nazval nisu mi nič pomogli. Mislim da bi se to trebalo preimenovati u službu za odje… korisnika.
 

Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/8768/dnevnik-tate-bena-jabotke.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/8768/dnevnik-tate-bena-jabotke.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov „Dnevnik tate Bena“ v Zagorskomu listu:
(vupisati Dnevnik tate Bena v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2011-06-28:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&siteurl=www.zagorje.com%2F#994 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&siteurl=www.zagorje.com%2F#994) 
 
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Hura Ben! Ben Tur Hur

Ben-Hur (1959) Trailer Kajler, 04:04
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=8SOT0ofuscU
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 28, 2011, 11:24:20 poslijepodne

Međimurske novine, 14.06.2011.

Premišlavanje Jožeka radnika

IDE I REMETINEC ZNAMI VU EVROPO???!


Piše: Jožek radnik

Najgerek sam, kuliko bode, itak, rešta dobil Ivo za vse ono kaj je zahuzal i kaj je privatizeral vu svoj žep, ak je naš doktor Muršić, šteri je zaračunal to ak je nešterna žena štela kaj joj malo globleše pogledne med noge ili kaj joj malo duže nutri frfra nek je to predviđeno po zakon (i to sam onima štere so bile trudne), dobil 14 meseci rešta, a kaseral je sam 1900 ojerov i 2200 kuniča. Još me nekaj gvinta: jeli bode Ivo vse to vrnul kaj je skrivečki pozobačil, a i ono kaj so mo jegovi, zna se, pajdaši vu logožarima nosili.



Piše: Jožek radnik

Kak se nam vse to kaže, Lesi bo se vrnul dimo, očem reči, lopov bo se vrnul nazaj k nam jerbo je prinas nejveč toga poharačil. Tak so rekli soci vu Osterajhu, mortik je vrnul Hypo banki kaj je tam bil kriv, tak gda naš turistički vodič napušča Evropo i dohaja dimo kaj ga naša domača pravica i naši soci zemejo vu svoje roke. Tam gde je na leta haračil, tam nek i odgovarja. Dok se zazvedilo gda se to bode pripetilo mam se iskalo mesto za jega po reštima širom Lejpe naše i na vse zadje so mo preprajli kabineta za delati, premišljavati i spati vu Remetinco. Nekak sam si gruntal gda bode mel zajedničkoga kabineta z Polančecom kaj se bodo spominali vu štiri joke i kaj si ponovijo vse ono kaj so mortik zabili gda so hercuvali kak precednik i potprecednik vlade vu Lepoj našoj, ali je potprecednik zbegel, istekel mo je mandat. No, kuliko sam mel za čuti pre gracki vuri, a tam se shajajo oni šteri vse znajo, a negda i vejč od toga: Ivo bode sam vu gajbi , a niti se nebode španceral z drugima z rešta, kaj ne bi utjecal na svjedoke. Najgerek sam, kuliko bode, itak, rešta dobil Ivo za vse ono kaj je zahuzal i kaj je privatizeral vu svoj žep, ak je naš doktor Muršić, šteri je zaračunal to ak je nešterna žena štela kaj joj malo globleše pogledne med noge ili kaj joj malo duže nutri frfra nek je to predviđeno po zakon (i to sam onima štere so bile trudne), dobil 14 meseci rešta, a kaseral je sam 1900 ojerov i 2200 kuniča. Još me nekaj gvinta: jeli bode Ivo vse to vrnul kaj je skrivečki pozobačil, a i ono kaj so mo jegovi, zna se, pajdaši vu kogožarima nosili.

Vu minuli petek je naša premijerka bila pre precedniko engleske vlade kaj joj reče gda i mi pemo, na vse zadje, vu Evropo i kaj nam reče gda se bode to pripetilo. Kuliko smo meli za čuti, to se bode pripetilo za dve leti 2013. leta. Prosim vas lejpo, kaj nebode nešči rekel gda je broj 13 nej srečen broj za nas Hrvate, a i za nas Međimorce jerbo i mi pemo vu EU skupa z Hrvatima. No, najte me krivo razmeti, srečen broj po temo, ak je to kaj pemo vu EU nekša sreča? Nej znati, zakaj mi moj črvek šteri mi frfra vu glavi neda mira nek me tira kaj vas pitam na šteromo se jeziko naša Jaca spominala vu Engleskoj, jerbo se pripoveda gda jenoga engleskoga razme sam Milan Bandić, još navek, gradonačelnik vu belom Zagreb grado?

Več hajdig let se mi Međimorci utrkivlemo s Zagorcima što bode bolši. Pred dvajsti, tridesti let so Zagorci, očem reči, Varaždinci hodali k nam glet kak se treba poštelati grad vu šteromo bodo vsi, od dece do starcov, rado živeli, a več deset let mi gledimo prek Drave i čudimo se kak Varaždinci vse znajo i morejo, a mi vsaki den zaostajamo. Kuliko sam mel za čuti, čakoski gracki oci so po skrivečki hodali prek (i to pre Orehovici) kak bi se nekaj navčili i kak bi mi, ipak, dostigli Zagorce. Nejsam do kraja vpučeni, jeli so uspeli do kraja prekoperati toga modela i jeli so uspeli vse tajne zazvediti? Brzčas je gradonačelnik Čehok uspel nekaj skriti pred temaj našaj špijunaj, tak gda nebremo očekivati kaj bi i naš gradonačelnik završil vu Remetinco. Vidite gda je nej navek dobro gledati vu ljucki tajer i juriti naprej fletneše nek naš konj za trko (čitaj: gracka kasa) more zdržati. Verjem gda čakoski gradonačelnik ne bode silil vu Remetinec sam zato kaj se bode, ruom vu semo, zravnal z Varaždincima, makar to građani od jega iščejo.

Jako sam najgerek kak bode zišel Vladek Canjuga, izbornik naše ženske rokometne reprezentacije i jeli nebode završil vu Hago, jerbo je, do nogu, potukel, kaj nebodem rekel rasturil, srbsko reprezentacijo vu Varaždino ono minulo soboto. A vsi znamo gda je Srbija vu cukor piksi kak Evrope, tak i socov vu Hago. Lejpo sam govoril Vladeko, pusti jim ak očeš dugo i mirno živeti, ali, kak vidite, neje me posluhnul.


Zvir:
http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=6481:ide-i-remetinec-znami-vu-evropo&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=6481:ide-i-remetinec-znami-vu-evropo&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurske novine:
Živopisano izdâjně (onli. ne-potpuno, html)
http://www.mnovine.hr (http://www.mnovine.hr)
Elektrônsko izdâjně (pdf)
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 28, 2011, 11:26:22 poslijepodne

Klopotec 2011 06 14
 
Varaždinskě vésti, 2011 06 07

Klopotec

Svecki prvaki v ribičiji


Kak je Bartol bil se žifčaniji i besniji  nad tem svojim ajfonom, tak sem mu rekel da mora prestati svoju žifčanost  prenositi na lublenu i nas, svoje prijatelje, koji nesmo tak žifčani, jerbo sve kaj se človeku dogodi dok je živ i zdrav se nekak  reši. A da ne bi moral piti te tablete za smirenje, sem ga podsetil da je negda hodil na ribičiju na Dravu i da mu je to pasalo. Hodil sem i ja z njim, ali sem prestal otkak me zgrabila ta alergija na ne znam kaj, jerbo svi doktori i testi  nesu mogli najti kaj mi to tera suze na oči i šmrklje na nos, a niti dihati nebrem. Videl sem da je najbolje da se sprehajam samo po centru grada ili da se držim doma dok je ta alergenska situacija grda, a to isto već meriju pak nam doktori javlaju gda ne trebamo nosa rivati vun. Bartol neje mel problema s alergijom, ali je prestal hoditi na ribičiju bez mene. Kak saki človek nekaj od slabosti  ima, tak Bartol ima slabost s žifcima i portalima, pak sem mu kak prijatelj savetoval da si lepo zeme te svoj ajfon bez kojega nebre, a koj mu dere žifce, i z njim ide na ribičiji na Dravu, kad već neje alergičar, a meštriju za ribičiju ima i to i svoju i moju. I to ne bilo kakvu, skoro da smo i soma mogli s tem vloviti, a lovili smo poduste,divere i kedere. Znal se zalomiti i koj šaran ili ščuka, ali meni i Bartolu samo ako su ih pravi ribiči naterali vu beg, pa su zalutali vu naš pličak.

I tak me Bartol posluhnul i otišel na Dravu, na naše staro mesto. Neje prešlo dugo, a moj  mobitel zvoni. Smrzel sem se, jerbo smo se dogovorili da me zove samo ako je nekakva nevola. Brže sem zdigel slušalicu i čujem žifčenjaka kak kriči, ali mi je bilo ležeše jerbo sem čul da kriči srdito, a ne nevolno. Kajpak da je na ajfonu videl vest da je naš ribič Kosmačin svetski prvak vu ribičiji, a Škorić treći na svetu, a on, Bartol je srdit jer već tri vure sedi kraj Drave i niti kedera neje vlovil. Od srca sem mu se nasmejal i podsetil ga da je išel vu ribičiju da si zleči žifce, a ne da jadne kedere polovi do kraja. Kak naš prijatel Ipac furt visi na Dravi i već je polovil ves ribički fond, a jengova lublena više nebre niti čistiti niti jesti te ribe, tak je lepo pospravil  kedere vu škrinju i gda god hoćemo moremo ili iti k njemu kaj nam on speče, majstorski  kak zna. Tak sem i Bartolu rekel da lepo i dale,vkuliko zdrži leči žifce i čeka kedere, a ja bum nazval Ipca da odmrzne svoj paket i speče, pak se lepo pri njemu najdemo i proslavimo to kaj vu varaždinskomu klubu imamo  i svetskoga prvaka i brončanoga  vu ribičji na plovak ili kak smo to mi negda zvali na štoplin. Dok sem čekal da Ipac speče kedere, a Bartol se vrne z Drave, moral sem si pripraviti novi recept za lečenje Bartolovih žifcof, jerbo to kaj više nema ni kederof v Dravi, to ga je još više ražifceralo. Bum mu predložil da se skupa španceramo okoli Bedekovičke gda bu „Varaždin pod zvezdama“ , pak i vu Zvezdaranici moremo gledati zvezde. Jedino se bojim da bu oblačno ili dežđ, pak bu onda još žifčaniji. Zato moram meti i rezervnu varijantu, pak bum mu dal novu knjigu naše profesorice Pahić Grobenski koja ga mora moći vmiriti, jerbo se lepo zove „Ulovljene priče i kajkavske povede“. Znači da ima i književnoga hrvackoga i našega  kajkavskoga. Gda oba dva pročitamo, ak bu curel dežđ bumo to jako brzo obavili, a onda imamo kaj danima pripovedati, kak o književnom hrvackom koj se muči s stranim rečima, tak i o kajkavskom kojega hoćemo čuvati i lepo pisati i govoriti.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/klopotec/svecki-prvaki-v-ribiciji.html (http://varazdinske-vijesti.hr/klopotec/svecki-prvaki-v-ribiciji.html)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Prelistajtě nôvi broj "Varaždinca"
(živopisano (online) izdâjně "Varaždinske vésti"):
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

pdf-pismohrana:
Varaždinskě vésti

http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva)
Županiske vésti
http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti (http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Emmerich Kalman: Grofica Marica (2003): Dolazak baruna Kolomana Župana (00.00-04:30) /Hajd'mo u Varaždin (04:30 – 06:28)

Sandra Bagaričova kak Grofica Marica i Vid Balog kak barûn Koloman Župan v poznâte operete Emmericha Imre Kalmana.

Grofica Marica najavlujě zârukě z zmišlenem barûnom Kolomanom Županom kak bi sě réšila dosadne vudvarâčov, no stvari sě zakomplicéraju da nenâdano dohâja prâvi istoimeni barûn, Mađâr z Varaždina, teri jě v novina prečital o svem zârukam.

Silvesterska (i)zvedba 31. prosinca 2003, zagrebečko kazališčě 'Komedija'.
Redatel: Vladek Štefančičov (Vlado Štefančić)


Emmerich Kalman: Grofica Marica (2003): Dolazak baruna Kolomana Župana /Hajd'mo u Varaždin (http://www.youtube.com/watch?v=uDB2rH8WF_U#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
* Plemenita Občina Turopôlska
www.turopolje.hr (http://www.turopolje.hr)
Pot Vec tri dana (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 02, 2011, 02:00:43 prijepodne

Zagorski list, 23.06.2011

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

KOMU SMIETA MOJE „LJ“


Malje me čudi kak denes nekteri teri su z Zagorja prešlji, moreju tvrditi da se tak h Zagorju nigde ne govori i da za te niesu nigdar ni čulji. Ne govori se h cieljem Zagorju kak tam h nektere kraje gde vuk poldan tulji, a ljesica poštu nosi. Ni pri mene se ne govori koj, ni ve, pak mi ne opadne na kraj pameti da misljim da se tak negde h našem ljiepem kraju ne govori.

Dam zapraf da se nešče ne složi i ne dopada mu se kaj sem napisala, alji h svoje „lj“, ne dam hpehnuti. Do takve „dušebrižnike“ teri se pitaju kam je nestal naš dragi kaj, slabe mi na domačije držime. Morem njim same reči da ne moraju strahuvati za naš, a več davne ne njihof kaj. Naš dragi kaj, nestal bi brze radi onie teri več ne jieju bažulj, nek fažol, teri su pozabilji na rubače i zubače. On bu ostal i za njega nie trieba strahuvati dok je maljeke, kojtaše i vegače.

I ja gda pišem ovu svoju kolumnicu oču najbolje. Oču da si h nogi z žnju prikratiju cajte, če su pri volje. H šalje njim znam reči da ju moraju prečitati tri put. Prvi put da se počneju vučiti čitati, drugi put da se nafčiju čitati i trejti put da razmeju kaj je napisane.

Ljepotu zagorskoga govora cinfraju baš te kaj h sakem kraju ilji čak selu drugačeše govoriju. Kakve bi te bilje polje gda bi na njemu cviela same jedna roža. Kakef bi te unda bil spominek gda nej bilje tuljike drage i ljiepe rieči teri ga cinfraju?



Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Piše: Nevenka Gregurić

Gda čovek diela nekteri posel z volju, navieke ga oče napraviti najbolje kak zna. Kuharica sto i sto put skuha dobru juhu, a unda se dogodi da nie ni za koštati, a kamolji za jesti. Pri pecilu kruha saki put zna biti se najbolje i gda baš očeš da bu se kak štima nekaj nie dobre i od finuga kruha nič. Čovek unda sam sebe pošpota i nada se da bu drugi put bolje.

Iste je tak i z semi nami teri nekaj šrajbame. Pri šrajbanju gruntame kak bi triebalje napraviti i napisati onak kaj bi ljudem bilje dopadne. Onak kaj bi barem jeden cajt malje pri čitanju od nečega odehnulji ilji neke doznalji.

Nu, kak god očeš da bu ispalje dobre, negda se i fulja. Ima i onie teri pak čitaju nekaj napisane i če ispadne slabeše ilji dobre oni najdeju prigovor. Radi toga se nej triebalje preveč srditi. Ne velji se zabadave pri nas:
„Sto ljudi i sto i jedna čud!“
Unda se te i k tomu i svedoči, da nemreš sem hpetiti. Ima i onie term nemreš h petiti da se rezapneš. Oni navieke iščeju faljinge, več put gde ih ni nie.

I njim trieba dati zapraf, če jih te veselji. Moja je babica znala reči da sakomu kuhilu prigovaraju one selske babe tere neznaju ni zafrik speči, a kamolji kaj druge.

I ja gda pišem ovu svoju kolumnicu oču najbolje. Oču da si h nogi z žnju prikratiju cajte, če su pri volje. H šalje njim znam reči da ju moraju prečitati tri put. Prvi put da se počneju vučiti čitati, drugi put da se nafčiju čitati i trejti put da razmeju kaj je napisane.

Od prvuga dana gda pišem  pišem onak kak me vučila govoriti moja mama i babica. Pišem, a i govorim med pajdaši baš tak. Odvajkada su nas, teri živime h par sela, bljizu Zaboka, radi našuga, spominjanja zvalji, a i denes zoveju „maljeki“. Zoveju nas baš radi toga kaj rabime pune „lj“. Negda su nam, gda su se još ljudi znalji šaljiti med sobu, brbralji gda bi nas videlji ovak:
„Malje telje se htopilje.“
Nekteri su se ljudi radi toga jahke srdilji, alji su i dalje ostajalji pri svojemu „lj“. Istina i Bog, denes se se več tie „lj“ počelje gubiti, gda se ljudi očeju prijeti gospočije.

Malje me čudi kak denes nekteri teri su z Zagorja prešlji, moreju tvrditi da se tak h Zagorju nigde ne govori i da za te niesu nigdar ni čulji. Ne govori se h cieljem Zagorju kak tam h nektere kraje gde vuk poldan tulji, a ljesica poštu nosi. Ni pri mene se ne govori koj, ni ve, pak mi ne opadne na kraj pameti da misljim da se tak negde h našem ljiepem kraju ne govori.

Naše Zagorje je bogate sa sakojačkemi ljepotami. Nema ljepše breščeke, nek pri nas. Bistre potočece kaj brbočeju med breščeci i skup z riečicami hladiju polja. Iste tak naše je bogatstve h našem govoru. Sake selje ima svoj način pripoviedanja, sakojačke šege tera ga baš po tomu zacajhaju. Gda nečega ima več unda je i bogatstve veče, tak je i naš kajkafski spominek bogat radi toga kaj h sakom selu pripoviedaju drugač. Teže razmem Jesenjanca, Bednjanca, alji se ž njimi štimam jer su oni bogatstve čuvane h škrinje za generacije tere prihajaju. Saki pravi Zagorec kam god da bu prešel ne dal da mu nešče sračka po onomu kaj puni tu škrinju z bogatstvem tera je htkana h življenje ljudi teri imaju svoj kraj h srcu.

Pišem te radi dvie „mudre“ glave tere su prešle z Zagorja i unda se čudile kaj cigan bielomu kruhu, kaj ja h svoje kolumne pišem baš onak kak sem se nafčila govoriti i tak sigurne bum dok bu pameti. Dam zapraf da se nešče ne složi i nedopada mu se kaj sem napisala, alji h svoje „lj“, ne dam hpehnuti. Do takve „dušebrižnike“ teri se pitaju kam je nestal naš dragi kaj, slabe mi na domačije držime. Morem njim same reči da ne moraju strahuvati za naš, a več davne ne njihof kaj. Naš dragi kaj, nestal bi brze radi onie teri več ne jieju bažulj, nek fažol, teri su pozabilji na rubače i zubače. On bu ostal i za njega nie trieba strahuvati dok je maljeke, kojtaše i vegače.

Ljepotu zagorskoga govora cinfraju baš te kaj h sakem kraju ilji čak selu drugačeše govoriju. Kakve bi te bilje polje gda bi na njemu cviela same jedna roža. Kakef bi te unda bil spominek gda nej bilje tuljike drage i ljiepe rieči teri ga cinfraju?


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/8823/za-dusu-za-spomenek-komu-smieta--moje-lj.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/8823/za-dusu-za-spomenek-komu-smieta--moje-lj.aspx)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov « ZA DUŠU » v Zagorskomu listu:
(vupisati ZA DUŠU, ZA SPOMENEK v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2011-06-28:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2F#1067 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2F#1067)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 02, 2011, 02:27:00 prijepodne

Zagorski list, 2011 06 10

Dnevnik tate Bena

Martin h Zagreb, Martin z Zagreba

Pogledam na raspored i vidim da ga je šef ničim izazvan zmenil i da ne delam hjutro nego popoldan. Pa sam s istim cugom s terim sam došel i išel natrag doma.

Ima i drugih noviteta na željeznici. Nova je još jedna dionica gde cug pelja supersoničnim brzinama od 20 kmh.



Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



Vjerujem da ste to iz naslova več puno put čuli. Onda i sami znate na kaj se pod tim misli. Sigurno si i mislite zakaj sad pišem o tome. Jer se to dogodilo i meni. Da sam bezveze išel tek tolko da sam išel. Igrom slučaja išel sam h Zagreb. Na posel. Kak mi je završil godišnji, tak sam normalno kak mi je smena za delati prešel hjutro na posel. A kad tam, došel je i kolega.

Pogledam na raspored i vidim da ga je šef ničim izazvan zmenil i da ne delam hjutro nego popoldan. Pa sam s istim cugom s terim sam došel i išel natrag doma. U međuvremenu, mi je šef ipak smenu vrnul na staro kak je i bila. Ali, sam ja zato par dana bil predmet raznih šala i pošalica na poslu.

Več sam par put spomenul naše gradske ulice. Največ ovu h kojoj živim. I njezino katastrofalno stanje. Pa sam, kad sam videl da krpaju rupe na cestama okolo naokolo, pomislil da se bu morti nešči zaje… i došel h moju ulicu. Ali, nije. Kad vidim, kak su ceste pokrpane ne znam e je bolje da se rupe pokrpaju ili da se ostaviju kakve jesu. Jer, na isto mi dojde e s kotačem od auta hdrapim h rupu ili na zakrpu.

Svako malo vas davim i sa svojim poljoprivrednim radovima. Prošli vikend je žena spukala malo mrkve (tak i onak ju je trebalo sprepukati) kaj je bilo za juhu h nedelju. To su još jako male mrkvice i na njima je dobro kaj se ne moraju rezati nego ih samo cjele deneš kuhati. Tak sam i napravil. Skuhal sam te mrkve, zvadil ih van kad su bile kuhane i del h lonac tijesto da se skuha. Međutim, mrkvu je zagledala Gracia i hoče ona. Kak neš detetu dal. I ona oce jos, oce jos mkvice. Onda sam joj cjelu zdelicu z mrkvom dal nek djete jede kad joj je fino. Tak i onak se za mrkvu veli da je zdrava. Uglavnom od mrkve je h juhi ostal samo okus. Svu mrkvu mi je Gracia pojela, malo joj je i Sandra pomogla.

Več neko vrijeme nisam spomenul željeznice. Kak sam bil na godišnjem videl sam da su h prometu neki novi vagoni. Čak su peljali i po zagorskoj štreki. Čim je meni godišnji završil tih vagona nema. Valjda u željeznicama pratiju kad sam ja doma, a kad delam i onda meni za inat kad sam doma deneju nove vagone, a čim ja počnem delati te nove hmekneju i vrneju natrag stare. Ima i drugih noviteta na željeznici. Nova je još jedna dionica gde cug pelja supersoničnim brzinama od 20 kmh.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/8795/dnevnik-tate-bena-martin-h-zagreb-martin-z-zagreba.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/8795/dnevnik-tate-bena-martin-h-zagreb-martin-z-zagreba.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov „Dnevnik tate Bena“ v Zagorskomu listu:
(vupisati Dnevnik tate Bena v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2011-06-28:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&siteurl=www.zagorje.com%2F#994 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&siteurl=www.zagorje.com%2F#994) 
 
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Hura Ben! Ben Tur Hur

Ben-Hur (1959) Trailer Kajler, 04:04
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=8SOT0ofuscU
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 02, 2011, 02:27:59 prijepodne

Međimurske novine, 21.06.2011.

Premišlavanje Jožeka radnika

NEJ ZNATI KAJ, ITAK, PEDERI IŠČEJO VU MOŠKOJ RITI???!!


Piše: Jožek radnik

Kuliko sam uspel zazvediti naš poznati labodoritaški treneri Ćiro Blažević, šteroga so BBB zvali „Ćiro peder“ je nej bil na gej paradi vu Zagrebo i neje dal podrško tomo tak važnomo skupo za ulazak Lejpe naše vu Evropo. Nej znati jeli nam to nebodo ovi vu Briselo zeli za zlo?


Piše: Jožek radnik

Več tri dni nikaj drugo ne delamo nek se vseposot (na televiziji, radio, novinaj, interneto) falimo kak so Zagrepčanci svecki ljudi jerbo so, vu soboto, zmagadili pedere, šteri so se kušuvali, za roke držali i špancerali se, vu svojemo grado. Bilo je to čuda lepše nek vu Splito gda so jiv Dalmoši fljučkali, grdo jim nametali, fučkali jim i kameje hitali. Dalmoši se zgovarjajo na to gda so se vu Splito pederi nej držali sam za roke nek i za pimpeke, i to po Rivi, pak jiv je to vužgalo tak gda so jiv niti policaji nej mogli zastajti. No, Zagrepčanci so vse zdržali i to kaj so se pederi za roke držali, kaj so se kušuvali, brzčas ga seksa nej bilo jerbo ga nišči nej spomenul. Najte me krivo razmeti, ali ne vidim kaj se ve mi z tem falimo, očem reči z temaj pederaj? Včera so bili pederi, zutra bodo lezbijke, unda bodo dojšli na red pedifili, a ja vas ( a i sebe) lejpo pitam gda se bodemo mogli pofaliti z nečim normalnim. Vsi šteri brojijo i pišejo, prepovedajo kak je nas Hrvatov svakoga dneva vse meje i meje, a kuliko se ja razmem vu posel posle šteroga se deca dobavlajo, od pederov i lezbijki nebremo očekivati gda nas bode vejč. Čul sam pre čakoski gracki vuri kak so se spominali gda so na pederskoj gej peršeciji, vu Lepoj našoj, bili Mujo i Haso  sam vam ne znam je li je to bilo vu Splito ili pak Zagrebo. I dok so oni mirno gledali povorko pita Mujo Hasija: - Bolan, Haso, jesi ti gda kresnul šteroga pedera? Haso ga zbočki pogledne i otpove mo: - Nesam, Mujo, ali sam kresnul jednoga šteri je kresnul pedera! Tak, nek se zna. Najbrž so Mujo i Haso bili vu belomo Zagreb grado, jerbo je zbogradi jiv ta zagrebečka parada bila međunarodna. Kuliko sam uspel zazvediti naš poznati labodoritaški treneri Ćiro Blažević, šteroga so BBB zvali „Ćiro peder“ je nej bil na gej paradi vu Zagrebo i neje dal podrško tomo tak važnomo skupo za ulazak Lejpe naše vu Evropo. Nej znati jeli nam to nebodo ovi vu Briselo zeli za zlo?

Nejglasneši kritičari esdepeove vlasti i župana Perhoča so negdašnji haenesovci, a ve nezavisni županijski večniki Joža Posavec, Zdenko Horčićka i Predrag Kočila. Lejpo so nam zračunali kak je županova kasa vsaki den vse vejč dužna i gda nas ova županiska vlast pela vu propast. Nej znati kak je naše međimorsko biračko telo nej ostajlo Jožija na vlasti, ak je on tak dobro delal, nek je glase dalo Ivici i tak pustilo esdepe na vlast. Verjem gda bode Joža mel šanso za župana na novaj izboraj, za dve leti, ak ova vlast ne zahuza županijo i predi bankrotera.

Nekak vu isto vreme gda so po Zagrebo i Splito bile te gej pederske peršecije jedna malo menša moška grupa se motala i po Čakovco. Hodali so od gradonačelnika do župana, nej so bili prijavleni na policiji, ali so bili najavleni i štečili so peneze. Nejso to bili težaki emtečeja vu stečajo nek igrači, publika i uprava rokometnoga kluba Međimorje. Vsi znamo gda so dečki, očem reči, igrači i treneri, oddelali svojega posla, ostali su vu Prvoj ligi, ali penez odnikod kajbi uprava platila vse ono kaj je obečala. Ne znati jeli bode kakši hasen od teh peršeciji jerbo vu gradonačelnikovoj i županovoj kasi pauki još navek mreže pleteje, ali i dečki morajo od nečega živeti. Lejpo i dobro je to kaj jim vsi vse obečuvlejo, ali z nečim si treba i tajera, očem reči, želoca napuniti.

Nej znati jeli sam ja to dobro razmel našo precednico Jaco štera vsima nama obečuvle, a posebno onima šteri so zidali kajkakše hiže, kleti, štale, garaže, škedje, vikendice brez paperov, gda bode vse to priznala i vsi bodo papere dobili. A po tomo bodo došli na svoje i oni šterima je ministrica Dropulić zrušila vikendice na morjo, pak jim bode vse jiv znova zazidala i to tak kaj bodemo to platili mi porezni obvezniki z svojih žepov. Nej znati kak dugo moremo mi to vse zmagaditi?  


Zvir:
http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=6545:nej-znati-kaj-itak-pederi-iejo-vu-mokoj-riti&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=6545:nej-znati-kaj-itak-pederi-iejo-vu-mokoj-riti&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurske novine:
Živopisano izdâjně (onli. ne-potpuno, html)
http://www.mnovine.hr (http://www.mnovine.hr)
Elektrônsko izdâjně (pdf)
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 02, 2011, 02:34:34 prijepodne

Varaždinskě vésti, 2011 06 28

Klopotec

Klopotec samo klopoče

Z nekaj penez od grada i nekaj od sponzorof, ima dosta programof da si svi najdeju kaj jim se dopada. Kak vidim, mortik buju meli za sladoled i pivicu, jerbo su banke i Vlada donesli odluku da pomogneju ljudima vraćati kredite, kak vu „švicarcima“ koji su odleteli do neba, tak i vu tobož stabilnim eurima i kunama.


Bartol mi je zameril da samo klopočem gda već svi sve znaju, pak sem se malo zamislil.  Pa valjda i ja znam nekaj prije drugih? Naravski da znam i to ono kaj me zanima, a zanima me gda i gde bu koja lepa priredba, gda i gde bu neko naš pokazal nekaj lepoga, zanima me i gda i gde morem videti kak neko stranjski dela nekaj lepo, pa da i mi tak moremo. I onda sem mu brže išel poslati mejl o tomu kaj ja znam prije drugih, pak i njega morem o tomu obavjestiti.

Eto, dolazi ljeto i godišnji odmori, gda i publika i kulturnjaki  ideju po moru, ali vu Varaždinu bude priredbi i to raznovrsnih – i koncertof sve fele mužike, i  kazališta, i folklora i dečjih i književnih   priredbi, a sve to već  letima skup s drugim kulturnjakima organizera Koncertni ured. Tak i po letu, oni Varaždinci kojima treba kultura,  imaju kulturu, a turisti pak lepo uživaju na terasama, pred fontanom ili vu Staromu gradu.

Već ovu sredu je kraj fontane đezirali profesor Eldan i njegov Kajtebriga trio, a od  četrtka do pondelka je po četrti put bil Tjedan tradicijske kulture. Saku subotu bu pred zgašenom fontanom Samir dopelal rok mužikaše, a ak bu dežđ, buju vu Rogozu. Pred fontanom  bu  i vu torek dvajstiosmoga Francuski klub predstavil francusku alternativnu grupu i mužiku, a vu petek bu na istom mestu deveti „ Fontana bluz festival“ naših dečkof koji su se malo engleski prozvali. Kazališče bude pokazalo vu Rogozu i Europi mediji svoju „Ljepoticu iz Leenana“ i svoj Kazališni studio mladih, a Jagoda bu svoju Singericu igrala vu atriju Staroga grada. Još bu i Čarli igral na Stančiću sedmoga srpnja, a tam bu i“ Big Band Čakovec“ petnajstoga. Na Stančiću bu se ružilo četrtkom, a vu Staromu gradu buju sredom Sofija, Darko, Armando i Petra popevali i igrali klasičnu glazbu.

Pri kraju srpnja bude i gudački kvartet Dominant z Moskve igral vu Staromu gradu vu petek, a vu subotu tridesetoga bu Književno društvo  na svoji Srebrni cesti  imelo Večer kratke priče. VANIMA bu sve svoje nove filme pokazalu vu kinu Kult vu petek dvajstiidrugoga i s tem počela progam svoje dvajstiipete obletnice. I još buju dve subote vu kolovozu na fontani igrali đez i rok i taman gda je  varaždiskomu kulturnomu  letu kraj, bu  za par dni, zapraf devetnajstoga, počel Špancirfest. A znam već i da bu dvejezereidvanjste lete Špancirfest počel sedamnajstoga kolovoza!

Točni  dani i vreme svih ovih programof  buju i na veb stranici Koncertnoga ureda, i vu letkima i na portalima i vu novinama, tak da si svi moreju odrediti gda  buju se žlaburili vu vodi, a gda buju s sladoledom ili pivicom pratili programe. Već znam da bu Bartol  saki put gda se dogovorimo da se najdemo na terasi na koncertu ili priredbi, koja mu se ne dopada, zmislil da je zgorel na Akvasitiju i da nebre vun, ali nikaj zato. Z nekaj penez od grada i nekaj od sponzorof,ima dosta programof da si svi najdeju kaj jim se dopada. Kak vidim, mortik buju meli za sladoled i pivicu, jerbo su banke i Vlada donesli odluku da pomogneju ljudima vraćati kredite, kak vu „švicarcima“ koji su odleteli do neba, tak i vu tobož stabilnim eurima i kunama.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/klopotec/ (http://varazdinske-vijesti.hr/klopotec/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Prelistajtě nôvi broj "Varaždinca"
(živopisano (online) izdâjně "Varaždinske vésti"):
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

pdf-pismohrana:
Varaždinskě vésti

http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva)
Županiske vésti
http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti (http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Emmerich Kalman: Grofica Marica (2003): Dolazak baruna Kolomana Župana (00.00-04:30) /Hajd'mo u Varaždin (04:30 – 06:28)

Sandra Bagaričova kak Grofica Marica i Vid Balog kak barûn Koloman Župan v poznâte operete Emmericha Imre Kalmana.

Grofica Marica najavlujě zârukě z zmišlenem barûnom Kolomanom Županom kak bi sě réšila dosadne vudvarâčov, no stvari sě zakomplicéraju da nenâdano dohâja prâvi istoimeni barûn, Mađâr z Varaždina, teri jě v novina prečital o svem zârukam.

Silvesterska (i)zvedba 31. prosinca 2003, zagrebečko kazališčě 'Komedija'.
Redatel: Vladek Štefančičov (Vlado Štefančić)


Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=uDB2rH8WF_U

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
* Plemenita Občina Turopôlska
Citat:
www.turopolje.hr
http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 08, 2011, 11:35:24 poslijepodne

GLAS ZAGORJA 01. LIPNJA 2011. / ZAGORJE INFO

REČ ZAGORSKOG MUŽA

Vesel biti trieba!

Te da trieba je srčeke i za druge meti, te nahčiti je trieba, a pak kak god da se na lete vučiš – lepe je z vsega toga videti moči da toga se nahčil niesi a niti da se same tak ni nemreš vsega toga ni nahčiti, ak toga ti gliboke h srčeku nie, ak niesi praf nasajen. Zate ti je navek šteti trieba, šteti da čem bolši bi bil, da za človeka ti je jedine vriedne vse dati i da jedine je vriedne i praf navek vesel biti, jer ak si i vesek buš – iste tak i vsemi poljek tebe veselejše bu.



Piše: Rajko Fureš

Življenje navek nemre iti unak kak vsaki med name si te i želi, negdar moči je jedne vrieme tirati ga tak kak ti se o če. A te kaj i kak ti se če – e te praf, te nekaj pak čistem druge i je. I tak vse skup ti zgledi tak da niti si rastumačiti nemreš, a po istine sit e morti priznati moraš, ak te nečeš ili ak te češ, a pak največ put niti si mu je a niti mu po pravice i zaistinu gospodar biti moreš, kak god da tip o glave vse te skup lazile. Gospodar je same jeden. Gospon nemre nekteri drugi biti, kak god da vsaki med name morti bi krajil male sim pak male i tam, kak god da vsaki med nami nekaj i če, gde bi po svojem delal, prie ili kesnejše bu mu azlamenjene vse te skup i bile, tak da kak god da češ ili te nečeš videti ili pak razmeri – jedine tip red očmi bu te kaj jedina pravica je, da same Jedini praf kak Otec naš more skrbeti za vse nas, kak i navek skrbi. Da vsaki med name dela kaj če, da si vsaki med name dopovedati nič neda, da navek same tira tud gde nie iti trieba, ili da još bolj same po sebe gledi i da ga briga nie za vse une kaj trieba im je, kaj malički su - unda nič nebi bile unak kak praf je, kak jedine je biti i trieba. Življenje trieba rede meti, i po svietu, kak god da ga dobre glediš i kak god da si študeraš otom da se morti nekak drugač spelavati splati a morti iste tak i more, navek te bu prie ili kesnejše steple i povedale ti te da tuj ti doba nie, da tuj te nehči prijel nebu pod kroveka si da hlada si bi našel ili da se pred dežđem skirl se bi. I zaistinu te i tuj morti i nie same tak kak si hutu dobu ti gruntati moreš, morti se vse te skup nekak nemre spelati, a kak ti se spelati od navek več triebale, a pak kak je - je i kam te pe – pe, i pak ti kak te vse skup i češ, i kak god da si spremišljavaš kak zišle vse te skup bu, zišle vse te skup na istie bu. Pak dok gruntaš si otom kaj bu i kak bu, zakaj bi otpiral nekaj otom gda i kak se delati trieba, kak god da povedaš i kak god da češ sam sebe dopovedati, ovak ili unak, prie ili kesnejše priznati sebe i vsemi ti je trieba, priznati da triebaš vesel biti, same tak i nikak drugač. Trieba je leteti, trieba je šteti, trieba se je h vis deti, ali navek trieba gruntati po pravice, navek se je spamtiti trieba toga da leteti je trieba – ali nigdar da nesme se pre visoke prejti. Gdo god da pre visoke prejde, kriliče su mu se mam potkurile su, tak da, kak god da štel je te zbeči, nie mogel več ne same se zdiči nek se več nie mogel niti zastanoviti da z pre visokoga se ne spusti kak kamenček. Unda ti se več moči prijeti za nič mogle nebu, je rod tebe nebu nič ni ostale, iste kak odtebe same bu se pamtiti mogel same tragek bleščeći, kaj jemput je bljesiknul pak več ga videti nie se mogle.

Unda gda te draplje, gda dihati ti neda, unda ti pak vse te skup zgledi unak kak te nigdar niesi ni štel da igdar ti zgledele bu. Najgorše ti je, navek, dok se h senjah vidiš, kak od tebe i poljek tebe nihči vižejši nie, kak nihči i nigdar od tebe bolše nie mogel a niti nie delal, jer kak god i kaj god po tom pitanju delal, prie ili kesnejše došel buš tam gde vsaki med name dojde, došel je ili bu. Kak god da vse te skup štel ti bi zbeči, kak se god štel z vsega toga bi i zvlječi, zvlječi ti se nigdar nie od vsega toga same tak i moči. Morti moreš ti se male h jednomu cajtu i zastanoviti, morti se moreš male hititi h stran, morti ti se negdar vse te skup vidi tak kak da ti nehči odostrag dojde i kak da če te napasti dok ti najmenj tomu se nadaš. A kaj druge hutom cajtu povedati nek te da nie te same tak, da nie te furt ni moči povedati a da ljudem več na vuhe nebi išle tu tvoje cendranje i te kak si nemreš i nedaš dopovedati, dopovedati da trieba je na cieli sviet se negdar ogledati a ne same nase.

Kak god da nekaj zemeš, z tere god da strani nekaj ideš gled, e bi pogledal nekaj od zdola ili bi išel vse te skup od zgor gled, vsikud i vsejene nie vse te skup tak naopačne kak ti se negdar h prvi cajt i začinile. Da se splati otprieti vse te skup i da se more obrnuti nekaj kaj krive je nasajene, da se more ovak ili pak nekak čistem drugač, vse te je nekaj kaj ti zgledi unak kak da furt se vrti – a ne zgledi ti nigdar unak kak morti ti se bi i štele. Vse te skup niti nie ti moči za rastumačiti ak nie poljek tebe vsega unoga kaj se stepsti more i kaj je moči same tak pogledati, kak nekaj na kaj nie nič druge moči zadeti nek same smeh teri navek vsemi nam trieba. I unda gda češ si dopovedati da sam nemreš, da na druge ljudi trieba ti je gledeti, da ž njimi trieba ti se iti spominati, unda ti se z vsega toga skup same more na kup deti čistem jedne velike nič, ak same nase misliš i ak za druge ne same da lepe reči ti nie. Te da trieba je srčeke i za druge meti, te nahčiti je trieba, a pak kak god da se na lete vučiš – lepe je z vsega toga videti moči da toga se nahčil niesi a niti da se same tak ni nemreš vsega toga ni nahčiti, ak toga ti gliboke h srčeku nie, ak niesi praf nasajen. Zate ti je navek šteti trieba, šteti da čem bolši bi bil, da za človeka ti je jedine vriedne vse dati i da jedine je vriedne i praf navek vesel biti, jer ak si i vesek buš – iste tak i vsemi poljek tebe veselejše bu.


Zvir:
http://www.radio-krapina.hr/wp-content/uploads/vjesnik/broj-81.pdf (http://www.radio-krapina.hr/wp-content/uploads/vjesnik/broj-81.pdf) , str.41

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

81. Glas Zagorja

Iz tiska je izašao novi (81.) broj Glasa Zagorja. U rubrici političari govore riječ ima ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Petar Čobanković. U kolumni «Vrijeme nade» urednik Zvonko Franc otkriva što znači pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj. Tema ovog broja je posvajanje u Hrvatskoj, duga borba do dječjeg osmjeha i mogućnost da parovi koji nemaju djece ipak postanu roditelji. Pročitajte i intervju s folkloristkinjom Senkom Jurinom koja otkriva kako očuvati folklor, tradicijsku kulturu i baštinu. Naši reporteri zabilježili su razna događanja Krapini – zagorskoj metropoli, Gradu Klanjcu, te u općinama Hum na Sutli, Marija Bistrica, Tuhelj, Sveti Križ Začretje, Đurmanec, Jesenje, Radoboj, Stubičke Toplice, Mače, Veliko Trgovišće i ostalim zagorskim općinama i gradovima!Preko 2 000 čestitki Radiju Hrvatsko zagorje Krapina, jer, 44 nam je godina tek!!! Razgledajte izložbu Radio i novine nekad i danas do 25. lipnja u gradskoj knjižnici u Krapini. U sportskom intervjuu gošća je svestrana sportašica Petra Glavač, najsportašica KZŽ. Filmski kutak, pjesnička riječ, preporuke iz knjižnice, svijet umjetnika, vremeplov, umjetnička radionica, junaci našeg doba – to je Glas Zagorja, glas za Vas, u vašim trgovinama i ugostiteljskim objektima diljem KZŽ.

DÂVNI-LÂD iliti DOWNLOAD[/b]
Otvorite u PDF formatu kliknite ovdje:
http://www.radio-krapina.hr/wp-content/uploads/vjesnik/broj-81.pdf (http://www.radio-krapina.hr/wp-content/uploads/vjesnik/broj-81.pdf)

http://www.radio-krapina.hr/32189/vijesti/81-glas-zagorja (http://www.radio-krapina.hr/32189/vijesti/81-glas-zagorja)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pismohrana Glasa Zagorja:
http://www.radio-krapina.hr/informacije/vjesnik (http://www.radio-krapina.hr/informacije/vjesnik)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Lepi cajti - Mix Veselo, veselo Zagorci, 03 :19

Lepi cajti - Mix Veselo, veselo Zagorci (http://www.youtube.com/watch?v=XHx7LN-0bjw#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 08, 2011, 11:36:13 poslijepodne

Zagorski list, 01.02.2011

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

ŠPAMPET


Negda su ljudi imelji drugačke špampete, tere su babe morale dopeljati zamuža. Tišljer je sake puce, po naruđbe starce, napravil postelju i romar. Pri bogate familjije bile su naručene dvie postelje i dupljit romari. K tomu su išlji još i natkasljini, malji stoljek, a i psiha. Se te bil je mebljin i po njemu se šacala saka sneha tere je došla zamuža. Najvežnejšei su senek hu tem mebljinu bilji špampeti.

Negda su špampeti bilji krajši, ne radi toga kaj bi ljudi bilji pune menjši nek radi toga kaj su spalji na nasložene vanjkuše pod glavu, skore sedeči. Kak su špampeti bilji menjši i vužeši, ljudi su se več med sobu stiskalji. Več su se morti imelji i radi. Morti?! Tak si ja misljim. Kak su denes postelje veljike, muži i babe moreju spati saki na jednem kraju, a da se ne dotekneju.



Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Špampet ilji postelja od vajkada je bilje meste gde su ljudi otpočinjalji, alji ruku na srce i največ delalji na svoje nasljednike. Kak se mienjaju cajti mienjalji su se i špampeti. Oni niesu bilji navieke isti za sakuga čoveka. Negda se dobre znalje kakvi su bilji sirotinjski špampeti, a kakve kraljefski ilji bogatuševi. I denes se špampeti med sobu razlikuju. Hnogi, teri dielaju špampete faljiju svoju robu kak je najljepša i najbolša. A unda gda ga tirbaš kupiti ispadne sikak i sakak. Če kupuješ špampet tek vidiš kak je te kak da kupuješ mačka h vreče. Ščem se odlučiš napraviti kupiček unda h čudu lušeč pri kupičku.

Špampet ilji postelja odnavieke je imiela sklajdnjice, okvir i deske na tere su se metalji strožaki. Denes gda kupiš špampet kupiš jednu ilji dvie skladnjice i deske tere dojdu ze strani. I te bi triebala biti postelja. Če pak očeš na nje spati unda moraš kupiti još podnice kaj bi se postelja mogla rabiti. A unda na podnice sakojčke moderne madrace za teruga se teške odlučiti. Gruntaš i gruntaš teruga da kupiš kaj bi ravniejše i zdraviejše spal. Takef špampet gda ga i pri hiže imaš nie teške saki dan malje poravnati i on je napravljen za spati. Negda su ljudi imelji drugačke špampete, tere su babe morale dopeljati zamuža. Tišljer je sake puce, po naruđbe starce, napravil postelju i romar. Pri bogate familjije bile su naručene dvie postelje i dupljit romari. K tomu su išlji još i natkasljini, malji stoljek, a i psiha. Se te bil je mebljin i po njemu se šacala saka sneha tere je došla zamuža. Najvežnejšei su senek hu tem mebljinu bilji špampeti.

Oni su bilji čvrsti i teške jih je bilje resklenuti. Saki špampet je imel svoju podnicu napravljenu od desiek. Na deske je došel strožak. Strožak je bil zešit od jutovine i punil se z perinjem, sake ljete z friškem. Z gornje strani strožaka bila je rupa čez teru se h jutre rašile perinje tak kaj je strožak stršal. Na strožak se diela tuhica od perja. Sake postelje ilji špampetu pripadalji su tri vanjkuši. Če su bile dvie postelje unda je triebalje šest vanjkuše. Gda su se narašilji strožaki tuhica na nje se diela rušica. Na rušicu su se posložilji vanjkuši jeden do druguga. I oni su moralji biti dobre narašeni i jednak poravnani. Poravnana postelja prekrila se z pokrivaljem od cinfrastoga platna. Bogatieše snehe su dopeljale zamuža pokrivale teri su po kraje imele zešite fradđe. Franđe su trake z resicami. Na postelju i na prekrivalje na sredinu gde su bile glave del se još cinfrasti vanjkuš. On je bil napravljen od matlas svile. Po sebe je imel rožice ilji kakvu živinicu. Na napravljene postelje ilji špampete  niese čez dan ljiegalje. Babe su jedne drugem poluknule čez obločeke da vidiju e su postelje napravljene. Po selu bi bilji prešlji veljiki špoti da postelje niesu bila porihtane kak spada. Ljudi su si čez dan poležavalji, po ljetu po senjake, a po zime po kluplja tere su bile h kuhnje ilji na zbite drvene postelje tere sme zvalji „priče“. Ja sem si kak diete misljila da se tak zoveju radi doga kaj me je mati znala držati h krilu, sediela „priča“i pripoviedati priče. Nišče negda, a denes još menje znal reči, radi čega se tak ta drvena postelja ilji špampet zvala.
 
Negda su špampeti bilji krajši, ne radi toga kaj bi ljudi bilji pune menjši nek radi toga kaj su spalji na nasložene vanjkuše pod glavu, skore sedeči. Kak su špampeti bilji menjši i vužeši, ljudi su se več med sobu stiskalji. Več su se morti imelji i radi. Morti?! Tak si ja misljim. Kak su denes postelje veljike, muži i babe moreju spati saki na jednem karju, a da se ne dotekneju. Gda se nedotikavaju unda i jedni na druge pozabiju. Tak se unda ljudi odvadiju jedni od druge i če se dotekneju mam jeden drugomu smietaju. Unda kaj si nej smietalji prejdeju na drugu postelju, h drugu komoru. Brze tak pozabiju na cajte gda su njihovi špampeti škripalji od skupne huncutarije. Nekak si denes gruntam da su za se kaj se mladem ljudem dogaja, kaj nečeju skupa spati i biti, krivi špampeti. Denes su špampeti preveljiki i ima ih preveč. Radi toga bi triebalje delati menje špampete i pune vužiše. Dvoje, teri hu njem skupa spiju inda bi  poslušalji kak diela srčeke onuga drugiga. Morti unda nebi tak brze pozabilji na ljiepe i cinfraste cajte, tere se tak brze odrekneju.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/8412/za-dusu-za-spomenek-spampet.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/8412/za-dusu-za-spomenek-spampet.aspx)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov « ZA DUŠU » v Zagorskomu listu:
(vupisati ZA DUŠU, ZA SPOMENEK v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2011-07-05:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2Fclanak%2F8412%2Fza-dusu-za-spomenek-spampet.aspx#1067 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2Fclanak%2F8412%2Fza-dusu-za-spomenek-spampet.aspx#1067) 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Milo Hrnić – Postelja, 02:52

Milo Hrnić - Postelja (http://www.youtube.com/watch?v=RpcL8aU3T60#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 08, 2011, 11:37:17 poslijepodne

Zagorski list, 2011 07 01

Dnevnik tate Bena

Pišanje

Kaj se samog pišanja tiče ja znam više-manje usmjeriti mlaz. I to usmjeravanje mlaza je prednost muškog pišanja ispred ženskog. Mi muški se moremo potpisati h snjegu. Onima teri imaju krače ime je to lakše, nego nama teri imamo duga imena.



Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)


Si valjda znate kaj je pišanje, pa vam to nebum posebno pojašnjaval. Jer se ni ja več ne zmislim kaj smo iz biologije vučili točno. Zmislim se da su u igri bubregi. Oni u sebe navlače kamenac iz vode i ak pijete preveč vode ili razvodnjenog vina onda vam se h bubregima napravi kamen. Ili više njih. Če su kameni menjši neki ih uspiju popišati i veliju da to fest boli.

Kaj se samog pišanja tiče ja znam više-manje usmjeriti mlaz. I to usmjeravanje mlaza je prednost muškog pišanja ispred ženskog. Mi muški se moremo potpisati h snjegu. Onima teri imaju krače ime je to lakše, nego nama teri imamo duga imena. I se ovo kaj sam do sad napisal nema nikakve veze s onim kaj sam zapraf štel napisati. A isto je povezano s pišanjem.

Štel sam napisati kak Gracia ljepo piša h kahlicu. I kak več ne nosi pelene. To je financijski i dobro i nije dobro. Dobro je kaj več ne trebam kupovati pelene. A nije dobro kaj trošimo več praška za veš.

Uglavnom prije nekog vremena pokazali smo Gracii kahlicu i kaj se na njoj dela. I neuspješno ju metali na nju. Sve dok ona nije sama odlučila pišati h kahlicu. Kad je počela skidati pelenu i iti na kahlicu skužili smo da počinje odvikavanje od pelena. Za početak smo joj metali pelenu kad je išla spat, a sad više ni to. Gracia ne samo da se popiša h kahlicu, nego ju i sprazni. Kak to zapravo zgleda. Kad joj je sila pišati prvo sve oko sebe o tome obavijesti. Pa se skine. Onda umjesto da si sedne na kahlicu tam gde kahlica je, mora ju donesti pred nekoga od nas i tek onda si ju dene pod rit. Kad se popiša svim prisutnima mora pokazati sadržaj kahlice i onda ju sprazni. Zna si sesti na kahlicu i onda kad joj se ne piša. Naročito hvečer kad treba iti spat. Onda joj se „piša“ svakih pet minut.

Spavanje po noči smo uspeli nekak dopeljati h red. Ne baš sto posto, ali funkcionira. Neko vrijeme nije štela spati nikak. Pa smo ju znali deti h auto, malo se prepeljati i onda bi h autu zaspala. Sad smo u pogon deli madrac iz kinderbeta. Njega si dene na pod h dnevnu sobu, donese jastuk i poplun i legne si. Zeme si nekakvu bebu ili kakvu drugu igračku (na primjer hčera je zaspala s Patricijinom rukometnom loptom) i za par minut zaspi.

Rad na poljoprivredi več daje rezultate. Žena je pospravila par tegli zimnice razne, a skuhala je i par tegli pekmeza. Mrkvu h juhi kuhamo več mesec dana, a od neki dan i grašak. H subotu sam i tikvice napravil za jesti. I svima su bile fine. Recept je isti ko i lani. Ali za one teri su ga pozabili bum napisal opet.

Zemete par tikvica. To vam je isto ko i buča, ali manje. Tikvice poberete, donesete doma, ogulite, očistite, naribate, posolite, ožmeknete, ožmeknete, ožmeknete (bar ih ja tri put ožmeknem). Če morete jako stisnuti ne morate tri put žmikati. Ali če nemrete sitsnuti jako onda ih slobodno i četri put ožmeknete. H tikvice dodate koje jajce. Če imate malo tikvica denete jedno jajce, če imate več tikvic denete več jajec. Promješajte. Dodajte malo vegete (kak kome paše), ali i ne morate če nečete. Dodajte brašna i se skupa promješajte. Morete i prezle deti ak vam paše. Nemojte deti preveč brašna i prezli jer smesa prije nego kaj se ide peč nesme biti preveč gusta. S malo večom žlicom ili s šefljom tu smesu mečite na tavicu z vručim uljem (gdo peče na masti more i na masti to speči, ali i mast mora biti vruča) i pečite prvo na jednoj, onda i na drugoj strani. Jesti toplo. Ne jesti vruče jer bi se mogli speči.


Zvir :
http://www.zagorje.com/clanak/8825/dnevnik-tate-bena-pisanje.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/8825/dnevnik-tate-bena-pisanje.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov „Dnevnik tate Bena“ v Zagorskomu listu:
(vupisati Dnevnik tate Bena v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2011-07-05:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&siteurl=www.zagorje.com%2Frubrika%2F65%2Fkolumne.aspx#1037 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&siteurl=www.zagorje.com%2Frubrika%2F65%2Fkolumne.aspx#1037)   
 
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Hura Ben! Ben Tur Hur

Kajler
Ben-Hur - Trailer [1959] [32nd Oscar Best Picture]
, 03:03

Ben-Hur - Trailer [1959] [32nd Oscar Best Picture] (http://www.youtube.com/watch?v=LlzfqVtmxVA#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 08, 2011, 11:38:07 poslijepodne

Međimurske novine, 28.06.2011.

Premišlavanje Jožeka radnika

KAJ VAM NEK REČEM: MI JOŽEKI VSE MOREMO!!!


Piše: Jožek radnik

Moje čestitke mladomo dvajstiletnomo Jožinomo dečeco Teamo, želem kaj još dugo bode sam i ledičen kaj si nebode moral iskati sneho (čitaj: strateškoga parnera) i kaj bodo jegovi težaki navek meli kaj delati. Znate kak smo mi Međimorci, mi navek sam za posel pitamo, ali ak ga jega posla unda vsakoga prvoga i plačica sedne vu žep, a dok je plačica, unda i pajdašija cvete i tok tak kaj so i naše žene zadovoljne dok dimo dojdemo.

Piše: Jožek radnik


Šteli mi to priznati ili ne, ali vreme ide i to čudapot čuda fletneše nek bi mi to šteli, ali dok dojdejo nevole unda se nejvečpot vleče pomalem kakti siva megla. Tak vam je ove dneve poduzeče Team z Čakovca preslavilo svojih prvih dvajsti let otkak so ga zafremali i otkak je na svojemo kruho. Vsi znamo gda je gazda Teama gospon Jožek (brzčas mislim gda vam ne moram znova reči kak se i tu dela o mojemo imejako) Švenda, šteri je zanata spekel vu negdašnjemo GeKajo i kak je nej bil zadovolen kak se vu toj fabriki delalo vu ono predratno vreme 1991. leta odišel je na svoje i svojega kruha služit. Kak je on bil građevinac dobro je znal gda je to kruh z sedem kori i gda se niti jedna kuna nebre zaslužiti na lepe oči nek treba dobro zasukati rukave, flučnuti vu  vžikane i z žulima  zdelane zidarske roke i tak dojti do črnoga kruha, šteroga so građevinci nafčeni jesti vsaki den. No, kak je gospon Jožek premazani z sim građevinskim maščama, on je znal kak dojti i do beloga kruha, kak najti posla kaj bode on, a posebno jegovi težaki, zadovoljni z onim kaj imajo na stolo, ali i vu žepo. Ve vidite kak je to, tej jegov Team je več pravi dvajstiletni dečko i več bi si moral pucu iskati kajbi vu zamuš išel, očem reči, kajbi mo trebalo biti leži i trebal bi meti svoje mesto pod graditeljskim soncem ove Lejpe naše, a ne kaj ve mora težake tirati na burzo jerbo nemajo kaj delati vu ovoj našoj zemli vu šteroj teče med i mleko. No, tak nam bar velijo oni šteri so na vlasti. Oni vsima nama furt govorijo gda nam je jako dobro, sam nej znati zakaj mi to unda ne znamo. Moramo biti strpljivni jerbo nam je naša Jaca pokazala pota do Brisela, očem, reči, Evrope, a Evropa bode, kak Big Brader, rešila vse naše probleme, kak one štere več ve imamo, tak i one štere bode Evropa zmislila čim mi dojdemo za zeta. Za ve se nikaj ne pripoveda kuliko nas bode tua Evropa pravzaprav koštala. Ali pustimo tuo, pak mi smo navek čuda vejč trošili nek smo meli. Malo sam zglajzal, ali evo mene nazaj kaj nastavim tam gde sam počel: moje čestitke mladomo dvajstiletnomo Jožinomo dečeco Teamo, želem kaj još dugo bode sam i ledičen kaj si nebode moral iskati sneho (čitaj: strateškoga parnera) i kaj bodo jegovi težaki navek meli kaj delati. Znate kak smo mi Međimorci, mi navek sam za posel pitamo, ali ak ga jega posla unda vsakoga prvoga i plačica sedne vu žep, a dok je plačica, unda i pajdašija cvete i tok tak kaj so i naše žene zadovoljne dok dimo dojdemo.

Minul je još jeden nedelski sejam Mesap. Kuliko sam videti vsega ga ovo leto bilo meje na Mesapo: čuda je menši bil plac na šteromo se održaval sejam, a to sam zato kaj ga bilo čuda meje izlagačov. A čim ga bilo meje izlagačav došlo ga i meje publike, a jedino so gosti bili vsi na brojo, a to brzčas zato kaj je došel minister Pankretič, pak so se vsi šteli žnjim slikati. To znate gda ga kravi nej bilo, ali so zato konji došli kaj nam vsima govori gda konji i krave so još nej vu vezi, makar nas Evropa tira kaj mi priznamo te čudne istospolne i nekše druge zajednice, ali konji na to nečejo pristati. Morem vam reči gda so jedino vinogradari bili na visini zadatka, a isto tak i pajdaši šteri doma žgajarijo i došli so vsi šteri so bili pozvani. Ak pak je več bilo tak unda smo jiv i mi došli pogledati vsaki čas jerbo je krug po šteromo smo se gibali bil čuda menši tak gda smo na isto mesto došli čuda fletneše i vejčpot nek smo planerali. Jeden preštimani gospon vu anjcugu i hojspinklino mi je lejpo rekel gda je letošji sejem bil tuliko slabeši od lanjskoga kuliko letošnji direktor Mesapa Vitomir Kirić ima meje kil od lanjskoga Marjana Novak. Vu prvi mah sam se žnjim složil, ali mi je jen čas moj črvek nej dal mira, tak gda sam si, črez noč, pregruntal gda nebre ruom vse biti vu kilaži, mora tu biti nekša kvaka i vu nečemo drugomo.


Zvir;
http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=6623:kaj-vam-nek-reem-mi-joeki-vse-moremo&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=6623:kaj-vam-nek-reem-mi-joeki-vse-moremo&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurske novine:
Živopisano izdâjně (onli. ne-potpuno, html)
http://www.mnovine.hr (http://www.mnovine.hr)
Elektrônsko izdâjně (pdf)
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pismohrana Jožeka radnika
http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=category&id=68:joek-radnik&layout=blog&Itemid=127&layout=default (http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=category&id=68:joek-radnik&layout=blog&Itemid=127&layout=default)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Navihanke - Volim Jožeka, 03:28

Navihanke - Volim Jožeka (http://www.youtube.com/watch?v=z5tg6Rr_fak#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 08, 2011, 11:39:15 poslijepodne

Varaždinskě vésti, 2011 05 10

Klopotec

Kazališče bu otprto

… videl bi da naše kazališče dela ko grom, kak svoje predstave stare i nove, tak i gostujuće i da je skoro saku večer puno. A novu predstavu, čija bi premijera trebala biti negdi pred kraj  lipnja, čak delaju vu Ptuju i to vu toplicama „Terme“ Ptuj, na kaj je Bartol zehnul i rekel da to znači da bu i vu našim Varaždinskima onda verovatno, pak si bumo onda lepo spojili lečenje i uživanje vu predstavi.


Pak me je Bartol splašil s tem svojim fejsbukom da bu neko  zaprl Kazališče, pak mi je odmah bilo jasno da je popravil ajfon i da ga moram zvleči vun, jerbo par danof je bilo tak grdo i zima da niti ja nisem išel nikam. Gda smo se seli sem mu samo nabrajal zakaj nebre, a niti neće niko zaprti kazališče, a niti kulturu opće, naročito mužiku vu gradu glazbe, kulture, baroka i cvetja. Da je išel malo dale na fejsbuku i ajfonu, videl bi da naše kazališče dela ko grom, kak svoje predstave stare i nove, tak i gostujuće i da je skoro saku večer puno. A novu predstavu, čija bi premijera trebala biti negdi pred kraj  lipnja, čak delaju vu Ptuju i to vu toplicama „Terme“ Ptuj, na kaj je Bartol zehnul i rekel da to znači da bu i vu našim Varaždinskima onda verovatno, pak si bumo onda lepo spojili lečenje i uživanje vu predstavi. A ja , koj je furt vu kulturi, a malo vu topicama, sem  mu se pofalil kak sem srečen da polefko  asfalteramo  cestu po koji bumo skupa išli kulturni  i zdravstveni turizem, jerbo su  do ve kultura i zdravstvo vu turizem išli po dosta zrovani zemljani cesti oliti  makadamu. A skupa moreju zaraditi od ljudi koji si telesno zdravlje čuvaju vu toplicama, a duševno vu kazališču,na koncertima,  s knjigama.

Onda se malo primeril, pak smo se išli prošetati starom rutom po parku, pak prek Habdelićeve po Dućanskoj prema Korzu i Gajevi iliti Gospocki vulici, i vu Dućanski lepo visi baner prek ceste s kojim nas naša arena zapraf Max Bogl (s preglasom  ali mi se  nigdar ne da po kompjutoru iskati ) Tehnobeton, Bog ga blagoslovi, poziva na koncert „Rajko 100 violina“ devetnajstoga majuša i za kojega me moja lublena već odavno pita ali sem nabavil karte. Nisem, se razme, jerbo samo shodavlem i diskuteram, a mesta de jih morem kupiti su mi pred nosom: Suvrenirnica na Korzu  naših  novin, koje Bog budi z  nami, točno  toga datuma  slaviju svojih šezdeset i pet let izlaženja pak bu mi srce i radi toga veselo, ondak i Koncertni ured vu Kazališču i Rock Art Caffe na Preradovićevi vulici. Tak smo se lepo obadva vputili da lublenima kupimo karte, a usput smo zeznali da moreju iti z vnukima  na koncert koji do pet let ne trebaju karte, a za školarce je vu Koncertnomu uredu po pol cene i to ova jeftinejša karta za sedamdeset kuni, samo se moraju vu školama prijaviti vučitelu ili tajniku. Za naše lublene je po osamdeset kuni, pak bumo tak cele familije mogle iti i vuživati vu romskim majstorima violine koji ju igraju z duše. Dobro je i to kaj bu  Rajko ze sobom dopelal i plesače i pjevače, pa buju naši ljudi maksimalno mogli uživati ne samo vu violinama kak je bilo vu Zagrebu vu Lisinskomu, nek i vu romskom folkloru i pjevačima.

Gda smo to sve lepo obavili i znali da ve moremo merno doma na obed, jerbo gda lubleni pokažeš karte celi svet ji je odmah lepši, pak i ja z njim, no ondak smo se vuputili prema naši Gajevi iliti Gospocki vulici, koja je sve više prava gospocka, jerbo je lepo vređena i z vuna i znutra. Dvorišča su skoro sva otprta i vuređena s cvetjem, a skoro sako ima i kafić i terasu vu koji buju turisti vuživali, a mi skup z njimi, dok bumo znali da svima lepo, a mi još i zaradimo. Tak se bumo zmišljali kak smo letama hodili vu Grac i tam trošili naše peneze, ali je melo koristi, jerbo smo se nafčili od njih kak i sebi i drugima ulepšati život.

Da smo malo mlajši bi mi bili prešli peške i do Drave, jer je tam najlepše dok je lepo vreme, ali smo se spominali da bumo na Dravi sigurno desetoga i jedanajstoga lipnja gda buju deca mela svoj Varaždin rok fest tam na špici, a i dvajstičetrtoga i petoga gda buju deca z udruge VUK , kajti je varaždinska andergraund  iliti podrumska scena za nas engleski nepismene. I još sem na kraju, prije nek smo se rastali, rekel Bartolu, da sem ga z velikim zadovoljstvom vlekel po gradu za karte, kad je tak kompjuterski nepismen, da na ajfonu čita samo nekaj, a ne i to da za sve te koncerte,  more karte kupiti prek kompjutora i EVENTIMA.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/klopotec/kazalisce-bu-otprto.html (http://varazdinske-vijesti.hr/klopotec/kazalisce-bu-otprto.html)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Prelistajtě nôvi broj "Varaždinca"
(živopisano (online) izdâjně "Varaždinske vésti"):
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

pdf-pismohrana:
Varaždinskě vésti

http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf-arhiva)
Županiske vésti
http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti (http://varazdinske-vijesti.hr/arhiva-zupanijske-vijesti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Preštimani gospon KloPOTec - kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
 (vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Emmerich Kalman: Grofica Marica (2003): Dolazak baruna Kolomana Župana (00.00-04:30) /Hajd'mo u Varaždin (04:30 – 06:28)

Sandra Bagaričova kak Grofica Marica i Vid Balog kak barûn Koloman Župan v poznâte operete Emmericha Imre Kalmana.

Grofica Marica najavlujě zârukě z zmišlenem barûnom Kolomanom Županom kak bi sě réšila dosadne vudvarâčov, no stvari sě zakomplicéraju da nenâdano dohâja prâvi istoimeni barûn, Mađâr z Varaždina, teri jě v novina prečital o svem zârukam.

Silvesterska (i)zvedba 31. prosinca 2003, zagrebečko kazališčě 'Komedija'.
Redatel: Vladek Štefančičov (Vlado Štefančić)


Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=uDB2rH8WF_U

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
* Plemenita Občina Turopôlska
Citat:
www.turopolje.hr
http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 25, 2011, 10:34:41 poslijepodne

KAJKAVSKI BLOG

Štefov svijet

18.07.2011. ponedjeljak

O SVEMU PO MALO ...

A sad konačno  znamo i kad budu izbori, a zapraf ne znamo kad budu, jer nam je onaj seljak s črljenim nosom i spopucanim kapilarama najprije rekel da izboreki budu zmed berbe i kolinja,  kak je pri nama kolinje od navek  28. ili 29. 11. i ak ga je predsednik zel za ozbiljno, ondak bu izboreke pomeknul bliže berbi ili barem Martinju



Ostal sam denes pomalo zaprepašćen, začuđen i splašen kad sem čul kak je ona sa sedim lasima kaj stalno nosi lopatu s sobom i meša betona, rekla da Brač zgleda kak mjesečeva površina. Mam sem se setil kak mi je lepo rekel Blaž kad je prečital prošli članak gde sem napisal da nosi lopatu mesto mekle, Štef ti si nori sto posto, kojeg si ju vraga išel podsjećat na meklu? Će nam ta draga gospa prečita kaj si napisal, bu zela meklu i morti odleti na mesec, i se bu dobro će gore ostane, al` bumo naježili če se odzgora vrne doma, gdo joj bu više ravan?... A sad konačno  znamo i kad budu izbori, a zapraf ne znamo kad budu, jer nam je onaj seljak s črljenim nosom i spopucanim kapilarama najprije rekel da izboreki budu zmed berbe i kolinja,  kak je pri nama kolinje od navek  28. ili 29. 11. i ak ga je predsednik zel za ozbiljno, ondak bu izboreke pomeknul bliže berbi ili barem Martinju, naravno  ak mu ova s sedim lasima kaj se vrnula iz svemira u međuvremenu ne posudi meklu. Ovi kaj hočeju vlast su se konačno dogovorili da su se sve dogovorili i da se više ni treba nikaj dogovarjati već samo čekati pečene golubeke da im počneju padati s neba. A u HT-u vlada idila, istina prihod ne raste kak su si mnogi željeli ali fala  Bogu svaki dan kapa polako. A imel sem za čuti jednu lepu teoriju o tome, kak firme koje ne znaju kaj bi delale s penezima deliju dividendu. Kad sem to čul mam sem nazval Iveka, Vinka, Drageca i Blaža da se žurno najdemo Pri beloga konja na limunskom ožujaneru, jer nam je firma očito vu krizi „ideja“. Kad smo se stali sem dečkima mam izložil svoj plan kak bi mi praf za praf sad trebali uskočiti i dati svrsishoden prijedlog kam potrošiti te silne peneze kaj smo zaslužili, jer je očito da gospon Mudrinić i njegva ekipa više ne znaju kaj i kam s penezima. Kak su im zmanjkale ideje, su odlučili deliti tu bezveznu dividendu, koja samo dokazuje da ne znaju kaj bi delali. A da bi saznali i dali svoj doprinos u ovim teškim vremenima kad nedostaje čak i ideja, dečki su se mam dali u teška razmišljanja. Poslije dugotrajnog produktivnog razmišljanja, uzevši u obzir sve pokazatelje i trenutne aktivnosti koje smo usmjerili na budućnost, odlučili smo  da si mesto daljnjeg razbijanja glave spijemo još jednu rundu, jer je Dragecu ostalo još par jezerač od dividende… i prije nek je Bara počela gasiti svetlo, smo se kucnuli i svi vu jedan glas viknuli… „živela dividenda“! Je, su me neki prijateli nazivali, pak me pitaju kuliko naplaćujem sliku na reklami na naslovnici jednog od sindikata u HT-u. Morem reči da baš nisem zadovoljen izgledom i fućka mi baš ni dobro zišla, pak sem se odlučil da se bum mam obratil onima kaj su mi poslali tužbu, onom odvjetničkom društvu B&G-B i prosil ih da podignu tužbu protiv navedenog sindikata jer koristi moju sliku bez moje dozvole. Al` ak nemaju nikoga lepšega i lepšu sliku od ove, bum im ja poslal koju, imam ih u raznim pozama, gdje plešu na stolovima, spavaju na sastancima, glođu janjetinu i jedu škampe … ili da morti još malko pričekam, bu v novinama skoro zišla jedna sasvim nova u dosad neviđenoj pozi ….

Se skupa pozdravlja Vas Vaš!        (Štef )

http://bigblog.tportal.hr/stefovsvijet?comments=false#28713 (http://bigblog.tportal.hr/stefovsvijet?comments=false#28713)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Stjepan Jimmy Stanić i Barbara Trohar - GOSPA JELA (Dimnjačar Štef), 01:53

Stjepan Jimmy Stanić i Barbara Trohar - GOSPA JELA (Dimnjačar Štef) (http://www.youtube.com/watch?v=EBd8FFuUPfY#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 25, 2011, 10:36:15 poslijepodne

Zagorski list, 15.07.2011

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

 KULJIKE NAS JE


Unda je tak pisaru postalje jasne da se diela o deset komade dece tere je Štief imel, a ne o eroplanu DC10, na tere je on misljil. „Štiefi“, a i „Mice“ denes gruntaju drugač. Več jih je teške navabiti da se oženiju, a kamolji da imaju več dece. Kuljike god mi štelji i srdilji se na nje, trieba jih razmeti. Imeti denes jeduga ilji več panjkrate je kaj da si si del „štrik za vrat“. 


Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)


Baš sme imelji za čujti ove dane podatke kuljike nas živi h Ljiepe naše. Popisalji sme se h duž i poprek i gda se se zbrojilje, ljudem se povedalje kak nas je pune menje nek nas je bilje prie deset ljiet. A gda si čovek malje bolje pregrunta nie baš te niti tak menje ljudstva, gda se te mieri z veljičinu jednuga veljikuga grada. Kak god da su podatki grdi pokazalji su da nas je se menje i menje. Da nas je menje sakomu je jasne, same ne oniem teri nam furt kažeju mesec h vode i tvdiju da nas je tuljike kuljike i prie deset ljiet, same da niesu si popisani jer su prešlji van Ljiepe naše po sakojačke poslije. Sakomu gdoj ima nekuga vanje, svojiga z familjije, a tuj morem svedočiti i ja, dal ga je zapisati tak da se je i on zbrojil k tomu kuljike nas je.

More biti da onie teri misljiju da nas je iste kak prie deset i več ljiet imaju svoje popise. Na nje su sigurne onie teri su več odavne prešlji z naše kraje i več sami, a kam ne njihova deca pozabilji reči :
„Dobar dan!“

Ak na te računame i imame jih na spisku gda nam trebaju, a dobre se zna, gda i za kaj, unda nas mortič i je tuljike kuljike i prie, a more biti i več.

Sakomu teri pak živi h ove Ljiepe naše več je odavne bistre da su cajti kakvi su bilji prie, kaj se rađanje dece dotikavlje deljehke za nami. Z toga cajta ima i onie stari vic teruga sem vam več morti i negda spripoviedala, alji dobre se i na njega zmisljiti.
Bil je tak iste h jednem cajtu življenja popis sega i sačega. Hu tem cajtu nie se hodilje po sela popisavati nek je saki gazda išel na kotar popisati svoju familjiju i se kaj je imel.
 
Tak je došel Štief, popisati svoju siročinju i gda ga je pisar spitaval kaj se ima, počel je nabrajati. Nabrojil je onak žalosne da ima malu bajticu i štaljicu, staru kravicu i par kokoš. Unda je malje zastal kak da ga je sram i rekel:
„Znate gospon pisar, ja vam još imam dece, deset.“
Pisar je snel nočalji, pogledal h Štiefa i nie mogel veruvati kaj mu je rekel.
„Štief. Pak vi mene zafrkavate. Vi da imate DC10?“
Još bolje srameče, Štief je pogledal h pod i još bolj srameče rekel:
„Je gospon pisar. Imam dece deset.“

Malje nervozen pisar lukal je Štiefa i gruntal si da tie malji čovek diela ž njega bedaka. Hude je nabral obrve i pital ga onak strogoči.
„Tak Štief. Ti veliš da imaš DC10? Dobre i da ti te poverujem, alji gde ti je unda pista za sljietanje?“
Štief je ves počrljenel od srama i postihuga rekel.
„Je gospon pisar. Pista za sljietanje je moje Micike med nogami!“


Unda je tak pisaru postalje jasne da se diela o deset komade dece tere je Štief imel, a ne o eroplanu DC10, na tere je on misljil. „Štiefi“, a i „Mice“ denes gruntaju drugač. Več jih je teške navabiti da se oženiju, a kamolji da imaju več dece. Kuljike god mi štelji i srdilji se na nje, trieba jih razmeti. Imeti denes jeduga ilji več panjkrate je kaj da si si del „štrik za vrat“. Da bi ga same obljiekel i nahranil dok dojde na sviet trieba imeti pun pobelar penez. Za peneze tere potrošiš za jedne deteče šlape, moreš kupiti barem jedne ilji dvoje za odrasloga čoveka. A kak su grdi cajti teške si je denes kaj i privuščiti. Če se bu tak išlje i dalje za popisati za jedne pedeset ljiet teške se bu več i najti ljudi. Radi toga bi triebalji gruntati oni teremi je te posel. Nebi triebalji misljiti same na sebe, svoje panjkrate i familjiju nek i na Ljiepu našu i ljudi teri hu nje živiju. Zabadave bu državae, ak hu nje ne ljudi.

Kak god denes obrnulji, istina je sakomu pametnomu bistra da nas je saki dan se menje kuljike god da te nekteri očeju skriti. Sakomu je takaj jasne da je več onie mesta h terem se več hmira nek rodi. Če se ne mladem dalje da služiju peneze neju ni imelji opčem delati decu i nas več je, a i bu, se menje i menje. Tak unda dobre zname da nas nie več, niti iste nek se menje i menje, makar onie teri furt kažeju mesec h vode lažeju sami sebe, a unda tak misljiju i nas.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/8842/za-dusu-za-spomenek-kuljike-nas-je.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/8842/za-dusu-za-spomenek-kuljike-nas-je.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov « ZA DUŠU » v Zagorskomu listu:
(vupisati ZA DUŠU, ZA SPOMENEK v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2011-07-25:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2Fclanak%2F8842%2Fza-dusu-za-spomenek-kuljike-nas-je.aspx#1067 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2Fclanak%2F8842%2Fza-dusu-za-spomenek-kuljike-nas-je.aspx#1067) 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Teta Liza i Lado - Deca, moja deca, 03:01

Teta Liza i Lado - Deca, moja deca (http://www.youtube.com/watch?v=wIgQD_785OI#noexternalembed)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Žiga u Lisinskom - Deca moja deca, 03:24

Žiga u Lisinskom - Deca moja deca (http://www.youtube.com/watch?v=2x-SBADU1YA#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 25, 2011, 10:38:49 poslijepodne

Zagorski list, 2011 07 08

Dnevnik tate Bena

Krava


I kak je i red otpeljal sam ženu van. Na koncert. Teri? Zadruga i oni si drugi kaj su igrali. Bilo je ljepo i veselo. I dok je Zadruga igrala „Ja živim vu malomu selu“ žena se zmislila kak naša Gracia još u životu nije videla kravu.

Moje kulinarsko umijeće se dopalo nekim čitateljima pa evo još jednoga recepta. Ovaj put za mahune.



Piše: Tomislav Benčić-Ben
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/bencic.jpg&width=430&height=250)



Prošli tjedan nam je bila godišnjica. Braka. Meni i ženi. I to več deseta. I kak je i red otpeljal sam ženu van. Znam da vas interesira kam smo prešli. Na koncert. Teri? Zadruga i oni si drugi kaj su igrali. Bilo je ljepo i veselo. I dok je Zadruga igrala „Ja živim vu malomu selu“ žena se zmislila kak naša Gracia još u životu nije videla kravu. Patricija je za kravu, kad ju je prvi put videla rekla da je Milka, dok je za Sandru bila mali slon. Gracia zna kak zgleda riba, zna za lava, vuka, tukana, medu, tigra, slona i mnoge druge životinje.

Neke domače životinje je videla. Videla je koke i raznu drugu perad, razlikuje vavu od mici, zna i kak pajcek zgleda, a zna i oponašati pajceka. Ali kravu još nije videla u živo. Sreča pa imam doma nekakav crtani gde je krava u glavnoj ulogi i sad bar okvirno zna kak krava zgleda. Možda je več došlo vrijeme da se te razne „domače“ životinje počneju metati po zoološkim vrtovima jer kakva je situacija još malo pa buju to postale egzotične životinje.

Moje kulinarsko umijeće se dopalo nekim čitateljima pa evo još jednoga recepta. Ovaj put za mahune. Kaj vam se za to treba? Trebate mahune, krumpira, luka, nekaj mesnatoga (kobase, meso kao takvo…), mljevena crvena paprika, sol, vegeta, kiselo vrhnje (crveno), voda, paradajz u tubi, a če imate morete deti i mrkve, paprike, paradajza. Valjda sam sve nabrojal. Nisam. I brašno vam treba. Če sam još kaj pozabil bute videli h samom receptu.

Če imate svoj vrt onda h njemu poberete mahune, skopate krumpira, spuknete malo luka, mrkve, češnjaka, poberete koji paradajz če vam je več zreli, eventualno i papriku. Če nemate svoj vrt onda to kupite na placu ili h dučanu. Mahune očistite, operite i narežite na manje komade. To če imate zmržnjene mahune iz dučana ne treba delati. H jednu rajnglu ili lonac denete mahune, krumpir (oguljen i narezan na kockice ili neki sličan oblik) i slanu vodu. Če nemate slanu vodu denite običnu i posolite ju. U međuvremenu dok se mahune i krumpir kuhaju očistite i na sitno narežite luk teri vam treba za podinstati. Uz luk morete podinstati i malo češnjaka, mrkve, paradajza i paprike. Sve to treba očistiti i na sitno narezati. Počakajte dok se mahune i krumpir ne skuhaju. Kad se skuhaju, a more i malo prije toga, podinstajte luk i ak hočete i se drugo kaj sam par redova više napisal. Kad je podinstano denite na to mahune i krumpir koje ste prije toga ocedili. Se skupa zmešajte i malo podlijte z vodom. Dodajte kobase. Ili suhog mesa. Če imate sirove kobase skuhajte ih prije i narežite na kolutiče. Vegeterijanci preskačeju navedeni korak. Zemite vrnje i zlijte ga h nekakvu posudu. Dodajte malo vode i brašna. Promješajte i denite k svemu ostalome. Dodajte vegete, crvene paprike i malo paradajza iz tube.

Nemrem vam napisati točne količine jer nisam nič vagal, nego ja to mečem sve od oka i malo sprobavam pa prema okusu i začinim. Kad se to se skupa zmješa i zakipi onda je gotovo. Mahune i krumpir se nesmeju preveč dugo kuhati jer se budu raskuhali. Znači morate biti brzi. Kad je gotovo nesme biti preveč vodenasto jer nije dobro. Ali nije dobro niti da je tak gusto da žlica stoji nutra.

 
Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/8838/dnevnik-tate-bena-krava.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/8838/dnevnik-tate-bena-krava.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zâgorsko-lisnati kolumnist Tomislav Benčić-Ben na tur-for-um-u
(vupisati  Benčić vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov „Dnevnik tate Bena“ v Zagorskomu listu:
(vupisati Dnevnik tate Bena v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2011-07-25:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&siteurl=www.zagorje.com%2Fclanak%2F8838%2Fdnevnik-tate-bena-krava.aspx#915 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=Dnevnik+tate+Bena&siteurl=www.zagorje.com%2Fclanak%2F8838%2Fdnevnik-tate-bena-krava.aspx#915)   
 
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Hura Ben! Ben Tur Hur

Kajler
Ben-Hur - Trailer [1959] [32nd Oscar Best Picture]
, 03:03

Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=LlzfqVtmxVA

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Zadruga - Krava mi je v detelju vušla, 03:16

Zadruga - Krava mi je v detelju vušla (http://www.youtube.com/watch?v=WlxqO0gc7l8#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

zadruga ja zivim vu malome selu, 02:45

zadruga ja zivim vu malome selu (http://www.youtube.com/watch?v=83Eq0CiPGQc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 25, 2011, 10:40:14 poslijepodne

GLAS ZAGORJA 01. SRPNA 2011. / ZAGORJE INFO

REČ ZAGORSKOG MUŽA

Nemreš sam!

Ak pak življenje maš kak pajdaša, ak se ž njem spominaš i ak štel bi da ruku si date, unda i od življenja nadati se moreš da pajdaša poljek sebe buš mel.

Une kaj jedina pravica je, te je te da same ostaje i same stoji življenje tere se obrača male po male, za vse nas kaj na svietu sme je. Vurica vsakoga med nami čaka, vsaki tak med nami zase piše čez življenjiče si, vsaki
se spomina ovak ili unak, ali une kaj se spremeniti nemre i neda je i te da pokučil na vrace vsaki med nami bu. Najgorše je i te ak se pokučile tuj bu i bi, ak se došle bu sam na vrace tere
se otprieti mogle neju, jer življenje se drugač poteple je i bu. Najgorše bi bile te ak za kvaku buš prijel i ak neš nič napraviti mogel, jer poljek sebe neš nikoga mel, nikoga teri ti pomogel bi da vrate te otpreš!



Piše: Rajko Fureš

More vsaki med nami une kaj more, ali une kaj nemre - nemre. Za razmeti je i te da nekteri te put vse te skup naopak povlječe, za razmeti je i te da more vse te skup te h krivu stran otpeljati, ali mora se dobre razmeti i te da vrieme denes drugač se vrti. Denes več nie nič unak kak do hčera bile je. Najgorše je za vse nas te da navek se nehči z nami nahitavlje, da navek nas obrača i da navek nam poveda kak trieba se je vladati po tom kak nehči za strani nam komandu daje. A nihči med nami neče a niti je te igdar štel, da ga se zabrenza i da nazaj ga se vlječe z vsem unem naopačnem. Pak se iste tak more i dogoditi da h vsemu tomu skup nemreš si ni pomoči, te je tak i moči, ali une kaj moči nie – te je te da nemre se same tak odvrteti
une kaj se nie smele niti doteknuti. Vsaki med nami morti negdar i male drugač pogledati more, more se vsaki zmisliti kak do hčera vsega je bile i kak nie triebale niti se zmisliti nate da triebale šparati bi. Iste tak, unak čiste prek noči, kak da vse te skup spreobrnule se i kak da
vse te skup naopak se je obrnule i te tak čist mam zgledele je tak kak da nič se nigdar dogodile nie. Dogoditi se more a dogoditi se iste tak i ne mora, jer vse kaj življenje vsakomu
med nami donese ili donesti more, te je une kaj se negdar neda ni spregruntati a neda se iste tak niti doteknuti. Tu nam jedine i najdrajše življenje svoju dobu ma, tu življenjiče niti drugačke nemre biti, življenje je tu jedine takve da se ž njem nezna, ak se do njega ne drži i ak se ž njem če naopak obračati. Ak pak življenje maš kak pajdaša, ak se ž njem spominaš i ak štel bi da ruku si date, unda i od življenja nadati se moreš da pajdaša poljek sebe buš mel. Zaistinu te ljehke nie, jer ak življenje za pajdaša maš, mel buš pajdaša najbolšega, mel buš une kaj se neda z nikakvami penezeki kupiti, mel buš poljek sebe une najvrednejše tak da
sam bil ni nebuš. Najlepše je pajdaša meti, i na ovom življenjiču te najlepše je kaj na zemljičice toj mame. Zaistinu je vsemi nami najlepše te gda človek pajdaše poljek sebe ma, najlepše je te gda se do pajdaštva i pajdaše drži. Nie ljehke z ljudmi se spominati i ž vsemi njimi živeti kak z pajdaši. Nie ljehke do ljudi držati, a nie ljehke i z ljudmi življenje živeti. Nie ljehke vse te skup jer, kak i same življenje nigdar ni nie ljehke bile. Po pravice je za povedati i te da ak češ praf živeti vse moraš po malu delati. Jedine ak se češ vladati naopak, ak se češ na jemput obrnuti krive, unda vse te vsikak jedine i more ziti. A pravica kak i vse une vriedne, vse te same na jednu stran nasajene biti more, vse te skup nemre se niti drugač obračati nem je te več od navek zapisane bile. Najgorše je pri nas vse une videti, vse une kaj se čeju najemput same zgledavati i kaj čeju krajiti vsikud same ne unde gde triebale bi. Nie te same tak ljudem pred oči deti, pred očmi se ljudem more same pravica kazati, jer vse une kaj na krivu je stran nasajene, vse te skup niti nemre drugač se obrnuti nek te naopak nasajene je.
Da tak nie trieba i da tak nesme se h življenju živeti, te je une kaj vsaki med nami dobre znati bi triebal, jer nie se same tak obrnuti moči od uneh kaj prek noči su gosponi postali su, pak več niti pogledati nečeju na vse une z terami do hčera su živeli. Une kaj jedina pravica je, te je te da same ostaje i same stoji življenje tere se obrača male po male, za vse nas kaj na svietu sme je. Vurica vsakoga med nami čaka, vsaki tak med nami zase piše čez življenjiče si, vsaki
se spomina ovak ili unak, ali une kaj se spremeniti nemre i neda je i te da pokučil na vrace vsaki med nami bu. Najgorše je i te ak se pokučile tuj bu i bi, ak se došle bu sam na vrace tere
se otprieti mogle neju, jer življenje se drugač poteple je i bu. Najgorše bi bile te ak za kvaku buš prijel i ak neš nič napraviti mogel, jer poljek sebe neš nikoga mel, nikoga teri ti pomogel bi da vrate te otpreš!


Zvir:
http://www.radio-krapina.hr/wp-content/uploads/vjesnik/broj-82-83.pdf (http://www.radio-krapina.hr/wp-content/uploads/vjesnik/broj-82-83.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

82./83. Glas Zagorja

Novac, medijska slava ili političke pozicije nisu automatski garancija zadovoljstva – za Glas Zagorja govori prof. Ivan Đikić, jedan od najpoznatijih znanstvenika današnjice;  Pročitajte intervju s ministrom unutarnjih poslova Tomislavom Karamarkom – borba protiv korupcije jedan je od prioriteta u radu policije; Zašto glasati za Europsku uniju – o Hrvatskoj i novom svjetskom poretku piše urednik Zvonko Franc; Otkud to da se djevojke ne žele udavati, da mnogi muškarci ne žele imati ni jednu ženu, a mnogi žele imati više od jedne – pita se u svojoj kolumni magistar znanosti Zdravko Mršić; Kako do novaca iz Europske unije doznajte iz aktivnosti Zagorske razvojne agencije; Idu svati mlade ni nova kajkavska predstava na Opatovini.Naši reporteri zabilježili su događanja u Krapini – zagorskoj metropoli, Gradu Klanjcu, te u općinama Hum na Sutli, Tuhelj, Lobor, Sveti Križ Začretje, Đurmanec, Jesenje, Radoboj, Petrovsko, Marija Bistrica, Mače, Veliko Trgovišće, Stubičke Toplice.

Pod Strahinjčicom, sportska je kolumna Milorada Videkovića, u ovom broju nazvana Rulet milijuna – Na dobrom putu omladinska je škola Zagorca.

Pogled s Opatovine, obljetnice, zagorje info, mislim dakle jesam, reč zagorskog muža, glas srca, kultura info, preporuke iz knjižnice, pjesnička riječ, umjetnička radionica, sudbine, zanimljivosti, Turistička zajednica Krapina, Zelena škrinja, iz drugog kuta – to je Glas Zagorja, glas za Vas, u vašim trgovinama i ugostiteljskim objektima diljem KZŽ.
.

DÂVNI-LÂD iliti DOWNLOAD[/b]
Otvorite u PDF formatu kliknite ovdje:
http://www.radio-krapina.hr/wp-content/uploads/vjesnik/broj-82-83.pdf (http://www.radio-krapina.hr/wp-content/uploads/vjesnik/broj-82-83.pdf)
http://www.radio-krapina.hr/glas-zagorja (http://www.radio-krapina.hr/glas-zagorja)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pismohrana Glasa Zagorja:
http://www.radio-krapina.hr/informacije/vjesnik (http://www.radio-krapina.hr/informacije/vjesnik)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Sam-(k)o-bor

Vide(l)o:
Desinečki pajdaši - Mix Samobor je lepa varoš, 03:32

Desinečki pajdaši - Mix Samobor je lepa varoš (http://www.youtube.com/watch?v=7ngQcZaVk5U#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 25, 2011, 10:41:29 poslijepodne

Međimurske novine, 05.07.2011.

Premišlavanje Jožeka radnika

FALA TI, VINKO ZA VSE KAJ SI NAM DAL…


Piše: Jožek radnik

Kuliko sam mel za čuti Evropa dela jako velikoga pritiska kajbi Lejpa naša čim predi došla za sneho jerbo smo zaprli vsa pristupna poglavlja. Ovi vu Briselo so posebno najgerek kaj jiv navčimo kak zrivati tri svetke vu jeden tjeden i kaj unda vejč od pol države ne dela deset dni. Što zna zna, a znanje je odnevek bilo nejvekše bogactvo! 

Podturen je, posle Svetoga Martina, nazaj dopelal svojega melina na Muro, ali jiv melin dela. Zadnji mlinar vu Podturno je bil gospon Pavlek. Dok je bil mlajši unda so snehe vozile kuruzo i pšenico vu melin, a posle dok je leto proizvodnje napravilo svoje unda je Pavlek hodal po hižaj. Nigdi je nej zapisano jeli je on mel radno vreme isto kak i moži podturenskih snehi, pak je došel mejat melo za kuruzo ruom unda gda so oni bili na poslo. Što zna kak bi se debela kniga mogla napisati o Pavleko i jegovomo melino gda bi melin mogel govoriti i pripovedati. Kuliko je tu bilo vreči, kuliko snehi, kuliko kušleci, kuliko žegetanja, kuliko fačukov…



Piše: Jožek radnik

Ve stopram cajtungi pišejo o temo kakši je bil negdašnji premijer Ivo Sanaderov. Ve se, ipak, zazvedilo kak je on jako fletno skočil z opankov vu svilni anjcug, svilno kravato i laknate šolce. On nam je vsima pripovedal kak moramo vse kupuvati domače, a jemo so oprave šivali šnajderi vu Bečo oliti vu Trsto i Milano. Istina Božek gda je Trst negda bil naš, ali to je bilo tak zdavnja kaj so več i naši stareši to pozabili, ali je zato Beč nigdar nej bil naš, jerbo so Peter Zrinski I Fran Krsto Frankopan došli sam do Bečkoga Novoga Mesta i tam so jiv sfondali jerbo šteli dojti do Beča. No, vsejedno bi ja štel kajbi naša Hrvaška gospodarska komora organizerala malo školo za vse gospodarstvenike vu šteroj bi glavni i jedini profesor bil naš Ivo (čim se vrne iz Salzburga) kaj navči vse naše kapitaliste kak je muoči jako fletno dojti do penez. Ve smo zazvedili gda je Ivo nejsposobneši na sveto jer je za meje od 10 let nagrnul tuliko toga kajbi se i Rokfeler posramil, jerbo je jegovoj familiji trelo več od sto let za takši imetek i vu temo so svoje prste meli i jegov japa i japica, dok je naš Ivo nagrnul vsima vu familiji, kak svojoj tak i ženinoj. Punica i test so niti nej znali kaj so vse, po zeto, herbali.
Vu zadje vreme se nekak čuda motamo okoli smetja. Nejpredi je nedelski načelnik, Mladen Horvatov mel problema z bregima smetja vu Trnovco, očem reči vu Parago,a ve pak takše probleme ima sobočki načelnik, Vladek Domjanićov z conom zvani Lamzek, vu Piškorovco. To je još nej vse, zbogradi smetja je po riti k meši odišel varaždinski gradonačelnik, Ivek Čehokov, i to tak kaj je moral iti i na spoved i to tijam vu Remetinec. Kaj ve morem reči: najte se igrati z smetjom, posprajte vse kaj morete kaj vam nebode moral dojti Uskok kaj vam presortera ono kaj neznate odkod je k vam dojšlo.

Kuliko sam mel za čuti Evropa dela jako velikoga pritiska kajbi Lejpa naša čim predi došla za sneho jerbo smo zaprli vsa pristupna poglavlja. Ovi vu Briselo so posebno najgerek kaj jiv navčimo kak zrivati tri svetke vu jeden tjeden i kaj unda vejč od pol države ne dela deset dni. Što zna zna, a znanje je odnevek bilo nejvekše bogactvo!

Podturen je, posle Svetoga Martina, nazaj dopelal svojega melina na Muro, ali jiv melin dela. Zadnji mlinar vu Podturno je bil gospon Pavlek. Dok je bil mlajši unda so snehe vozile kuruzo i pšenico vu melin, a posle dok je leto proizvodnje napravilo svoje unda je Pavlek hodal po hižaj. Nigdi je nej zapisano jeli je on mel radno vreme isto kak i moži podturenskih snehi, pak je došel mejat melo za kuruzo ruom unda gda so oni bili na poslo. Što zna kak bi se debela kniga mogla napisati o Pavleko i jegovomo melino gda bi melin mogel govoriti i pripovedati. Kuliko je tu bilo vreči, kuliko snehi, kuliko kušleci, kuliko žegetanja, kuliko fačukov…

Sedemdeset let je trelo minuti kajbi se zazvedilo gda je gospon Lojz Sobočanec nejstareši antifašist vu Lepoj našoj. Najme kaj, gospon Lojz je rođeni 21. junjuša 1941. leta i zato je minuli mesec preslavil 70 let živleja, a vsi znamo gda je antifašizam rođeni jeden den kesneše kaj znači gda je Lojz jeden den stareši od antifašizma. Nigdar je nej prekesno kaj istina zide na svetlo dneva.

Minuli tjeden se vgasnula životna sveča čakoskoga glumca, kulturnjaka, novinara, režisera i kaj je vse još nej bil, našega Vinka Lisjaka. Kaj reči? Fala ti Vinko, to je nejmeje kaj mo moremo reči, fala ti za vse kaj si napravil za nas, za Čakovec, za Međimorje. Fala ti za vsaku dobru reč kaj reči si nam znal… A govoril si nam i pisal čuda več nek smo te mi šteli poslušati…


Zvir:
http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=6703:fala-ti-vinko-za-vse-kaj-si-nam-dal&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=6703:fala-ti-vinko-za-vse-kaj-si-nam-dal&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurske novine:
Živopisano izdâjně (onli. ne-potpuno, html)
http://www.mnovine.hr (http://www.mnovine.hr)
Elektrônsko izdâjně (pdf)
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pismohrana Jožeka radnika
http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=category&id=68:joek-radnik&layout=blog&Itemid=127&layout=default (http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=category&id=68:joek-radnik&layout=blog&Itemid=127&layout=default)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Mlinar v krčmi

Žena išla v melin, nesla vreče,
mlinar pak jo dzodi požegeče.

Naj me, dragi mlinar, žegetati,
kaj mi nebo fertof ves meljnati.

Mlinar ono jemle kaj ga nejde,
zato pak mu se bez hasna prejde.

Mlinar hodi se okoli šanca,
zabil je na kolo deti lanca.

Mlinar ljubi snehe i devojke
rajši nek bi trdil v kompu spojke.

Gazda dene na vreče zlamenje,
mlinar pak potvarja se kamenje.

Mlinar f krčmi navek halaburi,
a vu kompu voda več brburi.

Mlinar f krčmi pije, halaburi,
melin pak vu vodi navek šlafuri.

Mlinar ne za drugo kaj ga škropil,
vezda mo se bode melin ftopil.

http://fly.cc.fer.hr/~kkolac/popevke.htm (http://fly.cc.fer.hr/~kkolac/popevke.htm)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Žiga i Bandisti - Međimurska Erotska, 04:09

Žiga i Bandisti - Međimurska Erotska (http://www.youtube.com/watch?v=bOnKo0zg0_0#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 31, 2011, 09:00:12 poslijepodne

.
Zagorski list, 30.10.2010

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Spomenki pri goreće svieće


One kaj je morti vredneše, kaj se tiče pokonjike je te kaj se, h denešnju dobu, čez ciele ljete porihtava zadnja stanica ljudi, a ne same oko svetka Sesveti.
.....
Prie se pak vučilje, da ščem prejdeš ljesu tera ide na groblje, moralje je prestati sake larmanje i vihrenjuvanje. Ljudi su se spominjalji, alji po stiha. Tak su poštuvalji večne senje pokojne duši.
.....
I dok bu na miljijun i miljijun svečic i lampuše svietljile po grobljiča po cieljem Svietu, saki se bu zmisljil svojuga draguga pokonjuga. Zmisljil se i h misljima zafaljil za su radost, dobrotu, grde i ljiepe cajte teri su bilji h skupnomu življenju.


Piše: Nevenka Gregurič
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Ove se dane po grobljiča po cieljem Svietu špancieraju ljudi i obhajaju svoju dragu pokojnu familjiju, pajdaše, alji i one teri su njim doteknulji životne putece i ostavilji traga. Pod hojkami sake felje, pod ledinami, šaremi rožicami ilji pak pod kameni, spokojne spiju oni teri več z nami ne deljiju ovozemaljske življenje. Našlji su mir h senjami z tere se več ne zbudi. Životni puteci imaju konec tam gde ga živuči postaviju, bilje po pokonjikove želje ilji pak želje familjije.

Bljižiju se cajti Sesveti i Dušni dan, gda se od vajkada ljudi katoljičke vere spomeneju svoje pokojne. Kak se mienja življenje ljudi, tak se i mienjaju šege oko sake svetke, tak i toga. One kaj je morti vredneše, kaj se tiče pokonjike je te kaj se, h denešnju dobu, čez ciele ljete porihtava zadnja stanica ljudi, a ne same oko svetka Sesveti. One kaj baš i nie ljiepe je te kaj se ljudi več put pri rihtanju po groblju zapozabiju gde su je, pak se dozavaju, larmaju i spominaju na glas kaj čase kaj na grobljiče ni ne paše.

Prie se pak vučilje, da ščem prejdeš ljesu tera ide na groblje, moralje je prestati sake larmanje i vihrenjuvanje. Ljudi su se spominjalji, alji po stiha. Tak su poštuvalji večne senje pokojne duši. Grobeki su se rihtalji i cinfralji, kak je gdoj najbolje mogel i znal. Skupe i žmehke spomenike nie bilje. Nekteri grobeki su imelji vekše drvene ilji željiezne križe, alji največ ljudi bilje je pod kupčekem zemljice tera se pred Sesvetami rahljila, kopala i cinfrala. Cinfralje se z drugačku zemljicu, črljenu, črnu ilji pak žutem pieskem po vrhu kaj je zgledalje malje drugač nek prie. Po rube grobeke metalji su se diviji kostanji, sesvečke rožice, miehnj i kamenjčeki. Na same Sesvete popoldan doneslji su se, doma spleteni, venčeki, obesilji na križ i hvužgale dvie- tri svečice. Pri grobeku se ostalje stati se dok bi bila gotova meša i blagoslof grobljiča tere je obavil župnik.

Ne same da se je rihtalje grobljiče za svetek, nek se rihtala i hiža k tomu godu. Ribale su se prsnice, podi, klupi i vrata. Preslačile su se i parile hadre kaj bi se na tie dan bilje čiste. Rihtala se je i bolša košta.Sesvete bez pečene guske, race, purana i mljince, pečene gibenice ne bi bila kak spada. Fina košta jiela se za obed na Sesvete i večru gda se vrnule z grobljiča. K večere bi došla familjija z druga mesta pak se pri košte spomenulje sie pokonjike i njihove življenje na tere su se zmisljilji.

Sesvete su bile i svetek teri je značil konec hodenja pastire na pašu z blagem. Dani su kratki hu tem cajtu, pak se same jemput na dan išlje na pašu. Sesvete su bile zadnji dan paše. Pastiri su sobu nosilji flašičičku pijače za splaknuti grlje, fugu kruha i živinsku bocu. Z takvu koštu skončalji su hodenje na pašu, pak su pastiri i balage bilji h miru do prtuljeti.

Kak su poslji po zemlje bilji gotovi, ljudi su imelji več cajta za pajdašuvanje, hofiranje, snubočenje i reklje se da je na Sesvete na grobljiču bil prvi zbir. Te ja značilje da su se puce i dečki nagledavalji i „zacajhalji“ jedni druge. Dečki su z namigavanjem dalji puce znak da mu se dobada. Če bi mu odmegnula, značilje je da trieba krenuti k njenje hiže, za kratki cajt, na snuboke.

Denes, nie več pastire, namigavanje je zaostala ofiracija i več nišče za nju ne mari.

One kaj se več rietke diela, alji stariejši nigdar ne pozabiju, na Sesvete h večer, prie nek se ide spat, na stolu se ostavi kupičička z vodu i z vinčekem. Naj se najde kak okrepa dušicam, tere po veruvanju ljudi, na tie svetek dojdu poluknuti svoju živuču familjiju.

I dok bu na miljijun i miljijun svečic i lampuše svietljile po grobljiča po cieljem Svietu, saki se bu zmisljil svojuga draguga pokonjuga. Zmisljil se i h misljima zafaljil za su radost, dobrotu, grde i ljiepe cajte teri su bilji h skupnomu življenju. Trag suze, prigrnjena h duše živučih, nek ne peče. Nek bu biser teruga su nam daruvalji onie teri su nam cinfralji življenje. Triebame ga čuvati i navieke, a posebne hu ove dane, pri goreče svieče moljiti i zahvaljiti Bogu na bogatstvu teru nam daje biser h naša nadra.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/8023/za-dusu-za-spomenek-spomenki-pri-gorece-sviece.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/8023/za-dusu-za-spomenek-spomenki-pri-gorece-sviece.aspx)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov « ZA DUŠU » v Zagorskomu listu:
(vupisati ZA DUŠU, ZA SPOMENEK v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2011-10-31:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2F#976 (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2F#976)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 
Citat:
IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Sesvete

Kako su u zagorskim domovima tekle pripreme za veliki svetak, blagdan Svih svetih, pomno smo slušali kad nam je o tome pričala hraščinska baka Ivka.

- Prve da se razmeme, Sesvetu su na Dan mrtvih, a dušni dan je drugoga studenoga. Tuo velim jer ljudi pune put znaju zmijiešati te dva dane. Negda sme na te dva dane bili na gruoblju, a vu zadnje vrijieme ide se same na Sesvete. Si sveti su najvekši svetek jer onda si sveci imaju svuoj guod, a duše naših dragih šteri počivaju pod zemljicu svetkuju drugi dan jedanajstoga meseca -  pojašnjavala je baka. Da li se i nekad kupovalo cvijeće kao danas, pitali smo baku.

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg9935/#msg9935 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg9935/#msg9935) 

Citat:
Ivan Goran Kovačič

NA SESVETE

Kaj je tako tužno vsigde?
Žalost mir mi muti.
Je l' na svetu koga igde
da bi štel me čuti?...

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg38367/#msg38367 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg38367/#msg38367)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 12, 2011, 12:01:52 prijepodne

Za dušu, za spomenek, 15.11.2010.

Vinske hamuljije

Svetec Martin je bil dober biškup, zaštitnik vinara, vina , guski, konje i kaj česa još ne. Od mladosti je deljil se kaj je imel siromakem. Zapisane je h stara knjiga da je kak petnajščak jahal, ljiepe obljiečeni h vojne uniforme i ziestal bokca kak se zmrzava na pol golji. Unda mu je z mačem odrezal komad svoje halje i dal mu da se ogrne. Tie bokec bil je Isus teri mu se hjavil h senje po noči.

Nekteri veljiju, a  z tem se Zagorci ponosiju, da je za Zagorce glavni grad, vinograd.  Kak su denes grdi cajti, puni laži, krađe, kazanje meseca h vode dobre dojede tuj i tam pogutnuti dobru kapljicu, kaj bi bar na kratki cajt  bilje veselje pri srcu. Ze te se trieba držati do one tera se zna čujti med ljubitelji dobre kapljice:
 „ONI KOJI NE PODNOSE VINO MORAJU PODNOSITI STVARNOST!  


Piše: Nevenka Gregurić


Martinje je za nami. Ljudi su ga preslavilji i pogutnulji dobru kapljicu. Sveti Martin njim je hkral mošt i ostavil vine. Vinčeke bude na stolu pri sake veseljice, pri poslu, pri žlabranju z pajdaši i pri sake druge priljike čez ljete. Onie teri su na god svetuga Martina potegnulji več, morti jih je malje duže boljiela „buča“. Nu za nadati se da bu poklje par dane i par aspirine prestala bubnjati. Sveti Martin gda krsti mošt radi toga dene h mošteka solji, da glava menje bolji, pak tak unda i mora biti.

Svetec Martin je bil dober biškup, zaštitnik vinara, vina , guski, konje i kaj česa još ne. Od mladosti je deljil se kaj je imel siromakem. Zapisane je h stara knjiga da je kak petnajščak jahal, ljiepe obljiečeni h vojne uniforme i ziestal bokca kak se zmrzava na pol golji. Unda mu je z mačem odrezal komad svoje halje i dal mu da se ogrne. Tie bokec bil je Isus teri mu se hjavil h senje po noči. Kesniejše, čez življenje je pomagal siromake i radi toga su ga štelji za biškupa. Njemu te nie bilje baš  drage. Gda su ga iskalji crkveni starešine da ga preglasiju biškupem on se skril h gusinjak kaj ga nej našel. Alji Bog nie tak štel. Guske su fejst gagale pak su ga tak i crkvenjaki našlji h gusinjaku i otpeljalji sobu kaj bi ga preglasilji biškupem.

Malje je čudne gda je jeden tak dober svetec zaštitnik onuga kaj več put pomuti mozak. Ilji nie!?.  Nie on mislil na one teri nemaju meru ni h jelu, ni hpilu, a ni h druge poslje. Vinčeke če se pije rezložne i krieposne daje čoveku jahkost h sakem poslu. Senek su   sakojačke hamuljije povezane za  dobru kapljicu i se kaj se oko nje dogaja. Zna se reči, ak čovek spije malje, dober je kaj janček. Če spije malje več postane hrabri kaj laf. Negda se več nekteri nemreju zabremzati pak si spijeju fejst preveč, a unda su hudi kaj tigri. Oni pak, teri se budiju i lježeju pod „turažu“ rajske kapljice su kaj pajceki teri se valjaju h blatu ilji bi po gospocki reklji kak svinje.

Za ljubitelje rajske kapljice velji se da nigdar ne pijeju osim gda su sami ilji h društvu. Velji se i da ima ljudi teri pijeju od radosti, jedni od žalosti, a jedni pak od jutra.

I tak se pune piše o te drage kaplje tera več put zavlada z čovekem. Gda malje pomuti čoveku pamet h glave, sega se moči nadati. Znalje se reči i da se z pijanem nemaš kaj raspravljati i trieba ga pustiti na miru. Ž njim neš došel nikak koncu raspravljanja.

Vinčeke, tere zoveme  i  rajska kapljica tak ispadne kapljica tera pomuti možđene, a senek je dielec našuga življenja. H Ljiepe naše ljudi mislji da je vinčeke same diel življenju zagorcof, a da drugi rade ne frižaju svoja grla z vinčekem.  Zagorci pak veljiju da nišče neče z praznuga piti.
Malje sme si i mi Zagorci za te krivi. Malje tera naša pesma ne popieva o tomu kak Zagorci očeju piti i kak su, bume reklji, pijanci. One kaj je još grde kaj h glava ljudi okol čuči priča kak Zagorci pijeju loše vine. Največ o tomu šlabekuju oni teri niesu bilji nigdar h prave zagorske klječurke i probalji dober škropec ilji gemišt. Istina i bog da su jedne kratke, alji kratke cajte pri nas caruvalji nasadi od tere se dobivale vinčeke zvane „kraljica plota“. Poklje kaj si  pri pajdašu pogutnul dobre dva gemište če bi išel k domu moral si se držati za plot. Radi toga je ta draga zagorska kapljica dobila tave ime.

Denes več nie tak. Zagorci se moreju pofaljiti da gutneju dobru kapljicu teru se ne posramiju ni h Svietu. Nekteri veljiju, a  z tem se Zagorci ponosiju, da je za Zagorce glavni grad, vinograd. Kak su denes grdi cajti, puni laži, krađe, kazanje meseca h vode dobre dojede tuj i tam pogutnuti dobru kapljicu, kaj bi bar na kratki cajt  bilje veselje pri srcu. Ze te se trieba držati do one tera se zna čujti med ljubitelji dobre kapljice:
„ONI KOJI NE PODNOSE VINO MORAJU PODNOSITI STVARNOST!


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/8102/za-dusu-za-spomenek-vinske-hamuljije.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/8102/za-dusu-za-spomenek-vinske-hamuljije.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Podvinčani - Daj mi natoči - TV spot, 03:08

Podvinčani - Daj mi natoči - TV spot (http://www.youtube.com/watch?v=Uc9B3-v4Wvg#ws)

Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 12, 2011, 12:10:41 prijepodne
Iz bakine pučke bilježnice

Ake je Martin suh, po zime bu rasel kruh

Piše: Zoran Gregurek


Toplo vrijeme koje nas je snašlo zadnjih dana bila je uobičajena pojava za našu hraščinsku baku Ivku, pučku prognozerku, koja je podosta znaka o čudnim pravilima koja vladaju na nebu.

- Oko Martinja znale je navijek biti deset lijiepih danof štere sme zvali martinske lete. A onda bi došel i Sveti Martin, šteri je uglavnom lijiep i suh. Zate su naši stari rekli: Ake je Sveti Martin suh, po zime bu rasel kruh. Tuo znači da bu zima pogodna za sejatvu, posebne šenice - govorila je baka. Starica je znala i kakva će biti zima za „vladavine“ drugih vremenskih uvjeta na Martinje.

- Ake Martin oblake preganja, nestalnu zimu pripravlja. Takof zakon vrijedi ake oblaki po nebu putuju brže kak prazna kanta po potieku. Če je Martin oblačen i meglen, došla bu zima blaga kak jesen. Same da na Martinje guska po blatu ne lazi, jer se onda na Božič po blatu gazi. A tuo nišči ne vuoli da kiti bor, a vune je blate do vuh ili ne daj Bože, gazdarica se z muhami bori da je ne poiejeju kuhanu šunjku i gibanicu vu špajze - smješkala bi se bakica i ponavljala omiljenu pjesmicu kao svojevrsnu mantru za Martinje: „Došel bu, došel, sveti Martin, vince bu krstil, ja ga bum pil. Kumek moj dragi, dej se napij, duge nas ne bu, daj se ga vžij...“


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/8091/iz-bakine-pucke-biljeznice-ake-je-martin-suh-po-zime-bu-rasel-kruh.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/8091/iz-bakine-pucke-biljeznice-ake-je-martin-suh-po-zime-bu-rasel-kruh.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
KUD Zagorje 1965 - Nikaj na svetu, 01:59

KUD Zagorje 1965 - Nikaj na svetu (http://www.youtube.com/watch?v=hYUlWwAQdmo#)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *



cyber (cipek) parikôžar

Martinovo

Došel je došel, sveti Martin,
on ga bu krstil, ja ga bum pil.

Posle bu došel sveti Jandraš,
on me bu pital, pošto ga daš.
Cijena litre, jedan je groš,
kad ga buš popil, došel buš još.

Neke bum popil, a neke prodal,
pak bum rajši oko trsja hodal.
Njegovom rodu bum se veselil,
pak bum z njim veselje i tugu delil.

Vinček me jača, daje mi snagu,
jakši sam odma pri svakom radu.
Delati morem, kad popijem bolje,
od te vinske moči,
ja sam navek dobre volje.


Antun Galeković


Zvir:
http://mraclin.bloger.hr/post/martinovo/1901565.aspx (http://mraclin.bloger.hr/post/martinovo/1901565.aspx)

*****************************************

A ovak jě bilo pred 2 letě:

11. studenoga 2007.

Došel je, došel Sveti Martin !

Leto dan je prešlo i tradicionalno okupljanje stare ekipe povodom obreda krštenja mošta v vino, pri Olasu v kleti na Podvornice, dogovoreno je za subotu navečer 10.11.2007.
Šršekova kotlovina i Jurin roštilj uz mlado olasovo vino i kaj reči: „Ne,ne zanima njih ništa osim dobrega gemišta“.Točno v pol noći mešter ceremonijala, biškup Brko i pomočnik Vito pozvali su mošta: „Mošte stupi napred da te krstimo“.
Pristupilo se obredu uz Martinjske regule, kojim je mošt prekršten v vino. Uz neizostavne recitacije pjesnika Alxa i prepričavanje zgodi iz bliže i dalje povijesti, prigodne pjesme: „kulko kapljic tulko let“ i druge, te puno puno vina, razlaz ekipe je bil tek v ranu zoru.  Martinama i Martinima čestitamo njihov imendan uz onu narodnu: "pamet v glavu".

Živeli !!!

Video:Mladen Š.

Martinje_kod_Olasa, 02:21

Martinje_kod_Olasa (http://www.youtube.com/watch?v=5ayzf0Jy0c0#)
http://mraclin.bloger.hr/post/dosel-je--dosel-sveti-martin-/515914.aspx (http://mraclin.bloger.hr/post/dosel-je--dosel-sveti-martin-/515914.aspx)

*****************************************

Vinska Kaplja - Kvartet Gubec, 02:19

Vinska Kaplja - Kvartet Gubec (http://www.youtube.com/watch?v=aGmXoGo-H38#)


Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 12, 2011, 12:14:05 prijepodne

Veliki ritual za krščejne mošta
(z knige: Vinske kaplice i štikleci“, Milan Remenar –Klopotec)

Prešel je prešel Sveti Mihalj
Grozdje dozrelo ja sam ga bral
Došel je došel Sveti Martin
Ona ga bu krstil ja ga bum pil
Jožek v pivnicu s ključi beži
Pipu otpira, ovak kriči:
Denas al zutra mrtev nam glas
Vince ostane ne bude nas
Zato ga pijmo vezda i mi
Doklem na svetu jesmo živi

Pripev sake kitice:
Kumek moj dragi daj se na pi.
Dugo nas nebu daj se ga vži.


Nastevek:
http://www.cedar-agro.hr/down/Krstenje_mosta.pdf (http://www.cedar-agro.hr/down/Krstenje_mosta.pdf)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Biskup Marijan - Martinsko krstenje mosta.flv, 11:41

Biskup Marijan - Martinsko krstenje mosta.flv (http://www.youtube.com/watch?v=AGkB533H_QQ#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 23, 2011, 10:49:48 poslijepodne

Međimurske novine, 15.11.2011.

Premišlavanje Jožeka radnika

KAJ ŠTO BI ŠTEL SABORNIK BITI!?


Minister za policaje, gospon Karamarko, je vsaki čas prinas vu Čakovco i Međimorjo. Najme kaj, on je hadezeov povjerenik za tretjo izborno jedinico vu štero spada i Međimorje malo. Hoda nas nagovarjat kaj znova damo svoje glase jegovoj stranki, a policaji so vsaki den na cesti. Em merijo kak se fletno pelaš, em te spituvlejo gde si bil, kam ideš i kuliko si spil, em te zalukavlejo ak se spominaš dok se pelaš, em te gledijo je li si zvezani, je li si na lanco, em ti gumije zalukavlejo…, em to delajo vjutro, dopolne, odvečer i vu noči i to po celomo međimorskomo hataro. I unda se bode gospon Karamarko čudil kaj bodo naši ljudi svoje glase dali za promjene???

Za godovno svetoga Martina ...hajdig je vina spretočeno vu suhe požerake naše, hajdig se raci i goski potamanilo, a vse to sam zato kaj bodemo meli čisto i zdravo vino i kaj nam se kalni moštek nebode po stolaj motal. Morem vam reči gda je po krstitkaj bilo hajdig ljudi, pak je nigdar nej bilo teško žabu vu vodo natirati.



Piše: Jožek radnik


Minister za policaje, gospon Karamarko, je vsaki čas prinas vu Čakovco i Međimorjo. Najme kaj, on je hadezeov povjerenik za tretjo izborno jedinico vu štero spada i Međimorje malo. Hoda nas nagovarjat kaj znova damo svoje glase jegovoj stranki, a policaji so vsaki den na cesti. Em merijo kak se fletno pelaš, em te spituvlejo gde si bil, kam ideš i kuliko si spil, em te zalukavlejo ak se spominaš dok se pelaš, em te gledijo je li si zvezani, je li si na lanco, em ti gumije zalukavlejo…, em to delajo vjutro, dopolne, odvečer i vu noči i to po celomo međimorskomo hataro. I unda se bode gospon Karamarko čudil kaj bodo naši ljudi svoje glase dali za promjene???

Načelnik opčine Gorčan, gospon Moharič, je zgubil kompasa i uvel je diktaturo. On je alfa i omega cele opčine, celoga sela i on vse nejbole zna. Vse more, a dela samo ono kaj jemo paše. Što bi rekel gda ga denes, vu 21. stoletju, još je takših ljudi? I to prinas. I na sveto. A ja sam mislil gda so se takši zdošli dok je demokracija počela prinas puščati koreje pred kraj minuloga stoletja.

On minuli tjeden je čakoski i naš kulturni center preslavil svoj trideseti rođendan Za tej den so otprli izložbo sliki o temo kak so ga zazidali i kak je preživel ta svoja leta. Vse je to lejpo i dobro sam vam moram reči gda ga nej došlo preveč ljudi, a nejveč so mi falili navučiteli i profesori. Bilo ga jiv jeno par, ali nebrem veruvati gda je našaj prosvetaraj kultura na zadnjemo mesti. Kaj god se napravi vu našemo grado prosvetarov nigdi, pak ne bi oni morali biti prvi, kajbi zutra mogli naši deci reči kaj vse mi imamo i kam oni morajo iti. A kak bodo deca išla gda jim nema što navuka dati, a na mladima bi svet trebal ostati.

Za Vse svece mi je nekaj cvetja ostalo na vrto pak sam to porezal i spravil sam se na pijac kaj to resprodam. Kaj vam bodem rekel, več sam zdavnja nej bil na pijaco, pak sam se sam postavil polek vsih drugih i pozabil sam od mesta platiti. Sam so mi još dva pušleki krizantemi ostali gda je došel šekutor i rebnul me. Nikaj je nej bogal dok sam mo pripovedal gda sam nej znal gda to tre platiti. Zel mi je od mesta i još mi je štrofa vdrapil tak gda je od biznisa nej bilo nikaj. Ostalo mi je za dve vrečice sveči i to oni menši. Mene so mam našli, a ovu gospo Slavico z Svetoga Đurđa vu Trnjo štera ima pokretnoga štacuna (zvuna), a nutri dela starački dom. Vsi to na leta znajo, hajdig je i onih šterima je ostala dužna, dosta je onih šteri so preplatili, a njoj nišči nikaj nebre. Mene so mam rebnuli, a Slavica se na leta šverca. A i najgerek sam kakšega ona, itak, poreza plača?

Milijoni so zgoreli, milijoni so ostali, a još bode trelo milijone potrošiti kaj to vse vu red dotiramo. Tak vam je to bilo, po našim grobljima, za Vse svece. To vam je tej nekši perpetum mobile: kriza je, več nam i na vuha ide vum, penez ga nega, a potrošilo se vejč nek vu Ameriki. Zato smo vam mi Međimorci trinajsto svecko čudo. To vam je nekša sorta perpetum mobile: nemamo, a vsega ga nazadje je i još nam hajdig toga ostane. Dok sam si o temo gruntal na pamet mi je pala ona priča štero mi je cigan Đura negda pripovedal. Rekel je: delo delam, delo me gledi. Nejsam ga razmel pak mi je pojasnil: On je kopal korito, žena Mara je sedela na poceko i gledala ga, a kak je nej mela gače gledalo ga je novo delo. Pak je nej unda bilo čudno kaj so meli dvanajst dece.

Došel je došel sveti Martin, on ga je pokrstil, a ja ga bom pil… Minuloga vikenda je tua pesma nejvečpot bila spopevana po našaj goricaj i pelnicaj. Verjem gda znate gda se za godovno svetoga Martina mošt krsti vu vino, a to zbavljajo vinski biškupi, a posle pijemo vsi. Hajdig je vina spretočeno vu suhe požerake naše, hajdig se raci i goski potamanilo, a vse to sam zato kaj bodemo meli čisto i zdravo vino i kaj nam se kalni moštek nebode po stolaj motal. Morem vam reči gda je po krstitkaj bilo hajdig ljudi, pak je nigdar nej bilo teško žabu vu vodo natirati.

Gda čovek ne poverje, gorčanski načelnik, gospon Moharič, tira nekšo svojo demokracijo vu opčino, a jegova partija ga dene na listino z sabornika. Jako sam najgerek kuliko bode itak glasi dobil vu Gorčano?


Zvir:
http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=8175:kaj-to-bi-tel-sabornik-biti-&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=8175:kaj-to-bi-tel-sabornik-biti-&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurske novine:
Živopisano izdâjně (onli. ne-potpuno, html)
http://www.mnovine.hr (http://www.mnovine.hr)
Elektrônsko izdâjně (pdf)
http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95 (http://www.mnovine.hr/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=95)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pismohrana Jožeka radnika
http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=category&id=68:joek-radnik&layout=blog&Itemid=127&layout=default (http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=category&id=68:joek-radnik&layout=blog&Itemid=127&layout=default)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 25, 2011, 11:33:00 poslijepodne

Zagorski list, 08.12.2009

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Cajti Došašča


Nie bilje tak deljejke kaj je važila ona: “Sveta Kata, snieg na vrata“. Pravuga snega ne same da nie za Katarenje nek ga skore nie ni cielu zimu. Kak unda dece povedati kaj bi moglji razmeti, kak je negda u ovem cajtu, gda su počele zornice, kitje i drievlje pucalje od zime. Se naokol bljesikalje se od sunca tere je tuj i tam resladilja glavicu h, bar pol metra, zapadnenjem sniegu. Se oko nas bilje je zamotane h sniežnu bielu plahtu po tere su se same na rietke moglji videti tragi zajčeka ili srnice če bi išlji iskat hrane. Ljudi su se držalji pri svoja hiža, a male tiri po dvorišča bile se od hiže prema štalskem stanju, kopiče, kopam ilji prema ljese i prielaze čez tere su h večerke susedi hodilji jedni k drugem.

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Vanje je se nekak čudne za ovie diel h ljetu. Po drievlja još ima sakojačkuga listja, cvieteju prtuljietne rožice. Trava je još zelena i niesem mogla veruvati gda sem vidla na paše kravu, tam kak se ide h Brlekove. Več je denes čudne videti kravu, a još je čudneše na koncu jedanajstuga meseca videti pastira teri mirne sedi na stolčeku dok mujcica mirne pase travicu. Če se pak ima kaj za štuljiti po dvorišča moreš delati h kratke rukave. Baš po ničem nemreš znati da su četiri tjedni do najveseliešuga svetka pri nas katoljike, Božiča, i da su počelji cajti došašča. Zname da su se ljudi zmenilji, alji se borme fejst zmenila i priroda. Kak da nam se oče osvietiti radi toga kaj se ž nju „igrame“ i miešame se h njenji posel.

Nie bilje tak deljejke kaj je važila ona: “Sveta Kata, snieg na vrata“. Pravuga snega ne same da nie za Katarenje nek ga skore nie ni cielu zimu. Kak unda dece povedati kaj bi moglji razmeti, kak je negda u ovem cajtu, gda su počele zornice, kitje i drievlje pucalje od zime. Se naokol bljesikalje se od sunca tere je tuj i tam resladilja glavicu h, bar pol metra, zapadnenjem sniegu. Se oko nas bilje je zamotane h sniežnu bielu plahtu po tere su se same na rietke moglji videti tragi zajčeka ili srnice če bi išlji iskat hrane. Ljudi su se držalji pri svoja hiža, a male tiri po dvorišča bile se od hiže prema štalskem stanju, kopiče, kopam ilji prema ljese i prielaze čez tere su h večerke susedi hodilji jedni k drugem.

Počele su po našem kalendaru zornice, fejst rane meše. Denešnja deca i mladi nemreju znati i imeti h svoja srca takvu radost kak negda ljudi i deca gda su išlji k zornica. Nie se bilje teške rane h jutre zbuditi i obliči h mrzla komora čez čieve obločece nie bilje nič videti. Po nji je mraz i zima našarale takve slikarije kaj ni jeden umetnik nemre napraviti. Toplje obljiečeni i z par surki na sebe, noge zamotane h nuče, išlje se od doma k zornice kak god da je cirkva bila deljejke. Starši su navieke išlji napre i delalji tiri. Nekteri su i h ruka neslji karabiterice kaj bi posvitljile po putecu če nie bila mesečina. Išlje se prema cirkve z sakuga breščeka i jarka, a brbotanje, moljitva ilji pesma stišavala se gda se došle bljiže cirkve. Kak da denes poviem svoje hnuke, a da bi me razmela, kak su mi palci na noga bilji mrzli i ozeblji, alji da sem senek rada išla na zornicu? Kak da razme kak mi je bilje ljiepe iti za babami i mužmi teri su imelji kožnate naboksane škornje, a oni su pri sakomu koraku zaškripalji. Škripanje škornji po sniegu davne je pozabljena mužika, alji još navike igra h moja vuha. A h cirkve tiskanje i gužva tera nas je se griela. Nišče nie z nosem frkal gda mu je nosnice dražila duha po štalje, kočaku ilji košte. H stiske jeden prema drugem grelji su se ljudi za miešne vrieme i tak zgreti poklje meše krenulji prema domu.

Sveti Mika, teri je h prvem tjednu Došašča, dece je na okna h  škornju ostavil malje cukara i pomaranđu. K zločestem je znal dojti Kramus z košem i lanci kaj jih je malje poplašil. Unda nie bilje plavuga teljefona kaj bi prijavilji muža teri je hodil po sela plašit huncuta. A od takve „presenečene“ huncute denes su senek nektri doktori, profešuri, akademiki...

Teške je reči kaj bi denes triebalje deti h škorenje ilji cipul dece kaj bi ji tak fejst razveseljilje kak nas negda, napoljitanka“Jadranka“, ljizanka ilji športska čokoladica.

A hu tem cajtu Došašča sakojački su godi tere ljudi svetkujeju. Jeden od njih je i sv. Barbara.  Negda se na tie svetek odriezala kitica z čriešnje. Če je do Božiča kitica čriešnje precviela, znalje se da bu sljedeče ljete rodne i plodne i da mu se trieba raduvati.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6744/za-dusu-za-spomenek-cajti-dosasca.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6744/za-dusu-za-spomenek-cajti-dosasca.aspx)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov « ZA DUŠU » v Zagorskomu listu:
(vupisati ZA DUŠU, ZA SPOMENEK v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2011-11-25:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2F (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2F) 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Trio Liburni - Kate moja, cvite bili, 03:02

Trio Liburni - Kate moja, cvite bili (http://www.youtube.com/watch?v=4DMbr8Gj5JY#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 26, 2011, 10:27:05 poslijepodne
Zagorski list, 06.12.2010.

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Došašče


Došašče, nekak nas vrača h cajte prie pune ljiet. Bilji su unda cajti gda se reklje:
“Sveta Kata snieg za vrata„ pak je vrieme gda se išlje na prvu zornicu snegek pokril naše kraje. Išlje se rane h jutre po sniežne tiri, a škornji su pri hodenju cviljilji. Ljudi su reklji da popievaju med sobu:
„Stric, vujec, stric, vujece“!
Došašče je od vajkada bil cajt pripravljanja za najveseljieši svetek med našemi ljudmi. Bil je te cajt gda se se rihtalje za svetkuvanje rođenja maluga Isuseka



Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)



Bože moj kak se ljete same preobrne. Negda dok je čovek mlad, do dvajsetoga ljeta, cajti se vlji
 
Bože moj kak se ljete same preobrne. Negda dok je čovek mlad, do dvajsetoga ljeta, cajti se vljiečeju kaj lačne ljite. Zdej se par put obrneš, ljetu je kraj i več je počel snieg poljehku prhutati. Baš to prhutenje snjegeca hu ovem cajtu gda je počelje.

Došašče, nekak nas vrača h cajte prie pune ljiet. Bilji su unda cajti gda se reklje:
“Sveta Kata snieg za vrata„ pak je vrieme gda se išlje na prvu zornicu snegek pokril naše kraje. Išlje se rane h jutre po sniežne tiri, a škornji su pri hodenju cviljilji. Ljudi su reklji da popievaju med sobu:
„Stric, vujec, stric, vujece“!

Došašče je od vajkada bil cajt pripravljanja za najveseljieši svetek med našemi ljudmi. Bil je te cajt gda se se rihtalje za svetkuvanje rođenja maluga Isuseka.

Spravljanje za Božič negda i zdej, tak se fejst razljikuje kaj bi relji kaj noč i dan. Od početka Došašča ilji bi po domači bilje bolje reči čakanja Božiča negda, ljudi su bilji h spomenku o tomu veselemu cajtu, rihtalji svoje stanje, hiže i familjikju kak bi čisti dočakalji svetek.
Bilji su te cajti gda se h duge večeri počel delati kinč za cimere, poljehku pribirale hadre za parenje, ribale prsnice, popravljale maznice, a pri ljudi kak da je bilje posebne veselje. H sirotinjske dome saku bi večerku familjija, susedi i pajdaši bilji na kupu, pak bi se obličeci treslji od radosto i veselja.

Žlabralji su ljudi med sobu o kaj česamu. Puce bi delale kinče ilji našvavale i stiha šeptale med sobu o dečka teri su njim se dopadalji. Pri tomu su dobre pazile da jih stareši nej čulji. Babe bi naprezale vuhe kaj bi mogle nekaj čujti, a i same šeptale o semu kaj se po selje dogajalje i delale špota. Nie bilje nikakve halabuke, kričanja i sakojačke hamulji teri denes več put ljudi mučiju. Stiha i rezložne, sirotinjski, bez pune pobelare, ljudi su od početka Došača ovršavalji svetke teri su njim prihajalji. H prve dane bilji su tuj sv.Andija, Barbara i Nikula ilji Mika. H večerku prie goda hodilje se popievat podoknic za godovnjaka. Onie teri je imel god ilji imendan, pevače podoknic pozval je fižu, ponudil nekaj za pregristi i pogutnuti, a unda su negda h spomenku i hamuljije znalji dočakati sitne vure.

H naše kraje dosta se držalje do sv. Barbare. Morti radi toga kaj je pri nas bilje pune rudnike, a ona je bila zaštitnica rudare. Nu nju su kak sveticu poštuvalji vonjki artiljerci, moljilje je se za čuvanje od groma. Ona je bila i zaštitnica ljehke smrti. Barbara je bila mučenica jer se protif volje svojuga oca priklonula krščanstvu. Otec ju je dal zazidati h kulu z dva obloka gda je prešel h rat kaj nej z kule mogla ziti van. Gda se je vrnul imel je kaj videti. Ona je dala napraviti trejti oblog kak križ. Srditi otec dal ju je mučiti. Kak bi ju osakatilji i ranilji rane bi čudem zacieljele. Na kraju se otec resrdil i sam je odrubil glavu. Radi toga kip ilji sljiku svete Barbare more prepoznati po tomu kaj h ruke ima mač, a kre noge je je kula z obolčeci.Na Brbarenje se pri nas prie,a i zdej, posiela šenička h posudice, kaj bi se do Badnjaka lijepe razelenela. Takaj se h nektere kraje h vodu diela kitica čriešnje. Če je do Božiča precviela moglje se čakati rodne druge ljete.

Najveselješi svetek za pomorce i decu je sv. Nikula ilji Mika. Nikula je jemput zmiril more i radi toga ga poštivaju mornari. Po pripoviedanju, on je i jednomu čoveku teri je imel tri čer dal peneze kaj jih je mogel oženiti. Te je delal poskrivečki gda su se ženile prve dvie. Gda je otec ženil trejtu čer, pazil je gdoj mu te pred vrati ostavlja blage z teru more dati čer zamuža. Čakal ga je pri vrati, a sv. Nikula ga je videl. Popel se na krof i čez rafung, kaj ga nej nišče, spustil peneze. Kak su se pri peči sušilji štunfi, penezi su opalji hu nje. Po pripoviedanju ljudi dobre dece Mikula ostavlja dare h škornju na obločecu. Ž njim ide i Krampus teri ostavlja šibe. Za dobru decu da se ne pokvariju, a za zločestu da se popraviju.

Gda bi se denes hu te veruvalje za nektere veljike triebal bi Krampus ostaviti debelu batinu i naprašiti njim ture.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/8193/za-dusu-za-spomenek-dosasce.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/8193/za-dusu-za-spomenek-dosasce.aspx)
http://beta.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-dosasce (http://beta.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-dosasce)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov « ZA DUŠU » v Zagorskomu listu:
(vupisati ZA DUŠU, ZA SPOMENEK v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2011-11-26:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2Fclanak%2F8165%2Fiz-bakine-pucke-biljeznice-snieg-na-jendrasa-veliku-skodu-nanasa.aspx (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2Fclanak%2F8165%2Fiz-bakine-pucke-biljeznice-snieg-na-jendrasa-veliku-skodu-nanasa.aspx)
 
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Ogranek Selačkě slôgě z Bûševca
(promôcija prvoga božičnoga CD-a pod nâzivom Poslunetě dušicě, 2008)

Poslan je angel Gabrijel
Paslan je angel Gabrijel, 02:56

Paslan je angel Gabrijel (http://www.youtube.com/watch?v=WPbC_CvHVb8#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 30, 2011, 11:32:26 poslijepodne

Zagorski list 30.11. 2010.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Snieg na Jendraša veliku škodu nanaša


Piše: Zoran Gregurek
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250)


Konac studenog doba je kad se gotovo uvijek mijenja vrijeme i počinje prava zima. Što je o tim danima govorila naša hraščinska baka Ivka, uvijek je bilo korisno poslušati i zapamtiti.

- Je, si zname da sveta Kata – snijeg na vrata. Ali vražji zna biti i Jendraš (30.11.) šteri ima imendan 5 danof pokle Katice (25. 11.). Veli se da snieg na Jendraša veliku škodu nanaša. Jer onda su gliboki snieg i smrzavice ne same dane krej toga goda, več i cijieli dvanajesti i mesec sijiečanj. Tuo znači i da se bu skurile pune drf i da se bu gazda saki put za glavu lovil gda bude deca ili baba z drvarnice išli z punu košaru ciepanic. Treba bu pak iti vu šume, a snijeg je do vuh..., neumorno je pripovijedala baka. Još je gore, napominjala je starica, kada na Andrijino bude lijepo i toplo vrijeme.

- Ake je na Jendraševe jug, dvije Krapine su skup. Rekla bi tak moja babica štera bi sedijiela na stolčecu krej ulaznih vrat i gledela prema nouvomu i staromu koritu Krapine (u Krapina Selu, Konjščini). Gda je na Jendraševe bile južne vrijieme, tople za kratke rukave, brže bi nastupila tak jaka zima da bi se se zaledile i ne bi znali kud hodime, gdje je ledveni put, a gde ledena koura od poteka. Same, tuo nije bile dobre zabiti gda je došla odjuga, onda bi se lafke mogel najti vu ledvene vode i, nedajbuog, se ftopiti ili se tak nazimeti da bi drhtal kak pes na diežđu i morali bi te zamotati vu tuopli blazinu - prisjećala se baka. Baka je ponovila i kako se oblačiti za velike hladnoće.

- Nije dobre na se deti debeli sviter da hodiš kak medved, a spodi imaš same potkušulju ili kombine. Mrzle ti bu a jake buš otprvaljen. Bolje je pune felji oprave imati na sebe i sa nek bu tienka. Če baš 5 ili 6 felji - smijala bi se baka koja je na sebi, kad se živa spustila 20 ispod nule, znala imati majicu kratkih i dugih rukava, haljinu, dvije tanke veste i prsluk bez rukava.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/8165/iz-bakine-pucke-biljeznice-snieg-na-jendrasa-veliku-skodu-nanasa.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/8165/iz-bakine-pucke-biljeznice-snieg-na-jendrasa-veliku-skodu-nanasa.aspx)
ili
http://beta.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-snieg-na-jendrasa-veliku-skodu-nanasa (http://beta.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-snieg-na-jendrasa-veliku-skodu-nanasa)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

O, o, o, Andrija, super momak si ti... ,
Zagrebečki festival 1962.

Andrija- Ljiljana Petrović, 02:34

Andrija- Ljiljana Petrović (http://www.youtube.com/watch?v=FZn4LK0AKg0#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 30, 2011, 11:33:43 poslijepodne

Zagorski list 30.11. 2009.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Na Jendrašove curi želiezni snijieg


Piše: Zoran Gregurek
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250)


Sveta Kata doniejla nam je lijepo vrijeme što, uzdamo li se u pučku prognozu, gotovo bi sigurno trebalo jamčiti i iznadprosječno topao prosinac. Da li bi se s tim složila naša hraščinska baka Ivka, pučka prognozerka?

- Sveta Kata, snijieg na vrata. Tuo več i mala deca znaju. Same Katica zna na večer iznenaditi, i odjemput se z snegom zametati. Ali drugi svetec, šteri je pet danof pokle Katice, Jendraš (sv. Andrija, 30. studenog), iste tak odlučiva kakve bu vrijieme zadnji mesec vu letu - govorila je baka. Naime, sv. Andrija je poznat po tome što donosi puno oborina.

- Ake na Jendraševe bude snega, onda bu on curel vu takve mrzline da se bu nuoftale. Zate se veli da na Jendraševe curi želiezni snijieg jer se mam zamrzne i tak je trdi kak železe. I po njem je tak teške hoditi, kak po stekljovinju. Jendraš se zato zna narugati Katice ak je duobra i pazi na narod i ne zameče ga z snegom, pak je on tim gorši, kak pravi prostak - smijala bi starica. Andrija je važan za udavače koje se na njegov spomendan moraju prepustiti maštarijama.

- Puce štere se oču ženiti, na Jendrašove navečer nek si sednu krej obluka i gruntaju si o dečku šteri im se dopada i misle kak bi bilo lijiepe da ih kre Valentinova te isti oženi. Veli se da ih sveti Jendraš čuje i da im ispuni želje tak da prišepne sv. Lucije da bu prema njimi milosrdna i da dečkom presvijietli pamet i zbistri oči, i da si zberu puca štera si ga k je srcu dijiela - govorila je baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/6711/iz-bakine-pucke-biljeznice-na-jendrasove-curi-zeliezni-snijieg.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/6711/iz-bakine-pucke-biljeznice-na-jendrasove-curi-zeliezni-snijieg.aspx)
ili
http://beta.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-na-jendrasove-curi-zeliezni-snijieg (http://beta.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-na-jendrasove-curi-zeliezni-snijieg)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov «IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE» gospona Zoran Gregur(e)ka na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurek v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov « ZA DUŠU » v Zagorskomu listu:
(vupisati IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2011-11-26:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=IZ+BAKINE+PU%C4%8CKE+BILJE%C5%BDNICE&siteurl=www.zagorje.com%2Fclanak%2F6711%2Fiz-bakine-pucke-biljeznice-na-jendrasove-curi-zeliezni-snijieg.aspx (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=IZ+BAKINE+PU%C4%8CKE+BILJE%C5%BDNICE&siteurl=www.zagorje.com%2Fclanak%2F6711%2Fiz-bakine-pucke-biljeznice-na-jendrasove-curi-zeliezni-snijieg.aspx) 
 
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:

Andrija Maronić cimbalista iz Podravine, 01:35
zdelatnik i vučitel cimbala z Podravine (Đurđevec)
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=f7SBthc_j4Q

Žiga i Andrija Maronić - Moj golubek, 03:07
međimurska narodna pjesma
Žiga i Andrija Maronić - Moj golubek (http://www.youtube.com/watch?v=9MqTLY_6JEk#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 06, 2011, 11:32:13 poslijepodne

Ku(kule)le vu z(d)ra(v)ku (pevcu)


Vrtoglavica, 08.11.2011.


Kule vu zraku, kule od reči


Piše: RADAR

Ve kad su prešli izbori vu Velkom Selu pri Dravi za burgemajstera, došli budu drugi, parlamentarni. Pa ve si zgubidani i oni kaj nemaju pametnejšega posla znova larmaju ko bu ak bu, da bu, došel vu parlament hrvacki. A tam je, veliju, lepa hladovina. I jeftino se more dobro piti i jesti, kajti to more biti našim vrlim zastupnikima. Jadni oni. Kad imaju samo 17 tisučaki kuni plačice. Pa si nemreju nekaj bolšega privoščiti. Za pozobati. A i ugled im je vu pitanju ak neju dobro jeli. I pili. Neki više pili nego jeli. Nečega. Kaj im mantre dela. Da posle vu parlamentu laprdati moreju. O semu i svačemu. Uglavnom o ničemu. Kaj je vredno spomena.  Kak Jožek vu Veselom kutiču. Dok preveč noje pocucla na prazni želudec. Pa mu je onda žmehko. Kak Zlateku Jegulji kaj vodi nogometni klub vu Velkom Selu pri Dravi. I ima viziju. Pa je vu nekakvom biltenu predi mesec dni napisal da bu klub pobedil vu kupu. I Rabuzinovo sončeko osvojil. Klub je pak odma ispal z kupa. A osvojil bu drugu ligu, bankrot i puno kuli vu zraku kaj kak baloni pokaju same od sebe. I tak dragi moji, zdržitejoš ovih mesec dni. Sa ili bez kuli vu zraku.


Zvir:
7 plus - Regionalni tjednik, br. 390, 8. studenoga 2011.
http://www.regionalni.com/poetna/regionalni-on-line (http://www.regionalni.com/poetna/regionalni-on-line)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Tak imam te rad(ar)

Videlo:
Dragec sa citrom - Moj Zagreb, tak imam te rad, 03:30

Dragec sa citrom - Moj Zagreb, tak imam te rad (http://www.youtube.com/watch?v=1AW0uk47D3M#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 06, 2011, 11:33:13 poslijepodne

Međimurske novine, br. 847, 2011 11 29

AKO GA DAM KUKURIKAČAJ NADO MI GA POTEPLI???

Zna se što nas je dopelav, očem reči, dovlekev do toga gde smo ve, ali ne vidim nikoga šteromo, oliti šteroj, bi mogel veruvati kaj nas bode z te kaljuže oliti blata zvlekel (ili zvlekla) vum.
Več parpot sam se prijel kaj si gruntam ovak: po čemo so to Zoranek i Vesnica (čitaj: Milanovič i Pusič), očem reči, kukurikači bolši od Jace i Karamarkija? To me več dugo gvinta i furt si gruntam komo bi svojega glasa dal, a kaj ga ne bi potepel. Vsi znamo gda je skorom pol hadezeovcov završilo vu Remetinco, jerbo so našli i dimo odnesli one peneze štere so nej zgubili. Neje to bilo lejpo od jiv, ali i ne ruom lefko je to bilo priznati.
Što zna, mortik je pravzaprav Jaca nej tak huda kak se pripoveda, a niti pak so kukurikači nej tak dobri kak se falijo. Nej znati kak bi jiv dragi Božek presortiral gda bi jiv moral podeliti na dobre i na one druge i gde bi što završil?



Piše: Jožek radnik

Verjem gda vsi znate gda bodemo išli glase davat vu nedelo, 4. decembra, na godovno svete Barike štera je patron zidarov i graditelov, šteri vu ovomo cajto nemajo kaj delati. A vsi zanmo gda zidari ne ziđejo niti drugi meštri (tesari, vodači, strujači, pigeri, taraceri, malari…) nemajo kaj delati i zbogradi toga je prinas, očem reči, vu Lepoj našoj takša meglena situacija i vsi smo vu istomo d…., kaj nebom rekel i ne znamo gda bodemo se žnjega vum zvlekli. Zbogradi tega se i vsi ravnamo v nedelo glase davat kaj nekaj, tobož, spremenimo. Štel sam vam reči gda je i moja soseda Barika vu nedelo godovnica. Kaj ne znate Bariko? A, žnjom vam je ova meglena situacija čuda lepša i budučnost štero ona nudi je čuda svetleša od ove kaj nam nudijo političari. Ali to sam za one šteri prejdejo jenoga praga dok si ona bode znova zbirala. Ne kanim vam reči kak sam vam ja pre njoj zišel jerbo bodete unda vse znali, a mogli bi i jalni biti kakši ste je. Bodite malo najgerek,bar do nedele. Kaj se ovih pravih izborov za sabornike dotikavle morem vam reči gda vam je i meni, če duže dale, vse meje jasno što je tu bolši, a što hujši. Zna se što nas je dopelav, očem reči, dovlekev do toga gde smo ve, ali ne vidim nikoga šteromo, oliti šteroj, bi mogel veruvati kaj nas bode z te kaljuže oliti blata zvlekel (ili zvlekla) vum. Več parpot sam se prijel kaj si gruntam ovak: po čemo so to Zoranek i Vesnica (čitaj: Milanovič i Pusič), očem reči, kukurikači bolši od Jace i Karamarkija? To me več dugo gvinta i furt si gruntam komo bi svojega glasa dal, a kaj ga ne bi potepel. Vsi znamo gda je skorom pol hadezeovcov završilo vu Remetinco, jerbo so našli i dimo odnesli one peneze štere so nej zgubili. Neje to bilo lejpo od jiv, ali i ne ruom lefko je to bilo priznati. No, što zna je li bi bili priznali gda so jiv nej, naša Tamara, kak glavna tužibaba i drugi policaji, uskoki ili pak poskoki pred zid dotirali. Pak to me i nejbole gvinta, je li so ovi, šteri so ostali, vredni kajbi jim glasa dal? Što zna, mortik je pravzaprav Jaca nej tak huda kak se pripoveda, a niti pak so kukurikači nej tak dobri kak se falijo. Nej znati kak bi jiv dragi Božek presortiral gda bi jiv moral podeliti na dobre i na one druge i gde bi što završil?

A ovi drugi kaj kukuričejo nam kajkaj toga obečuvlejo i delijo nam papernate ropčeke sam so nam nej rekli za kaj jiv bodemo ponucali? Je li bodemo morali delati tak kaj bodemo šmrkljavi sam kaj jim bode dobro ili pak nam bodo išle suze dok zazvedimo komo smo glasa dali. Zato preštimane pajdašice i prefrigani pajdaši, pamet vu glavo dok bodete išli glasa davat, jerbo sam jenoga imate i vsakih štiri leti vas (nas) nucajo i zato nam je, brzčas, čuda bole gda glasa damo posle kuhanoga vina nek z ropčekom vu žepom ili pak z šalom okoli šijaka. To z šalom je nej za igrati jerbo se šal more zategnuti črez kratek čas, a na škrge je jako teško dihati. Još nekaj me gvinta: kak bode, itak, gospon Moharič gospodaril z mojim glasom? Glasa davat sikak tre iti, a nej se vkrej držati od toga dela, jerbo sam se zmislite kak vam je bilo gda ste se ženili? Stareši so vam prepovedali gda se i vu tej posel treba iti spametno i gda nam bode, brzčas, huje, ali smo nej posluhnuli i sikak smo pristali kaj nas zarinkajo. Ak ste ožejeni, bole ili pak meje srečno, unda se vam, vu nedelo, nebre nikaj hudoga pripetiti.

Vu ove dneve pred izbore nam je malo standard zrasel. Ne moramo hoditi na gablec, ne moramo obedovati, a niti večerjati samo zajtrekovati, a posle nas političari hranijo po cele dneve. Neje lefko niti našaj želocaj kaj vse morajo precerati vu ovo vihrasto predizborno vreme.

Kak je to vse lejpo posloženo, a unda ljudi i dodelavlejo tak gda vam je denes tak: jempot olimpiski pobjednik zanavek olimpiski pobjednik, ak ne verjete meni pitajte bar rokometaše, ali isto vam je tak i vu politiki: jempot političar, zanavek političar, pitajte bar gospođo Zgrebec.

Saki den nam kažejo nekše nove ankete o temo što bode pobedil na nedelnaj izboraj, ali ja vam vu to nikaj ne verjem jerbo jedno velijo vu pondelek, a drugo v petek tak gda sam vam ja nazval profesora Baltazara, kak nejvekšega fahmana za te posle i pital sam ga što bode itak pobedil v nedelo: Otpovedal mi se spametno i preštimano, spametneše mi je nej mogel. Pobedili bodo oni šteri bodo vejč glasov dobili ili pak oni šteri bodo (po skrivečki) glase brojili. Brzčas čovek zna kaj govori, pak je on več ve nej tak mladi.


Zvir:
http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=8339:ako-ga-dam-kukurikaaj-nado-mi-ga-potepli-&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=8339:ako-ga-dam-kukurikaaj-nado-mi-ga-potepli-&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Videlo:

Zvlekel sem babu z blata ja vun
I nosil sem doma tej zmazani kljun
Kaj mislite da je mučala
za falu je hujša postala

Vinički tamburaši - Žlabrava baba (Vinska kapla), 03:16

Vinički tamburaši - Žlabrava baba (http://www.youtube.com/watch?v=fixsiJCldmI#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 06, 2011, 11:34:19 poslijepodne

Zagorci smo, l(j)udi pravi


DNEVNIK TATE   BENA, 2011-11-29

Obećanje ludom radovanje

Do sad u Vladi nije bil niti jedan Zagorec rođen na području naše županije. I onda se opet čudimo kak se pri nama nigdar nič ne napravi. A gdo se bi izboril za nas. Nešči z Osijeka, Splita, Rijeke ili Zadra? Evo, odmah sutra. Hoću reći malo sutra.



Piše: Tomislav Benčić

Kad se samo zmislim prijašnjih izbora i kaj su sve oni teri su šteli da se njih bira obećavali. Tih obećanja je bilo tolko da se niti nemrem svega zmisliti. Ali se dobro zmislim nekih stvari vezanih uz Zagorje. Reklo se da se bu pruga popravila. Ali se nije. Rekli su da se bu popravila i stara zagorska. Ali kak te godine kad se to trebalo dogoditi nije bilo dost penez za sve ceste, pa se popravila samo stara karlovačka uz još jedno obećanje da bu zagorska popravljena druge godine. Ali nije ni do dana današnjeg.

Vezano uz prugu trebal se delati i pothodnik na zabočkom kolodvoru jer sve više i više ljudi hodi prek štreke. I dalje tak hodiju. Jedino kaj su željeznice napravile da se ne hodi prek štreke je da su deli ogradu. Pa sad ljudi ideju prek žice.
Zmislim se da je bilo i riječi o cesti od Zaboka do Krapine. I o brzoj cesti od Mokrica prek Marije Bistrice do Popovca se naveliko pripovedalo. Ali samo do izbora. I sad se opet počelo. Ali samo pripovedati. Već ljetama se obećava i dvorana h Zaboku. No prva lopata još nije zapičena. Obećanja, loše isprike,... obećanja, loše isprike,... obećanja, šutnja,... i tak od predizborne kampanje do predizborne kampanje.

I jesmo li iz svega izvukli neku pouku? Ne! Bar mi Zagorci nismo. Nas su furt držali za bedake i delali bedake z nas. To se more videti i po izbornim listama. H našoj izbornoj jedinici ih je 31. Od toga na 10 lista nije nišči iz Zagorja. A na još 10 ima jedan ili dva iz Zagorja. I onda se nakon izbora čudom čudimo kaj h saboru ne sedi nišči iz Zagorja. Ili morti dva - tri. Pa malo vrtim film unatrag. I pokušavam se zmisliti nekog s područja naše županije h Vladi. I nemrem se zmisliti niti jednog. Nešči bu sigurno rekel daje Jarnjak bil h Vladi: Je bil je. Ali on je z Bednje tera je h Varaždinskoj županiji. Čak niti ne živi h našoj županiji. Živel je recimo Kajfež. I bil je h vladi. Čermak živi h Zagorju. I bilje h Vladi. Ali njih dva nisu Zagorci.

Dakle da rezimiramo. Do sad u Vladi nije bil niti jedan Zagorec rođen na području naše županije. I onda se opet čudimo kak se pri nama nigdar nič ne napravi. A gdo se bi izboril za nas. Nešči z Osijeka, Splita, Rijeke ili Zadra? Evo, odmah sutra. Hoću reći malo sutra.


Zvir:
Zagorski list, br. 424, 29.11.2011
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Videlo:
Faringaši - Zagorci smo, ljudi pravi, 04:12

Faringaši - Zagorci smo, ljudi pravi (http://www.youtube.com/watch?v=aHxTgF-fbp0#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 15, 2011, 10:54:30 poslijepodne

Zagorski list 13.12. 2010.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Sveta Lucija i kokotova noga


Piše: Zoran Gregurek
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/baka.jpg&width=430&height=250)


- Od svete Lucije do Božiča dan je dugši za kokotovu nogu, onulike za kulike kokok korači, kaj znači da je kmica krajša same četiri ili pet minut. Nije pune, ali se pozna jer do Lucije dan same do četiri vur i skore se niš popuoldan vune nemre napraviti – govorila je naša hraščinska baka Ivka koja je u prosincu imala pune ruke posla jer se više dana pripremala za Božić, a i 12. mjesec „obiluje“ pučkim izrekama pa je imala znatiželjnih sugovornika na pretek. Od svete Lucije (13. prosinca) u narodu se nekad prakticiralo nekoliko običaja, koji imaju gotovo karakter obreda.

- Svetu Luciju z velikim nestrpljenjem najviše su čakale puce za ženidbu. One su već kre Martinja na dvanajst paperekov napisale po jedne ime dečka šteri im se dopada. Gda su saki dan odhitile po jen paperek, gda su se vračale od meše, na polnočke bi zeznale ime svojega nuovoga muža. I to nije bedastuoča jer je pune dekli tak jake veruvale da bude zele toga i toga dečka, da su mu uspele z glavu zavrteti i na kraju se oženiti za njega - rekla je baka. Na svetu Luciju vrlo je često znao padati i snijeg jer je poznata izreka kako „sveta Luca snijeg nabuca“.

- Sveta Lucija drvarica, trinajst danof do Božiča. Tak se navijiek govorile, a značile je da se od Lucije do Božiča, gda zna biti dosta mrzle, tek pripravljam za ljutu zimu. Jer, ne veli se zabadava da nema prave zime do Božića. Tek je onda na redu dugi i ladni sijiečenj i veljača vu koje zna biti tak oštra zima da vrbe krej putoka pucaju - pripovjedala je starica.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-sveta-lucija-i-kokotova-noga (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-sveta-lucija-i-kokotova-noga)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Kupil san ti prstenac...prstenac si zela, ma mene nisi otela. ma luce, ma luce,
luli-luli-lulice
. susedice moja.....

www.croinfo.net (http://www.croinfo.net) - Mirko Cetinski - Kupil sam ti prstenac - Trsat 11.12.2009..mp4, 02:34

www.croinfo.net - Mirko Cetinski - Kupil sam ti prstenac - Trsat 11.12.2009..mp4 (http://www.youtube.com/watch?v=C1PcAayzjVM#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 15, 2011, 11:01:34 poslijepodne

Glas Podravine, 02.12.2011. 

Moza(i)k (z jajci)


A kaj da danas kuham?

Pak je došlo vreme kolina


Pak nam je došlo vreme kolina, a bome je i meni već drugo leto kak v Glasu pišem o kolinama. Nekak mi se čini da smo od bivše države ipak nekaj zadržali: klanje svinja krajem studenoga. Nekad je v to vreme počela seoba ljudi iz metropole i drugih gradova prema selu gde su živeli roditelji ili nekakvi bliži rodaki, dobre duše koji su shranili pajceka, dali prostor za klanje, nabavili poznatog selskog mesara i druge usluge koje z tem idu.

Moja familija je dolazila hrpimice iz Zagreba: sestra i šogor, vujec, vujna i njezina sestra tu i tam. Uglavnom je bilo veselo cei dan, al mi ni do dan danas nije jasno kak smo svi stali vu onu našu staru hižu i ka smo se svi smestili na spanje. Ali znate onu: "Dok družina nije besna niti niža nije tesna". Istoga mesara smo imali pune dvajst tri lete i znali smo svi točno kaj treba delati: kud on okom tu mi skokom.

Za mesara je ponekad imal čudne navike. Mi smo se svi v jutro veselili dinstanim jetricama, frišketini i moždanima, a on to ni štel ni videti. Zadnjih par let sam mu moral speći nekaj na roštilju, a priznajte da to baš ni bogznakakav posel v zimi. Čim je v jutro došel pri prvi rakijici je pital: "Kolko imate ovo leto kaše?" Za one koji nisu baš vpučeni v mesariju puno kaše je značilo i puno nadevanja čurki, a to mu je bil najtežeši posel. Moram vam priznati da smo moj prijatel Slavo i ja tak nekak isto reagirali puno let posle dok smo mi bili glavni mesari.

Tak se je jemput dogodilo, dok smo klali pri jednom pajdašu, daje uz nekakvu mlednu pikaču imal fajn kaše. Da si malo skratimo muke kašu smo malo odgrabili i hitili prek plota k susedi vu sneg. Naravno da to nisu vidli domaćini, ali su nas v proljeće otkrile susedine kokoši jer su nakon kaj se otopil sneg počele zobati kašu a to je pak vidla naša domaćica. Onda je već bilo kasno da nam da no-no.

Posle ovoga spomenutoga mesara je došel v našu hižu kakti prvi majstor Slavo i bome je već debelo premašil one dvajst tri lete. Ak sam dobro zračunal tome je već prek trist pet let. No v to vreme više ni bilo preveč živoga klanja, ali se ni ništ promenilo kaj se tiče više gazdi pa mi se čini da se broj i povečal. Tak se je znalo dogoditi da Slavo i ja imamo po četrt polovice, pa onda tolko i moji starci i sestra, pa onda jedno vreme i kum Andrija, a znali su se pridružiti i Slavojevi tast i punica a bome
jedno leto i njegov šogor.

Nebi verovali da se dve-tri lete dogodilo daje pri meni v podrumu bilo i po dvadesetak onih sindikalnih polovici. Kolko je bilo kobasi, prezvuršti i čurki za nadeti morete si misliti. Jen dan smo delali samo meso i pripremali meso za kobase a drugi dan sve ostale proizvode. Bilo je posla strahota ali da znate: bilo je i jako veselo.


                                                         ivan.ferencak@kc.t-com.hr

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pondelek
Juha/Glavno jelo: Ak ste imali koline sigurno vam je ostalo kolinskoga zelja z mesom. U to uvalite samo kuhani grah i imate odličan obed.
Desert: Početak je tjedna al ipak popite jedan pol-pol.

Tork
Juha: Podravkina juha iz vrečice.
Glavno jelo: Jetra na naglo s puno crnjaka.
Desert: Ledeni čaj.

Sreda
Juha: Prežgana juha.
Glavno jelo: Krvavice, rastani krumpir i kiseli krastavci.
Desert: Salenjaki z pekmezom.

Četrtek
Juha: Krem juha od mešanog povrća.
Glavno jelo: Pečena špicrebra, pečeni krumpir, šalata.
Desert: Posladite si s jednim pudingom.

Petek
Juha: Riblja juha (odrežite ribi glave i repove i dodajte dost povrća).
Glavno jelo: Pečene pastrve v kuruznom brašnu, kuhani krumpir na putru.
Desert: Čaša vina posle ribe navek paše.

Subota
Juha: Danas ju preskočite.
Glavno jelo: Krpice sa zeljem i za prilog zdinstajte malo junečeg bočinga.
Desert: Vikend je počel - opustite se uz pivo.

Nedela
Toplo predjelo: Par komadića kruha stostajte, premažite z malo putra i domaće jetrene paštete.
Juha: Juha od pilećeg sitniša z vrhnjem.
Glavno jelo: Pohani picek, rizibizi, zelena šalata.
Desert: Štrukli z jabukama i piće po izboru ukućana.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurski Jezeraš (F črne čurke ide kaša, sol i ?  ), 06:09

a: Domači kruh                 b: Kojski drek
c: Svijska jajca                 d: Svijska krf

Međimurski Jezeraš ( F črne čurke ide kaša, sol i ? ) (http://www.youtube.com/watch?v=ujrnJTTmfh0#) 
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 21, 2011, 11:09:15 poslijepodne

Zagorski list, 14.12.2010.

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Veljikobožičnjak, mesec za šenkanje


Bilji bi ljiepi cajti gda bi starci svoje dece meste skupe čačke daruvalji spominek i sakojačke pripoviedanje, če niesu pozabilji. Takaj bi bilje ljiepe da deca svojem starcem darujeju barem malje svojuga cajta. Barem malu zericu cajte tere trošiju na šuplje spominke po sakojačke bertiji. Bilji bi ljiepi dari pajdaše jeden prema drugamu da se zestaneju, skup z svojemi familjijami tere imaju, i med sobu požlabraju. Smiehi, šala, pajdašuvanje, radost i sreča h srcu ipak su najljepši dari tere moreme daruvati jedni drugima. Unda ne smeme biti, barem hu ovem cajtu, za takve šenjkanje.

Piše: Nevenka Gregurić
 
Slika:
http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250 (http://www.zagorje.com/thumb.ashx?path=/ckfinder/userfiles/images/komentatori/greguric.jpg&width=430&height=250)




Veljikobožičnjak, gruden, ili pak prosinec mesec, je mesec teruga h denešnje cajte zoveme mesec daruvanja. Istine za volju od vajkada se decu pri nas daruvalje za Mikuljinje, negde h nektere druge kraje za Luciju. Deca su se takaj raduvalji tomu kaj njim bu Isusek del h slamu tera je bila na svetke pod stoljem. Več jeden dug čas ne veseljiju se ni ne radujeju same deca daruvanju nek i stariejši. Si čakaju kaj njim se bu pod cimer na Badnjak delje. Štacuni su puni kaj česa. Žvrgljaju, zvoniju, ropaju, popivaju, svetljiju se i dišiju sakojački čački. Cinfrasti, se moguči farbi i primislji čakaju nekuga gdoj jih bu kupil, kaj bi jih nekomu daruval.

Kak je te nove pečena šega postala za praf šega, ljudi jeden drugomu očeju šenkati nekaj za svetke. Kak su pak grdi cajti, slabe je ropanja po žepe, a pobelari tenki, tak je se teže od gupčeka htrgnuti i nekaj drugomu kupiti. Da bi navada ipak ostala navada več put se mora kupiti nekaj kaj čoveki nie trieba i more biti bez toga. Nu če se pak nič nekomu ne šenjka čoveku se grde vidi gda dojde h nekteru hižu. Največ penezof senek se potroši za decu. Starci, familjija nakupujeju dece čačke sake felje. Oni sami se malje ž njimi poigraju i za čas zavšiju h nekavem zapečku.

Kak deca rasteju tak su čački se drugačeši, a borme i se skuplješi. A starci se nemreju ofnjati od želje svojuga „kučnuga ljubimca“. Nekteri dan sem čula na obloku z terem lučeme h sviet kak je jedna prodavačica štacuna rekla da starci kupiju dece se kaj h šatcunu poočeju. I tak te ide se dok detece nie tak veljike, a želje još veče, da starci ne htegneju pratiti njihove želje. Unda dojdu srde, špotanje, a negda i do mržnje prema onomu gdoj je daruval nekaj največega, nekaj kaj nema ciene, a te je življenje.

I baš tak lučem ja starce kak idu z štacune sakojačemi veljikami i malami paketeki, za svoje ljubimce. I gda te ljubimci dobiju jeden čas su dobre volje. Starci su pak veselji kaj i oni unda jeden čas imaju mira od te svoje drage nasljednjike. Oni se igraju z moderni mašinkami, a starci su bez brige. A na mašinka se da kaj česa videti, kaj velja i ne velja. Se te ostane zapisane negde h pometi deteca i kesniejše more grde završiti.

Zdej si gruntam kak je bilje gda sem ja bila mala ilji bi reklji žabe do vuh, kaj sme mi za svetek kak deca dobilji. Lučeči čez denešnje oči, nič. H škornju na obloku za Nikuljinje bil je kakef svietlječi bombonek i šiba bez tere je malje tere Mikuljinje prešlje. A za Božič je bila veljika sreča če se mogel pocuknuti cinfrasti cukar teri je bil kupljen za cimer. Spretne se i „fkrala“ jabuku božičnica z košare, zvezana z preju za štekelj, tera je čakala da bu obiešena na cimer. Nie su se h mesecu šenkanje dobivalji nikakvi dari z štacune za veljike i decu.

Denes, te morti i zgledi malje žalosne, alji senek gruntam da sme mi deca hu onem cajte dobilji pune več nek denešnja. Imelji sme kaj denešnji pajnjkrati retke gde imaju. Raduvalji sme se žukanju h babičenem ilji maminem krilu. Poslušale su se pesmice tere su meste radiona gundralji ljudi familjije gda je bila na kupu. H mala hižica, potelušica, živelje se jednem drugem življenjem. Šenjkalji su ljudi jeden drugomu zericu svoje dobre volje. Nie da nie bilje i unda kaj česa, svaji, preziranja, spretikavanja i špotanja. Alji h mesecu h terem se spravljalje za najveseljieši svetek, Božič, ljudi su jeden drugomu daruvalji, sebe. Starci su imelji več cajta i z decu pririhtavalji kinče za cimere, pripoviedalji sakojačke priče z teremi bi decu i malje plašilji. Baš takve priče morti i denes faljiju, kak onem gdoj bi jih trebal pripoviedati tak i onem teri bi jih triebalji posluhnuti. Hu ovem cajtu, h prosincu mesecu, mesecu gda nekaj nekomu očeme šenkati naljepši dar bi bil gda bi ljudi jedni drugem šenjkalji trunek sebe.

Bilji bi ljiepi cajti gda bi starci svoje dece meste skupe čačke daruvalji spominek i sakojačke pripoviedanje, če niesu pozabilji. Takaj bi bilje ljiepe da deca svojem starcem darujeju barem malje svojuga cajta. Barem malu zericu cajte tere trošiju na šuplje spominke po sakojačke bertiji. Bilji bi ljiepi dari pajdaše jeden prema drugamu da se zestaneju, skup z svojemi familjijami tere imaju, i med sobu požlabraju. Smiehi, šala, pajdašuvanje, radost i sreča h srcu ipak su najljepši dari tere moreme daruvati jedni drugima. Unda ne smeme biti, barem hu ovem cajtu, za takve šenjkanje.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-veljikobozicnjak-mesec-za-senkanje (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-veljikobozicnjak-mesec-za-senkanje)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov « ZA DUŠU, ZA SPOMENEK » gospě Nevenkě Gregurić na POTgoričkomu forumu:
(vupisati  Gregurić v iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Provizorna pismohrana člankov « ZA DUŠU » v Zagorskomu listu:
(vupisati ZA DUŠU, ZA SPOMENEK v gôrnomu desnomu čošku (Google prilagođeno  pretraživajně) na slede e stranice):
http://www.zagorje.com/ (http://www.zagorje.com/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pregled člankov dete do 2011-11-25:
http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2F (http://www.zagorje.com/pretraga/?cx=005765998322074358781%3Ahserwgt4jb8&cof=FORID%3A11&ie=UTF-8&q=ZA+DU%C5%A0U%2C+ZA+SPOMENEK&siteurl=www.zagorje.com%2F) 
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 26, 2011, 12:24:25 prijepodne
Zagorski list br. 427, 20.12.2011.


ZA DUŠU ZA SPOMENEK

Čakanje Božića

Dišale su hiže po svetku. Miešala se duha radosti z duhu fine košte tera je na svetek bila h sake hiže. Na najljepšem stoljnjaku pod teruga se na Badnjak zmetal žitek, postavilje se jelje z terem su ljudi kriepilji svoje tielce. Miešal se je žmah pečene purice z mljinci, domače juhice i gibenja z smiehem hižne. H čoške komori gizdal se je cimer napravljen z cinframi od ljubavi i kinđi. Z sake hiže čula se tiha pesmica:,, Narodil nam se kralj nebeski....."
Sega toga denes z naše veljike hiži nie moči čujti, a duha več davne ne raduje ljudi.


Piše: Nevenka Gregurič


H ovem cajtu dok čakame prihajanje i rođenje maluga Isuseka ilji bume reklji Adventa ilji Došašča rada malje polandram po sieme. Veselji me landranje po one starinske sieme kak i one moderneše ilji denešnje teri su pririhtani same za ove cajte. One kaj se ima za zapaziti je da su si tie siemi, bilje starinski ilji moderni, nekak drukšeši nek se ove ljiete natrak. Na tie sieme je sakojačke čačke teri bi nam triebalji pocinfrati življinje za Božič. Nu nekak si misljim da kak da su tie silni čački htihlji. Ne čuje se fejst larmanje, piskanje, trumbientanje i ropanje kak se znalje čujti prie. Ne da denes več nie takve čačke nek valjda ljudem nie več za ropotarenja tera su nam ove ljiete rezbijale vuhe. Za primietiti je, a kaj je mene posebne drage, da se nekak menje ove ljete spominje dedek Božičnjak. Bilje bi mi još dražeše gda bi znala da je ne spominjanje dedeka Božičnjaka znak da su ljudi došlji k sebe i da su konačne razmelji kaj je i za kaj se praf za praf svetkuje Božič. Raduvalje bi me da su konačne razmelji da za Božič čakame prihajanje maluga Isusa, a ne nekakvoga starca z bradu. Jezik mi je več obetežal od pripoviedanja med decu, pajdaši, alji i na mesta gde sem se znala najti da je dedek Božičnjak h glave same onie teri se cielji život h nečem iščeju. Tuj i tam se najdeju, a unda kaj nej bilji baš kak oni teri cielje življenje tiraju jednu šegu, namečeju svoju novu, tere več put nema veze z pameču. Saki takef „novepečeni" krojitelj novie šegi pozabi za onu staru „nie važne kaj se velji nek gdoj velji", pak brze rečene opadne h vodu.

Tak unda zdej stiha kak i negda pririhtavame se k veselomu i veljikomu svetku, Božiču. Negda nie bilje važne čievi bu cimer vekši,z čieve se bu hiže čulje veče larmanje. Važniejše je bilje da se z sake male potleušice h tere su živelji ljudi osietila ljubaf, radost i topljina. A te iste male potleušice i njenji žitelji pripravljali su se i čistilji za najveseljieši svetek h ljetu. Rođenje h familjije makar je bil jeden prazni žaluček več, bilje je za hižu senek veselje i radost. Svetkuvanje pak spomenka na cajt rođenja maluga Isuseka o čemu su deca pune nafčilji od svoje babic i mami bilje je posebne veselje.

Raduvala su se deca, skupa z svojemi hižnami h sakem cajtu do Božiča. Si su se skupa rihtalji za veljiki svetek. Delale su se kinđe, a pri tomu su deca posluhnulji navuk teri nigdar, gde su hižni bilji na kupu, nie izostal. Išel je tie navuk dece čez vuhe, alji je senek neke i h glave ostalje. Nie se unda čakalje da se bu nekaj pod cimerem našlje jer su unda bile druge šege. Raduvalji su se najmlaši če je bilje za obesiti na cimer jabučic ilji kupljeni cukar h svietljem papieru. Dobre su znalji da poklje kaj prejde župnik z križecem se kaj je na cimeru, a bilje je za pojesti, bude njihove. Negdar je šteča bila tak veljika, kaj nekteri niesu moglji dočakati tie cajt pak su po skrivečki kaj jih nišče nej videl odmotalji papier, scuknulji cukar, a papier zafrknulji kak je bil. Tak je same oštrem oku moglje bilje videti da se meste bombona na cimeru bamba prazni papier. Sake je detece ilji malji huncut znal da za napravljene ne dobil špotance. Raduvala su se deca i jedva dočakala Badnjak. Poklje kaj se je okitil cimer, fižu se donesla slama tera se metala pod stol. H slamu se pri boljstajuča hiža skril kakef dinar ilji jabučica pak su se deca hganjala gdoj jih bu našel. Če nie bilje toga deca su se raduvala i tomu kaj su se valjalji po slame pod stoljem i delalji huncutarije. A unda gda su se nahincalji pri sebe, hodilji su od hižice do hižice lukat cimere. Donašalji su sud čievi je cimer ljepši. A unda, poklje landranja po selu stariejša dečurljija je skup z starci išla na polnočku, a mlajši spat, veselji i zadovoljni.

Dišale su hiže po svetku. Miešala se duha radosti z duhu fine košte tera je na svetek bila h sake hiže. Na najljepšem stoljnjaku pod teruga se na Badnjak zmetal žitek, postavilje se jelje z terem su ljudi kriepilji svoje tielce. Miešal se je žmah pečene purice z mljinci, domače juhice i gibenja z smiehem hižne. H čoške komori gizdal se je cimer napravljen z cinframi od ljubavi i kinđi. Z sake hiže čula se tiha pesmica:
,, Narodil nam se kralj nebeski....."
Sega toga denes z naše veljike hiži nie moči čujti, a duha več davne ne raduje ljudi.

SREČEN VAM BOŽIČ!


Vide(l)o:
Cinkuši-Bozična (1998), 04:31

Cinkusi-Bozicna (1998) (http://www.youtube.com/watch?v=tqFlUnUi5gU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 26, 2011, 12:30:10 prijepodne


Zagorski list br. 427, 20.12.2011.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Šte bor prije Badnjaka kiti, z njim naj vine piti


Pripremio: Zoran Gregurek

Što je Božić? Raskošno okićeni izlozi velegrada, pijani Djeda Mrazovi, Baka Mrazice s halterima, vilenjaci koji prodaju pakete za mobilne uređaje, trošenje kuna na kilograme raznobojne plastike koja svira ili sasvim nešto drugo ? O ovom „drugom" ponešto je znala reći naša hraščinska baka Ivka, narodna mudrica.

„ Jaj, gda sam vidla da moja pranučica več prije Mikulinja hodi z kuglicama i papernjatim pahuljicami na šljokice i pita gda bume bor kitili, mislila sam da se šali. A gda sam spazila da i susedi lampice vu obluk još na Barbaru meču, brže - bolje sam se požurila vrmar otprijeti i pogledala na katolički kalendar, šteri je znutrašnje stranjke zalepljen, šteri je dan. Pak su do Božiča tri tjedni ?! Niš ti ja to ne razmem. Negdar tak nije bile. Same su nešteri, šteri su valjda imeli žutu knjigu (smijeh), tuo delali. Je, bile je i toga, nem rekla... Moja babica je znala reči da šte prije Božiča bor kiti, naj z njim vine piti. Ili po domači: mani ga se, sinek dragi „udarala bi starica dlanom o dlan i u nevjeriti okretala glavom. A tko je u zagorskim domovima nekad kitio bor?

„ Pri hiži su tuo delali najmlajši, deca i najstareši - dedeki i babice. Kuglice se ravnomerne mečus sijieh strani bora, ukrasi od papijiera i lančeki idu okoli bora, šterega sme negdar zvali i cimer. Pod bor idu najlepše jabuke - božičnice, i to po jena za sakoga člana vu familije. Babice su vnučicame pomagale kititi bor, a dedeki nučičom. Na kraju se na vrh bora diela špica ili zvijiezda, šte je kak imel. Okoli bora bi se deli i anđeleki i gusnate figurice z Betlehema. Onda bi deca tancala okoli bora i si se zajedne priređuvali za polnočku,,, govorila je baka. Na polnočkuje nekad išlo i mlado i staro.

„ Gazdarica ili stari stric bi ostali doma za vrijieme polnočke jer su svetki dani gda se i tat zna zaletiti vu hižu. Zate, če i nije nikoga doma bile, ostavile bi se svetle pri hiži, bar je jen lampaš gorel. Je, nije tuo niš čudne, tati bi negdar došli ranu krast ili ti zeti zlatni lanjček šteri ti je kumica za krst kupila, a ti ga čuvaš vu škatuljice kak svetu vodu z Trsata ili Marije Bistrice. A polnočka je bila najdivneša meša vu letu. Mi bi se pucke žurile vu cierkvu da bi zauzele bolja mesta i onda bi z župnikom popijivale da bi cijela cierkva bila vu gruomu. A i dečeci su nam se več dopadali i čakale sme da nam nešteri kakof cukor vu žep od kaputa dene. Čuvala bi te cukor se do Vuzma, če mi ga nejnešči od mlajše brače našel i pojel. Žurili sme se dime na dobru večeru. Mese se nije jele saki dan, kak ve. Mislil si da si z svetim Petrom za stolom gda je mati, Bog je dej duše lefke, donesla pečenjku z krumpijierom. Pak gibanicu... Se je dišale... Pod stolom je bila slama, na šparetu se kuhale vine z cimetom, a mi sme kak janjčeki molili, onda se dobre najeli pak si popili puol deci kuhanoga. Još bi ga vu noga osijiteli gda sme legli vu mefku postelj i jedva čakali jutre. Jer zutra je bil Božič. Za nas, decu, negdar najvekši dan, vekši i od Vuzma. Froštukelj je bil boguovski, pak k meše vu nuove rubače, a pokle grudanje... Da mi se vu ta lijieta vrnuti,,, uzdahnula bi baka, ogrnula senajboljom vestom, sjela za svoj stol i odmolila nekoliko minuta. „ Ve mi najdi na radiju božične pesme. Popijievala bum se dok ne zaspim „,rekla bi veselo i iz sveg glasa zapjevala „Narodi se Kralj nebeski..."



Poslunete dušice

POSLUNETE DUŠICE, DUŠICE
OD MARIJE DEVICE,
OD MARIJE DEVICE

KAK JE SINKA ZIBALA, ZIBALA
PESMICE MU SPEVALA,
PESMICE MU SPEVALA

VUSNI, VUSNI SINEK MOJ, SINEK MOJ
ZEMl CVETEK POKOJ SVOJ,
ZEMI CVETEK POKOJ SVOJ

HODI, HODI GRLICA, GRLICA
O TI MIRNA TIČICA,
O TI MIRNA TIČICA

NUNAJ MALO DETEŠCE, DETEŠCE
NUNAJ MOJE SRČECE,
NUNAJ MOJE SRČECE

MAJKA OČE SPEVATI, SPEVATl
JOŽEF MIRNO ZIBATI,
JOŽEF MIRNO ZIBATI


Božičně pesmě OSS-a Bûševec:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/o-yes-yes-busevec/msg8216/#msg8216 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/o-yes-yes-busevec/msg8216/#msg8216)


3. Poslan je angel Gabrijel, 2:51
Paslan je angel Gabrijel (http://www.youtube.com/watch?v=WPbC_CvHVb8#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 26, 2011, 12:33:35 prijepodne

Zagorski list br. 427, 20.12.2011.

Dnevnik tate Bena

Zima

Mnogi budeju dobili božičnicu, ali ima i onih teri nebudeju. Pa smo se jen dan u razgovoru malo i toga dotaknuli. Te tko isplačuje božičnice, a gdo ne. I kolke jesu ak ih ima. Da bi na kraju zaključili da sve zapravo ovisi o milosti gazdinoj. I o tome kolko drži do svojih ljudi, a kolko je s druge strane težak za dati ljudima ne samo božičnicu nego čak i normalnu plaču.



Piše: Tomislav Benčić

     Nekak baš nisam pri volji ovo pisati. Jednostavno se nemrem prijeti laptopa i početi pisati. Skoro sve zanimljive teme sam več potrošil. Ne volim se ponavljati i pisati o istome. Najrajši i ne bi nič napisal. No, postoje dva razloga zbog kojih ipak kak god da mi se ne piše ipak pišem.Prvi razlog ste svi vi teri ovočitate.Kaj bi vi sad čitali da ja nisam ovo napisal? Najvjerojatnije nekaj drugo. A drugi razlog je taj kaj mi se ljepo vidi kad se na kraju meseca poveča stanje na mojem žiro računu.

     Nakon raznih nagađanja i govora bude, ne bude ipak su ovi kaj su još uvijek vlast rekli da su osigurali peneze za božičnicu. Za nas koji delamo za državu. Mnogi budeju dobili božičnicu, ali ima i onih teri nebudeju. Pa smo se jen dan u razgovoru malo i toga dotaknuli. Te tko isplačuje božičnice, a gdo ne. I kolke jesu ak ih ima. Da bi na kraju zaključili da sve zapravo ovisi o milosti gazdinoj. I o tome kolko drži do svojih ljudi, a kolko je s druge strane težak za dati ljudima ne samo božičnicu nego čak i normalnu plaču. Normalno da se prilike razlikuju od firme do firme, ali uvelike neke stvari ovise i o tome s čim se koja firma bavi. Pa na primjer banke skoro sve isplačuju božičnice i to u dosta dobrim iznosima. Lako njima kad se na njih kriza slabo lovi. Če im opadne zarade povečaju kamate i tu razliku si naplate od jadnog naroda teri je moral zdiči kredit. Među mnogima kaj se plačeju kak im je teško su i trgovci. Pa mi nije jasno kak jednima je teško, a drugima nije. Po nekim dučanima trgovci (sad mislim na one teri delaju h dučanima) imaju mizerne plače, a eventualnu božičnicu dobiju malo h kešu, a malo h bonovima tere moreju iskoristiti h dučanu gde delaju. Ali ima i dučana gde su velike plače i gde je božičnica među najvekšima. I onda ne razmem kak nešči more, a drugi ne. Nije niti rijetko za videti da oni teri dajeju male plače i mizerne božičnice ili nič od toga imaju podosta nekretnina, a svako malo voziju neki drugi bjesni auto. 

     Evo, nakon dugog čekanja opal je i snjeg. Ak se to uopče more reči da je opal. Samo se malo pokazal. Dobro da nije praf opal jer nisam bil pri volji slobodnu subotu provesti s lopatom. Jer znam da i ove godine cestu ispred svoje hiže moram čistiti sam. Ili uz pomoč kojeg suseda. Jednostavno ne vjerujem da se bu ove godine nekaj zmenilo u odnosu na prijašnje. Još moram i prejti soli kupitikaj bum imel s čim cestu posipati nakon kaj ju počistim. Znam da sam na početku teksta napisal da sene volim ponavljati, ali kad je riječ o ulici gde živim, o željeznici i o telekomunikacijskoj firmi jednostavno moram svako malo nekaj napisati jer mi svako malo zdigneju i ovak visoki tlak. Sreča da mije doktor prepisal dosta jake tablete za tlak. Iza kraj sam nekaj primjetil. Zima se počela držati kalendara. Evo zahladilo je, snjeg se počel prikazivati, a evo kalendarski je zima tu, znači sve u svoje vrijeme.
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 13, 2012, 10:28:05 poslijepodne

Međimurske novine, br. 852, 2012 01 05

A na to mlado ljeto vsega obilja

Novo leto je prešlo poceka i več se zalaufalo. Kuliko vidimo vse je isto sam se datum spremenil kuliko gud nam ovi novi kukuričejo gda je več vse genulo na bole i gda se nam je nekaj, očem reči, standard počel zdiguvati. Kuliko smo čuli, a to nam je obečal i gospon Linič, da nam ga bode zdigel na 26, a ak nam je to preveč unda nejmeje 25. Ste razmeli, za pdv se spominamo. Nikaj zato, na to mlado ljeto vam želim zdravlja i veselja, a ne bodem vam želel vsega obilja jerbo nam je to več naša nova vlada obečala. Mam nam je čuda leži čim nam nešči nekaj obeča. Kak nam je malo tre kaj bodemo zadovoljni.


Piše: Jožek radnik


Vsi znamo gda je Ded Mraz nej na državnomo proračuno i gda ga brzčas plačajo z črnoga fondoša. Isto tak znamo gda nebre preveč toga naprajti oliti pomoči, ali gda več nikaj drugo nebremo unda iščemo pomoč o od jega. Tak je nejglavneši međimorski esdepeovac, Ivek Perhočov, pisal Dedo Mrazo nek pomore z svojim autoritetom i svojimi vezami kaj, ipak, nešči z toga našega falačka zemle med dvemi vodami dojde vu beli Zagreb grad i to ne kak sabornik (jer takše smo si sami zebrali) nek vu izborno vlast. Najte me pitati kaj ja mislim o Dedo Mrazo jerbo mi je nigdar nej nikaj napravil, ali nekak mi se zdi gda se Ivek to jako dobro zmislil. Zakaj? Ne moram vam govoriti gda je stara vlast Deda Mraza hitila vu ropotarnico povjesti i zrivala ga vu penzijo i to ono predivremeno, tak gda se on, čim so kukurikači prijeli cugle vlasti, vrnul na velika vrata.

Morem vam reči gda je nej dugo trelo i Ded Mraz je Iveko spunil željo. Najme kaj, mam posle novoga leta zastavil se na čakoskomo železničkomo kolodvoro črleno-beli cug na šteromo je pisalo: NOVA HRVAŠKA VLADA. I to je nej vse, na prvomo vagono je z menšaj slovaj pisalo ministri, na drugomo zamjeniki, na tretjemo pomočniki, a na četrtomo ostali službeniki brez šterih Vlada nebre funkcionerati jerbo nešči mora i delati. Znate gda je Čakovec mala varoš i gda se mam vse zazvedi tak gda, dok je cug još bil vu Varaždino, več je peron bil pun vsih onih šteri so meli željo kaj bi došli vu njega, očem reči, kajbi se porinuli vu izvršno vlast. Čim je cug postal naši esdepeovci so nahrupili vu prvi vagon, ali nej ga bilo sreče, došli so nutri, ali so vsi kupeji bili popujeni i zaklejeni. Prešli so vu drugi vagon, a tam ga bilo jeno par praznih kupejov, ali so isto tak bili zaklejeni. Dok so več bili vu cugo prešli so i vu tretji vagon. Znate kak je to, neje vsejeno vu šteromo se vagono pelaš, ali je nejglavneše kaj se bodeš zrival vu tej novi i svetešji cug. Veseljo ga nej bilo kraja dok so vu tretjemo vagono zišli Matijo Derka, šteri jiv je dočakal kak domaći. Išli so dale i našli so jeno par praznih kupejov i na vso srečo bili so otklejeni. Jen čas so zbirali unda so Dejan, Štef i Veselin poskakali vu kupeje, zavzeli zebrana mesta, a Matija jim je pomogel kaj se znutra zaklenejo. Morem vam reči gda je cug nej dugo stal na čakoskoj baušteli i čim so vlakovođe zbavili gableca genuli so prema Zagrebo. Se razme gda so žnjimi odišli i naši dečki. Najgerek sam kaj bode precednik Zoki rekel dok bode jiv videl. Ivek jim je kupil karte i poštembiljal putne naloge sam vu jednomo smjero, a ve bodemo vidli kuliko Ivek vredi pre Zokijo. No, brzčas, je Ded Mraz svojega posla zbavil kak se šika. Morem vam reči gda so na baušteli bili i Ivek i Šalamon, ali oni so se nej rivali vu cug sam so to stisko z čekaonice gledali. Došel je i gospon Vrbanec, precednik čakoskoga Grackoga veća, ali je cug već gibal nazoj za Zagreb, tak gda je ftegnul samo mahnuti Biševcu, šteri je gledal vum žrez oblok.

I čakoski načelnik je pisal dva pisma, jedno Svetomo Miklošo, a drugo Dedo Mrazo. Kak on navek vse dela na vreme, tak je i na vreme napisal pisma jerbo so vu decembro navek velike stiske i poštari imajo čuda posla. Gospon Šalamon je štel kaj to vse dobro zide, ali navek tu nekše nevole imajo svoje prste, tak gda so pisma nej odišla tam kam jiv je on kanil poslati. Najme kaj, gospon Branko je prosil Svetoga Mikloša kaj mo pomore pre zbiranjo novoga direktora Međimorje plina, jerbo je par noči nej mogel spati, a dok se ne naspi unda je zmočeni po cele dneve, a Deda Mraza je prosil kaj mo nekak pomore kaj zazida novo gracko upravo z garažom pod zemlom i to tak kaj ga ne bode nikaj koštalo i još zasluži na komunalnomo doprinoso i  z tem zakrpa luknje vu grackoj kasi vu štero so več pomalem počeli vudirati pauki. Na vse zadje je to čistam nampak dišlo jerbo je nešči vu gracki upravi zamenil pisma tak gda je k Svetomo Miklošo odišla moljba za novo gracko upravo, a k Dedo Mrazo so došli novi direktori plina, tak gda je na vse zadje od vsega toga nikaj nej bilo. Jedini je hasen od vsega toga bil vu temo kaj je gospon Šalamon čuda bole spal jerbo se rasteretil teh velikih problemov. Vu sredo, dok je vu čakoskoj cirkvi bila velika spoved, došlo je pismo od Deda Mraza vu šteromo je on otpovedal gda vu plino nema nikoga poznatoga i gda ga je direktor plina natiral vum dok je došel na otvorenje nove upravne zgrade i gda se od unda ne spominajo. Mortik je i dobro, za gradonačelnika, kaj so pucke zamenile kuvertline, jerbo si je gospon Ivković zdobra z Svetim Miklošom, dok Neno ne dela stisko vu cirkvi i Sveti Mikloš ga niti ne pozna i što zna kak bi to zišlo gda so pismo odišla tak kam jiv je Branko napisal i nej znati je li bi Neno bil zebrani. Za tjeden dni, na samo sveto Herodeševo, je došlo i pismo od Svetoga Mikloša gde se on zafalil na poverejo i još je dodal kak mo je poznato gda si je gospon Šalamon dober z čakoskim gvardjanom, ali gda on nema prek zidanje hiži i gda se z tem problemom mora javiti jegovomo šefo, dragomo Božeko.

Novo leto je prešlo poceka i več se zalaufalo. Kuliko vidimo vse je isto sam se datum spremenil kuliko gud nam ovi novi kukuričejo gda je več vse genulo na bole i gda se nam je nekaj, očem reči, standard počel zdiguvati. Kuliko smo čuli, a to nam je obečal i gospon Linič, da nam ga bode zdigel na 26, a ak nam je to preveč unda nejmeje 25. Ste razmeli, za pdv se spominamo. Nikaj zato, na to mlado ljeto vam želim zdravlja i veselja, a ne bodem vam želel vsega obilja jerbo nam je to več naša nova vlada obečala. Mam nam je čuda leži čim nam nešči nekaj obeča. Kak nam je malo tre kaj bodemo zadovoljni.


Zvir:
http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=8717:a-na-to-mlado-ljeto-vsega-obilja-&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=8717:a-na-to-mlado-ljeto-vsega-obilja-&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurske novine:
Živopisano izdâjně (onli. ne-potpuno, html)
http://www.mnovine.hr (http://www.mnovine.hr)
Elektrônsko izdâjně (pdf)
http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=115 (http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_wrapper&view=wrapper&Itemid=115)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimursko-novinski premišlant JOŽEK RÂDNIK na tur-for-um-u
(vupisati  Premišlavanje vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


Dober vam večer gospodar, 03:42

(Više: Božični koncert OSS-a Buševec, 2009.
http://www.forumgorica.com/kajkavski/o-yes-yes-busevec/msg8216/#msg8216 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/o-yes-yes-busevec/msg8216/#msg8216) )

Dober ti večer gospodar (http://www.youtube.com/watch?v=FQrvT-r5qwQ#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 26, 2012, 11:09:31 poslijepodne
10.01.2012.

Zločesta vrtoglavica

Pave sama na svetu….

Kajti se vu Hrvackoj  ne dela  kak to delaju drugde po svetu. Tam  bi, i vu Zelendu i vu Australiji,  turiste kaj  se  ponašaju  kak napušeni ili pijani debili ,  murija vu zatvor otpelala na trežnjenje  i kaznu im pričepila. Bez pardona. Pa im više  ne bi palo na pamet bljuvati i scati sve posud.



Autor: RADAR

Veli bivša ministrica turizma  Pave  da nam ne trebaju  vu Dubrovniku  pijani i drogirani turisti z Australije i Zelanda Novoga zato kaj narušavaju javni red i mir i  znaju pokvariti odmaranje  drugim turistima.

Još praf zapraf to ni zucnula a već joj je burgemajster Andro zveknul otkaz  pa više ne bu šefica  za destinacijski menadžment. Tu njezinu famoznu izjavu  mam su prenesli žurnalisti vu svetu kajti se tak grdo o gostima vu Hrvackoj ne sme pripovedati. 

Pri nama pijandure  kaj bljujeju  i  pišaju po zidinama starog grada, kaj napušeni goli bežiju po stradunu, kaj razbijaju flaše i maltretiraju druge normalne ljude i turiste, posebno ak su došli vu Hrvacku z daleka,  pizdarije delati, treba drugčije tretirati. 

Treba  ih njegovati, z pršutom i crnim domaćim vinom, morti im i kojega jastoga na žaru k temu dati. Da im se najde. Da imaju drugi put više tega za bljuvati po kneževoj palači. Pri nam se vu turizmu mora delati tak da svaka turistička bitanga  zna da kad dojde vu Hrvacku more delati kaj hoće. 

Kajti se vu Hrvackoj  ne dela  kak to delaju drugde po svetu. Tam  bi, i vu Zelendu i vu Australiji,  turiste kaj  se  ponašaju  kak napušeni ili pijani debili ,  murija vu zatvor otpelala na trežnjenje  i kaznu im pričepila. Bez pardona. Pa im više  ne bi palo na pamet bljuvati i scati sve posud.


Zvir;
http://regionalni.com/tocka-na-i/kolumne/pave-sama-na-svetu-7820/ (http://regionalni.com/tocka-na-i/kolumne/pave-sama-na-svetu-7820/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

LK: treba bitangam reči: Bitte / Danke.

Reč bitanga dohaja navodno od Bitte-Danke, kak su govorili leni prosjaki pred cirkvum.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

ZGUBIDAN I MUŽIKAŠ ~ Mateo Mikulić i Mladi tamburaši KUD-a Belice, 01:47

ZGUBIDAN I MUŽIKAŠ ~ Mateo Mikulić i Mladi tamburaši KUD-a Belice (http://www.youtube.com/watch?v=tu6DSMCYDMI#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 26, 2012, 11:25:34 poslijepodne

Međimurske novine

Pondelek, 23. sečna 2012.

Vse blago bodemo resprodali

Čim je zafremana nova kukriku vlast vu Lepoj našoj mam so se novi čelniki, z starim precednikom Ivijom, našli pre meši vu zagrebečkoj katedrali za Božić, a posle novoga leta, dok se Hristos narodil vsi so bili na fešti pre gospono Pupavco. Kak je red i kak se šika, tre obiti i počestitati i jednima i drugima, očem reči, i katolikima i pravoslavcima i nej tre brojiti šterih je več, a šterih meje, jerbo ak bi se tak delalo unda bi se zazvedilo gda ga nejveč onih šteri ne delajo stiske po cirkvaj makar so se zapisali gda verjejo gda Božek postoji. To je vse vredo sam nikak nebrem zazvediti na kaj je precednik Ivo mislil dok je rekel gda Lejpa naša nigdar ne bi bila takša kak je je gda ga nej bilo Srba. Nej znati na štero je leto mislil: 1941. 1971. 1991. ili pak 2011.?


Piše: Jožek radnik


Na leta so Varaždinci, kaj nebom rekel Zagorci, gledali prek Drave k nam kak se spametno vodi jedna lepa mala varoš, štera se zove Čakovec, i vučili so se od nas Čakovčancov i Međimorcov, a vu zadnjih deset let mi gledimo prek Drave i vučimo se od jiv. Nej znati zakaj se to pripetilo, gde i kak smo to mi zahuzali kaj so nas oni prestigli. No, kak je nej preveč dobro leteti naprej pred rud i to nej preveč fletno, tak se to pripetilo i pre našaj sosedaj. Kak bilo gda bilo neje moja briga kajbi se brigal za sosede, nek me bole gvinta to zakaj mi tuliko zaostajamo? I to tak tuhnimo kaj so nas i Priločanci prestigli.Minuli tjeden je na svetlo dneva zišla istina gda je zdigjena optužnica protiv pet Varaždincov ( Čehok, Patafta, Kezelj, Huljev i Vojvoda), šteri so, kak velijo tužibabe, pozobačili okoli 50 milijonov kuni z gracke kase. Vsako zlo je, ipak, na nekše dobro tak gda kak god smo gledali prek Drave nej smo uspeli pobrati vse te huncvutarije z šterima se naši sosedi bavijo. Brzčas je bila megla gda so oni to delali pak se nej moglo nejbole videti. Kak je gda je, ali več bi bilo vreme gda se i čakoski gracki oci genejo kaj ne bo zišlo na to kaj bode Čakovec i dale zaostajal i to nej sam za Varaždinom nek i za Prilokom. Čim je zafremana nova kukriku vlast vu Lepoj našoj mam so se novi čelniki, z starim precednikom Ivijom, našli pre meši vu zagrebečkoj katedrali za Božić, a posle novoga leta, dok se Hristos narodil vsi so bili na fešti pre gospono Pupavco. Kak je red i kak se šika, tre obiti i počestitati i jednima i drugima, očem reči, i katolikima i pravoslavcima i nej tre brojiti šterih je več, a šterih meje, jerbo ak bi se tak delalo unda bi se zazvedilo gda ga nejveč onih šteri ne delajo stiske po cirkvaj makar so se zapisali gda verjejo gda Božek postoji. To je vse vredo sam nikak nebrem zazvediti na kaj je precednik Ivo mislil dok je rekel gda Lejpa naša nigdar ne bi bila takša kak je je gda ga nej bilo Srba. Nej znati na štero je leto mislil: 1941. 1971. 1991. ili pak 2011.?

Nebrem veruvati kakše je to selo i opčina Gorčan vu šteroj vsi lažejo, a nejbole Štefek Blagusov, sam načelnik, gospon Moharič, govori istino. Gospon i sabornik Moharič je čakal novo vlast kaj ona reče što ima praf, on ili pak opčinski večniki. Najgerek sam je li bode i tu večina pobedila, kak je i na izboraj, ili pak bode, za promeno, pobedo odnesel Golijat. Kuliko smo meli za čuti, vse te huncvutarije vu Gorčano je zakuhal hadeze pred 15 let dok je bil na vlasti, a več je treči mandat esdepe, ali još navek vri vu hadezeovom lonco. Nekši je to čuden lonec i nej znati što, itak, meče ne ogenj. I još smo nekaj zazvedili: gospon Moharič je ne razme kaj od jega očejo državne tužibabe i na vse to je rekel: Ne osječam se krivim! Vam je to nej od nekud poznato?

Čim so gazdi zebrali novoga direktora Međimorje plina mam se zazvedilo gda falačec zemle med dvemi vodami leži na plino. Ve nej znati je li smo to do ve nej znali ili pak je gospon Ivković to istino držal vu svoji kištici? Kuliko sam mel za čuti pre gracki vuri, nekaj se šepetuji kak Zagorci gledijo k nam prek Drave i kak se prepravlajo kaj kupijo našega Plina skupa z onim šteri leži i dremle pod zemljom. Nebrem veruvati, a pak znuom gda ovi pre čakoski gracki vuri navek vse znajo hajdig predi nek se pripeti.

Kak zgledi mi Međimorci bodemo vse resprodali, vse blago štero so nam naši japice i mamice ostajli. Najme kaj, ovi vu Draškovco prodavlejo nejvekše i nejlepše toplice vu Lepoj našoj. No, one so za ve sam na papero, ali od nečega se tre hapiti. Pred par let so nam to prodavali kak nejlepši i nejvekši projektlin i to nej sam prinas nek i vu Evropi,a ve najempot se vse vgasnulo i gazde tržijo zemljo skupa z vročom vodom. Pak se nadjamo gda bode nešči došel kaj napravi ono kaj smo mi šteli, a unda nam bode to našo vročo vodo jako drago prodaval. A kaj moremo ak ne znamo deti točko na i!

Lejpo na je gospa Sunčica Glavak rekla gda se, vu politiki, more pobijediti, a i zgubiti. No, to je nej nikaj novoga jerbo je isto tak i vu športu, a i vu životo, ali vam mene nekaj drugo muoči, a to je kaj mi Međimorci, vu zadje vreme, največpot gubimo i to na vse tri fronte štere sam spomenul. Brzčas ne znamo pobjeđivati, jer ste vidli kak je to zišlo na zadjaj izboraj, naš esdepe je pobedil, a posle je vse zgubil, očem reči, dok se slagala izvršna vlast. Bar se imamo o čemo spominati. Još smo nekaj od Sunčice zazvedili, a to je gda moramo delati na našem međimorskom lobijo jerbo brez toga nebremo nikam dojti. Dobro je to znati, makar je več hajdig vode preteklo spod pod mostom na Trnavi, ali bole igda nek nigda. Morem vam reči gda baš preveč ne očekuvlem od toga našega lobija jerbo mož i žena skupa spijo i imajo glave na istomo vanjkušo,a pak si vjutro vsaki svoje misli. A mortik so političari čistam nekaj drugo.


Zvir:
http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=8873:vse-blago-bodemo-resprodali&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=8873:vse-blago-bodemo-resprodali&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
VJEŠTICE - Ljubav se ne trži, 02:40

VJEŠTICE - Ljubav se ne trži (http://www.youtube.com/watch?v=V0_1sl6wINM#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 06, 2012, 08:02:45 poslijepodne
Zagorski list, br. 430, 10.01.2012.
 
Iz bakine pučke bilježnice
 
Ake nije sijiečenj v sniegu, teš(k)e mekote i briegu
 
Ake nije sijiečenj v sniegu, teš(k)e mekote i bregu. Furt su naši stari ponavljali da je bolje da je vu sijičenju snieg do kolijien nek da je vune lijiepe kak da je vuletje došle. Se vu svoje vrijieme, negdar se rekle. Same je denes se na znuopak
, govorila je hraščinska baka Ivka, pučka prognozerka kad bi se u siječnju grijala na zrakama sunca koje su dopirale kroz njezin prozor. Baka je posebno bila zabrinuta za usjeve i nasade kojima šteti topla zima.  
 
Piše:  Zoran Gregurek

 
„Lafke za nas, ljude, šteri se privajime (prilagodimo) semu zlu i dobromu na tomu svijietu. Same sadje, šenica i druge ne zna da je još kalendarska zima i da bu još snega do vuh pak zidu vun z zemlje ili pak prepupaju. A onda, jaosiga njim, smrzneju se i te lete čovek na selu bu slabe bral, žel ili pak , ne daj buog niš „,kimala bi glavom starica. A kako doskočiti varljivome i nestalnome vremenu, zanimalo nas je.

„ Nikak. Tuo je Buožja vuolja i tak bu kak je On odredil. Moreš ti sadje vu kapute zamatati, metati kakve god preparate vu zemlju, če dragi Buog oče, se ti bu zel i još bu tebe po glave musnul če se neš pokuoril. Je, same se smiej, tuo ti je živa istina. Naj se same iti sam osvedočiti jer te bu skupe koštale. Bolje se vuči na greška drugi, kak saki spameten čovek, nek da se osvijestiš na svoji grešakami „, savjetovala bi baka. Trebala se onda samo prepustiti životu i čekati da nam sudbina odredi put?

„ A, je… (odmahuje rukom). Kaj ti bu, misliš, z neba neke opale. Ti dijielaj kak najbolje moreš, a buog ti bu odredil put. Znaš da čovek snuje, a Buog odlučuje. Same si muoraš sam pomoči jer ti, inače, ni On nemre pomoči. Tuo ne znači da te bi Stvoritelj z neba poslal anđela šteri te bu čez život peljal za ruku, a ti buš same zijieval i pečeni ti budu golubi cureli vu zube. Toga nema, sinek dragi. Sa se se treba pomučiti. Oni šteri misliju da tomu nije tak i da s eneke more steči prek noči, brže se razuveriju jer im ili nešči stane na rep ili im na nogu kuglju obijiese (tamnica). I badava im onda bogatsve kad vu njem nemreju uživate. Živi poštene i užival buš duge. Živi kak tat i brže ti bu nešči sel za vrat „, smijala se baka.

 
Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-ake-nije-sijiecenj-v-sniegu-tese-mekote-i-briegu (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-ake-nije-sijiecenj-v-sniegu-tese-mekote-i-briegu)

 
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


(S)NOW-BODY PERFECT

Snig-do me nema rada ….

Tom and Jerry - episode #132 (Snowbody Loves Me)
, 07:30

Tom and Jerry - episode #132 (Snowbody Loves Me) (http://www.youtube.com/watch?v=o9lQfEYec8g#)

http://www.forumgorica.com/zabava/stripeki-riseki-(risani-filmeki)/msg41610/#msg41610 (http://www.forumgorica.com/zabava/stripeki-riseki-(risani-filmeki)/msg41610/#msg41610)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 06, 2012, 08:03:59 poslijepodne

 
Zagorski list, br. 432, 24.01.2012 .

Dnevnik tate Bena

Povlašteni i potlačeni
 
Dok sam išel h školu sam vučil o povlaštenima i potlačenima. Pa sam tak nafčil da su nekad davno feudalci bili povlašteni, jer su imeli sve i mogli su delati kaj hočeju. Obični kmetovi su bili potlačeni jer nisu nič imeli i morali su delati ono kaj su im oni povlašteni rekli. Da sve bude regularno i po zakonu ti povlašteni su donesli takve zakone koji su njima pasali. Zakaj? Zato jer su to mogli. I takvo je stanje bilo sve do pojave revolucija. Koje su to nasilno prekinule. Završen sat povijesti.

.
Piše:Tomislav Benčić (Benčičov)

 
E vas ovo kaj sam gore napisal na nekaj podsječa? Ne na nekaj davno, nego na nekaj kaj se danas događa. Za one koje to na nič ne podsječa bum probal to malo pojasniti. Onak karikirano. Denes več nema feudalaca. Barem ih formalno nema.

Ali ak malo porazmislite bute skužili da i denes ima onih teri moreju delati kaj hočeju. I ne samo da moreju to delati nego su donesli zakone po kojima je sve to legalno. Zemite si samo za primjer, h zadnje vrijeme puno spominjane povlaštene zastupničke penzije.

Gde još na svijetu ima da moreš prejti na jedan dan h penziju i onda drugi dan se vrnuti delati. Valjda samo pri nama. Ali da se razlikuju feudalci od kmetova (da ne velim robovlasnici od robova) to je moguće samo jednoj skupini ljudi. Onima povlaštenima. Mi obični ljudi to nemremo. Običan kmet si to nemre priuštiti. Nemre si priuštiti ni običnu penziju od koje bi mogel živeti, a kamoli povlaštenu.

Da se još malo vrnem h školu. Nas su vučili da se h ravničarskim krajevima (Slavonija, Baranja, Srijem, Vojvodina) more proizvesti dosta pšenice, kuruze, i drugih stvari za cijelu bivšu jugu i još je i za izvoz ostalo. Denes se h našim ravnicama nemre niti za nas dosta proizvesti, pa moramo sve to uvoziti.

Nakon dugog razmišljanja sam skužil zakaj to je tak. Mi ne znamo gospodariti sa svojim. Kad nas se tera dobro delamo, ali gospodarenje nam baš i nejde. I koji je zaključak? Kmetovi smo bili, kmetovi bumo i ostali.
 

Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-povlasteni-i-potlaceni (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-povlasteni-i-potlaceni)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ben Tur Hur – KAJler
Ben-Hur – Trailer, 04:05

Ben-Hur - Trailer (http://www.youtube.com/watch?v=I8n5KjSfldE#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 06, 2012, 08:06:35 poslijepodne


Zagorski list, br. 431,  17. 01. 2012.
 
Za dušu, za spomenek

PRIČA Z ČEHARAJA O COPRNICAMA

Dobre se znalje da coprnice po noči na potoku preju hadre. Če doj ide kre njih znale su ga zajahati i na njemu cielu noč jahati radi toga kaj jih je našel h njihovem pajdašuvanju. Tie put je pajdaš mojuga suseda, gda se preslačil za iti h tepenje, pozabil zeti kosturicu z križekem. Gda se oko pol noči vračal od puce na potoku je videl kak coprnice pereju hadre.


Piše:  Nevenka Gregurić (Greguričova)


Gda se onak h večerku malje prešpancieram po selu, h ovem zimskem cajtu, kaj česa lučem. One kaj lučem me i malje žalosti. Negda znam brojiti rafunge z tere se fejst kadi. Sake ljete jih je se menje i menje. Ljudi su z hiže hitilji šporete na drve jer njim same smradiju. Nu ž njim su hitilji i familjiju, pajdaše i pripoviedanje stariejših mlajšem. Tak mlajši nemaju priljiku posluhnuti kaj su stariejši čez svoje življenje sprešlji.

Unda pak mlajši nemreju popravljati grieške stariejše i nemreju ž njih povljieči nekakef navuk.Z naše „mrzle“ hiži, tuj i tam z rafunga ide slabi dimek. Kuljike god je h fiže ljudi tuljike obloke blješči h svetlu. Te je sakomu jasne da se saki hižni na svoj način zabavlja, največ z modernu mašinku.

Mudrim se hu sebe, gda se zmisljim, kak su negda naše malje hižice bile h kmice. Svetlje se blješčalje same z jednuga obloka. A iza toga obloka bila je familjija na kupu. Hu ove zimske cajte po hiža su babe čiehale perije ilji su delale kakef drugi posel. Gda nie bila čehatva unda su jedna k druge išle pak su šrtikale, mierkale, triebile bažulj i pri tomu se spominale o kaj česamu. Nie bilje rietke da su prihajalji za njimi i muži pak su unda spomenki bilji sakojački.

Mi deca napinjalji sme vuhe kaj bi čulji kaj se pripoviedaju. Negda su pripoviedanja bila takva kaj sme bilji strahu iti sami spat. Bile su te pripoviedanje o duhe i coprnica. O nje je največ poviedal jeden sused teri je navike hodil za babu jer ga je bilje same doma starh. Malje su i babe z njega delale bedaka, gda je došel i rieval se z babami, h ionak malje kuhnjice. Navieke je unda povedal priču od tere se nam dece krf ledila ž žila i nebi nas dobil van same da nas z biščalje tiraš. Tak je jemput povedal priču teru je njemu povedal njegef pajdaš, teramu se te dogodilje gda je išel od puce.

Negda, gda su dečki išlji k pajdašem ilji k pucam h druge selje, a još k tomu prek potoka, sobu su neslji navieke nekaj svetuga. Te je mogla biti kakva sveta sljičica ilji krunica ilji pak nekaj druge. Tie njegef pajdaš imel je kosturicu na tere je bil zdubljeni križ. Tak nekaj svetuga trebalje ga je čuvati od coprnic.

Dobre se znalje da coprnice po noči na potoku preju hadre. Če doj ide kre njih znale su ga zajahati i na njemu cielu noč jahati radi toga kaj jih je našel h njihovem pajdašuvanju. Tie put je pajdaš mojuga suseda, gda se preslačil za iti h tepenje, pozabil zeti kosturicu z križekem. Gda se oko pol noči vračal od puce na potoku je videl kak coprnice pereju hadre.
Pozabil je da sobu nema kosturice pak jih je počel špotati, misljil je da mu nemreju nič. Dobre jih je poznal i ž njimi se počel svaditi, misleči da ga križek na kosturici čuva od njihove zloče. Najemput je jedna skočila na njega i zajahala ga. Počela ga gristi po vuha i glave, kiečkati i poganjati. On sam si je misljil da ga je najemput pretvorila h konja. Gda ga je zajahala i počela ga goniti, on je ž nju biejžal h galop po husta, polja i po pute po tere nigdar prie nie bil.

Jahala ga je vudirala kak da goni konje. Trajale je te jeden dugi cajt, bar se tak njemu činilje. Najemput je osietil kak da mu več nie bila na pleča. Ogledal se i zbilja, njoj ni traga ni glasa. Sel si je huste na pienj i malje si otpočinul. Gda je došel k sebe videl je pred sobu pute, alji nie znal po terem bi krenul kaj bi došel k domu.

Senek se na jednuga hputi, duge hodil, alji je najzaj došel na iste meste od kud je krenul. Bil je načistem da su mu coprnice zmiešale pute i da ne prie dana mogel najti pravi put. Sel si je na pienj i čakal da se počne daniti. Nie mu bilje jasne kak su ga mogle coprnice zaskočiti. Gda se priel za žep videl je da hu njem nema kosturice z križekem. Mam mu je bilje se jasne. Mirne, alji zmučen od toga kaj je na njemu jahala coprnica dočakal je jutre. Ščem se počelje daniti krenul je k bregu i videl da je par brege dalje od doma. Krenul je prema svojemu selu.

Gruntal je o tomu kaj mu se dogajalje po noči. Dobre je poznal coprnicu, babu z svojuga sela. Bil je sigurne tera je te bila. Grozil se njoj hu sebe da bu cielomu selu povedal kak je ona coprnica. I gda je išel prema domu ziestal se baš ž nju. Išla je na zdenec po vodu. Nič nie rekla, same ga je hude pogledala. Od njenjuga lukanja mu se zmrzle srce. Dobre je znal da ju ne prepovedal. Bil je strahu kaj mu i dalje nej nekaj poškodila.

 
Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-prica-z-ceharaja-o-coprnicama (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-prica-z-ceharaja-o-coprnicama)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Naziv “coprnica” ima isti temel kak i (Nicolaus) Copernicus.
Citat:
g. Muzh (stari turopolski forum) / (l)etimo-logija

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Copernica: iako su vještice i drugdje kod nas manjeviše poznate, one su izrazite i najčešće kod kajkavaca, gdje su kao i u germanskoj srednjoj Europi ranije bili česti obredi njihova mučenja i spaljivanja.

Citat:
Kajkavska kozmogonija:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/kajkavska-kozmogonija (http://www.forumgorica.com/kajkavski/kajkavska-kozmogonija)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

BEDNJO – NUJLIJEPŠI KEMAUČEK SVIETO:
Stranica posvečena bednjanskomu govoru, Kavalerem, …
www.forumgorica.com/kajkavski/bednjo-nujlijepsi-kemaucek-svieto/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/bednjo-nujlijepsi-kemaucek-svieto/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Cavalleria Copernicana
Kavaliri – Cepernico, 03:08

Kavaliri - Cepernico (http://www.youtube.com/watch?v=06l6i-VUkVE#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 08, 2012, 10:14:06 poslijepodne

Međimurske novine, br. 855, 27. sečna 2012.

Obečali so nam i deli vu plan 21, a ve bodemo dobili 25!!!??

Nekaj drugo mene gvinta: zakaj se Evropa tuliko bori za nas i zakaj joj mi trebamo? Dugo sam si o temo gruntal i jedino kaj mi je spametno ostalo na pameti je to gda nas oni nucajo kaj restiramo Evropo na sastavne djelove. Vsima vam je poznato gda smo mi restirali Austrougarsko, a posle i Jugoslavijo, a to ovi vu Evropi znajo. Brzčas jim nešči takši treba.

Slavek Linič, minister z glavnom državnom buksom, furt išče nekoga što bi mogel zvleči Lejpo našo od nove krize i nevole. Kuliko sam mel za čuti, pre gracki vuri, vu pomoč je pozvani nejsposobneši vumstranački maher za probleme s penezaj, a to je profesor Baltazar. On je, do ve, rešil kajkakše nevole, pak se gospon Linič toplo nadja gda bode i našega broda, šteri se nagnul kak Costa Concordia, spasil od vtapljanja.


Piše: Jožek radnik


Dok sam minuli tjeden poslušal naše političare, kak ove na vlasti, tak i one vu opoziciji, kak so falili Evropo vu štero smo se unda ravnali, a vu nedeljo smo si kupili i karte za cug, furt mi se motala po glavi misel kak so braća Grim i Hans Kristijan Andersen pravi pučkoškolci, kaj se dotikavle bajki, štere so nam, kak biračkom telu, spripovedali naši vrli političari. Brzčas smo jiv i zato zebrali kaj nam bodo prepovedali, ali ne bajke. I ne morajo nam kazati meseca vu vodi, jerbo ak smo vu krizi ne znači gda ne znamo gde je mesec.

Čim so se prebrojili glasi, posle nedeljnoga referenduma, mam se zazvedilo gda smo mi Međimorci skorom vsi za to kaj bodemo zutra vu Evropi. Skorom 76 procentov naših ljudi je dalo svoje glase za Unijo, tak gda po temo zgledi gda smo mi nejspametneši ili pak nejbedasteši vu Lepoj našoj. Ne bi štel reči gda nam bode hudo, ali nejsam niti siguren kak nam bode dobro, očem reči, gda nam bode bole nek nam je ve. Pitate me zakaj? Nebrem veruvati gda nam bode bole, a onima šteri so nutri jim je huje. Napriliko, bunijo se Grkljani, Talijani so na robo provalije, Španjolci i Portugalci nebrejo plačati kaj so dužni, Mađari so si zeli tuliko zajma gda je več i ono kaj imajo pod zemljom deto pod hipoteko, Rumunji se bunijo i krčijo po vulicaj, a Bugari so stiha i sam jamrajo. A mi i dale mislimo gda bode nam bole. Ne kanim nikomo jemati nado. Velijo naši stareši gda nada hmira zadja, ali ipak hmerje, na vse zadje. Nekaj drugo mene gvinta: zakaj se Evropa tuliko bori za nas i zakaj joj mi trebamo? Dugo sam si o temo gruntal i jedino kaj mi je spametno ostalo na pameti je to gda nas oni nucajo kaj restiramo Evropo na sastavne djelove. Vsima vam je poznato gda smo mi restirali Austrougarsko, a posle i Jugoslavijo, a to ovi vu Evropi znajo. Brzčas jim nešči takši treba.

Nebrem, a kaj vam ne bi povedal: ovo leto, 9. januara, smo preslavili spomenden na to kaj smo se, mi Međimorci, oslobodili Mađarov i pripojili se nazaj Hrvaškoj, svojoj materi zemlji, a več 22. januara smo nazaj potepli svojo slobodico i odišli vu Evropo. Jako dugo smo bili svoji na svojemo.

Prvi vekši korak naše Vlade na čelu s Zokijom je to kaj je podražil benzin i ve za liter moramo dati vejč od deset kuni, a drugi još vekši je to kaj bodo zdigli pedeveja z 23 na 25. A od vsega onoga kaj so obečuvali nigdi nikaj. Kaj ne bi nešči mislil kak ja imam nekaj protiv naše Vlade, ali moram vam reči kak so oni predi izborov meli plan 21, a ve so več  zdigli pedeveja na 25 i naprajli prebačaj za cirka 20 procentov.
No, neje sam podražil benzin, gori se ravna i plin i struja, a i vu štacuno je vsaki den nekaj dražeše. Tak je podražil kruh, mleko, melja, keksi, olje, cukor, čokolade, cukori, vino i kaj nebodem dale nabrajal. To mi tak zgledi kak da bi se naše fabrike i naši štacunari prepravljali za Evropo, ali vu Evropi je vse faleše. Ak ne verjete meni pitajte one Međimorce, šteri več na leta, hodajo po fasunge vu Deželo. Bar nekši hasen od Janezov.

Naše Međimorske vode so vu Svetomo Urbano postajle veliko turna z vodom i to sam zato kaj bodo naši vinogradari mogli puniti lagve dok se spije ono vino štero jim je Božek dal. Niti tjeden dni je nej te vodeni turen bil postavleni več so nas Janezi prijavili vu Brisel gde iščejo kaj toga turna zrušimo jerbo je zbogradi njega pol Slovenije celi den vu hlado.

Slavek Linič, minister z glavnom državnom buksom, furt išče nekoga što bi mogel zvleči Lejpo našo od nove krize i nevole. Kuliko sam mel za čuti, pre gracki vuri, vu pomoč je pozvani nejsposobneši vumstranački maher za probleme s penezaj, a to je profesor Baltazar. On je, do ve, rešil kajkakše nevole, pak se gospon Linič toplo nadja gda bode i našega broda, šteri se nagnul kak Costa Concordia, spasil od vtapljanja.
Naš precednik Ivek Josipović je obišel naše druge sosede vu Albaniji. Dok je bil tam, prijel ga je gradonačelnik Tirane. Na kaj smo došli, precednika naše države prima gradonačelnik. Očem reči, gda bi došel vu Tirano zagrebečki gradonačelnik, gospon Bandić, jega bi, brzčas, prijel precednik jednoga kotara, oliti mesnog odbora. Ve bar znamo kak nas Albanci poštuvlejo? Brzčas so oni još nej zazvedili gda smo se mi oženili z Evropom i gda se bode zutra nas pitalo gda bodo oni došli vu Evropo. Kaj mislite gda?


Zvir:
http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=8960:obeali-so-nam-i-deli-vu-plan-21-a-ve-bodemo-dobili-25&catid=68:joek-radnik&Itemid=127 (http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=8960:obeali-so-nam-i-deli-vu-plan-21-a-ve-bodemo-dobili-25&catid=68:joek-radnik&Itemid=127)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ris(an)ek
Citat:
Professor Balthazar - NEWS: dvd box! , 03:39

http://www.youtube.com/watch?v=tB-zGFwLWcM (http://www.youtube.com/watch?v=tB-zGFwLWcM)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kom3dija - Vrnula buš se, 02:56

Kom3dija - Vrnula buš se (http://www.youtube.com/watch?v=-iV-LV7-sFE#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 08, 2012, 10:39:36 poslijepodne

Zločesta vrtoglavica

Nisu znali, nisu znali, koga su imenovali…


Autor: RADAR   


Veli Ratko da ni imal pojma da su tajnika Haenesa Srećka  Frenečakovog - Skijaša  imenovali vu Nadzorni odbor Janafa.  Čovek se klel da je tak, i osupnut je ostal  kad je doznal da mu je pajdaš imenovan.

Tam kam je imenovan. Ni znal kaj bi rekel  Zokiju  kaj je ipak šef  Vlade. Pa bi trebal znati ak vu nadzornom odboru vrle državne tvrtke, makar  to i Janaf bila , sedi  netko ko je  jer osuđen  radi kriminala. Čim je to procurelo vu javnost i zdigla se medijska halabuka  pa Srećko  moral otići, a Haenes govna kusati. Kajti takve kadrovske majmunarije  novoj vlasti ne trebaju.

Em su predi izborov  morali liste menjati  kajti se na njima našel i haenesov burgemajster Velkog Sela pri Dravi  kaj voli piti i voziti,  pa su ga morali s liste maknuti. Ve budu i za Srećka novo mesto morali iskati. Da mu se najde.  Ali to više nebu vu državnim poduzećima kak mi se vidi.
 
A i ve bu i Zoki bolje gledal koga bu mu Ratko  vu partijske kvote rival.  I kakve  vrle kadrove se posud zapošljaval. Da pak nebu bilo, nismo znali, nismo znali, koga su podobnega vu političke sinekure imenovali. S kriminalnim  pedigreom ili bez njega.  Nekima svejedno.


Zvir:
http://regionalni.com/tocka-na-i/kolumne/nisu-znali-nisu-znali-koga-su-imenovali-8286/ (http://regionalni.com/tocka-na-i/kolumne/nisu-znali-nisu-znali-koga-su-imenovali-8286/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Obširneše:
http://www.forumgorica.com/politika/kukuriku-stizu-pevci/msg41681/#msg41681 (http://www.forumgorica.com/politika/kukuriku-stizu-pevci/msg41681/#msg41681)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 15, 2012, 10:45:02 poslijepodne

Zagorski list, br. 433,  31.02.2012.

Dnevnik tate Bena

Prijevodi

Ali postoje i oni koji su rođeni kad se jezik kojim je snimljena Žikina dinastija kod nas više nije koristio. Za primjer mogu zeti svoju starešu decu. Patriciju i Sandru. One mogu razumjeti veči dio filma. Ali postoje riječi i izrazi koji se kod nas ne koriste i koji su za njih velika nepoznanica. Zbog toga smatram da takve filmove ipak treba prevoditi jer postoje oni teri glediju televiziju, a ne razmeju srpski jezik.


Piše:Tomislav Benčić


Neki dan sam napravil veliku grešku dok sam gledel televizor. Tak i onak znam da na televizoru nem videl nič pametnog. Naročito na našim programima. I u principu ne gledim televiziju. Osim par kanala gde ima zanimljivih stvari kak su National geographic, Discovery, Fox ili neki sportski ili glazbeni program. Naše vrle programe zaobilazim u vrlo širokom luku. I neki dan mi se evo dogodila greška.

Našel mi se daljinski h rukama i šaltam ja po programima. Gracia je prešla spat, Patricija i Sandra su se zaprle h sobu, žena je zadrijemala h denvnoj sobi. I krenem gledeti gde kaj ima na televiziji. Kad zagledam insert iz filma Ko to tamo peva s titlovima, a nakon toga ide insert iz Maratonci trče počasni krug, isto tak s titlovima.

Bila je to nekakva emisija gde su raspravljali o tome kak je erteel dobil po prstima i upozoren da nek ne prikaziva Žikinu dinastiju bez prijevoda. Jer da to nije u skladu s zakonom i da ljudi to ne razmeju. Da to odma razrješimo. U zakonu (pod ovo zakon mislim na Zakon o elektroničkim medijima NN 153/09, 84/11), u članku 4. na koji su se svi pozivali jasno piše u prvom stavku da emitirani program mora biti na hrvatskom jeziku i latinici, ili preveden na hrvatski. No, međutim, u istom članku zakona postoji i treći stavak gde piše da uporaba hrvatskog jezika nije obvezna ako se prikazuju filmovi u izvornom obliku.

I kaj sad? E film mora biti na hrvatskom ili ne? Kaj je to izvorni oblik? Te stvari bum prepustil pravnicima. Mene više interesira ono drugo. Tvrdnja da ljudi ne razmeju taj film. Ja osobno taj film razmem. I mislim da ga svi koji su moja generacija razmeju. I oni stareši od mene, a i dio ljudi mlađih od mene. Mislim da bi svi stareši od nekih 30 ljet taj film mogli razmeti ak to hočeju.

Ali postoje i oni koji su rođeni kad se jezik kojim je snimljena Žikina dinastija kod nas više nije koristio. Za primjer mogu zeti svoju starešu decu. Patriciju i Sandru. One mogu razumjeti veči dio filma. Ali postoje riječi i izrazi koji se kod nas ne koriste i koji su za njih velika nepoznanica. Zbog toga smatram da takve filmove ipak treba prevoditi jer postoje oni teri glediju televiziju, a ne razmeju srpski jezik.

A kad smo več kod toga kaj se ne razme na televiziji mogel bi primjere do preksutra pisati. Najgore je ono kaj zadovoljava zakonski okvir da je hrvatski jezik, ali nije svima nama razumljivo. Kolko god bilo hrvatsko ja i dalje ne razmem sve riječi izgovorene u velom ili malom mistu.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-prijevodi (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-prijevodi)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pismohrana - Dnevnik tate Bena
http://www.zagorje.com/kolumne/autor/tomislav-bencic (http://www.zagorje.com/kolumne/autor/tomislav-bencic)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Negda jě jezikoslovec Ljudevit Jonke objašnâval razlikôvnost hrvackoga i srbskoga jezika na primeru da Hrvâti govore “tvornica umjetnog gnojiva”, a Srbi “fabrika veštačkog đubriva” i da sě němru razmeti.
Praksa jě pokâzala da su jeni bili navčili govorě druge, jel su imali priliku za to.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg3328/#msg3328 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg3328/#msg3328)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Anketa – Ke je “očevid”  
(HRT 2, Z naše arhive;
(krajša inatčica, tera se more najti na medmrežju):
Citat:
http://www.slobodnovrijeme.com/viewpage.php?page_id=78

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Živela  Žigina (ban)dinastija, 1:14

Žiga međimurski & Bandisti
(v Ludbregu na cvetnomu semlu leta 2007.)

Žiga međimurski & Bandisti (http://www.youtube.com/watch?v=4zCo00_vLbs#)

Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 15, 2012, 10:46:03 poslijepodne

Zagorski list., br. 433,  31.02.2012.

Iz bakine pučke bilježnice

Na Svijiečnicu se smudiju lasi da se zdravlje spasi

A naši su stari znali reči : Če je tuopla Sviječnica, još ti se budu nazimela dečica. Je, a drugi dan je došel Blaž (3.2.) i rekel : se je tuo laž (smijeh). I ve ti njim veruj, jen govori ovak, a drugi onak. Kak i naši političari


Piše:Zoran Gregurek


Na Svijiečnicu se smudiju lasi da se zdravlje spasi. Z blagoslovljenu svijieču matere bi negdar dece triput kružile okoli glave. Da dijete nej ni vidle, mater bi detetu osmudilia i mali pramenjčec lasi da bu sigurna da bu se v redu z njezinu pucku ili dečakom. Onda bi si skupa molili prije večerje i najeli se z Buožjim blagoslovom i išli spat, prisjećala se naša hraščinska baka Ivka Svijećnica još iz dvadesetih godina prošlog stoljeća. Zašto su se čuvale svijeće blagoslovljene na Svijećnicu?

„ Gda je bile grde vrijieme, gda se musefikate i grmele, tuča curiela, jaki veter puhal... E, onda se je vužgala ta blagoslovljena svijiča. Iste tak, gda se za nekoga duge nije čule a bil je duge vu ratu, vužgala se takva svijiča da bi mu dragi Buog puta dime pokazal, da bi se živ i zdrav dime vrnul. Svijiča se ta vužigala gda bi nešče pri hiži bil teške betežen ili vu kakve druge nevolje „,pojasnila bi pronicljiva starica.   Amerikanci imaju „Groundhog Day“ (sviščev dan), a Zagorci ?, pitali bi baku.

„ Ne znam ja kaj je vu Amerike, same znam da pri nas jazbec (jazavac) zna kakva bu zima. Če ga sunjčece zaslepi gda dujde z svoje luknje vun na Svijiečnicu, onda se živina brže bolje zakopa još glipše vu svoju jazbinu jer bu još dva – tri tjedne huda zima. Če je grde, dešč ili snijieg, jazbec male počaka, zide z luknje i ide si neke pohusiti (napraviti) po vani jer bu zime brže kraj.A naši su stari znali reči : Če je tuopla Sviječnica, još ti se budu nazimela dečica. Je, a drugi dan je došel Blaž (3.2.) i rekel : se je tuo laž (smijeh). I ve ti njim veruj, jen govori ovak, a drugi onak. Kak i naši političari „,mrmljala bi baka. Doznali smo i nešto neobično, koje se jelo sprema na Svijiečnicu.

„ Palačinke. Je jen je papa naložil, gda je videl kolike je viernikof došle z Francuske na Svijičnicu vu grad (Rim)  da je se pomenjakle kruha, da se z Vatikanu donesu sa jajca i melja da bi se složile nekakve jele. I tak su nastale prve palačinke štere i mi rade ijeme na Svijiečnicu, ali i druge dane „otkrila nam je baka .


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-na-svijiecnicu-se-smudiju-lasi-da-se-zdravlje-spasi (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-na-svijiecnicu-se-smudiju-lasi-da-se-zdravlje-spasi)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pismohrana: Iz bakine pučke bilježnice
http://www.zagorje.com/kolumne/autor/zoran-gregurek (http://www.zagorje.com/kolumne/autor/zoran-gregurek)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Žiga i Boris: Lasi si je rudala
Ziga & Boris Lainer – Lasi Si Je Rudala, 03:49

Ziga & Boris Lainer - Lasi Si Je Rudala (http://www.youtube.com/watch?v=7WBhm6iMTF8#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 22, 2012, 10:23:09 poslijepodne

Zagorski list, br. 329 / 2010-02-05.
 
Za dušu, za spomenek

Fašunjek i Pepelnica

Na sam Fašunjek h jutre, starem bi pucam na plot bil obiešen slamnati dečke. Te je je bila opomena i špot radi toga kaj se nie oženila. Ljudi su znalji govoriti da saka puca ostane neoženjena radi toga kaj fejst prebira. Ni jeden dečke je nie zapraf pak su se radi toga narugalji z slamnatem na plotu. Bolj niesu prešlji ni stari dečki. Njim bi na plotu na Pepelnicu bila pristavljena slamnata puca.

Od negda, a i denes od Pepelnice do Vuzma nie bilje ženidbi, pak su negda snoboki obavilji svoj posel do Korizme. Če se ženidba nie obavila do toga cajta unda su se čakale nedelje poklje Vuzma.

Na Fašunjek se je pune jelje. Od kokošine juhe, pečene kokoši, do bunceka h zelju i krafljine. Na Pepelnicu pak, bil je veljiki post i nemrs. Nie se smelje pune jesti, kakva korica kruha, čajek ilji se same pila voda. Niesu mrsilji i postilji same deca i betežni.


Piše:  Nevenka Gregurić (Greguričova)


Još je male do Fašunjka i Pepelnice, i več su počele norije. Pripravljaju se sakojačke lafre, poljehku se i tuj i tam nori i da malje oduška hu ove teške cajte. Čez sakojačke hamuljije čovek pozabi, bar na kratke na zloče tere ga pritiskaju. I prie, hu cajtu pred Fašunjek, ljudi su delalji sakojačke i drukčieše posle i spravljeni počakalji dane za Fašunjek i Pepelnicu.

Do Fašunjka je morala biti zružđena sa koruza, a posebne je morala biti odebrane zrnjiče za seme. Žitek se spravljal h škrinje ilji h maže kaj ga nej napale lepice. Zružđeni je moral biti i bažulj i h posebne žačke obrejen i spravljen onie teri se na prtuljet sejal. Babe su pregledavale semenje od paradajze, paprike i feferone i dan, dva pred Pepelnicu malje namakale h vode zmiešane z octekem.Takve semenjiče bi odmeklje i lježe bi kljielje gda ga je na samu Pepelnicu gazdarica posadila h male posudice od šplehnete koštujic tere bi negde dobila ilji h zdrieva sklepane kopanjice.

Na sam Fašunjek h jutre, starem bi pucam na plot bil obiešen slamnati dečke. Te je je bila opomena i špot radi toga kaj se nie oženila. Ljudi su znalji govoriti da saka puca ostane neoženjena radi toga kaj fejst prebira. Ni jeden dečke je nie zapraf pak su se radi toga narugalji z slamnatem na plotu. Bolj niesu prešlji ni stari dečki. Njim bi na plotu na Pepelnicu bila pristavljena slamnata puca. Gda su se zbrčkavalji i slabe hodilji po snoboke i ostalji ljedični dobilji su i oni pucu od slame. Nekak mi je drage, po jedne strane, kaj se ta šega dotrgla. Bormeč bi h denešnja cajte bilje prec plote nakinđane z dečkami „Fašunjki“ i pucami „Pepelnicami“. Postala je nekakva nova šega da je bolje i ljepše biti ledičan. Sakomu na volju, se je te ljiepe, alji gda ljiete poropaju na vraca, počne se čovek zgledati oko sebe i najemput se najde sam kaj okljieščeni kol. Kol teri je sem na putu, a unda se je več prekesne tuči po glave.

Od negda, a i denes od Pepelnice do Vuzma nie bilje ženidbi, pak su negda snoboki obavilji svoj posel do Korizme. Če se ženidba nie obavila do toga cajta unda su se čakale nedelje poklje Vuzma.

Na sam Fašunjek treba se zaklati kokoš. Bilje bi dobre gda bi bila črna. Kokošinu glavu trieba zakopati h vrt kaj čez ljete nej rofci i krti nadigalji zemlju. Z kokošinu krvlju trieba malje poškropiti po semenske koruze, kaj ju nej, gda se posiejaja, nagrizal kumer. Na Fašunjek se još mora kuhati kisielje zelje z buncekem. H večer prie spanja moraju se noge malje oprati ilji posmicati z krpu namočenu h vode h tere se kuhalje zelje. Veruvalje se da gdoj si na Fašunjek malje opere noge h vode od kuhanoga zelja, nesme biti h strahu da bu ga čez ljete hgrizla kača ilji da bu stal na trn. Največe veselje, negda, za se hižne, a posebne za decu bilji su krafljini. Popoldan su jih pekle gazdarice i sakomu detecu tere je došle h fižu tancat „Debelu repu...“ h žačku dele krafljin. Na Pepelnicu su pak rane hjutre hodila vekša deca obljiečena h Pepelnjaka i Pepelnicu. Pucerljinke niesu hodile po sela za Pepelnicu jer se veruvalje da bi saka puca tera ide h selje s Pepelnjakem mogla roditi fače. Radi toga su te navieke bilji dejčešinci, jeden obljiečen h Pepelnjaka, a drugi h Pepelnicu. Z sobu su nosilji ceker ilji košaru h tere je bila slamnata beba, kak diete tere se plače. Pepelnjak bi oko šporeta zmetal pepel, a Pepelnica bi prosila za detece jesti kaj se nej plakalje. Za zmietanje oko šporeta dobilji bi jajce tere su moglji h štacunu prodati i z temi penezi nekaj kupiti.

Na Fašunjek se je pune jelje. Od kokošine juhe, pečene kokoši, do bunceka h zelju i krafljine. Na Pepelnicu pak, bil je veljiki post i nemrs. Nie se smelje pune jesti, kakva korica kruha, čajek ilji se same pila voda. Niesu mrsilji i postilji same deca i betežni.

Od stare šegi malje je toga ostalje. Ostalje je same hodanje dece po sela, ne radi šegi nek radi penez . Stariejši buju takaj na sebe metalji lafre i malje se pošaljilji. Morti nas buju bar one, Fašunjkove, mogle nasmejati, bar zericu.

Čez cielje ljete se pak nalučeme sakojačke lafri od tere nam se ne smieje, nek bormec plače.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-fasunjek-i-pepelnica (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-fasunjek-i-pepelnica)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Citat:
Na Pepelnicu pod misom svećenik bi pojedinačno simbolički posipao pepelom po glavi "da ne boli glava" i napravio pepelom križ na čelu. Pepeo se nije nosio kući.

Josip Kovačevič: Obitelska zadruga plemenite Kovačevičov
IV. DIO - OBIČAJI
http://www.forumgorica.com/tradicija/zivlejne-v-turopolske-obitelske-zadruge/msg40524/#msg40524 (http://www.forumgorica.com/tradicija/zivlejne-v-turopolske-obitelske-zadruge/msg40524/#msg40524)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


Citat:
Florijan Andrašec

Tu za repu, tu za len


Tu za repu, tu za len,
tu za masno zelje.
Fašnik se je oženil,
pepelnicu zaručil.
Pepelnica zaručnica,
Fašnik mladoženja.

Fašnik ima vielke oči
i duge mustače,
Pepelnica se dosmica,
kuoli njega skače.
Pepelnica zaručnica,
Fašnik mladoženja.

Denes zelje gibanica,
zjutra povrtnica,
tuomu vam je semu kriva
stara Pepelnica.
Pepelnica zaručnica,
Fašnik mladoženja.

Pepelnični lačni dnievi,
Fašniku se tuože:
“Slane ribe i palenta,
tuo nam črieva struže.”
Pepelnica zaručnica,
Fašnik mladoženja.


http://www.cakoveconline.com/arhiva-vise.asp?id=180 (http://www.cakoveconline.com/arhiva-vise.asp?id=180)   


http://www.forumgorica.com/kajkavski/popevke-sem-slagal-i-recice-bral-kaj-danke-i-kaj-nocke/msg30414/#msg30414 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/popevke-sem-slagal-i-recice-bral-kaj-danke-i-kaj-nocke/msg30414/#msg30414)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

GA Tresnjevka - Tu za repu tu za len, 01:58

GA Tresnjevka - Tu za repu tu za len (http://www.youtube.com/watch?v=PkN4LNss1GU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 14, 2012, 11:09:45 poslijepodne

Pedesete let Fašnika ni bilo ...


Pedesetih godina Fašnika ni bilo. FAŠNIKA NI BILO. NI

(LK: a črno, sajavo?)


Pričala Magdica iz Gospića da su za maskenbal morali napisati Supu molbu sa | opisom spola, maske i kostima kako bi dobili ulaznice. Grupisanje se dozvo-:. lilo samo plesnim parovima.

U našem domu Fašnik i Pepelnica slavljeni su svih crvenih godina. Mama je ispekla četrdeset krafni, s jednako debelim žućkastim fajfom, bjelim kao štaub | šećer, delali su se važni u piramidi na našem Trešnjevačkom stolu.

Za Fašnik su došli na obed kumovi Fuštar. Jelo se kiselo zelje sa suhim rebricama uz krumpir kuhan u slanoj vodi. Tata je od Repuša donesel domaće ki-1 selkasto vino iz Vivodine. Popevalo se do večere. Posle svake runde krafnih, | nova popevka.|
Za večeru smo klopali češnjovke sa hrenom razblaženim sirom i vrhnjom.

- Živio Obrad! Živila kuma Micika!

- Živili Katica i Joža koji su jedini hteli biti vjenčani kumovi kad sam rastepel Micikin brak. Ja mislim da buju hteli biti i krsni kumovi! Živili! Živili!

Ujutro, bunovni tata Joža se brzo brijal dok je mama Katica, da niko ne vidi, začađala ruke.

- Bok, Katica!

- Bok, Joža. Zagrlila je mama tatu, dala pusu i pogladila lice. Bok, Joža. Dojdi sposla ravno doma.

Čudno je gledal tatu puni jutarnji tramvaj. Neki su se smijali a najglasnije Štefica kad je šef Josip ušel u kancelariju.

- Lepo te Katica namaškarala. Svaka joj čast!


Ivan PAHERNIK


Zvir:
Hrvatsko slovo, br. 881., 9. ožujka 2012. (papernato izdajne)
www.hrvatsko-slovo.hr (http://www.hrvatsko-slovo.hr)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(i) hrvatsko slovo….

Zake su Nemci Nemci, a Slaveni Slaveni?

Legenda veli da su pri prvomu zestanku Germanov i Slavenov ovi prvi (t.j. Germani) bili v mejnine (bilo je je mejne neg Slavenov), pak su se branili mučajnem (šutnjum -ŠTAndardno rečeno). Na-to su Slaveni rekli: pusti je, oni su nemi, Nem(c)i.
Vugri su tak prevzeli naziv német.

Slaveni su se spominali – bili su "rečiti", a na puno slavenske jezikov se "reč" veli “slovo”
(Slovenci, na priliku, za rečnik vele slovar)

Tak su nastali nastali Sloveni (Slaveni), Slovenci, Slovaki, Slavonci, …


Zvir (nemački):
http://de.wikipedia.org/wiki/Nemez (http://de.wikipedia.org/wiki/Nemez)


Zake su Hrvati Hrvati?
Jerbo su se od negda šteli (h)rvati.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

GA Tresnjevka - Protuletje se otpira, 03:43

GA Tresnjevka - Protuletje se otpira (http://www.youtube.com/watch?v=LOc_yN4qWSk#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 14, 2012, 11:27:02 poslijepodne

7 Plus Regionalni tjednik, 07.03.2012.

Zločesta vrtoglavica

Nogometni život vu staračkomu domu


Autor: RADAR

Kak god da okreneš, vu Velkom Selu pri Dravi ne ide bez cirkusa. Kajti cirkusantov ima kulko ti volja. Se posud. A vu nogometu ko šodra. Ve kad je Zlatek Jegulja otišel z kluba kaj grca vu dugovima, došel je za šefa neki novi, kaj nema veza s nogometnim HNS-om, a ima veze s partijskim HNS-om.

Taj se bu odma hitil na glavu, kak je rekel. Ili je morti već opal na glavu, kaj ni rekel. Pa laprda o svemu i svačemu, a najmanje o nogometu. Taj bu igrače kaj bi nogomet igrali za klub smestil vu starački dom. Vu pograničnom području. Kajti vu njegovom staračkom domu, vu pograničnom području, ima mesta.

No to ni jedini kapitalni potez za spas kluba kaj je suspendiran i zadnji na tablici bankrot lige. Novi precednik veli da bu klubu kaj je pred stečajem vrnul ime firme kaj je pred stečajem. A ima i dugoročne planove. Postavil bu bankomat, prodaval bu hrenovke na tribinama i imal restoran brze hrane na stadionu tak da bu deset gledatelja, ak ih tulko dojde na utakmice, imalo utisak da imaju kaj jesti.

Pa im nebu dosadno dok nogomet glediju. Posebno ak budu jeli hrenovke kaj pucaju. A i igračima bu lakše, kajti budu mesto sendviča od perizera, mogli imati topli obrok. Vu staračkomu domu.


http://regionalni.com/tocka-na-i/kolumne/nogometni-zivot-vu-starackomu-domu-8798/ (http://regionalni.com/tocka-na-i/kolumne/nogometni-zivot-vu-starackomu-domu-8798/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

DE JE DELA, TU JE I KVAR(TEKS)A

Čevap vu so(lo)munu


NK VARAŽDIN

Solomun izabran za predsjednika, igrače odmah smjestio u starački dom!

http://www.vecernji.hr/sport/nogomet/solomun-izabran-predsjednika-igrace-odmah-smjestio-staracki-dom-clanak-381990 (http://www.vecernji.hr/sport/nogomet/solomun-izabran-predsjednika-igrace-odmah-smjestio-staracki-dom-clanak-381990)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vrtoglavica - V(e)rtig(lavic)a – Vertigo
(kajler)
trailer for "Vertigo", 02:19, Alfred Hitchcock, 1958

Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=D0bV2gh4E7Y

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

FARINGAŠI - VERNI SE NAZAJ.mp4, 02:57

FARINGAŠI - VERNI SE NAZAJ.mp4 (http://www.youtube.com/watch?v=eplI8XTGEYI#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 14, 2012, 11:29:20 poslijepodne
Glas Podravine, 09.03.2012. 

Moza(i)k  (z jajci)

A kaj da danas kuham?

Sećanje na prijatelja


Morti bute rekli da tu ni mesto za ovakve tekstove ili se zapitali kakav je to naslov i kaj ta ima veze z tjednim jelovnikom. Bute i u pravu, ali mi najte zameriti kaj bum malo sentimentalan i tužan. Ovih dana nas je napustil dragi prijatel Krešo Ružić Čvrknja, čovek s kojim smo delili desetljećima puno toga.

Ne mislim pisati nekrolog nego se samo setiti naših prekrasnih druženja uz iće i piće z čovekom koji je istinski užival u hrani i z nama to delil. Bil je istinski gurman, ali morti pomalo tu i tam malo prebirijiv. Dugogodišnji lovac nije jel divljač, ali bi za Jendraševo k prijetelju Fjaki znal donesti friški ulov kakti za poklon.

Jemput sam već davno napisal kakje to zgledaloz divljači. V gorice bi donesel srnetinu, al ju ni jel nego smo morali v paprikaš zmešati junetinu koju je onda zbiral iz ranjgle. Zbog njega smo godinama hodali v Lengrad na "pulj"(gađanje glinenih golubova), gde su oni njegva braća bili glavni organizatori.

Sećam se odličnih paprikaša ili pak friške dravske ribe na kotlovini kaj je prava delikatesa, al je bilo i jako žedno. Perad ni baš preštimaval, a za silu bi pojel lopara z hren sosom. Zato je volil pohance al ne od peradi. Zapamtil sam rečenicu: "Krmetina braco. Dok ti moja mamika spoha vratinu to ti je nekaj!“ Na roštilj z njim otiti v Slaven bil je poseban doživljaj.

Mi bi naručili čevape ili ražnjiće, a njegova je naruđba glasila; "Prosim lepo čevape i botu (štapić ražnjića)!" Moram vam reći da se i meni to jako zdopalo i godinama je i moja narudba bila takva, Dok bi pak došli na janjetinu vu Vlajsalav i za trojicu naručili kilu odma je imal dodatak naruđbe: „Dve kile. Bum videl kolko nam bu ostalo!” Naravno da smo to lako zmazali I onda otišli na fini gemišt kod Gabreka na Brege. Roštilj je obožaval i ne samo jesti nego i peći.

Neposredno prije bolesti je bil ma godišnjicu mature v mojim goricama glavni na roštilju, pekel je celo popodne i pazil da svi dobe svega po malo i da bu pečeno kak bok zapoveda. Nije mu bilo strano ni slatko. Godinama bi na Jendraševo On i Češka zbirali po tacama samo pišingere. Znal bi viknuti gazdarici: „Dekla, daj one drobne!" A pijača? Za aperitiv bi obično prosil „onoga huncuta”, domaći pelinkovec jako gorki, a posle bi si dobru klopicu potera val z gemištima. Zanavek nam bu ostal v sećanju njegov komentar Badelovog slogana „Pij malo, pij dobro”: „Koji je to mulec zmislil. Kak bum pil malo ak mi je dobro!"

Draganovec, berbe, Martinja i Vincekova više nigda nebudu ista. Falel nam buš prijatelju Ti i tvoje popevke: „Gda bi se zrušile te legradske gore” ili pak „Lubil sam te sedam let”. Nek ovaj tjedan prijatelju jelovnik bu u Tvojem stilu.


                                                     ivan.ferencak@kc.t-com.hr

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pondelek
Juha/Glavno jelo:   Vinski gulaš od bočinga.
Desert:   bilo kakvi  drobni kolači; može i od jučer.

Tork
Juha/Glavno jelo: Sekeli gulaš ali svakak z vrhnjem.
Desert: Kaj vam paše posle kiseloga zelja?

Sreda
Juha: Kobasičja juha z vrhnjem.
Glavno jelo: Kuhane kobase, restani krumpir, salata od friškoga zelja.
Desert: Bojim se i predložiti nekaj konkretno obzirom na desert za sledeća četri dana.

Četrtek
Juha/Glavno jelo: Čušpajz grah sa suhim mesom.
Desert: Naravno gemišt. Ili morti pivo?

Petek
Juha: Riblja juha ala fiš.
Glavno jelo: Dravska riba u kuruznom brašnu, krumpiršalata.
Desert: Pogledajte pod četrtek.

Subota
Predjelo: Čvarki, prga sira, špek i kuruzni kruh.
Glavno jelo: Roštilj mešani; svakak nek buju čevapi bota (ražnjići).
Desert: Posle ovoga u obzir dolazi samo litra i voda.

Nedela
Aperitiv: Huncut: domaći pelinkovec.
Juha: Goveđa juha od flama z rezancima.
Toplo predjelo: Kuhana govedina z hrensosom.
Glavno jelo: Pohana svinjska vratina, pekarski krumpir, salata nije obavezna.
Desert: Pišingeri, draganovečki gemišt.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Citat:
Glas Podravine, 02.12.2011. 
Moza(i)k (z jajci)
A kaj da danas kuham?

Pak je došlo vreme kolina


http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg40263/#msg40263 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg40263/#msg40263)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavsko kulinarstvo (sjevernohrvatska gastronomija)

http://www.forumgorica.com/kajkavski/kajkavsko-kulinarstvo/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/kajkavsko-kulinarstvo/)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ansambl Lado - Da bi se zrušile te Legradske gore, 02:43

Ansambl Lado - Da bi se zrušile te Legradske gore (http://www.youtube.com/watch?v=PuZq5CyZW3c#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 29, 2012, 10:20:04 poslijepodne
PROTULETJE V MOJEM SELU


Protuletje je došlo stiha i tak pomalim kaj celo selo o tom ne zna. Se v mojem dvoru je pisano. Drevje dobivajo zeleno listje. V protuletje ftiči  mi popevleju pod blokom. Protuletje fest deši. Dok idem v školu gledim još čuda cvetja. Sunce koje je zmrzlo ve greje celo Međimurje i zvlači decu vum z hiži, kaj se pejo igrat. Čmele su  provirile iz čmelinjaka da se pripreme kaj naprave med. Imam pun vrt tulipani, a i narcise cvetejo. Od sega mi je najlepše protuletje.

MISLAV POKRIVAČ, 2. A


Protuletje se otpira. V zimi je trova bila hrđova, ve je pak zelena. Ja volim joko tulipane. V protuletje roste se cvetje. Popevleju ftiči na mojem bloku. Dok ja spim vuni sunce svetli v moju sobu. V mojem dvoru ga čuda protuletnog cvetja. I ftiči na mojem bloku spiju. V mojem je selu čuda dece i čuda cveti. Se je v mojem selu cifrasto. Tak pa se meni lepo igrati vuni z drugom decom. Ja jako volim protuletje!

LUCIJA KOŠAK, 2. A


Stiha je došlo protuletje v moje selo. Cvetje deši po celome selu. Poslušam cvrkutanje ftiči. Dreva su zelena od  listja. Vuni sveti sunce. Srečna sam kaj je došlo protuletje. Deca se igrajo po celi vulici. Celi dvor mi je puni visibabi. Srečna sam kaj je konačno došlo protuletje.

MELANI KANIŽAJ, 2.A


Stiha dohaja protuletje. Kam god poglednem se je cifrasto. Jako volim poslušati kak čmele zujijo. Vjutro dok se zbudim  ftiči mi popevleju na obloku. Deca z moje vulice se vuni igrajo. Si skup poslušamo kak ftiči popevleju i onda pa i mi popevlemo. Moja baka sadi narcise. Mama i tata sadiju mrkvu, lukai petrožila. Ja sam se jedva fčekala protuletja. Jako rada imam protuletje!

ENA MIHALKOVIĆ, 2.A


V protuletje je se topleše i topleše. Ftiči popevleju i se je lepše. Ružice su se zbudile i procvele su. Sunce zove decu  kaj dojdeju vum. I ja se pem igrat z njima. Si bumo se igrali lovače i skrivače. Jako sam srečna jer je protuletje došlo v moje selo.

NIKA BAŠIĆ, 2.A


Protuletje je došlo v moje selo. Cvetje se je otprlo. Se je pisano, dreva su zelena od listja. Čuje se kaj se do ve ne čulo. Čim se zbudim čujem kak ftičeki popevleju. Se posut je cvetje. Sunce pak greje. Došlo je protuletje!

MELANIJA FEGEŠ, 2.A



Zvir:
http://www.os-vnazor-pribislavec.skole.hr/upload/os-vnazor-pribislavec/newsattach/192/Protuletje%20v%20mojem%20selu-2a%20razred.doc (http://www.os-vnazor-pribislavec.skole.hr/upload/os-vnazor-pribislavec/newsattach/192/Protuletje%20v%20mojem%20selu-2a%20razred.doc)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

GA Tresnjevka - Protuletje se otpira, 03:43

GA Tresnjevka - Protuletje se otpira (http://www.youtube.com/watch?v=LOc_yN4qWSk#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 29, 2012, 11:10:45 poslijepodne

Međimurske novine, 2012-04-19

Premišlavanje Jožeka radnika

Gorčanski HRAST vam je jako čudno drevo

Biračko telo Gorčana je Hrasto dalo dva večnika. I ve počnejo muke po Hrasto jerbo gda so se prebrojili glasi i skubicireli izborni rezultati zazvedilo se gda gorčanska levica na čelu z načelnikom Moharičom, šteri je i zakuhal gorčansko političko krizo, ima 6 večnikov, a gorčanska desnica, štero vodi gorčanski hadeze 7 večnikov. Tak vam je to zgledalo prve dneve posle minulih izvanrednih izborov. A unda je počela politička trgovina. Vsi znamo gda lanec poči tam gde mo je nejslabeša karika, tak je bilo vu Gorčano jerbo je gorčanski načelnik i esdepeov sabornik procjenil gda bi to mogel biti Hrast i gospon Katanec. I neje se prevaril. Makar znamo gda se članovi Hrast ne bavijo „političkom trgovinom“, ali so se prodali i prešli so z desne strane na levo. I to brez žmigavca.


Piše: Jožek radnik


Lani se na našoj političkoj pozornici pojavila nova stranka Hrast, štera je mela na pameti kaj spremeni vse ono vu našoj hrvaškoj politiki kaj je nej valjalo. Pod Hrastom so se skupljali vsi oni šteri so meli poštene namjere, vsi oni šteri so, do fčera, nej bili spremazani vsemaj političkaj maščaj, vsi pošteni šteri so nej gledali sam svoje interese, vsi oni šterima so humanistička i krščanska načela bila na pameti. Vu prvomo listeko, šteroga je Hrast, unda još kak pokret vu političkaj pelenaj štampal, je pisalo: U Hrastu je nemoguća „politička trgovina“ jerbo liste sastavljaju birači… Niti je leto dni nej minulo i več se Hrast poškliznul i vse ono kaj so hrastači govorili je palo vu tibro na prvomo ispito šteroga so polagali. Najme kaj, znamo gda so Hrastači nej dobili povereje biračkoga tela niti na izboraj za varaždinskoga gradonačelnika, a niti pak so prešli praga na izboraj za sabornike, ali so zato čuda bole prešli na lokalnaj izboraj vu našemo međimorskomo Gorčano. Biračko telo Gorčana je Hrasto dalo dva večnika. I ve počnejo muke po Hrasto jerbo gda so se prebrojili glasi i skubicireli izborni rezultati zazvedilo se gda gorčanska levica na čelu z načelnikom Moharičom, šteri je i zakuhal gorčansko političko krizo, ima 6 večnikov, a gorčanska desnica, štero vodi gorčanski hadeze 7 večnikov. Tak vam je to zgledalo prve dneve posle minulih izvanrednih izborov. A unda je počela politička trgovina. Vsi znamo gda lanec poči tam gde mo je nejslabeša karika, tak je bilo vu Gorčano jerbo je gorčanski načelnik i esdepeov sabornik procjenil gda bi to mogel biti Hrast i gospon Katanec. I neje se prevaril. Makar znamo gda se članovi Hrast ne bavijo „političkom trgovinom“, ali so se prodali i prešli so z desne strane na levo. I to brez žmigavca. Ne bi vam znal reči kaj na to veli jivo biraćko telo, štero so prevarili jerbo da so Gorčanci šteli dati svojega glasa esdepeovcima ne bi zaokružili hrastače. Vidite kak to zide gda mladi odgovorni i nekorumperani političari brez svojih osobnih interesov spremenijo strano sam zato kaj bi mladi Robi Katanec zutra bil ravnatelj škole jerbo mo to sabornik Moharič more zrihtati. Tak se bar po Gorčano prepoveda. No, kaj ne bi vi mislili gda je to jegov osobni interes, nej to je interes sela, interes župe i gorčanskih đakov i zato ne razmem kak so to nej prepoznali ovi desni gorčanski političari, šteri se ve fujijo na Robija i kunejo mo vse po spisko. Morete si misliti kajkaj vsega se dragi Božek pšak naposlušal. Brzčas oni imajo nekaj protiv načelnika i sabornika Mohariča, šteri je vu zadjih štriri-pet let uspel posvaditi celo selo. Ali mladi Hrasta to ne znajo, jerbo so stopram fčera dojšli vu politiko. I zato so Moharičo dali još jedno šanso. A niti pak se ravnatelj škole ne zbira vsako leto, pak tre zeti dok se nudi. Železo se kuje dok je vroče. A što se još gda i gde brigal za to kaj je štelo biračko telo dok je svoje glasa dala Hrasto? Najgerek sam kak bode dale shajal Hrast gda je na prvomo ispito opal i gda se raspočil čim so mo pokazali cugle vlasti. Tak delajo te mladi, odgovorni, pošteni i neopterečeni katolički političari. Ili pak smo vsi, ipak, črleni pod kožom? Najgerek sam kak bode to, itak, na vse zadje zišlo, jerbo što z vragom tikve sadi…!!!

Mađari, nej vsi sam nešterni, bi šteli kaj bi Međimorje znova bilo jivo. Nigdar nebrejo zabiti kak jim je bilo lejpo gda so se špancerali i šepurili po Međimorjo kak gazdi i gda so hasnuvali vse one dobrote i finote štere je dragi Božek dal nam na ovomo našemo falačeco zemle med dvemi vodami. Još bi razmel gda bi Mađerke znova štele kajbi mi Međimorci bili jivi, očem reči, kajbi one znova bile naše, kak je to bilo pre sto let, jerbo još navek nebrejo pozabiti kaj so jim jive mamice prepovedale kak je lejpo bilo deliti živleje z frčnim, drčnim i dobrim međimorskim težakima. Mađerke so nej mogle nikak pozabiti Međimorce jerbo so tu zazvedile kaj je to globoko oranje. No, nebrem nikak razmeti zakaj se naš župan Ivek mam uzjogunil čim je šakica mladih Mađarov, posle par flaši tokajca, privatizerala Međimorje kak jiv hatar. Pak i mi Međimorci kajkaj toga prepovedamo posle sedme flaše graševine. Tak, napriliko, i ja sebe primem vu miseli kak bi štel gda bi mi žena furt mela 25 let, jerbo bi mi bilo topleše vu posteli i mejepot bi se hodal gret vu krčmo k Juliki i Štefici. Ali nikaj od toga, makar bi ja to jako štel. Tak bi i Mađari šteli. No, brzčas, so vidli kak mi mlačno slavimo 9. januara, Spomen-den od gda smo odišli od Mađerki i 1919. leta se prepojili Lepoj našoj. Najme kaj, mi to tak slavimo kaj Mađari mislijo gda nam je žal kaj smo to naprajli, pak nam sam očejo pomoči kaj se vrnemo nazaj tam gde smo 1918. leta bili.

Prvih sto dni nove kukuriku Vlade je minulo. Nebrem reči gda se je nej nikaj spremenilo: pdv je odišel gori, cene benzina i nafte rasrejo iz minute v minuto, cene plina so eksploderale, a prvi potprecednik je najavil gda bode i struja podražila. Burze se punijo z težakima,a i zdraviče nam je vse dražeše ako očemo preživeti. Ali to je još nej vse, pak vsaki minister mora nekaj doprinesti vu kaso. No, kuliko čujem, tu se nebode postalo, jerbo tre toj krizi pokazati roge. Pak bodemo došli na to gda so oni, štere smo natirali, bili zlatni. A kaj moremo gda mi navek prekesno zazvedimo gda so vsi novi hujši


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=13018:goranski-hrast-vam-je-jako-udno-drevo&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=13018:goranski-hrast-vam-je-jako-udno-drevo&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)


Vide(l)o:
KUD Goričan- Leto, Leto, 01:58

KUD Goričan- Leto, Leto (http://www.youtube.com/watch?v=XEtDH7wshI0#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 29, 2012, 11:24:12 poslijepodne

Zagorski list, 2012-04-24

Za dušu, za spomenek

JURJEVSKI TJEDEN

Bilje kak bilje Jurjefski je tjeden negda bil najbolši za sejatvu koruze i kaj česa druguga. Reklje se da semenje zasiejane h jurjefskem tjednu dojde k sreče i dobre rodi. Sveti Jura je bil navestitelj konca zime i početka ljipuga cajta i dela po gruntu.
 
Pri nas se prie prec ljiet h večer prie Jurjevoga kre njivi ilji na breščeku složil kup koruznice, suhalja ilji graje i gda se spustil mrak te se vužgalje. Bilji su te Jurjefski kriesi. Njihof ogenj i topljina triebalji su odgnati zloče i kumer teri bi čez ljete delal škodu po gruntu i sejatve. Kre gorečuga kriesa skakala su deca, a dečki i puce hkralji bi poskrivečki, kaj stariejši nej vidlji, kakef kušljec. Negda su i puce kre kriesa znale zapopievti.

Piše: Nevenka Gregurić



Retke več denes, pri nas, dišiju brazde zaorane zemlje. Malje sme se pogospočilji i nišče baš preveč neče delati. Nikomu se ne splati. Pune burze nezaposljene ljudi, a h vrte posajeni kameni i rožice. Ne splati se ni vrteka delati. I sikak je tak.

Negda je skuplješe nektere semenjiče nek vreča onuga kaj bi trieba posejati ilji posaditi. A kak se semenje na domačije pospravlja davne sme več pozabilji i retke gde več do njega moči dojdi. A negda su na prsnica na čavlju vesilji sakojačke male culce z šofi zavezani, a hu njem sakojačke semenja. Semenje se je čuvalje i retke gda komu napre dalje. Prie nek nej žanjska sebe posadila nebi dala semenje druge. Misljilje se da je bi je ona tere bi dala semenje, prie nek bi sebe posiejala, odnesla sreču. Bilje kak bilje Jurjefski je tjeden negda bil najbolši za sejatvu koruze i kaj česa druguga. Reklje se da semenje zasiejane h jurjefskem tjednu dojde k sreče i dobre rodi. Sveti Jura je bil navestitelj konca zime i početka ljipuga cajta i dela po gruntu.

Negda, dok su naše štaljice bila pune blaga do Jurjevoga su se slobodne širem pasle kak i h jesen. Blage je bilje po cieljem polju. Nu, na Jurjeve je bil zadnj dan takve slobode. Kravice su išle k domu z nakičeni rogi. Pastiri su po polju bralji rožice i metalji je blagu na glavu. Te je bil znak da buju od Jurjevoga morale nositi za rogmi štrik i da se neju smele pasti kud bi štele. Za Jurjeve se reklje i da je te ciganjski dan. Jurjevo ilji Đurđef dan slavilji su cigani h svoja čerga. Kak su oni hodilji po sela i šatre postavljalji bljizu moste i rieki, trebalji su dojti topljiejši cajti. Za Jurjeve se reklje da je došla prtuljet i da se bu moči biti vanje.

Dobre su unda ljudi znalji da bu poklje Jujevoga moči videti sakojačke cigane teri su prihajalji sake ljete. Oni su po sela hodilji krpat lonce, popravljat imbriele ilji kupuvat stare krpljinje. Radi toga su jih zvalji kotljekrpači ilji lohari, krpenjari ilji imbrelari. Cigani bi došlji kre moste pri rieke razapelji šatre i bilji par dane dok po sela nej obavilji posle tere su triebalji. Te je trajalje tak cielje ljete, a znalje je ve čpočeti poklje Jurjevoga.

Sveti Juraj je na crkvena sljika pokazan kak vojnik na bielomu konju  kak se bori z zmajem. Bielji konj je bil znak čistoče, kak je bil i život svetuga Jurja. Zmaj je pak tuj radi toga kaj bi prikazal zlo. Pripoviedalje se da je Jurek bil rimski vojak i da je obranil princezu od zmaja teru su žrtvuvalji. Radi toga je bil preglašen junekem. Kak rimski vojnik nie veruval h pune Boge nek same jednuga, h Isusa Krista i krščanstve.

Naše gore ljist, car Diokljecijan je bil najgorši i dal je mučiti i smaknuti sakuga gdoj je priznal krščanstve. Radi toga su mučilji i Jurja. Natezalji su ga na kolu, pikalji z kaj česem da se odrekne vere. Nu kak god da je dobil rane od mučenja mam bi mu, nekakvem čudem, zacieljele. On se nie odrekel svoje vere, pak su ga radi toga na kraju smeknulji. Odrubilji su mu glavu na 23. travnja 290. Od unda se svetkuje spomen na njega i slavi Jurjeve.

Pri nas se prie prec ljiet h večer prie Jurjevoga kre njivi ilji na breščeku složil kup koruznice, suhalja ilji graje i gda se spustil mrak te se vužgalje. Bilji su te Jurjefski kriesi. Njihof ogenj i topljina triebalji su odgnati zloče i kumer teri bi čez ljete delal škodu po gruntu i sejatve. Kre gorečuga kriesa skakala su deca, a dečki i puce hkralji bi poskrivečki, kaj stariejši nej vidlji, kakef kušljec. Negda su i puce kre kriesa znale zapopievti.

Denes nie Jurjefske kriese, ni dečkof ni puc ok njih. Ostalji su same stihi Jurjefske piesmi tuj i tam zapisane.

„Liepi Jura kries nalaže
h ljievoj ruki kries nalaže
na Jurjevo na večer.
Liepi Jura kries nalaže
desnom rukom venčec vija
na Jurjevo navečer…“


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-jurjevski-tjeden (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-jurjevski-tjeden)


DOŠEL JE, DOŠEL JURAJ ZELENI, 01:08

DOŠEL JE, DOŠEL JURAJ ZELENI (http://www.youtube.com/watch?v=SiADJ-eGqfI#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 30, 2012, 11:41:00 poslijepodne

Dnevnik tate Bena, 2012-04-26

Gotovo bolovanje

Genijalac tjedna je sikak ministar financija. Veli on da se mora zabraniti odlazak u penziju mlajšima od 65 ljet, i da se treba razmisliti o tome da se to čak i poveča. Delati do 65 takvima kak je on, kaj samo sediju i češeju se po jajcima nije problem. Najbolje bi bilo da uopče nejdemo h penziju, nego da delamo dok ne krepamo, a da si država ostavi te peneze kaj saki mesec uplačujemo u mirovinske fondove, da imaju barem za platiti svoje povlaštene penzije.



Piše:Tomislav Benčič

Od prošlog tjedna opet delam. Doktor mi ne da več bolovanja. Veli da je se h redu i da morem delati. I da pazim na sebe. Da nejdem preveč po suncu, da pazim da nebum na vetru ili propuhu i da se ne naprežem preveč. Po suncu baš i ne hodim jer ga baš sad i nema preveč. Ali veter zbeči nemrem. Puše saki dan. I kak da ja onda dojdem na posel, a da nem na vetru?

Još mi je doktor rekel da tu gde me je rezal mažem s nekakvim gelom. Normalno da nejde na recept. I mala tubica, nemate ju kaj za videti dojde 340 kuna. Još moram paziti da tu gde mi je rez nebi iritiral z nečim. Ne zna ni kak bi izvel da oblječem košulju i denem kravatu, a da mi kragljin od košulje ne dojde na ranu koja ide od vuha se do pol vrata. Kak mi još pol lica nije praf u funkciji nemrem se niti spominati normalno. Još mi je teško pripovedati. I sad ja trebam delati sa strankama.
 
Zbog kolumne od prošlog tjedna sam dobil po nosu. I to od svoje žene. Napala me da kad je ona meni rekla da treba posudu prati prije nego kaj se dene h mašinu za posudu prati. Velim ja to njoj, a ona meni veli da nije rekla oprati, nego isprati. I u čemu je razlika? Kaj nije to isto ko da prvo pometem, a onda idem usisavat?

Ovo vrijeme mi nikak nejde na ruku. Pokušaval sam cjeli tjedan pokositi dvorišče. Kad god sam imel vremena ili je curelo, ili je bilo mokro. Na kraju sam ipak uspel h subotu pokositi travu, a žena je nekakve rože posadila.

Kad sam prošli tjedan došel na posel dočekalo me je neugodno iznenađenje. U vidu platne liste. Dobil sam menjšu plaču nego inače, ali sam mislil da je to zbog bolovanja. I kad sam pogledal listu videl sam da su opet počeli s neisplačivanjem svih oddelanih prekovremenih vur. Odlučili su da plačaju do 10 prekovremenih. Bez obzira kolko si ih delal.

Kad god treba šparati špara se na malim ljudima. Zadnji primjer za to je struja. Za kučanstva buju zdigli cijenu, dok za gospodarstvo ostaje ista cijena. Morti da se nije natpis elektre nalazil na rukavu Dinamovog dresa ili da se nije u Bosnu u bescjenje prodavala struja do ovog poskupljenja ne bi ni došlo.

Genijalac tjedna je sikak ministar financija. Veli on da se mora zabraniti odlazak u penziju mlajšima od 65 ljet, i da se treba razmisliti o tome da se to čak i poveča. Delati do 65 takvima kak je on, kaj samo sediju i češeju se po jajcima nije problem. Najbolje bi bilo da uopče nejdemo h penziju, nego da delamo dok ne krepamo, a da si država ostavi te peneze kaj saki mesec uplačujemo u mirovinske fondove, da imaju barem za platiti svoje povlaštene penzije.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-gotovo-bolovanje (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-gotovo-bolovanje)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 30, 2012, 11:46:30 poslijepodne

Za dušu, za spomenek, 2009-05-04

'Živio prvi maj, dva dane fraj!'

Bilji su te cajti gda se do smetlara, zidara, doktora, živinara, vučitelja, i da ne nabrajam dalje, držalje kak do čoveka i radnika. Podjednak su tie radnički svetek ovršavalj, saki kak je znal i mogel. Nigdar tkaljec ilji preljec nie bil zaviden svojemu direktoru če nie plandral i roval po zemlje kak on. Bil je radosten kaj si je za te dane mogel posel hititi napre.

Zmenilje se dosta toga za tie svetek od gda sem ja bila mala i išla h školu. Pozabilji su si na one kaj su mene vučilji h školje vučilji, a i stariejši: ...“ same zadovoljen radnik je dober radnik..“


Piše:Nevenka Gregurić


Tak se nekak govorilje z veseljem prie ne tak pune ljiet. Bilji su te oni „grdi“ cajti reklji bi denes onie teri su negda takaj larmalji, one kaj sem h naslovu napisala. Denes, hnogi od njih zafrkneju z nosem i kak da su pozabilji da još navieke živiju i ljudi teri dobre pamatiju. Same, denes su došlji drugi cajti, zmenile se šege, a borme i kaputi.

Bilji su te cajti gda se do smetlara, zidara, doktora, živinara, vučitelja, i da ne nabrajam dalje, držalje kak do čoveka i radnika. Podjednak su tie radnički svetek ovršavalj, saki kak je znal i mogel. Nigdar tkaljec ilji preljec nie bil zaviden svojemu direktoru če nie plandral i roval po zemlje kak on. Bil je radosten kaj si je za te dane mogel posel hititi napre. Radniki- seljaki z veseljem su čakalji tie svetek jer su bile zadnje sejatve koruze, a z tem unda i nakasanje po njiva. Babe seljanke- radnice, rihtale su svoje vrteke jer njim vura nie zvonila i fabrike su bile prazne. Deca su se takaj raduvalji jer se nie dva dane išlje školu, a bile su i priredbe za tie državni svetek. Malje se je bolje za priredbu zrihtalje, pa če su se i posudile h selu biele pljujzice i plavi ili črni šoseki, senek se išlje na priredbu h školu z veseljem. Malje je tere diete išlje školu pred tie radnički svetek kaj nej neslje h ruka kiticu holjera ilji žganca. Vučiteljice su z njimi nakinđale školu i razrede, a z viškem veselje bambale k domu. Tišinu prvugamajskuga jutra prekinula je budnica teru su žmahne i kak se šika odigralji šplehari po breščeka skore sakuga sela. Če bi si i prispal na tie svetek, budnica te je stirala z postelje. Štacuni su bilji zaprti, k meše se nie išlje pak su tie svetki bilji baš onak praf, za familjiju na kupu. Čez dan, zemlja se znala zatresti od pucanja z karabitem. Pucalji su deca i stariejši skore podjednak. Nekaj kesniejše gda su se več i po selu počele koturati alte, bila je te priljika da se za 1. maj doma se brze pohasni i ponapravi i prejde nekam na vojnički bažulj, teri se odnavieke deljil zabadave.

Zmenilje se dosta toga za tie svetek od gda sem ja bila mala i išla h školu. Pozabilji su si na one kaj su mene vučilji h školje vučilji, a i stariejši: ...“ same zadovoljen radnik je dober radnik..“

Kak je unda zgledalje radniki su nekak si bilji veseljieši i zadovoljnieši. I denes se igra budnica na tie radnički svetek, alji več ju malje gdoj i čuje i njoj se raduje gda je larmanje okolji nas tak fejst da več put i sami sebe jedva čujeme. Radost na ljicu ljudi teške je videti. Sakuga pritiščeju veljike brige jer nigdar niesu sigurni kaj jih zutra čaka. Z tuljenje fabrik, gde su njihovi starci zaslužilji kakve takve penzije, več davne nie čujti sirenu. Pritišče sakuga čoveka one kaj nemre nigdar znati kaj donaša denes, a još menje kaj donaša zutra. Kak da sem nad glavami viesi teški križ življenja, pak je radosti se menje i menje. Deca pak več davne niesu ničemu vesela. Oni se več tak nikomu i ničemu ne radujeju. Za njih je te još same jeden dan teri nejdeju h školu i teri buju završilji tak kaj buju duge spalji, a unda se pretegnulji, zaprlji šalaporke kaj njim nej sunce gladilje ljice i cielji dan tipkalji na mašine. Igra i dukanje bose po ledine z pajdaši i naganjanje ne da niesu pozabilji, nek niesu ni nafčilji.

I tak, negdašnji svetek več nie takef svetek. Još buju same oni teri imaju svoju kakvu takvu penzijicu teru su zaslužilji hu cajtu gda se je reklje, živio prvi maj dva dana fraj, svetkuvalji. Raduvalji se buju svojem penzionerskem izletu, zestalji se na kakve ledine, pojelji si dober gulješ, spilji kupicu vina i pospominalji se z pajdaši. Neju ni vidlji gda bu mesec počel zezavati zviezde i spuščal se mrak jer buju z domaču mužiku probalji razgibati zadrvenjele kosti. Morti buju kosti i škripale, alji se ne čulje od njihove pesme i grljenoga smieha. Kak je ljudem malje trieba za sreču, gda bi te znalji prepoznati sviet bi bil ljepši i cinfranieši. Unda bi i onie, kaj moreju, vrnulji sreču radniku h srce, a smieh na ljica. Ovak, gda ljudem prihaja starost teške da se buju generacije budučih penziče mogle i imele opčem kak zdej zgledi, smejati na jeden radnički svetek. Svetek, teri se ovršava kak spomen na prie pune ljiet gda su radniki bez prava i pravice reklji: „Za petram božje, dosta toga!“


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-zivio-prvi-maj-dva-dane-fraj- (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-zivio-prvi-maj-dva-dane-fraj-)


Vide(l)o:
decki z bregov - kam pa ides micika, 01:45
(Na Ivanščice 01.05.2008.)
decki z bregov - kam pa ides micika (http://www.youtube.com/watch?v=Un6qoZb6-rU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 05, 2012, 12:58:24 prijepodne
Glas Podravine, 2012-04-27

Moza(i)k z jajci

A kaj da danas kuham?
Kaj mislite o švedskom stolu


Stolova ima svakakvih, ali meni je uglavnom najdraži of švedski. Moram vam spripovedati moj prvi susret z tim stolom. Bil sam na putu z jednim kolegom v Beogradu ohoho vremena prije rata i odsjeli smo v Jugoslaviji za ono vreme jednom od najbolših hotela.

Dojdemo mi vjutro v restoran i hoćemo pozvati konobara, kad vidimo da si drugi gosti sami nosiju odnekud klopu. Krenemo za njima kad imamo kaj i videti: ogroman stol krcat s koječim pa ni neznaš odkud početi. Nismo škrtarili: natrpali smo si koječega, dobro se pogostili i debelo se smijali upravi hotela jer smo ovak neiskusni mislili kak smo ih zaribali jer smo pojeli puno više neg je to bilo v normalnim situacijama v drugim hotelima gde su posluživali konobari ono klasično.                   

No, bogatstvo ponude je za mene bilo čudo samo tak dugo dok nisam došel par let kasneše v one prave hotele gde fakat nisi znal kaj prije zeti. U minhenskom Hiltonu sam bil jemput na nekom seminaru, gde je kotizacija bila paprena, ali seje splatila ne samo zbog korisnog sadržaja nego i očaravajućeg švedskog stola. Kreneš z nepreglednim predjelima, nastaviš z glavnim jelima i raznim prilogima kojima neznaš ni imena i konačno najednom posebnom stolu završiš z desertima. Ono kaj me je posebno oduševilo je piće. To ne uzimaš sam nego se lepo zavališ v svoj stolac diviš se panorami, a konobar z kolicima kruži po restoranu i biraš kaj ti srcu drago od biranih pića.

V tom istom gradu sam drugi put bil v hotelu Quins koji je takaj imal bogatu ponudu, al sam i se zaribal za doručak na odlasku. Pajdaš i ja smo fino doručkovali, ali sam si kakti za put zel i one fino zapakirane "slastice" nek se najdu na putu. Dok sam nakon 3-4 vure vožnje te "slastice" otprl imal sam kaj i videti. To su vam bili fino zapakirani suhi dvopeki za koje trebaš litru tekućine da ih probaviš.

Ko mije kriv kaj ne čitam kaj na omotu piše. V Budimpešti mi je pak ostal v sećanju hotel Meriot. Osim bogatog stola z gotovom klopom tu su bili i živi kuhari koji su pred tebom spremali ono kaj si pokazal da oćeš baš taj moment jesti. No, moram priznati da i jako fini švedski stol more za par dana postati malo jednoličan. V luksuznom hotelu Forum v Bratislavi sam jemput v komadu bil devet dana i sva ta klopa, za oko privlačna, nakon tolko vremena više ni tak primamljiva. Prije polaska doma sam mami javil: "Prosim te da mi skuhaš samo domaću juhu od finoga falačeca junetine, i   malo hren sosa i malo pirea". Za kraj moram pofaliti jedan hotel v susedstvu: Turist vu Varaždinu. Letima sam išel na poziv mojeg kolege Franje na Rotari-bal i moram reći: svaka čast. Jede se dve-tri vure, sve je lepo servirano i moram reći jako dobro pripremljeno.

                                                                                 ivan.ferencak@kc.t-com.hr



Petek
Juha: Juha od šaranove glave glave i repa.
Glavno jelo: Pijani šaran, na podlogi od krumpira i riže.
Desert: A kaj bi drugo osim gemišta.

Subota
Juha/Glavno jelo: Imam pak dve varijante vezano uz vreme: ili lagano predjelo i roštilj v goricam ak bu lepo vreme ili nekaj skromno z testeninom doma ak bu kiša. Desert: Ovisi koju varijantu bute zbrali.

Nedela
Juha: Graškova juha z kašicom.
Glavno jelo: Pečena teleća koljenica, dinstano povrće, mladi krumpir.
Desert: ledeni veter (tak se zove kolač), čaša vina.

Pondelek
Juha/Glavno jelo: Složenac od kelja, riže i kobasi.
Desert: Sok od naranđe

Tork
Juha: Krem juha od mrkve i karfiola.
Glavno jelo: Pečena špicrebra, pečeni krumpir, salata.
Desert: Ledeni čaj.     

Sreda
Juha: Paradajzjuha.
Glavno jelo: Rižoto od piletine i gljiva.
Desert: Puding.

Četrtek
Juha/Glavno jelo: Čušpajz od poriluka zfaslranclma.
Desert: Čaša pive.


Nek Vam bu u slast!
Ak ste negde zapeli gore vam je moj mail. Javite se.


Zvir:
Glas Podravine (paperneto vundajne).
Živopisano vundajne:
http://glaspodravine.hr/ (http://glaspodravine.hr/)

* * * * * * * * * *

Šve(n)dski stol:
Mirko Švenda Žiga i mamičini štrukli
Žiga u Lisinskom - Mamica su štrukle pekli, 04:51

Žiga u Lisinskom - Mamica su štrukle pekli (http://www.youtube.com/watch?v=0m4tx4efRKg#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 05, 2012, 11:57:39 poslijepodne

7 Plus (b)regionalni tjednik, 03.04.2012.

Zločesta vrtoglavica

Turističkim stazama korupcije


Autor: RADAR


Čehi fakat razmeju kaj je turizam. Pa ga non stop jačaju. Nečim novim. Kajti pivo i knedličke, lepe puce i dobra zabava, nisu dosti. A tak i onak  uvek treba nekaj novo gostima dati. Za dobri doživljaj i sjećanje.

Tak ve turisti kaj hodiju vu Prag moreju iti i stazama korupcije i na licu mesta videti  kakve su  sve pizdarije političari, bande i mafijaši, delali vu svetu tranzicije.  Japanci, Nijemci i drugi kaj vu Češku hodiju vu velkomu broju, moreju na korupcijskoj turi videti kak zgledi nepostoječa hiža, na čijoj je adresi  bila prijavljena  hrpa firmi za pranje, šamponiranje i masažu  penezi.

Videti se more i znamenita vila vu turbo-pomodarskomu  stilu,  nekadašnjeg direktora češkoga Hepa kaj je drpal peneze nameštanjem javnih natječajov. Češka korupcijska tura obuhvaća  i fakultete,  gde su se  diplome mogle kupiti kak grincajg na placu.  Samo  za malo veće peneze. Ima i drugih vrlih znamenitosti na toj turi, pa ko voli, nek izvoli. I to videti.
 
Veliju da budu Čehi korupcijsku turu kandidirali za orginalni turistički proizvod EU. A morti je to početak razvoja korupcijskog turizma. Kaj ni loše za Hrvacku koja, za razliku od Češke, ima puno više korupcijskih znamenitosti za pokazati. Neka pati kome smeta…   


Zvir:
http://regionalni.com/tocka-na-i/kolumne/turistickim-stazama-korupcije-9281/ (http://regionalni.com/tocka-na-i/kolumne/turistickim-stazama-korupcije-9281/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vrtoglavica - V(e)rtig(lavic)a – Vertigo
(kajler)
trailer for "Vertigo", 02:19, Alfred Hitchcock, 1958

Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=D0bV2gh4E7Y

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vid.e(l)o:
Drele i Vid Balog-Remetinec

Drele i Vid Balog-Remetinec (http://www.youtube.com/watch?v=Xba_oNyVk-Q#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 08, 2012, 10:52:14 poslijepodne

Goranski tračar

7.  svibna 2012.

FREZAM, ŠTIHAM, OREM, SADIM I….

Tračarski jeziki, z nekolko pouzdanih izvorof, rečeju, da su lokvarski večniki, nakon kaj je proračun usvojen, spustili ruke i va šoku zapljeskali sami sebi.



Morda u se neki ot vas pitali gdi san tolko dugo, a morda su i neki ot vas va zadnje vreme i sami ufurali va goransku poljoprivredno  eksploziu kaj je ot kraja prošlok meseca rasturila puno pajdašija, pa i ovu našu gemištarsku okoli šanka kot konobarice Darinke. Najme, prošli je mesec donesal puno oblakof i vlage, tenperature su se zdignjivale ko goranski životni standart (kaj bi rekli, ispot proseka), pa su babe več ko proročki najavlivale do bo sađenje kunpirof i drugih artiklof za sledeču zimu opasno kasnilo

Kat je sunčeko konačno zasvetlio iznat Gorskok kotara i kat se konačno nekaj zelenjave pojavilo po stablima, došli su dani kat je  najbedastije pitanje kaj si ga mogal postavit goranskom čoveku glasilo – gdi ideš, jer je ono nudilo samo četri moguča odgovora: gren frezat, gren orat, gren štihat ili gren sadit.

Va takovim okolnostima se na par dani raskopala i gemištarska pajdašija okoli šanka kot konobarice Darinke , a to ti, sinak moj, za goransku tračariju ima vidlivih posledica na inspiraciu.

I onda se trefilo velko čudo! Usret sezone, kat svaka ruka kaj drži matiku vredi zlata i kat je zbok svega  toga društveno – političarski život zapal va tešku krizu, čuješ da su se z tih istih matika ruke jednoglasno zdignule tam gdi bi se čovek najmanj nadal.

Daklem, novo opčinarsko veče va Opčini Lokve, kaj se po starom narodnom običaju moralo birat iza političarske krize i prijevremenih izbora, se ni samo sastalo, neg i jednoglasno usvojilo ovogodišni proračun!!!

Tračarski jeziki, z nekolko pouzdanih izvorof, rečeju, da su lokvarski večniki, nakon kaj je proračun usvojen, spustili ruke i va šoku zapljeskali sami sebi.

-  Viš vraga – reče moj pajdaš Joža – a kat novine napišeju da gracke i opčinarske večnice nekat podsečaju na kazališne prectave, onda se političari uvrediju. Pa takaf velki aplaus bi si poželil svaki glumac


Zvir:
http://goranski-tracar.bloger.hr/default.aspx?date=1.5.2012#date7.5.2012 (http://goranski-tracar.bloger.hr/default.aspx?date=1.5.2012#date7.5.2012)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

FA Ivan Goran Kovačić, Zagreb - Z međimurskog cvetnjaka, 05:55

FA Ivan Goran Kovačić, Zagreb - Z međimurskog cvetnjaka (http://www.youtube.com/watch?v=3txolgl5EjE#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 13, 2012, 12:22:17 prijepodne

7 Plus (b)regionalni tjednik, 28.03.2012.

Zločesta vrtoglavica 

Smeče koje niko neče….


Autor: RADAR


Došlo je i proleće, godine Gospodnje 2012. A smeće zamotano vu folijama i dalje stoji tam gdi trune već letama. Vu Brezju. Na sliku i sramotu Velkog Sela pri Dravi.

Denes tu sramotu saki kaj vu selo ide more i po noči lepo videti. Kajti smetlišče, selsko, ilegalno, ve i javnu rasvetu ima. Kaj i terapijski značaj blesiče za one kojima mrak na oči opadne. Od smrada. Dok blizu trulih bala hodiju.

Ti ve imaju svetlo. Kak je krenulo još budu med smetje i reflektore deli. Tak da burgemajster, kaj ga pišeju Goran Promil ne imal zamračen pogled. Prema balama. Nek jasnu sliku. Prema balama. I po noči. Pa bu morti manje mantral kam da otpela i zakopa tulki otpad. Kajti ovo smeče fakat niko neče. Ni vu Totovcu, ni Jerovcu, ni Davoru, ni vu Tunguziji…

Mađimurci su mu, kak pametni ljudi, lepo rekli nek se ne zajebava i nek smeče otpela vu fabriku MBO kaj mu vu Brezju, pred nosom zgotovljena stoji. Slavonci pak, ni vu ludilu, za tuđi balirani smrdljivi drlog mesta nemaju. Kajti i onak svojega prek glave imaju. A i tam bi se seljačka buna zdigla, dok bi prva bala stigla. Pa niko praf zapraf reskirati neče. Dok Goran, se posud, uzalud, trži smeče.


Zvir:
http://regionalni.com/tocka-na-i/kolumne/smece-koje-niko-nece-9173/ (http://regionalni.com/tocka-na-i/kolumne/smece-koje-niko-nece-9173/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vrtoglavica - V(e)rtig(lavic)a – Vertigo
(kajler)
trailer for "Vertigo", 02:19, Alfred Hitchcock, 1958

Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=D0bV2gh4E7Y

Vide(l)o:

Kmica, kmica, črni vrak
Anja Šovagović & Viline - Kmica (Krapina 2011) Popevke zanavek 9.9.2011. HQ,
(A.Dedić - D.Britvić - A.Dedić) 1976.
Anja Šovagović & Viline - Kmica (Krapina 2011) Popevke zanavek 9.9.2011. HQ (http://www.youtube.com/watch?v=jf4m61b0nqM#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 13, 2012, 12:26:19 prijepodne

Međimurske novine, br. 869, 2012-05-04

Pak kakši bi to bil 1. maj brez bažolja?

Nebrete veruvati kak se vremena menjajo. Negda so ljudi z 60 let bili stari i robavi, a denes se poglednem vu špigelj, kak nas je podučil minister Jovanović, ali ne fljučnem jerbo vu njemo vidim čistam mladoga čoveka za šterim se, još navek, puce obračajo. No, ali sam one malo ozbiljneše…


Piše: Jožek radnik


Spituvlejo me ljudi, naši dragi i brižni Međimorci, kaj je z Ivijom Sanaderom, jerbo sam več dugo nej nikaj o jemo pripovedal, oliti pisal. Malo me je štrecnulo, jer nišči nema rad dok ga se na red pobira, pak tak niti ja, ali kaj bodem o jemo pisal gda je još na sodo i igra ping-pong z sodom, Uskokom i vsima nama štero čakamo kaj vrne nekše peneze tua gde jiv je zel. Vu državno kaso. A čim se to bode pripetilo mam vam se bodem javil.

Kotač sreče se furt obrača i med hadezeovcima šteri so zgubili državno vlast, a ve se prepravljajo kaj zmenijo precednico Jaco i zaberejo novoga precednika. Kak zgledi Uskok bode dokazal gda je Darko Milinović, šteri bi štel biti glavni hadezeovec, mel namočene prste, i to do lakta, vu flašico z pekmezom (čitaj: črni fondoš hadezea), tak gda bode, brzčas, hadezeovsko precedničko foteljo mogel sam senjati.

Neje to bilo tak zdavnja, pak se još navek zmislimo kak so nam kukurikači, vu predizbornoj kampanji, nudili plan 21 i žnjim mahali kak z nečim novim i velikim. Minulo je nekaj vejč od štiri mesece nove Vlade, ali nikaj smo nej vidli od toga plana. Za 1. maj so zmočeni i preslabo plačeni težaki iskali od Milanoviča i Čačiča kaj se genejo, nek prebacijo vu peto brzino i nek zalaufajo i plan 22!!! Morem vam reči gda je Vlada mam ispunila zahtjeve težaka i zdigla ceno plina 22 posto. I unda bode nešči rekel gda je to nej demokracija gda Vlada furt posluša glas naroda i donaša odluke po njegovoj volji. Srečen je narod šteri ima takšo vlast.

Makar ga ovo leto nej nikših izborov vu plano ipak je Prvi maj nej minul brez bažolja. No, kakše leto takši i bažolj. Tak je bar bilo vu Totovco, stalnoj esdepeovoj bazi. Nej znati što je to šparal na biračkomo telo, ali bažol je plival po tajero, tak gda je letošnji bažolj nej bil niti sluga lanjskomo predizbornomo. Spominali so se Savčari gda je vse drugač dok se esdepeovci ravnajo kaj dojdejo na vlast, ali čim dojdejo unda se špara na vse strane. Nebrem to razmeti, a tak malo je tre ljudima kaj bodo srečni i zadovoljni. Sam porcija dobroga bažolja, šteri se unda jako dauko čuje.

Čistam drugač je bilo vu Mačkovco, na Martici, gde so se zišli čakoski „seljaki“, očem reči, haesesovci. Tam se skuhal pravi bažolj i to takši kaj je žlica na jemo stala, a takši i mora biti. Bil je malo žejen, ali za pravim se bažoljom i mora prašiti. Nekak si gruntam, pak što bode mel dobroga bažolja ak to ne bodo meli seljaki. Vsaka čast pucama i dečkima iz haesesa i jivomo precedniko Zokijo Vidovićo.

Gorčanski so opčinski večniki prodali svoje komunalno poduzeče Gorinko priločkomo Prekomo jerbo Gorinka več nikaj ne vredi i sam je terh za opčino i opčinsko kaso. Tak je bar bilo rečeno. Ak Gorinka nikaj nema i nikaj ne vredi zakaj jo je unda, itak, Prekom kupil. Po tomo so Priločanci v kmico fritnuli, ali kuliko poznam priločkoga gradonačelnika ne bi rekel gda je to ruom tak bilo. Brzčas so se gorčanski i priločki saborniki nekaj dospomenuli vu Zagrebo kaj opčinski vječniki nesmejo znati. Bar za ve. A to se vse bode posle vidlo i zazvedilo kak i to kaj bode z gorčanskim smetjom, što bo ga i gde sorteral, što bo ga komposteral ili pak recikleral. I što bo to vse platil? Novozebrano opčinsko vječe je nej ruom dobro započelo svoj kratki jednoletošnji mandat, jerbo so več na svojemo prvomo zestanko počeli resprodavati obiteljsko, očem reči, opčinsko blago. A tak so se štimali dok so zafremali Gorinko, a ve dok se na smetjo da jako dobro zaslužiti, ve so jo i to za nekše drobne peneze prodali.

V nedeljo pred Prvim majom je bila ferma vu čakoskoj starešoj cirkvi Svetoga Mikloša. Kak i navek tu se zišlo hajdig ljudi. Cirkva je bila puna,a bilo je dostik onih šteri so nej zišli vu cirkvo, pak so pred cirkvom čakali kaj fermanje jive dece mine. No, štimung ne bi bil pravi gda so se nej Čakovčanci vozili z beciklinaj to Fratarskomo trgo i po glavnoj vulici. Vsi znamo gda gracki komunalci i redari ne delajo po nedeljaj, ali bi i ovi kaj se vozijo z beciklinaj morali meti nekšo pamet, a nej kaj kružijo okoli dece i jivih roditeljov. Vse ima svoje vreme i svoje mesto, pak tak i beciklini.

Nebrete veruvati kak se vremena menjajo. Negda so ljudi z 60 let bili stari i robavi, a denes se poglednem vu špigelj, kak nas je podučil minister Jovanović, ali ne fljučnem jerbo vu njemo vidim čistam mladoga čoveka za šterim se, još navek, puce obračajo. No, ali sam one malo ozbiljneše…


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=13168:pak-kaki-bi-to-bil-1-maj-brez-baolja&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=13168:pak-kaki-bi-to-bil-1-maj-brez-baolja&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Em sem išče ne tak stara, v pedsetoj leti...
Kom3dija - Medjimurski lepi decki, 02:41

Kom3dija - Medjimurski lepi decki (http://www.youtube.com/watch?v=id-B-oo7xNc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 13, 2012, 12:28:54 prijepodne

Varaždinske vesti, br. 3514, 2012-05-08

KAJ je naše pitanje i naš odgovor, naša duša i naša popevka

Piše: prof. Barica Pahič

Juraj Habdelič bil je najvekši pisac stare kajkavske književnosti


Vište, i ovie put se potvrđuje stara narodna mudrost štera veli da se ni rodil kie bi siem vgodil, pa tak ni ja nemrem. Zate naviek moram računati i na one šteri rado prečitaju nekaj od naših starih kajkavskih spisateljov, kak i na one štere zanima same denešnje življenje. Najbolje je da to ide na smienu. Ovie put bu to o Jurju Habdeliču (1609. – 1678.) šteroga književna znanost derži za najvekšega pisca stare kajkavske književnosti. I on je živel vu Varaždinu gdi je bil profesor na gimnaziji, mešnik i rektor “Tovaruštva Jezušovoga”, a dr. Alojz Jembrih ga derži za jezičnoga reformatora, zato kaj je narodno kajkavsko govorenje postavil na razinu književnog jezika i ostal “temelj kajkavske književnosti” do ilirizma.

Glavna su mu dela “Zercalo Marijansko” i “Pervi oca našega Adama greh”, a tie mešnik je bil i jako dober govornik i propovednik pa su na njegovim mešama cirkve bile prepune. Sliedi jen kratki diel njegve predike v šteri je upozoraval na grešno ponašanje onodobnih Varaždincov, bolje reči Varaždinki:
“Otpri vre vezda oči, ti gospica, ktera si goder, ali purgarica, ali plemenita, ali gradovena, ali mlada, ali stara, ali gospodična, ali vdovica ka se izebranem vinom napajaš, ka se tak cifrasto opravljaš, ka više svoje lase ravnajuč neg Boga moleči vremena trošiš, ka tuliko mehkeh blazin na postelju svoju kladeš, ka se tak mehko v đolđ (baršun) i svilne poplune zavijaš, ka toliko z pišmum (mošusom) smrdiš…”

Ali je ni same špotal. Imel je on smiljenosti i razumievanja za stradanja seljačkih buntovnikov i prie i pokle velike bune. Njegov zapis o tem je poslužil i Augustu Šenoi da napiše govor Matije Gupca, prie odlučujučeg boja z velikaši, v svem romanu “Seljačka buna”:
“Bratja, vitezi rekši, znate se kaj ste se v ov tabor spravili, zakaj ste hiže, žene i decu vašu ostavili, znate kak vam je do sad sreča proti plemenitašem, ki su vas pervo nemilo derli, služila. Znati tulikajše morate da vezda, ku vezda imeli neste, priliku imate na verh sreče vaše priti. Ov je den,  ov je harc (boj) ki vam vekivečnu hvalu i diku, pače željenu slobodu friško i batrivo (junački) se gospodu pobijajuči obladate, doprinese. Ali nas ne velike i strašne muke, ves vaš opstanek na vekivečni špot, ak herpte obernete i pobežite, dopelja. Ada ste ljudi, ke ja štimam, vitezi, serčno oružja se deržite, na neprijatelja vudrete. Ne strašite se lisikanja sablji njihoveh… Denes nam je srečno dobiti, ali viteški vsem poginuti”.

A mesto Domači zafrkancij, štere mi ne stanu v određeni prostor, morti se nasmejete one predike poštuvanoga predigara i spisatelja Habdeliča.


Zvir:
(str. 35)
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3514.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3514.pdf)

Citat:
JURAJ HABDELIČ TUROPÔLSKI
http://www.forumgorica.com/kajkavski/juraj-habdelic-turopolski/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/juraj-habdelic-turopolski/)

Raca plava po Drave - FA Turopolje, 02:59

Raca plava po Drave - FA Turopolje (http://www.youtube.com/watch?v=K85Mk8Dyi3c#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 13, 2012, 10:22:14 poslijepodne

Materinski dan
(Š)prem.etalka: 8. mart = 13. maj

Zagorski list, 07.03.2011.

Za dušu, za spomenek

FEJST SE RABI „DEJ MAMA“ RIETKE „NA MAMA“

Denešnje življenje se vrti same oko onuga kuljike zvoni h žepu. Tak več put deca mieriju ljubaf prema starcem ilji matere po tomu kuljike njim je h žep spravila. Teške da moreju razmeti da je z praznuga žepa bilje teške nekaj dati. Nu one kaj ima največu vriednost, vriednost tera nema ciene je majčina ljubaf. Čista, veljika, tiha tera se kaj tat skriva h denešnje halabuke. Ona ju rieva, tira, alji se neda.


Piše: Nevenka Gregurić


A evo nam još malje i došel bu 8. mart. Praznika teri se negda slavil kak Majčin dan. Hnoga je mati dobila darek od svojuga deteca za Majčin dan. Je, se do cajta dok su se dareki kupuvalji za meterine peneze. Nu kak su se šege zmenile, kak su došle nove si očeju pozabiti na cajte teri su bilji prie. Na cajte gda se ovršavala ljietnica ženjske bune, ga več niesu štele trpeti nepravdu teru su naspram njih delalji. Ženjska kak mama, ženjska kak baba na njive, kak radnica za mašinu fabrike, a pravde ni odnikud. Gda su te vidle pobunile su se prie prec ljiet za ravnopravnost teru denes ženjske imaju.

Radi toga cajta kak spomenek na hnogu tera je zgubila življenje osmuga ožujka za ravnopravnost babi denes, ovršaval se 8. mart. Negda se znalje h šalje reči da su ženjske shodile ravnopravnost i pravicu za se posle i sigde, same doma ne. Za ženjsku je doma ostal posel matere i gazderice kak negda tak i zdej. Istina i bog da se i tuj kaj česa zmenilje, nu matere su bile i ostale svoje familjije stup na teruga se si moreju nasloniti, teruga navieke moreju si drieti, guljiti i hvražati. Majčine srce nigdar nie moglje reči ne, onomu teri je rasel pod njenjem srcem. Matere dajeju navieke čez življenje dece se za kaj onie veljiju:
„Dej mama.“

Matere nigdar nie nič teške napraviti, bi reklji, če h poldan ilji h polnoč za svoje detece ilji familjiju. Na, „dej mama“, matere skačeju oko svoje panjkrete kaj oko ringišpilja. Još i den denes nie moči videti ni vure, ni dana, ni cajta da metere ne razvažaju decu, ne teljiejžiju jih i navlačiju sikam, same da njim se hgodi. Tak i trieba. Radi toga su i matere je. Pune su alte dece kaj starci razvažaju na morje, na skijanje, na sakojačke spelancije. Kak su i negda delale se za svoju decu i familjiju drage njim se vidlje gda su se bar jemput deca, a i muž h ljetu zmisljil na te i daruvalji njim za 8. mart, če nič druge rožicu. Bile su tuj negda i sakojačke priredbe, recitacije, veseljice i popievanje.

Denes sega toga nie. Pune se zmenilje, alji ostalje je iste negda i denes, i furt se čuje, dej mama. Gda pak deca okosmateju još se furt čuje dej, alji jahke rietke, na mama. Pozabi se brze na davanje tera su deteca imiela od matere. Velji se da se posujene mora vrnuti. Im je h druge poslje, alji h familjija več ide teže. Voziju se poodrasla deca, več veljiki ljudi, alji otraga h hnjihova alta retke se de vozi starec na morje, na sanjkanje...., kak su negda starci vozilji njih. More biti da su denes veljika deca strahu kaj se nej njihovi starci htopilji, spotrgalji, nadihalji drukčešuga zraka i zahljeknulji. Kak da deca pozabiju da se bi triebalji nasmejati svojem starcem, a posebne matere, tak kak se ona njim raduvala gda su delalji prve korake, gda su prvi put sami k zubemi neslji žljicu, na pol zljejanu i praznu.

Biti mater nekaj je njaljepše kaj se jedne ženjske more dogoditi. Diel svoje duše, tiela, daha daruje onem terem se največ veselji. Mamina ljubaf ne sehne ni unda gda ne čuje, na mama ilji fala ti mama, za se h življenju.

Denešnje življenje se vrti same oko onuga kuljike zvoni h žepu. Tak več put deca mieriju ljubaf prema starcem ilji matere po tomu kuljike njim je h žep spravila. Teške da moreju razmeti da je z praznuga žepa bilje teške nekaj dati. Nu one kaj ima največu vriednost, vriednost tera nema ciene je majčina ljubaf. Čista, veljika, tiha tera se kaj tat skriva h denešnje halabuke. Ona ju rieva, tira, alji se neda.

Kak je cajt Majčinuga dana bljizu, bilje bi dobre da se baš radi te ljubavi z teru su matere pri ciecu žukale svoju decu, oni zmisliju na nje. Gdoj god je zmislil tie svetek, nie važne. Važne je da se bar na jeden od takve dane h ljetu bar z misli pokuca na vrace onie tere nigdar ne zapreju vraca svojuga srca. Ljiepa rieč, smieh i radost, same je one kaj nič ne košta. Te je same one kaj matere čakaju. Te je same one kaj se velji, „na mama“, moju radost, moje veselje kaj se skupa radujeme Majčinem danu.

SREČEN VAM OSMI MART / TRINAJSTI MAJ !


http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-fejst-se-rabi-dej-mama-rietke-na-mama (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-fejst-se-rabi-dej-mama-rietke-na-mama)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Tamburaski Sastav EXPANONIA Oj Hrvatska Mati, 02:03

Tamburaski Sastav EXPANONIA Oj Hrvatska Mati (http://www.youtube.com/watch?v=oE2b5_-tegw#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 19, 2012, 02:50:11 prijepodne
Međimurske novine, 14.05.2012.

Neje za vse laboda jednako okrogla

Minuli vikend so naši međimorski labodoritaši pobedili svoje pajdaše z Gorice 4:1 i zapopevali: A ve adijo Drugo ligo…

Labodoritaše Rome z Kotoribe bodo hitili vum z Tretje međimorske lige jerbo ne dohajajo vsako nedelo igrat utakmice. Ak je tak, a tak je, unda jiv i tre hititi vum. No, vse je to vredo, ali to je Roma i čim se to bode zazvedilo mam se bode javil Željko Puhovski i Hrvaški Helsinški odbor i tožil bode nas vu Štrazbur ili pak vu Brisel, pak unda se nek mi tam zvlačimo kak smo tak nekaj vupali naprajhti. Neje ruom za vse laboda jednako okrogla!


Piše: Jožek radnik

Negdašja vlast, štero je vodila Jadranka – Jaca Kosor, nam je, i to na leta, hitala peska vu oči dok nam je prodavala fal strujo, fal plina, fal nafto i benzina i dok joj je bil dostik, dugi ili veliki, pedeve od 22, a mi smo gombali… Došli so izbori i mi smo se hadezeovcima zafalili i poslali jiv vu oporbo, a „kukurikačaj“ (čitaj: Čačićo i Milanovićo) smo dali cugle vlasti vu roke, a oni so, tobož, deli stvari na svoje mesto (tak bar velijo) i zdigli so cene benzina, nafte, plina struje, a i pedeveja, a nejso nas niti pitali je li mi to  moremo zdržati i je li imamo od čega živeti, je li bodemo meli za kruh i mleko ak poplatima vse te čeke. No, to jiv nej brige. Mi smo jiv zebrali i ve jiv moramo magaditi štiri leti.Malo vejč od štiri mesece je minulo i več nam falijo oni šteri so nam hitali peska vu oči.

Minister za poljoprivredo Tihomir Jakovina je kesnil na svetešjo sesijo Županiske skupštine jerbo se zgubil od Zagreba do Čakovca. No, tak se bar zgovoril. Nebrem veruvati gda se mogel zgubiti!? Najme kaj, pak kaj je to tak teško dojti vu Zagrebo na autoban i vu Svetomo križo zijti doli. I vse lejpo piše. A gde se tu čovek more zgubiti i to jen minister i to naš hrvaški – to te ja pitam? Čakoska Zrinska garda je dobila županisko nagrado „Zrinski“ za to sam zato kaj je, vseposot kud je išla, promovirala naše Međimorje malo. Vsaka čast, dečki, župan i Županija so vas zeli vu pamet i vas i vse ono kaj delate, pak so vam dali nagrado. Ali probajte nekšo nagrado dobiti vu grado Čakovco ak morete.

Od kak je Neno Hranilović došel vu naš Međimorski plin furt cena ide gori i furt mo, još navek, penezi falijo. Nejpredi je stiha zdigel ceno gda je počel plina meriti z kilovatima mesto z metrima, a unda mo je niti to nej bilo dosti nek je zdigel ceno još 22 posto i još je kcoj dodal štrofa za priključak. Ve vidite, a mi smo si Međimorci sami delali i mrežo i priključke, a ve moramo Nenijo plačati za ono kaj smo si sami naprajli. Niti je sto dni nej minulo otkak je Neno vu plino več nam je žal za Ivkovičom,  makar smo i jega šinfali, ali on se nigdar nej žalil gda premalo zasluži (kak Neno), nek je vsima (opčinaj i gradaj) i to vsako leto, delil dobička, a još je nekaj podelil kulturnjakaj i športašaj. A tak smo ga fletno i z veseljem zmenili.

Pred dva tjedne sam došel pogledati mamo, štera več ima hajdig let za sobom, i nekak mi je slabo zgledala. Pital sam jo, kaj jo muoči. Nikaj mi je nej povedal nek mi je dala čeka za vodo. Nejsam nikaj razmel, ali sam joj donesel vodo z cukorom. Včasi je došla k sebi, pak mi je priznala kak je vu šoko i tlak joj je skočil, jerbo so novi čeki za vodo menši od starih. I kak mi je rekla gda je to još nigdar nej doživela vu svojemo dugomo živlejo. No, tua slaboča je nej dugo trajala, jerbo je drugi den došel ček za strujo i mam joj se zdraviče poprjlo, a i tlak je došel na normalo.

Ne znam gda ste se zadjipot pelali črez hatar naših sosedov Janezov? Najme kaj, po vsim mestima, selima i gradima sosedne Dežele morete se pelati 50 na vuro i nikaj vejč. Respital sam se pre mojemo pajdašo Janezo z Jeruzalema zakaj je to tak. On vam dela vu turizmo pak mi je pojasnil gda je to zato kajbi se turisti čim duže peleli po Deželi i kaj bi zgledalo gda je to velika država. Prefrigani so te Janezi kaj god bodete vi rekli. Kak jim sam to palo na pamet?

Kak se vse to spremeni prek noči. Najme kaj, do včera smo vsi falili naše komunalce z Čakoma kak oni lepo lišpajo našega Čakovca i kak vse smetje štero mi napravimo pospravijo na svoje mesto, s zemljom pokrijejo i travo posejajo. I unda najempot, kak strela z vedroga neba, je došel gospon Šalamon z predlogom gda mora nešči drugi to smetje vu red pospravljati i gda mi Međimorci to ne znamo. I gda bi to moral biti nešči stranjski. Nebrem razmeti kak smo do včera znali, a od zutra več to kaj smo znali nikaj ne vredi. A furt govorimo vsi mi, a i gospon Šalamon isto tak, gda so naši ljudi naše nejvekše bogactvo, a dok jim trebamo nekšega pravoga poslati vu roke dati, unda pozovemo druge. A još so naši stari i stareši rekli gda je nejsigurneše dok verješ vu sebe i svoje kljuse.

Minuli vikend so naši međimorski labodoritaši pobedili svoje pajdaše z Gorice 4:1 i zapopevali: A ve adijo Drugo ligo… Kak se mej vidi naši labodoritaši idejo vsako leto jedno štengo niže na hrvaškoj labodoritaškoj lojtrici, tak gda so ve dojšli vu Tretjo ligo gde jiv čakajo labodoritaši Nedelišča, Čakovca, Preloga i Kotoribe, tak gda bodo tu med svojimi. Škoda kaj bodo Prislavčari ispali, jerbo bi to, od jeseni, mogla biti Hrvaško-Međimorska liga.

Labodoritaše Rome z Kotoribe bodo hitili vum z Tretje međimorske lige jerbo ne dohajajo vsako nedelo igrat utakmice. Ak je tak, a tak je, unda jiv i tre hititi vum. No, vse je to vredo, ali to je Roma i čim se to bode zazvedilo mam se bode javil Željko Puhovski i Hrvaški Helsinški odbor i tožil bode nas vu Štrazbur ili pak vu Brisel, pak unda se nek mi tam zvlačimo kak smo tak nekaj vupali naprajhti. Neje ruom za vse laboda jednako okrogla!


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=13226:neje-za-vse-laboda-jednako-okrogla&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=13226:neje-za-vse-laboda-jednako-okrogla&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)

Citat:
Ljubil sem te sedem let
http://www.youtube.com/watch?v=8D_Et0mACFY (http://www.youtube.com/watch?v=8D_Et0mACFY)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/popevke-sem-slagal-i-recice-bral-kaj-danke-i-kaj-nocke/msg42414/#msg42414 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/popevke-sem-slagal-i-recice-bral-kaj-danke-i-kaj-nocke/msg42414/#msg42414)
   

Ziga & Boris Lainer - Lasi Si Je Rudala, 03:48

Ziga & Boris Lainer - Lasi Si Je Rudala (http://www.youtube.com/watch?v=7WBhm6iMTF8#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 24, 2012, 01:16:08 prijepodne
Pripovest o ja(j)ci

13.05.2012.
Za dušu, za spomenek

PRIČA O JAJCIMA
 
Malje tere detece denes zna kaj je negda jedne jajce, a pogotove več njih značilje za familjiju. Ne gruntam o onem večitem pitanju e je prie bilje jajce ilji kokoš. Te me nigdar preveč nie mučilje. Gruntam si kak denes mladi znaju same da se jajčeke more pojesti spečene na oke, kajganu kak veljiju, da se od njih dielaju palačinke, kolači i te je te.

Za nas negda jajčeke i od tičeke bile su fejst važne. Znalji sme se pentrati po sadju gde su bila gnjizda divlje golube i raduvalji se gda sme našlji dva jajčeka. Znalji sme da se bu nekaj zvaljalje, a mladi golubi bilji su fini na paprikašu z nudljeki. Srake i vrane bile su zločesti tičeki.Njihove jajce su ljudi z gnjizda hitalji kaj bi jih bilje menje jer su po dvorišča h hipu i hletu pocuknule mlade živinče i ž njim odlete h svoje gnjiezde. Nu če bi se stiglji zvaljati mladi srakiči i vranice i nje je bilje fine za pojesti na saftek.


Piše:Nevenka Gregurić


Baš sem si tak gruntala gda me sake jutre budi žvrgljanje tičeke. Kaj po moja driva kaj po susedovem starem sadju čuje se tičji spominek. Pripoviedaju tičeki jedni drugem h svoje gnjezdeca. I znam da je sakem od gnjezdeca zdej, hu ovem cajtu jajčekof na tera se sedi kaj bi se zvaljalji mladi.

Po gdoj zna kuljike put mi je drage kaj niesem odlučila živeti h gradu. H cajtu gda si čovek grunta gde bi rad napravil svoje gnjiezde niesem se baš preveč nečkala da te bu Zagorje. Moja mati mi je znala reči da te nie dobre, da se na selu navike bolje muči.

Gruntala si je ona da je h gradu pune bolje, da se poklje posla hitiju se četiri h zraka i počiva. Ak živiš na selu posel te tira i slabe je počinka. Nu bilje kak bilje ni do dien denes mi nie žal kaj sem korenje postila na dedovine. Gdoj bi mi moglel h gradu dati takve ljiepe domače duhe i mrmranje. Baš sem si tak gruntala gda me sake jutre budi žvrgljanje tičeke. Kaj po moja driva kaj po susedovem starem sadju čuje se tičji spominek. Pripoviedaju tičeki jedni drugem h svoje gnjezdeca. I znam da je sakem od gnjezdeca zdej, hu ovem cajtu jajčekof na tera se sedi kaj bi se zvaljalji mladi.

Ljudem moje dobi dosta je da mu mislel dojde na nekaj, a unda mam imaš za gruntanje par vur i ciele dane. Moje gruntanje rane h jutre na postelje još dok se sunčeke sramežljive zvlačile tam negde za bregem krenulje je prema jajčekem. Malje tere detece denes zna kaj je negda jedne jajce, a pogotove več njih značilje za familjiju. Ne gruntam o onem večitem pitanju e je prie bilje jajce ilji kokoš. Te me nigdar preveč nie mučilje. Gruntam si kak denes mladi znaju same da se jajčeke more pojesti spečene na oke, kajganu kak veljiju, da se od njih dielaju palačinke, kolači i te je te. Za nas negda jajčeke i od tičeke bile su fejst važne. Znalji sme se pentrati po sadju gde su bila gnjizda divlje golube i raduvalji se gda sme našlji dva jajčeka. Znalji sme da se bu nekaj zvaljalje, a mladi golubi bilji su fini na paprikašu z nudljeki. Srake i vrane bile su zločesti tičeki.Njihove jajce su ljudi z gnjizda hitalji kaj bi jih bilje menje jer su po dvorišča h hipu i hletu pocuknule mlade živinče i ž njim odlete h svoje gnjiezde. Nu če bi se stiglji zvaljati mladi srakiči i vranice i nje je bilje fine za pojesti na saftek.

Kokošine pak jace bile su pri hiže se. Ž njimi se trguvalje, jelji su se, a iste tak metale pod kvočku kaj bi se zvaljalji mladi. Baš hu ovem cajtu po dvorišču su kvocale kvočke, a babe pribirale najljepše jajce za nasad. Od vajkada je se do nove cajte, življenje h selu počelje z kukurikanjem kokota. On je budil svoju branžu, a i i svoje gazde. Bil je te pozif za gazdericu da se trieba zdiči. Kak je kokotof pozif bil glasni najprie se išlje prema kočaku z živinu. Babe bi pustile kokota, a saku kokoš priele i ogledale.

Denes bi mladi hitilji z sebe se črieve od riganja gda bi vidlji kak se ogledaju kokoši. Saka ženjska je svoj kažiprst diela kokoši h pišek i tak vidla e bu znesla jajce. Dobre se čez dan pazilje e je tuljike jajec na gnjiezdu kuljike je hjutre pri ogledanju gazderica napetala. Če je tere jajce faljelje unda je triebalje iti h potragu za gnjiezdem. Kokoši su bile vragometne i mienjale gnjiezda. Tak su se znale znesti pod sterhu ilji kopičem gde je bilje malje teže dojti do jajca.

Moja mati me znala pošiljati iskat nove gnjiezdi i jajec. Imele sme dogovor. Če sem našla nove gnjiezde unda mi je dala jajce-dva kaj sem ž njimi išla h štacun. Tam su se jajce prodale i za te se dobilje penezi i  mam se i h štacunu potrošilji. Gda mi je mati dala da si same zeberem jajce za štacun, zebrala sem si najdepše. H štacunu je trgovec imel jeden okvir čez tere je jace puščal. Najdepši niesu prešlji čez okvir i za nje se dobilje več penez, a unda i več cukara ilji kieksi. Babe su tak gospodaru popravljale z prodaju kokošine jajec. One jajce tere su preostale mogle su se pojesti za froštukelj ilji večeru.

Kak je družine bilje dosta, a jace za „potepu“ilji jelje menje, retke gde bi se jelje jajce na oke ilji same stenfane. Zmiešalje se jajce z beručku- dvie koruzne melje, trajbalje se z mljikem i unda speklje na masti z čvrčki kaj bi toga bilje več. K tomu još šalate z podljevem i „košta za bogove“ reklji bi ljudi. Guskine, puranjske i racine jajce retke gde bi se jele. One su se spravljale za nasad i mienjale po selu ak je bilje trieba ilji dale dobre pajdašice, kumice ilji kakvomu rodu.

Ta živina je nesla same na prtuljet, tuj i tam kesniejše i menje jajec od kokoši pak su se nasajele gda jih je bilje. Nasajena živina na prtuljet zvala se prtuljetna, a ona tera se zvaljala kraju ljeta, pozna. Imeti jajec negda, značilje je da bu bolja košta, mlade živine i penez.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-prica-o-jajcima (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-prica-o-jajcima)


Vide(l)o;
STRMOSI Ptičeki mali, 02:44

STRMOSI Ptičeki mali (http://www.youtube.com/watch?v=HXtesF3yEXo#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 24, 2012, 01:17:45 prijepodne
Pripovest o koko(t)-koalicije


18.05.2012.

Iz bakine pučke bilježnice:

"Dva kokota na dvorišču, veliki krič"

Piše:Zoran Gregurek

Če su dva kokota na dvorišču, veliki krič mam nastane jer se jen drugome neče dati pod vlast i onda se biju, kričiju i dijielaju veliku buru. Tak ti je i z ljudmi : če su dva gazde pri hiži, ili ne dej bože dvije gazdarice, perje bu letele po zraku kak se pudu pregovare i svadile.

Jena ili jen muora biti prvi inače nije dobre
, znala je govoriti naša hraščinska baka Ivka, stručnjakinja za narodne mudrosti i njihovo tumačenje. Znači li to da dvije generacije ne mogu biti pod istim krovom, odnosno dva brata sa familijma ?

„ Je i nije. Kak se zeme. Znaš kaka se veli, da ake ljudi pri hiži v miru živiju, i tiči im na jabuke nebesku pesmu žvrguliju. Ake nema sluoge, onda se pada vu vuodu, jer badava sa bogatstva i imijitek ake nema zadovuoljstva i slaganja. Nije pune primerof da se sneha z svekrvu dobre zlaže, punica z zetom ili šugorica z šugoricu. Neke ti furt ljudem zasmeta jer nijiesme si parni, jen je za ove, drugi za one, a trejti za niš od toga (smijeh). Ali ake ljudi svatiju da su sujeni jeni na druge i da muoraju biti strpljivi i da znaju popustiti gda treba i ne kažu furt roge jeni drugijiem, onda je tuo sreča. Gde su spametni ljudi i znaju da sakomu dujde žuta minuta, povleču se gda čuju da im zet, sneha ili sestra te dan nijisu duobre vuolje i da bi se rada svadili. Jer bedaku je putrebne jake male da se vužge i počene se svaditi. Mržnja ti pune brže dujde nek ljubaf i ljudem kak da je denes lakše mrzeti neki vuoljeti drugoga. Tuo ti je čude, ali i naši su stari još znali reči : Ljudi su dobri same če nemaju prilike biti zločesti „,
 
pojašnjavala je pronicljiva starica. Baka je imala i savjet za mlade snage, kojima je po njezinom priznanju najteže.

„ Gda žejnski mladi stvor, kak ruoža z štere se još praf nije stepla rosa, dujde k muževe, ali k tuđe hiži, nije je lafke. Prve, još nije zabila kak je je doma bile i na kaj je se navčena : da ju mati v jutre podvori za froštukelj, a tatek je se omoguči jer je ljubaf oca i čeri neizmerna. A onda z mužem, šteroga ima rada, dobi i svekrvu štera, štiela tuo ona ili ne štiela v glubine dušu ju prezira jer je je otela njezinoga sineka, je precienja saki korak. Če je pucka jake mlada i neiskusna, mogla bi mam početi patiti, pogotove ak je mladi muž vu službe i nema ga doma, a njegva je mamica glavna. Tu mladi muž ima veliku odgovornost na sebe jer ju mama treba zaštititi i pred materju zagovoriti da je da mira. Zate, snehe moje drage, gda vam je najteže, zapopijievajte si i zabite na muku. A ake vidite da tuo z njegvi starci nikak nejde i z vašu najbolšu vuolju, rečite svojemu mužu kaj je na stvari i mam prejdite na samom živet „,savjetovala je baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-dva-kokota-na-dvoriscu-veliki-kric (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-dva-kokota-na-dvoriscu-veliki-kric)


Vide(l)o;
Cinkuši – Picek, 04:02

Cinkuši - Picek (http://www.youtube.com/watch?v=zd7yAstgonU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 24, 2012, 01:19:13 prijepodne

Zagorski list, 10.05.2012.

Dnevnik tate Bena:

Fertun

I danas u normalnim i uređenim državama ljudi normalno delaju i za svoj posel dobiju plaču. Postoje i neke države gde to nije tak. Zvuči poznato?



Piše:Tomislav Benčić


Prešel je i prvi maj. Kojeg je saki obilježil na način kak njemu paše. Ili kak je nešči imel mogučnosti to obilježiti. Največ je ljudi bilo tam gde se nekaj zabadaf djelilo. A najmenje tam gde su sindikati zvali ljude da dojdeju prosvjedovati. Zakaj je tome tak?

Prvo zato jer ljudima dobro dojde obed teroga ne moraju platiti. A drugo zato jer sindikatima više nišči ne veruje. Za kaj su si sami krivi. Kolko sam ja vučil h povjesti prvi maj se slavi u spomen na one teri su se, sad več davnih dana borili za radnička prava. Borili su se, između ostalog, da delaju 8 vur, i da im se to kaj delaju plati. I na kraju su se za to uspeli izboriti. Jer nekad davno ljudi su delali i po 10, neki 12, možda i 15 vur na dan, pa čak i više. Sve dok se sindikati nisu izborili za normalno radno vrijeme i za isplatu plača.

I danas u normalnim i uređenim državama ljudi normalno delaju i za svoj posel dobiju plaču. Postoje i neke države gde to nije tak. Zvuči poznato?

Za vrijeme one mračne bivše države radniki su delali (manje - više) i za to su dobili peneze. Pa sindikati nisu morali voditi borbu za radnička prava, nego su se bavili s nabavkom zimnice, organiziranjem ljetovanja u sindikalnim ili radničkim odmaralištima, i s raznim sličnim aktivnostima. Danas se dosta slabo nabavlja zimnica prek sindikata, radničkih odmarališta več skoro da i nema, a sindikati neke nove aktivnosti nisu usvojili. Pa se čudom čudiju kak ih radniki več ne doživljavaju.

Kak sam i napisal saki je na svoj način iskoristil prvi maj ko neradni dan. Vrijeme je bilo ljepo, sunčano i toplo. Zapraf nije bilo toplo nego vruče. Ali kak smo se več ranije bili dogovorili da za prvi maj pemo kljeti i da bum skuhal kotlovinu tak je i bilo. Sve je bilo dobro, osim kaj mi je pri kljeti ostal samo jedan suncobran, teroga su na korištenje dobile Sandra i Gracia. Meni je ostalo da se pržim na suncu uz ljepu vatricu.

Jesam ja svako malo bežal u hlad da ne bum non stop na suncu. A kad sam došel doma imel sam kaj za videti. Znate ono kad tak na prolječe budete malo na suncu, pa si mislite kak zapraf to sunce nije tak jako, i onda vam je najedamput koža pretjesna jer ste zgoreli. Obično se to dogodi kad nekaj delamo, pa se malo raskomotimo i na sebi imamo majcu s kratkim rukavima ili potkošulju. Tera vam ostane i kad se slječete. Odnosno zgorite sigde gde niste imeli nič oblječeno. Pa vam se po tjelu ocrtava, recimo potkošulja.

Sigurno vam se to dogodilo, ili ste to barem videli. Nekaj slično se dogodilo i meni. Dok sam kuhal kotlovinu bilo mi je vruče, pa sam se sljekel i ostal samo h kratkim hlačama. A dok čovek nekaj kuha dene si i fertun. I sad se meni po tjelu ocrtava fertun.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-fertun (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-fertun)


Vide(l)o:
Cinkuši - U divljaka luk i strijela.wmv 03:40

Cinkuši - U divljaka luk i strijela.wmv (http://www.youtube.com/watch?v=Wq3Okj57Ob8#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 24, 2012, 10:46:55 poslijepodne
Međimurske novine, 21.05.2012

Kaj bode z našom hrvaškom televizijom?

Pak se zdigel veliki oblak praha jerbo so počeli spominki o temo je li bode dopisništvo Hrvaške državne televizije vu Čakovco (kak je več na leta) ili pak bode preplavalo Dravo i zastajlo se vu Varaždino. Dok se to reši, mi Međimorci bodemo zazvedili što je pravzaprav na vlasti vu Lepoj našoj, jerbo na jednoj strani i to onoj štera zastavlja državno televizijo vu Čakovco, so župan Ivek i precednik Zoki, a na drugoj strani, štera čeka z čamcom vu Dravi, je prvi potprecednik Radimir. Dok se zazvedi što je od jiv dva glavneši i jakši unda bodemo mi mam znali gda bode televizija.

Minuli tjeden je prinas vu Međimorjo bilo olujno nevreme: grmelo je i fest je dežđ curel. I to tak kaj ga je negdi bilo i preveč pak so bile poplave vu Prislavco i Vratišinco. Najte me krivo razmeti, ne bi štel reči nikaj hudoga ili grdoga, ali poplave su bile vu opčinaj gde so haenesovci na vlasti. Verjem gda se to tak potrefilo i gda to nema nikše veze z politikom, jerbo se dragi Božek, šteri je poslal dežđa, ne bavi z politikom.



Piše: Jožek radnik

Od gda je negdašnja nejvekša fabrika GeKa Međimorje odišla v stečaj, a to je bilo več zdavnja, pred 12 – 13 let, od unda je nejvekša međimorska fabrika Burza dela oliti Težačka burza. Vsi znamo gda vsi oni šteri ostanejo brez dela završijo na Burzi, tak gda jiv je ve več tam cirka osem jezer. I nišči nam nebre reči kak bodo dugo tam. To nam je nej mogla reči lanjska Vlada, a zbog kvara na sunčanomo kolektoro nove „kukuriku“ Vlade, svetlo na krajo tunela ne dela i nišči ne zna kak dugo i gda se bode pojavilo.

Još sam dva dni i to bode minulo. Vseposot čitam i poslušam sam to: Što bode itak, od nedele, glavni hadezeovec, očem reči, što bode precednik stranjke? A što pak bode prvi potprecednik? Ne verjem, a i nebre biti gda ste i vi nej čuli kak se za glavno foteljo borijo „stari“, očem reči, oni šteri so i do ve meli vu rokaj cugle stranačke vlasti, gospa Kosor i gospon Milinović, a odma do jiv so Karamarko i Milošević, šteri so bili polek jiv, ali nej preveč blizo onoga nejvekšega ogja šteri nejbole greje, a imajo željo kaj bi ruom oni bili glavni. Tu so još i nejmlajša gospoda, Kujundžić i Prgomet, šteri nudijo nekaj novoga, a i nejmlajši so. V nedelo odvečer, posle obeda, bodemo vse znali. Verjem gda naši međimorski hadezeovci znajo komo morajo svoje glase dati i to tak kaj jiv ne bodo potepli.

Pak se zdigel veliki oblak praha jerbo so počeli spominki o temo je li bode dopisništvo Hrvaške državne televizije vu Čakovco (kak je več na leta) ili pak bode preplavalo Dravo i zastajlo se vu Varaždino. Dok se to reši, mi Međimorci bodemo zazvedili što je pravzaprav na vlasti vu Lepoj našoj, jerbo na jednoj strani i to onoj štera zastavlja državno televizijo vu Čakovco, so župan Ivek i precednik Zoki, a na drugoj strani, štera čeka z čamcom vu Dravi, je prvi potprecednik Radimir. Dok se zazvedi što je od jiv dva glavneši i jakši unda bodemo mi mam znali gda bode televizija.

Čakoski i međimorski esdepeovci so uspeli još jednoga svojega člana porinuti vu državno izvršno vlast. Minuli tjeden je Vlada za pomočnika ministra prometa sebi zela čakovčanca Veselina Biševca. Tak ve mi Čakovčanci več nemamo zamjenika gradonačelnika, ali imamo pomočnika ministra. To nam je, ak sam ja dobro brojil, več tretji pomočnik, a brzčas je to prva štenga do ministra, kaj znači gda bi, črez osem let, mogli i ministra meti.

Počeli so se Čakovčanci žaliti na nadvožnjak pre Staromo Hrasto. Najme kaj, počel je nadvožnjak skeščati, a i komadi betona so, tu i tam, počeli doli žnjega cureti. I to ruom ve gda se Grad Čakovec počel za jega brigati. No, neje niti čudno jerbo je več 34 leti na dežđo, ledo, mrazo, snego i sunco i nišči se za jega nikaj ne brigal. O temo kak so mo počele pokati stare kosti so se spominali i gracki vječniki na svojoj sesiji. Nešči se zmislil i na gospon Režeka, šteri ga je dal zbetonerati. Kak je on bil prefrigani, kak precednik opčine i kakši je bil fahman, kak direktor vu negdašjemo GeKajo mogel je znati gda tej nadvožnjak ne bode vječno trajal, a kaj ga ne bi nišči moral, bar tu i tam, popravlati, pak je mogel i nekšega črnoga fondoša ostajti, a nej kaj je ve, dok Grad ima nejmeje penez, zbetežal i kaj ga vrezalo. I to je još nej vse: zbetežal je, a nema dopunsko zdravstveno. A kaj se more gda je tak mali, pak je nišči nej videl kaj se malo na hendek drži.

Minuli tjeden je prinas vu Međimorjo bilo olujno nevreme: grmelo je i fest je dežđ curel. I to tak kaj ga je negdi bilo i preveč pak so bile poplave vu Prislavco i Vratišinco. Najte me krivo razmeti, ne bi štel reči nikaj hudoga ili grdoga, ali poplave su bile vu opčinaj gde so haenesovci na vlasti. Verjem gda se to tak potrefilo i gda to nema nikše veze z politikom, jerbo se dragi Božek, šteri je poslal dežđa, ne bavi z politikom.

Vsi znamo gda je od prvoga maja plin podražil i gda se ve, ako nej bole, unda dražeše grejemo, ali nej znati zakaj so plinači popisivali plinomjere predi nek je nova cena došla na vlast. Pak so ljudima ionak čeki preveliki i nej jim tre još kcoj dodavati. Vse se ftegne na vreme. Pak je nej bole gda bode Plin kvaren nekaj kuni nek gda se ljudima z žepa zeme vejč nek so potrošili?

Moram priznati gda nas je Vajda malo scartala i gda smo ve navčeni na vse ono najbolše kaj zraste vu koco ili pak štali. Na vse zadje, posle mesa z tiblice i drugi Vajdini deliciji, od šteri se nebremo odtrči, na stol nam je došel i Vajdin pršut, šteri se suši i sunča vu Dalmaciji i nej tak dauko od morja. Tej Vajdin pršut je tak dober kaj se ne mora več skrivačkati pred dalmatinskim, nek mo se i oni morajo pokloniti. I kaj se ne bodete zutra čudili gda bodem nesel moljbu gospono Mesarićo, direktoro Vajde, kaj me zeme za svojega manekena kaj bodem sprobaval vse te finote štere oni dealjo. Več se ve veselim tiblici, pršuto,, cvirkima, jegero…


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=13298:kaj-bode-z-naom-hrvakom-televizijom&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=13298:kaj-bode-z-naom-hrvakom-televizijom&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)


Vide(l)o:
Cry Babies - Ljubav se ne trži, 0:11

Cry Babies - Ljubav se ne trži (http://www.youtube.com/watch?v=J4mm6-442Uk#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 29, 2012, 09:42:57 poslijepodne
Zagorski list, 24.05.2012.


Dnevnik tate Bena

Anđeli čuvari

 
Piše:Tomislav Benčić


I sad pak nemrem s detetom h park. Ak se ne varam bilo je rečeno da bu Grad unajmil zaštitare da paziju kak maturanti nebuju norili po trgu i po parku. I da se bu to spriječilo, a kaj se ne spriječilo da se bu kaznilo.

Moji ranojutarnji odlasci h dučan su pokazali da je situacija bila ko i sake godine. Park prepun smeča i strgane igračke. Tu sad moram pohvaliti radnike Plavinke koji su sako jutro dopeljali to h kakav-takav red. Ipak na samu norijadu h petak ipak se park čuval. Samo kaj mi se moja Sandra požalila da nisu sprječavali samo maturante da ideju h park, nego da ni nju s frendicama nisu pustili. Sigurno su im deca sedmi razred osnovne zgledale ko maturanti.



Ste primjetili da h prošlom broju novin nije bilo moje kolumne? Najte mi odgovarati jer neču znati.

Pitali su me neki kak to da več dugo niti jedan recept nisam objavil. Nisam ja kuhar da objavljujem recepte. Osim toga sad na televiziji ima program kaj cijeli dan samo kuhaju i pečeju kolače. A i ne kuham puno da bi neke nove recepte napisal. Ipak bum napisal jednoga kaj je brzo gotovo, nije skupo i fino je. Bar meni. I deci se dopalo, a i ženi.

Neki dan sam spekel natur šnicle. To je bar jednostavno. Kupite šnicline, ili ih odmrznete ak ih imate h škrinji. Malo ih namažete s vegetom i spečete na naglo. I gotovo. Za prilog je bilo dinstano zelje s paradajzom i domačim noklecima. I to je isto brzo gotovo. Zemete manju glavicu zelja (ili pol velike), narežete na tanko i podinstate. Dodate malo paradajza (če ste ga na jesen pospravili zemete toga, a ak niste onda si ga kupite) i još malo se skupa podinstate. H jednoj posudi zamijesite noklece. Denete malo brašna (nulera), soli i vode. Zamjesite i s žlicom denite h kipuču slanu vodu i kuhajte par minut. To procjedite i zmješajte s več podinstatim zeljem. Če imate krvavice onda je dobro i njih speči umjesto mesa. Meni se ta kombinacija bolj dopada, ali mojima doma baš i ne. Niti nisam imel krvavice. A niti ih nesmem jesti.

U mnogim vjerama postoje bestjelesna bića koja paziju na nas. U raznim vjerama ona imaju različita imena. Pri nama se zoveju anđeli čuvari. Svaki od nas se bar jemput zmislil svojeg anđela čuvara. Sigurno je saki od nas bar jemput bil u situaciji kad je zgledalo da bumo grdo nadrapali, a nismo. Pa nakon toga prokomentiraš kak te čuval Bog ili anđeo. I ljepo je imeti svojeg anđela čuvara. Međutim nije dobro kad imate anđele čuvare koji nisu bestjelesni. Nego su od krvi i mesa. Više o tome drugom prilikom.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-andeli-cuvari (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-andeli-cuvari)

Citat:
Humalije i hucvutarije naših maturantov

No, i to je minulo. Jedva smo čakali kaj minejo te humalije i hucvutarije naših maturantov, a ve gda so se maturanti nazaj vu red posprajli ve nam falijo. Nebrete reči, bili so jako fajni, jedni lepši od drugih. Brzčas vam ne moram govoriti gda so maturantice bile čuda lepše od maturantov (dečki, sori!) Dok sam to pripovedal sosedi Franci, ona mi je rekla gda so zato maturanti vejč spili od puci. Malo sam jo zbočki pogledal, ali nejsam nikaj rekel, jerbo ona je još nej zazvedila gda so puce ravnopravne i vu pijači i gda, tu i tam, vejč tu, a meje tam, prestiguvlejo dečke i vu pijači, a dok je soseda Franca bila mlada unda so puce mele kupico vu roki sam do so pile vodo. Čkomel sam i zbog radi tega kaj soseda ima vnuko med maturantaj pak kaj nebi došlo do svaje vu familiji. Špancerala so se tua mlada deca po grado, fučkali so kaj se je vse prašilo (naša preštimana vuha so trpela), a nejduže so se zadržavali i klatarili po parko gde je vsaki razred mel svojega šanka i svoje lege. Nebrem reči gda je pijača tekla potokima, ali hajdig toga se pretočilo z štacunov vu te mlade, suhe i žejne požerake. Vsa je sreča kaj so ovi štiriletni maturanti punoletni pak so nej morali fkajuvati štacunare kaj se pijače dotikavle. Kuliko sam mel za videti ipak so se nejveč pili bambusi, neje preveč drago, a i ne moraš čuda spiti kaj te, bar malo, šusne, a zadje dneve so i domaći brajdaši bili na ceni. Nejfaleši so, a japica so navek bili široke roke. Dobro mi je rekel sosed Pišta, šteri od gda je vu penziji, furt ima na oko te mlade ljude: pak tua ti deca pomalem trenerajo z pijačom od prvoga razreda tak gda dojdejo do mature več so nej tak zeleni i nevpučeni vu grehote i kuraž štero pijača davle. Kak bilo da bilo, maturanti so došli do kraja onoga nejmlajšega i nejlepšega dela živleja, a ve morajo genuti dale. A kam bodo išli, kam? To ja pitam sebe i vas. Nekaj si gruntam gda bodo išli dale vu školo, jerbo smo jiv drugo nikaj ne navčili. No, pak smo jiv niti nej vučili piti, pak vidimo gda znajo.


Zvir:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg32525/#msg32525 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg32525/#msg32525)

Moj dobri anđelek.mp4, 01:03

Moj dobri anđelek.mp4 (http://www.youtube.com/watch?v=S-rLnqxXF80#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 02, 2012, 12:04:38 prijepodne
Međimurske novine, 28. svibna 2012.

Pak na kaj smo došli mi Međimorci, več se niti sabornikaj ne verje!!!!?

Gospon Mario Moharič (SDP) je na sodo, kak gorčanski načelnik, a nej kak sabornik, več hajdigpot rekel gda je nej nikaj kriv, ali mo soci ne verjejo. Ve vidite, gospon Mario je vse lejpo sprepovedal kak je delal, kuliko je i komo penez daval pod stolom, donesel je viziperte gda i vsi drugi tak delajo, ali vse mo je to nej pomoglo. Morete si misliti kak je teško jednomo političaro gda mo nišči ne verje? Ali ako soci ne verjejo jednomo opčinskomo načelniko i saborniko, pak kam smo to došli, ljudi moji?


Piše: Jožek radnik
 

Ak se obrnete okoli sebe bodete videli gda so vseposot okoli nas Dnevi vina vu našoj županiji Zrinski. Nekaj si gruntam gda je grozdje raslo prinas, na tomo falačko zemlje med dvemi vodami čuda predi nek je Mikloš Zrinski došel k nam za gazdo. Brzčas je tak moralo biti, jerbo gda je nej ne bi se Zrinski tak cukali za of naš kraj. Najbrž so grozdje počeli saditi prvi Međimorci, šteri so se dotepli vu of naš kraj, negdi tam vu stoletjo sedmom. I ovo letošje Urbanovo bodemo mi Međimorci prefeštali onak kak se šika. Pred nami je izložba vsega kaj se nuca vu goricaj i v pelnicaj, gde drugdi nek vu Štrigovi, a skupa z tem se morejo sprobavati vsa nejbolša vina štera rastejo vu brežnomo krajo (ili kak bi „kukurikači“ rekli: po breščajkaj i grabaj) naše Županije ponosne. Minulo soboto pak smo meli, verjem gda to vsi dobro znate, otprte pelnice vsih naših vinarov. Tam je bilo vse kaj ste nucali: dobrote i finote na stolo, fino vinčeko vu lagvima, a bandisti i tamburaši na dvoro. Morem vam reči gda sam bil jerbo to brez mene nebre minuti. Ali to vam je još nej vse, bila je i moja soseda Barika , štera je do ve ne hodala. Ne bodete veruvali, ali neje se dala vum z pelnice. A neje se šparala. Sprobala je vse kaj joj je bilo pre roki i zebrala si je nejbolšega. Pogunuli ste, zebrala si je mene jerbo vam je poznato gda je vu vino istina. Nejsam mogel pobeči. No, nejsam se niti preveč fkrej vlekel. Dok je sprobala vina z vsih lagvov dobila je kuraža tak gda smo se , na vse zadje, ipak sparili. A gledali smo se prek blanjki i zalukavali črez šeleporke več hajdig dugo. I unda bode meni nešči rekel gda nejbolše međimorsko vinčeko ne pari ljude. Ak ne verjete meni pitajte mojo prvo sosedo Bariko.

Kak je bilo i rečeno, hadezeovci so si zebrali novoga precednika. Od šest kandidatov, šteri so šteli biti precedniki, zebrani je Tomek Karamarko. Nej znati što je bole zadovolen z novim precednikom, hadezeovci ili pak „kukurikači“? Vsi ga jako falijo. A i naši Međimorci so zadovoljni, kaj znači gda so i oni glasali za Tomeka, a i naš vodeči hadezeovac, Darkec Horvatov, je zebrani vu Precedništvo stranjke, kaj je Vladeko Ivkovičo nigdar nej uspelo. Je to jako lejpo gda so vsi zadovolni!

Minuli tjeden je minula norijada maturantov. Nekak mi se vidlo gda so maturanti, a tu mislim i na maturantice, pili čuda meje nek negda. Mortik je to zbogradi toga kaj ga nej penez ili pak so se skrivali pred menom ili pak je to meni sam tak zgledalo? Nebrem nikak razmeti te mlade, čemo se itak oni tak veselijo? Čim zbavijo maturu bodo se našli na burzi. Ak pak se ipak uspejo nekak zapisati na faks unda jiv burza čaka črez štiri – pet let dok ga završijo. No, mortik posle faksa ne bodo završili na burzi ak bodo meli srečo ili pak strica kaj bodo mogli delati za 1.600 kuni na mesec. Neje ni to tak hudo kaj posle 16 – 17 let hodanja vu školo moreš delati za te drobne peneze. Kak veli minister Mršić: bole nekaj nego nikaj!

Kak zgledi karte so počele iti Zorana Zokija Vidovića. Nejpredi je postal prvi zamjenik čakoskoga gradonačelnika, a par dni posle so ga zebrali za prvoga „seljaka“ na falačko zemle med dvemi vodami, očem reči, precednika županiskoga Haesesa. Brzčas se gospon Zoki razme vu politiko, a i zna svojega posla, gda ga ljudi zberejo navek čim ga najdejo na izbornomo listeko. Nekaj si gruntam, ak ga več karta ide mogel bi zaigrati i loto. Što zna?

V minulo soboto ste na glavnomo čakoskomo placo mogli kupuvati vse Hrvaško, očem reči, naše. Ono nejvredneše kaj imamo mi Međimorci smo mi Međimorci. Mi imamo pravo pamet i vredne, očem reči, zlatne roke i vse ono kaj napravimo je dobro, fino i vredno. Nekaj si gruntam zakaj to, kuliko vredimo mi Međimorci (i vse ono kaj mi napravimo)  čuda predi zazvedijo vsi drugi, a na zadje mi. A kaj moremo ak nam je takši horoskop.

Direktor Međimorja, Bojan Benčik, je malo globleše pogledal vu kupico (ali ne v prazno) pak je potlik podral 23 stupeke polek ceste. I to z autom. Brzčas je trdo spal, a još trdeše je držal kormana ak se mogel tak ravno pelati i kaj mo je niti jeden stupek nej zbegel. Kaj vi mislite, je to gospon mogel naprajti brez treninga?

Gospon Mario Moharič (SDP) je na sodo, kak gorčanski načelnik, a nej kak sabornik, več hajdigpot rekel gda je nej nikaj kriv, ali mo soci ne verjejo. Ve vidite, gospon Mario je vse lejpo sprepovedal kak je delal, kuliko je i komo penez daval pod stolom, donesel je viziperte gda i vsi drugi tak delajo, ali vse mo je to nej pomoglo. Morete si misliti kak je teško jednomo političaro gda mo nišči ne verje? Ali ako soci ne verjejo jednomo opčinskomo načelniko i saborniko, pak kam smo to došli, ljudi moji?


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=13377:pak-na-kaj-smo-doli-mi-meimorci-ve-se-niti-sabornikaj-ne-verje&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=13377:pak-na-kaj-smo-doli-mi-meimorci-ve-se-niti-sabornikaj-ne-verje&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)

Citat:
Podvincani – Penezi, 02:50
http://www.youtube.com/watch?v=a6evWQQuN_w (http://www.youtube.com/watch?v=a6evWQQuN_w)

Bojan Benčik Kodrič
Bojan Kodric – Angelus, 03:44

Bojan Kodric - Angelus (http://www.youtube.com/watch?v=yRR4vJz16c8#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 02, 2012, 12:27:24 prijepodne
Zagorski list, 19.05.2012.

Za dušu, za spomenek

DOMAČE ŽMAHE TRIEBA IMETI RADO

Ja sem protif toga da mi nešče nekaj „luckuga“ proda pod domače. Domaći gušti i žmahi su domači.

Rekla sem je da ak je več štiela napraviti nekaj domačega z jajci unda je mogla nakosati lucičinuga perja, malje zdinstati i na njega pahnuti par stenfane jajec. Če se još nutre dene kakef čvrček ilji sitne kosani špekec, žmah i duha su da si prste poljižeš.

Malje mi je negda krive gda mi Zagorci navike misljime da je nekaj luckuga bolše i vredneše. Morame se boriti za naše domače ljepote i za naše domače žmahe. Nie da niesu fine i zdrave šparuge, bljušti i kaj česa druguga, alji one niesu bile diel naše košte. Mi drugem triebame riveati one kaj je naše.



Piše:Nevenka Gregurić


Nekteri sem se dan čutila baš onak kak roda ilji ljesica z jedne stare priče. Kak nekteri hitiju se kaj se one negdašnje cajte dotikava, malje jih bum zmisljila jer su sigurne pozabiljina onu priču tera je bila h naša čitanka. Na kratke ju bum i spripoviedala i radi onie teri su za nju nie imelji priljike čujti.
 
Ljesica i roda bile su veljike pajdašice. Jednuga dana ljesica je pozvala pajdašicu k sebe na obed. Na veljiki tenier dila je kuhanu kašu. Još ju je po tenieru rezljičila kaj bi se prie resladila. Sirotna roda hodila je oko teneira, alji nič nie mogla hloviti. Ljesica ju je nudila i nudila i sama ljizala se dok tenier nie bil prazni. Sita, sela si je na stoljec i same gladila po trbuhu i govorila: „Baš sme se site najele!“
„Je“, gruntala je hu sebe roda. „Ti si se morti i najiela, alji ja sem ostala praznuga želuca.“

Srdita, roda je pozvala ljesicu k sebe na obrok. Ona je pak skuhala krumpier i diela ga h jednu visoku posudu z vuskem vratem. Gda je došla ljesica h goste roda je pukala z kljunem krumpier i furt nudila ljesičku. Ljesička je hodila oko lonca i nie mogla do krumpiera. Mudrila se roda hu sebe kak je nadmudrila ljesičku,kak je ona prie nju. Nie teške zaključiti, da je pajdašije rode i ljesice došel kraj.

Nu moje pajdašice i mene radi košte sigurne nebu konec. Ona je mene pozvala k sebe z najbolju nameru. Rekla je da mi bu spravila nekakef domači i i fini „specijaljitet“. Dok sem išla k njoj  gruntala sem kaj bi te moglje biti. Domače. Fine, i još k tomu „specijaljitet“.
Bila sem sigurna da bu napravila sir z vrnjem, kakvu kobasičku ilji suhu šunkicu, štruklje,…. .

I dok sem tak gruntala, več sem bila pajdašice na pragu. Kratki spominek i na stol je frknula „košta“. Niesem mam mogla znati kaj te je za koštu. Vidla sem same da su te pečene stenfane jajce z nečem zelenem. Nie valjda same te na kaj me je pozvala gruntala sem.
„Kaj ti te je?“
„Te ti je naša zagorska šparoga ilji bljušt. Kak ti je te fine. Te ti je naš specijaljitet…,fine, zdrave… . fine, fine, fine!“
„Znaš kaj. Daj zamuči. Pa kaj mi kažeš mesec h vode“, rekla sem je.
„Od gda te je naš specijaljitet? Od gda sme te mi doma jelji. Daj naj bedastuvati….“

Niesem se štiela ž nju preveč svaditi jer mi je draga pajdašica. Elji kak da je h pehnula h osinjak gda je mene zašla vučit kaj je domača košta. Nemam ja nič ni protif šparuge, niti protif bljušča ilji kuke niti protif sakojačke jiestvic. Ja sem protif toga da mi nešče nekaj „luckuga“ proda pod domače. Domaći gušti i žmahi su domači.

Rekla sem je da ak je več štiela napraviti nekaj domačega z jajci unda je mogla nakosati lucičinuga perja, malje zdinstati i na njega pahnuti par stenfane jajec. Če se još nutre dene kakef čvrček ilji sitne kosani špekec, žmah i duha su da si prste poljižeš. Ne srdim se na svoju pajdašicu jer nie misljila z svoju koštu nič grde. Malje mi je negda krive gda mi Zagorci navike misljime da je nekaj luckuga bolše i vredneše. Morame se boriti za naše domače ljepote i za naše domače žmahe. Nie da niesu fine i zdrave šparuge, bljušti i kaj česa druguga, alji one niesu bile diel naše košte. Mi drugem triebame riveati one kaj je naše.

Zdej sme h cajtu gda cviete gacija, a po cajtu bu precviela i biezga. Negda su naše mame i babice delale koštu od njih. Napravil se kal, od jajca mljieka i glatke melje. Te je tieste sljične kak i za palačinke same gusteše. Hu tie kal smakalji su se cveteki gacije ilji bezge i metalji na vruču mast kak da se pohaju. Z jedne i druge strani se zežariju.Tak pečeni moreju se jesti sami ilji k tomu napraviti šalatu z podljevem ilji same z octem i voljem. Podljef se pak napravil tak da se žljička čvčkece, malje masti, octa i vode delje kipet.

Gda se mast restaljila, čvčki omekšalji poljejalji su se po šalate.Te je prava domača košta, duha i žmah. Znam da hnogem ne paše, jer su želuce i nose nafčilji puniti z lucku duhu i žamahem. Ja sem ipak i dalje za naše stare šnjofe i žmahe z teremi se rada gizdam.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-domace-zmahe-trieba-imeti-rad (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-domace-zmahe-trieba-imeti-rad)

* * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Kaj su jeli nasi stari - Mirela Mihajlovic & Hrvoje Hercek, 03:55

Kaj su jeli nasi stari - Mirela Mihajlovic & Hrvoje Hercek (http://www.youtube.com/watch?v=jkBu0Ct3JDg#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 15, 2012, 11:24:43 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3517, 2012-05-29

KAJ je naše pitanje i naš odgovor, naša duša i naša popevka

Piše: prof. Barica Pahič

Verteki, verti i hortusi


Kak se naša gospodarska, politička i saka druga kriza pojačava i produbljava, tak se ljudi obračaju k zemlji i se več njih je nazaj pričelo delati svoje verteke. Bormeš nam i na teveu naslikavaju ljude, ponajveč umirovljenike i nezaposlence, šteri z motikami i zubačami prekopavaju i poravnavaju zemljicu šteru su jim milostivni političari na zapuščenimi gradskimi parcelami dodelili da bi si imeli gdi priskrbeti malo šalate, luka ili kakve druge zelenjave. Bile bi dobre gda bi i diecu nafčili verte obdelavati jer one kaj se v detinjstvu nafči, maker se i pozabi, furt nekak vskrsne nazaj i počne se ceniti, vzgajati i njegovati.

Je, ljudi su se zbilja prijeli vertekov i vertov. I onie v doslovnom i onie v prenesenom smislu. Tak je i poštovani počasni Varaždinec, gospon dr. prof. Joža Skok obradil varaždinski vert rieči, posebno onie kajkavski, i pod imenom “Garestinski hortus verbi” ga predstavil varaždinske kulturne javnosti. Pak mi se onda telefonski javljaju
neki čitatelji, največ moji negdašnji đaki, prigovarajuč da je v te knjige preveč starinski rieči i da jim je to teške čitati. Ja jih onda najpre pohvalim kaj su zainteresierani za čitanje, a onda i malo pošpotam zakaj su pozabili svoj pradedovski, bolj rečeno, pramaterinski jezik. (Poradi toga se kajem jer sam malo za to i ja kriva.) Nešterni pak sami sebi laskaju da su jake napredni zate kaj ne razmeju kajkavščinu šteru još govoriju “samo selaki”.

A starinske ili pak denešnje “selačke” kajkavske rieči si moreju razjasniti v riečniki šteri su takaj svojevrsni verti rieči i moreju se z njimi poslužiti vu varaždinski Zavičajni zbirki. Našli buju tu se; od “Gazophilaciuma” Ivana Belostenca i Habdelićevoga “Dictionara” do Jambrošićeva riečnika, a bormeš i onoga najnovejšega šteromu je rieči prikupil i obdelal naš nepozabljeni glumac Tomica Ljipljin. Veseli nas i to kaj se i vnogi denešnji ljudi zanimaju za kajkavske rieči i bilježe je. Tak mi se nedavno javila prof. Mira Smerke, šteri se ne dopada kaj se naš kajkavski tak pogospodil” da je prestal biti kajkavski. Ona takaj zapisuje kajkavske rieči, a obavestila me da vu Vidovcu več 13 let izlazi župni list “Vidik” v šterom gospa Tonka Zagorec ima kolumnu na izvornom vidovečkom govoru. Osobe štere se brineju za izlaženje lista osnovale su i nekšnu vrst jezičnoga kluba i brineju se da domače rieči budu zapisane da se do kraja ne pozabe. Nadam se da bum jemput imiela toliko mesta v ovim novinami da nekaj od pohvalnoga dela Vidovčanki prenesem i vu Varaždinca”. Ali ovie put mi čitatelji naj oprostiju radi neskromnosti kaj sam svoju popevku porinula v ovu rubriku jer mi se vidi da nekak najbolj paše kre toga o čem sem pisala.


Rastepene rieči

Okoli mene su rastepene rieči
kak zlatne zernje,
a meni je same nje striebiti
i posložiti
da jena kre druge tak stane
kak zviezde na nebu
gda su vužgane.
Ili jih v serce posaditi
kaj bi se z nji mogla
ljubav i dobruota skliti.
Ili pak jih tak poslagati
kaj bi se od nji mogel
onie sveti jognjec vužgati
šteri bi nam čez cielo življenje
mogel svietiti
i nigdar se nej dal vgasiti.


A siem nam pa je i dalje obdelavati verte kaj god da priskrbimo v njimi; šalatu, cvetje ili pak pesme.


Zvir:
(str. 23)
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3517.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3517.pdf)

Citat:
Dragutin Domjanić, „Bele rože”

Zmisliš se, mama, tih jutrah tak plavih?
Rosa još s trave se svetila vani,
Stare su vure polahko odtukle,
Glas im je tenek i tih i pospani.

V odprti oblok je dišalo jutro,
A pod oblokom naš vrtek je mali
Budit se počel, i on si je dremal
V mirnoj toj noći, dok vsi smo mi spali.

Ideju težaki

Ideju zdaj s pola muži i težaki
z trodnimi nogami, z nahero škrlaki.

A za njim se vleče coprnica kmica,
zašli su za oblak mesec i danica.

Mesec i danica za oblaki(m) spiju,
z trdnim ruki v žulji težaki hodiju.


Vide(l)o:
Lado - Ideju Težaki, 01:40

Lado - Ideju Težaki (http://www.youtube.com/watch?v=_kZ8uoTfeEg#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 25, 2012, 10:55:41 poslijepodne
Zagorski list, 25.06.2012.

Dnevnik tate Bena

Pet minut slave

Kakve veze ima kazanje pimpeka s navijanjem. Možda je to bila samo poruka da su oni kad su došli h evropsku uniju (ipak je Poljska u EU) ostali i bez hlač i bez gač i da nas to uskoro čeka. Ko da nama treba EU da ostanemo bez gač.


Piše: Tomislav Benčić
 

Nakon kaj smo prije dvije godine raspravljali o ritima, na red su došli i cecki. Da vas zmislim. Predlani je ondašnjoj premijerki smetala reklama za turizam gde je bila jedna babska rit. Prošli tjedan su hit postali cecki. I to naši domači. Zagorski. Pravi zagorski babski cecki.
 
I mam se išlo iskat, gdo su te dvije, od kud su, gde delaju, teri broj gača nosiju,… I več drugi dan se je sve znalo. Pa čak i to da jedan par tih cecki dela h ministarstvu kulture. I mam se počelo spominati da ju budeju kaznili zbog toga. Nije dugo trebalo da i babe imaju kaj za pogledati.
 
Pojavile su se i slike naših navijača kaj su bez gač. I kaj im se vidi pimpek. Če ja to razmem. Kakve veze ima kazanje pimpeka s navijanjem. Možda je to bila samo poruka da su oni kad su došli h evropsku uniju (ipak je Poljska u EU) ostali i bez hlač i bez gač i da nas to uskoro čeka. Ko da nama treba EU da ostanemo bez gač.
 
Da se vrnem ja na navijanje. Razmem da kad ideš na utakmicu navijaš. Da popevaš borbene pjesme, kričiš sucu da je lopov, peder i slično i da se tu i tam zmisliš nečije familije u kombinaciji sa raznim odnosima i životinjama ili vjerskim ličnostima. Još nekak s poticajem morem i razmeti da babe cecke pokažeju jer morti misliju da če buju nogometaši to videli da buju mam bolje igrali. Ali čemu onda pimpeki? Kad malo bolje razmislim uz se ovo kaj se događa (mislim tu na razne prajdove) morti je nekom muškom poticaj videti nekaj drugo a ne cecke.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-pet-minut-slave (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-pet-minut-slave)

Citat:
Drele se pita(l) jel steza med ciceki krapinske deklic vuska ili ne.
 
Nek te kara stara mati, i ja ču te karati
Oj Krapinske uske staze – Strmosi, 02:33
http://www.youtube.com/watch?v=8BT_Qz5GATw (http://www.youtube.com/watch?v=8BT_Qz5GATw)

Cinkusi - Oj krapinske vuske staze, 02:40

Cinkusi - Oj krapinske vuske staze (http://www.youtube.com/watch?v=FOV2Sd9Xc94#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 03, 2012, 11:34:20 prijepodne
Zagorski list, 26.06.2012.

Iz bakine pučke bilježnice

Če pred Vidove tancaju muhe, zoveju dane suhe


Piše:Zoran Gregurek


Ljeto nam je na vratima, a naši ljudi na selu ovih dana imaju najviše posla. No, to nije razlog da i dalje pažljivo ne promatraju sva događanja u svome okružju, ne bi li se dobro pripremili za nadolazeće dane.

 Share on printLjeto nam je na vratima, a naši ljudi na selu ovih dana imaju najviše posla. No, to nije razlog da i dalje pažljivo ne promatraju sva događanja u svome okružju, ne bi li se dobro pripremili za nadolazeće dane.  

„ Če pred Vidove tancaju muhe, zoveju dane suhe. Tuo znači da ake je pune muh prije 15. lipnja (ove ih godine nije baš bilo, op.a). onda bude suša se do rujna meseca. Same kaj tuo nije najgorše kaj se za Vidove more dogoditi: Če je na vidovo megla, šenica bu vžegla. A nastradale buju i gorice. Naši su stari zate na Vidove dragoga Boga presili da bu lijiepi i sunjčani dan, ali da i male vetrek puše – jer onda nije muh „, pojašnjavala je naša hraščinka baka Ivka.

Starica je znala još „mudroslovija“-

„ Če prije Vidova trs ocvete, dobrega vina se nadati ne smete.Je, ali treba i ove znati : Kulike dane pred Slavekove (21.6.) kukovača kuka, tulike danof se posle Miholja v prste huke. Zate nije dobre čuti kukovaču ove dane da z driva popieva : ku – ku, ku – ku... Hitete je kamen naj se mekne z grane od vašega sela jer inače bute po smrzavice grouzdje brali „, smijala bi se baka uoči svog imendana, sv. Ivana 24. lipnja. A kako se pripremala za imendan, koji joj je uvijek bio važniji od rođendana?

„ Čuj, nije se dobre preveč svojemu godu veseliti, jer ljudi rada vmerju okoli imendana ili rođendana (smijeh). Sama mene baš briga, ja sam se, fala Bogu naživela... Niš mi ne treba, same kupica rumenoga vina i komad kulača od ribizlina. Pojesti več buoznakulike nemrem jer sam stara, a oprave me ne muči. Senek si bum diela onu rubaču na ruožice, nigdar se ne zna šte mi more duojti čestitat „, prozborila bi baka i brže bolje se pogledala u ogledalo koje je uvijek držala pored sebe da vidi koliko je vrijeme bilo (ne)milosrdno prema njoj.


http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-ce-pred-vidove-tancaju-muhe-zoveju-dane-suhe (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-ce-pred-vidove-tancaju-muhe-zoveju-dane-suhe)


Vide(l)o vuz Vidovo
Servus dragi Zagreb moj-tamburaski sastav KUD-a Ducec-Mraclin, 04:28

Servus dragi Zagreb moj-tamburaski sastav KUD-a Ducec-Mraclin (http://www.youtube.com/watch?v=deojr8gN_fk#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 05, 2012, 01:08:52 poslijepodne
05.07.2012.

Dnevnik tate Bena

Televizor

I taman kad je najzanimljivije evo pak reklami. Taj dio kad su reklame more čovek i dobro iskoristiti. Stigneš prejti pišati, če ti je sila. Če vam je žena raspoložena morete i jedan seks na brzaka obaviti. Če nije stignete prejti do kioska če ste ostali bez cigaret. Ili prejti do gostione na pivu. Taman dok se to zbavite reklame su gotove. Ali još ide jedan red najava emisija raznih. Kad natrag počne film več ste pozabili kaj se prije događalo. Ali to uopče nema veze. Jer filmove kaj ih sad prikazivaju na televiziji ste mogli videti več par put prije.


Piše:Tomislav Benčić


Davnih dana televizor su nazivali kojekakvim imenima. Pa se tak, između ostalog za televizor govorilo da je čarobna kutija, ili recimo prozor u svijet. Morti je negda i bilo tak.

Denes imame pune programa za gledeti. Teoretski. Kak je na televiziji se več i več programa tak je se manje i manje toga za gledeti. Tak če krenete gledeti jen film na televiziji to je jedno prekrasno iskustvo. Nakon uvodnih minutu dvije filma mam su reklame. Bar jedno deset minuta. Onda nakon reklama najave emisija tere budeju taj dan, pa najave emisija tere budeju taj tjedan i na kraju najave emisija tere se budeju prikazivale of mesec. I evo natrag filma. Pa ga moreš natrag gledeti.

I taman kad je najzanimljivije evo pak reklami. Taj dio kad su reklame more čovek i dobro iskoristiti. Stigneš prejti pišati, če ti je sila. Če vam je žena raspoložena morete i jedan seks na brzaka obaviti. Če nije stignete prejti do kioska če ste ostali bez cigaret. Ili prejti do gostione na pivu. Taman dok se to zbavite reklame su gotove. Ali još ide jedan red najava emisija raznih. Kad natrag počne film več ste pozabili kaj se prije događalo. Ali to uopče nema veze. Jer filmove kaj ih sad prikazivaju na televiziji ste mogli videti več par put prije.

Sad kad ovo pišem su dvije vure po noči. I vani je 25 stupnjeva. Nema ni droptice vetra. Ves sam moker, a da vode videl nisam. Znam da je ljeto i da če zdaj nebu vruče, kad bu? A treba i na posel h Zagreb iti. Izbjegavam cug kolko god morem. Zabadava su željeznice napravile par klimatiziranih vagona kad velika večina putnika ne razme da če hočeju da ta klima dela kak spada treba zaprijeti vrata i ne otpirati okna. Puno je več onoh vagona teri nemaju klimu. Morti sam zato zmršavel. Imam saunu teru ne moram posebno plačati.

Kupil sam hčera paradajz h dučanu. Ljepi crveni, kaj nacrtani je bil. Z očima ga bi pojel. A znutra je još bil zeleni. Jedva čekam da moj paradajz h vrtu dozori. A taki bu. Onda bum par dana samo paradajz jel. Se dok mi se ne zgadi. Onda bum ga kuhal za zimu.

Kak sam sad spomenul i ljeto i paradajz zmislil sam se kak na moru prodajeju kojekakve poljoprivredne proizvode. Samo deneju to kaj bi prodali ispred hiže. I nišči ih ne pita niti za dozvole, niti za placovinu, niti za higijensku ispravnost. Baš me zanima kak se bi ja provel da tu h Zaboku tak uz cestu počnem prodavati nekaj?


http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-televizor (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-televizor)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Dalkovidnica: obluk v svet

KUD Mačkovec - Klinčec stoji pod oblokom, 01:54

KUD Mačkovec - Klinčec stoji pod oblokom (http://www.youtube.com/watch?v=QcE4pLdWGQc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 10, 2012, 10:17:37 poslijepodne

Zagorski list

Iz bakine pučke bilježnice
e-vundato: 04.07.2012.

Suhi juni lagve puni

Kre Petrova bi rodile i prve ruške, petruofke. Bile su slatke kak med, još se denes zmislim, a mi sme ih deca gledeli vu susedovu trnacu i čakali da on z družinu prejde na polje da si zememe koju rušku.


Piše:Zoran Gregurek


Jaj, niš ljudi naj ne govoriju pruotivne žrgučine i suše, jer znaš kak se veli: Suhi juni lagve puni. Rajši nek bu suša, ak muora biti, nek velka curnjava. Suša zeme jen leb kruga,a poplava dva. Tuo naj nigdar zabiti „,govorila je naša hraščinska baka za velikih žega u šestom mjesecu, koje su najčešće znale biti oko blagdana sv. Petra i Pavla, 29. lipnja.

A zašto su se naši stari dosta bojali grmljavine u lipnju?
„ Saki spametni čovek furt je na oprezu od grmljuvine. Posebne vu šestomu mesecu gda zna tak podmukle zagrmeti da misliš da bu ve strijiela pukla krej tebe i da bu of svijiet na puol raskolila. Je, naši stari su govorili da če pune grmi vu lipnju, da ne lijiepoga leta. More biti ... Same, poslušaj me dobre kaj ti bum ve rekla, oni šteri su živeli predi nas bili su spametnejši nek si mi mislime, oni su sadili drievlje štere čuva od gruoma. A tuo je lipa. Gda grmi, veli se da nije dobre pod drve sesti da te nej strijila pukla. Ali tuo ne vrijiedi za lipu štera čuva čoveka od gruoma. Negdar sme i grane lipe trgali i zapikavali na roženice (greda) vu hiži ili ober štalskih vrat metali da gruom nej vudril vu naše stanje.Veliju da tuo pomaže. Ja verujem... „,napomenula je baka.  

Starica nam otkriva još jednu neobičnost.
„Vu lipnju ti sedem put grmi, i to dva put predi Medarda , a pet put do Petrova. Tuo je zračunala jena moja stara teca štera je vmrla prije pune, pune lijiet. A Peter i Pavel su se pri nas nazivali i mokri sveci jer bi te dan znale tak cureti, negdar i tuča, da bi se vraga oči pekle (smijeh). Kre Petrova bi rodile i prve ruške, petruofke. Bile su slatke kak med, još se denes zmislim, a mi sme ih deca gledeli vu susedovu trnacu i čakali da on z družinu prejde na polje da si zememe koju rušku. Gda nas je jemput vlovil na ruške, nem nigdar zabila, hitil je kolec vu nas. Nije nas pogodil, nek mu je, gda se vračal z grani, kolec opal njemu na glavu (smijeh). Ali je rekel mojemu tateku kaj sme napravili pak sme dobili špuotance, a brate je povlekel i za lasi „,prisjećala se baka s nostalgijom kasnih dvadesetih godina prošlog stoljeća.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-suhi-juni-lagve-puni-1 (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-suhi-juni-lagve-puni-1)


* * * * * * * * ** * * * * * * * * * * ** * *

VG-BAND...BEND ZA SVADBE... JEZUŠ KRISTUŠ KAK SMO ŽEJNI.wmv...091/7235000, 0:30

VG-BAND...BEND ZA SVADBE...JEZUŠ KRISTUŠ KAK SMO ŽEJNI.wmv...091/7235000 (http://www.youtube.com/watch?v=r3dFok0l6pk#)

Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 10, 2012, 10:31:12 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3518, 2012-06-05 

KAJ je naše pitanje i naš odgovor, naša duša i naša popevka
 
Piše: prof. Barica Pahič
 

Kajkavščina je imela gramatiku, pravopis i riešnik, a i bogatu književnost

Kak bi bilo pisati na kajkavščine i o kajkavščine, a ne malo zaroniti v njenu preteklost i podsetiti na ono kaj su naši stari za nju napravili? Bilo bi žalosno da se ves onie trud prebriše i pozabi, a znam da ima puno ljudi šteri misle da to nesmemo dopustiti i ne obzirati se na prigovore onie šteri same engleščinu “furaju” i na kajkavščinu z podsmehom glede. Znam da s tiem nie dobre ni preteravati, ali gda se malo nalukne v literaturu, more se videti da ja z tega prebogatoga materijala tu i tam same male “ščuknem” ono kaj bi čitatelje ipak moglo zanimati. Nie je, na žalost, puno onie do dvadeset i pete, ali onie starejših ima sikak.

Za ovi tekst sam zbrala malo z riečnika našega Varaždinca Andrije Jambrešića šteri je v njega za objašnjenja rieči i verzuše dieval. Nie je to nekaj od velike umetničke vriednosti, neg reakcija na sagdešnje življenje v kojem je videl i nekaj smiešnoga. Smiešna mu je npr. bila moda da muški nosiju duge lasi štere otraga povezuju v repek:

Sad je vreme čalarije.
Muške glave, kam gledite?
Ženske znate ciganije
Ter z vas sameh što činite?
Lasi svoje strižu žene.
Duge pak vam ostavljaju,
Z vami razum da promene
Kratku pamet vam davaju.
Vi batrive (hrabre) pak Dalile,
Ostrižene Samsonice
Ke ste lase zahitile
Pamet iščuč, drugo lice…


Ima tu i malo (i denešnje) “mačo” filozofije i biblijskih prispodob, ali kaj se more! Moda je moda, a dugolasni/ kratkolasni rat ni bil samo specifikum 20. stoletja. Denes, v 21. st. smo spram te mode čist ravnodušni. Ali zato je v modi nekaj drugo kaj je nešternim ljudem denes smešno, a za dva-tri stoletja budu se ljudi smejali tome zakaj jim je bilo smešno.

Zaprav, moram priznati da sam nie štela raspravljati o mode, neg podsetiti da z starih knjig moremo zeznati kak se negdar živelo i mislilo i da je v te preteklosti bilo ljudi šteri su o tem življenju pisali i z tiem obavljali korisni posel zapisivanja jezika i našega identiteta. Mi jesmo prerasli ta doba i tie način življenja i toga se nemamo zakaj sramiti jer, gda se uspoređujemo z drugim narodima tega doba, moremo spoznati da smo morti zaostajali v materijalnom bogatstvu, ali nie i v kulturnem delovanju. Kajkavščina je v te preteklosti imela se elemente jezičnoga  tandardiziranja: gramatiku, pravopis i riečnik. A bormeš i bogatu književnost.

Za one pak, šteri hočeju nekaj modernejšega (a reči mi je da se varaždinska književnost više ceni izvan Varaždina neg v njemu), dodajem jenu popevku našega suvremenika, varaždinskega pesnika, inicijatora osnivanja Varaždinskoga književnoga društva, Tugomira Oraka. Tu nebute imali razloga prigovarjati ni radi teme, ni jezika ni radi stila. A popevka morti komu izmami i kakev smiešek na lice.

Odluka

Na temelu Zakona o dobrem jelu i pilu i
božjom milošču, vu posebnom štimungu,
poradi sveobče dobrobiti občinstva,
donašam

ODLUKU
koterom se odlikuju
mali i vredni mravi

DORUČKOM VU TRAVI
Za iznimen doprinos vu pogledu
očuvanja narave,
ker su odnesli droptinice krujeka i salame
z naslovnice zgužvanih novin
oslikane slikom Eduarda Moneta,
f šteru je bil zamotan sendvič.



Zvir:
(str. 38)
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3518.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3518.pdf) 

Prvě kajkavskě gramatikě (na nemačkomu)

Prvu kajkavsku gramatiku (na njemačkome) napisao je Ignacij Szent-Mártony (Einleitung zur kroatischen Sprachlehre für Deutsche, Varaždin, 1783.), a na njemačkom su i gramatike Franza Korniga (Kroatische Sprachlehre oder Anweisung für Deutsche die kroatische Sprache in kurzer Zeit gründlich zu erlernen, 1795), Josipa Matijevića (Horvatzka Grammatika oder kroatische Sprachlehre, 1810.) i Ignaca Kristijanovića (Grammatik der Kroatischen Mundart, 1837.) , dok je gramatika Josipa Đurkovečkog dvojezična (Jezičnica horvatzko-slavinzka - Kroatisch-slavische Sprachlehre, Pešta, 1837.).

http://hr.wikipedia.org/wiki/Kajkavsko_narje%C4%8Dje (http://hr.wikipedia.org/wiki/Kajkavsko_narje%C4%8Dje)

Kajkavska gramatika* na nemačkomu Ignaca Kristijanoviča z leta 1837. i prilog** te gramatike z leta 1840. oblizéki su za nemački čitajûčě kajolubcě i lubicě.

Gramatika ima 274 stranice (vuklučivo predgovor), a prilog 264 stranice (vuklučivo réčnikě: horvatsko-nemački (oko 3200 reči), ter nemačko-horvatski (oko 1050 reči)).

V prilogu su zanimlivi dvojezično (horvatski i nemački) pisani sledeči sadržaji:
râzne poslovicě  i govorâncijě, izrekě, spomenki rad véžbajna horvatskoga i rad pridobivajna fl(u)ě(n)tnosti  v horvatskomu jeziku, râzně pripovesti, prijatelski listi ( pisma), pot(v)rdě i sl.

 Nâstavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/mala-kajkavska-gramatika/msg26142/#msg26142 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/mala-kajkavska-gramatika/msg26142/#msg26142)


Ziga & Boris Lainer - Lasi Si Je Rudala, 03:49

Ziga & Boris Lainer - Lasi Si Je Rudala (http://www.youtube.com/watch?v=7WBhm6iMTF8#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 13, 2012, 10:59:55 poslijepodne
Međimurske novine, br. 876, 2012-06-21

Vsi smo počeli emajlerati

Očem vam reči gda je naš premjer, Zoki Milanovič, dobil dva nočna emajla i obedva so došli z našega hatara. Vu prvomo so „Međimorski Doljanci“ prosili Zokija nek nam Iveka ostavi kak župana jerbo je on pravi čovek na pravomo mesto i nek smetje da nekomo drugomo, a vu drugomo je pisalo nekaj čistam kontra, očem reči, tu je nešči nej potpisani prosil Zokija nej Iveka dene za ministra jerbo si je on to več jezeropot zaslužil. Još jempot smo mi Međimorci pokazali kak smo se ne dospomenuli i gda ne znamo kaj očemo.


Piše: Jožek radnik

Od gda nas je Evropa zela za svoje, očem reči, gda smo potpisali kaj Lejpa naša pe za sneho, mam smo se počeli spominati prek emajlov. Verjem gda vsi znate kak je dovčerašja ministrica za smetje, gospa Holy, zišla z tem emajlom šteroga je poslala glavnomo štrekaro. No, to je minulo i več se ne kanim baviti z lanjskim snegom, kak bi to sosed Pišta rekel. Očem vam reči gda je naš premjer, Zoki Milanovič, dobil dva nočna emajla i obedva so došli z našega hatara. Vu prvomo so „Međimorski Doljanci“ prosili Zokija nek nam Iveka ostavi kak župana jerbo je on pravi čovek na pravomo mesto i nek smetje da nekomo drugomo, a vu drugomo je pisalo nekaj čistam kontra, očem reči, tu je nešči nej potpisani prosil Zokija nej Iveka dene za ministra jerbo si je on to več jezeropot zaslužil. Još jempot smo mi Međimorci pokazali kak smo se ne dospomenuli i gda ne znamo kaj očemo. Tak je i Zoki nej znal kaj bi napravil, pak se je pospominal z svojim prvim potprecednikom. A z kim bi drugim. I na vse zadje je zišlo onak kak je zišlo. Ivek je zadovoljen, Doljanci so zadovoljni, a vu fotelji je gospon Zmajlovič. Kuliko sam mel za čuti, a tak je i Ivek rekel, gda je drugoga emajla poslal gospon Matek Posavec, ali ja vam se vu to ne bi štel mešati. 

Mogel ga je poslati on, a i mogel ga je poslati vsaki od nas šteri ima kompjutora. Kak so mi rekli statističari, a vsi znamo gda je statistika točen zbroj netočnih podatkov, gda mi Međimorci imamo cirka dvajsti jezeri kompjuterov, tak gda ne bode tak reško najti što je, itak, toga drugoga emajla posla. Ak ne predi, zazvedilo se bode črez tri mesece.  

Predi nek smo se nadjali počeli so se čakoski političari boriti za mesto čakoskoga grackoga načelnika. I to, ne bodete veruvali, esdepeovci, šteri i ve držijo cugle vlasti vu svojaj rokaj. Nejpredi je gospon Šalamon testeral sebe i svoje mogučnosti i zazvedil je gda je još nej dal grado Čakovco vse kaj je kanil, kaj more i kaj je obečal, pak se je kandideral za još četiri leti hercuvanja vu gradonačelnikovoj fotelji. Još je niti sto kubikov vode ne preteklo pod buzoskim mostom na Trnavi, a več so se javili još dva „gradonačelniki“ i to vu istomo črleno-belomo esdepejovomo dreso. To so Gordan Vrbanec, precednik čakoskoga Grackoga vječa i Štefek Kovač, friški član Glavnoga esdepeovoga odbora. Vu zadje vreme se čudapot spominajo za jega dok so čakoski vrteci vu pitanjo, ali on vam ne hoda vu vrtec, kaj me ne bi krivo razmeli, Štefek vam je tam precednik Upravnog vječa. On je glavni tetama vu vrteco, a tete deci. Verjem gda Šalamona vsi poznajo, a posebno Čakovčanci i vsi znajo gda je to prekaljeni političar šteri je diplomeral lokalno politiko kak čakoski „gracki otec“, kaj nebom rekel „japa“ jerbo je več skorom 12 let vu grackoj vlasti, dok so Gordan i Štefek čuda mlajši i lepši. Vsi znamo gda vu grado Čakovco žensko biračko telo odlučivle i zato sam najgerek je li se, k leto, bode odlučilo za prefrigane malo stareše mustače ili pak za mladost, očem reči, ljepoto. Tuliko za ve, kaj se esdepeovcov dotikavle. No, nej znati kaj bodo drugi rekli, šteri kanijo biti prve čakoske vijoline. Najgerek sam kaj se bode pripetilo ak se bode pojavila i nekša gradonačelnica, i to pravi komad, šteri bode zapel za oko moškima, pak se bodo i moški genuli vum z krčme pak pejo glase davat mesto kaj bi potpirali šanka. Najte me krivo razmeti, ali sam, brzčas,malo prefletno počel o temo premišlavati. Ak se po jutro den pozna unda međimorski hadezeovci mislijo ozbiljno. Nejpredi so zebrali svojega nejglavnešega čoveka, kak vu Međimorjo tak i vu Lepoj našoj, a ve pak so si zebrali i štiri svoje domače potprecednike. Nejsam uspel zazvediti šteri je od teh četiri prvi, ali za to je nigdar ne kesno. Pravzaprav sam vam štel reči gdaje još nigdar nej bilo kaj bi nešči osvojil Međimorje, a gda je genuv z brega doli. Najme kaj, do ve so navek vsi išli od Doljnjega Međimorja prema gori,a hadezeovci so se ve zišli vu Svetomo Urbano, Štrigovi i Železni gori i genuli so prema doli. Kuliko sam mel za čuti, oni imajo vu svojemo Precedništvo i lovce tak gda brzčas znajo kaj delajo.

Naši mladi nam vse vejč i vejč pijejo. Kak dečki tak i puce, mesto kaj bi se parili, ženili i deco delali. Mladi Čakočanci to delajo vu parko, blizo negdašjega jezera, mladi Serjančari na špancer stezi polek Mure, a mladi Priločanci na Marini polek Drave. Vu zadje vreme muoči i mlade Čakovčare najti i na Trnavi, prek staroga Hrasta. Lejpo je to kaj imajo stalna mesta tak gda mi stareši znamo gde jiv moremo najti. Neje lejpo od mladih kaj to delajo polek vode jerbo bi mogli nutri pasti. No, ali naši stareši velijo gda so ljudi, a i žene, čuda boli ženi polek vode. Nebrem razmeti: tak mladi, a tak ženi!

Jako sam najgerek kak bode naš srebrni jahač z Pekinga, Filip Ude, zišel na Olimpijadi vu Londono jerbo se zaljubil. Čul sam gda mo se vrnula prva ljubezen od predi štiri - pet let, a to je jegov kojek z ručaj. Odnavek je tak bilo, prvo ljubezen je ne muoči zabiti, pak je to niti naš Fičo nej mogel naprajti.


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=13644:vsi-smo-poeli-emajlerati-&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=13644:vsi-smo-poeli-emajlerati-&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ime(j)la sem lepoga dečka

Višnja Korbar - Imela sem lepog dečka (Krapina 2009) Popevke zanavek HQ, 03:38

Višnja Korbar - Imela sem lepog dečka (Krapina 2009) Popevke zanavek HQ (http://www.youtube.com/watch?v=YLJ6npq08Vk#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 13, 2012, 11:20:50 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3521, 2012-06-26
 
KAJ je naše pitanje i naš odgovor, naša duša i naša popevka

Piše: prof. Barica Pahič
 
Na tapeti je naviek prosveta i školstvo

Prinas se prosveta z sakim ministrom znovič reformiera. Prosvetarima je od silnih reform več muka. Na tapeti je naviek prosveta i školstvo, a vučiteli navek slabo plačeni. Tvrdi se da se na mestu stoji, a od silnih reform nikakve koristi.


Nekaj me vleče za jezik da se male vmiešam v prepucavanja vu vezi afere z testom državne mature i o tem kaj je se rekel i počinil naš novi minister prosvete i športa. Da morem napisati se kaj mislim, ni cieli “Varaždinec” mi ne bi bil dost. Zate ja te teme rajše prilazim male drukčeše.
 
Naime, vu povodu Dana hrvatske knjige bila sam pozvana na Dečji odjel varaždinske knjižnice gde sam trebala posluhnuti i prokomentierati ono kaj pišu dečica z osnovnih škol našega grada. Moram priznati da sam “ostala bez teksta” nad oniem kaj sam čula, pogotovo gda je jena mala pucica, cvrčkica z tak drobnim glasekom kak kakev mali ftiček, čitala svoj nastavak romana o Harryju Potteru. (Istina, kajkavskih tekstov ni bilo. To bu im došlo z lieti.
 
Najte misliti da je to fraza, ali prie ili pokle saki oseti “zov rodne grude” i zmisli se rieči z šterimi se ”od srca srcu šepeče”. Treba razmeti da dečica moraju nafčiti standardni jezik z šterim se sporazumevamo v celini naroda. A mene pa se to napelava na mišljenje da nie same da naviek imamo puno pametne i darovite dečice neg i puno odličnih vučitelov, v ovem slučaju vučiteljic, štere vlažu veliki trud i puno vremena da bi dečica svoju darovitost razvila i pokazala. Ne velim da nema i slabijih prosvetarov. A v koji struki jih nema? Ipak, radi njih nie pošteno reči da ciela struka ne valja. Prinas se prosveta z sakim ministrom znovič reformiera. Prosvetarima je od silnih reform več muka. Na tapeti je naviek prosveta i školstvo, a vučiteli navek slabo plačeni. Tvrdi se da se na mestu stoji, a od silnih reform nikakve koristi.
 
Pokle toga sam bila vu Vidovcu na predstavljanju knjige “Iskrice iz školskih klupa” naše poznate vučitelice, profesorice Ivanke Kunić štera je, poleg vnogih popevki, pripovetki, knjig o narodnoj baštini i tak dalje, napisala i dve stručne knjige o dečjem stvaralaštvu, a v ove zadnje pokazala i svoje uspehe v radu z vidovečkom decom šteru je dopeljala na vnoga natjecanja i do puno nagrada. V zadnje knjige je se te nagrađene tekstove dela na kup, a na kupu su bili I njeni negdašnji vučeniki, a neki su, vezda kak odrasli ljudi, i čitali svoje dečje pesmice na predstavljanju. Bila je to jake liepa svečanost na šteroj su Vidovčanci iskazali veliko priznanje i poštovanje svoji negdašnji vučiteljici.
 
Kaj z tiem hočem reči?
 
To, da naviek imamo darovite i marljive dece i darovitih i marljivih vučitelov. Pa kaj onda to v naše prosvete ne štima? A nekaj ne štima. Verujem da buju čitatelji sami zaključili zakaj tolika “povika na vuka, a lisice meso jedu”.
 
Za kraj sam zebrala popevku Ivanke Kunić z njene pesničke zbirke “Žejna duša”. Po te je popevke i ciela zbirka dobila ime.
 
 
Žejna duša

Praznimo kalež
svoje sudbine,
serčemo več z dna.
Duša nam je žejna
štučka preluknjena.

Svoje grehe smo spovedali
i molitve za pokoru zmolili.
Pred svetim oltarom
bogohulniki su nam hostiju
v glibuoku kmicu skrili.
 
Praznimo kalež
svoje sudbine,
v gliboke gluhe kmice.
Duša nam je žejna…
Priek sklopljenih rok merzlo zernje
Žalosne krunice.  


Popievka, kak se vidi, je nie za nasmejavanje. Ali nam morti pomaže da spoznamo baš ono kaj nam je v duši skriveno i neizrečeno. Kie nekaj dobrega vu srcu nosi i oseča, razmel bu.


Zvir:
(str. 21)
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3521.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3521.pdf)

Citat:
VG-BAND...BEND ZA SVADBE... JEZUŠ KRISTUŠ KAK SMO ŽEJNI.wmv...091/7235000, 0:30

http://www.youtube.com/watch?v=r3dFok0l6pk (http://www.youtube.com/watch?v=r3dFok0l6pk)
Pijmo brati vince, 01:52

Pijmo brati vince (http://www.youtube.com/watch?v=UEja7eXjjlw#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 17, 2012, 11:47:47 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano: 03.07.2012.

Za dušu, za spomenek

ČE NE PLATIŠ BUME TE OTKAPČILJI

Kak su grdi cajti unda je ljudem još teže gda takve cedulje najdeju pred svoja vraca. Malje bi triebalji pregruntati si oni teri tak nekaj pošiljaju, komu i kak trieba poslati. Ne same da se prieti za skapčanjem nek i sudem, po one takaj starinske:
„Tužil te bum!“ Groziti se je najlježe. Triba teške cajte pregrmeti i čakati nove. Saka viest kak god bila grda, ak se velji na ljiepi način nekak se ljepše čoveka detekne.


 Piše:Nevenka Gregurić


Gda denes lučeš ljudi, malje teromu je na ljicu smieh. Če se i nasmiejeju tie smieh je nekak z grčem i na silu. Nikak nie od srca, kaj je mam moči videti i osietiti. Nenasmejana ljica moreš najbolj videti ak jih lučeš onak zestrani da te ne vidi onie teruga lučeš. Z ljica moreš prečitati i žal, i jad i srdu i mam znati da čoveka pritiščeju veljiki jadi. A veljike jade je se več i več.

Cajti su grdi. Nu niesu nigdar ni bilji preveč ljiepi. Sake ljete se pripovieda da je grde, a da bu druge bolje i ljepše. Jeden moj pajdaš tak več put zna iste reči. K tomu velji da se on sam nikak nemre hčakati onuga boljuga ljeta teruga več prec čaka.

I k tomu jadu još čovek furt dobi sakojače, groženje ze sem i sakem. Kak si živime h moderne cajte i nafčilji sme se na nove življenje i te več niesu obljiznieki nek normalna stvar.

Tak su se naši stari trudilji i dalji pune penez kaj su do svoje hižic dopeljalji eljekriku, vodu, teljevizor i malje po malje po hiža su se hvečerku bljesikala plava svetla kaj je bil znak da ljudi ljučeju h oblok teri njim je pokazal cielji sviet ilji ti h teljevitor. Unda za kraki cajt kaj nam nej po hiža smrdel dim gorečuga vugljena i drva i kaj nam nej nažifce išel  smrad pepela z pepelnjaka špareta, dopeljalji sme si i pljineka.

Tak su ljudi na ljiete šparalji peneze i se te z tešku muku platilji. Pri nektere poslije nie bilje dosta same platiti ilji je pak bilje preveč pak su ljudi pljunulji h šake, prielji lupate i kopalji h zemlej kaj bi njim do hiže jeftineše došla vodica, pljinek i kaj česa druguga.

A unda gda sme si se te dopeljalji, počelji sme same šrafiti gumbe. Hiže več niesu „smrdele“ po dimu, pepel nam nie delal prašinu, vodica je curela z pipic, smetje niesme kurilji h špretu nek sme ga ljipe počelji metati h kante ilji vriečke i tak ga se rešavalje. Jeden cajt je se te nekak ljiepe išlje, dok je bilje posla i dok su ljudi z tem kaj su napravilji sami gospodarilji.

Moreme reči i da su ljudi i unda nekak vljieklji i spajalji kraj z krajem, alji se išlje.Unda se nekaj prie par ljiet počelje dogajati. Se one kaj su ljudi delalji nie ostalje njihove, nek nečove. Dogajalje se te tak kak i h jedne familjije gde starec živi z jednem sinem i ž njim gospodari. Tie teri je ostal na domačije hu nju i hlaže, širi ju. A unda se dogodi da se ocu obrne pamet i su gospodaru ne da onomu sinu gdoj ju je privriedil nek nekteremu drugomu.

A tie drugi sam se pomalje smejulji i grabi one kaj njie njegve. Ipak kad-tad dojde do one, po domači rečenie:

„Otete-proklete!“I tak je i nam denes one kaj su stvaralji naši stari, zete i z tem gospodariju drugi. A oni, vužgi kaj se da po ljudem. Saki dobre zna da mora platiti se one kaj mu po žica, po cevlja prihaja i odhaja. Mora platiti i za obloge z teremi luče h sviet. Mora plačati za se moderne šege. I negda se tak plačalje i mora se. Nu čoveku se dogodi da mu negda ne htegne one kaj ima h pobelaru kaj bi namiril se one kaj trieba. A unda mam dojde one:

„Če ne platiš u roku ….., bume te otkapčilji. I h redu je da se otkapčiju onie terem te prejde h naviku. I trieba otkapčiti one teri na peneze spiju, h ljimuzina se voziju, a one kaj potrošiju ne plačaju. Si se zname i sakuga. Nu onie teri, a te se vidi i zna, radi nečega mesec ilji dva niesu svoje računeke podmirilji nie se mam trieba groziti: „Bume te otkapčilji!“

Kak su grdi cajti unda je ljudem još teže gda takve cedulje najdeju pred svoja vraca. Malje bi triebalji pregruntati si oni teri tak nekaj pošiljaju, komu i kak trieba poslati. Ne same da se prieti za skapčanjem nek i sudem, po one takaj starinske:

„Tužil te bum!“ Groziti se je najlježe. Triba teške cajte pregrmeti i čakati nove. Saka viest kak god bila grda, ak se velji na ljiepi način nekak se ljepše čoveka detekne.

I nie se mam trieba groziti, jer se ljudi o tere se ovisi ne groziju. Oni su same več put gda tak nekaj dobiju žalosni, jer se nešče z muku njihove starci ku...či, i maše z papieri na teremi piše:

„Ak mam ne platiš bume te otkapčil!“


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-ce-ne-platis-bume-te-otkapcilji (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-ce-ne-platis-bume-te-otkapcilji)

* * * * * * * * * * * * * * * ** * * * * * * *

Dr.Elektra…

Dreletronic - Čavel v glavi, 03:29

Dreletronic - Čavel v glavi (http://www.youtube.com/watch?v=WcCI6fpxbHg#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 17, 2012, 11:56:55 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3522, 2012-07-03 

KAJ je naše pitanje i naš odgovor, naša duša i naša popevka
 
Nekaj ovodobnega

Med govorancijami sam, polek izvešča precednika Zavičajnoga kluba Vrbno Zvonka Smrečkoga, posebno rado posluhnula onu od precednika Općine Bednja,  Mirka Bistrovića, šteri je govoril o tem da su z područja te opčine bila tri vala iseljenja stanovništava; pervo 1938. na područje Našica (gdi se i denes čuje govor kak da ste na Bednji), drugo okoli  1948., a trejče i najbrojneše šezdesetih liet prošlega stolietja v duoba industrijalizacije i da  od negdašnjeg stanovništava od priek 11. 000, denes na tem području živi same jena četvrtina od tega broja. Iseljavalo se zate kaj naš človek (inače poznati po priverženosti svoji hižici i svem grunteku)  nie več ni s puno muke mogel preživeti na tak malo zemljice. ( “Greyntek ja mouli, a nos ja pune i nie go kruho ze sa nos…” – otpopevol num je jen mužikaš svoju popevkicu v šteri materi govori zakaj mora oditi od doma.)

Piše: prof. Barica Pahič


Ak je vu pitanju kajkavščina, ni ovie put nebum o starimi autori na kajkavščini jer za to bu još časa. Znala sam da bum prie ili kesneše morala napisati i nekaj o svem materinskom guovoru, ali sam nie znala da bu to tak fletno došlo. Ovie put bum prekomentierala nekaj čist ovodobnega ili suvremenoga. Naime, 2. lipnja ovega ljeta vu Vrbnu (gdi sam pričela svoj prosvetarski posel) bila je svečana proslava 25. oblietnice osnivanja Zavičajnoga kluba Vrbno, vudruge osmišljene od odseljenih  Vrbljančana, a organizierane nie same radi druženja i obnavljanja siečanja, neg i radi pomaganja rodnom kraju.

Zbralo se priek dviesto ljudi z sie krajev Liepe Naše, a bormeš i iz drugih držav (največ pak z nam najbliže Slovenije). Obišli smo sela, a saki put nam je ruta drukčeša. Trebalo je videti ljude štere je vu Vrbno dovliekla nostalgija za rodnim krajem i domačim guvorom. Njih je v potragu za boljšim življenjem oteralo siromaštvo, a doma dojdu kak kojkakvi meštri, poduzetniki, inžinjeri, profesori, odvetniki, doktori, ekonomisti itd. Trebalo je videti i veselje i suze radosnice poradi tega kaj su se stari prijatelji i rođaki našli na kupu. Pun autobus odseljenikov je došel i z Koprivnice, kam ih je pokle onoga rata jako puno odišlo. Več dugo nigde nisam vidla tulike samopouzdanja i  optimizma. Med suobu su se spominali po domači, pe bedljuinski (verbljienski) pri čemu je nie bilo zamuckivanja, a same gda su zišli pred mikrofon su obračali na hervatski jezični standard. Kam god da su se odselili (ak nie oni, onda njievi roditelji), i denes po domači baš onak zrezno i liepo govoriju. I brineju se da se tie guovor ne pozabi, da se štampa riečnik, da se med suobu pišeju čestitke po domači i da se napravi nuovi zbornik v šterem bi bili suradniki si oni šteri hočeju zapisati uspomene na ruodni kraj, razloge radi šterih su odišli z njega i kak su se v drugimi kraji i deržavami snalazili. A med temi ima i onie šteri i popevke pišu po domači i skladaju jih i popievaju ne samo vu Vrbnu ( v Zagrebu imaju “Bednja-bend”), naviek gda se bilo gde najdu skup, zmisle se na ruodni kraj i vu tem se razvesele. Se to dokazuje kak je velika muoč materinskoga guovora i sila štera ljude vlieče v miesta otkud su potekli. Ak ne verujete, pridružite nam se.

Bednjanski KUD jim je prikazal i več nadaleko poznatu “Bedljuinsku ženjeitvu” (z priek 130 izvedba), prikaz ženidbenih običajov i  špelancij vu vezi s tiem, štera je dokument  guovora zapisanoga nie same vu narodnom pamčenju, gdi je v skorem nepromienjen preživel stolietja (a morti i jezeru liet), neg je i v knjigami zapisani jednak kak i  v živem sagdiešnjem sporazumievanju..

Med govorancijami sam, polek izvešča precednika Kluba Zvonka Smrečkoga, posebno rado posluhnula onu od precednika Općine Bednja,  Mirka Bistrovića, šteri je govoril o tem da su z područja te opčine bila tri vala iseljenja stanovništava; pervo 1938. na područje Našica (gdi se i denes čuje govor kak da ste na Bednji), drugo okoli  1948., a trejče i najbrojneše šezdesetih liet prošlega stolietja v duoba industrijalizacije i da  od negdašnjeg stanovništava od priek 11. 000, denes na tem području živi same jena četvrtina od tega broja. Iseljavalo se zate kaj naš človek (inače poznati po priverženosti svoji hižici i svem grunteku)  nie več ni s puno muke mogel preživeti na tak malo zemljice. ( “Greyntek ja mouli, a nos ja pune i nie go kruho ze sa nos…” – otpopevol num je jen mužikaš svoju popevkicu v šteri materi govori zakaj mora oditi od doma.) Naglasil je i to  da se slika ovega kraja mienja, maker nijena vlast za njega nie marila i niš mu nie dala. Na njega se nesme naviek gledati kak na zaostali i siromašni kraj, a na Bednjančane i Vrbljančane kak na pijance i liene ljude, jer su svoje grunteke po briegima naviek s puno muke obrađivali, gnoj na pleči do njih nosili i kervave žulje na rukami imeli. Ovak rastepeni po svietu su sigdi potvrdili svoj mar, svoje sposobnosti i svoje človekoljubje štero pokazujeju i v brige za ruodni kraj.

A vezda razmete zakaj sem se odlučila pisati o te teme?
 

Na kraju i malo domačega humora:

Zestali se Štef i Joža i Štef pita Jožu:
- Si več gablal?
- Ni kaplje!

Ovu drugu šalu nam je vu varaždinskem Kazališču spripovedal glavni glumac “Bedljinska ženjeitva”, več spomenuti gospon Bistrović.
- Neki ljudi me pitaju kakvu spremu imaju moji glumci v predstave, a ja jim ovak otpovem:
- Oni šteri moreju koš gnoja na brieg odnesti, imaju visoku spremu, a šteri na brieg nemreju, nisku.


Za drugi put morti male o preteklosti, male o ovodobnosti.


Zvir:
(str. 22) http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3522.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3522.pdf)

* * * * * * * * * * * ** * * * * * * * * * * * * * * * * *

Plemenita občina Bednja
Općina Bednja, 03:10

Općina Bednja (http://www.youtube.com/watch?v=3xKP037uYuA#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 20, 2012, 11:09:58 poslijepodne
Coolinarka, 02.04.2012. 

A kaj da danas kuham? (51)
 

Podravino moja mila gastronomska (1)

Pa mi Podravci imamo zapraf sve. Čuvene svatovske i druge juhe, mesa kakvo ti Bog hoće, kolačima niko nezna broja a fala Bogu i kojekakve pijače.



Piše Ivan Ferenčak - ivan944


Malo bum najprije uputil jednu čestitku za rođendan mojem prijatelju i kumu Slavoju koji je jučer navršil 60 let. (Na prvi april more biti rođen samo takav čovek kak je on). Sad moremo reći da već "svaki šmrklivec v našem društvu ima šezdeset let!" S tim sam čovekom prešel kojekaj v životu a nekaj od toga sam već i napisal v članku o kolinama. Sad bum spomenul samo jednu anegdoticu vezano za naše leta. Jedne zimske noći pred puno let, smo se vraćali doma malo veseli, ja sam bil malo nestašan, i v jednom trenutku veli Hus: "Čuj Ivo! Ja jedva čekam da bum star četrdest tri kak ti!" Pitam ga a zakaj oće biti osam let stareši? A veli Hus: "Zato kaj bum tak lud kak si ti v tim letima!" Sve si mislim da jednog dana moram na papir deti sve kaj sam z njim i još nekim mojim pajdašima prešel v životu.

Prije nek se raspišem o mojoj Podravini moram vas na nekaj potsetiti. Ovaj se tjedan navršava točno leto dana kak pišem za Coolinariku. Leto mi je naprosto protutnjalo. Obzirom da je Velki tjedan naravno da bum jelovnik prisložin v petek i v nedelu.

A sad natrag v Podravinu. Sel sam za stol i počel se prisećati i bilježiti sve kaj mi je palo na pamet i čini mi se da mi nebu dost papira. Pa mi Podravci imamo zapraf sve. Čuvene svatovske i druge juhe, mesa kakvo ti Bog hoće, kolačima niko nezna broja a fala Bogu i kojekakve pijače. Najprije sam se setil detinjstva i bakine i mamine kuhinje. Baka je bila gazdarica koja ni puštala kuhaču dok je god mogla hodati. A kuhalo se puno. Velika družina puno posla i, kaj se danas ni zamisliti nemre, kuhala je sva tri friška obroka: fruštuk, obed i večeru. Suho ili nekaj ranije pripremljeno se jelo samo daleko od hiže: za vreme košnje sinokoši ili kopanja gorici. To kaj je ona kuhala danas bi se reklo zdrava prehrana. V jutro razne kaše, testa, žganci ili prežgana juha. Za obed naravno svakak juha i kojekaj bez mesa. Ako je meso i bilo, bilo je nekaj vlovljeno na dvorištu od peradi. Naravno da se je više mesa papalo v zimi. Bilo je više svetki, v zimi su bili svati a bilo je i na tavanu suhoga. Za večeru se je ponovila jedna varijanta fruštuka ali je bilo navek friško i toplo. Naravno da je bilo v izobilju sira z vrhnjem i drugih mlečnih stvari. Moj je stari obožaval od bake, svoje punice, kiselo mleko z kuruznim kruhom, a prge su bile najbolje na svetu. Neki tvrdiju da su prge zmislili Bregovci ali se ja sećam odnavek prgi z Ivanca (koprivničkog). Na kraju su nas zaribali Belovarčani i prijavili prge kak svoj domaći proizvod. Prga se je uz malo špeka i kruha navek našla v dedinoj torbi dok bi išel v gorice. Za prgom je čovek mam bil žeđen. Mama je nastavila bakinu tradicionalnu kuhinju ali znate kak je. Došla je kao mlada v Koprivnicu i počela pod utjecajem susedi, starih varošanki, kuhati malo modernije. V gradu je ipak bilo više kojekakvih mogućnosti za kupiti. Ja se na pr. nikak nemrem setiti da sam za vreme ferja v Ivancu jel bilokaj od govedine. Toga v ivanjskom jelovniku ni bilo ali je doma toga bilo dost često. Stari bi kupil v subotu pol kile govedine i prek noći ju spustili v zdenec da se do nedele ne pokvari jer nismo imali frižidera a v nedelu mesnice nisu delale. Od toga je bila juha z domačim rezancima, a uz meso je bil hren  ili paradajz sos i malo veća ranjgla pirea od krumpira. Sećam se da je mama paradajz sos delala z vrhnjem, kaj danas morti nitko više ne dela. Kruh je bil posebna priča al o tome sam već jemput pisal. Ono kaj smo nekak čisto godinama zanemarili, a nekad se redovito jelo, su kaše. Juha od hajdine, dinstana kaša mesto riže, prosena kaša na mleku ili na prepečenom luku, ječmena kaša z grahom, mi bi rekli ričet. No imam nekak osećaj da se to pomalo vraća i da su kaše malo češće na jelovniku a ne samo za koline.  Nek buju ovi tjedni v znaku podravske kuhinje.


Pondelek

Juha: Kašena juha z gljivama
Glavno jelo: Pileća jetrica z hajdinskom kašom, mešana šalata
Desert: Fanjki; neznate kaj je to? Pitajte neku starešu kuharicu!


Tork

Juha/Glavno jelo: Gorički gulaš
Desert: Ja bi z dobrim gulašom popil gemišt


Sreda

Juha: Podravska juha
Glavno jelo: Krmenadli v češnjaku, restani krumpir, šalata
Desert: Kifli z orehima/makom[/b]


Četrtek
 
Juha: Prežgana z jajcima
Glavno jelo: Ploške krumpira pečene v rolu z dost špeka, šalata kakvu imate
Desert: Bela zlevanjka
 

Petek/Veliki petek
 
Kak i letima do sad imam večeru za mali mobiteljski i prijateljski krug. Ove godine sam ovak splaniral:
Aperitiv: Imam finu domaću travaricu i rakiju od ruža
Hladno predjelo: Riblja pašteta na tostu
Toplo predjelo: Rižoto od plodova mora
Juha: Krem juha od kozica
Glavno jelo: Ak bu lepo vreme bu riba na žaru i kojekakve šalate; ak bu grdo vreme onda file od soma na pariški i povrtna lešada.
Desert: Naravno da bu moja graševina a za kolače nek se pobrine moja gospođa.

 
Subota

Juha: Danas ne mora biti osim ak vam se ne kuha juha od testenine
Glavno jelo: Domaći rezanci z makom
Desert: Imate sigurno još kojekakvih kompoti v podrumu


Nedela/Uskrs

Kakav bu fruštuk to znate: kuhana šunka, jajca, hren, kuglof i kojekakvi drobni kolači. Verovatno nam obed i nebi trebal al vam je to takav dan. Nek bu barem malo kasneše nego obično.
Juha: od bočinga ili flama z leberknedlima i rezancima
Toplo predjelo: meso iz juhe z hren sosom
Glavno jelo: Tradicionalno v našoj obitelji: filana teleća prsa/flam, pečeni mladi krumpir, zelena šalata
Desert: Za okrepu čaša finoga crnoga vina; kardinal šnite
 

http://www.coolinarika.com/clanak/a-kaj-da-danas-kuham-51/ (http://www.coolinarika.com/clanak/a-kaj-da-danas-kuham-51/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pismo-hrana:  «A kaj da danas kuham? »
http://www.coolinarika.com/klub/ivan944/clanci/ (http://www.coolinarika.com/klub/ivan944/clanci/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KUD"KAŠTEL",Pribislavec: "PODRAVINA"-plesovi i pjesme Podravine, 09:18
17. ZESTANEK HRVATSKE FOLKLORNE ANSAMBLOV

Čakovec, listopada 2010.

KUD"KAŠTEL",Pribislavec:"PODRAVINA"-plesovi i pjesme Podravine (http://www.youtube.com/watch?v=HawVEFhDIK4#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 20, 2012, 11:17:42 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3523, 2012-07-10 

KAJ je naše pitanje i naš odgovor, naša duša i naša popevka


V gluha vuha se zabadav trubi

A kaj se zaprav i imaju buniti mesto da su tiho i da se pokriju po vuhi. Mogli bi si za primer zeti kajkavce. Oni mučiju.
Ovo da mučiju, treba zeti uvjetno zate kaj ima i onie šteri kričiju.

Ali je se to malo i ne dopira do gluhih vuh močnih i odgovornih, tj onie šterim je se kaj je na dijalektu prezira vriedno i šteri ističu da dijalekte ne razmeju kak da bi njim to trebale biti na ponos.

Ima i  takšnih šteri se pitaju kaj to mi kajkavci hočemo. A kaj hočemo? To da se naši kulturni korieni ne pozabe, da v hrvatskom jezičnom standardu bude več rieči štere potieču z naše hrvatske kajkavščine (kak i  z čakavštine) zate kaj je hrvatski jezik zrasel i z kajkavskoga i čakavskoga  korienja. Hočemo potvrditi i svoje pravo da govorimo i pišemo po “našem”, onak kak su naši stari govorili i kak su nas naše matere govorit nafčile.


Piše: prof. Barica Pahič


      Več sam se jemput čist male očesala o pitanje ovolietne mature, a. naš hervatski tisak se gotovo jednoglasno del na stranu maturantov šteri su nie razmeli čakavske tekstove. 
      Mene pak je odma v glavu vudrilo pitanje: A kaj bi tek bilo da su  maturanti z štokavskoga ili čakavskega govornog područja dobili kajkavski tekst? Bili bi zakričali bolj neg su Splićani kričali v zime radi sniega šteri im je opal na vulice, a niesu  znali hoditi po ledu. Vudrili su protestierati protiv gradonačelnika šteri se ni sam nie znal snajti kak bi trebale. 
      Kaj bi tek bili napravili da su trebali prepoznati rieči z Pergošićevoga  “Decretuma” (1574.) na kajkavščinu obernjenoga, ili z “Katekizma” Mihaila Bučića, štampanoga 1573. v Nedelišču za kaj morti niesu ni čuli, a ni za Nedelišče, pervo mesto “na hrvatskom sjeveru” gdi je  v 16. stlietju dielala tiskara. ( Tie diel programa vnogi preskaču.) Nekak su se zmirili i oni šterim je čakavština  nerazumljivejša od japanskoga. 
      A kaj se zaprav i imaju buniti mesto da su tiho i da se pokriju po vuhi. Mogli bi si za primer zeti kajkavce. Oni mučiju. Mučiju na to kaj je kajkavska književnost slabe zastupljena v nastavnimi programi pa se tak za velikane te književnosti zna male ili nikaj. Ima i takveh šteri tvrdiju da kajkavci i nemaju velikih književnikov. Doduše, morti su čuli za Jagića (ali tie je dosadni jezikoslovec), znaju za Krležu, pak i citieraju: “Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo”, ali to je se onak nekak kak da su “Balade Petrice Kerempuha” zrasle bez korena…”pa ni vezda nebu da nam nekak nebu.”  Ovo da mučiju, treba zeti uvjetno zate kaj ima i onie šteri kričiju, kak na primer dr. prof. Alojz Jembrih ( Na izvorima hrvatske kajkavske književnosti), mr. prof. Ivan Zvonar (Na kajkavskim korijenima) i Kajkavski znanstveni skup o kajkavštini vu Krapine, kričal je i pokojni Zvonimir Bartolić, kričiju i vnogi drugi znanstveniki i kajkavski pesniki, a i ja nekaj mrgođem. 
      Ali je se to malo i ne dopira do gluhih vuh močnih i odgovornih, tj onie šterim je se kaj je na dijalektu prezira vriedno i šteri ističu da dijalekte ne razmeju kak da bi njim to trebale biti na ponos, a književni standard niesu svladali. Ono kaj napišu ili zgovore nieje v skladu z jezičnimi standardi. Puno put su takvi najglasnejši. V gluha vuha se zabadav trubi, ali njim ipak nie triebe dati mira. Nešterni se pitaju zakaj je onie Ivanuš Pergošić išel nekaj na narodni jezik obračati?  Mogel je tie zakonik ostaviti vu latinskem izvorniku (suce bi za mudrejše deržali), a nie kaj je s time navliekel i vnoge druge da na narodnom jeziku pišeju. 
      No, ja se šalim zate kaj ima i  takšnih šteri se pitaju kaj to mi kajkavci hočemo. A kaj hočemo? To da se naši kulturni korieni ne pozabe, da v hrvatskom jezičnom standardu bude več rieči štere potieču z naše hrvatske kajkavščine (kak i  z čakavštine) zate kaj je hrvatski jezik zrasel i z kajkavskoga i čakavskoga  korienja. Hočemo potvrditi i svoje pravo da govorimo i pišemo po “našem”, onak kak su naši stari govorili i kak su nas naše matere govorit nafčile jer su to rieči štere nas z rodnim krajem vežu, štere su nam srcu drage, v šteri su naše uspomene i z šterimi v “našim srcima ljubav za dom gori”. A kultivierani i naobraženi ljudi bi se te stvari trebali znati da bi se nafčili sebe i svoje poštivati. Tak dielaju si europski narodi; čuvaju svoju kulturnu baščinu. A oni šteri hočeju biti Japanci, Kinezi ili Englezi, nek se najprie nafče njiove jezike jer bez jezika nemreš funkcionerati kak pripadnik nijenoga naroda.
      A za kraj još i jedna liepa kajkavska popievka našega varaždinskoga pesnika Davorina Žitnika, autora četiri pesničkih knjig: Dvorac malog škorpiona, Navigator uzaluda, Poleg krinolinah varaždinskih zvonikov i Kamara od škura. Piše na kajkavščini, na književnom standardu i na čakavštini i zate mislim da je najbolši primer za ono o čem sam vu ovem prilogu pisala. Davorin Žitnik denes živi v Zagrebu gdi vodi književnu manifestaciju Jutro poezije. A pesmica, štera onak malo na narodnu vleče, glasi:


Samujuča

Išče iščem grličicu     
kaj pobegla je iz gnezda
moga serca fijolicu
gda se skrivle zmedi zvezda.

Z moju dušu skup spleteno
v protuletju samujučem
štel bi najti serce njeno
mojem sercu tugujučem.


Zvir:
(str. 23)
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3523.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3523.pdf)

* * * * * * * * * * * ** * * * * * * * * * * * * * * * * *

(Delo na) vide(l)o:
ŽIGA I BANDISTI - Domovina Horvatskoga sina, 03:16

ŽIGA I BANDISTI - Domovina Horvatskoga sina (http://www.youtube.com/watch?v=8-mZ7UY29l0#)

 

Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 25, 2012, 10:59:40 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano: 08.07.2012.

Iz bakine pučke bilježnice

 Če baba nema mekle, z jezikom pomijieče  


Gda nešči ima pune cajta onda se vu saku stvar dirne gde mu je i gde mu nije mesta. Znaš da neštere stvari nije duobre dirati i pustiti na miru. Tuo ti je iste kak da pesa na lancu furt zajebavaš, te te bu grizel same čaka priliku. Tak i ona ili on šteri nemaju posla i same tračaju. Pune se toga mora zroditi z zubi lenjuge (ljenčine) jer takof ima cajta zmišljati gde te bu najbolše fpičil. 

Piše:Zoran Gregurek


 Ako ništa radimo, ne možemo nikome napraviti štetu. Ova izreka je velika zabluda, a na svoj ju je način tumačila naša hraščinska baka Ivka, koja je o ovoj temi znala često raspredati.

„ Če baba nema mekle, z jezikom pomijieče. Gda baba nema posla, znaš, prime se trač i če je zluočesta, saki dujde na red da ga pumete z svuojem jezikom. Ona bu same čakala da je neke veliš i ma te zmelje. A takve netrebaš ni niš napraviti, jer te bu same fpičila, kak kača z grma gda se najmenje nadaš „, govorila je baka.

Starica je uvijek bila naklonija muškima nego ženama kad se govorilo u problemima u kući.

„ Mam da se razjasnime : če neke ne valja vu hiži, onda je tu baba kriva. Nek me nišči krive ne razme, ali žejnska vu sake hiži muora kormaniti kak god se muž važen delal i pripovijiedal da je on prvi. I gda se niš ne dijiela, muž je tu da babu opomene, a če je ona prava žejnska, mam se bu stepla. A če nije, muž ju muora pošpuotati i z duoma stirati če trebe. Je, nema ti druge jer ti bu takva baba bez posla i neposlušna same neprilike napravila. Z cijilim selom se bu posvadila i onda muž ne imel obraza niti si gemišt z susedom ili mejašom spiti. Tuo ti je onda vrak „, gunđala bi baka.

A što se još može izroditi iz besposličarenja, pitali smo baku.

„ Jaj, još pitaš, sinek dragi...Niš dobrega jer gda nešči ima pune cajta onda se vu saku stvar dirne gde mu je i gde mu nije mesta. Znaš da neštere stvari nije duobre dirati i pustiti na miru. Tuo ti je iste kak da pesa na lancu furt zajebavaš, te te bu grizel same čaka priliku. Tak i ona ili on šteri nemaju posla i same tračaju. Pune se toga mora zroditi z zubi lenjuge (ljenčine) jer takof ima cajta zmišljati gde te bu najbolše fpičil. Znaš, da se male našalime, da se z duosade i deca dijielaju jer takvi šteri nemaju pravuga posla, same misle na huncmotarije i gde se bu i s kijim prekupitnul „, smijala se starica i dodala „ Je,da nem zabila, znaš kak se veli da i pop bez posla male kozle na krst nesi. Buog mi grijieh opresti,ali tuo ti je tak i nikak drugač !“


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-ce-baba-nema-mekle-z-jezikom-pomijiece-1 (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-ce-baba-nema-mekle-z-jezikom-pomijiece-1)
 
* * * * * * * * * * * ** * * * * * * * * * * * * * * * * *

(Delo na) vide(l)o:

Ti žlabrava baba namoči si klun!

Vinska Kaplja - Kvartet Gubec, 02:19

Vinska Kaplja - Kvartet Gubec (http://www.youtube.com/watch?v=aGmXoGo-H38#)

 

Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 25, 2012, 11:09:57 poslijepodne
Citat:
A kaj da danas kuham? (51)

Podravino moja mila gastronomska (1)

Pa mi Podravci imamo zapraf sve. Čuvene svatovske i druge juhe, mesa kakvo ti Bog hoće, kolačima niko nezna broja a fala Bogu i kojekakve pijače.


http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg45163/#msg45163 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg45163/#msg45163)

Coolinarka, 09.04.2012.
 
A kaj da danas kuham? (52)
 
Podravino moja mila gastronomska (2)

Pri nama doma je i danas za svetke na stolu raca ili guska. Nekak nam bolje pašu nego pura, a kak smo mala familija pura nam je preveć. Uz te dve ptice meni su vam najbolji prilog: mlinci. Moraju biti spečeni doma, moraju biti tanki i svakak dovršeni v onoj mašći od pečenja.


Piše Ivan Ferenčak - ivan944


Imam nekak osjećaj da su Podravske kuharice imale jako slične jelovnike, naročito v nedelu i za svetke.I dan danas se dobro sećam kak je to pri nama doma zgledalo. Posle fruštuka mama je krenula na spremanje obeda. V ljetno doba bi vlovila piceka, očupala mu vrata i malo ga priklala. Krv je naravno pustila v ranjglicu i to je mam išlo na pečenje. Ste to kad jeli? Delikatesa. Od tog piceka je mama iskoristila sve: od sitniša (jetrica, želudec, drape, vrhovi krila, kosti pri trclu i vrat) je napravila juhu z vrhnjem a sve ostalo se je spohalo. Ali kak? Za prezle nismo onda ni znali nego se je pohalo samo z brašnom i jajcima. Užival sam posebno u onoj obleki od pohanja, pa sam to znal ukrasti i prije nego su pohanci bili servirani. Prilog je obično bil krumpir i to najčešće u onoj masti od pohanja. Imal je nekak poseban okus. Kolači su bili navek nekakvi domaći, a moj je stari obožaval sve kolače, a posebno digance z orehima ili makom, kifle ili buftle s pekmezom, a bil je jako zadovoljan s običnim prostim pogačicama. Druga varijanta obeda su bili pohani svinjski šnicli ili krmenadli, naravno z puno krumpira. Posebno je bil fini krumpir koji se je pekel u onoj masti posle pečenog piceka ili krmenadla v komadu. I svakak puno šalate uz to. Zimski jelovnik se je malo ipak razlikoval od onog proljetno-ljetnog. Jelo se više krmetine iz paca koja je meni i danas prefina. Probajte ostaviti v pacu komad krmenadla ili vratine jedno 10-15 dana i onda ga skuhajte. Uz to meni strašno paše restani krumpir i kiseli vugorki. To meso z paca je dobro čak i pohano jer ima jednu posebnu aromu i pikantnost. Suho meso je pak imalo posebne čari. Kuhani suhi buncek ili kuhana rebra uz restani ili pire krumpir su mi dandanas posebni. No nekaj nisam nikak mogel baš podnesti. Pri hiži jednog mojeg strica se je čak i juha delala od suhog mesa. Tak nekaj teško nisam posle nikad jel. Nemojte ni probati tak nekaj. Malo veći svetki su bili rezervirani za racu, gusku ili puru a posebna je fešta bil odojek. Pri nama doma je i danas za svetke na stolu raca ili guska. Nekak nam bolje pašu nego pura, a kak smo mala familija pura nam je preveć. Uz te dve ptice meni su vam najbolji prilog: mlinci. Moraju biti spečeni doma, moraju biti tanki i svakak dovršeni v onoj mašći od pečenja. Ak su još dobro začinjeni nema bolšega. Kolko god sam po svetu kojekaj jel, nekaj slično mlincima nisam jel. Ak se ne varam to je i priznati hrvatski proizvod. Mogli bi mi Podravci prijaviti kojekaj za poznati hrvatski proizvod samo se navek prekasno toga setimo.


Pondelek

Juha: Juha z vrćaka; fala Bogu kojekakve zelenjave ima u izobilju
Glavno jelo: Blitva na podravski način, uz to spohajte samo kruh, mesa je za vikend bilo preveć
Desert: Siguran sam da imate od Vuzma kolača za celi tjedan


Tork
 
Juha/Glavno jelo: Ćoravi gulaš; da nebi pod zubima škripal denite malo šarenoga špekeca ili par kobasi
Desert: Ovaj posni obed pojačajte z nekakvim palačinkama


Sreda
 
Ovo bi mogel biti jelovnik za nedelu a vi napravite kak oćete.
Predjelo: Skuhajte sušeni buncek, narežite na veće kockice i spohajte. Uz to napravite nekaj ala tartar umak na podravski način z puno češnjaka i vrhnja.
Glavno jelo: Juneći flam u saftu od češnjaka i špecli. (Pitajte nekoju baku kaj su špecli)
Desert: Tu morate popiti nekaj konkretno.


Četrtek
 
Juha/Glavno jelo: Prisiljeno zelje z paradajzom. Ja najprije zdinstam malo nekakvoga mesa i na to hitim kuhano zelje i ostalo kaj v to već ide.
Desert: Nekaj osvežavajuće: recimo ledeni čaj.


Petek
 
Juha: Ak imate sreće bute dobili frišku rečnu ribu. Od glavi i repa i fajn povrća napravite povrtno-riblju juhu.
Glavno jelo: [/i]Najbolje delove ribe[/i] uvaljajte u smjesu od kuruznog i belog brašna, soli, vegete i crvene paprike i v reš spečite. Za prilog paše i krumpir i grah šalata.
Desert: Sve osim čaše vina bi bil greh popiti.


Subota
 
Kak i prošlu subotu najte ostati doma. Ote nekam v prirodu.
Predjelo: malo špeka ili jegera, koja prga, malo luka, malo kuruznoga kruha i koji klipić. Do obeda bute zdržali.
Glavno jelo: Izaberite kaj vam je lakše i brže napraviti: roštilj ili peka. Mi bumo roštiljali.
Desert: Tekućine sigurno imate u izobilju. Žene se nek pobrinu za nekakav kolač


Nedela
 
Juha: Juha od racinog sitniša
Glavno jelo: Pečena raca, mlinci ili hajdinska kaša, šalata
Desert: A kaj drugo nego diganci z orehima; sve skupa zalejte z gemištom


http://www.coolinarika.com/clanak/a-kaj-da-danas-kuham-52/ (http://www.coolinarika.com/clanak/a-kaj-da-danas-kuham-52/) 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pismo-hrana:  «A kaj da danas kuham? »
http://www.coolinarika.com/klub/ivan944/clanci/ (http://www.coolinarika.com/klub/ivan944/clanci/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

TS Oblaki - Raca plava po Dravi, 01:55
Tamburaški festival Buševec 2008

TS Oblaki - Raca plava po Dravi (http://www.youtube.com/watch?v=DFbO5T4H-3I#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 25, 2012, 11:12:23 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3524, 2012-07-17

Piše: prof. Barica Pahič
 
KAJ je naše pitanje i naš odgovor, naša duša i naša popevka

Starinska i gospocka kajkavština

Nešterni mi naši čitatelji vele nek ne pišem preveč starinsku, a drugi pak da ne pišem preveč gospocku kajkavščinu. Jeni misliju da je prava kajkavščina ona ekavska, a drugi pak da pišem iekavski zate kaj večina kajkavcev govori iekavski. Ja se ne bi štela zameriti ni jenim ni drugim, a pišem tak zate kaj je i moj materinski guovor iekavski. Starinsku književnu kajkavščinu, štera je bila standardizierana, smo z službene uporabe ionak othitili, pak denes saki kajkavec govori “po domači”, kak se govori v njegvem mestu ili selu, negdi s puno slovenščine, negdi pak z nekakvu mešavinu kajkavčine i “gospocke” štokavščine. Nešterni se i hvale da niesu kajkavci, a v guovoru jih odaje naglasak. A oni šteri pišu kajkavski, na primer članovi Varaždinskoga književnoga društva, ipak se trude da jim rieči budu prave kajkavske, maker jim to furt i nejde od ruke.

Isto tak se večini čitateljov dopadaju same šalne pesme kak na primer ona “Jezuš, dečki, kak sem žejen” zate kaj su vremena teška i f sagdiešnjem življenju jim baš i nie do smieha. Nešterni opet rado pročitaju saku dobru popefku štera jim se serca primi (kak na primer “Žejna duša”), a ima i takšnih šteri ne čitaju nikakve popefke. Za nje znamo kulike je vur. Kaj se more! Kaj popefka nekom znači? Nekom puno, nekom ništ. Nekomu je draga knjiga, drugom piva i gemišt. Ali i takvi si bar negdar zapopevaju, če ništ drugo onda kakvu šalnu ili pak prostu pesmu, morti onakvu kakšna se na naše TV popeva kakti reklama za pivo.

No, ja i ovie put v rubriku moram deti jenu popiefku. Ovie put sam se odlučila predstaviti pesmu Nade Rukav Bogojević, predsednice Varaždinskoga književnoga društva. Z njene pesničke zbirke “Vu zvirku duše” zebrala sam pesmu:


Popiefka zaklenjena h misel

Zamotana h niti moje duše
Popiefka mi znutra zvoni,
zgublena je, nemre vujti
ar misel ju terdo derži.

Žegeče me zmed serca i duše,
rastancana se premieče i smieje,
spelava svoj salto mortale,
a unda se znovič, seposut, razlieje,

H čkomine podrapane nutrine
čez me se zgledava i blešči,
merzlene jutre od praznine
h kutu ju serca, napuščenu, tišči.

Moja popiefka za druge muči,
h mraku od straha dergeče,
htoplena v zvirku plača,
zaklenjena h misel kak htič perheče.

Vište, nieje lehke popiefku napisati. Rietko se gda dogodi da same najempot zleti z duše. Pesnikinja se več put mora dugo mučiti i dvojiti zmed osečanja i misli. Dugo popiefku nosi v sebi kak ftiča vu krletki šteri perheče i hoče vun. Ftopljena ji je vu plaču i zaklenjena v misel! To je, kak je več jen naš stari pesnik rekel “muka pjesnikova”. A naša je pesnikinja f tie i takvi mukam, postigla da joj z duše vujdu tri zbirke popiefki; kre spomenute još i “Srce na dlanu” i “Žena od kamena”, a na natječaju”Dragutin Domjanić” vu Zelini dobila je i nagradu za “najcjelovitiji opus”. Morti ona v duši ima još popiefki štere budu prie ili pokle nahrupile vun, doteknule nekomu serce i dopale se čitateljem, maker i nie bile smiešne. A ona ima i takšnih štere budu drugi put došle na red.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/starinska-i-gospocka-kajkavstina.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/starinska-i-gospocka-kajkavstina.html)
i(l) str. 21. sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3524.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3524.pdf)

* * * * * * * * * * * ** * * * * * * * * * * * * * * * * *

(Delo na) vide(l)o:

Mirjana Pospiš, Adam Končić i Kavaliri - "V Varaždinu na placu", 03:12

Mirjana Pospiš, Adam Končić i Kavaliri - "V Varaždinu na placu" (http://www.youtube.com/watch?v=ngvG3bEeYqg#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 31, 2012, 11:35:17 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano: 22.07.2012.

Dnevnik tate Bena

Opet more

Dojdem na red i konobar mi kulturno veli „Izvolite“. Ja pokažem vodu kaj sam zel, a on mene pita e bum još kaj. Velim da nič drugo neču, a on meni veli 13 kuna. 13 kuna za pol litre obične vode!!! Jesam očekival da je skuplješe od nekih 4 do 5 kuna kolko to košta h dučanu, ali ovo je malo preveč.


Piše:Tomislav Benčić   


Početak prošlog tjedna prešel je u znaku priprema za more. A onda smo i krenuli. I na kraju smo i došli na more. Prvi problem je nastal kad je trebalo sve kaj smo priredili deti h auto. A mislil sam da kak sad imamo i karavana h garaži da to nebu problem.
Jasno mi je da sam se mučil h Matiza se nametati kaj nam treba za more. Ipak je to mali gradski auto. Ali lani sam ženi kupil Astru karavana. I mislil da su problemi s odlaskima na more stvar prošlosti. Nakon tri ljete pak smo si skup krenuli na more. Žena, sve tri pucke i ja. To automatski znači pet kofera. Plus razne druge neophodne stvari. I kak god da je h autu veliki gepek h času sam ga napunil. A još je torbi ostalo za deti nutra.

Suprotno svim zakonima fizike ipak smo sve uspeli narijevati nutra. Kak smo išli usred tjedna nije bila velika gužva. Čak niti na trajekt nismo dugo čakali. Čim smo si stali na pristanište več je trajekt došel. Kad smo se ukrcali, našli si mesta za sesti Gracia je mam bila žedna.

Kaj smo zeli sa sobom za piti smo spili, osim onih flaš kaj smo deli dan prije h škrinju, ali te se niti do tad nisu odmrzle. Mislim jesu se malo odmrzle, ali to nije bilo za dati detetu za piti. Pa prejdem ja na šank po jednu vodu od pol litre. Pokraj šanka je frižider s tim raznim vodicama, sokima i pivama, ali nigde ne piše cijena. Da piše sigurno se bi obrnul i prešel van. Ovak zemem ja iz frižidera jednu vodu od pol litre i stanem u red da to platim.

Dojdem na red i konobar mi kulturno veli „Izvolite“. Ja pokažem vodu kaj sam zel, a on mene pita e bum još kaj. Velim da nič drugo neču, a on meni veli 13 kuna. 13 kuna za pol litre obične vode!!! Jesam očekival da je skuplješe od nekih 4 do 5 kuna kolko to košta h dučanu, ali ovo je malo preveč.

H životu sam videl sikakvih ljudi. Ali kaj mi se neki dan na plaži dogodilo, nije mi ni na kraj pameti bilo da se more dogoditi. Kak se Patricija i Sandra ne odlučuju iti z nama na plažu nego ideju same, tak smo žena, Gracia i ja krenuli na kupanje. Zauzeli mi mesto uz obalu, rastegnuli ručnike i sljekli se.

Ljevo od nas su bile dvije mlajše ženske, po govoru bi rekel da su iz države s kojom Hrvatska ima najdužu granicu. Drugim riječima bosanke. Jedna od njih h ruki drži tanjur, h drugoj vilicu i nekaj jede. Nisam sad takef da bi gledel kaj ima h tanjuru. Kak je se to bilo oko 9 hjutro, tak su na plaži uglavnom bile stare babe i ljudi s malom decom. I h pličaku se kupljeju mala deca nekoliko komada, među njima i naša Gracia. I jedna od malo prije spomenutih ženskih kak je pojela to kaj je imela, predje do pličaka gde su se kupala deca i tam opere tanjur i beštek, a ostanjki hrane počneju plivati tam med decom.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-opet-more (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-opet-more)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(s)Međimorje
ANA STEFOK Medjimurje zeleno, 03:23

ANA STEFOK Medjimurje zeleno (http://www.youtube.com/watch?v=Puv7TCyhb5M#)

Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 01, 2012, 12:00:29 prijepodne
Zagorski list
e-vundano 23.07.2012.

Iz bakine pučke bilježnice

Šte ima peneze, kuplje se vu muoru

" Ja sam furt vuoljela gore i friški zrak, špancieranje po šume, bijiežanje po trave i kupanje vu kakve slatke vode,vu jezercu ili puotuoku, da te oči ne pečeju gda glediš vu vuode. Onda nekam na klupu ili na deku i raspresteš strošek i vudri po puohanomu čučeku i domačomu paradajzu. Još kupica vina k tome i mam se bu čula pesma.A more naj bu Dalmatincom, šteri po danu spiju i peneze od stranjskih ljudi broje kaj se pri nji kupljeju i daju im konak, a navečer vu klijieti od kamijienja (konoba) ijeju slane črve (ribe) i popijievaju.


Piše:Zoran Gregurek   


Šte ima peneze, kuplje se vu muoru,a šte nema, doma vu lavuoru. Je, i šte ima peneze,sinek dragi, ima ženjsku krasnu, a šte nema - debelu i masnu. Šte ima peneze, ije finuote sake, a šte nema - same požirake, govorila je naša hraščinska baka Ivka, pučka savjetnica.

A da li su nekad naši stari išli na ljetovanje na more ?

" Jaj, kakve morje ?! Tuo su išli same bogatuni i velikani šteri su plivali vu penezi i šteri su z suobu sluge i sluškinje na morje peljali da ih i tam služiju. Ja kak dijitete i muoja brača jedva sme do potoka došli da bi se okupali, a naši starci nigdar vu životu nijiesu bili na morju. Ja sam prvi put morje vidla gda sme išli z našiem velečasnim na Trsat. Onda sme se i mi pucke išle tracat vu morje. Bile je mrzla voda kak led, ali sme mi senek zašli vu vuodu. Tak sme se nagutali slane vode, da sme saki pokle spili litru malinofca ", prisjećala se baka lijepog izleta i svojeg prvog susreta sa velikim morskim plavetnilom.

Što je baka mislila o moru '

" Da bi ti morje...Moj brat je skore vmrl gda se preladil na morju, gda ga je vu čamcu bura vlovila. Skora ga je  silni veter zaliknul i mokroga sega prepuhal i mama je upalu pljuč dobil i ležal je dva tjedne vu bolnice na Sušaku. Je, tuo ti je morje : Fine dok je mirne i tople, a vrag gda se voda digne vu zrak i gda mrzli veter z severa obrne ", klimala je glavom baka nesklona morskim radostima.

Baka je imala recept za idealan odmor ljeti.

" Ja sam furt vuoljela gore i friški zrak, špancieranje po šume, bijiežanje po trave i kupanje vu kakve slatke vode,vu jezercu ili puotuolu, da te oči ne pečeju gda glediš vu vuode. Onda nekam na klupu ili na deku i raspresteš strošek i vudri po puohanomu čučeku i domačomu paradajzu. Još kupica vina k tome i mama se bu čula pesma.A more naj bu Dalmatincom, šteri po danu spiju i peneze od stranjskih ljudi broje kaj se pri nji kupljeju i daju im konak, a navečer vu klijieti od kamijienja (konoba) ijeju slane črve (ribe) i popijievaju. Nem rekla, pesme su im lijiepe, same kaj ih ja male razmem pak more same za njimi gundrati i cvileti.

O jakomu suncu, kak da si vu šamuotne peči, nem ni govorila, jer tak sunjčece zažar, da se on bijieli kamen vužge. Jedine da legneš vu lad, pod jelu i da piješ njihov črni gemišt bez kisele vode (misli na bevandu) i glediš Dalmatinke ili Dalmatince. Znaš kak se popijieva : Ajde Dalamtinka smeđa, daj namaži mi leđa (smijeh)",zapjevala je na kraju našeg druženja baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/ste-ima-peneze-kuplje-se-vu-muoru (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/ste-ima-peneze-kuplje-se-vu-muoru)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Idemo na morje..
Mirko Svenda Ziga – Protuletje, 06:59

Mirko Svenda Ziga - Protuletje (http://www.youtube.com/watch?v=8-vT1ZFwcBU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 01, 2012, 12:31:41 prijepodne
Varaždinske vesti, br. 3525, 24.07.2012.

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Piše: Barica Pahič

Varaždin se preselil na Jadran

Sunce peče. Pokle kupanja se ne zležava na kamenju nek se odma ide doma ili se ljudi sklanjaju v hlad pod suncobrane. Pod jenim suncobranom njih pet-šest na glas raspravlja, i to po domači, na kajkavskom, tak da zgledi da se Varaždin preselil na Jadran ili su si z mora pričeli kajkati kaj je male teže poverovati pokle “Larinoga izbora”



Ljeto je zašlo v svoju najvišešu fazu. Vručina nas je pritisnula. Dišemo kak na škrge, zastiremo obluke, spuštamo roletne, bežimo v hladovinu, iščemo osveženje vu vodi; doma pod tušem, na kakvom bajeru, a puno njih i na morju. S time se i meni posrečilo. Otputujem na naš najbližeši otok, mam odbežim na plažu i sprobam vodu. Topla je, a gda zaroniš i počneš plivati, ne da ti se vun.

More je kak naslikano, čisto je i bistro i plavi se, onak mirno kak ulje ili se same male mreška. Sunce peče. Pokle kupanja se ne zležava na kamenju nek se odma ide doma ili se ljudi sklanjaju v hlad pod suncobrane. Pod jenim suncobranom njih pet-šest na glas raspravlja, i to po domači, na kajkavskom, tak da zgledi da se Varaždin preselil na Jadran ili su si z mora pričeli kajkati kaj je male teže poverovati pokle “Larinoga izbora”, v šterom se preliepa Lara nekak preduge odlučivala koga ili kaj da zbere. Morti je baš tie izbor začel diskusiju. Ak i nečem, čujem o čem se to svade. Največ se spominjalo jeno ime štero je preplavilo se TV-zaslone i dnevne novine.

A bormeš se i filozofiralo o marksizmu, moralnom imperativu i slobodi izbora, o agnosticizmu i ateizmu onieh na vlasti… (Pa kie smie reči da je Varaždin kulturna žabokrečina a Varaždinci neškolovani?)

- Ja tu slobodu izbora najmenj razmem. Če boga nema i imamo tu slobodu, kaj sam morti ja zebral da mi poduzeče propadne, a mene šupiraju v mirovinu z šteru ni pesa nemrem prehraniti?
- A došel si na more!
- Je, susedu zmortati garažu!
- Tak? Siva ekonomija? Sam nek te ne čuje Linić.
- Kak ne kužite, dečki. Gda se nekaj zbere, zbereju se i posljedice štere to suobu donaša. A oni štere smo si mi zebrali da vladaju, ne veruju v boga, pak saki za se misli da je bog. Bez boga nikak! Kie v ruke derži sekiru, more i ciepati.
- Ah, se je to fiškalska sljeparija. A ja se razmem same v zidariju i preferans.
Mene pak je vuru i pol plivanja zmučilo.
- Idem doma. Idem pisati tekst – rečem svoje družbe, štera se spravljala za još jen skok v morje.

Dek su si došli doma, tekst je bil pri kraju. Baš sam napisala nekaj o Ivici Jembrihu i citierala njegvu popiefku “Rieč od cvietja”. Moj domačin se nagne nad mene.

- A kie ti je tie? Mi v Zagrebu male kaj o njemu znamo. Same smo ga jemput vidli v Županijske panorame. Nekaj je recitieral vu velikem klobuku.
-To ti je veliki zagovornik i čuvar kajkavščine rodom z Mača. Ima priek dvajset pesnički zbirki, a največ o kajkavščine.
- Liepo, liepo! Same, nekak mi nekaj fali. Pišeš same o riečima, a nigdi si nie spomenula Čačića. On je “in”.
- Niti nebum. Kaj bi njemu moja reklama!


http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/varazdin-se-preselil-na-jadran.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/varazdin-se-preselil-na-jadran.html)
i(l)
str. 20. sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3525.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3525.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Anđelko Igrec: Capriccio Garestinensis, tema "Ja sem Varaždinec", 06:49

Anđelko Igrec: Capriccio Garestinensis, tema "Ja sem Varaždinec" (http://www.youtube.com/watch?v=cPMhqWzYrSk#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 02, 2012, 11:01:43 poslijepodne
Međimurske novine
e-vundato: 16.07.2012.

Kam so se, itak, skrili međimorski tajkuni???

Vučili smo se vu školi gda nikaj kaj postoji nebre zginuti brez traga i glasa. A vu denešje vreme se pripetilo i to kaj je zginulo. Napriliko, zginulo je več hajdig bakrenih žlebov, kipov i to nej sam z hiži nek i z cirkvi, a i z groblja. I od toga vsega niti traga niti glasa. Niti se je zazvedilo što je fkral, niti kam je del, komo jiv je prodal? Vidite kak so teška ova krizna vremena i kak je velika recesija kaj več niti prirodni zakoni ne vredijo?


Piše: Jožek radnik


Nebodete veruvali, ali bil sam vam na gej paradi vu Zagrebo. Dugo sam si gruntal kajbi išel vu Split, ali nekak je prevagnul Bandićov grad jerbo je čuda bliže. Išel sam z sosedom Barikom, žena je ne štela iti makar sam jo nagovarjal skorom dva tjedne. Kaj se čudite, pak so rekli nek vsaki dojde z kim oče, a vsi šteri gledijo morajo biti stiha i tolerantni. Pak valjda ja znam što mi nejbole paše.

Naši zidari i drugi meštri z Međimorje graditeljstva so zazidali beličko šporcko dvorano i cakum-pakum gotovo so jo dali deci na korištenje. Posle toga je prek sedemdeset meštrov odišlo na burzo jerbo nemajo kaj delati. A tak dobri meštri. A gda so jim dali kajbi zidali šporcko dvorano pre Svetomo Đurđo na brego bilo bi vse drugač. Ali kajbi mi Međimorci, mi smo vekši katoliki od pape i dali smo posla stranjskima, a naši meštri nek si denejo zobe na klin. A na Belici so jiv vsi falili, od načelnika, prek župana, do prvoga potprecednika Čačića.

Ne znati što bode duže zdržal, minister Mrsić ili pak sindikati javnih službi. Nebrejo  se dospomenuti što bode popustil i čega bi se težaki vu javnaj službaj trebali odreči. Oni priznajo gda je kriza, gda je teško, gda ga ne penez i gda vsi moramo nositi terha krize i pomoči kaj se te nevole rešimo z čim meje žrtvi i čim meje težakov na burzi. Tak težaki vu javnaj službaj prepovedajo, ali nečejo kajbi se i jim nekaj zelo. Oni so za vse sam kaj  jim plače nebi nikaj išle doli. Oni bi se odrekli one povišice štero jim je Jaca obečala pred dve leti, a štero so nigdar nej dobili. Oni tak več na leta gledijo težake kak se muočijo z dve jezere kuni brez dodatka na staž, bez regresa, bez božičnice i kaj  nebodemo rekli gda te jezere ne dohajao ruon vsaki mesec. I unda bo nešči rekel gda smo vsi jednaki? Nevek poriti k meši odidejo oni kaj punijo kaso, dok oni šteri praznijo gospodarijo z penezi.

Nebrete več nikomo veruvati, niti nam domačaj, niti pak stranjskaj, a niti pak Interneto, šteri tobož vse zna. Najme kaj, napisal sam na Guglino „međimorski tajkun“ i otpral mi se čistam prazen monitor. I ve mi rečite komo nek verjem: sebi, sosedima ili pak Interneto? Furt so mi prepovedali tak gda sam počel veruvati gda oni na Interneto vse znajo, a mortik još i vejč, jerbo so se falili gda so oni kak Božekovo oko štero vse vidi. Rečite mi, prosim vas lejpo, je li to mogoče gda mi Međimorci nemamo svoje tajkune? Pak kaj smo mi pravzaprav  tak nesposobni? Gruntal sam si jen čas i unda mi se vužgala ponošena svečica, pak sam probal na Guglino poiskati „međimorske kulake“, ali pak nikaj. Mogel bi reči gda na falačko zemle med dvemi vodami živi sam pošten svet. Ali zakaj pak smo unda jeden drugomo tak jalni ak smo vsi jednaki, očem reči, jednako pošteni? Ili ga mortik, itak, i vu našemo međimorskomo cvetnjako jega kukolja sam se dobro zamaskeral, tak gda ga niti ovi z Interneta nebrejo najti. Vsa je sreča kaj Big Brader nezna gda je Međimorje malo!

Vučili smo se vu školi gda nikaj kaj postoji nebre zginuti brez traga i glasa. A vu denešje vreme se pripetilo i to kaj je zginulo. Napriliko, zginulo je več hajdig bakrenih žlebov, kipov i to nej sam z hiži nek i z cirkvi, a i z groblja. I od toga vsega niti traga niti glasa. Niti se je zazvedilo što je fkral, niti kam je del, komo jiv je prodal? Vidite kak so teška ova krizna vremena i kak je velika recesija kaj več niti prirodni zakoni ne vredijo?

Očeš videti Španjolsko i to Barcelono?  Ak si mladi, napeti i ak si žensko, očem reči, puca željna vsega kaj mladi čovek, oliti žena ili puca, oče znati, unda si kak stvorena kaj z tebe napravijo hurmo, kaj nebodem rekel, fljundro na šteroj so vsi služili, a ona je delala i dobavljala nekše drobne. A znate kak so mlade puce, štere so zbavile kakšo takšo sredjo školo, a do posla nikak, a imajo voljo kaj se genejo z hrptejače svojih starcov. Takše puce je ne teško navabiti. Što bi rekel gda bode to tak zišlo, a vse je zgledalo kak pravi posel. Dohajali so mešetari vu anjcugaj z hojzpinklinaj, tu i tam so se naslajali i na policaje, tak gda je to vse zgledalo vu nejbolšemo redo. I to je još nej vse: na prvi posel so se peljali z reoplanaj. Što bi rekel kaj so te preštimani moži i fajne žene bili vu službi običnoga kurvaraja?

Teca Franca i jena pajdašica i treča soseda Jalža so se nekaj navelikom spominkovale, na klupici,  pod lipom naprej pred tecinom hižom .Vu tem cajto je Julika došla vum črez potna vrata na Pištijovoj lesi. Obedve so mam včuhnule i zagledale so se vu Juliko, štera je pomalem odhajala. Franca je prva pregovorila: - Kaj ti misliš, jo je je? A Jalža je mam otpovedala: Je jo je! Tak ve vsi znamo kaj se pripetilo. Ak nešči, mortik, ne razme nek se javi teci i ona mo bode vse sprepovedala.


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=13871:kam-so-se-itak-skrili-meimorski-tajkuni&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=13871:kam-so-se-itak-skrili-meimorski-tajkuni&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)


KUD ''Orač'' Demerje - Dej mi bože joči sokolove, 02:35

KUD ''Orač'' Demerje - Dej mi bože joči sokolove (http://www.youtube.com/watch?v=4UMh-2O1GPo#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 22, 2012, 10:00:29 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano: 26.07.2012.
 
Dnevnik tate Bena  

Škorpion

Žena si je natočila liker od višnji, a ja gemišt. I to pravi, h kupicu od tri deci. Malo dalje sused s broja 7 isto tak sedi vani i pije gemišt. A moj gemišt se nije videl s njegove točke gledišta jer je bil zaklonjen s nekakvom zelenjavom kaj je još pokojna baka posadila. I pita on mene e si bum spil gemišt. Zdignem ja skoro punu čašu, spil sam morti dva-tri gutljaja i objasnim mu da pravi Zagorec nemre ni na moru biti bez svojeg domačeg vina. No dobro, tatino je vino.


Piše:Tomislav Benčić


Škorpion je jedna opasna životinja. Naročito ak vas hpiči. Tu pri nama ih baš i nema, ali tam na moru ih ima. Ne morate biti strahu nije me niti jen hpičil. Niti hgrizel. Kaj god da škorpioni delaju. Jedan mali škorpion je bil tam na moru, na največem jadranskom otoku povod za jedno susjedsko druženje.
 
Probajte si prvo predočiti jednu tipičnu primorsku ulicu. Vuska je, sa h kamenu, kamene hiže kaj su jedna do druge. I jednu večer si žena i ja sednemo ispred hiže. Žena si je natočila liker od višnji, a ja gemišt. I to pravi, h kupicu od tri deci. Malo dalje sused s broja 7 isto tak sedi vani i pije gemišt. A moj gemišt se nije videl s njegove točke gledišta jer je bil zaklonjen s nekakvom zelenjavom kaj je još pokojna baka posadila. I pita on mene e si bum spil gemišt. Zdignem ja skoro punu čašu, spil sam morti dva-tri gutljaja i objasnim mu da pravi Zagorec nemre ni na moru biti bez svojeg domačeg vina. No, dobro tatino je vino.
 
U međuvremenu je i sused z broja 5 zišel van z hiže i čaka ženu da ideju h šetnju. Baš h to vrijeme zagledamo na zidu hiže (broj 3) malog škorpiona. Zemem fotoaparat i poslikam ga onak za uspomenu. Pita sused s broja 5 da kaj slikam. Velim mu da sam slikal škorpiona, a on na to odmahne kaj da sam tu pri nama slikal muhu. Kad je več došel do mene zmislil sam se da sam mu dan prije obečal da bu probal moju rakiju od suhih smokvi.
 
Taj dan kad sam mu to obečal nije več štel piti jer sam mu prije toga dal rakiju od normalnih smokvi za piti. Počel se opet nekaj izmotavati, ali kak mu još žena nije zišla van z hiže pristal je probati. Probal je, pohvalil je rakijicu da je dobra i malo smo se pospominali kak gdo dela takve rakije. Pa se zmislil da ima još rakije od orehi i da onda mi moramo to probati. Sused s broja 7 nije štel rakije jer je rekel da neče betonirati i da bu ostal na gemištima.
 
Ni prešlo ni minuta-dvije kad se iz pravca rive pojavil sused s broja 8. To jest več nišči ne živi na broju 8 nego je kćer od tog suseda tam napravila apartmane, a oni živiju malo dalje na broju 17. Zapraf od svih spomenutih tam živi samo sused s broja 5, dok smo svi ostali kak bi tam rekli furešti.
 
Onda smo sused s broja 5 i ja ponudili suseda s broja 8 s naši rakicijama, kaj ovome nije teško palo, ali mu je nakon par rakija dosta teško selo, pa se več počel i za galender loviti da ne zgubi ravnotežu. Bi on još ostal z nama, ali je zagledal ženu, kćer i hnuka i rekel da mora iti i krenul je prema doma. Ipak je još stal i pri susedu s broja 7 i ž njim si gemišt spil.
 
A da nisam krenul slikat škorpiona, valjda se i ne bi tak ljepo družili.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-skorpion (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-skorpion)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Škorpioni, buve, muve, vuši i stenice, se to ide v beli Zagreb grad ...

Zvonko Markovinovic - Mimi - Bezi Jankec, 01:13

Zvonko Markovinovic - Mimi - Bezi Jankec (http://www.youtube.com/watch?v=qJhvsakip6A#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 22, 2012, 10:07:30 poslijepodne

Zagorski list
e-vundano 30.07.2012.

Iz bakine pučke bilježnice

Megla na Jakopa te v snijieg zakopa
 
Pune je sekirancije i onda muž nebre kak treba ni posel pri žejnske obaviti jer je se zmučen kak da je od jutra oral, a ornice nije ni v ruke prijel ! A mlade babe gda duojdu z posla, mam si idu leči jer ih boli glava ili su im noge natekle kak peharci, onda neke za večerju kakti skuhaju i zaspiju pred televizorom krej muža. Bug mi naj opresti, a nej trebale spati nek se kušuvati med vanjkuši  z mužom se do puol noči, i onda opet v jutre gda prvi put kokot zapopijieva. Je, tuo ti je nuovi, muoderni svijiet gde valjda nema kupitanja... Dobre kaj sam stara i tuo nem duge gledela

 
Piše:Zoran Gregurek


Megla na Jakopa te v snijieg zakopa . Tak je govorila moja babica gda bi v jutre z polja buču donesla na Jakopove (25.srpnja). Tuo znači da bu tak uoštra zima da bu snijieg do oblukof i da se vun ne mogle i da se bume onda rada zmišljali na ove lijiepe dane vu sedmomu mesecu.
 
A zakaj je buču nesila ? Veli se da sveta Jana bučnicu peče i onda je bučnica najfineša, a ona je Jakopova prva suseda štere je guod 26., pripovjedala je naša hraščinska baka Ivka pučka prognozerka.
 
Što je sa usjevima za vruća vremena ?
 
„ Šenica na Jakopove zori, ali i zgori. Zate bi ju treba do toga goda požeti jer bu veliki kvar i gubiček (gubitak) ake prevujde i ake je žetva vu kolovuozu. Nije dobre ni da tri dana predi curi, na Magdalijienu 22. srpnja, jer se te dešč rada zadrži i onda nije moči ni otavu pospraviti, jer je sijiene več odavna pokošene. Vrak je če suha trava na polju zgnjije, onda smrdi one sijiene ili otave štera je krej toga same stala i blage to rada ne ije „,mudrozborila je starica.
 
Baka Ivka iz godine u godinu potkraj je srpnja ponavljala savjete za sve djevojke koje žele postati majke.
 
„ Dekle za zamuš i mlade snehe muoraju se moliti svete Jane da im da muoč da srečne zanesiju. Je, tuo nije smijiešne jer je se več parof šteri nemreju imeti dece. Sveta Jana je tu na pomoč i ona rada pomore bebe i muže da začmeju dijiete. Denes ti, sinek dragi, nije ni čude da se dijiete teške prime jer si nekam letiju kak stekli, telefuoni su im furt na vuhu, stalne tuču po oni črni tablicami (misli na laptope) i skečiju kak da im je teške prebirati po slova ?!
 
Pune je sekirancije i onda muž nebre kak treba ni posel pri žejnske obaviti jer je se zmučen kak da je od jutra oral, a ornice nije ni v ruke prijel ! A mlade babe gda duojdu z posla, mam si idu leči jer ih boli glava ili su im noge natekle kak peharci, onda neke za večerju kakti skuhaju i zaspiju pred televizorom krej muža. Bug mi naj opresti, a nej trebale spati nek se kušuvati med vanjkuši  z mužom se do puol noči, i onda opet v jutre gda prvi put kokot zapopijieva (smijeh). Je, tuo ti je nuovi, muoderni svijiet gde valjda nema kupitanja... Dobre kaj sam stara i tuo nem duge gledela „,izustila bi starica zabrinuta za nove generacije zbog njihova načina života.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-megla-na-jakopa-te-v-snijieg-zakopa (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-megla-na-jakopa-te-v-snijieg-zakopa)


Jakopitajne v melinu

Žiga i Bandisti - Međimurska Erotska, 04:09
 
Žiga i Bandisti - Međimurska Erotska (http://www.youtube.com/watch?v=bOnKo0zg0_0#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 22, 2012, 10:13:12 poslijepodne
Međimurske novine
e-vundato: 23.07.2012.
 
Tre negda delati i vu posteli
 
Piše: Jožek radnik
 
Če duže dale vse vejčpot čujemo kak so oni šteri so do lani bili na vlasti čuda krali, ali vam morem reči gda so i hajdik toga delali. Delali so ceste, moste, vijadukte, autoceste, tunele (nešterne so farbali i po deset pot) i kaj nebom dale nabrajal jer bodete rekli gda za jiv navijam. A ve kak so došli ovi novi, ve se nikaj ne dela, nišči ne krade, a penez ga ne. Gde so penezi ak smo vsi pošteni? A ljude smo ogulili, očem reči, ljudima smo pobrali peneze prek pedevea i podražili smo benzina, plina strujo… To vam mene gvinta!
 
Takorekoč prek noči je namanđeral naš vodeči međimorski narodnjak i dožupan Matija Posavec i postal je član Precedništva stranjke. Mortik se on tomo nadjal, mortik se več duže vreme šepetujilo o tomo, ali moram vam priznati gda so se o tomo nikaj nej spominali ovi pre čakoskoj grackoj vuri. Kak bilo gda bilo Matija je hajdig visoko dogural i, kaj se politike dotikavle, prestigel je i župana Iveka. Ivek je mel željo, štera mo se nej spunila, a Matija se, kak smo več rekli, stiha dosmickal vu sam vrh stranjke. I to na domačemo tereno vu Svetomo Martino. Kak bi labodoritaši rekli, iskoristil je vse prednosti štere donaša domaći teren. A vu Svetomo Martino je to topla voda, friški zrak, meso z tiblice, dobra kapljica… Ali to je vse nej dosti ak je igrač, kak god on dober bil, nej vu punoj formi kaj more vu svakomo cajto dati vse od sebe. Brzčas je Matija bil prepravleni jerbo je mam uspel čim so ga zebrali kaj bo igral.
 
Gazdi vu Međimorskaj vodaj so meli svojo Skupštino pak smo zazvedili kaj se tam teško posluje. Dobiček je vse menši. I to na vodi. Istinabog gda mi ljudi dostik vode spijemo i skorom vse i platimo. No, makar je to tak, ipak so gazdi zmenšali plačo direktoro Jožeko (mojemo imejako) Zorčeco jerbo se dela premalo novih priključkov kak na vodo tak i na kanalizacijo. Nej znati je li je gospon Zorčec kriv za vse one vu Vanovco ili pak Križovco, šteri nečejo piti jegovo vodo? Zbogradi toga so ga vudrili po žepo, a to kaj je postavil novo cisterno vu Svetomo Urbano i kaj je tam potrošeno čuda vejč vode nek lani i kaj je i vino čuda bolše, za to ga je nišči nej pofalil. Kak smo mi Međimorci škrti gda treba nekoga pofaliti! Ili pak jalni?
 
Nejrajši bi se preselil vu Nedelišče jerbo nedelski gospodarstveniki i obrtniki plačajo nejmenše kamate na zajme, a to vam je, bormeš, denes nej mala stvar. Najte me krivo razmeti, ali nebrem veruvati gda se je to dospomenulo mimo politike. Pak kak bi Splicka banka, ruom, vu Nedelišče odišla? Nešči jim je moral pota pokazati.
 
Vsaka čast dečkima i pucama na štrigoskom hataro kaj se dotikavle vina. Najme kaj, vina so jim vsako leto vse bolša i bolša i po temo jiv bije dober glas, kak vu Lepoj našoj, tak i dale do kraja sveta. No, ravnatel štrigoske škole i opčinski načelnik, gospon Rebernik, furt prepoveda kak se sam od vina nebre živeti, žali se i prosi svoje može i žene nek, bar tu i tam, napravijo i nešterno dete jerbo se mo bode škola spraznila. Pak za koga se naprajla tua fajna škola, a i šporcka dvorana polek je – to vas i ja pitam, dragi moji Štrigovčanci i preštimane Štrigovčanke? Neje dostik kaj delate vu goricaj, kleti, lagvaj, tre nekaj delati i vu posteli.
 
Serjanski gracki načelnik i mještani Križovca nikak se nebrejo dospomenuti štero vodo bi Križovčari pili. Najme kaj, verjem gda znate kak vu Križovco imajo dva vodovode, jednoga staroga selskoga i ovoga drugoga grackoga, očem reči, Zorčecovoga, ali furt pijejo svojo domačo vodo makar je nej zdrava kak bi morala biti. Velijo, ak so tulikša leta preživeli z svojom vodom unda bodo i dale. Ali z tem se ne slaže gracki načelnik Dobranić, pak je uvel par – nepar i to tak kaj vu parne dneve teče Zorčecova voda, a vu neparne morejo piti ono svojo domačo. Najgerek sam što bode duže zdržal?
 
Kak je to lejpo gda so vsi zadovoljni. To se vam je ovo leto pripetilo z pšenicom. Verjem gda ste čuli kak je ovo leto pšenica čistam kredno rodila makar je jedno vreme nej bilo dežđa. Ali to je još nej vse, tre reči kak je određena otkupna cena 1.35 kuna po kili, pak vam ve seljaki imajo kaj pelati vu Paromlin, a peneze dobijo za dva dni. To vam je to zakaj so vsi zadovoljni. Fala dragomo Božeko kaj sam i to doživel, a vse ove traktore po vulicaj okoli Melina si bodemo nekak (kak i vsako leto) zamagadili.

Nebrem veruvati gda so se i „Prijateli“ (to mislim na one šteri se brigajo za ničije pese) počeli sfaditi, a tulikša so si leta bili zdobra. Kak se pripoveda posvadili so zbogradi penez. Kak i vseposud, tak so i tu penezi svajo donesli makar so jiv nigdar nej dostik meli. Dok svaja traje peseki sam čusijo vu kučicaj, čkomijo i čakajo.
 
Naše žene se furt bunijo kak jiv mi zapravljamo, očem reči, damo jim kaj pre hiži držijo tri vogle i delajo vse one posle štere nišči drugi neče, a dok so peneze vu pitanjo unda jiv fkrej natiramo. Kak i vsaka medalja, tak i ova ima svojo drugo strano. Najme kaj, ve se i vu Štrigovi pokazalo gda so žene nej za to na ovomo sveto kaj bi gospodarile z penezi jerbo poglednite sam gospo Karino Zamuda, kuliko so joj ljudi penez dali kaj bode pazila na jiv i gospodarila žnjimi, a ona je vse zahuzala i to nišči ne zna kam i z kim. I unda bodo se naše žene čudile kaj jiv držimo dale od bukse?


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=13953:tre-negda-delati-i-vu-posteli&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=13953:tre-negda-delati-i-vu-posteli&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)

(i)l zajna (48.) stranica sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine880i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine880i?mode=embed&layout=grey)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
 
Ne se v love. Važne su i nekretnine.

Podvinčani
Podvincani – Penezi, 02:50
zagorska popevka

Podvincani - Penezi (http://www.youtube.com/watch?v=a6evWQQuN_w#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 22, 2012, 10:17:57 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3526, 31.07.2012.

KAJ je naše pitanje i naš odgovor
 
Piše: prof. Barica Pahič

Grofica Katarina Patačić je nie mislila same na modu, pisala je ona i verzuše 
 
Zate se pitam kam bi bila dospela hrvatska književnost da smo išli po tragu kojemu je kajkavščina shodna točka. Od gda smo pričeli zgrađivati jedinstveni književni jezik, kaj je bilo neizbežno, kajkavski je nestal z književnosti, se dok A.G. Matoš nie napisal “Hrastovečki nokturno”, lirski dodatek svojemi uspomenami na ljetovanje vu Turopolju.

 

Prešlo je več 231 leto kak je grofica Katarina Patačić napisala svoje “Pesme horvatske”. Bila je obrazovana i načitana žena štera je v “Molem Beču” živela na visoke noge (ne mislim na dvanajstcentimetarne štikle), ali je nie mislila same na modu, neg i na poeziju i znala pisati, za svoje doba dost usaveršene verzuše, tj. stihove. A k tomu, pisala ji je na kajkavskemu, na kakvemu su ta duoba i gospoda govorila.
 
Čez več od dva stolietja su za pervu varaždinsku pesnikinju, štera je pisala  vglavnem ljubavne pesme po modi onoga duoba, znali same nje bliski ljudi i stručnjaki. Denes cenimo ovu pesnikinju pa natječaj za nagradu, za najbolšu kajkavsku knjigu lanjskoga leta, nosi njezino ime, a raspišuje ga Matica hrvatska i Varaždinsko književno društvo.
 
Zate se pitam kam bi bila dospela hrvatska književnost da smo išli po tragu kojemu je kajkavščina shodna točka. Od gda smo pričeli zgrađivati jedinstveni književni jezik, kaj je bilo neizbežno, kajkavski je nestal z književnosti, se dok A.G. Matoš nie napisal “Hrastovečki nokturno”, lirski dodatek svojemi uspomenami na ljetovanje vu Turopolju.
 
Pesmicu je završil  praf cukreno: “Hajči, Smiljček, hajči, picek moj.” (Smiljček je zaprav pucica zlatih lasi, Smiljka, a to velim zate kaj je jena osobitost kajkavščine da se i imenice ženskoga roda jake često deminutivizieraju vu muškem rodu: Marek, Janek, Katek, pa tak i Smiljček. O tem sam se več z jenim jako važnim gosponom prepirala, ali mi tie Matošev argument nie pal na pamet.)
 
Matoš je morti uspaval svojega Smiljčeka, ali je z tiem probudil pesnike Drageca Domjanića i Frana Galovića i z njimi se kajkavščina vrnula v  književnost, maker na mala vrata i sramežljivo. Književni se jezik v mirna i staložena doba razvija tak da se udaljava od izvornoga narodnoga jezika, a gda narod osieti da njegvem jeziku prieti opasnost, vrača se dijalektem kak obrane narodne samobitnosti.
Za te su v duoba serbokroaščine tak popularne postale popiefke s krapinskog festivala i književni natječaji šteri su forsierali kajkavščinu ili čakavščinu. A denes se vidi da je kajkavska književnost zbilja živnula.
 
No, če sem tekst začela z pervu kajkavsku pesnikinju, želim ga završiti z jenu denešnju. Nek to bude Valentina Šinjori, štera je nie grofica, ali je profesorica štera na kajkavskim festivali dobiva nagrade, a glavno ji je delo zbirka popiefki “Jutrešnji bluz”.
Nažalost, morem vam ponuditi same jenu njejnu kraču popiefku, onu pod imenom
 
 
Leta gospodnjih devedesetih

"Otprite oblok da vidim koje je stoletje vuni"
(Pasternak)

Po obloku razjokane brazdice rose,
Lampa na bregu, spoda Beja, kmica,
Brige ščerašnje kesni cajt odnese,
Mir se pomalem čez stekla smica.

Lica su vu meni skrita od mene
Zginutih ljudi, jafkanja puno
Zebeju njihove nade prižgane
Čez zaprti joblok ščipa nokturno.

Proza življenja koračila v pesmu.
Svet se negde kala, negde su jutra.
Kervavi mesec vu neljudi skriti -
Reč se bojim pustiti jasnu,
Zvuna peče, žari iznutra.
 
Kristuš se z decu joče pribiti.
 

Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/grofica-katarina-patacic-je-nie-mislila-same-na-modu-pisala-je-ona-i-verzuse.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/grofica-katarina-patacic-je-nie-mislila-same-na-modu-pisala-je-ona-i-verzuse.html)

i(l)
str. 33 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3526.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3526.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

04:30-06:20
Emmerich Kalman: Grofica Marica (2003): Dolazak baruna Kolomana Župana /Hajd'mo u Varaždin
, 06:20
Sandra Bagarić kao Grofica Marica i Vid Balog kao barun Koloman Župan u poznatoj opereti Emmericha Imre Kalmana.

Emmerich Kalman: Grofica Marica (2003): Dolazak baruna Kolomana Župana /Hajd'mo u Varaždin (http://www.youtube.com/watch?v=uDB2rH8WF_U#)

Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 29, 2012, 04:36:48 poslijepodne
Međimurske novine
e-vundano: 6. kolovoza 2012.


Nišči se neče igrati z partizankom

Pravzaprav sam štel reči gda ambrozijo, očem reči, partizanko moramo likviderati ak nečemo nekše vekše nevole. Tuliko težakov imamo na burzi, tuliko ljudi kaj dobavlajo kajkakšo pomoč, a nigdi nikoga što bi se malo zaigral z partizankom. Znate kaj, to moramo mi sami naprajti jerbo nišči to ne bode napravil mesto nas. Tak smo lanjsko leto čakali kaj dragi Božek nekoga pošle (po onoj narodnoj: Božek joj je dal kaj zraste nek se i pobriga za jo), ali neje išlo. Tre fljučnuti vu šake, zeti koso ili pak kosilico vu roke i na posel.


Piše: Jožek radnik


Naš jahač na konjo z ručami Filip – Fićo Ude se vrnul z Olimpijade vu Londono z praznaj rokaj. Mel je veliko željo kaj bi srebrno želencijo z Pekinga zamenil za zlatno, ali neje išlo. Najme kaj, on je prinas doma, vu Nedeliščo, treneral na našemo domačemo međimorskomo konjo, a tam so mo podlečili engleskoga pak ga je of hitil z sedla. Kak smo vidli, neje mel srečo, a vsi znamo gda vu športo treba meti bar malo sreče. Poglečte naše labodoritaše Dinamovce, jiv sreča na rokaj nosi. Bar ovo leto. Nejpredi je vu Bugarskoj Ante Rukavina spasil, i to vu zadjoj minoti, kaj so Bugari ne zabili drugoga gola, a unda je vu 93. minoti zabil gola i zravnal na 1:1. Vu Zagrebo pak so Dinamovci zabili gola vu 98. minoti tak gda so, bar za ve, ostali vu Evropi. Ak jiv bode sreča i dale tak mazila unda bodo ostali i duže. Znate kak velijo naši ljudi: što ima srečo kalamper mo i na betono zraste. No, bil bi zadji cajt kaj bi Dinamovci počeli igrati, a ne kaj se bodo furt naslajali na srečo, jerbo nebre se niti sreča restrgati.

Furt se pripoveda gda ak je čovek više bole vidi, pak bi tak trelo biti i dok je na vlasti. Ali ne, dok so naši političari vu oporbi unda vse bole vidijo, ak ne verjete meni pitajte esdepeovce predi, a hadezeovce ve. Predi je za vse kaj je ne štimalo vu Lepoj našoj esdepeovcima bil kriv hadeze, a ve morajo med sobom iskati krivce, predi je ne trelo mosta na Pelješac, a ve ga tre, predi je pedeve 23 bil preveliki, a ve je i 25 premali, predi so huškali nezadovoljne težake kaj zidejo na vulice, a ve jiv zmirivlejo, predi je bilo vse hudo, a ve je drugač i još huje…

Šest meseci je minulo otkak so esdepeovci i haenesovci, očem reči, «kukurikači» prevzeli vlast, a nikaj se je nej genulo na bole. No, neje ruon tak jerbo so zdigli cene benzino, plino, struji, povečali so pedeve…, tak gda ga vejč penez vu državnoj kasi,a vse meje i meje vu žepima nas težakov. Zakaj je to tak povedale so nam, minuli tjeden, na presici, Dragica Zgrebec i Nadika Jelaš, dve naše i esdepeove saborske zastupnice. Zazvedili smo gda esdepe pomalem jemle vu roke cugle vlasti, ali gda se još ne vidi sunce na krajo tunela. Nejsam nejbole razmel je li smo pravzaprav mi došli vu tunel ili ga još iščemo, očem reči, ili je još na farbanjo. Isto tak smo zazvedili gda jim ne bode dosti jeden mandat od štiri leti nek jim bode trelo nejmeje osem let kaj Lejpo našo dotirajo vu red. Posle toga sam nej mogel spati i kajkakše so mi huncvutarije hodale po glavi, tak gda sam zazvedil kaj je kukurikačaj značil tej «Plan 21», oni so zaprav splanerali kaj bi bili 21 leto na vlasti i za tej cajt bi, mortik, ftegnuli vse naprajti kaj so z obečali. Što bo jiv tak dugo magadil? Nekaj si gruntam gda bi za tak dugi cajt sfondali i nas i Lejpo našo, tak gda bi se posle toga ljudi mogli spominati i to vu Austrougarskoj, kak je na tom placo negda bila država vu šteroj so živeli Hrvati, a i jivi prvi sosedi Međimorci. Verjem gda «kukurikači» pomalem trošijo zajma šteroga jim je dalo hrvaško biračko telo lani vu decembro, a dok se kupica našega strpleja preleje, bogzna gde bodo završili.

Znali smo gda prinas vu Međimorjo raste ambrozija, očem reči, partizanka štera nam Međimorcaj donaša kajkakše nevole, ali gda i mi imamo pedofile to sam nej veruval. Ali vrag nigdar ne spi, pak je tak došla i na svetlo dneva istina kak se Damir z Črečana jako rado «igral z decom» i to z dečecima. Kak vidimo i vu međimorskom cvetnjako ga jega drača i to onoga šteroga se teško rešiti. To je beteg i to veliki beteg jerbo kak razmeti Damira kaj se «igral» z dečecima, a tuliko puci ga je čakalo. On bo završil vu rešto, sam nej znati je li bode rešt zlečil toga betega ili bodemo i posle morali paziti na jega. Ajoj, ajoj, a kaj bode z dečecaj?

Gda sam več spomenul partizanko, moram reči gda nam se je jako lejpo rezrasla i raste makar jo ne zalevlemo, a niti pak gnojimo. Nišči jo je ne posejal, a vseposot raste onak ftruc. Znate kaj me čudi, pak kak je nišči do ve nej zmislil nikaj kaj bi od partizanke mogli naprajti, a kaj bi od toga bil nekši hasen. Mortik bi jo mogli zažgajariti i dobiti nekšo žganico za kurje oči. Ili bilo kaj drugo sam kaj jo sfondamo. Pravzaprav sam štel reči gda jo moramo likviderati ak nečemo nekše vekše nevole. Tuliko težakov imamo na burzi, tuliko ljudi kaj dobavlajo kajkakšo pomoč, a nigdi nikoga što bi se malo zaigral z partizankom. Znate kaj, to moramo mi sami naprajti jerbo nišči to ne bode napravil mesto nas. Tak smo lanjsko leto čakali kaj dragi Božek nekoga pošle (po onoj narodnoj: Božek joj je dal kaj zraste nek se i pobriga za jo), ali neje išlo. Tre fljučnuti vu šake, zeti koso ili pak kosilico vu roke i na posel.

Nebrem veruvati gda so naši policaji nej mogli prijeti mladoga Slovaka, šteri je fkral Škodo fabijo i žnjom preletel prek naše državne meje gde smo ga nagajali prek sto kilometrov. Rečite mi, prosim vas lejpo, kak so ga policaji nej mogli tak dugo dostići, a mojega kuma so včasi zastajli vu bemvejo, a pelal se prek dvesto kilometrov na vuro. Kaj so, mortik, ovi kumovi presretači na urlabo?


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14060:nii-se-nee-igrati-z-partizankom&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14060:nii-se-nee-igrati-z-partizankom&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine882i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine882i?mode=embed&layout=grey)
i(l) str. 56. sim
http://www.mnovine.biz/images/pdf/882/mnovine882i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/882/mnovine882i.pdf)


Žiga i Bandisti - Klinčec stoji pod oblokom, 04:03

Žiga i Bandisti - Klinčec stoji pod oblokom (http://www.youtube.com/watch?v=xOCRiJY_jjM#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 29, 2012, 04:38:08 poslijepodne
KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Piše: Barica Pahič

Govorili su deci da štokavci su Srbi, a kajkavci Slovenci

Gda narodu zemeš jezik, zemeš mu i zemlju. Zemlju i denes, kak i negdar, moreju kupiti, ali narod nemreju zatrti dek god ima svoj jezik. Narod je trdoglaven i, kre sie internacionalizmov i globalizmov, hoče biti ono kaj je, kak god ga kie vučil da mu bu bolje ak se sebe odreče.

Kajkavci se hočeju naslanjati na svoju kulturnu baštinu, čuvati svoj jezik, zgrađivati svoje samopoštovanje i svojimi rečmi bogatiti hrvatski jezični standard pa vu njem ftvrđivati svoju nacionalnu samobitnost, svoje hrvatstvo.



Jedna me važna osoba pitala zakaj o kajkavštine pišem tak; male o starimi pisci kajkavci, a male o denešnjimi. Nje sem objašnjenje dala opširne, a oniem štere to zanima bu to v skračenom obliku. Naime, v prepiranju i dokazivanju kakev je naš hrvatski standardni jezik, štero nažalost još naviek traje, dogodi se da nam oni z susedne države trdiju da je štokavština srpska, a kajkavščina slovenska pak da Hrvati nemaju svojega književnoga jezika. Pritom se zmislim kak je pred kraj osamdesetih liet v školu, v šteri sam dielala, došel jen kakti jezikoslovni stručnjak, a zaprav politički agitator, šteri je deci sugerieral da siem v Jugoslavije treba jen jedinstveni jugoslavenski jezik jer bu se Jugoslavija z njim jakše povezala.

Deca su ga same bledo gledavala i bila tiho. Moram priznati da se vutem niesem najbolj znašla, ali sam ga pokle pitala kak to misli. Odgovoril je da bi se zaprav jezik trebal zvati same srpski zate kaj je na njemu najrazvijenejša književnost, da Hrvatska, osim Šenoe i Krleže, i nema književnikov vriednih pažnje.

Takve norije su govorili po svetu i njihevi velikoserpski stručnjaki. Ni denes vnogi ljudi (osim stručnjakov) na to nemaju pravoga odgovora, a vnogi pomisle i da je to istina zate kaj malo ili niš niesu zeznali o bogatstvu hrvatske, najmenj pa o kajkavske, književnosti, štera je jeden od “stupova nositelja hrvatske kulture” i štera je v duoba svega procvata dosezala ”evropske obzore”. Zate tuo treba znati.

Teške povesne prilike su Hrvate rascepkale. Govorili su tremi dijalekti i razvijali tri književna jezika se dek nisu spoznali da jih kak narod jedinstveni jezik bu i politički povezal. Več je Ivan Belostenec, pavlin (šteri je rođen vu Varaždinu ili tu v okolici, a vmrl 1675. v Lepogalavi, i dosegel visoke jezikoslovne obrazovanje), v svoj riečnik “Gazophylacium” (riznicu rieči) unosil ne same kajkavske neg i čakavske i štokavske rieči.

Zvršil je studij fiozofije v Beču i teologiju v Rimu, ali se nie odrekel svojega naroda, a hodil je po svetu i mogel je. Vrnul se v svoj kraj. Spoznal je, morti baš zate, potrebu jedinstva Hrvata i toga da se z jezikom i književnostju čuva narodna samobitnost (a tak se ponašaju i si drugi narodi) i da Hrvati hočeju biti i ostati Hrvati, a ne ono kaj hoče nenarodna vlast. Gda narodu zemeš jezik, zemeš mu i zemlju. Zemlju i denes, kak i negdar, moreju kupiti, ali narod nemreju zatrti dek god ima svoj jezik. Narod je trdoglaven i, kre sie internacionalizmov i globalizmov, hoče biti ono kaj je, kak god ga kie vučil da mu bu bolje ak se sebe odreče.

Kajkavci se hočeju naslanjati na svoju kulturnu baštinu, čuvati svoj jezik, zgrađivati svoje samopoštovanje i svojimi rečmi bogatiti hrvatski jezični standard pa vu njem ftvrđivati svoju nacionalnu samobitnost, svoje hrvatstvo.

A za kraj, da mi se ne prigovori da sem dosadna i da same “educieram”, nek bu i nekaj šaljivega:

- Kak si se znašel v Nemčiji gda si nie još znal njemačkoga?
- Nekaj s persti, a nekaj s penezi.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/govorili-su-deci-da-stokavci-su-srbi-a-kajkavci-slovenci.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/govorili-su-deci-da-stokavci-su-srbi-a-kajkavci-slovenci.html)
i(l):
str. 20 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3527.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3527.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Grupa Kiss - Varazdinu na placu, 02:50

Grupa Kiss - Varazdinu na placu (http://www.youtube.com/watch?v=LUzkDc2gjJk#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 31, 2012, 12:27:58 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 28.08.2012.


Dnevnik tate Bena

Još jedna morska

Uspeli smo prejti s Cresa na Krk i odlučili smo stati i nekaj si spiti negde h gostioni. Stali smo h jednom malom mestu uz obalu, gde nišči od nas nigad još nije bil. Dojdemo do gostione i jedva najdemo stol za sesti si. Seli smo si i naručili piti. Kad je konobarica donesla piti i račun pogledom na račun mi je mam bilo jasno zakaj je takva gužva. Cijene h toj gostioni su iste ko i tuj pri nama.


Piše:Tomislav Benčić   


Prošli put sam, če se toga več zmislite, napisal da bi bilo ljepo prejti na more i da mi se nič ne dogodi o čemu bi mogel pisati. Nije da se falim, ali sam i prošli vikend bil na moru. Ne of kaj je za nami, nego onaj prije toga. Nije mi se sprdnulo pa sam prešel, niti sam imel viška penez za tere nisam znal kam bi ih hitil, nego sam prešel po mamu i tatu na more. I cjeli vikend mi je bil za spomenuti ga h kolumni.

H petak sam delal nočnu pa je žena došla po mene h Zagreb. Krenemo prema moru i več na Lučkom gužva na naplatnim kučicama. Nismo baš dugo čakali i kad sam zel onu karticu, stisnem gas i mam prejdem na preticajnu traku. Nisam stigel niti h četrtu prešaltati, kad of ispred mene koči. Koči on, kočim i ja. Kad malo bolje pogledam kolona do kud ti pogled seže. I kad dojdeš do tam do kud ti pogled seže, opet kolona do kut ti pogled seže.

Odjedamput i helikopter policijski prejde iznad nas. A mi se vozimo kaj da smo h največoj gradskoj gužvi i to u špici. Prva, druga, strani, prva, kreni, stani, kreni stani, kreni, stani. Kaj je bilo? Prije Karlovca je bila nesreča. Valjda se zato napravila i kolona. Tek se kod Bosiljeva kolona malo razrjedila.
 
Kad smo išli doma još malo kolona. Ovaj put na trajektu. Zapraf ne na trajektu nego ispred trajektnog pristaništa. I to dobrih kilometer od pristaništa. Niti nismo videli pristanište. Ali kak se kolona nije micala zaključil sam da trenutno nema ukrcaja. A kak niti jen auto nije išel od pristaništa zaključil sa nema ni iskrcaja. Spajanjem ta dva zaključka zaključil sam da na pristaništu nema trajekta. Pa gledimo na drugu stran e bumo videli trajekt kak dolazi. I nakon dobrih pol vure, a možda i več, evo trajekta. Pa čakaj da se iskrca, pa krene ukrcaj. Malo po malo mic po mic spuštamo se prema pristaništu.

No, par sto metri prije pristaništa kolona stane, a trajekt prejde. A drugoga nema na vidiku. Tek kad smo krenuli kupiti karte za trajekt vidimo da dole h luki stoji još jen trajekt ali ne vozi, pardon, ne plovi. Taman kaj smo kupili karte počeli su ukrcavati aute i na taj trajekt kaj je stajal. Sreča da je i taj dosta veliki pa smo nekak stali na njega.

Uspeli smo prejti s Cresa na Krk i odlučili smo stati i nekaj si spiti negde h gostioni. Stali smo h jednom malom mestu uz obalu, gde nišči od nas nigad još nije bil. Dojdemo do gostione i jedva najdemo stol za sesti si. Seli smo si i naručili piti. Kad je konobarica donesla piti i račun pogledom na račun mi je mam bilo jasno zakaj je takva gužva. Cijene h toj gostioni su iste ko i tuj pri nama.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-jos-jedna-morska (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-jos-jedna-morska)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Čaukaj me čaukaj (kono)baurico

Baurico - Kvartet Gubec
, 02:53
Baurico - Kvartet Gubec (http://www.youtube.com/watch?v=KeYp0DmVN9o#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 31, 2012, 12:31:02 poslijepodne
Međimurske novine, br. 883, 10.08.2012.
e-vundano: 13. kolovoza 2012.

Premišlavanje Jožeka Radnika

Moramo deci reči kaj slavimo petoga augustuša

Minulo nedelo smo preslavili Den Pobjede i Domovinske zahvalnosti, očem reči, den gda so naši heroji i vitezovi, pred sedemnajst let vu Knino, zeli doli zastavo bivše države i zdigli našega hrvaškoga barjaka i tak pokazali vsima što je gazda vu Lepoj našoj i gda ona pripada nam Hrvatima.
Dok se spominam z našom decom, štera hodajo vu školo, oni ne znajo kaj slavimo petoga augustuša. Ljudi moji, pak to nej smeti dopustiti kaj se zabi i kaj naša deca neznajo kak smo došli do svoje Lejpe naše.


Piše: Jožek radnik


Olimpijada je počela pred dva tjedne i još navek traje. Mi Međimorci smo ostali brez svoje medalje, štero nam je obečuval naš konjanik Filip – Fičo Ude, šteri nas je scartal vu Pekingo gde je osvojil srebrno želencijo, ali letos ga je konj hitil z sedla tak gda se vrnul dimo z praznaj rokaj. No, šport je takši, tre biti pripravljeni, a tre meti i bar malo sreče, a Fičo je nej mel srečo. Prek sto je naših športašov odišlo vu London,a dok vam ovo pišem osvojili smo tri želencije, dve zlatne i jedno srebrno. Nejpredi so nas razveselili veslači, četiri dečki kak od brega odvaljeni so osvojili srebro i nejso bili zadovoljni jerbo so si nameračili zlato. Vse je bilo vredo do zadje trke gde so Švabi bili fletneši za dva metre. Vsaka čast dečkima. Vu minulo nedelo vsi smo čakali kaj bode naprajla naša Sandra štera hiče diska. Ona je odišla onak stiha na Olimpijado, ali nas je več dostik scartala tak gda smo se nadjali gda ona more i tu dobiti jedno želencijo. Kaj bodem vam pripovedal gda vsi znamo kak je hitila skorom dva metre dale od vsih svojih pajdašici i zlatno želencijo so joj obesili okoli šijaka. Morem vam reči gda sam, skupa z svojimi pajdaši, stal mirno pred televizorom dok so Sandri igrali himno. Nebrem vam reči kak mi je lejpo bilo pre srco. I soze so se pojavile. A unda pak nas je, kak strela z vedroga neba, potrefila naša druga zlatna želencija štero nam je strelil naš konobar z Novigrada, šteri ima taljansko ime (Đovani) i crnogorsko prezime (Černogorec). Pak nam je bilo lejpo i toplo pri srco dok smo znova poslušali Lejpo našo. Verjem gda je to još nej vse kaj se želenciji dotikavle, jerbo so tu još naši rokometaši i vaterpolisti, a i sestre Zaninović i zato sam poslal emajla bandistima vu London nek i dale vežbajo Lejpo našo.

Minulo nedelo smo preslavili Den Pobjede i Domovinske zahvalnosti, očem reči, den gda so naši heroji i vitezovi, pred sedemnajst let vu Knino, zeli doli zastavo bivše države i zdigli našega hrvaškoga barjaka i tak pokazali vsima što je gazda vu Lepoj našoj i gda ona pripada nam Hrvatima. Tak so dali po prstima vsima šteri so šteli gospodariti z nami i z našom Zemljom. Vse je to lepo i dobro, ali neje dosti kaj se sam jempot na leto na to zmislimo, a isto tak i na one šteri so nam to privoščili z puškom vu roki, a stopram na one šteri so svoje živote položili na oltar Domovine gda bi mi ve mogli živeti vu svojoj, slobodnoj i jedinoj nam Hrvatskoj. Nej sam to, dok se spominam z našom decom, štera hodajo vu školo, oni ne znajo kaj slavimo petoga augustuša. Ljudi moji, pak to nej smeti dopustiti kaj se zabi i kaj naša deca neznajo kak smo došli do svoje Lejpe naše. Znate kak se veli, ljudi šteri ne znajo i ne poštuvlejo svojo povjest nejso si zaslužili državo i takša država nebre dugo trajati i zato vsi moramo, a posebno naši navučiteli i profesori, širiti istino o Domovinskomo rato i o samostalnoj nam Lepoj našoj. To zadačo nesmemo zabiti i tu nesmemo zahuzati.

Hajdig je praha, i to cele oblake,zdigel minister za peneze Slavek Liničov šteri je del na svetlo dneva listine onih dužnikov šteri so dužni državi čuda vejč nek je to normalno.Vsi se bunijo protiv toga, a nejbole oni šteri so na listama. Morem vam reči gda so nešterni gori i po tripot. A vsi znamo gda so se vse države na sveto, do ve, brigale, a i dale se brigajo kaj poberejo čim več poreza. Pak od toga i živijo. Dugo se pripovedalo gda bodo te dužnike dali vum, dugo je i Slavek gruntal je li bi to bilo spametno ili pak ne, a na vse zadje to je došlo vum. Kaj reči, za nešterne smo znali gda so gori, ali so gori i oni na štere smo ne računali, očem reči, šteri so delali z figom vu žepo, a mi smo jiv držali za poštejake. Navek so gospodarstveniki gruntali kak bi jim čim vejč penez ostalo od onoga kaj so zaslužili, a kaj bi i država bila zadovoljna. To nateguvanje z poreznikaj vam ide po onoj starinskoj kaj bode vuk (čitaj: porezniki) sit i birke (čitaj: penezi) na brojo. Što malo duže pamti bode se zmislil gda porezniki navek imajo problema z nami, isto tak znamo gda so negdašnje Vlade več hajdig toga šenkale onima šteri so nej plačali, tak gda bi, po pravici, trelo i te listine objaviti kaj bi se zazvedilo kuliko je komo Lejpa naša šenkala. Jedni so ve došli na listo srama, a drugi se, onak vu sebi, smejejo kak so se prevlekli gešenk i hajdig jim je penez ostalo. No, kuliko vidimo, još jempot se pokazalo gda ga niti med poreznim cvetjem nej pravice. Kak je rekel jeden gospon vu sredo na sejmo: meni so moje duge šenkali tak gda ve dale delam pošteno. Odnavek je tak bilo, što je bliže ogjo bole se greje, pak je niti denes, brzčas, nej drugač!

Pregledal sam vse te listine štere nam je Slavek del pred nas i morem vam reči gda ga me nega niti na jednoj listini. Več par dni si gruntam: pak kaj sam ja to za čoveka gda sam nej mogel dojti niti jedno listino, a denes naši ljudi tuliko vredijo kuliko so dužni. Znate kak je to, gda ste nekomo dužni unda se te i briga za vas, briga se za vaše zdraviče i vse bode napravil kaj bode vas zdravje služilo tak dugo dok mo duga ne vrnete. A kak je to lepo gda imate nekoga što furt misli na vas, a nej tak kak sam ja kaj se sam moram brigati za vse. I za peneze i za zdraviče. A ve je več prekesno kaj bi bajal japi i mami kaj so me tak navčili.


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14136:moramo-deci-rei-kaj-slavimo-petoga-augustua&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14136:moramo-deci-rei-kaj-slavimo-petoga-augustua&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine883i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine883i?mode=embed&layout=grey)
i(l) str. 56 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/883/mnovine883i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/883/mnovine883i.pdf)


Java i Sumatra (Sv. Martin)
Sumartonski Lepi Dečki - Međimurski Mužikaši, 05:17

Sumartonski Lepi Dečki - Međimurski Mužikaši (http://www.youtube.com/watch?v=Ui8j4CfBNlk#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 31, 2012, 12:33:52 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3528

Piše: Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Ove jeseni kajkavski rečnik bude zdrukan i predstavljen

Lipljinov rečnik je pobudil veliko zanimanje Varaždincov, al’ i stručne javnosti. Ljudi su ga čitali i vu njem iskali rieči svega detinstva i svoje mladosti, al’ su ga nie čitali same kak rečnik, neg i kak zabavno štivo radi šalnih rečenic štere je koristil da bi riečima dal kontekst, ili, obično rečeno, da bi pokazal njihovo pravo značenje. Zato je rečnik brzo rasprodani.



Več je v ove rubrike bilo puno rieči od rieči i rečnikov. Spominjali smo največ one z naše kajkavske kulturne preteklosti, ponajveč Habdelića, Belostenca i Jambrešića, one šteri su vezani za Varaždin, a njih je puno, skoro toliko kak i za cielu Hrvatsku v to vrieme. Kaj to nie znakovito? A spomenuli smo i našega suvremenika, nažalost od prie štiri lieta pokojnoga Tomicu Lipljina, rođenjem, življenjem i delovanjem stopostotnega Varaždinca i kajkavca. Vnogim Varaždincima, dok idu kre našega kazališča i denes vu vuhu zazvoni njegov neponovljivi glas s pozornice. A on je, polek toga kaj je javno bil na pozornice, letima, onak za svoj gušt, zbiral i zapisival rieči varaždinskega govora, varaždinske kajkavščine i pripremal rečnik, šteroga je vun dal 2002. leta.

Njegov rečnik je pobudil veliko zanimanje Varaždincov, al’ i stručne javnosti. Ljudi su ga čitali i vu njem iskali rieči svega detinstva i svoje mladosti, al’ su ga nie čitali same kak rečnik, neg i kak zabavno štivo radi šalnih rečenic štere je koristil da bi riečima dal kontekst, ili, obično rečeno, da bi pokazal njihovo pravo značenje. Zato je rečnik brzo rasprodani. A kaj nam je pokazal? Istina je da vu njem, poleg najstarejših kajkavskih reči, kak i štokavskih spreobrnjenih na kajkavski i kajkavskih nekaj poštokavljenih, ima puno stranih reči, pogotovo z njemačkoga jezika, ali i z denes modernoga engleskoga, pogotove one z informatičkega, modnoga ili političkoga područja. Ti su germanizmi i anglizmi spreobrnjeni na kajkavščinu i bili su, ili jesu, diel građanskega ili urbanega sporazumievanja. A i to nekaj znači, kaj ne? Znam da bute se sami domislili kaj. A v rečniku se najdu i reči z šatrovačkoga govora ili žargona.

Ono kaj jezikoslovci, ali i si drugi zainteresirani ljudi moreju videti, bogatstvo je kajkavskih rieči z šteri pravi kajkavci moreju te stranjske reči zameniti, pa i to z koliko domišljije jih narod stvara, pogotove one štere imaju preneseno značenje. A bude prihvatljivi i siem kajkavcem, a ne same Varaždincem. Gda su v ruke dobili prvi Ljiplinov rečnik, saki čas su autora upozoravali da mu vu njem fali ova ili ona rieč, a on je to zapisival kak i se druge rieči štere je pokle čul, a v rečniku jih nema. Tak se nakupčalo jako puno rieči v njegve ostavštine. Da to ne bi propalo i pozabilo se, izdavačka hiža “Stanek” odlučila je Lipljinov rečnik znova vun dati v jake proširenem izdanju. Na tem se užurbano dela i rečnik bi trebal biti zdrukan i predstavljen javnosti ove jeseni.

A mesto kakvih drugih šalnih dodatkov, nek budu rečenice z budučega rečnika:

Biti astronom, ne znači brojiti zvezde. Brojiti zvezde, znači biti biti lenčina.
Naši biležniki menjaju aute kak ja štomfe.
Da sem bil mali, mislil sem da je ambasador dobre vole, ambasador koj se je napil.
Iskati iskrenog političara je kak iskati žabje perje.
Pred svetim Petrom nema advokata.
Arogantno se ponaša samo mulec.
Penes nemam, a drugač sem dobro.


http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/ove-jeseni-kajkavski-recnik-bude-zdrukan-i-predstavljen.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/ove-jeseni-kajkavski-recnik-bude-zdrukan-i-predstavljen.html)
i(l) str. 39. sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3528.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3528.pdf)

Citat:
Zadruga - Od blata do neba - Špancirfest 2012, 04:05

http://www.youtube.com/watch?v=MNzfEilWG-s (http://www.youtube.com/watch?v=MNzfEilWG-s)

Zadruga - Od Blata Do Neba (1993) spot ultra HQ, 03:15

Zadruga - Od Blata Do Neba (1993) spot ultra HQ (http://www.youtube.com/watch?v=1EQ9d-LBKpw#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: kuntakinte - Kolovoz 31, 2012, 11:06:43 poslijepodne
Zadruga - Od Blata Do Neba (1993) spot ultra HQ, 03:15
Mam se vidi da je to jen od najskupleše spotov na forumu.  ;D
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 03, 2012, 11:43:37 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundato: 20.08.2012.
 
Premišlavanje Jožeka radnika
 
Za Prcinkulovo vsi poti vodijo vu Čakovec

 
Piše: Jožek radnik
 
Minulo je glavno čakosko proščeje Prcinkulovo, štero čakoski fratri i patri obslužavlejo več duže od 350 let, a čakoski turistički težaki nekaj duže od četrdeset let. Kak je da je, dok to denemo skupa unda dojdemo do toga gda se Prcinkulovo obslužavle več cirka štiristo let. I kaj vam nek rečem ve posle od kak so se proščejarska svetla vgasnula? Vsako leto so proščeja vse bolša i bolša, a to nam je potvrdil i čakoski gvardjan, pater Stanko, šteri je rekel gda ga ovo leto, na glavnoj predobednoj meši, bilo čuda vejč ljudi nek lani. Nekaj je za to „kriv“ fratarski biškup iz Perua, Gerard Žerdin, nekaj pater  Zvijezdan Linić, šteri je predvodil trodnevnico, a nejveč pak zaslugi ima Marijica čije se godovno i slavilo. Proščeje se je, vu cirkvi i okoli cirkve, slavilo po dnevo, a po noči so bili drmeši i terevenke, štere so prek meli turistički težaki. Vu te dneve bilo je po Čakovco vsega kaj ste si poželjeli, a i čuda vejč od toga.
 
Čuda je bilo bandistov, tamburašov, plesačov i pjevačov za teh pet dni vu Čakovco. Naši klošari pre gracki vuri so zbirali nejbolše pjevače, nejlepše pjevačice, nejfajneše oprave, nejdebleše moške, nejbolešlank puce i žene, nejbole hercig frizurice, kiklice, vroče hlačice, kape, škrlake, špilhoze… Zazvedil sam gda je nejlepšo frizuro mel Đo Maračić Maki, a odlično drugo mesto je osvojil Duško Lokin. Nek se zna!
 
Na samo proščeje, drugoga augustuša, predi glavne meše bila je pršecija po glavnoj čakoskoj vulici, od Orla do cirkve. To je nej nikaj novoga i tak je vsako leto, ali ovo leto so turistički težaki najavili gda bode vu peršeciji i Gospa od anđela. Brzčas so se nej z Marijicom nejbole dospomenuli jerbo je ona nej došla.
 
Vu soboto, den predi Dneva Pobjede vu Čakovec se doteplo hajdig oldtajmerov, kaj motorov, kaj autov. Bilo je tu čuda domačih, a još vejč stranjskih. Došli so ljudi, očem reči, dopelali so se iz vsih krajov Lejpe naše, a bilo je i sosedov. Došli so oni z Evrope, a i oni tretji. Spazil sam lejpoga plavoga auta z Beograda. Čovek je vupal tak dauko dojti jerbo je i on i auto z onoga cajta gda smo si još bili žnjimi z dobra. Rekel je gda navija za Dinamo i gda zato vozi plavoga auta i gda je štel videti Međimorje o šteromo je čul vse nejlepše. Kuliko sam mel za čuti bilo mo je jako lejpo prinas, kak i vsima šteri dojdejo.
 
Nej znati je li je Marijica mela rada labodo i labodoritaše? Cirkvene knige o temo nikaj ne pišejo, ali je labodoritaški klub Međimorje organizeral turnira za Prcinkulovo. Igrali so naši međimorski tretjeligaši: Nedelišće, Prelog, martinski Polet i čakosko Međimorje. Pobedili so Međimorci. Kuliko sam mel za čuti šteli so pozvati i domačega čakoskoga tretjeligaša, ali so jiv nigdi nej mogli najti: niti upravo, niti trenera, a niti pak igrače. Najgerek sam kak bodo itak Čakovčari igrali vu tretjoj ligi štera zutra počne.
 
Za vreme proščeja so me zastajli Janezi (prepoznal sam jiv jerbo so govorili slovenski) pred čakoskim Kulturnim centrom i pitali so me po šteromo Nikoli Zrinskomo je čakoska knjižnica dobila ime. Zvlekel sam se i rekel sam jim: Kaj po šteromo, po onomo glavnomo! I odišel sam vu Centar za kulturu na nejbolša vina naših međimorskih vinarov! Ruon so mene našli, pak so mogli nekoga spametnešega pitati!
 
Još je proščeje niti nej minulo, a več so tati orabali škreblico, i to ono glavno, vu čakoskomo samostano. Nešči je vodil brigo o temo gda so vsi fratri pre večernji meši pak je prekapal po samostano i odnesel je peneze štere je našel. Nej znati je li so se tati okuražili pak so počeli po cirkvaj i farofaj krasti otkak so državni političari prestali hodati k meši ili pak so si to več od predi splanerali. Nej znati kam bode to itak došlo jerbo vse vejč i vejč ga toga.
 
Na sam Den pobjede zišli so se vu Hodošano haesesovci i obilježili obljetnico smrti svojega prvoga precednika Štefeka Radića, a  isto tak so preslavili i Den pobjede i domovinske zahvalnosti. Posle meše bilo je skupno druženje gde smo zazvedili kaj „seljaki“ planerajo. Vsi znamo kak so, nej slabo nego nikak, prešli na minulaj parlamentarnaj izboraj tak gda imajo sam jednoga sabornika. Morem vam reči gda so naši međimorski „seljaki“ nejfletneše genuli i počeli so se prepravlati za nove izbore šteri nas, i jiv, čakajo drugo leto vu majušo. Oni znajo kaj očejo: poticaje za seljake, posla za one na burzi, težakima plače, kukurikačima kaj prejdejo z reči na djela, a vsima nama kaj čim predi zidemo vum krize i recesije. Tak je bar rekel jiv međimorski precednik Zoran Vidović. A mi vsi bi šteli kaj dragi Božek da jegovim rečima hasna, tak kaj bode nam bole, a unda bodo i „seljaki“ dobili čuda vejč glasov.
 
Jedna nevola nigdar ne dohaja sama, to nam je odnegda poznato. Tak je polek ove naše i svecke krize, štera nas duši več štiri leti, k nam došla i suša. A dok je suša seljaki nemajo kaj žeti, a mi pak unda nebodemo meli kaj jesti. Čim je skorom cela Slavonija preglasila elementarno nepogodo zbogradi suše mam so se oglasili „kukurikači“ na vlasti. Oni to vse vidijo, oni to vse znajo, ali penez ga nega kaj bi se to nadoknadilo. I kaj so ve naši seljaki krivi kaj je letos tak velika suša? Nikaj! A vse to bodo morali platiti z svojega žepa. Vidite, a z druge strane se ovi vu državnaj službaj bunijo kaj jim bodo plače sto, dvjesto ilio tristo kuna meneše i kaj nebodo dobili božičnico. A kaj bi rekli gda bi i na jiv došla takša nevola kak je na naše seljake? I unda mi nek nešči reče gda so vsi jednaki. A što je seljakima kriv kaj i oni nemajo kolektivne ugovore z svojim ministarstvom?
.
 
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14190:za-prcinkulovo-vsi-poti-vodijo-vu-akovec-&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14190:za-prcinkulovo-vsi-poti-vodijo-vu-akovec-&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
 
i(l) str. 48. sim
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine884i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine884i?mode=embed&layout=grey)
i(l) str. 48. sim
http://www.mnovine.biz/images/pdf/884/mnovine884i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/884/mnovine884i.pdf)
 
* * * * * * * * * * * * * * * * * *
 
KOM3DIJA - DE JE LJUBAV - MEF 2011 Grand Prix, 04:09
 
KOM3DIJA - DE JE LJUBAV - MEF 2011 Grand Prix (http://www.youtube.com/watch?v=Tuh6I_I8CZs#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 03, 2012, 11:44:43 poslijepodne

 
Varaždinske vesti
 
Piše: Barica Pahič
 
KAJ je naše pitanje i naš odgovor 
 
Pegaz tutnji kroz izmaštane svjetove kajkavske popefke 
 
Bogactvo naše kajkavske rieči fascinieralo je i jenoga Krležu i se šterim je on uzor. Vu tem se narodno i pesničko govorenje sprepleču i nadopunjavljeju, a kajkavščina potvrđuje svoju žilavost jer nam čez pesničko govorenje snaži i okrepljuje dušu. Tak sam se nazaj našla na terenu naše duše i naše popefke i zmislila da je vrieme prectaviti još jeno ime z našega Varaždinskoga književnog društva.
Pa onda nek to bu Tomislav Ribić, šteri je dobre poznat varaždinske književne publike.

 
 
Maker mi je urednik z naslova ove rubrike zbrisal rieči poezija i duša, niesam na to pozabila. A na njih me zmislila jedna moja sugovornica vu jako ozbiljne rasprave o tem kak je i kak nam još bu s obzirom na se veče račune z šterimi nas saki dien obasipljeju z Elektre, Termoplina i Varkoma. A ni drugi naši opskrbljivači (ona je rekla izrabljivači, valjda ji se zareklo) neju ništ menj milosrdni. Od njejnog pitanja: Zakej nam je tak kak nam je i kaj nas bu još dočekale?, v glavi mi se, kak na ringišpilju, zavrtelo kaj pitanje i kaj odgovor.
 
Zamantalo me uzbuđenje, štero je nie pred mene dopeljalo sam zagorske breščece, hižice, gorice i kletičke, stezice i cveteke, več jezer put opevane na se moguče načine, neg i se raznoversne rieči z šterimi je to opisano i predstavljeno. A to bogactvo naše kajkavske rieči fascinieralo je i jenoga Krležu i se šterim je on uzor. Vu tem se narodno i pesničko govorenje sprepleču i nadopunjavljeju, a kajkavščina potvrđuje svoju žilavost jer nam čez pesničko govorenje snaži i okrepljuje dušu. Tak sam se nazaj našla na terenu naše duše i naše popefke i zmislila da je vrieme prectaviti još jeno ime z našega Varaždinskoga književnog društva.
 
Pa onda nek to bu Tomislav Ribić, šteri je dobre poznat varaždinske književne publike. Član je Društva od osnivanja i njegov precednik vu dva mandata, stalni suradnik Varaždinskoga književnog zbornika (tu i tam i njegov suurednik) i sudionik na natječajima kajkavske poezije, gdi je več dobil mnogobrojne nagrade. Objavil je tri samostalne zbirke popevki i jenu v zajednici s L. Derkač i A. Jarkom. On spada v postmodernistički naraštaj suvremenih kajkavskih pesnikov. Več sam jemput napisala da je v njegve poezije “stalno prisutna jedna iracionalna crta”, da mističnimi, mitološkimi i nadrealističnimi slikami prikazuje nakaznu sliku rasapa i sveopče izobličenosti svieta i da “njegov Pegaz bezobzirno tutnji kroz te izmaštane svjetove, sposoban gricnuti što od baroknih prijetećih propovijedi, što od ciničnog tamburanja Petrice Kerempuha, što od suvremenih fantastičnih svemirskih putovanja.” Njegve su popefke prilično pesimistične i nie baš ohrabrujuče. A Ribić je poznati i kak pesnik ne baš preveč romantičnoga erosa.
 
A ovde bu predstavljeno i nekaj čist malo od onoga kaj je napisal (To malo je radi prostora šteri mi je na raspolaganju.) Bilo mi je med njegvimi popefkami teške pronajti onu koja bi nas razveselila, pa sam čitateljem odlučila ponuditi njegva Odputovanja, zmed ostaloga i zate kaj je popefka kratka. A i ljubavna je i glasi:
 
 
Odputovanja
 
Pošiljaš mi ajngela z e-mailom
naj me čuvle vu nemirnim nočima
ima tvoje oči
i diši po medu i cimetu
skrivlem ga vu ladicama senja
i odpiram pred zorju
naj mi šepeče bajke o dalekim svetima
kaj ih nigda nemo odkrili
o ljubavi vu kuli od žada
o sedam pečata kaj sam ih
ostavil na tvoji koži
i otoku vu vesmiru
gdi se bumo zišli
na jednom od svojih odputovanja
 
 
Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/pegaz-tutnji-kroz-izmastane-svjetove-kajkavske-popefke.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/pegaz-tutnji-kroz-izmastane-svjetove-kajkavske-popefke.html)
i(l) str. 20. sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3529.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3529.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ziga & Zlatko Vitez - Oci Sokolove, 04:03

Ziga & Zlatko Vitez - Oci Sokolove (http://www.youtube.com/watch?v=XAYhy7vitfQ#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 07, 2012, 10:53:07 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 29.08.2012.

Za dušu, za spomenek

KEHNUTI, BUBNUTI, VUDRITI….
 
I hu ove ljietne vruče dane, tak si ja ljistam po naša domačja riečja, tere se več tak guste ne rabiju. Ž njimi hruka i h srcu vudrim brigu na veselje i tak mi ljiepi cajteki cinfraju življenje. I nadam se da mi radi toga ne nešče za pleči jednu zasmoljil, ruknul ilji sunul

Piše:Nevenka Gregurić



 „Batina je zišla z raja“!
Tak se povieda, alji se denes se menje rabi. Če bi se rabilje, reklje bi se da nešče nekuga zlostavlja. Tu povedu su negda največ spomenulji starci gda su batinu koristilji kak „odgojnu metodu“. Pri tomu su još reklji i onu:
„Kud starec vudri, tud zdrave mese raste!“
Nie bilje rietke čujti, da su ljudi kaj bi opravdalji svoje buhtanje, reklji i onu:
„Ni pes pri hiže ne velja bez straha!“

A strah se h kosti mogel zabiti same z bekovaču, kljukovaču, batinu, alji i z šakami. Da mi nej nešče zameril i zel za zlo kaj tak poviedam, niesem baš za tucilje. Makar je moja mati znala reči da sem ja „igrala“ tak duge dok mi nie z bekovaču, tera je bila navieke negde za striehu pririhtana, odigrala „poljku“ po noga. Da su te povede, a vezane za tucilje, zišle baš z naše kraje, nekak si ove dane gruntam gda sem si diela pred se jeden kajkafski riečnik od gospona z varažljinskuga ilji vegačkoga kraja, Ljipljina, teri je skupil i dal na znanje rieči kajkafskuga govora. Tak je on skupil prec rieči tere imaju nekak iste delje, tere govori o tomu kak se nekuga „odgaja“ ilji „tira strah h kosti“.

Te rieči kak da imaju posel nekomu reči i pokazati kakve je delje dobre, a kakve je loše. Te rieči, z teremi se nekomu grozime da ga bume delji h strah, senek kak se bu te napravilje je razljičite. Gda nekomu veljiš da ga buš stukel, te je rečene da bu dobil batin na bilje teri način. A gda se velji da buš nekuga zbuhtal, unda te nejveč put znači da bu dobil“buh tabljete“ ilji šakami po pleča. Bum te heznul takaj znači da te bum vudril, alji z nečem.

Morti se radi toga velji i onomu dielu staruga kola teri se odciekel, hiezljin. Hizljini su se dopeljalji z trsja dima i bilji složeni za kurenje. Navieke su unda bilji pri ruke da si z hiezniljem mogel nekuga, heznuti. Če si nekuga štel hrknuti, bilje je te nejveč put z laktem h rebere ilji pod rebre. Još se k tome znalje reči bum te hrebnul. Nu, naprimer, jekanje nie moralje biti grde i boleče. Jekati su znale babe muže poskrivečki pod stoljem kaj jih bi opomenule da preveč put zdižeju kupicu h zrak i veljiju:“živelji!“ Klepnulje se diete po vuha, alji i muži babe onak z putič. Tak se reklje i gda si nekuga same malje vudril, da se nie trieba buniti jer si ga same malje očiehnul ilji osmieknul. 

Grde je bilje če se nekuga odrapilje za vuhe, odalamilje kud se stglje ilji pak lupilje. Nie dobre prešel ni onie teruga su  meknulji, ožgalji ilji pak tresnulji. Fljisnulje se pak po ljica ilji za vuhe, a k tomu se još reklje i da te je nešče pljusnul. Takaj se dobil i šlopec po ljica ilji se pak prišlopil z petokraku (ruka z pet prsti). Još se znalje reči da si ga respaljil po obrazu, vrezal kud si stgel, puknul onak ovrš, štosnul z šaku pod rebra i opičili mu jednu za hasen. Tuj se još reklje da te bum zviznul ilji žvajznul, kak se šika ilji jednu hvrezal kak spada.

I tak se te rieči pomalje vljiečeju na stran i na „vučenje pameti“, onie teri ne posluhneju z mirem. Nu i te rieči ne moraju navike značiti da buš dobil batin ilji bil bijen. Če ti niesi si h glave bilji doma, reklje se je da si „vudren z mokru krpu“. Za one pak teri su bilji fejst pometni i znalji naprimer dobre račinati, reklje se da je matematički navudren.

Če se nešče štel pofaljiti da je je nekaj brze napravil, reklje se da došel kaj da ga vudrila striela. Ak se pak nešče radi nečega špotal tak kaj mu je bilje grde i teške i od grdobe je h glave počrljenel, reklje se da mu je krf vudrila h glavu. H ove vruče cajte bilje bi ljipe da vudri dešč kaj bi se malje zemljica natopila. A vudri i glas na sa zvona gda nešče za nekuga nekaj grduga ilji ljipuga poveda. Nekterem se kaj česa ljipe dogaja i gda god vudriju h smieh.

I hu ove ljietne vruče dane, tak si ja ljistam po naša domačja riečja, tere se več tak guste ne rabiju. Ž njimi hruka i h srcu vudrim brigu na veselje i tak mi ljiepi cajteki cinfraju življenje. I nadam se da mi radi toga ne nešče za pleči jednu zasmoljil, ruknul ilji sunul.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-kehnuti-bubnuti-vudriti (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-kehnuti-bubnuti-vudriti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Dok žena me špota i kune i sama se v blate zasune


arete - vinska kaplja, 02:29

arete - vinska kaplja (http://www.youtube.com/watch?v=zo3INjRCrRM#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 07, 2012, 10:57:59 poslijepodne
Podravina ma mila (g)astronomska (3)

* * * * * * * * * * * * * * * *

Coolinarka, 16.04.2012.

A kaj da danas kuham? (53)

Podravino moja mila gastronomska (3)

Koprivničanci već letima moru uživati u specijalitetima od rečne ribe na fišijadi v centru grada, a iskreno mi je žal kaj v našim trgovinama nemamo mogućnosti nabaviti dobru dravsku ribu, iz Šoderice ili Jegeniša.


Piše Ivan Ferenčak – ivan944


O gastronomiji v Podravini se fakat more pisati danima, no ovaj put bi štel spomenuti neke papice koje sam rado jel a i danas su mi jako dobre. Recimo ak bilokakvu dravsku ribu zvaljate v onoj "tročanskoj" smesi od kuruznog i belog brašna i dobro začinite s z paprikom, solju i vegetom, o kojoj sam pisal prošli tjedan, morete ponuditi i najvećim gurmanima. (Torčec je selo kraj Drave z poznatim ribičima). Pa šaran na rašljama, fišpaprikaši, panirani smuđ ili frigani patuljani su delicije za prste oblizati. Uostalom Koprivničanci već letima moru uživati u specijalitetima od rečne ribe na fišijadi v centru grada, a iskreno mi je žal kaj v našim trgovinama nemamo mogućnosti nabaviti dobru dravsku ribu, iz Šoderice ili Jegeniša. Rado bi pojel tak nekaj friškoga. Tu i tam sin naše prijateljice vlovi puno sitne dravske ribe pa nas se navek seti. Z njom ima puno posla ali za gušt se treba malo i pomučiti. Zadnjih par let dosta često imam priliku jesti divljač iz naših šuma. Vele lovci da su se posebno namnožile divlje svinje pa ak imate poznatoga lovca morete se češće pogostiti s finim paprikašom. Ja imam šogora koji je fala bogu široke ruke pa nas se češće seti. No dok se spomene divljač meni mam padnu na pamet đurđevečki "Peski". Svojedobno sam tam često održaval seminare, a kak je tam i fazanerija, imali smo prilike omastiti brk s pernatom divljači. Juha od fazana je bila već gurmanski doživljaj za sebe, pogotovo ak bi kuhale ženice koje su bile tam kakti pomoćna radna snaga. Molili smo Boga da je kuhar na godišnjem pa da se one primiju kuhače. Juhe, kuhano meso i sosovi, pohanci i štrukli su bili v rangu restorana z pet zvezdici. Svojedobno sam napisal da sam z testom kao klinac bil na "vi" ali danas se tih domaćih papica rado zmislim pa i pojedem. Krpice zeljem, dobro zapaprene su odličan prilog dinstanoj govedini a topli štrukli z friškim zeljem su definitivno klopa za poželeti. Pred puno let, dok sam tek počel delati v Podravki, naručil bi kod mame te štrukle za gablec, a kak stanujem prek puta Podravke, skoknul bi doma i donesel protvan štrukli koji su planuli v sekundi. Mojem pajdašu Česki su pak bili jako dobri štrukli z hajdinskom kašom i koščićnim uljem, tzv kašnjaki, koji su se jeli na Badnjak i druge posne dane. To vam je nekaj strašno kalorično i nemre se baš preveć puno pojesti. Kad sam već pri koščićnom ulju setim se da su se domaći ščipanci/trganci delali za fruštuk ili večeru na tom ulju, al moram priznati da si to baš više ne poželim jesti. Preteško je. Malo bum ogovaral rođenu sestru. Došla je neki dan iz Zagreba i napravila je punu zdelu ščipanc z crnim uljem i sve to pojela. Nikak mi ni jasno da tak sitna žena more tolko pojesti takvog testa.  Ono kaj me pak sve više oduševljava su domaći peluni (v Goli) ili anguši (pri Husovoj mami!). Po restoranima bi to zvali lepinje, negde uštipci, no kak god da ih zovu i delaju, nisu ni blizu kvalitete onome kak ih delaju naše podravske ženice. Ste imali to već prilike negde probati?

Pondelek

Hladno predjelo: Bogata zdena šalata od svačega pomalo
Glavno jelo: Krpice zeljem; moraju biti malo jače zabiberene i z malo nekakvoga mesa
Desert: Morti imate kolača od jučer?

Tork

Juha/Glavno jelo: Čušpajz od krastavci; najte štedeti na vrhnju a nekaj mesnato dodajte ak baš nemrete bez toga.
Desert: Kaj vam more tu pasati osim soka?

Sreda

Juha/Glavno jelo: Za danas sam predvidel samo šalatu od povrtnice i dva jajca na oko ili kajganu po glavi ukućana.
Desert: Šnenokli ali dobro ohlađeni

Četrtek

Juha/Glavno jelo: Nekakvi  mesni ragu; ja bum imal kiselu juhu od pilećeg sitniša
Desert: Sladoled ili nekakvo voće

Petek

Morti se ne slaže z gornjim tekstom, jer sam rečnu ribu predlagal prošli tjedan al si napravite malo morskog ugođaja.
Predjelo: Rižoto od plodova mora
Glavno jelo: Lignje (kakve vam je najlakše pripreniti); kuhano povrće z maslinovim uljem
Desert: Danas smete/morate malo vina

Subota

Juha/Glavno jelo: Ako nejdete nikam napravite na brzinu špagete ala milanez ili nekaj slično
Desert: Tu sigurno paše jedno pivce

Nedela

Dobil sam nekaj divljači pa bum ovak napravil
Juha: Ragu juha od slabeših delova veprovine
Glavno jelo: Veprovina u pikantnom saftu i kuruzni žganci ili domaći rezenci
Desert: Pri nama bu kolač kojega bu odabrala moja gospođa, čaša vina


http://www.coolinarika.com/clanak/a-kaj-da-danas-kuham-53/ (http://www.coolinarika.com/clanak/a-kaj-da-danas-kuham-53/)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pismo-hrana:  «A kaj da danas kuham? »
http://www.coolinarika.com/klub/ivan944/clanci/ (http://www.coolinarika.com/klub/ivan944/clanci/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Podravina ravna - ZFA dr. Ivana Ivančana, 02:24

Podravina ravna - ZFA dr. Ivana Ivančana (http://www.youtube.com/watch?v=aPKhm5JJOqc#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 09, 2012, 12:50:44 prijepodne
Međimurske novine, br. 885, 24.08.2012.

Premišlavanje Jožeka radnika 

Pre nami so novi izbori

Pred nami so novi izbori, zbira se novi načelnik naše međimorske policije. No, ali to ne zbiramo mi, to zbirajo policaji med sobom. Kuliko vidimo, osem dečkov se kandideralo za to mesto. Med njimi so i oni šteri so to več bili i očejo znova toga posla delati, a jega i onih šterima bi to bilo prvipot. Ali jempot vsakomo mora biti prvipot, tak kak je bilo i sosedi Bariki, ali je ona mam postala mama.


Piše: Jožek radnik


Nebremo se požaliti gda naša Vlada ne misli na nas i dok so joj ministri na urlabo. Of tjeden so nam pak zdigli cene benzina. Jempot zdignejo zato kaj cene nafte ido gori, a drugipot zdignejo zato kaj ministro Liničo falijo penezi vu državnoj kasi. I tak bodo dugo zdiguvali cene dok god mi, šteri se vozimo, bodemo gombali, jamrali i magadili. Tak so negda i stari Rimljani delali, tak gda je to nej nikaj novoga. Nekaj si gruntam kak bodemo dugo mi, itak,  zmagadili?

Kuliko smo vidli i mi Međimorci smo zadovoljni z našaj športašaj šteri so bili na Olimpijadi vu Londono jerbo so dimo donesli šest želenciji, a to je nejveč do ve. Ak vu pamet zememo gda smo još parpot bili čistam polek želenciji i gda so nešterni (jedrenje, rokometašice, Fićo, ping pong) nej meli srečo bili bi čistam kredneše prešli.Kak smo mi mala država i kak je nas Hrvatov malo moremo reči gda je vse bilo na svoji mesti. Probajte si, napriliko, zamisliti gda ga nas kak Kinezov, pak mi bi na Olimpijadi osvojili vse medalje.

Pred nami so novi izbori, zbira se novi načelnik naše međimorske policije. No, ali to ne zbiramo mi, to zbirajo policaji med sobom. Kuliko vidimo, osem dečkov se kandideralo za to mesto. Med njimi so i oni šteri so to več bili i očejo znova toga posla delati, a jega i onih šterima bi to bilo prvipot. Ali jempot vsakomo mora biti prvipot, tak kak je bilo i sosedi Bariki, ali je ona mam postala mama. No, pustimo na stran sosedo i vrnimo se k dečkima. Vsi so oni fest dečki i verjem gda bi vsaki od jiv znal toga posla delati. Nej znati kak bode minister Ostojić med njimi zebral nejbolšega? Je li bode zbiral po lepoti, po stručnosti, po stažo, po zaslugaj ili nekak drugač, to bodemo vidli dok jegova odluka dojde na svetlo dneva. Jako je lepo znati i videti gda imamo tak čuda mladih, lepih i sposobnih dečkov med našaj policajaj tak gda nam ne morajo poslati nekoga z Hrvaške. Kak zgledi minister nebre nikak fulati na koga god bode z prstom pokazal, a on brzčas zna kak bode zbiral. Brzčas ne bode zbiral onak kak je rekla soseda Franca: Eci peci pec, ti si mali zec, a ja mala veverica, eci peci pec…

Nejsam uspel nigdi čuti, a niti pak prečitati je li je i naš župan, Ivek Perhočov, preglasil elementarno nepogodo vu našoj županiji zbogradi suše ili pak ne vupa jerbo mi imamo složene cevi za navodnjavanje, a nišči ne zna ili neče pipo otprti?

Naši strujači cvilijo gda ga ne dostik vode vu jezerima za strujo delati. I kaj jim ve nek čovek veli? Lani i predlani je vse lejpo genulo kaj bodemo delali strujo na sunce, a ovo leto je vse to nekak postalo. Kuliko vidimo letos ga preveč sunca, a premalo vode, tak gda verjem gda bodo znova genule te elektrane na sunce, pak bodemo meli i jane i druge. Za vsaki slučaj. Navek nas nevola mora na nekaj natirati. A tak smo lepo počeli, ali je to nekomo nej bilo praf.

Naš glavni vodovodač, gospon Jožek (moj imejak) Zorčec nam je lejpo rekel gda moremo piti vodo do mile volje jerbo je imamo dosti kaj nas, vse skupa, jako veseli. No, neje on z tem mislil gda bi i oni šteri pijejo gemište morali prejti na vodo, nej jerbo bi unda mortik mogla i sfaliti. Nekaj me drugo gvinta, kak ovi vu Križovco shajajo z svojim selskim vodovodom? Je li i oni imajo dosti vode ili pak so z sem prešli na našo međimorsko?

Vu ove vroče letne dneve malo, malo pak se negdi vužge grmje, šikarje ili pak šumica blizo naše morja. Dok dojde do takše nevole unda dojdejo vum vse one stvari štere nešči ne napravi kaj do ogja ne bi došlo. Tak smo čuli i to gda naše Hrvaške šume ne čistijo redovito vse ono čemo je ne mesto vu šumi, pak unda ogej to vse počisti. Ali vsi znamo gda je ogenj dober sluga, a jako hudi (bole nikši) gospodar pak unda zgori i vse ono kaj ne bi trebalo. Kak i navek, vu vsemo temo je čuda istine i morali bi naši šumari vejčpot čistiti, ali to brez ogja, pak bi unda naši ogjogasci meli čuda meje posla. Isto tak bi i mi ljudi morali bole paziti, a nej kaj se po nejvekšaj vručinaj zravnamo smetje kurit jerbo gda nam ogej pobegne unda je prekesno pamet deti vu pogon!

Dok so naši cariniki i policaji zaplenili drogo, očem reči, marihuano na pamet mi je palo gda sam negdi prečital kak je došlo do toga kaj so zabranili sejati konopljo. Najme kaj, to so još negda shodili oni šteri so sadili lana, pak so tak eliminerali konkurencijo. I negda je tak bilo, što je bil fletneši i jakši jegova je bila puca.

Zazvedil sam gda so se našli labodoritaši Čakovca. Bili so na pripremaj vu Potrnavi pak so se nasukali vu čono. Kak je vu pitanjo suša, očem reči, elementerna nepogoda, voditeli Tretje lige so jim dali priliko kaj dojdejo k sebi i kaj hapijo igrati. Toplo se nadjam gda ne bodo zakesnili i na zadji cug?


http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14255:pre-nami-so-novi-izbori&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14255:pre-nami-so-novi-izbori&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)

* * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zemi mene, zemi mene ...

Leiner & Hrnjak - Fticek veli (Zagreb, 06.12.2010.)
, 03:07

Leiner & Hrnjak - Fticek veli (Zagreb, 06.12.2010.) (http://www.youtube.com/watch?v=CqgFXyoglhs#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 09, 2012, 12:59:14 prijepodne
Varaždinke vesti

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor 

Zakon praznoga žepa jači je od zadanih rieči i obečanja 
 
Jedna je moja rođakinja za Špancirfest svoji čeri obečala zešiti i baroknu kiklju da se vu nje sprešeče čez grad, ali kak je nastala kriza i f šrajtoflinu suša, od kiklje niš, pa ju vezda teši: Bu drugoga leta. Pa kaj? Ionak te rietko kie poznati v one gužve  bu videl.



Kraj je kolovoza ili velikomešnjaka, bliži se kalendarska jesen, a zgledi da se nazaj povrnulo ljeto. Znovič su pritisnule vručine i suša. Žaliju se zemljoradniki, strahuje se za vodne akumulacije z šterih nam dohaja se skuplješa struja, a i rožice po balkoni treba  se več zalievati. Če još dugo ne dežđa, ne dobro, a naše Varaždince čujem da misle po prilike ovak: Je, treba dežđa, ali naj ipak takvo vrieme potrpi još same dok ne prejde Špancirfest, pa onda naj bu kak bu.

Jer, Špancirfest je prava viest. Na TV-u  ga naveščuju. A nie da se Špancirfestu veseliju same Varaždinci. Veseliju mu se i oni z bližih i daljih mest  pa se v zadnje vrieme i priek telefona pozdravljamo s: Vidimo se na Špancirfestu! Jedna je moja rođakinja svoji čeri obečala zešiti i baroknu kiklju da se vu nje sprešeče čez grad, ali kak je nastala kriza i f šrajtoflinu suša, od kiklje niš, pa ju vezda teši: Bu drugoga leta. Pa kaj? Ionak te rietko kie poznati v one gužve  bu videl. Si budu gledali žonglere, performanse, motali se buju okoli štandov z kojkavom robom i kupovali ono za kaj se bu našlo bar nekaj drobnega, mladi buju išli na koncerte, sponorevali ciele večeri i spelavali kojkakve mahalojke, starejši budu zavzeli se stolce v sredini grada gde se more sesti i spiti piva ili kaj  pojesti ak su došli z daljega, gužva bude seposod, na se imelo kam parkerati i tak…

Pucka cmolji i optužuje mater da ne drži rieč, ali si ni jena ni druga nemre niš pomoči jer je zakon praznoga žepa jači od sieh zadanih rieči i obečanja. Ali v se te gužve i gungule sigurno se, oni šteri ju poznaju, budu zestali z jenu Varaždinku, doktoricu (za študente, a nie za pacjente), štera bu sikak  z Zagreba došla v svoj rodni grad. To je dr. Miroslava Tušek, počasna članica Varaždinskoga književnog društva. Puno je pisala o našemu varaždinskomu pesniku i putopiscu Zvonku Milkoviću i Augustu Šenoi, ali je aktivna i kak književnica jer piše popevke (i na kajkavskemu) i pripovetke ( za jenu je dobila “Večernjakovu nagradu”), a  čujem da bu vjesen  vu Varaždinu predstavila i svoju novu knjigu proze (roman i pripovetke). Ak se ne bute v špancirske gungule mogli z njom pospominati, bude časa na predstavlanju.

A ve si prečtejte njejnu popefku na temu z varaždinske preteklosti, o poznatemu dogotku šteri je odredil sudbinu našega grada.


Varaždinski pekel

Dobro je poznato: Varaždin bi bil
glavni grad da neje
od velikog ognja poharan.
V osamnajstom stoletju da se to zgodilo,
kajenje je zabranjeno bilo.
Jeden deča z Nedelanca
v štagel se skirl
da bi si male zakadil.
Od iskre se seno vužgali i
zgorel je skorom celi grad.
Tri dneva i tri noči
je gorel Varaždin
i bil kak sam pekel vroči.
Onie deča je dobil
dvadesetčetri po goli riti,
ali kaj je to  naspram onakšni
nesreči vekoviti.


A  z toga se vidi da i oni šteri odidu z Varaždina, naviek ga v svoji misli, sercu i duši zaderžiju. A mi šteri v njemu živimo, znamo  i zakej. Oni pak šteri sako leto v njega dojdu bar na Špancirfest, to nam potvrđuju.

Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/zakon-praznoga-zepa-jaci-je-od-zadanih-rieci-i-obecanja.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/zakon-praznoga-zepa-jaci-je-od-zadanih-rieci-i-obecanja.html)
i(l) str. 27. sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3530.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3530.pdf) 

Citat:
AUGUST ŠENOA, Miroslava Tušek (priredila) , nepoznati rani radovi na češkome i njemačkom jeziku
http://www.ekupi.hr/AUGUST-SENOA-Miroslava-Tusek-(priredila)-nepoznati-rani-radovi-na-ceskome-i-njemackom-jeziku-197291.aspx (http://www.ekupi.hr/AUGUST-SENOA-Miroslava-Tusek-(priredila)-nepoznati-rani-radovi-na-ceskome-i-njemackom-jeziku-197291.aspx)

Citat:
‘Vrak Mrak i Seljo Beljo’…iliti predstava s tri imena mesto jenoga prenašla je sve mesto v HNK Varaždin.

‘Vrak Mrak i Seljo Beljo’ v podnaslovu ima još dva imena – ‘Velki požar vu Varažlinu ‘ iliti ‘Zdiganje cirkve Svetega Florijana ‘, a tera su zapraf i najsažeteši moguči sadržaj ove predstave.
http://razvoj1.trnac.net/2012/03/20/velki-ogen-vu-varazlinu/ (http://razvoj1.trnac.net/2012/03/20/velki-ogen-vu-varazlinu/)

Zadruga - Ja živim vu malome selu - Špancirfest 2012 10/15, 04:28

Zadruga - Ja živim vu malome selu - Špancirfest 2012 10/15 (http://www.youtube.com/watch?v=FLycgZb9AHU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 11, 2012, 09:41:23 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 31.08.2012.

Dnevnik tate Bena

Pandont

Pretpostavljam da vam naziv ove kolumne nije jasan. Bum vam pojasnil. Ko i saki put do sad. Sigurno ste se nekad znali podrignuti. Ili prdnuti. Verovali ili ne to zna i moja Gracia. Vučimo mi nju, ali zabadaf, da nije pristojno se podrignuti za stolom. To se maloj deci nemre zameriti. Podrigneju se tu i tam. Znaju i prdnuti. Ali naša Gracia je pristojno djete. Ak se več podrigne za stolom ljepo i kulturno veli „pandont“. To bi vam u prijevodu bilo pardon.

 
Piše:Tomislav Benčić


Evo nakon sunca došla je i kiša. Več se more lakše dihati. Morti bu i dobro došlo za poljoprivredu. Bar za ono kaj suža do sad nije hništila. Ja baš i nisam neki poljoprivrednik pa je normalno da mi neke stvari h poljoprivredi nisu jasne.

Tam neke pradavne kulture su svoje njive navodnjavali. Tak su još Sumerani koristili Eufrat i Tigris za navodnjavanje, isto ko i kasnije Egipčani rijeku Nil. Iz koje je iskočio krokodil i uzeo maloga Juju i poslije ga zamjenil za pečenog vola. Morti kad bi se kod nas koristilo navodnjavanje ne bi bilo tolko štete od suše.

Ali kak sam več malo prije napisal nisam poljoprivrednik i h poljoprivredu se ne razmem baš preveč. Ta suša bu veliju poskupela cijene hrane. Puno put sam mogel videti i pročitati kak mi jako puno hrane uvozimo. I pak mi nije jasno. Zakaj bu onda hrana, teru največim djelom uvozimo poskupela zbog suše pri nama?

Iako h zadnje vrijeme na posel največ idem z autom, tu i tam se ipak prepeljam s cugom. Nisam niti željezničar, pa ne razmem puno toga o željeznici. Recimo nije mi jasno, ak več postoji klima h vagonu zakaj se ne vužge? I dan danas mi nije jasno zakaj ja h utorak hvečer nemrem kupiti povratnu kartu s terom bi se h srijedu hjutro vrnul doma? Kak se h petak more kupiti povratna karta s terom se h subotu morem vrnuti, a h utorak ne?

Pretpostavljam da vam naziv ove kolumne nije jasan. Bum vam pojasnil. Ko i saki put do sad. Sigurno ste se nekad znali podrignuti. Ili prdnuti. Verovali ili ne to zna i moja Gracia. Vučimo mi nju, ali zabadaf, da nije pristojno se podrignuti za stolom. To se maloj deci nemre zameriti. Podrigneju se tu i tam. Znaju i prdnuti. Ali naša Gracia je pristojno djete. Ak se več podrigne za stolom ljepo i kulturno veli „pandont“. To bi vam u prijevodu bilo pardon.

Inače Gracia je prilično napredovala. Naročito dobro je razvila osječaj za glad. Teri je pri njoj selektivan. Osim obične klasične gladi, kad je jednostavno gladna, razvila je osječaj za glad na nekaj točno određeno. Pa tak se zna pojaviti glad na bombone, kekse ili neko voče.

Zajedno s osječajem gladi pojavil se i osječaj za žeju. Normalno, da je riječ o točno određenoj žeji na nekaj točno određeno. Recimo pojavi se žeja na vodu ili neki sok. I se te vrste gladi i žeje se pojavljuju u točno određeno vrijeme. Prije spavanja.


http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-pandont (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-pandont)

Citat:
FELIX Srečka Puntariča, 19.08.2012.
Nike bez navodnjavajna ....
http://www.vecernji.hr/felix-1345327200 (http://www.vecernji.hr/felix-1345327200)

Z curik-kartum ili bežne
FARINGAŠI - VERNI SE NAZAJ.mp4, 02:57

FARINGAŠI - VERNI SE NAZAJ.mp4 (http://www.youtube.com/watch?v=eplI8XTGEYI#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 11, 2012, 09:42:47 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 04.09.2012.

Iz bakine pučke bilježnice

Saki je potek pri zviraju čist

Čovek ti je kak potek. Gda se rodi, gda krene vu život z svojega zviraja, kak dijiete je pošten, ne zna lagati, ljudem na štetu delati,grde govoriti, preklinjati i bit – nečovek.
A da čovek počnje pernjateti, onda se i zmeni i ne da same drugač zgledi, več i drugač govori.
Gda i vojsku čovek (muškarac) zbavi, ženidba jer pred njim. I ve njegva voda skreče z materinog i očevog korita vu vuode gde žejnske skore uvek kormaniju. Mladi čovek treba paziti da se odma ne ftopi ake najde prevrtljivu kormilarku. Če je baba za kormanom kak treba, njihova lađa pe po čiste vode kak sunjčece na nebu.


 Piše:Zoran Gregurek


Saki je potek pri zviraju čist, a gda voda prejde po koritu, barem se male zmaže, več na prvomu metru. A gda voda teče na kilometre, muora se zgaditi. Jer se vu nju sakojkoj hiti kaj nije za vu nje biti, vu vuodu i gnojnica prejde, a i sama voda se zadene vu granu, zemlju, potopi miša, čelu, muhu, pak i samoga čoveka če siromak nema sreče, govorila bi naša hraščinska baka Ivka, narodna „mudroslovka“.

A o čemu je baka zapravo htjela progovoriti?

„ Čovek ti je kak potek. Gda se rodi, gda krene vu život z svojega zviraja, kak dijiete je pošten, ne zna lagati, ljudem na štetu delati,grde govoriti, preklinjati i bit – nečovek. A več gda krene vu škuolu, najde se vu društvu i degda negda se muora snajti z lažmi, grdim govorom i bitku, same da se bi pred drugiem dokazal. Makar i on takof nije vu duše. A da čovek počnje pernjateti, onda se i zmeni i ne da same drugač zgledi, več i drugač govori. Gda zbavi zanat ili škuolu, ide vu soldačiju, bar je tak negdar bile, i onda se z njega više magarec nek čovek dijiela jer pune put ne sme misliti z svoju glavu i natira ga se vu posel šteri nije najbolši. Gda i vojsku čovek (muškarac) zbavi, ženidba jer pred njim. I ve njegva voda skreče z materinog i očevog korita vu vuode gde žejnske skore uvek kormaniju. Mladi čovek treba paziti da se odma ne ftopi ake najde prevrtljivu kormilarku. Če je baba za kormanom kak treba, njihova lađa pe po čiste vode kak sunjčece na nebu „, zborila bi baka u prenesenom značenju. Što još može zaprljati naše „vode“ ?

„ Znaš, negdar ti nešči same z zavisti more pljunuti vu čistu vodu, tek da te izazove. Ali ti se nesmeš na tuo obazirati, nek ga se mani i peljaj dalje. Mnuogi ti budu kalili vodu i delali velike vale, same ti muoraš gledeti napre i biti spameten i muder. On šteri ti želi zlo i šteremu je pokvarena duša, nemre te potopiti, same ti luknju vu lađe napraviti. A ti tuo,če si čovek na mestu,moreš zateknuti i z malim prstekom“, smijala bi se baka, uvije puna mudrosti koje je nesebično dijelila sa drugima.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-saki-je-potek-pri-zviraju-cist (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-saki-je-potek-pri-zviraju-cist)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Mura Mura, 03:22
Nastup Ženskoga vokalnoga zbora Trešnevka teri je sastavni del glazbenoga ansambla Trešnevka na natecajnu zborov v Zagrebu 17.04.2010. ze skladbum «Mura Mura»

Mura Mura (http://www.youtube.com/watch?v=fceZisEOw6s#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 14, 2012, 11:22:53 poslijepodne

Međimurske novine,
e-vundato: 03.09.2012.
 
Premišlavanje Jožeka radnika
 
Idem, gledim, poslušam, pak si mislim… .

Krade se na vse strane. Nejpredi so bakreni žlebi nej meli mira gde god bili, a posle so na red došli penezi, srebro, zlato, a več ve niti velečasniki i časne sestrice po farofima ne spijo mirno. Skorom sam pozabil na naše seljake: tam se, isto tak, bere vse kaj raste od kalampera, luka, zelja, paprike, pak vse do jabuki, hruški, marulici, grozdja… Nebodete veruvali, ali požalil mi se direktor naših novin gda mo je nešči fkral (kak to policaji velijo: nepoznati počinitelj) dva pušle novin. Brzčas je to bil nekši novi i nevpučeni tat ak je nej znal gda vu vsim novinama isto piše.



Piše: Jožek radnik

Na leta smo se zbrčkavali z bažola i malo što ga je mel na svojemo stolo, a još meje je bilo onih šteri so ga meli vu svojemo tajero, ali vse se spremenilo čim mo je cena došla na 30 kuni po kili. Znate vi nas Međimorce, čim neka tak čuda košta unda i nekaj vredi i ve bi mam i mi bažola jeli. Ali nega penez, a n iti pak bažola vu našaj vrčakaj, poljo. A vsi znamo gda se je dober bažol navek dauko čul, i unda gda je bil po 15 kuni, a nej kaj se ne bi ve dok je po 30. Kaj reči? Dugo let več bažola ne poštuvlemo, očem reči, ne sadimo ga niti po vrčakaj, a još meje po kuruzaj kak je to negda bilo, rajši ga uvozimo i zgovarajamo se kak drugi imajo bolšega nek je naš domaći. Ve nam je nejbolši tetovac, a ne tak zdavnja smo se falili z našim črešjovcom. Te denešji štacuni šteri vse imajo, a i vejč od toga, uspeli so i nas predelati. Ne tak zdavnja smo se falili i z našim domačim paradajzom z našega vrčaka, a ve jemo one pofarbane i plastične z štacuna.
I to je još nej vse, nek sami sebe uvjeravlemo kak so jako dobri. Vsa sreča kaj nebodemo još kupuvali uvoznoga kalampera, a mislim da nam štacunari i to več pomalem prodavlejo dok naši Beličanci ne znajo kam žnjim. Vse bode tak dugo dobro išlo dok bodemo meli zakaj kupiti vse to, a dok vu žepo sfali unda bodemo jeden drugoga spituvali: A kaj ve? Kaj i ti si lačen? Ve sam se zmislil na soseda Pištija kak je on rešil to divljanje ceni: Kaj me brige kaj benzin ide furt gori, ja več na leta tankam za sto kuni! A za sto kuni se moči jako slabo najesti gda je bažol po 30 kuni, paradajz po 15, a kalamper po 8. Vsa je sreča kaj je još meso po ceni, pak ne tre bažola jesti. Što zna kak bode i to dugo trajalo.

Minuli tjeden sam se nekak dotepel na labodoritaško utakmico gde so igrali naši malo zakajeni labodoritaši  „Romski ogej“. Pomalem sam gledal kak se igra i špnceral sam se okoli igrališta i iskal gde bodem nekoga poznatoga našel. Nikoga sam ne našel, pak sam se pomalem i do šanka dotepel. Zel sam si Žujo i poslušal sam kaj so se spominali vu publiki. Ne bodete veruvali, ali publika, jiv jeno deset, so se ne spominali o labodoritanjo nek o temo što bode novi načelnik policije. Nejsam ruom vse razmel, ali meli so vu rokaj minuli broj naših Međimorskih novin i gledali so slike kandidatov za načelnika. Spominali so se i zbirali so novoga. Na vse zadje sam razmel sam to gda jim je vsejeno koga bodo zebrali sam kaj se rešijo ovoga Iveka Sokačovoga šteri jiv več na leta pregaja.Rekli so: Bilo što sam kaj nebo Ivek ostal! Nejsam uspel zazvediti z kakšim se biznisom bavijo kaj jim Ivek na žulj stal!? Prosil vas lepo, što bi se nadjal gda se i publika na labodoritaškoj utakmici bavi z novim načelnikom policije?

Nej znati kaj bodemo naprajli z tom ambrozijom, očem reči, partizankom? Vse vejč i vejč ljudi kašlja, kiše ili pak se plače dok ona cvete. Verjem gda jo ve bodemo uspeli sfondati dok so naši branitelji zeli stvar (čitaj: kose) vu svoje roke jerbo ak so oni mogli dojti na kraj za našaj neprijateljaj unda bodo i z partizankom. I ja vam imam probleme doma: žena mi se ne zove Ambrozija, ali čudapot počnem kašljati, kihati, a tu i tam mi i suze pobegnejo dok me počeka v ganjko… A vse to sam zbogradi toga kaj sam ostal vu krčmi, pre Štefici, sam malo prek fajronta. Kuliko vidimo neje ambrozija nejvekše zlo!

„Prijateli“ so još ne zakopali ratne sekirke. Nekaj so se fest poštricali gda to nebrejo jedni drugima pozabiti. Ipak mi je nekaj čudno i to jako čudno, kaj pesi nikaj ne lajajo i vse je tak stiha, a nega mira med „prijatelima“. Čudno je i to kaj so si pesi i mački tak zdobra vu skloništo, a ovi jivi gazde (stari i novi) se imajo radi, isto tak, kak pesi i mački!
http://www.prijatelji-zivotinja.org/ (http://www.prijatelji-zivotinja.org/)

Krade se na vse strane. Nejpredi so bakreni žlebi nej meli mira gde god bili, a posle so na red došli penezi, srebro, zlato, a več ve niti velečasniki i časne sestrice po farofima ne spijo mirno. Skorom sam pozabil na naše seljake: tam se, isto tak, bere vse kaj raste od kalampera, luka, zelja, paprike, pak vse do jabuki, hruški, marulici, grozdja… Nebodete veruvali, ali požalil mi se direktor naših novin gda mo je nešči fkral (kak to policaji velijo: nepoznati počinitelj) dva pušle novin. Brzčas je to bil nekši novi i nevpučeni tat ak je nej znal gda vu vsim novinama isto piše. Ili pak je več mel dogovorjenoga biznisa. A mortik je mali sam polagal prijemnoga ispita, oliti maturo. Što zna?

Kaj mi imamo od toga kaj smo jako dobri i kaj nas vseposod falijo? Najme kaj, našaj međimorskaj gospodarstvenikaj dobro ide i čuda več izvozimo nek uvozimo. To je još nej vse: imamo nejbolšo, očem reči, nejbole šparavno bolnico i nebolše doktore vu Lepoj našoj i ve nam jo očejo zaprti. Ako rešijo kaj mi Međimorci več ne bodemo betežni unda nek to i napravijo. I još nekaj, prinas vu Međimorjo dohaja jeden penzioner na dva težake, ali nej znati je li imamo preveč težakov ili pak premalo penzionerov? Verjem gda ste ne zabili kak je na minulaj izboraj naše Međimorje malo počrlenelo i dalo nejveč glasov „kukurikačaj“, očem reči esdepeovcaj, a ve dok bi trebali i nekše peneze dobavljati z državne kase, ve je nešči pipo zapral. Ak tak nastavimo nejbole bi bilo gda nas denejo vu muzej kaj nas bodo kazali drugima kak zgledijo oni bedaki šteri so si vse naprajli sami, a vse režije plačajo na vreme. Za drugo smo ne. Dok mi nekaj trebamo dati, naprajti, unda nas navek najdejo, a gda nam trebajo nekaj vrnuti unda navek zabijo na nas i nebrejo nas najti. I unda neš pil?


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14332:idem-gledim-posluam-pak-si-mislim&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14332:idem-gledim-posluam-pak-si-mislim&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine886i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine886i?mode=embed&layout=grey) 
i(l) str. 56. sim
http://www.mnovine.biz/images/pdf/886/mnovine886i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/886/mnovine886i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * *

Elizabeta Toplek – Teta Liza
Medimurska popevka, 02:42
Međimurska popevka - Smotra hrvatske pučke napevov međimurskoga kraja

Medimurska popevka (http://www.youtube.com/watch?v=fXNA6oX-NVk#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 14, 2012, 11:23:49 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3531, 04.09. 2012.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor 

I v naše je doba se več takvih tecov kak v Gruntovčanima 
 
Dobre je zmisliti se i na Ludbrežana Mladena Kerstnera i njegve nezaboravne junake Dudeka i teca, naivca poštenjaka i prefriganoga sebičnjaka i prevaranta, pa mi se vidi da je i v naše doba se več takvi tecov šteri večinu naroda treteraju kak dudeke i z ljudskim se sudbinami igraju kak žongleri. Z lopticami ili rečmi.



Vidi mi se da su ljudi se bolj zabrinuti kaj bu i kak nam bu v nadolazeče jeseni, šteru je navestil, doduše slabi, ali bar nekakvi dežđ. Zabrinuti su poradi suše štera je poharala i riekami okruženu Slavoniju, kam pa ne bi Dalmaciju, Primorje i se ostale kraje.

Ali ljudi još ne očajavaju, a neki se i zabavljaju, pogotove deca. Prolazeč kre jenoga dvorišča videla sam dedeka i babicu kak glediju vnučeca šteri se igra. Dečec skače po travi i v zrak hiče tri-štiri loptice i lovi jih. Vežba se za žonglera šteri bi štel i publiku na Špancierfestu zabavljati i biti kak i mladi Kefelja ze svojimi palicami štere takaj hiče v zrak, verti jih i lovi pa nazaj hiče v zrak. I postal je popularen. Ovie dečec još nemre dugo se loptice poloviti pa jih pobira po trave i pritom nekaj mrmlja. Starci ga opominju da tak ne sme i da to ni lepo.

Nikaj čudno gda se i odrasli i jako važni ljudi štere sake večeri gledimo na televizije (ak imamo časa i živcov) ne igraju ni z lopticami ni z kolčeki, neg z rečmi, se dek neka rieč (kak i loptica) slučajno ne opadne i pokvari igru pa onda tvrde da niesu rekli ono kaj su rekli. Naviek ima onieh šteri prigovaraju, kuneju i bune se.

Ali kaj se more gda su loša vremena i kriza. Zmislim se staroga vica o tem da smo mi v bivše deržave 45 let nezastavljivo išli napred da bi vtvrdili da je zemlja okrugla. A ni v nove niesmo odišli puno dalje. Nezadovoljnikov i cinikov ima navek. Sam se treba zmisliti na Tituša Brezovačkoga, takaj povezanoga z Varaždinom, šteri je svojim “Grabancijašem” nasmijaval ljude prie več od dviesto let i zapisal da v grda vremena ima ljudi šteri se v njima dobre znaju snajti pa “s pesi laju, z voki tule, a z medvedi tancaju”. Dobre je zmisliti se i na Ludbrežana Mladena Kerstnera i njegve nezaboravne junake Dudeka i teca, naivca poštenjaka i prefriganoga sebičnjaka i prevaranta, pa mi se vidi da je i v naše doba se več takvi tecov šteri večinu naroda treteraju kak dudeke i z ljudskim se sudbinami igraju kak žongleri. Z lopticami ili rečmi.

Ali kak v ovi rubriki v pravilu bude i jena popefka, nek to ovie put bude popefka predlani preminuloga našega sugrađana Vlade Korotaja, pesnika i romanopisca.


Hortus Croatiae

Z vrta hrvackoga nigdo ni zišel čist.
Če niš drugo, onda su ga obdišale rože,
ili je bil čudnodišeči kak trpocov list.
Vnogi su šteli, ali nisu zišli vun ste kože.

Hortus Croatiae, regnum Dalmacije, Bosnije, Slavonije…
A Zagorca su pozabili si ludi dobre vole.
A kaj bi s kajkavcom vuši trebili, iskali bohe?
Treba jih s korbačom po hrptu, kakti vole
gda v detelu zajdu ili kuruzu pojeju zelenu…
Regnum regni Dalmacije, Bosnije, Slavonije…
Videli su samo zemlicu zmed Sutle i Drave poškroplenu
z kervjom koju vampir navek ceca, žere i pije.

Hortus Croatiae lepo je navek bilo, milozvučno čuti
zmed korbača i vožeta, zmed smeha i zdvojnoga plača
zanavek podbuhli šlivar nekaj podmukloga muti,
a ja, gosenica za vratom, nebrem nikak dojti do kolača.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/i-v-nase-je-doba-se-vec-takvih-tecov-kak-v-gruntovcanima.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/i-v-nase-je-doba-se-vec-takvih-tecov-kak-v-gruntovcanima.html)
i(l) str. 27. sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3531.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3531.pdf)   

Citat:
Zagorski list br. 277 / 06.02. 2009. / panorama (papérnato izdâjne)

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Najte biti „tece“



Tak se je pri nas fiže znalje gda je za nekuga rekel da je „teca“, da z tem nekaj nie h redu. Ja i moja deca i den denes, rabime rieč „teca“, za druge, alji i za sebe. Gda tera od nas malje zabrazdi ilji bi napravila ili gibala k kakve bedastoče, druga ju pricukne i velji: „Naj biti teca!“. Se mi unda dobre zname kaj te znači.
…………….
I tak sem pak imela priljiku čujti šlabekuvati naše domače, kak njim je teške razmeti, nas, teri pišeme na domačem, kajkafskem. Kak nie pri nas prepisani i standardni kajkafski, tak si mi pišeme onak kak med sobu govorime. 
…………….
Za stranjske, za one teri teške razmeju veljim da moraju tri put prečitati. Jemput da prešpanciraju po napisanomu, drugi put da se nafčiju čitati, a trejti put da razmeju. Nu lasi mi se zdižeju na domače, e zdej rabim rieč „tece“. Te domače „tece“ terem menjka njihove vlastite sposobnosti da nekaj napraviju najreši pljujeju po onemi teri očeju nekaj napraviti i ostaviti traga za buduče cajte. Glava me bolji gda čujem „tecu“ tera velji, kak je grde čujti meste malo, malje, meste štrukel, štrukelj, i da ne nabrajam dalje. Pun mi je kufer tie „teci“. Morti bi mi triebalje biti se jedne, nu nemrem si pomoči gda sem ne huda, nek pri srcu žalosna, da te domače “tece“ ne da se svojuga sramiju, nek si dopučšaju po domečem pljuvati. Sigurne trieba reči, kaj i sama znam, da se pune domačuga govora zgubilje, da je teške onomu gdo čita, čitati.


Piše: Nevenka Gregurić


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg3156/#msg3156 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg3156/#msg3156)
Citat:

Gruntovcani -. Kompanjoni 7 del, 57:16

Gruntovcani -. Kompanjoni 7 del (http://www.youtube.com/watch?v=oNvjDJoicps#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 15, 2012, 11:22:40 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano: 06.09.2012.

Dnevnik tate Bena

Kat

Opće je poznato kak je recimo matematika jako promjenjiva znanost. Bar mi se tak vidi kad idem h dučan. Splaniram da bum potrošil recimo 200 kuna, a potrošim 250, znači matematika ne štima.


Piše:Tomislav Benčić


Velika promjena dogodila se u Graciinom životu. Od petka i službeno više nije mala beba. Več ne hodi h jaslice nego h vrtič. Do ne zna kak to h Zaboku zgleda da velim da je h prizemlju prostor za male bebe, odnosno jaslice, a gore su več velika deca odnosno na katovima je vrtič.

Dopeljam h petak Graciu do vrtiča, a ona nakon ulaznih vrata automatski skrene prema jaslicama. Objasnim joj da više nije mala beba i da nejde h jaslice, nego da idemo na kat gde su velika deca. Iako promjene znaju biti teške za decu, ova promjena je izazvala oduševljenje. Sve je to za nju novo, mam je se morala videti, a kad je došla doma imala je kaj za pripovedati. Ovo bu i za mene promjena. Saki dan kad ju peljam h vrtič moral bum hoditi sve do kata i natrag. Ipak je to dodatni napor.

Kiša je došla nakon dugo vremena. Mam je nekak tmurno. Pospano. Nič mi se ne dela. Doduše nič mi se ne dela ni kad je sunce. Za poljoprivredu je, veliju stručnjaki, več prekasno. Ali zato nije prekasno za travu. Obično mam kak počne kiša cureti i trava počne rasti. I kaj onda kad trava zraste? Treba ju kositi. Kad se neče sama pokositi.
 
Gledim na dnevniku na televiziji kak se oni kaj štampaju i prodajeju knjige za školu buniju na to kaj deca med sobom mjenjaju ili prodajeju stare knjige. Bit svega toga je da ti nakladnici, izdavači i prodavači manje zaslužiju če si deca zemeju stare korištene knjige. Dalje im još smeta kaj 4 ljete moraju knjige biti iste. Pa veliju da se neke stvari mjenjaju i da su knjige nakon 4 ljete zastarjele. Jer da se stvari mjenjaju.

Opće je poznato kak je recimo matematika jako promjenjiva znanost. Bar mi se tak vidi kad idem h dučan. Splaniram da bum potrošil recimo 200 kuna, a potrošim 250, znači matematika ne štima. Šalu na stran. Kaj se h matematiki na primjer ima za zmeniti h 4 ljete. Nič! I zakaj onda ne bi sljedečih 40 ljet bila ista knjiga iz matematike. Kolko se ja zmislim z matematike na primjer Pitagorin poučak je bil isti kad sam ja išel h školu i denes. A isti je več 2500 ljet. I nije se zmenil. Ili recimo Pi je još uvijek, zaokruženo na 10 decimala 3,1415926536. I 2 plus 2 su furt 4. Osim kad idete nekaj kupiti.

Poznato je da h kemiji treba mjenjati knjigu barem saki mesec. Jer se redovito otrivaju novi kemijski elementi. Ne znam ni kaj bi se h fiziki moglo zmeniti. Osim da morti s nekim novim istraživanjima otkriju da Newton nije videl da s drva opada jabuka nego hruška.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-kat (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-kat)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


Teta Liza i Lado Deca, moja deca, 02:36

Teta Liza i Lado Deca, moja deca (http://www.youtube.com/watch?v=gxsZm9ZZMH0#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 15, 2012, 11:23:47 poslijepodne
Zagorski lost
e-vundano: 07.09.2012.

Iz bakine pučke bilježnice

Kita gore,kita dole!

„ Je, gda je baba ili puca dijiela dukše gače sušit tak da su nogavice bile obrnjene dele, onda se znale da je duostupna dečku ili kakvomu drugomu mužu. Če su nogavice bile gore obrnjene, bil je zabranjen dolazek jer je muž došel dime.


Piše:Zoran Gregurek


Gda mlada žejnske ima raspuštene kite, mam se znale da je slobodna i dečki bi vu te čas počeli s hofiranciju če je puca bila več za ženidbu. Če je kita vu punđu spletena ili su kite prikapčene na druge lasi, tuo je znak da je puca zavzeta ili je več prešla v zamuž, otkrila nam je naša hraščinska baka Ivka, pučka sveznalica.

Starica se odmah i našalila:

„ Kita gore, kita dole ! Negdar toga nije bile kak vezda jer puce nijiesu mijenjale dečke kak spuodnje gače, jer ne daj Buog da bi tuo mati zoznala, vraga bi bile. Denes je muderne gda saku večer imaš drugoga, da se puca male z jednim, male z drugiem kušuje, a več treči dan sedne v auto nešteremu trečemu. Tuo je jena zmešancija. Ve bi si puce puol lasi spukale da spuščaju i prikapčuju kite na glavu kak im se ljubaf mijenja, pak su jen dan zavzete,pak drugi slobodne... „, čudila se baka.

Koji su još bili znakovi raspoznavanja „zauzetih“ od „slobodnih“ dama.

„ Je, gda je baba ili puca dijiela dukše gače sušit tak da su nogavice bile obrnjene dele, onda se znale da je duostupna dečku ili kakvomu drugomu mužu. Če su nogavice bile gore obrnjene, bil je zabranjen dolazek jer je muž došel dime. Iste tak, če je baba štiela da njezin dragi duojde k nje, onda bi vu šparet hitila muokru krpu da bi črni dim kak nuoč išel čez rafanjek. Tuo je znak da on pravi more duojti i da je rafanjek treba hitne odštuopati ( smijeh). Prije nije bile ni telefuona na špagu ni ovoga same za na vuhe nek su se znaki slali kak je šte imel dogovorene“, prisjećala se baka ljubavnih dogodovština od prije više desetljeća.

Što je bilo s bacanjem rupčića pred mladiće?

„ Tuo je bil običaj na velike svetke, pokle meše. Če bi puca iza sebe spazila dečka šteri je se dopada, hitila bi svuoj najlepši rupček na pod, najbolše on svilni šteri bi znala dobiti za Mikulinje. Dečke bi mam svatil kulike je vur i zel rupček i poletel za nju. Onda bi ona male zastala i meknula se od svuojieh paric (vršnjakinja) i šepnula mu gda bi se i de mogli videti. I tak su se negdar rađale ljubavi. Ne prek škatulj nek vu žive, kak Buog zapuvijieda „, odlučna je bila bakica.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-kita-gore-kita-dole (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-kita-gore-kita-dole)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Snočka kesno
Dunja Knebl – SNOĆKA, 03:27

Dunja Knebl - SNOĆKA (http://www.youtube.com/watch?v=RC7eUVZSV3Y#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 22, 2012, 02:02:25 prijepodne
Varaždinske vesti, br. 3532, 11.09. 2012.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor 

Dohajaju Barokne večeri, a skup z njimi i branje grozdja
 
Jena mi je gospa v Krapine rekla da kajkafski pesniki preveč popevlju o kletima, vinu i pijači i da zato naše kajkavske popefke niesu tak popularne kak su dalmatinske gdi se popevle o ljubavi, ljubavni čežnji i morju. To me malo zasmetalo  jer i jeni i drugi skažuju ljubav za rodni kraj  pa su i fnoge kajkavske popefke jako popularne.  Jasne je da je jakša ljubavna čežnja gda dragi otplovi na morje, a draga čeka i strahuje jel se bu vrnul ili ga morje bu odneslo. A ovde nema morja ni takvoga straha. Kak  jake strahovati da ti se dragi ne vrnul z gorice?  Če ne denes, onda zutra jer se sigurno nadelal i z društvom malo več potegnul. Do zutra se bu streznil*. Veli se da niesi eht Varaždinec če nemaš gorice na Varždinbregu ili pak negdi v blizine.


Čez varaždinske vulice je prohujala  zabava i norija. Ljudi su se malo špancerali, ophajali koncerte,   razgledavali,   kupovali,   pili  i malo se družili z starimi prijatelji i z novimi poznaniki šteri su prihajali  v naš grad da znovič vide čudo kaj se Špancirfest zove. Bilo jih je ze sieh stran sveta, od Amerikancov i Englezov do Japancov i Kinnezov.

Dohajaju Barokne večeri, a skup z njimi i branje grozdja  na Varaždinbregu i okolnimi bregi.  Je, branje ili trgatvu grozdja i gorice ne spominjem sam tak. Zapraf, povod mi je dal Znanstveni skup o kajkavščini v Krapini na šterom se naravo največ govorilo o  razlogima zakaj se za nju treba brinuti. Njejno čuvanje donosi kajkafcem i kajkafski književnosti veče poštovanje  i zjednačavanje z onemi šteri govoriju drugač i oneh šteri znaju same jezični hrvatski standard. Kajkafci se buniju kaj se njhevi nazivi sel, mest i gradov poštokavljeju, a z tiem se briše i dokaz da su to kajkavski hervatski kraji, pa se za sto liet, ak bu politika tak štiela,  ne znalo na čiji zemlji žive.i komu su kajkavski kraji pripadali od davnin.

No,  vrnimo se nazaj goricam, grozdju i branju, a z tiem i na kajkafske popefke štere budu sigurno zvonile po bregi v duoba branja. Jena mi je gospa v Krapine rekla da kajkafski pesniki preveč popevlju o kletima, vinu i pijači i da zato naše kajkavske popefke niesu tak popularne kak su dalmatinske gdi se popevle o ljubavi, ljubavni čežnji i morju. To me malo zasmetalo  jer i jeni i drugi skažuju ljubav za rodni kraj  pa su i fnoge kajkavske popefke jako popularne.  Jasne je da je jakša ljubavna čežnja gda dragi otplovi na morje, a draga čeka i strahuje jel se bu vrnul ili ga morje bu odneslo. A ovde nema morja ni takvoga straha. Kak  jake strahovati da ti se dragi ne vrnul z gorice?  Če ne denes, onda zutra jer se sigurno nadelal i z društvom malo več potegnul. Do zutra se bu streznil. Veli se da niesi eht Varaždinec če nemaš gorice na Varždinbregu ili pak negdi v blizine.

Jeno vreme je vladala prava pomamnost za komadičkom zemljice na šterom bi se napravila klet i nekaj trsekov posadilo. Za rekreaciju, za kontakt z prirodu, za malo vinčeka za kriepost i veselje, bez ikakve druge koristi. Onak za dušu. A denes se veli da su Varaždinci gorice delali iz hobija, a denes su jim  robija. Jeni su ostareli pa ne smeju piti, a drugi bi došli sam v branje i na zabavu z prijatelji. Za drugi posel jih ne blizu.

- A popefke? - pital bu morti šteri zaljubljenik f kajkafsku poeziju. Pa kaj ne vidite da nemam mesta za nju? Otidite na skorem na brege. Ak nemate gorice, imaju jih vaši rođaki ili prijatelji. Bute čuli i  “Dobro mi došel prijatel”    i “ V jutro dišeče…”  i “ Ak sem ti srčeko ranil” i tak dale. Bregi buju zvonili od popefkih i smeha, slatko vam grozdje bu dišalo i nepce sladilo... I vam bu došlo da nekaj zapopevljete pa buju si bregi našega kraja i vam  i siem nam jedna prelepa popefka. Zapraf simfonija!



Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/dohajaju-barokne-veceri-a-skup-z-njimi-i-branje-grozdja.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/dohajaju-barokne-veceri-a-skup-z-njimi-i-branje-grozdja.html)
i(l) str. 37. sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3532.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3532.pdf)   


*
Citat:
Slavica Sarkotič

                  DVA STARA PRIJATELA I ZAČARANA ŠUMA


- Da nes tudek več milijon put prešel,  rekel bi da je negdo šumu zacopral. - frktal je Matek dok je s teškum  mukum pukal noge s čižmami na tere je bilo par kil blata z bljuzgavice.
- Dej muči Mato. Sad je kesno rogobunjiti.  Sem ti lepo rekel da idemo okolo,  cestum, ali ti si štel ovud,  čez šumu poprek,  da nam bu bliže.  Pak sad naj jamrati.
.........................
Sad ovak, zgublenima f šume na teru se več popraf bila spustila noč, sekej im je padalo na pamet, pak i to su li morti pogrešili kaj od tega trsja več zdamlek nesu zdigli ruke.

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg46068/#msg46068 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg46068/#msg46068)

VICE VUKOV 1985 Dobro Mi Došel Prijatel, 04:25

VICE VUKOV 1985 Dobro Mi Došel Prijatel (http://www.youtube.com/watch?v=aopOrkGA6-s#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 22, 2012, 02:03:47 prijepodne
Međimurske novine,
e-vundato: 10.09.2012.
 
Premišlavanje Jožeka radnika

Prilok vu Ginisovoj knigi

Priločki gracki načelnik, gospon Dragec Glavinov, je zrihtal građevinsko dozvolo za Osterajh fabriko šolci (cipelišov) za sam dva tjedne i tak je stiha, stiha ušel vu Ginisovo knigo rekordov. Dok sam po Čakovco falil Priločance kak so fletno zbiksali to dozvolo, napali so me fraj umjetniki, pre čakoski gracki vuri, kak je to nej nikša sreča za Prilok i Priločance jerbo je to zmazani posel i zmazana fabrika.
Falš. Pak vu Priloko se bodo delali sam novi i čisti šolci, i to za izvoz, i nega nikaj zmazanoga vu tem poslo. Pak kaj oni očejo, pak i vu Gorčano imajo takšo čisto fabriko za šolce. I to na leta.



Minister Jakovina se dela norca z toga kaj „seljaki“ (čiataj HSS) skupljajo potpise i očejo kaj bi Vlada zmenšala PDV-a na hrano i to sam zbogradi toga kaj so „seljaki“ bili na vlasti dvanaest let i nigdar jim je to nej na pamet palo. Minister se pozabil posipati z pepelom i priznati gda so jegovi „kukurikači“ zdigli ceno plino i to tre platiti, zdigli so ceno struji i to tre platiti, zdigli so pedeveja i to tre platiti, a i cene hrane se vsaki den smickajo prema gori. Predi je ljudima, dok so vse poplatili, ostalo i za jesti, a ve jim ostaja sam za kruh i mleko. I nej se tre zbogradi toga srditi i norca delati, nek biračko telo samo odluči kaj oče i nek rečejo je li imajo kaj jesti ili pak nemajo?

I nas vu lepom malom Međimorjo je dežđ zbegaval tak gda je suša pobrala vejč od pol onoga kaj je ovo leto trebalo zrasti. Dok so seljaki prijavili kuliko so gde kvarni zišlo je na to gda so nej huje prešli oni vu Nedeliščo, Strahoninco, Maloj Sobotici, Kotoribi i vu Grado Čakovco. Dok je to zazvedil župan je mam proglasil elementarno nevolo, a verjem gda so te opčine nej nastradale zbogradi toga kaj je tam esdepe na vlasti!?

Gda se čovek malo prešpancera po Čakovco ima kaj videti. Dela se na vse strane, popravlajo se trotari, popravlajo se vulice, dečja igrališča, popravljal se vrtec, lišpajo se škole vrteci, popravlja se krov na Časničkomo domo… Vse je najempot živnulo, a do fčera ga nej bilo penez niti za lek. Prvo kaj mi je palo na pamet je to: brzčas je gradonačelnik Šalamon dobil na loto?

Dela se na vse strane, a nikak gda se popravijo hupseri na vulici polek autobusnoga kolodvora i Macanovoga doma . Najme kaj, o temo smo se več spominali, i mi, a i čakoski gracki večniki, kak so, pred par let, Čakomovi težaki zeli fkrej rubnike polek ceste kaj bodo invalidi leži išli prek ceste, a unda je ondašnji glavni međimorski cestar, gospon Šarić, navlekel hupsere tak gda ve invalidi idejo z trotara vu grabo, z grabe na hupser, z hupsera vu grabo, a z grabe na trotar z druge strane vulice. Minuli tjeden sam tak gledal jedno starešo mamico štera je rivala kolca pred sobom i po temaj bregecaj i grabaj je pala. Verjem gda je zadji cajt kaj se to zravna kaj bodo vsi šteri hodajo pešice mogli normalno hodati prek ceste, kak oni zdravi, tak i oni z kolcaj. A vsi znamo gda po temaj zebraj (čitaj: hupseraj) prejde jako čuda ljudi, a još več ženi jerbo je tu autobusni kolodvor, tu se ide v bolnico i tu je nejprometneša vulica. Verjem gda bode of dobiček na loto dostik kaj se i to popravi.

Rekel sam več gda se, po celomo Čakovco, popravlajo i igrališča za deco. To je jako lepo i dobro i to tre pofaliti kaj se deca imajo gde igrati. No, nebrem nikak razmeti zakaj se na tim igrališčima smejo igrati sam deca do dvanaest let. A kaj se z starešom decom? Kuliko je meni poznato nešterni odrastejo z 12 let, nešterni z 13 ili pak 14, a nešterni nigdar. A kaj bodemo z onima kaj ostanejo deca zanavek? I kam nek idejo oni z 13 ili 14 let? Nebrejo vu park jerbo so premladi i nema jim što pijačo kupiti. Bil sam vam na čakoskomo Jugo i sosed je natiral z igrališča vse stareše od 12 let. A labodo so ritali. Mortik se to naprajlo zbog kilaže? Ali vsi znamo gda kilaža navek ne dohaja z letima. No to je još nej vse. Mi po dnevo tiramo z igrališča one malo stareše i puneše kaj ne bi spotrli igračke, a navečer dojdejo puca i dečko šteri se skup nušejo na jednoj nihaljki. I nihaljka zdrži tak dugo dok zdrži, dok joj ne poči kičma. Jim je lepo i nišči jim nikaj ne vupa reči ak neče kaj ga nekam pošlejo. Teško je tu biti spameten i delati po pravici. No, ali me ipak gvinta to: kak dugo so naša deca deca?

Počelo je novo školsko leto, kak za naše đake tak i za navučitele i navučitelice. Nej znati komo je teži palo kaj je ferije tak fletno minulo? Najbrž so nejhuje prešli roditeli šteri so morali kupiti knige, taške, patike, opravo za svojo deco, tak gda je to još jeden udar na, ionak, na pol prazen žep. To vse tre zdržati, za deco navek moramo meti, pak makar nam posle ne ostane niti za jesti. I unda se minister Jakovina čudi zakaj bi „seljaki“ šteli zmenšati pedeveja na hrano? Sam zato kaj bi ljudi meli kaj jesti. A kaj tre još nekši drugi razlog?

Priločki gracki načelnik, gospon Dragec Glavinov, je zrihtal građevinsko dozvolo za Osterajh fabriko šolci (cipelišov) za sam dva tjedne i tak je stiha, stiha ušel vu Ginisovo knigo rekordov. Dok sam po Čakovco falil Priločance kak so fletno zbiksali to dozvolo, napali so me fraj umjetniki, pre čakoski gracki vuri, kak je to nej nikša sreča za Prilok i Priločance jerbo je to zmazani posel i zmazana fabrika. Nejsam znal kaj reči i stal sam dva korake nazaj, ali sam mam nazval pajdaša vu Prilok i to sam mo zbajal kaj pripoveda čakoski  glas naroda. Nasmejal se i to na glas, a unda mi je počel nametati jalnuše i kak se njikaj ne razmem vu šolce, a na vse zadje mi je otpovedal: Pak vu Priloko se bodo delali sam novi i čisti šolci, i to za izvoz, i nega nikaj zmazanoga vu tem poslo. Mam mi je vse bilo jasno. Restiral sam ove umjetnike pre vuri šteri so šteli z mene hrmaka naprajti i posvaditi me z pajdašom z Priloka. Prekesno sam se zmislil: Pak kaj oni očejo, pak i vu Gorčano imajo takšo čisto fabriko za šolce. I to na leta.
http://www.emedjimurje.hr/gospodarstvo/hrvatska-se-divi-u-prelogu-gotovo-nema-nezaposlenih (http://www.emedjimurje.hr/gospodarstvo/hrvatska-se-divi-u-prelogu-gotovo-nema-nezaposlenih)

Ipak bodo se, na vse zadje, sredjoškolci i sredjoškoljke vozili vu školo zabadaf, kaj znači gda je prvi minister Čačić govoril istino na Belici dok je otpiral dvorano. Toplo se nadjam gda naši đaki nebodo hodali vu školo zabadaf?


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14409:prilok-vu-ginisovoj-knigi&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14409:prilok-vu-ginisovoj-knigi&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine887i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine887i?mode=embed&layout=grey) .
i(l) str. 56 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/887/mnovine887i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/887/mnovine887i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Setala se fajna Mara KUD Prelog, 02:47

Setala se fajna Mara KUD Prelog (http://www.youtube.com/watch?v=X40vKXbqR3s#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 27, 2012, 10:42:50 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3532, 11.09. 2012.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor 

Političari navek splezaju gore, a glasače ostave “v doline”  

A i kaj bi vriedilo da se ja protif nečega bunim. To bi bilo kak da f morje pljunem i morti bi nekomu same pojačal opčutek gorčine šteru si mi se jakše osečamo, a nekomu ni to. Pa si vidimo da cene i porezi rasteju, a plače i mirovine stoje v položaju šteri je sklon padu.. A pisanje na kajkafščine ipak nekomu nekaj znači pa neki veliju da jim je oko srca toplo gda prečitaju šteru dobru kajkafsku popefku f štere prepoznaju diel svoje duše. Bar mi tak veliju.



Prigovaraju mi neki čitatelji da v svoji teksti neke probleme sam pehnem, a onda od njih odustanem. Misle da sem strahu glipše vu nje zaroniti. To i je i nie istina. Istina je f tomu kaj je moja rubrika namienjena pisanju o kajkafčine, a nie o politike na primer. Pa i ja vidim da se f politiku rievljeju ljudi šterimi je pervi cilj vlast i dobra plača, pa zate obečavljeju “brda i doline”, a da splezaju gore, a glasače ostave “v doline”, za se kriviju one prie sebe i tak ispadne da nišči nie krif i da se prinas se dogaja po Duhu Svetom.

A i kaj bi vriedilo da se ja protif nečega bunim. To bi bilo kak da f morje pljunem i morti bi nekomu same pojačal opčutek gorčine šteru si mi se jakše osečamo, a nekomu ni to. Pa si vidimo da cene i porezi rasteju, a plače i mirovine stoje v položaju šteri je sklon padu.. A pisanje na kajkafščine ipak nekomu nekaj znači pa neki veliju da jim je oko srca toplo gda prečitaju šteru dobru kajkafsku popefku f štere prepoznaju diel svoje duše. Bar mi tak veliju.

F takvimi promišljanji sam iskala pesmu štera bi mogla pasati za ovie broj i male prelistala zadnji Varaždinski književni zbornik, glasilo Varaždinskoga književnoga društva, štero je doživelo i svoj petnajsti broj. Vu njem se furt najde i dost kajkafskih tekstov. O tem je govora bilo i na ovolietnomu Znanstvenomu skupu o kajkafčine v Krapine gdi je i predavačem i radoznale publike štera ga prati, još jemput pretstavljeni “Garestinski hortus verbi” dr. Jože Skoka. O značenju te, za varaždinsku kulturu jake važne i vriedne knjige, govoril dr. Ivo Kalinski, pa mi je zgledelo da je ta naša varaždinska književnost, gledeči ju z drugoga kuta, važnejša neg se Varaždincem čini. I pri srcu mi je bilo lepo od spoznanja da to kaj delamo i književni stručnjaki za dobro deržiju.

Ovie put bum vam predstavila Miru Šincek, štera doduše ni rođena Varaždinka, ali od svojega tretjega leta vu Varaždinu živi i piše i na kajkafčine, vgavnem popefke, a na standardu pripovetke štere se, dramatizirane, moreju čuti na Prvom programu Hrvatskoga radija v emisiji “Priče za laku noć”. Objavila je dve knjige za decu (“Detinjstvo na dlanu ljubavi” i “Laku noć maleni”) i knjigu putopisa “Kamenčići splanina”. Profesorica je na Gospodarski školi vu Varaždinu, a sudeluje i na semi natječaji kajkafske poezije. Ovdi morete prečitati njejne lirske minijature o temi našega lepoga po baroku i cvetju poznatoga grada.


Kipeci z Varoša

Park
Vu senci kostaja
Jagić je stal.
Na otprti knjigi
popevle ftič.

Podne
Na Varaždinski večnici
vu pol beloga dana
cajgeri se naglas
kušuvleju.

Na Korzu
Saku nedelu z katedrale
angeli vujdeju.
Celo Korzo
dečjim smehom zvoni.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/politicari-navek-splezaju-gore-a-glasace-ostave-v-doline.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/politicari-navek-splezaju-gore-a-glasace-ostave-v-doline.html)
i(l) str. 26. sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3533.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3533.pdf)     


KUD Kupljenovo - Kupljenski kipec, 04:58
29.4.2009. - HTV-ova emisija "Lijepom našom", Zaprešić

KUD Kupljenovo - Kupljenski kipec (http://www.youtube.com/watch?v=F2XPHiaN9sQ#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 27, 2012, 10:44:40 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundato: 17.09.2012.
 
Premišlavanje Jožeka radnika

Sulejman nam je važneši od Zrinskoga!!!?



Piše: Jožek radnik

Ve smo pak znova, mi Međimorci, pokazali kuliko držimo do Mikloša Zrinskoga Sigeckoga. Najme kaj, vu minuli petek, sedmoga septembra, smo obslužavali 446.-to obljetnico kak so ga Turčini sfondali vu Sigeto. Jega i jegovih cirka pecto vojnikov. Verjem gda vam je poznato gda je Turčinov bilo čuda čuda vejč, a žnjimi je komanderal Sulejman Veličanstveni. No, ne bi znal kuliko vam je poznato gda je Sulejman hmrl istoga dneva gda je Mikloš poginul, ali so to Turčini skrili od svojih vojnikov. Ovo leto je bilo isto onak kak i pred 446. let pod Sigetom: Naših ljudi je bilo cirka okoli sto pre Svetoj Jeleni polek mauzoleja vu šteri so zakopali Mikloša Zrinskog, a par jezeri nas Međimorcov je gledalo serijo o Sulejmano Veličanstvenomo na televiziji. Navek so nam važneši stranjski, a svoje ne poštuvlemo i zamečemo makar je Čakovec Grad Zrinskih, a isto tak je i naša županija Županija Zrinskih. Vse je to lepo i dobro, ali so se v Sveto Jeleno došli pokloniti naši sosedi z Hungarije, a došla je i klapa Luka iz Ploča, ali Šenkovčarima je bilo predalko kaj bi došli jene vu drugo vulico. Dečki z Ploča so strašno lepo popevali, a bilo jiv još i lepše čuti, ali nešterni šterima to partija ne dopušča so nej vupali v cirkvo tak gda so domjenka počakali na nejbližešoj terasi. Nek jim bode žal, ali to popevanje je bil svetek za vuha, a brzčas se cirkva ne bi bila zaruhnula ak bi par nezerenušov nutri došlo.Em je nova, em je još pod garancijom! Vsi so mam v zrak skočili, na radio so furt ponavlali, a na televiziji vrteli gda se zazvedilo gda je naš precednik Vlade, a nezerenoš, Zoki Milanović, nekaj rekel kaj vu Bibliji piše. Dok se to malo bole i malo bliže pogledne unda se dojde do toga gda je nej vse to z Biblije nek sam malo vejč od pol. Najme kaj, Zoki je rekel: nek mi se posuši desnica ak pozabimo Slavonijo. A kaj reči na to? Moram vas pitati: A znate vi što je Zokijova desnica? Kak ne znate, pak opozicija, hadezeovci!?

Naši ministri Siniša Hajdaš Dončić i Gordan Maras so se odpelali vu Kino kak bi Kinezima ponudili vse ono dobro kaj jim Lejpa naša more ponuditi. Domačini so jiv lepo poslušali i na vse zadje so pitali kakša smo država i kuliko ga je nas Hrvatov? Minister Hajdaš je lepo otpovedal gda smo sredje razvijena zemlja i gda ga nas, po zadjemo popiso, nekaj vejč od štiri milijonov. Unda pak ga je domaći minister za trgovino malo čudno pogledal, pak mo je rekel: A zakaj ste unda nej vsi došli?

Najte me nikaj pitati zakaj, gde i što, ali otkak je minister Ranko Ostojić zebral Krunija Gosarića za novoga načelnika Međimorske policijske uprave i zmenil Iveka Sokača mam se počelo čuda vejč krasti. Prosim vas lejpo, najte me nikaj pitati!?

Mortik vam ja nemam praf, ali mi se nekak zdi gda naša Vlada ima dve politike: jedno za Jug Lejpe naše, a čistam drugo za Sever i Međimorje naše malo. Najme kaj, vse je več prepravleno kaj bode se delal Pelješki most samo još Evropa mora dati peneze. Probajte se zmisliti kak so esdepeovci bili protiv toga mosta i kak so pili krf na slamčico Jadranki dok so bili vu opoziciji, a ve čim so došli na vlast mam so se prijeli za tej most kak pijanec za plot. No, najte me krivo razmeti, nejsam ja protiv mosta, ali zakaj so ve naprajli hrmaka z Lesarovoga mosta na Muri pre Svetomo Martino. Most je tu, on dela, ali je zaprta meja i prijelaz vu Deželo. Verjem gda vam je poznato gda je to most prek Mure šteri spaja Međimorje i Hrvaško. Vsi znamo gda je Međimorje naše malo, falačec zemle med dvemi vodami, a prek Mure je Hrvaška. No, nebrem to razmeti kaj je ve trelo zapirati toga prelaza par meseci predi nek bodemo zaprli vse prelaze. Kak god so se onda smijali z toga Lesarovoga mosta, čovek ima svojega mosta, a velijo gda je vu životo nigdar nej nikaj napravil, ali tej je most hajdig reda na pravil na toj našoj meji z Deželom. Ak ste pozabili bodem vas zmislil, Janezi so navalili na nas i šteli so kaj bi jim priznali kak je meja na Muri. To je hajdig dugo trajalo, a gda smo naprajli mosta unda so se vgasli. Moj japica je rekel: - Meja je odnavek bila na Muri sam je unda Mura tekla čistam polek Lakoša, a to je par kilometri dale vu Deželo. A i Raskrižje je odnavek bilo Hrvaško, ali smo ga, na vse zadje, potepli. Vsa je sreč kaj je bar Štrigova naša kak so Janezi pošlokjeni.

Navek sam veruval gda ga vu politiki dosta mesta za vse jerbo ga političarov premalo, ali ve vidim gda je nej navek ruon tak. Nešterni se svadijo, polevlejo, pak i bijejo. Nej znati kakši je to den bil, pred dva tjedne, vu Doljnjemo Kraljevco gda so kupice v zrak skakale i gda so se hadezeovci zbili med sobom? Brzčas je to moral biti nekši teški den, južina ili pak sparina ili nekaj još hujšega. Oni šteri so tam bili prepovedajo gda so se Ivković i Cerovec polevali, gda so se narivavali, gda so kupice trli, gda je i malo krvi poteklo (ne zna se točno čije), ali gda je, na vse zadje, vse završilo na šanko z jeno par putovalnih. I kušleci so pali. Kuliko se meni zdi za vse so krivi te novinari šteri mam vse napišejo kaj čujejo i vidijo, kak gda jedva čakajo kaj posvadijo naše političare. Pak kaj so nej čuli za selektivno pisanje?


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14519:sulejman-nam-je-vanei-od-zrinskoga&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14519:sulejman-nam-je-vanei-od-zrinskoga&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine888i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine888i?mode=embed&layout=grey)
i(l) str. 56 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/888/mnovine888i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/888/mnovine888i.pdf) 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Citat:
Nikola Šubič Zrinski Sigetski - 1. del, 5:01
Govor doktora Zvonimira Bartoliča v Zaboku 6. rujna 2008.
http://www.youtube.com/watch?v=R6YkP8-OyTs (http://www.youtube.com/watch?v=R6YkP8-OyTs)

Vice Vukov - Beli most, 03:31
klavirski beglajt: Emil Vukov
mužika: Muhamed Sow
versi: Ivan Goran Kovačič

Vice Vukov - Beli most (http://www.youtube.com/watch?v=0UdsfTLd0uM#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 03, 2012, 11:50:36 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3532, 11.09. 2012.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor  

Pesnik koji je samoču iskal na Varaždinbregu, med trsjem  
 
Zakaj bregi i gorice?
To me zmislilo na našega varaždinskoga pesnika Zvonka Milkovića, šteremu je naskorem oblietnica rođenja, a šteri je i sam na Varaždinbregu puno ophajal gorice i na fnogi put se tu nadahnul za svoje popefke. Varaždinci mu duguju zahvalnost, nie same radi pesničkoga delovanja, neg i književne zaostavštine šteru je poklonil naše gradske knjižnice.



Vrieme branja grozdja je došlo i prešlo, ali Varaždinu okolni bregi niesu još zamukli. Još se diela, nadgledavlje kak se mošt bučka v lagvi i obavljaju zadnji posli prie nek se se zmiri v očekivanju da nam jesenski dežđi natopiju, a sniegi zabieljiju zemljicu onak kak je o tem popeval D. Domjanić v popefki “Kesni sneg”: “… dragi beli snežek, tiho padaj kak da dragaš…”

Morti se šteri čitatelj vezda pita kaj mi je došlo i kakve veze ima takev začetek ovega teksta (osim citierane pesme) z oniem kaj bi se trebalo najti vu njem. Zakaj bregi i gorice?
Ima, ima! Se to me zmislilo na našega varaždinskoga pesnika Zvonka Milkovića, šteremu je naskorem oblietnica rođenja, a šteri je i sam na Varaždinbregu puno ophajal gorice i na fnogi put se tu nadahnul za svoje popefke. Varaždinci mu duguju zahvalnost, nie same radi pesničkoga delovanja, neg i književne zaostavštine šteru je poklonil naše gradske knjižnice.

Matica hrvatska, Varaždinsko književno društvo i Gradska knjižnica “Metel Ožegović” pripremaju obilježavanje njegvog rođendana. Predavanje o pesniku bu imal mr. Ernest Fišer, šteri je 2004. leta pripremil i vun dal Milkovićeve “Pjesme samotnika” i najpozvaniji je o njem govoriti zate kaj je najglipše zaronil v njegvo pesničko stvaranje. A poštovatelji književne rieči i oni šteri bi šteli odati ovolietnu počast našem pesniku, nek dojdu na proslavu. Obavest bu jim još došla.

O tem pesniku, najbolj poznatom varaždinskom književniku i predstavniku varaždinske književnosti z doba moderne, šteri je bil uvršten i v poznatu antologiju “Hrvatska mlada lirika”, pisali su i fnogi drugi književni stručnjaki i kritičari. Zadnji od njih je dr. Joža Skok, šteri je o Milkoviću napravil opširni prikaz v “Garestinskom hortusu verbu”.

Poštovatelje pesništva bumo zmislili na to da je Zvonko Milković rođeni Varaždinec. Rodil se 1. listopada 1888. leta, a i vumrl je vu Varaždinu 1. ožujka 1978. leta. Objavil je ili vun dal zbirke popefki; Pjesme, Pobožni časovi, Legende o sakritoj sreći i putopis Krenimo u rano jutro . I pokle njegve smrti mu je tiskano nekaj knjig. Maker je pretežito pisal književnim standardom, ima i kajkafskih popefki. Varaždin mu je, kak to veli prof Skok, bil “ biografsko, motivsko, emotivno- psihološko i kulturološko ishodište i utočište”. To je pesnik “intime, tišine i samoće”, koju je iskal i na Varaždinbregu, med trsjem i med ljudmi šteri su v goricami delali. Zate za kraj nek bu njegva pesma.


Jesensko kopanje

Od zaran, od zaran
Kopamo več celi dan   
Celi božji dan.             
-Pazite na trsje!   

Giba se, prigiba se,
Gdo ni jak dost, ziba se,
Več diši po snegu.

Od zaran, od zaran
Kopamo več celi dan-
Vetrek, vetrek kaj se sipleš?
Po prstima tin as ščipleš,

Od zaran, od zaran -
- Ajda, ajda!dugi žlak,
Z motikami podjednak,
Giba se po bregu...


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/pesnik-koji-je-samocu-iskal-na-varazdinbregu-med-trsjem.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/pesnik-koji-je-samocu-iskal-na-varazdinbregu-med-trsjem.html)
Ov put članka nema v papernatomu vundajnuVV-a:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3534.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3534.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kmeti - Tam po bregu mi je trsje, 02:40

Kmeti - Tam po bregu mi je trsje (http://www.youtube.com/watch?v=xzbnw2c4mk8#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 03, 2012, 11:52:11 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundato: 24.09.2012.
 
Premišlavanje Jožeka radnika

Političari so branitelje stirali vum z cirkve .

V pondelek 17. septembra smo preslavili 21. obljetnico otkak je Međimorje naše malo oslobođeno od Jugosoldateske. Položili smo vence pre spomeniko vu parko, vužgali sveče pre zido gde so  naši branitelji šteri so dali svoje živote za Lejpo našo i okrili spomen pločo na ulazo vu negdašjoj kasarno. Vse je to lepo i dobro, ali je ovo leto prvipot nej bilo meše vu cirkvi za vse poginule i nestale branitelje. Nej znati što je to tak zakukurikal, a vsi znamo gda so naši heroji išli vu rat z krunicaj okoli šijaka i gda jim je dragi Božek pomagal, a ve ga tak zapravljamo!


Piše: Jožek radnik


Minuli tjeden se vseposot pisalo i pripovedalo kak so se gospoda Vladek Ivković i Ivek Cerovec, ugledni i dugoletni članovi nejjakše stranke vu opoziciji (bar za ve) hadezeja posvadili i pokefali vu Doljnjemo Kraljevco. Jiv županijski precednik, gospon Darko Horvat, nam je lejpo pojasnil kak so to novinari vse napuhnuli, tak gda je on moral reči pravo istino. A to je: spomenuta gospoda so skup došli vu krčmo, a isto tak so, črez vuru, dve, skup i zišli vum. A kaj je nutri bilo o temo nam je gospon precednik nikaj ne govoril, pak si moramo, na vse zadje, zebrati od onoga kaj so nam pripovedali oni šteri so tam bili i šteri so vidli.

Najte me krivo razmeti, nemam vam ja nikaj protiv hadezeja, ali vu toj stranki se nekaj kuha. Nebrem reči gda se oni resteplejo, ali nešterni odhajajo ili pak ne dohajajo dok treba. Vse drvje i kameje je hičeno na glavnoga kuhara, kak so ga od milja Štefa nazvali, a včasi bode se vidlo je li so nekaj krivi i oni šteri so na ogej metali, kak i oni šteri so prpra i papriko, po skrivečki, vu lonec nasipavali?

Još jempot smo mi Međimorci dokazali gda smo vekši katoliki od pape. Najme kaj, jedino kaj se, vu ovom cajto, prinas vu Međimorjo zida je šporcka dvorana pre školi vu Svetomo Jurjo na Brego. Vsi znamo gda naši zidari, a i ostali meštri šteri delajo polek i posle zidarov nemajo kaj delati, ali našo dvorano pre Jurjo zidajo meštri z Slavonskoga Broda. To je još nej vse. Treba i namještaja dopelati vu dograđeno školo i dvorano, a i to smo dali dečkima z Slavonskoga Broda. Po onoj staroj pučkoj: Kud krava tud i tele! Prosil bi lepo naše međimorske političare kaj bi oni pelali naše meštre vu Slavonski Brod i kaj bi jim tam nekšega posla našli. A ako pak to ne bi išlo, unda pak si nek, bar dva-tri mesece, idejo tua po plačo!?

Naš novi državni labodoritaški trener i Dalmatinec, Igor Štimac, počel je svojega posla jako domoljubno i po željama. Najme kaj, počel je metati vu reprezentacijo vse one šteri očejo igrati. No, nej ruon vse, sam one šteri so mo zemljaki. Tak so več svoje prve tekme zigrali, još junjori, Mario Maloča i Josip Radošević. Vsi znamo gda i pesme po željama na radio koštajo, a brzčas su tu tarife čuda vekše. No, ak pak je ne preveč drago mogel bi se i ja zapisati, jerbo mi nej preškodilo kaj bi se, zutra ili pak prekzutra, falil pred vnukima kak sam igral za vatrene, pak makar i protiv Hajduka z Brezja.

Čuda je reči i tinte, vu ove dneve, potrošeno na našega Mikloša Zrinskoga, šteri je ratuval protiv Turčinov vu Sigeto i tam je ostal brez glave. Hajdig je onih zvanih, a još vejč onih drugih, reklo svoje mišleje o našemo sigeckomo junako, a i o jegovomo protivniko Sulejmano Veličanstvenomo. Nejsmo mi jalni Sulejmano kaj je on Veličanstveni, nek smo srditi kaj je naš Mikloš nej isto takši. Rekla je soseda Franca: Kak se kcoj držimo tak nam je i je. Brzčas ima ona praf. Isto tak si gruntam zakaj mi furt pripovedamo gda idemo vu Sigetvar, a dok Mađari idejo k nam oni idu vu Čaktornjo. Ak se Zrinski boril v Sigeto unda ga nebremo iti iskat vu Sigetvar. Skradja je vura, oliti zadji cajt, kaj se to navčimo. I to vsi. I to je još nej vse. Prosim vas lejpo kak bode naš Mikloš Zrinski Sigecki veličanstveni gda smo vu čakoskomo parko zdigli spomenika meter cvancik? Pitam vas: Kak?

V pondelek 17. septembra smo preslavili 21. obljetnico otkak je Međimorje naše malo oslobođeno od Jugosoldateske. Položili smo vence pre spomeniko vu parko, vužgali sveče pre zido gde so  naši branitelji šteri so dali svoje živote za Lejpo našo i okrili spomen pločo na ulazo vu negdašjoj kasarno. Vse je to lepo i dobro, ali je ovo leto prvipot nej bilo meše vu cirkvi za vse poginule i nestale branitelje. Nej znati što je to tak zakukurikal, a vsi znamo gda so naši heroji išli vu rat z krunicaj okoli šijaka i gda jim je dragi Božek pomagal, a ve ga tak zapravljamo!

Vsi oni šteri držijo ključe od kasi vu rokaj, kak vu županiji tak i po gradaj i opčinaj, čuda premalo penez davlejo za šport i športaše. Kaj se unda čudimo težakaj? Več niti oni nečejo davati za športaše, čuda jim bole paše kaj bodo vsaki mesec dobavlali plače. Pak je i dragi Božek prvo sebi brado napravil. Tak bar velijo nezerenoši, očem reči, agnostiki.

Leto ide krajo tak gda več ne bodemo mogli gledati te ženske resporke, kak one gori pre bregecaj, tak i ove doli pre jačkicaj. Neje lefko bilo zdržati to novo modo štera vejč otkrivle nek skrivle: em ti gori skačejo zizeki, em ti doli plešejo ritice… Probal sam jempot fkrej gledati od teh ženskih bregecov, pak sam se vu kandelaber zaletel. Od unda sam si premislil zanavek: bole nek mi tlak, cukor, trigliceridi skočijo ili pak mali Jožek glavico zdigne sam kaj nebom več mel frugo na čeli.


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14605:politiari-so-branitelje-stirali-vum-z-cirkve&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14605:politiari-so-branitelje-stirali-vum-z-cirkve&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine889i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine889i?mode=embed&layout=grey) 
i(l) str. 56 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/889/mnovine889i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/889/mnovine889i.pdf)   
 
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Fala Božek za Međimurje, 07:14

Autor: Zvonimir Klemenčić
Recital: Marijan Belčić
Glazba: "Šest let je minulo" - Gusti Draksar

Dragi Međimurci i Međimurke čuvajmo svoju tradiciju, svoje pjesme, proširimo ljepotu Međimurskog kraja !
Sudjelujte i Vi u očuvanju međimurskih narodnih pjesama, slanjem istih na mail: ZmedMureiDrave@gmail.com  , te će sve pjesme biti uplodane na ovaj kanal.
Radujemo se Vašem odazivu !

Živeli Međimurci jezero let !

Fala Božek za Međimurje (http://www.youtube.com/watch?v=GfGdlC6OV0w#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 03, 2012, 11:53:21 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 21.09.2012.

Iz bakine pučke bilježnice

Vine z tropa – kak i sprevod bez popa

„ Vine z trope – kak i sprevod bez popa. Tak se rekle. Zdura se, ali kak da se ne računa da je neke bile. Moja bi babica znala reči, Buog je dej duše lefke, da je vu črijievi od takvuga vina same cvili kak da se glisti nazobala i šepnula mi naj je na šlaf potegnem kupicu onoga vina štere se čuva za svetek, za kuošu , kolinje i druge velike dane.



Piše:Zoran Gregurek

Vrijeme je berbe grožda i vikend za nama i nekoliko narednih bit će pravi „blagdani“ u većini zagorskih domova. Grožde ide odmah u preše iz kojih curi slasni mošt koji se odmah sprema u bačve uz veselje svih uzrasta Zagoraca. Što je o svemu znala reći naša hraščinska baka Ivka, pučka prognozerka

„ Negdar nas je bil pune kak mravlji i na jenome gruntu je bile četiri, 6 ili osam dijielof i brača su imiela tak male komačece zemlje da bi se jedva z kuoli na nji obrnuli. Tak je bile i vu gorica, nije kak ve, gda jen gazda ima puol brega, onda sme gorice brojili na rede. Gruozdja je bile menje nek denes gda se sakakviem otrofom šprica tak da gruozdjiče na miesta ni tiči več neču zobati, i zate je vekši ruod. A gda sme mi doma dopeljali grozdja štere je jedva segle do polovice kace od 10 viedri... E, tuo je bile male jer sme teške delali na gruntu i morala se spiti kupica, dvije vina saki dan za jakost. A vina nije bile dosta „, prisjećala se baka.

Koje je bilo rješenje da družina nije ostala žedna nekatara bogova ?

„ Je, na tropu se delale vine. Muoj bi stari znal presiti suseda šteri nije imel veliku družinu i imel je pune trsof da nek jake ne stisne prešu i trop i da nam ga da. Onda bi ja z decu f tački trop dime f pilnicu peljala. Na trop se nalieje vode i onda se diela vine, nije jake kak prave ali se dura z njim. Dene se vu poseben lagof, da znaš kakavu robu imaš, i piješ ga za saki dan“,govorila je starica. To nije bilo pravo vino, nismo joj dali mira svojim komentarom znajući da slijedi „ekspozivan“ odgovor

„ Vine z trope – kak i sprevod bez popa. Tak se rekle.Zdura se, ali kak da se ne računa da je neke bile (smijeh). Moja bi babica znala reči, Buog je dej duše lefke, da je vu črijievi od takvuga vina same cvili kak da se glisti nazobala i šepnula mi naj je na šlaf potegnem kupicu onoga vina štere se čuva za svetek, za kuošu , kolinje i druge velike dane. A onda bi si ja, kak druobna pucka, male gutnula vina i rekla tateku, gda me pital de sam tak duge, da niesam nikak mogla zvaditi pak da sam puhala vu šlaf (smijeh). Jaj, vine je negdar bile fine kak gvierc na Bistrice, tak da ti je dišale z požiraka gda si ga popil. Denes mnuogi veliju da dijelaju dobre vine i da im se nigdar ne preobrne. Kak i bi gda denu tulike žvepla (sumpor) da se druge jutre kak piješ takve vine ti digneš z postelje, a glava ti ostane na vanjkušu. Teška kak železe. Ve se vine taloži, s uljem zamazuje, vu sjajnomu šplehu (inoks) čuva. Je, nem rekla, ima dobre kapljice, ali i tak čistuga vinčeka kak suza, a betažnuga... I jakoga, ne znam zake tuo dielaju, jer vine z pune gradi nije za saki dan, za  čoveka na selu šteri z žeje pije, a ne z bedastuoče „,znala se i naljutiti baka na neke podrumare.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-vine-z-tropa-kak-i-sprevod-bez-popa (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-vine-z-tropa-kak-i-sprevod-bez-popa)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Sakom dojde smrtna vura...
Lado Electro - 1 pura 2 pandura, 04:00

Lado Electro - 1 pura 2 pandura (http://www.youtube.com/watch?v=edKQpnMhRAM#) 
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 06, 2012, 12:06:38 prijepodne
Zagorski list
e-vundano 17.09.2012.

Dnevnik tate Bena

Iskušenje
 
I tak dopeljam ja do kljeti odojka i ovaj put sam podlegel iskušenju. Zel sam si šnitu kruha i malo pomacal onu mast kaj se z odojka scedila. Joj, kak mi je bilo fino. Mogel bi tak cjeli kruh pojesti dok macam.



Piše:Tomislav Benčić

Pisal sam prije par meseci o iskušenjima terima čovek more lako podleči. Mislim na iskušenja betežnog čoveka, kak sam ja i teri bi trebal biti na dijeti. Teri nesme skoro nič niti jesti niti piti.

I onda dojdeju ovakve prigode, kak su trenutno aktualne berbe grojzdja. A na kaj to liči? Nisi još ni praf došel do kljeti več ti h ruku rijevljeju nekaj maloga. Onak za cirkulaciju. Pri pravome gazdi i onda dok se bere ima nešči gdo beračima nosi okrijepu u vidu nečeg malog ili gemišta. I normalno kad se pobere red je da se sedne i krene jest i pit.

Jedan od artikala oko kojih znaju izbiti nesporazumi su berački pribor. Kante i škare. Jer kad je berba gotova onda se kante deneju kam ko stigne, a često se i škare nekam poljek deneju. A nakon pretjerane konzumacije tekučih delicija teško je prepoznati svoju kantu i svoje škare. Naročito ak više ljudi ima isti pribor. Zato ja svoje škare denem na sigurno, a kante sam obilježil. Za ovu sezonu sam si priredil 4 kante. One velike kante h terima kupite farbu za malanje. Na jednu kantu sam napisal „Moja kanta“, na drugu „Moja 2. kanta“, na trejtu „Moja 3. kanta“ i na četrtu „Još jedna moja kanta“. Tak da se zna tere su moje kante.

Aha da, počel sam o iskušenjima. Več tradicionalno po odojka h pekaru idem ja. Najjednostavnije je odojka dati h pekari speči jer ga samo dopeljaš i h dogovoreno vrijeme dojdeš po njega. A i moram priznati da ga teta Anica zna odlično speči. I tak dopeljam ja do kljeti odojka i ovaj put sam podlegel iskušenju. Zel sam si šnitu kruha i malo pomacal onu mast kaj se z odojka scedila. Joj, kak mi je bilo fino. Mogel bi tak cjeli kruh pojesti dok macam.

Ne veli se zabadaf da su mala deca poput spužvi. Sve upijaju. I sve kopiraju. I delaju ono kaj čujeju od nas velikih. Tak je u centru pažnje bila Gracia dok je objašnjavala da tata (to jest ja) hče (u prijevodu hrče). Inače ja ne hrčem, to je čista izmišljotina. Morti tu i tam dok spim glasno dišem i to je to. Pa su onda okupljeni govorili Gracii kaj treba napraviti dok tata hrče. Te da mu treba fučkati pod vuho i kaj ti ga ja znam kaj sve ne. Da bi na kraju moja žena rekla da me ona dok hrčem z laktom hdrapi pod rebra.

Neku noč Gracia nije štela spati. Ona hoče gledeti crtani. I to z menom na mojem krevetu. Koristila je priliku dok je mama (moja žena) zaspala h dnevnoj sobi uz vrlo zanimljiv program na televizoru, da se uvali h naš krevet. Bilo je to več oko pol noči i ja kak sam bil umoran zaspim. Kad najemput mene Gracia ječe h rebra i govori „Tata nemoj hkati!“


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-iskusenje (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-iskusenje)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Dreletronic - Vumrl Mi Je Pajcek Moj! , 05:29

Dreletronic - Vumrl Mi Je Pajcek Moj! (http://www.youtube.com/watch?v=yypWzMRSDMU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 06, 2012, 12:38:26 prijepodne
Zagorski list
e-vundano 01.10.2012.

Za dušu, za spomenek

SRAMOTA LJUDSKUGA RODA

Bog nigdar ne pozabi nagraditi one teri svoju dobrotu darujeju drugem. Iste tak nišče ne zbiegel kazne tera ga bu sikak počakala. Takvi su sramota ljudskuga roda i če jih več nie sram pred drugemi, čez življenje neju moglji pobeči sami pred sobu i svoju zloču. Kazna čaka po one stare: “Došla bu rit na šekriet!“

Piše:Nevenka Gregurić



Kak moreme lukati h  moderni oblog kaj vidime kaj se oko nas dogaja, negda bi morti bilje i bolje da čovek nektere stvari nigdar ne čuje niti vidi. Saki onie teri je imel priljike ove dane videti kak su živelji h jenem domu onie teri su zvljikelji grdu kartu življenja, srce je triebalje pučiti.

Od pamti vieka dobre se zna da je življenje grde za se one terem je život i zdravlje drugač posložene i nemreju se sami za sebe briguvati. Odvajkada su se ljudi ž njimi nahitavalji. Familjije su je poskrivavale i sramile jih se. Malje je bilje onie teri su njim dalji iste i dobre meste za stoljem kak i na izgled zdravem ljudem. Ljudi su takve ljudi z betegem zbegavalji i čak njim bilji h strahu. Nu niesu njim se rugalji jer su bilji h strahu Božjem biču, da jih ne kaznil. Od tud valjda i ona starinska: „Ne rugaj se ni slukavem drievu, jer nigdar neznaš kaj tebe čaka!“

Kak sviet ide napre i ljudske gruntanje trieba se k tomu držati. Unda bi bilje za čakati da se nekaj zmenilje prema ljudem terem je grdi životni putec. Če jih več nie Bog obdaril zdravljičem i pameču, nju je dal ljudem teri živiju oko njih. Ne morti, nek sigurne radi toga kaj bi njim bilji na pomoči h njihovem jadu. A unda se po one stare pak čovek prema čoveku ne pokaže kak čovek nek kaj vuk. Gorše od živinčeta.

Kak drugač reči za one koji su skrb za ljudi z grdu životnu kartu zelji na sebe. Prevzelji su tie posel, kak se imelje priljike videti, ne radi svoje dobrote nek lakomosti. H lakomosti i lakotnosti niesu bilji sami. Nešče njim je držal štangu. Zgledi da su došlji grdi cajti, jer tak nekaj nie prie bilje moči ni gruntati, a kam napraviti. Ljudi su se plašilji, Božje koštige ilji biča.

Kak zgledi došlji su cajti za tere se reklje da bu unda grde (oprostete na rječja, alji su te reklji stari ljudi):
„Gda ljice zgubi farbu, a pička pravdu, postane zlo!

Zlo, za kojega ni pred ljudmi ni pred Bogem nema opravdanja i milosti. Kak se velji da je pravda spora, alji navike dojde tak bu sigurne sustigla one teri su služilji i zgrtalji na lucke nesreče. Božja kazna ne stigla same nje teri su  se prema betežnem i nemočnem ponašalji kak, Bože mi oprosti, prema maršetu nek i one teri o tomu čkomiju.

Dogaja se te radi toga kaj se se luče prek papiere, a čovek se ni ne pogleda. Papier se podnese. Na papieru je se ljipe zapisane i štima. Z lanci na ruka triebalji bi završiti si onie teri su gledelji same papiere, a ne i ljudi. Jer za takve ljudi najmenje kaj se more napraviti je da jih se polukne, da njim se daruje smieh, korica kruha i kapljica dobrote. Tam kam su bilji deti niesu dobilji ni jedne ni druge. On gdoj je dobil je „pameten i mudri“, alji beščutni čovek teri je na ljudske zloče zgrtal peneze. Krivi su i oni teri su svoje drage porinulji h takve dome i niesu porajtalji kaj njim se dogaja. I njih bi trebalje biti sram pred ljudmi i Bogem.

Bilje je za čujti da nie dosta inspektorof teri bi lukalji kaj se z ljudmi po takve dome diela. Sigurne da jih nie jer se zakopaju med papieri i ne digneju nos z njih po par tjedne. A bilje bi dosta da same pogledaju šnitku namazanoga kruha po terem se pekmez ilji puter same prešpancieral i ostavil duhu. Triebalje bi poluknutin same h tenier i videti e trieba nabaviti udicu kaj bi zahakljal krumpier i e si je pajcek ilji „avijacija“ barem smočila nogu.

Nie trieba biti preveč muder i pametni da se se te vidi. Špot trieba biti familjiju tera o takve dome muči. A muči h strahu kaj njim nej vrnul njihovoga betežnuga i nemočnoga člana če se njim zameri.

Si mi zname da denes se ide prek penezi i da su oni na prvem mestu. Nu ak se več nešče prime posla da svoju brigu za druge masne naplati unda je najmenje kaj more napraviti da pokaže zericu ljudskosti. Čast onem, a ima i takve, teri h svoju brigu za nemočne uz materijalnu korist uneseju dieljec ljubavi i topljine.

Bog nigdar ne pozabi nagraditi one teri svoju dobrotu darujeju drugem. Iste tak nišče ne zbiegel kazne tera ga bu sikak počakala. Takvi su sramota ljudskuga roda i če jih več nie sram pred drugemi, čez življenje neju moglji pobeči sami pred sobu i svoju zloču. Kazna čaka po one stare: “Došla bu rit na šekriet!“


http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-sramota-ljudskuga-roda (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-sramota-ljudskuga-roda)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

FIŠKALI Saka rit dojde na šekret, 03:06

FIŠKALI Saka rit dojde na šekret (http://www.youtube.com/watch?v=93FeUase-y0#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 06, 2012, 12:52:15 prijepodne
Zagorski list
e-vundano 02.10.2012.

Iz bakine pučke bilježnice

Šte maže, te i vojzi

Šte maže, ti i vojzi. Če i na kuola ne mečeš kolomast, kotači budi cvileli i jemput budu same stali. Tak je i z ljudi“, uvjeravala nas je baka i dodala kako se danas više ne zna tko je „velikaš, a šte obični seljak“ jer „si su odjemput doktori, filistri i naučenjaki i više nemreš znati komu se idu pune košare i cekeri“.

Piše: Zoran Gregurek



Šte maže, te i vojzi. Tak je negdar bile, ve je iste tak i navijiek bude. Ake ti je detetu loše išle vu škuole, onda bi baba zaklala bolšu piščetku, vekši sir, jajca i pokucala vučiteljice na vrata. Vučiteljica bi rekla da nije trebale niše nesiti, ali bi mam z cekera ili košare vun vadila one kaj je dobila.

Nije tuo bile mite, kak se ve veli, nek se s tiem pokazale poštovanje prema čoveku šteri ti je bil potrieben. Niš druge, znala je govoriti hraščinska baka Ivka.

Samo su učitelji dobivali pune cekere, pitali smo staricu

„ Je, vraga. Gda ti je nešči vu hiži bil betežen, purica bi platila z glavu ili kakva masneša raca ili guska. Muoj bi stari natočil vu demižuonku i pet litri najbolšega vina i tuo bi cuknuli gosponu doktoru gda je decu vizitieral. Naš je puokojni doktor bil poštenjak i niš nije računal gda je videl da sam z punu tuorbu došla mu na vrata. Baš če je bile puol noči, a bile je i takvijieh slučajof gda je decu znal zub zaboleti ili je nešteri imel jake veliku vručinu šteru nije bile moči ni z domačim octom sneti. I onda brže – bolje k doktoru. Če je bila velika sila, košara bi se drugi dan donesla“, prisjećala se baka.

Tko je još bio na listi onih koji su često mastili brk?

„ Kaj opče pitaš ?! Pop. Znale se če ideš k popu presit da ti pe dijiete na krščenje, bez velikoga cekera se nije išle. Njegva bi gazdarica mam z praga prevzela one kaj bi mu se donesle i mam raspakieruvala vu kuhnje strošek. A gda je pop k hiži došel, če je bil pozvan na kakove slavlje, njemu se čuvale meste na čelu stola i najbolši komadi mesa su pred njega dohajali. Gazdarica bi znala reči: Nek debši komadi šujnke idu popu i naj ruča od puranjske cuklje k popu gledi, jer bu ju mama v ruke prijel. Tak je i bile. Gazda je popa, doktora ili vučitelj i dime muoral vu noči na kuoli dime vračati i dati mu strošek za drugi dan. Tuo je bile nepisane pravile i si su se toga pridržavali i bile bi sramota da je nešči zbiegel da počasti ljude do šteri se navijiek največ držale vu selu.

Bum ti ponovila če si zabil: Šte maže, ti i vojzi. Če i na kuola ne mečeš kolomast, kotači budi cvileli i jemput budu same stali. Tak je i z ljudi“,uvjeravala nas je baka i dodala kako se danas više ne zna tko je „velikaš, a šte obični seljak“jer „si su odjemput doktori, filistri i naučenjaki i više nemreš znati komu se idu pune košare i cekeri“.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-ste-maze-te-i-vojzi (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-ste-maze-te-i-vojzi)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Drele i Vid Balog-Remetinec, 02:46

Drele i Vid Balog-Remetinec (http://www.youtube.com/watch?v=Xba_oNyVk-Q#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 11, 2012, 11:21:59 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundato: 01.10.2012.
 
Premišlavanje Jožeka radnika

Čačićo se nuše fotelja i pomalem pakera kufre

Čačićo se nuše fotelja i kuliko je meni poznato i kuliko se ja razmem bu politiko, on bode dobil vritnjaka i završil bode na burzi. Vidim vas gda me malo čudno gledite, a to zato kaj ste vi mislili na prvoga potprecednika Radimira, a ja vam govorim o prvomo trenero Dinama Tončeko.


Piše: Jožek radnik

Pak je zavrelo vu jednomo od naših romskih kotlov i to vu Gornjemo Hraščano. Što je kriv, a što ne, kaj je do toga došlo ne bi vam točno znal reči, ali deca so sigurno ne kriva, ma kaša god bila, očem reči, bela ili pak čokoladna jerbo je politika tu, a i političari so zbogradi toga zebrani kaj bodo rešavali te probleme štere mi obični smrtniki nebremo, oliti ne znamo. Pak so naši sosedi z Hrvaške hitali drvje i kameje na nas Međimorce i to zbog radi toga kaj mi tu delamo segregacijo prema Romima. A neje ruon tak. Nejso naši čokoladni sosedi birkice, a niti pak mi svetleši vuki. Vsi znamo gda je Romov vsaki den vse vejč i vejč i gda bi se i oni trebali nekšega reda držati, kak doma, tak vu školi i na vulici. Nebrejo deca dojti vu malo ili pak prvi razred prave škole, a gda ne znajo hrvaški. Ili bar međimorski. Zato bi štel vsima reči, šteri nam bajajo gda se ponašamo prema sosedima Romima kak mačeha prema ljuckoj deci, nek dajo svoje dete vu razred gde so dva ili tri beli, a ostali čokoladni, pak unda nam nek solijo pamet kak se mi ponašamo i unda nam nek pokažejo kak zbeči „segregacijo“. Nejleži je prdekovati z Zagreba šteri je sto kilometrov dauko od Čakovca i Međimorja, a problemi z našaj sosedaj još so jim dale. A Evropa nas gledi črez kukere kak se mi muočimo z našaj Romaj jerbo oni znajo kuliko so penez dali Lepoj našoj sam kaj Romi ostanejo prinas i kaj jiv ne bodemo tirali prek meje kak to delajo Francozi. Što itak zna kuliko ga pravzaprav Romov prinas vu Međimorjo? 4500 jiv je priznalo na zadjemo popiso ljudstva, hajdig jiv je, več ve i Hrvatov, a čuda je i onih šteri tu prinas živijo, a nigdi so nej zapisani, kak ona prekobrojna deca vu Kini. Nišči mi je nej znal povedati kuliko Romov je završilo prinas vu Međimorjo gda jiv je negdašji francoski precednik Šerkezi natiral? I još nekaj očem pitati: kuliko jiv pak bode došlo vu Međimorje dok jiv bodo natirali z Pariza? K nam sam dohajajo, a dok jempot dojdejo nigdar več ne odidejo jerbo kak je moj pajdaš Šike napisal, a pajdašica Marica popevle: Što jempot zajde vu lepi naš kraj, te tu ostane i nejde nazaj… Ne znati što je, itak, Romima prevel to našo lepo pesmo, tak kaj ve i oni znajo gda tu živijo sam dobri ljudi?

Grozdje se bere po cele dneve, kak vu petek, tak i vu svetek. Čujejo se pesme, vesela je i Marička (vidi joj se resporek), gveždre žrmljajo, preše skeščijo, mošt sam teče, negdi bole, negdi po meje, a mi okoli preše smo natankani predi nek na cirkvi pre Svetomo Jurjo Zdravo Marijo zvoni. A kaj moremo gda nas je frčna Marička (štera po mami ima nekaj slovenske krvi) furt trucala, a mi, kak niti ona, ne znamo reči „ne“! Nešterni vinari so se požurili pobrati, pak ve morajo restapljati cukora vu mošto, a oni šteri so meli vupeše i kesneše berejo so nej sam prešparali na cukoro nek imajo i bolše vino, onakše kakše je dragi Božek splaneral za ovo leto. Pak je zišlo po onoj nejstarešoj: Što reskera te profitera. Nej znati kak bode zišla pajdašica Marička jerbo sam videl gda je i ona reskerala?

Čačićo se nuše fotelja i kuliko je meni poznato i kuliko se ja razmem bu politiko, on bode dobil vritnjaka i završil bode na burzi. Vidim vas gda me malo čudno gledite, a to zato kaj ste vi mislili na prvoga potprecednika Radimira, a ja vam govorim o prvomo trenero Dinama Tončeko. Bilo je lepo dok je trajalo! Istinabog, publika je slabo dohajala na tekme i vse je bilo vredo dok so labodoritaši Dinama gubili vu Evropi, ali čim so se ftopili vu Reki vsemo je došel kraj. E moj Tonček, neje problem sam vu našemo Pokrivačo i jegovomo pajdašo Samiro, šteri malo globleše vu kupice gledijo, nek je problem i vu drugima šteri nebrejo z pet metri vu gol vritnuti. Vse igrače je nej muoči tak fletno spremeniti, pak je unda nejleži zmeniti nejslabešo kariko vu Dinamovom lanco, a to si Tonček ti. Zbogom i nek ti Božek da srečnoga pota, a gazda Mamič bode ti odigral potnico.

Vu pondelek, 17. septembra smo obiležili 21. obletnico od kak so naši domaći branitelji natirali jugosoldatesko i oslobodili Međimorje. Špot sramota je, ali na to obilježavanje je došlo sam cirka sto ljudi. A još smo otkrivali i spomen-pločo na vojarni. Ve vidite, gda je tak malo ljudi došlo i 1991. nigdar ne bi kasarna postala vojarna. Čuda je onih šteri so 1991. bili tu, a denes so ne došli. Dok smo jiv zvali unda so došli, a v pondelek jiv je nišči ne zval pak so ne došli. A vsi znamo kakši smo mi Međimorci, ne dohajamo tua kam nas, i dok nas, nišči ne zove. No, neje tak sam dok nekaj organizera Županija, isto je tak i zišlo vu Gorčano, gde je niti načelnik Moharič nej došel. Brzčas je z esdepeovcima zapuhnul nekši novi veter šteri ne poštuvle ono kaj je bilo predi. A vsi znamo kak zidejo oni šteri ne poštuvlejo svojo povjest?!

Nej znati kak se, itak, to zove gda se gospon Martan z HDSS-a dela norca z HSS-a. Vsi znamo gda so se «seljaki» skrčili kak stranka i gda so od velike postali mala, ali gda pak so «demokracki seljaki» meli tak čuda članov kaj bi bili jakši od običnih «seljakov»? Nejleži je gledati, prek blanjki, vu ljucki dvor, kritizerati i faliti se kak vse znamo, nikaj ne davlemo vum i nikaj ne delamo sam kaj se ne bi nešči nekaj navčil od nas. Ajoj, ajoj!

http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14682:aio-se-nue-fotelja-i-pomalem-pakera-kufre&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14682:aio-se-nue-fotelja-i-pomalem-pakera-kufre&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine890i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine890i?mode=embed&layout=grey)   
i(l) str. 56 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/890/mnovine890i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/890/mnovine890i.pdf)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

ciganica s prislavci, 0:31

ciganica s prislavci (http://www.youtube.com/watch?v=6Pdwlkq0sAs#)
 
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 11, 2012, 11:23:07 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 29.09.2012.

Dnevnik tate Bena

Naše zdravstve
 
Sad sam se zmislil. Moram i nekaj pohvalno napisati za zdravstvo.
To je super stvar s tim e-uputnicama i e-nalazima. Još kad bi funkcioniralo da se moreš naručiti i dobiti točan termin h kolko vur da dojdeš bilo bi još bolje. A ne da zgubim par vur h čekaonici.


Piše:Tomislav Benčić


Najavili su iz naše vlade kak buju smanjili broj ljudi teri delaju h javnim i državnoj službi. Između ostalog spomenuli su i zdravstvo. Da je tam preveč ljudi. Pa mi nije jasno kak ja kad dojdem h bolnicu to nikak nemrem videti. Na neke preglede se čeka i po par meseci, jer nema dosta doktora. U to sam se i sam mogel uvjeriti prije nekih dva meseca. Kad sam se pokušal naručiti na specijalističke preglede. Malo me muči godina proizvodnje, malo loše održavanje i sve češče treba iti k doktoru.

Sad sam se zmislil. Moram i nekaj pohvalno napisati za zdravstvo. Nedugo sam trebal od Gracie mokraču odnesti h laboratorij da ju pregledaju. Čul sam več za e-uputnice. Ne dobiš papit nego se samo s iskaznicom pojaviš tam gde treba. Tak je doktorica za Graciu napisala h kompjuteru tu e-uputnicu. Da ne peljam bezveze Graciu h bolnicu i da se ne natežem ž njom e se bu popišala ili ne, kupili smo h apoteki onu čašicu za pišanje, pa e popišala doma. Prešel sam do bolnice, preciznije do laboratorija.

Dojdem do šaltera, a tam ko i uvijek gužva. Ja h jednoj ruki imam iskaznicu Gracijinu, a h drugoj vrečicu h kojoj je več malo prije spomenuta čašica s pišalinom. I na šalteu velim da mi je doktorica rekla da se samo s iskaznicom hjavim tu. gospođa kaj tam dela je pogledala h kompjuter, sprintala nekakvu naljepnicu i kad je videla imam spremnu i punu čašicu rekla mi je da to samo zaljepim i ostavim tam gde piše da to treba ostaviti. I da ne moram dolaziti po nalaz jer ga buju poslali k doktorici na kompjuter.

Kad se več ne mora iti po nalaz i ne mora se ga nositi k doktorici, onda je žena samo nazvala doktoricu e je došel nalaz i e je se h redu. Kak je bilo se h redu nismo niti morali iti k doktorici. To je super stvar s tim e-uputnicama i e-nalazima. Još kad bi funkcioniralo da se moreš naručiti i dobiti točan termin h kolko vur da dojdeš bilo bi još bolje. A ne da zgubim par vur h čekaonici.

Gledim vijesti i vidim da je se manje krava. Da ih ljudi masovno koljeju. Jer im se ne splati držati ih. Pa bu malo po malo došlo do nestašice mljeka. Za to mi je tak svejedno. Mljeko ne pijem. Jedino kaj moje pucke doma koristiju puno mljeka za čokolino i pahuljice. Onda si mislim da bi morti bilo dobro sad jednu kravu kupiti da ima čovek furt mljeka i to friškog domačeg. Sigurno su sad i pale cjene živim kravama.

Ali ima tu i problem. I to ne samo jedan. Prvo je to kaj se h mojem kvartu nesmeju držati krave. Drugo, nemam kravu gde držati. Trejto, nema ju gdo hraniti. Ne znam niti gdo bi ju pomuzel. A niti namam penez da kupim kravu. Znači to otpada. Hmmm … gdo zna kakef bi okus imele te pahuljice ili čokolino da se napraviju z vinom?


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-nase-zdravstve (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-nase-zdravstve)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Đura z Međimurja pri doktorice:  09:50 – 18:07

Đura z Međimurja 1 (1 dio.avi)
, 18:07

Đura z Međimurja 1 (1 dio.avi) (http://www.youtube.com/watch?v=DovdwzKt1yk#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 11, 2012, 11:24:12 poslijepodne
pri_Mladenu

27.11.2009.

Mi nekaj na pamet opalo
(Mladen grunta kak grintavec)

Kak mali sam grintavi bil. Tam kam jedva sećanje moje dojti more, me griža vlovila. Ni to bila ona obična, kaj se dete sprazni do kraja, pa se nekak zvleče, nek krvava. Sam tak sve z sebe, onak malički, zpumpal, skup z krvi. Kaj mali prst skor sam zgledel.

Me bakica zvlekla. Kak medecine ni bilo, se setila kak drenak zapre. Je rekla kak malomu treba zapret, da krv bar ostane. Morti se dete onda zvleče? Me kak gusku šopala. Nis štel gutati, al je z prstom rivala. Gda se za života bori, nekaj se mora napraviti. Ni misliti kak to ni lepo. Fala bakici, a je već 52 lete ni tu.



Svakaj mi se po glave mota. Doleti od nekam, a ni sam neznam od kam i zakaj. Je to kak neki meteor. Vleti tak misel, a nis je očekival, a je ispalo kaj da jes. Se pitam kaj to očekivanje je? Pogotovo pri mislih.

Tak najemput sam sam sebi zgledal kaj ona mala drvena kućica za ptičeke. Kak koji ptiček doprhne, se obrne, čvokne kakšnu mrvicu, a tam navek nekaj dobri ljudi deneju. Se mirno zagledi v daljinu, i kad si mislim kak je to nekaj važno, kak da kuglicu spusti otraga, se nakostreši i stepe, pa odleti, kaj da niš bilo ni.
Tak i z misli je. Ja sam pak navek tu, kak hižica drvena ta.

Kak mali sam grintavi bil. Tam kam jedva sećanje moje dojti more, me griža vlovila. Ni to bila ona obična, kaj se dete sprazni do kraja, pa se nekak zvleče, nek krvava. Sam tak sve z sebe, onak malički, zpumpal, skup z krvi. Kaj mali prst skor sam zgledel. Su mi posle mamek i tatek pripovedali kak im je teške bilo. Je ni lekof bilo i su se već zmirili z tim, da se Bogek odlućil maloga zeti. Nis niš jel, kaj ni išlo.
Su moji, ne dugo prije, bez moje sekice ostali, i im zgledilo, da im Bogek veli da su se krivoga posla prijeli. Tatek je već nofčeke zbiral za sanduka nabavit. Praf. Tak je tatek povedal. Mamek još suzih za sekicom ni zbrisala ni. Sam kak mali zida jel, pa zemlu, a zmazano je bilo. A kaj sam ja, bogec grintavi, znal.

Me bakica zvlekla. Kak medecine ni bilo, se setila kak drenak zapre. Je rekla kak malomu treba zapret, da krv bar ostane. Morti se dete onda zvleče? Me kak gusku šopala. Nis štel gutati, al je z prstom rivala. Gda se za života bori, nekaj se mora napraviti. Ni misliti kak to ni lepo. Fala bakici, a je već 52 lete ni tu. Zastavilo se.
I tak si sad razmišlam. Grinatvi projdeju dost toga, kaj oni jaki pojma nemaju da je. Grintavi sve nekak bolše čutiju i razmeju. Im je normalno da ljudima teško je . Znaju i osetiju to. Oni jaki samo ideju i ne vidiju o čemu se dela.

Sam videl kaj znači kad mamek plače. Je za sekicom, a onda i za menom. Gda me kasneje na kolena deti znala, mi pevala tužne pesme i navek bi na kraju plakala i zagrlila me. To duboko v srcu ostane. To se ne sluša kak ovo žlabranje, di sve jen drugoga vtopili bi vu čaše šteli. To se vidi srcem.

I tak, kad vidim jadnika popišanoga negde v čošku, kaj da vidim dečeca kaj je grintavo na krivo zašel. Znam da me razmeti nebi mogel, al osetim kak vu meni nekaj zadrhti. Znam da je to jen mali kojem mamica ni tu, a ni bakice ni tateka, ni dedeka mu ni. Morti ih već i ni. Gledim ga onakvoga skutrenoga kak spi, popišan i pijan. Nekak Bogeku se obrnem i probam videti kaj to je. Još nis počel bokce okupljati, al lepa reč, če me vidi, more pasti. Peneze mu ni za dati. Bi v čaše završili. Čovek sam sebe pela črez živlenje. Kak da mu velim da tak ni vredu? Oni, kaj birtije držiju, takve delaju. Oni nofčeke brojiju i grintavi nisu. Su jaki i napred ideju. Se samo pitam: 'Kam?' Kaj bi mi rekli, gda bi im rekel, da ni dobro kaj delaju? Ne onu ženskicu kaj prodava, kaj sirota se morti bori za peneze za decu hraniti, nek onoga kaj gazda je. Poreza platiju i misliju da je onda sve to vredu.

Sve se oko penezi vrti, a sirotim grinatavcima Bogek ostane. No, ni baš sve tak. Se treba ne predati samo.

Vu glave grintavih je nekak malo drukše nek vu one jake. Nekak više osetiju i vidiju. Je med njimi puno je pesnikih, filozofih… Če ipak se nedaju samo tak, moreju zajti tan de malo ih dojde. Sveta moreju drukše gledati. Črez vreme bi videti mogli, kaj im ovo tak i ni nekaj. Peneze im ionak oni jaki odneseju. Zapraf za njih je to dobro, kaj se pokvarit nemreju. Znate, reka vu korito ide; razmete.

Naj misli letiju. Grintavci moji dragi, če me razmete, najte se dati. Niste sami i ne vas veter odnesel. Veter smeta jakima, kaj bi im peneze odnesel. Mi grintavi smo taki, da veter kroz nas piha. Kak nam gdo kaj zeti more, kad skor nikaj nemamo? Razmete kak to vredi? Če idete dalje bute vidli da sve je vredu. Niš se zgubiti nemre. Kaj po špagi sve ide. Oni kaj imaju, buju neimali. Če vam daju, bute znali da je to kaj ptiček, kaj je doletel se hižici malo odmorit. Naj ptičeki letiju. Razmete kaj je sloboda… ptičeka pustiti moći, al i dati nu mesta za odmorit se. To su sve sitni koraki, al z njima se put dela. Samo jen kamen ni put, al će je on jedan od onih vu putu, on puta dela i put bez njega nebi celi bil. Tak i na vama, moji dragi, svet stoji. Najte zlevati vu sebe da bi zaboravili. Zakaj, pa to, kaj imate da nemate, je bogatstvo.
Sve vas volim i pozdravlam … :)


http://blog.dnevnik.hr/primladenu/2009/11/index.html (http://blog.dnevnik.hr/primladenu/2009/11/index.html)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Dunja Knebl - DJURA, MLAD, MLADENEC (live), 03:21

Dunja Knebl - DJURA, MLAD, MLADENEC (live) (http://www.youtube.com/watch?v=uONx3LTeNqo#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 18, 2012, 09:58:43 poslijepodne
Međimurje, 21.08.2012.

KULTUREN VANDALIZEM

Sam nešterni den išel onom glavnom cestom prema Šenkovcu i odma tu pri bolnici mislil sem da mi ne dobro, ili da bar dobro ne vidim. Naime kaj, pred vizurom glavne ceste, a štera završavlje vu cirkvi Svetoga Jurja na Bregu, je on stop za moderno mobiteljiranje, je istina je, on železni stop kaj kak gljive rasteju po našim bregima i poljima. Pred onim istim zvonikom na šteromu su i nesvesno završavale moje oči i pogled, a da nesem toga do ve niti svesten bil.
Za Boga, meknite toga stuopa, meknite ga sto metri lievo ili desno, imate placa, celo polje, kam gut samo kaj na sramotu našu tu ne bu de je je.


Piše: Vlado Mihaljevič Kantor


 
Pravi sem Međimurec i nesem se bunil nigdar makar je prilike bilo i kerv mi je kipela. Nesem se bunil niti protiv vlaosti i nesem pisma po novinama pisal.

Ne bi se nikomu, niti ve, zameriti štel. Ali kaj?

Samo par let prejdi si smo bili tuožni i ta je žalost na prednjim listima sih novin napisana bila. Zrušil se je bil turen cirkve Svetoga Jurja na Bregu. I si smo rekli kak velika je to katastrofa.

Prejdi toga bilo nam je strašno pri duši dok su vu Ratu za Domovinu neki bezumnici rušili naše cirkve i kapele. Goreli su turni i krovi, ali mi smo potli išče lepše napravili.
Saka nam čast.

Ovaj naš tu vu Pleškovcu, turen, Svetoga Jurja, zaštitnika i naših dičnih vatrogascov, zrušil se je som, građevinskom bedastočom i nemarom. I rekli smo, dobro kaj išče nišči nastradal neje, bumo mi drugoga napravili.

I mi smo napravili, kak bi se to reklo, i starešega i bolšega, kaj sigurno bu zdržal i vrijeme i ljudske građevinske nebuloze i ne bu se zrušil. Negda i turen od čoveka, kaj polek njega prehaja se, spametneši biti mora. I ne samo da smo ga napravili i nacifrali, mi smo v njega friškoga najjakše reflektore postavili kaj svetil se kak zrcalo bude. I ne samo v njega, vu se turne vu Međimurju. Nek se svetiju.

Tak i vu belomu svetu delaju pak za kaj ne bi i mi.

Za kaj točno to tak biti mora, to morti niti ne znamo!

No kak turni se bolje svetiju se je vekši vu našim glavama mraok.

Sam nešterni den išel onom glavnom cestom prema Šenkovcu i odma tu pri bolnici mislil sem da mi ne dobro, ili da bar dobro ne vidim. Naime kaj, pred vizurom glavne ceste, a štera završavlje vu cirkvi Svetoga Jurja na Bregu, je vu onoj istoj kaj turen se zrušil bil i jedno dvie leti ga bilo ne, pred tirm je turnom nekaj bilo, najprej megleno kak kašni balon dečji šteri raspočil se bude. Ali vraga, kak bliže sem išel balon je poprimal se jasnešega kipa i dok mi se razbistrilo ja veruvati vu svoje oči nesem mogel: Pred očmi mi se on stop za moderno mobiteljiranje, je istina je, on železni stop kaj kak gljive rasteju po našim bregima i poljima. Pred onim istim zvonikom na šteromu su i nesvesno završavale moje oči i pogled, a da nesem toga do ve niti svesten bil.

Za Boga, meknite toga stuopa, meknite ga sto metri lievo ili desno, imate placa, celo polje, kam gut samo kaj na sramotu našu tu ne bu de je je.

Ili, kak moj prijatel Slavek veli: Bolje da su takšega železnoga odma i pri Svetomu Jurju napravili, nej tuljko koštal kak ovaj zidani, a i od koristi bi bil!

Mislio sam zapravo reći, pa izričem ovo na drugom jeziku ako nekome na onome nije jasno, da je ovim bezličnim željeznim stupom, koji zastire vizuru na jedan od kultnih zaštitnih znakova Čakovca i dobrog dijela Međimurja, koji zastire pogled na jedan poseban spomenik kulture i vjere, na crkvu i toranj Svetoga Jurja na Bregu, da je dakle ovim stupom netko sebe nabio na stup srama. Za nadati se je da će ove građevinskokomunikacijskoarhitektonske nakarade u vidu stupova s antenama moderne babilonizacije u dogledno vrijeme biti zamijenjene nekom drugom vrstom prijenosa komunikacijskih signala koji neće narušavati povijesni, vjerski, arhitektonski i uopće kulturni krajolik. Tako će, (i tek tada opet) i toranj crkve Svetoga Jurja na Bregu, taj vrijedni kulturni i vjerski spomenik, ponovo prodisati u prostoru koji mu je davno i promišljeno namijenjen, a mnogima, pa makar i ne bili više na ovome svijetu, serce nazaj na mestu bude.

Sumnjam, naime, u skladu s onim napisanim na početku, da će ovo moje pismo što promijeniti ili potaknuti nekoga na neko djelovanje.

A mi sada i ovdje, mi bismo htjeli istinski turizam i privredu koja iz njega proizlazi!?????, mi smo Mala Švicarska…

Mi smo mali….

Zimmer frei



http://www.medjimurje.hr/ (http://www.medjimurje.hr/)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurje kak si lepo zeleno
Popeva Vlado Mihaljevič Kantor

Međimurje

Međimurje (http://www.youtube.com/watch?v=YMj2ngp7Okc#)
 
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 18, 2012, 09:59:47 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 06.10.2012.

Dnevnik tate Bena

Fejsbuk
 
Najbolje mi je kad se faliju s kojekakvim stvarima. Na primjer nešči napiše da je snočka spil petnest pivi dvajst gemišta i pet konjaka i da nije znal za se. Ja kad se napijem dojdem tak tiho doma da me nešči morti nebi čul i da nišči ne zna da sam bil pijan. A kam još da se s tim falim na fejsu. I kak zna koliko je spil če nije znal za se?


Piše:Tomislav Benčić


Taj fejsbuk je prilično zanimljiva stvar. Bar se na njemu more dosta toga zanimljivoga pročitati. Samo kaj ne razmem potrebu ljudi da pišeju na fejsu se to kaj pišeju.

Najbolje mi je kad se faliju s kojekakvim stvarima. Na primjer nešči napiše da je snočka spil petnest pivi dvajst gemišta i pet konjaka i da nije znal za se. Ja kad se napijem dojdem tak tiho doma da me nešči morti nebi čul i da nišči ne zna da sam bil pijan. A kam još da se s tim falim na fejsu. I kak zna koliko je spil če nije znal za se?

Pa pišeju kak on voli onu, ona voli onoga ili ona voli onu. Ima i toga. Volim i ja svoju ženu pa ne pišem o tome. Kak koga briga e ja volim svoju ženu! Onda jen prijatelj piše kolko je prebežal taj dan. Prebežal sam i ja prošlu subotu dva kruga oko parka pa se ne kurčim s tim. I još me Gracia na bicikljinu nije mogla hloviti. Bežal sam jer smo se igrali lovice. Znate ono ulovi me, ulovi me kupit ču ti novine…

Kad sam več spomenul Graciu evo još nekih dogodovština. Jen dan nakon kaj sam došel z nočne pita me Gracia da gde sam bil po noči jer me je tražila. Zakaj mene djete išče po noči. Da joj vužgem svetlo na zahodu. Kad ide pišat. Obično sam joj najbliži za zbuditi. Jer još furt spi z nama h našoj spavačoj sobi. To jest spi večinom z menom h našoj spavačoj sobi.

Žena ne dojde spat k meni h postelju jer ja kao hrčem. Pa nemre spati. A zapraf niti si ne stigne leči na kauč ispred televizora h dnevnoj sobi, več spi. I more čez hižu prejti sedam tenkovskih divizja i vani moreju dvije eskadrile migova ili f-16 ili tak nečega probijati zvučni zid, ona se nebude zbudila. A smeta joj kaj ja hrčem. A ja opče ne hrčem. Dok ne spim. To sad opče nema veze.

I saku noč Gracia hoče h neko doba iti pišati. Pa me zbudi. Najbliže joj je zdiči se sa svojeg kreveta i dojti h moj i zbuditi me da joj vužgem svetlo na zahodu. Ili se niti ne zdigne, nego samo počne kričati tata, tata!!! Daj se probudi! Pali svetlo! Isto to se događa če žena i ja skup spimo. Ne budi nju, nego mene. Čak i kad ja ostanem h dnevnoj sobi spati, dojde k meni i zbudi me. I nije problem po mraku dojti do dnevne sobe koja je skroz na drugom kraju hiže, ali je problem dojti na zahod teri je mam uz našu spavaču sobu.


http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-fejsbuk (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-fejsbuk)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Tereza Kesovija - Snočka kesno, 03:54

Tereza Kesovija - Snočka kesno (http://www.youtube.com/watch?v=uqEFdTbkGPM#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 18, 2012, 10:01:02 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 10.10.2012.

Za dušu, za spomenek

ELIKSIR MLADOSTI-ŠTALJICA

H spomenku ljudi tak zdej čujem kak se sprdavaju nad onemi teri saki petek ideju po svoj“eliksir mladosti“ h štaljicu, h Oroslaivije. Med duhu konji i onuga kaj ona nosi, ljudi zrele dobi ljiečiju svoje tielje i dušu. Noge sprpletene žilami, duše sigurne spiškane od grduga življenja, z kilami tere grde žučeju ciengar na vage ljudi se veseljiju. Smieh z ljica njim ne pobiegne. On se je zašušljal med borami h teremi je zapisane življenje mame i babice, tate i dedeka. Z mužiku i tancem razgibaju se zakvrčene kosti, hkljieščeni kuki i koljiene. H tancu z tak poznatu duhu, ljudi si razgaljiju dušu.

 
Piše: Nevenka Gregurić


Čoveku kaj česa ide po pameti gda si najde cajta za gruntati. Grunta čovek o semu kaj mu plazi po životne putece. „Saki tič ima svoje jate“, reklji su negda ljudi. Tak unda i h takvem jatu žvrglja i vodi spominke. A moje jate je več prešlje pedesetu i unda su spomenki največ o zdravljiču. Spominki o mode, o sakojačke kerifeke več su davne pozabljeni.

Tak se h spominjanju govori o visokomu tlaku, cukaru, masnoča, zube i kaj česamu vezane za zdravljiče. Jeden je moj pajdaš rekel da kad poklje pedesete nemaš tlak, cukar, kolesterol, trambozu, aritmiju i kaj česa druguga unda moraš biti siguren da ti nekaj h glave za kratki cajt ne štimalje. Nu senek, ljudi h zrelje dobi nafčeni su se nositi ze semi zločami. Tomu jih je nafčilje življenje čez tere su se ze sakavemi nevoljami moralji boriti. Tak su se unda i nafčilji iskati vračstve za svoju dušu i tielje.

 Baš gda sem si o tomu gruntala dok sem jednu sobotu lukala h oblog z terem špancirame po svietu, zmisljila sem se priče svoje susede, strine Mime. Spominek je bil o njenje mladosti. Poviedala je ona kak se h večerku našla z svojemi pajdašicami h spominku. H susednem selu bile su gosti. Rade bi pajdašice i ona išle po mačkare, alji jih je bilje strah. Nišče od stariejše nie štel iti ž njimi. H selu je bil jeden starec teri je hodil po batina. Čul je za njihof spominek. Smiljile su mu se pucerljinke i razmel je kak bi si štele zatancati šimi poljku, kakef valček ilji rešpu. Unda njim je ponudil da on ide ž njimi.

Puce su se čudile kak bu on po huste išle gda ima batine, a i put je bil naj prie nahdol unda gda se išlje k domu triebalje bi iti h brieg. On je njim rekel da ga buju pomagale i da buju skupa moglji prehoditi do mesta gostja i dima. Kak niesu imele druguga pristale su da idu ž njim. Mučilji su se po husnem putu, popikavalji, alji su srečne došlji. Stalji su pod okne i čakalji svoj red za tance. Takve su unda bile šege. Mužika je igrala, one su se skup susedem žukale kak se igralje se dok nie došel na nje red i dok jih nie japica domači pozval f hižu na tanc.

Njihof sused teri je došel po batina, obesil je batine na čavelj pred hižna vrata i vudri tancati. Čudile su se one, a i si drugi kak zdej tanca, a nemre hoditi bez batin. Poklje tanca, zmučen alji vesel priel je svoje batine i jedva išel k domu. Misljilji su da se hpušča. On sam rekel je da te nie istina. Mužika ga je tuljike zdigla da je pozabil i na betežne noge i na batine.

H spomenku ljudi tak zdej čujem kak se sprdavaju nad onemi teri saki petek ideju po svoj“eliksir mladosti“ h štaljicu, h Oroslaivije. Med duhu konji i onuga kaj ona nosi, ljudi zrele dobi ljiečiju svoje tielje i dušu. Noge sprpletene žilami, duše sigurne spiškane od grduga življenja, z kilami tere grde žučeju ciengar na vage ljudi se veseljiju. Smieh z ljica njim ne pobiegne. On se je zašušljal med borami h teremi je zapisane življenje mame i babice, tate i dedeka. Z mužiku i tancem razgibaju se zakvrčene kosti, hkljieščeni kuki i koljiene. H tancu z tak poznatu duhu, ljudi si razgaljiju dušu.

Ne muči njih e imaju šlape  na sebe h tere su bilji morti i na njive. Ne gruntaju kak njim stoji kiklja spuknuta z naftaljina ilji kupljena na siemu. Po njihova ljica vidiš da se radujeju i veseljiju. Teške življenje tere njim je pritiskalje i pritišče pleče na kratki cajt se pozabi. Tam si tie ljudi napuniju životne baterije i kak god duge čulji, h jutre se zbudiju veselji i dobre volje. Lježe njim je unda plaziti po njiva, iti h štalu ilji h kočak, a o malje penzije glediju z druguga vugla.

Radi toga takvem ljudem trieba pustiti da najdeju svoje vračštve za dušu i tielje. Nie njim se trieba podsmehavati i zrugavati. Njim trieba sneti kapu, jer su na svoja pleča odneslji i nosiju življenje tere si cinfraju z kratkem tancem. Če nečete imeti doma čangrižljivuga starca malje ga otpeljajte da si med pajdaši h štaljice pocinfra življenje. Čez tjeden bu mirnejši i bolši, kaj mu bi se još teri put smiluvalji i otpeljalji ga da si napuni životne baterije ilji rečene na moderni način, da si zeme eliksir za mladost h poslušanju mužike i tancu.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-eliksir-mladosti-staljica (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-eliksir-mladosti-staljica)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Branko Greblički Ventek & Bistrica - Tancaj,tancaj (Krapina 2010)) Popevke zanavek HQ, 03:07

Branko Greblički Ventek & Bistrica - Tancaj,tancaj (Krapina 2010)) Popevke zanavek HQ (http://www.youtube.com/watch?v=sidM95hklGo#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 18, 2012, 10:01:42 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 09.10.2012.

Iz bakine pučke bilježnice

Visoke glavu nesi same prazen klas

„ Je, znaš da baluon najvišeše prejde v nebe. Zake ? Pak zate kaj je vu njem same luft i niš jakoga i teškoga kaj ga bi dele vlekle, kak je mozak. Viš da i vu vuode furt spliva gore one kaj nema niš vu sebe, drek primerice (smijeh). Tak ti je i vu životu, gore ti naviek znaju splivati oni šteri su šuplji, ali se znaju dobre pretvarati i cifrati. Spametnoga čovega tuo ne muči jer zna da su takvi kratkuga vijieka„, tvrdila je starica....

 
Piše:Zoran Gregurek


Gda vidiš da nešči hodi po svijietu tak da z nosem se češe vu nebe, mam znaš kulike je vur. Moja je babica znala reči da visoke glavu nesi same prazen klas.

Niš zate kaj bu mi nešči tuo zameril kaj govorim grube rijieči, a več sam stara . Tuo ti je tak, govorila je naša hraščinska baka Ivka, pučka „mudrica“. A što je to u ljudima da se iako praznoglavijako ponose sa sobom?

„ Je, znašd a baluon najvišeše prejde v nebe. Zake ? Pak zate kaj je vu njem same luft i niš jakoga i teškoga kaj ga bi dele vlekle, kak je mozak. Viš da i vu vuode furt spliva gore one kaj nema niš vu sebe, drek primerice (smijeh). Tak ti je i vu životu, gore ti naviek znaju splivati oni šteri su šuplji, ali se znaju dobre pretvarati i cifrati. Spametnoga čovega tuo ne muči jer zna da su takvi kratkuga vijieka„, tvrdila je starica.

Mogu li se takvi „spustiti“ na zemlju ?

„ Hm... Teške...Furt su vu luftu se dek ih neke ne vudri po glave jer takvi ne razmeju lijiepu i mudru rijieč nek botu. Gda im se tuo dogodi, je onda je kraj svijieta, si su jim krivi za sramotu i zate kaj su trusnuli na zemlju. I još je dobre gda se dočakaju na rit, nek je vrag da opanu na glavu i više se nemru stati z poda. Onda znaju prejti i vu žutu hižu, tam gde v jutre kopaš grabu, a popuoldan tu istu z zemlju zamijiečeš. Je, ni tuo nije sramota če si betežen, same je grde ak se z bedastuoče i prostarije tam dotiraš. Jer si nedaš dopovedati i misliš da si najspametnejši na ovomu svijetu. A gda si te ili ta same male premisliju i pitaju se : kak bi tuo bile da sam ja jedine vu pravu a si drugi su vu krivu i niš ne veljaju. Tuo ti, sinek dragi, nemre biti i na dobre ziti. Zate pamet vu glavu i bude pošteni i ponizen, baš če da si i kralj, furt se ponašaj kak sluga, siem na usluge u furt da si barajt za pomoči i biti čovek „- savjetovala je baka, digla se od stola, stavila naočale i krenula u svakodnevnu šetnju.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-visoke-glavu-nesi-same-prazen-klas (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-visoke-glavu-nesi-same-prazen-klas)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(K)lasi si je rudala

Ziga & Boris Lainer - Lasi Si Je Rudala, 03:49

Ziga & Boris Lainer - Lasi Si Je Rudala (http://www.youtube.com/watch?v=7WBhm6iMTF8#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 23, 2012, 09:24:26 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundato: 09.10.2012.
 
Premišlavanje Jožeka radnika
 
Pomori siroto na svojo sramoto


Piše: Jožek radnik

Ovo vu Doljnjo Dobravi je zišlo po onoj staroj pučkoj: pomori siroto na svojo sramoto. Dobravski propali krčmar Drašek Matotekov je napravil bedake od vsih onih ljudi šteri so mo šteli pomoči kaj se reši „betega“ šteri ga je muočil. Na vse zadje se zazvedilo gda ga je zmislil i gda je peneze nucal za čistam nekaj drugo, a do dendenes se je ne zazvedilo za kaj. Nega penez, a nega niti Drašeka šteri je zapral krčmo i zginul. Vsi znamo kakši smo ljudi mi Međimorci, kak god malo imamo, ali navek smo tu gda tre drugomo pomoči, a dok se takše huncvutarije spelavlejo z našim dobrim srcima unda dojde do toga gda se negda i vkrej brnemo i tam gde bi pravzaprav trelo pomoči, ali smo nej sigurni je li je nešči vu pravoj nevoli ili pak nekaj špekolera.
Tak sam vam videl jednoga dostik mladoga čoveka kak je, kak gluhonemi, hodal po Čakovco za vreme proščeja i ljudima daval ceduljice na šteroj je pisalo kaj ga muoči. I ljudi so davali peneze, nešči vejč, nešči meje, a nešči nikaj. I tak vsaki den. Proščeje je minulo, a črez mesec dni sam ga zišel vu Varaždino gde se čistam normalno spominal. Ve vidite gda vu vsakomo žito ga je kukolja, a unda zbog takših, a i takših kak je Drašek, ostanejo brez  pomoči oni šteri jo zapraf nucajo.

Vse so labode okrogle, a nejbole je okrogla nogometaška, a brzčas zato kaj je nejvekša. Nejpredi so labodoritaši Reke nakefali Dinamovce i to tak kaj so ne znali otkod so, a unda so rečki labodoritaši došli vu Dunjkovec igrat kup utakmico z labodoritašima Nedelišča. Ne moram vam reči gda so z GPS-om našli dunjkovsko igrališče, ali jim je to nikaj nej pomoglo jerbo so dimo odišli podvijenoga repa, isto onak kak i Dinamovci štiri dni predi. No, neje tu kraj priče, nedelski so labodoritaši, vu minulo nedelo, igrali vu Svetomo Martino z Poletovcima, šteri so ovo jesen još nikoga nej pobedili, ali so Nedeliščancima očitali bukvico i nakantili jiv  4:1. Vidite na kaj to dojde gda se igra z temaj okroglaj loptaj. Vsi smo najgerek kak bodo nedelski labodoritaši zišli vu Dubrovniko i je li jim ne bode tam prejaki morski zrak šteri je čuda jakši od ovoga vu Svetomo Martino?!

Naši stareši velijo gda je čuda bole roditi se brez pimpeka nek brez sreče, jerbo ak čovek ima srečo unda mo i pimpek zraste. Ne bi vam znal reči je li Stankec Zvošec z Doljnjega Vidovca ima pimpeka, ali srečo ima. Stankec je za vsega dve leti dobil dva BMW-eje, a to je, prosim vas lepo, nej mala stvar. No, kaj vam nek rečem, mislim gda se vsi vi slažete z menom, pak moramo mo biti jalni. Bar malo. Ak ne bi bili, ne bi bili pravi Međimorci. Pak ne bodemo se, valjda, odrakli svojega jala zbog teh dva beemveja. Kaj se mene dotikavle, nebrem mo biti preveč jalen jerbo ne igram lutrijo, a kak bodem unda dobil ak ne igram, a Stankec je uporan i žilavi i furt igra. I dok drugi pijejo, on igra, a posle so mo pajdaši ne ženi, a on dobi auta i ne mora hodati peške. Sreča je takša kakša je je, i ona si zbira komo bo se v roke dala, jerbo ga je ne dostik za vse. Stankec sam ti igraj i dale, a mi ti bodemo i dale jalni.

Naša domača hrvaška televizija, šteroj, još navek, plačamo pretplato, nam je vu naše hiže posla, i to v nedeljo vu dve vure, Ivija Sanaderovoga, tak gda ve vsi znamo gda je on ne nikaj kriv i gda so naši vsakefele političari zebrali ruom jega kaj bodo vse drvje, kameje i vsega zmazanoga veša na jega hitali. Nešternima je to oprostil, makar nikomo ne bode to pozabil, ali svojo dovčerašjo pajdašico, Jaco Kosorovo, nebre nikak zabiti. Pak jo je on dopelal vu stranjko, na vlast i poklonil joj je Lejpo našo, za rođendan, pred tri leti. I ve se čudi. Prosim vas lejpo što je od nas uspel zagospodariti z ženami, kak z svojom doma, tak i z drugima z šterima se shaja, Što? Nišči, pak nebre Ivo unda biti izuzetak vu vsemo! Još je vu Bibliji napisano, rekel bi denešji precednik Vlade, Zoki Milanović: Što se za mač grable od jega i pogine!

Bila je prinas vu Čakovco i Međimorjo i kulturna ministrica Andrea Zlatar Violić i prešpancerala se po našoj varoši. Razgledala je Staroga grada skupa z Vladekom Kalšanom, a unda je odišla v Kulturni centar k Laceko Vargi, a na vse zadje se zadržala vu cirkvi Svetoga Mikloša vu spominko z čakoskim i međimorskim gvardjanom patrom Stankijom Belobrajdićom. Kak bi to pravi novinari rekli: ministrica i jeni pajdaši so vse vidli, vse čuli i vse obečali, a mi sam moramo paziti kaj ne bodemo zakesnili dok bodo oni prehajali z reči na djela. Najte me krivo razmeti, ali najgerek sam je li „kukurikači“ smejo hodati v cirkvo i je li premjer Zoki zna gda je gospa Andrea bili vu našoj cirkvi?

Minuli tjeden so dobri dečki pobirali, a dobri ljudi davali grozdje ili pak peneze za našo „Katružo“. Vsaka čast onima šteri so dali kaj so meli i kuliko so mogli. Jeno pet-šest pot sam prečital imena teh dobročinitelov, ali sam nigdi ne mogel najti niti jednoga poznatoga vinogradara. Nej znati zakaj je to tak, je li so jiv ovi dečki z „Radio goric“ nej mogli najti ili pak je nekaj drugo vu pitanjo. Nebrem veruvati gda so se oni, šteri nejveč imajo, skrivali? Ne, to nebre biti, jega i med jimi dobrih ljudi!


http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14777:pomori-siroto-na-svojo-sramoto&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14777:pomori-siroto-na-svojo-sramoto&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 64 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine891i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine891i?mode=embed&layout=grey)   
i(l) str. 64 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/891/mnovine891i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/891/mnovine891i.pdf)     

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Sv. Raj na Zemle – (Sw)eden

Afion - Dej mi, Boze, 04:49
Sweden Ethno 2007 Croitia,

Afion - Dej mi, Boze (http://www.youtube.com/watch?v=xbJLztld3YI#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 25, 2012, 10:42:11 poslijepodne

Međimurske novine,
e-vundato: 15.10.2012.
 
Premišlavanje Jožeka radnika
 
Niti do sosede Barike nebrete dojti bez veze
 
Kuliko vidimo vu školaj je to tak, jedni čakajo i pišejo moljbe, a drugi so zeti mam. Kak i vu vsemo i tu tre meti srečo. Tak sam vam i ja ne mel srečo gda je moja soseda Barika zbirala svojega pajdaša. Parpot sam pokazal željo, tu i tam sam i žmigavce hital, ali je, na vse zadje, bil zebrani pajdaš Tonča. Prekesno sam zazvedil gda je on igral z kviskijom i gda ga je donesel na stol. Tak vam je to gda se ne zna točno kakše se „argumente“ čovek mora meti.


Piše: Jožek radnik
 

Nesmo mogli veruvati i nesmo si mogli najti mesta gda smo čuli kak nas je napustil precednik Sabora , gospon Boris Šprem i to vu nejjakšim letima. Vsi znamo gda se o mrtvima navek pripoveda vse nejbolše, ali tuliko vsega dobroga kak se spripovedalo za gospona Šprema je muoči retko gda čuti. Ali vsi, kak oni na vlasti (Borisovi pajdaši), tak i oni vu oporbi so Borisa jako falili, a to znači sam jedno: gda je gospon Šprem bil pravzaprav dober čovek, jerbo je nišči, ruon nišči, nej rekel niti jedno hudo reč za jega. A takši so, moramo deti roko na srce i reči, jako retki ili ga jiv jako niti ne. Još nekaj, gospon Šprem se predi, nek je napustil ovaj svet pomiril z dragim Božekom, a jegov velečasni, očem reči, župnik ga je sprevajal. Vidite gda i med esdepeovcima jega onih šteri verjejo vu Božeka i gda so nej vsi nezerenoši kak se to za jiv misli. Vsi šteri so rekli gda bode gospon Šprem čuda falil jerbo je još bil mladi, a čovek na svoji mesti: dober, poštenjak, stručnjak i od reči. Takših ga denes ne preveč!

Tak je to navek bilo, dok jednomo smrkne drugomo se presveti. I ve je ne drugač, ali se dvemaj presvetilo. Dok je gospon Šprem hmrl, Jožek (moj imejak, nek se zna gda mi još navek nekaj vredimo) Leko je od potprecednika postal precednik Sabora, a naša međimorska saborska zastupnica, gospa Dragica Zgrebec, je od zastupnice postala potprecednica. Brzčas je ve vu vsemo dostigla gospona Bolto Jalšovca, i po letima vu Saboro i po funkcijama. No, nekaj sam mel čuti pre čakoski gracki vuri gda smo jo nej mi Međimorci predložili za potprecednico nek naši sosedi z Koprivnice. Je li je pak tu mel svoje prste naš međimorski jal ili pak je to zato kaj so jo oni i zebrali vu Sabor. Nebrem vam tu nikaj reči jerbo je to previsoka politika za mene, ali moram čestitati gospođi Dragici i to brez fige vu žepo!

Dok so jedni navučiteli i navučitelice (najte me krivo razmeti, ali moral sam navučitelice posebno spomenuti jerbo so mi čuda lepše od navučitelov) slavili svoj Den na svetlo dneva je zišlo to kak je gospon Janko Kalšan došel do svoje navučitelske radne knigice. Ne moram vam nikaj več pripovedati, vse se zna. On ve dela malo pre mami vu Šenkovco, a malo pre maminoj pajdašici vu Strahoninco. I nej sam to, ve je došlo vum i to gda se i prinas vu Međimorjo nikaj ne događa brez veze. Mortik je to istina, a mortik je i nej. Kuliko vidimo vu školaj je to tak, jedni čakajo i pišejo moljbe, a drugi so zeti mam. Kak i vu vsemo i tu tre meti srečo. Tak sam vam i ja ne mel srečo gda je moja soseda Barika zbirala svojega pajdaša. Parpot sam pokazal željo, tu i tam sam i žmigavce hital, ali je, na vse zadje, bil zebrani pajdaš Tonča. Prekesno sam zazvedil gda je on igral z kviskijom i gda ga je donesel na stol. Tak vam je to gda se ne zna točno kakše se „argumente“ čovek mora meti. Tak vam je i napriliko vu našaj školaj. Nejpredi vsaki mladi navučitel mora znati što je gazda vu školi: negdi je to ravnatel, negdi pedagog(ica), negdi tajnica, negdi precednik školskog odbora, negdi precednik mesnog odbora, a negdi, ne bodete veruvali, i podvornik. A o šefima partije i stranki da i ne govorimo jerbo črleni telefoni navek delajo. Minuli so oni cajti gda so župnik mogli nekaj vu školi zrihtati. Kuliko vidimo vsega ga je. A što je za vse to kriv? Što? Mi! Gda bi mi vejč dece delali, navučiteli, navučitelice i profesori bi čuda vejč posla meli, tak gda bi Janko mogel sam vu Šenkovco puno satnico meti. A kaj se unda čaka, na posel! Sam vam povedal kak to moja soseda Barika rešavle.

Nova televizija nam kaže nove receptline i nove kuhare. Nesam mogel veruvati gda sam videl kak se nejveč moških mota po kuhji i okoli šporhota, a med njimi so nejglavneši i nejbolši naši Međimorci Nikola Lesarov z Čakovca i Markec Palfijov z Puščin. Jako je lepo bilo videti kak se dečki razmijo vu ženske posle i nikak sam nej uspel zazvediti kak so, itak, uspeli ženama zeti kuhače z rok. Vsaka čast ženama štere so to dopustile, makar verjem gda je bitka za kuhačo bila duga i oštra, a vu takšoj bitki sam nejjakši i nejuporneši pobedijo. Tre to dečkima priznati, makar ja i dale mislim gda je kuhja nej mesto gde moški morejo pokazati vse kaj znajo. Bil sam vu krčmi pre Juliki i tam so se nešterni na šanko spominali kak so ovi naši dečki, z šterima se mi jako štimamo, papučari, ali sam jim nej dal na prav. Fest smo se zgrabili, ali nas je, na vse zadje, Julika pomirila z gazdaričinom rundom: Što zna kak bi to vse završilo gda je tua runda nej došla na vreme.

Lejpo sam vam rekel gda postoje škole gde se ne dela po vezi. Takša škola vam je v Svetomo Đurđo na Brego. Tam vam se dela šporcka dvorana, a i škola se malo dodelavle i to zato kaj bodo deca dopolne hodala vu školo, a odvečer bodo delala vu goricaj ili pak vu sadovnjako. Zidanje te škole je, na natječajo, (dobro ste prečitali) dobilo poduzeče Feniks z Slavonskoga Broda. I posel kesni. Vidite kak to zide gda se stvari rešavlejo po natječajo. Gda je bilo po vezi unda bi toga posla delal naš Team ili pak naše Graditeljstvo, a dok naši delajo unda je to gotovo predi nek je dogovorjeno. Najte se nikaj smejati, pak tak je bilo vu Belici gde so šporcko dvorano delali naši meštri z Graditeljstva i naprajli so jo dva mesece predi. Dok deca pre Svetomo Đurđo drčejo, natiravlejo i ričejo labodo po sinokošaj, ovi na Belici več tri mesece to delajo vu dvorani. To sam vam sam štel reči kaj ne bodete vi misli gda je vse hudo kaj se po vezi napravi. Ak je dobra i prava veza unda vse štima. Tak je i soseda Barika rekla!


http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14836:niti-do-sosede-barike-nebrete-dojti-bez-veze&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14836:niti-do-sosede-barike-nebrete-dojti-bez-veze&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine892i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine892i?mode=embed&layout=grey)     
i(l) str. 56 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/892/mnovine892i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/892/mnovine892i.pdf)     

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Dozivi Zagorje 04-Stari fosili-Baurico.wmv, 02:38
Program Doživi Zagorje sastoji se od obilaska četiri zagorske kleti. Više o programu na www.dozivi-zagorje.hr (http://www.dozivi-zagorje.hr) .

Dozivi Zagorje 04-Stari fosili-Baurico.wmv (http://www.youtube.com/watch?v=GL0SovMW5j8#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: kuntakinte - Listopad 29, 2012, 02:53:13 prijepodne
”Hilarion Gašparoti – 260 godina”
 Ovoga tjedna otvorena je još jedna izložba, deseta ovogodišnja, u prostoru TZ Zagrebačke županije. Ova izložba posvećena je Hilarionu Gašparotiju (1714.-1762.), hrvatskom svećeniku, redovniku reda sv. Pavla Pustinjaka, u kajkavskoj književnosti poznatom po svojem svetačko-enciklopedijskom djelu: „Cvet sveteh ali živlenje i čini svecev …“, objavljenom u četiri knjige od 1752. do 1761. godine. Ovo djelo s ukupno 3761 stranicom spada među najopširnija djela u cjelokupnoj kajkavskoj književnosti.
 U suradnji Samoborskog muzeja i Gradske knjižnice Samobor ove se godine obilježava 260 godina od tiskanja prve svojevrsne enciklopedije svetaca „Czvet szveteh“ Hilariona Gašparotija. Tom je prigodom Samoborski muzej izdao knjigu prigodnog imena „Samoborski sveci“ koja sadržava Gašparotijeve životopise svetaca kojima su posvećene samoborske crkve i kapele.
http://www.tzzz.hr/hrvatski/novosti/hilarion-gasparoti-260-godina-5391/ (http://www.tzzz.hr/hrvatski/novosti/hilarion-gasparoti-260-godina-5391/)

Održan znanstveni skup o Hilarionu Gašparotiju
http://www.radiosamobor.hr/novosti.php/2012/10/25/Odrzan-znanstveni-skup-o-Hilarionu-Gasparotiju.html (http://www.radiosamobor.hr/novosti.php/2012/10/25/Odrzan-znanstveni-skup-o-Hilarionu-Gasparotiju.html)

Bogata ostavština Hilariona Gašparotija predstavljena javnosti
http://www.radiosamobor.hr/novosti.php/2012/10/17/Bogata-ostavstina-Hilariona-Gasparotija-predstavljena-javnosti.html (http://www.radiosamobor.hr/novosti.php/2012/10/17/Bogata-ostavstina-Hilariona-Gasparotija-predstavljena-javnosti.html)

Znanstveni skup o Gašparotiju i njegovom dobu
http://www.radiosamobor.hr/novosti.php/2012/10/23/Znanstveni-skup-o-Gasparotiju-i-njegovom-dobu.html (http://www.radiosamobor.hr/novosti.php/2012/10/23/Znanstveni-skup-o-Gasparotiju-i-njegovom-dobu.html)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 29, 2012, 09:34:08 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 16.10.2012.

Dnevnik tate Bena

Bračni život

Osim kaj nije dobro dok delam nekaj po hiži nije dobro ni kad vani nekaj delam.
Recimo krenem travu kositi. Kad sam gotov, znam da nebum neko vrijeme trebal kosilicu ili flaksericu i mam to pospravim. Jer znam da mi sutra ne treba. Pa pospravim. I prejdem se do kupaone skinuti. Vidite? Do kupaone idem. Ne skidam se h dnevnoj sobi, kuhinji ili hodniku. Prejdem do kupaone. Jer tam odma ostavim zmazani veš. I kaj se dogodi? - Pa daj se pogledaj! - veli mi žena. - Sav si u travi. - Pa h čemu bi bil nego h travi ak sam kosil. Nemrem biti zamazan h mortu ak nisam betoniral.


Piše:Tomislav Benčić
 

Kad se jemput odlučite za zajednički život, bilo u braku ili bez braka, onak na crno neke stvari h životu morate zmeniti. I zmenite ih. Priznali vi to ili ne. Tak na primjer moja žena niti nakon svih tih ljet kaj skupa živimo nema ni mrvicu razumijevanja za moj kreativni nered. Ja točno znam kam sam kaj hitil i kam sam kaj del.

Moja žena to ne razme. Doduše niti ja nju ne razmem. Kaj joj smetaju gedore koje sam ostavil pokraj mikrovalne. Nekaj sam šrafil po kuhinji i tak su tam ostale. Ili kaj joj smetaju papagajke na veš mašini. Nisu tam bezveze. Ovi z vodovoda su nekaj prekapali i delali po cjevima i nije bilo vode. I kad su pustili napokon vodu, malo je nutra h vodi bilo smeča i to smeče je ostalo h onom situ na pipi. Zel sam papagajke i ko dobri i pravi muž odšrafil to sito, počistil ga i vrnul na mesto. I ostavil sam papagajke na veš mašini kaj ih nebum iskal po podrumu če buju ovi z vodovoda i sutra opet nekaj delali. Kaj to nije logično? Za druge strane ona more na veš mašini fen ostaviti. Kad sam spomenul kupaonu i veš mašinu sam se još nečega zmislil.

Ženi smeta kad zmazani veš ostavim na podu h kupaoni, a ne denem ga h košaru za zmazani veš. Ona ne razme da ja zapravo njoj pomažem s takvim svojim postupkom. Jer kak ona meče veš prat. Zvadi veš iz košare, razvrsta po bojama, materijalu i kaj ja znam po čemu sve ne i napravi nekoliko hrpi veša h kupaoni. Da bi onda hrpu po hrpu metala h veš mašinu. Normalno odvojeno hrpe meče h mašinu. I ne razme da ja pazim na nju i na to da se ne zmuči preveč. Jer zmazani veš teri ja nisam del h košaru ona ne mora vaditi van kad ga meče prat. Odma ima manje posla.

Osim kaj nije dobro dok delam nekaj po hiži nije dobro ni kad vani nekaj delam.
Recimo krenem travu kositi. Kad sam gotov, znam da nebum neko vrijeme trebal kosilicu ili flaksericu i mam to pospravim. Jer znam da mi sutra ne treba. Pa pospravim. I prejdem se do kupaone skinuti. Vidite? Do kupaone idem. Ne skidam se h dnevnoj sobi, kuhinji ili hodniku. Prejdem do kupaone. Jer tam odma ostavim zmazani veš. I kaj se dogodi? - Pa daj se pogledaj! - veli mi žena. - Sav si u travi. - Pa h čemu bi bil nego h travi ak sam kosil. Nemrem biti zamazan h mortu ak nisam betoniral.

Neke stvari h zajedničkom životu se zmeniju kad dobite decu. Zapraf ne mam, nego malo po cajtu. Naročito u intimnim odnosima. Dobro je dok je djete još u kinderbetu. Nezgodno zna biti kad počne hoditi. Pa vam uleti u sobu dok ste intimni. Če ste oprezni se zaklenete h sobi. Pa vas djete ne iznenadi, ali kad počne nabijati po vratima intima je gotova. Zato se to mora planirati, a nije več spontano ko kad ste bez dece. Recimo krenete biti intimni kad ste sigurni da djete spi, ili kad je h vrtiči ili pri dedama i bakama. I sad si mislite kak je meni s troje dece uskladiti sve termine.


http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-bracni-zivot (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-bracni-zivot)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Samoborci travu kose među gorama,
devojke im vodu nose među nogama...


VIS PERI DERI - Turopoljec travu kosi, 02:51

VIS PERI DERI - Turopoljec travu kosi (http://www.youtube.com/watch?v=OxViVPDioIg#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 29, 2012, 09:37:32 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 19.10.2012.

Iz bakine pučke bilježnice

Življenje je cvijiet, ljudi vu njem su med

Onda ti je, sinek dragi, živut bil pravi cvijiet, a ljudi slatki i duobri kak ti med. A ve kak da same žuč teče z jeziki, a mnuogi ljudi su kak stekli pesi. Same kaj ne laju, nek režiju...“, nezadovoljno je komentirala baka.


Piše:Zoran Gregurek


      Življenje je cvijiet, ljudi vu njem su med. Plava je zorja, črljeni je dan, z piesmu i prijatelji, i nigdar neš sam. Tak je znala popievati moja pokuojna babica gda bi se z mekote vračale dime, furt z piesmu vu zubi i nigdar mrke vuolje.
      Onda sme mi dece, njejni nučiči, mam bili veseliejši i babicu bi za fertun i rubec cukali : dej još popievaj i reči neke vu rime, vu pesmice. Dej, babica...Ona bi si ona sela na klup pred hižu, zula si škornje, snela rubec z glave, a mis me je vu lavoru vode donesli. Oprala bi si ruke, vmila se i priravnala lasi štere je vu punđu kapčila, prisjećala se kasnih dvadesetih godina prošlog stoljeća hraščinska baka Ivka, pučka sveznalica.

      Onda bi uslijedile kojekakve priče, a svaka je sadržavala barem malo zrnce mudrosti čije su pravo značenje djeca tek kasnije shvatila

       „ Mrkli muž ti je kak crknjeni puž. Čumbrava baba je gnjila kuraba. Tuo je punavljala babica, a mi bi se smejali kak male jopice. Vezda znam kaj nam je štiela reči vu svoje šale, vu štere je, kak i sigde i furt, više nek puol istine. Dedek bi je govoril da furt brblja i da nam dece z bedastuoča puni vuha. A onda bi mu rekla nek se ne dira vu nas i nek naj ne bu kak „napasni osel, kojemu je zajebavanje – glavni posel“.
      Dedek bi onda hitil škrljak po dvorišču od srdbe, a mi bi mam poleteli za niem i deli si ga na glavu. Šteri bi dedeku prvi donesel škrljak, on bi mu dal krajcer ili filier, kakve je več bil vuolje, i mam bi išli k stare Židuovke po cukor“, govorila je baka.

      Što je to cukor, pitali bi staricu.

       „ Cukor. Kaj ne znaš ?! (čuđenje) Bombuoni šteri su negda bili vu veli slatki kameni (kristali), i stari Hemek (židovski trgovac u mjestu) ili njegva baba su ga z malu siruočku sekli i metali vu papier i na vagu. Cukor si mogel dobiti i več za jene jajce. Mi sme pazili da tatek nekam prejde, jer je na te bil jake hud, i brže sme zeli jajace još pod kokuoši gda je sediela i takve tuople nesli vu štacun. Tuo su bila zlatna lijieta. Kak se lijepe živele...
      Onda ti je, sinek dragi, živut bil pravi cvijiet, a ljudi slatki i duobri kak ti med. A ve kak da same žuč teče z jeziki, a mnuogi ljudi su kak stekli pesi. Same kaj ne laju, nek režiju...“, nezadovoljno je komentirala baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-zivljenje-je-cvijiet-ljudi-vu-njem-su-med (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-zivljenje-je-cvijiet-ljudi-vu-njem-su-med)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

GRUPA SONIC-VRNITE MI CVETEK, 03:38

GRUPA SONIC-VRNITE MI CVETEK (http://www.youtube.com/watch?v=lhjfC5J4j4Y#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 29, 2012, 09:38:40 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundato: 22.10.2012.
 
Premišlavanje Jožeka radnika
 
Nek se zna gda starešina ide z gostuvanja

Naš novi izbornik dobro plava vu kvalifikacijama za Svecko prvenstvo vu Brazilo. Z štiri utakmice je skaseral 10 bodov. Kuliko gud vi nemate jega radi, ali to je lepi kupček. I nej sam to, počel se z publikom spominati prek Fejsbuka. Jeni ga kritizrajo, norca mo se delajo, hrmaka žjega delajo, a nešterni mo se i nudijo. Tak mo se ponudil Štef z Pušče Bistre: Strelam bole od Luke, skačem više i bole igram z glavom od Vide, pijem vejč od Samira i mislim da imam svoje mesto v repki! Bormeš so mo kvalitete nej za fkrej hititi. Takših ga ne preveč. Mora se Štimac požuriti kaj nam i jega ne bodo Švicarci odvlekli!!?


Piše: Jožek radnik


Vu ove minule dneve furt gledimo i poslušamo svaje Vlade i precednika Milanoviča z navučitelaj, profesoraj i medicinskaj sestraj. Nikak se nebrejo dospomenuti jerbo so ovi predragi za našo državno kaso, očem reči, minister Slavek nema dostik penez kajbi prosvetari i medicinari i dale dobavlali jednako debele (ili pak jednako tenke) kuvertline. Čistam razmem sestrice kaj gombajo i srdijo se na političare, ali nebrem razmeti prosvetare. Pak vse kaj političari znajo (ili ne znajo) so jiv prosvetari navčili. Pak je, bar do ve, još nišči nej uspel dati vejč od sebe nek zna!

Na leta so se, uprava i težaki, čakoskoga Jelena borili kaj bi opstali na ovomo turbolentnomo tržišto, ali na vse zadje, so odišli vu stečaj. Kak bi to cifrasto rekel moj pajdaš Tonča: Dogorela je jiva poslovna sveča. Istina je gda još navek imajo posla za delati, ali so nej proti plačali vse kaj je trelo. Davali so Božeko jegovo (čitaj: težakima plače), ali so nej dali caro carevo, očem reči, nejso plačali poreze i vse drugo kaj pravna dražava (kaj je naša nej) oče i išče, tak gda težaki oddelavlejo svoje zadje vure. To se more spremeniti sam ak se nekše čudo pripeti ili pak direktor Darkec dobi na lutriji.

Ve več negdašji načelnik Međimorske policiske uprave, Ivek Sokačov, je priznal gda je nejveč kvara po Međimorjo delal, a i nejveč je kral, nepoznati počinitelj, ali ga je on nej uspel, u minulih osem let, dopelati na sod, a niti pak vu rešt zaprti. Novi načelnik nam je, predi nek je do kraja cugle policijske vlasti prijel vu roke, obečal kajkaj toga, tak gda bode brzčas i rit nepoznatoga počinitelja došla na šekret.
Minuloga vikenda so čakoski i priločki policaji pregajali one šteri pijejo tam gde nesmejo, očem reči, po javnim mestima. Neje lefko, kuliko vidimo, denes niti pijanec biti: doma nesmeš piti, vu parko ili pak vu škarpi, isto tak nesmeš, za krčmo pak nemaš peneze, a ženo telo svoje išče. Niti žena duša nebre preživeti na suhom, a policaji trenerajo strogočo. Čistam se bojim gda bodo nam se pijanci zdošli, najbrž ovi mladi, a vsi znamo gda sam na mladima svet opstaja!!? Novi načelnik je (pre)oštro startal!

Naši međimorski turistički težaki so počeli deliti zeleno cvetje onima šteri imajo nejlepše varoši oliti sela. Zeleno cvetje se prinas deli več hajdig let, ali naši ljudi slabo, kaj bi rekel, skorom nikaj ne držijo do toga, jerbo vsi znamo gda je Međimorje naše malo nej lepo i zeleno kak je to negda bilo, nek je, več zdavnja, počrlenelo. Tak gda bi se i turističkaj težakaj šikalo kaj bi i oni svoje cvetje prefarbali ak očejo biti vu trendo.

V minuli tork so naši labodoritaši potukli Engleze z Welsa i to vu Osjeko. Publika je bila naš dvanajsti igrač i furt so glasno drukali ili pak popevali. Bilo je hajdig plafti z kajkakšaj natpisaj. Napriliko: U boj, u boj za narod svoj, Napred vatreni, Uvijek vjerni, Hvala ti Božek kaj sam Hrvat, a med vsemaj nejbole mi se dopal jeden pravi slavonski: Prodavlem pajceke! Kaj god bodete vi rekli, ali Slavonac se znašel, prava reklama za nikše peneze!

Naš novi izbornik dobro plava vu kvalifikacijama za Svecko prvenstvo vu Brazilo. Z štiri utakmice je skaseral 10 bodov. Kuliko gud vi nemate jega radi, ali to je lepi kupček. I nej sam to, počel se z publikom spominati prek Fejsbuka. Jeni ga kritizrajo, norca mo se delajo, hrmaka žjega delajo, a nešterni mo se i nudijo. Tak mo se ponudil Štef z Pušče Bistre: Strelam bole od Luke, skačem više i bole igram z glavom od Vide, pijem vejč od Samira i mislim da imam svoje mesto v repki! Bormeš so mo kvalitete nej za fkrej hititi. Takših ga ne preveč. Mora se Štimac požuriti kaj nam i jega ne bodo Švicarci odvlekli!!?

Kak vidite školski minister Jovanović nam je z čakoske Ekonomske škole natiral osem đakov jerbo so došli vu školo z premalaj ocjenaj. Prosim vas lepo, pak je nej muoči deco navek točno na deko ocjeniti, a nti deca nebrejo ruom unda vse znati gda jiv mi spituvlemo. Gda je gospon Jovanović bil minister dok ja Anjštajn hodal vu školo jega bi natiral škole več vu prvomo razredo. A kaj bode ve z tom decom? Pak je nej bole gda hodajo vu školo nek gda doma lufta brenzajo i Božeko kradejo dneve ili pak kukuričejo!?

Kam bode suza nek na oko, tak smo i mi Međimorci, a i naši prvi sosedi z Hrvaške, za svetek, na Den državnosti, skočili vu Deželo vu šoping. Kak bodo naši trgovci došli na zeleno kito, ak mi trošimo svoje peneze vu Deželi ili pak Osterajho, Hungariji…? Janezima je to prekipelo kaj oni morajo delati dok mi svetkujemo, a i malo smo jim jala postili prek meje, tak gda so pokvarili kompjutere pak smo morali čakati hajdig dugo na meji. Nebodete veruvali, ali nišči je ne zišel vum z reda i obrnuil se je dimo makar so i vsi naši vekši štacuni delali tej den. Ali uvozno je još navek uvozno. Nek se zna!

Štef Homonajec z conom zvani Pele je, posle nekaj vejč od dvajsti let, napustil svoje hadezeovce. To mo je jako teško palo, teško mo je bilo i pre srco i zato je svojim dovčerašjim pajdašim naručil pesmo i to potnico: A ve adio…Kuliko sam mel za čuti, pre čakoski gracki vuri, pesmo so igrali naši državni odvjetniki, a pratili so jiv policaji na frulicaj. Nek se zna dok starešina ide z gostuvanja.


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14922:nek-se-zna-gda-stareina-ide-z-gostuvanja&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14922:nek-se-zna-gda-stareina-ide-z-gostuvanja&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine893i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine893i?mode=embed&layout=grey)     
i(l) str. 56 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/893/mnovine893i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/893/mnovine893i.pdf)
       
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vis Peri deri - Božja strela,  03:41

Vis Peri deri - Božja strela (http://www.youtube.com/watch?v=2-3aINmtht0#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 30, 2012, 10:38:34 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 24.10.2012.

 
Dnevnik tate Bena

Sreča

Ali kad idete s ženom h dučan nemre to biti da kupite samo jednu stvar i gotovo. Zmislila se žena da joj treba i onaj stik kaj ide h uesbe. Pa sam zel i to. Dojemo na blagajnu, blagajnica to otkuca, veli kolko je to penez, zvadim ja peneze, a kad je sprintala račun na računu druga cifra


Piše:Tomislav Benčić


Da i ja jemput imam sreče u životu. Prije nekog vremena nam je doma krepala mikrovalna. Samo se počelo krijesiti nutra h njoj saki put kad bi ju vužgal. Pa sam zaključil da je neispravna. I hmeknul ju van iz kuhinje. A kad se navadiš na neke stvari onda kad ih nemaš ti faliju. Ipak h mikrovalnoj najbrže zgriješ mljeko za čokolino ili pahuljice. Ili vodu za čaj.

A de pripovedam o tome kak se h mikrovalnoj more brzo nekaj zmrznutog odmrznuti. Ili si podgrijati nekakve ostanjke od ručka ili večere. Več prvi dan kak je stara mikrovalna krepala nam je faljela. Hoče djete pahuljice. Prvo zemi zdelicu s koje jede pahuljice i zmeri kolko ti mljeka treba. Nakon toga zemeš jen manji rajnglek, preliješ mljeko nutra i deneš sve to na šparet. Počekaš dok se ne zgrije. Tu i tam s prstom probaš e je dost toplo. Pa opet mljeko presipaš natrag h zdelicu s koje se jede, deneš nutra pahuljice i sve je spremno. Vrijeme potrebno za to je jedno cirka oko otprilike 5 minuta. Kad se koristi mikrovalna to se skup ne traje niti dvije minute.

I krenuli prošli tjedan žena i ja kupiti mikrovalnu. Po mogućnosti bi kupili i fritezu jer je stara isto tak otkazala suradnju. Obišli smo par dučana i uspeli smo najti mikrovalnu tera nam se dopada, ali fritezu ne. To jest našli smo onakvu kakva nam se dopada, ali nam tu nisu šteli prodati, jer je bila zadnja h dučanu, izložena na polici, a kak se da cijela rastepsti, tak su ju več gdo zna kolko put rastepli. Pa nam je mladič kaj tam dela rekel da nam tu nebu prodal, ali da dojdemo za koji dan dok im ne dojde nova pošiljka. Pa smo zeli samo mikrovalnu.

Ali kad idete s ženom h dučan nemre to biti da kupite samo jednu stvar i gotovo. Zmislila se žena da joj treba i onaj stik kaj ide h uesbe. Pa sam zel i to. Dojemo na blagajnu, blagajnica to otkuca, veli kolko je to penez, zvadim ja peneze, a kad je sprintala račun na računu druga cifra. Manja nego kaj je blagajnica rekla. Jer je kompjuter na mikrovalnu zaračunal popust od 20 posto. Jer je bila neka akcija če kupiš dva artikla od jednog određenog proizvođača (a baš je od tog proizvođača mikrovalna kojeg ne spominjem da ga ne reklamiram zabadaf. Osim ak marketing ima kakvog proizvođača malih kučanskih aparata da se hoče reklamirati onda tu moremo napisati njegovo ime. Uz naravno nekakvu proviziju za mene) onda dobiš 20 posto popusta.

Kak su nekaj sfušali kod programiranja popusta, tak je uporno popust ostajal na računu. Ove blagajnica ovog, onog, šefa, informatičare, ali popust se ne miče. Pa su se h dučanu zmislili da buju oni meni dostavnicu napisali pa da ja dam peneze i ostavim svoje podatke, pa buju oni meni račun poslije poslali. Nedam svoje podatke. Tu su penezi, daj mi račun i idem doma. I na kraju sam ni kriv ni dužan dobil tu mikrovalnu s 20 posto popusta. Nije to sad nekakva velika cifra, ali čovjeka veseli.


http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-sreca (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-sreca)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Gordana Ivanjek - Sreču iskala bum (Radio Kaj - Pjesmom do srca 2010), 04:10

Gordana Ivanjek - Sreću iskala bum (Radio Kaj - Pjesmom do srca 2010) (http://www.youtube.com/watch?v=gMVtmn7cxy0#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 30, 2012, 10:39:40 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 25.10.2012


Iz bakine pučke bilježnice

Mrzli Luka snijieg prihuka

 
Piše: Zoran Gregurek

Listopad je mjesec kad se u zagorskim domovima počelo ložiti; „kurilo“ se najviše u pećima na drva, a sezona grijana uvijek je bila duga. O čemu se raspredalo u toplim zagroskim domovima,saznajte u tekstu koji slijedi

„ Mrzli Luka, šteri pada na osamnajstoga listupada, snijeg prihuka. Tu ti je računica kak jen plus jen : Gda na Luku mrzli severec liže, vu zraku zadiši snijieg, a gore se zamutiju. Degda – negda i kakva pahuljica opane na več mrzlu zemlju. Kaj buš pital ?! Sesvete su tu, na vrati. Debala oprava se vadi z vrmara i kaputi meču vun na luftanje. Tuo sme si mi doam engdar zanli kostzrižiti krej tuople peči, vu dugi večerka gda je biel vremena na pretek“,govorila je hraščinska baka Ivka,pučka prognozerka. No. Luka nije jedini „vremenoznanac“

„ Luka čaka kaj bu Uršula za tri dane rekla jer se i nju posluša. Ak bu i ona dala mrzle jutre, e onda se bu nuoftale i prije Sesvet. Onda bu pak za par danof, se do Martinja, takva odjuga da ti bu glava kak panj na drvocepu teška, a noge i ruke kak želiezne. Martinjske lete, znaš, teške je zbeči. Onda se pak nesiju kratki rukavi, ali jake male danof. Pokle Martinja več ni jednuga listeka nije na drievlju i se okoli nas je gole. Čaka se da snegek se zabieli i da nam donese buožji mir koji nam je tolike potreben, ne same prirode, nek i ljudem“, izustila bi baka otjerujući vinske mušice od čaše z moštom:

„ Viš, kak letiju, nedu duge. Za čaš bu im veter krila zamrzel, a štera je spametne, zavliekla se bu vu klijiet, tam de gazda čuva jabuke i ruške da mu vine bolje diši. Je, da nem zabila : podrumari, najte vu pelnica i kleta krej lagvi pune toga čuvati. Same sadje. Krampijier i luk niti misliti jer gda krampijeir zagnjieje, Buog te oslobi takve duhe šteru bi mogle i vine poprijeti. Zate krampijier proč od vina, kak i luk, jer pravi fahman i znalec mam bu osijitil vu vinu da je dozrievel na krumpirišču (smijeh), a tuo je sramota za pravoga gazdu“, savjetovala je baka.


http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-mrzli-luka-snijieg-prihuka (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-mrzli-luka-snijieg-prihuka)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Joj mama, zima mi je...
Poleg jene Vel(i)ke Gor(ic)e

Mesec sveti ober kleti, 01:19
Smotra zborov i vokalne skupin 12.6.2011 Ivanec

Mesec sveti ober kleti (http://www.youtube.com/watch?v=ESHRkrtNph0#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 02, 2012, 10:40:02 poslijepodne
Sesvete i Dušni dan
Citat:
IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Sesvete

Kako su u zagorskim domovima tekle pripreme za veliki svetak, blagdan Svih svetih, pomno smo slušali kad nam je o tome pričala hraščinska baka Ivka.

- Prve da se razmeme, Sesvete su na Dan mrtvih, a dušni dan je drugoga studenoga. Tuo velim jer ljudi pune put znaju zmijiešati te dva dane. Negda sme na te dva dane bili na gruoblju, a vu zadnje vrijieme ide se same na Sesvete. Si sveti su najvekši svetek jer onda si sveci imaju svuoj guod, a duše naših dragih šteri počivaju pod zemljicu svetkuju drugi dan jedanajstoga meseca -  pojašnjavala je baka. Da li se i nekad kupovalo cvijeće kao danas, pitali smo baku.

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg9935/#msg9935 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg9935/#msg9935)   

NA SESVETE
Citat:
KUD Ivan TUD Goran

Ivan Goran Kovačič

NA SESVETE

Kaj je tako tužno vsigde?
Žalost mir mi muti.
Je l' na svetu koga igde
da bi štel me čuti?...

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg38367/#msg38367 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg38367/#msg38367)

Drago Diklić – Gde si sad moj prijatel, 03:28

Drago Diklić - Gde si sad moj prijatel (http://www.youtube.com/watch?v=jQrbuRinu1U#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 02, 2012, 10:42:26 poslijepodne
Citat:
Zagorski list, 30.10.2010.

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Spomenki pri goreče svieče


One kaj je morti vredneše, kaj se tiče pokonjike je te kaj se, h denešnju dobu, čez ciele ljete porihtava zadnja stanica ljudi, a ne same oko svetka Sesveti.
.....
Prie se pak vučilje, da ščem prejdeš ljesu tera ide na groblje, moralje je prestati sake larmanje i vihrenjuvanje. Ljudi su se spominjalji, alji po stiha. Tak su poštuvalji večne senje pokojne duši.
.....
I dok bu na miljijun i miljijun svečic i lampuše svietljile po grobljiča po cieljem Svietu, saki se bu zmisljil svojuga draguga pokonjuga. Zmisljil se i h misljima zafaljil za su radost, dobrotu, grde i ljiepe cajte teri su bilji h skupnomu življenju.


Piše: Nevenka Gregurič

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg38369/#msg38369 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg38369/#msg38369)

Limena glazba Ludbreške Sesvete, 03:43
(Deca Pireja)
Limena glazba Ludbreške Sesvete (http://www.youtube.com/watch?v=tVl6tUtSfhk#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 07, 2012, 10:56:05 poslijepodne
Međimurske novine, 
e-vundato: 29.10.2012.
 
Premišlavanje Jožeka radnika
 
Ak se očemo zvleči, Zorčeca za župana!!!

Lani so nas zapišuvali i popišuvali tak gda smo zazvedili gda je vu Međimorjo nekaj duša vejč nek pred deset let. No, dok malo bole poglednete vu te spiske unda vidite gda je nej več nas nek naših sosedov na krajo sela. Vu plusu so one opčine i gradi šteri imajo Rome, a što zna kak dugo bodo i te fabrike tak dobro delale? Ali brzčas bode vse vredo dok bodo si mogli hodati po peneze vu svojo Romsko ambasado štera je nanovo zazidana polek Policije.


Piše: Jožek radnik


On minuli tjeden je vu našoj županiji bil gospon Ivica Plišić glavni direktor Hrvacki vodi. Neje došel sam zato kaj bode videl svojega imejaka, a našega župana, Ivico nek je došel glet kak i kam Jožek (moj imejak) Zorčecov, naš glavni vodovodač, troši te peneze štere mo davle kaj zameni več lozne ili pak cusrave cevi za vodo na hataro negdašjega Priločkoga kotara. No, to je još nej vse. Još so skočili do Poturna i tam zafremali kanalizacijo skupa z prečistačom, a i vu Dunjkovco se dela kanalizacija. Gospon Zorčec je gospono Plišićo dal još štiri pušle projektlinov vu šteraj so bile zamotane želje nas Međimorcov kaj se vodovoda i kanalizacije dotikavle. Gospon Plišić je pofalil gospona Zorčeca, a i župano je rekel kak more biti jako srečen kaj ga ima, jerbo žnjim bodemo prva županija vu Lepoj našoj štera bode mela vodovoda po vsakomo falačko (tu je mislil i na Hlapičino i Peklenico), a ruon tak i kanalizacijo. Kuliko sam mel za čuti ak si bode čakoski grdonačelnik jako zdobra s Zokijom unda mo bode rešil i kanalizacijo Dravskoga bazena tak kaj ne bode moral štečiti vu Evropi. Jedno mi nikak nejde vu glavo jedno: A kaj je to Zoki dužen ovima z Poturna kaj bode jiv nejpredi zrihtal? Nej me brige, ali sam pitam! Dok malo bole poglednemo i ak bodemo rekli po istini unda je gospon Zorčec jedini na našem falačeco zemle med dvemi vodami šteri nekaj dela i šteri našaj građevinaraj davle posla. Brez jega bi več zdavnja mogli deti zobe na klin. Dok sam to čul i prečital počel mi je črvek rovariti vu glavi i dal mi je kuraža kaj predložim gospona Zorčeca za našega župana jerbo ak bode on župan vsi bodemo posla meli (i to dostik) i pak nam bode lepo živeti. Ali sam moj glas je ne dosti, pak ste, unda, ve vi na redo.

Čim je gospon Gosarić prijel vu roke cugle vlasti vu našoj Policiskoj upravi mam je dobil i metlo (tak so mi bar rekli) z šterom je pomel nešterne načelnike. Ali ne bi ja rekel gda je to metla, to vam je ringišpil šteri se furt vrti tak gda so jedni gori, a drugi doli i tak se vam to meja, a zavisi od toga što vrti toga ringišpila. Bar si ja tak gruntam. Rečite mi, prosim vas lejpo, ali pošteno, je li vi ne bi nametali svoje pajdaše kaj bi skupa hercuvali, bar dok ste glavni? Ja bi! A dok dojde nešči drugi on bode dopelal, očem reči, zebral čistam druge tak gda bodem mortik i ja na porti završil. Dovčerašji načelnik Ivek je mel srečo kaj je, pred par let, zdigel roko, očem reči, glasa dal kaj so zafremali Policisko stanico vu Priloko jerbo gda je nej tak bilo sam dragi Božek zna gde bi ve delal. No, denešji načelnik Kruni bode moral nekaj drugo zmisliti jerbo ne verjem gda bodo i v Gorčano meli svoje policaje.

Verjem gda ste čuli kak je pajdaš Tonča došel k doktoro i požalil se na nevole štere ga muočijo. Javkal je: Doktore pomorite, boli me pleče, levo koleno, a desni kuk mi škriple, a i laket mi nekak ne dela kak do ve. Kaj bi to, itak, moglo biti? Doktor se nejpredi zkašlal, unda si je poravnal očale i onak preštimano je rekel: Gospon, Tonča, ne bi vam znal kaj bi to moglo biti jerbo sam toga ispita kupil! Nebrem veruvati gda se tua trgovina tak širi i to vseposot. Tak smo ve zazvedili gda se vu udrugo TU ME POŠTUVLEJO, TU KUPUVLEM posle Prometnoga (nešterni so več i v rešto) i Ekonomskoga učlanil i Doktorski fakultet. A teca Franca je zgombala: Jožek, sam ti lepo rekla gda se i vu nejbolšoj pšenici najde kukolja!

Lani so nas zapišuvali i popišuvali tak gda smo zazvedili gda je vu Međimorjo nekaj duša vejč nek pred deset let. No, dok malo bole poglednete vu te spiske unda vidite gda je nej več nas nek naših sosedov na krajo sela. Vu plusu so one opčine i gradi šteri imajo Rome, a što zna kak dugo bodo i te fabrike tak dobro delale? Ali brzčas bode vse vredo dok bodo si mogli hodati po peneze vu svojo Romsko ambasado štera je nanovo zazidana polek Policije. Kak sam mel za čuti, pre čakoski gracki vuri, dok so čuli kak javčemo gda nas je vu Međimorjo vse meje i meje, ponudili so nam se Kinezi kaj popunijo luknje tam gde smo mi zahuzali. Nebrem razmeti kak vsi očejo živeti prinas na tom falačeco zemle med dvemi vodami sam se mi domaći špotarimo, kaj nebom rekel zbrčkavlemo i okrajamo se poslov posle šterih deca dohajajo na svet. Nej znati što bi nam moral rezbistriti naše pameti kaj bi se to poprajlo jerbo je več i dragi Božek zdigel roke od nas!

Čakoske labodoritašice furt pobeđuvlejo tak gda so dečki i puce, šteri so zafremali toga kluba napravili pravoga posla. Ve so i puce vidle kak je to lepo dok porineš nutri ( to je nam moškima nejlepše), a sodec zafučka i pokaže na center.

Ne moram vam to govoriti, ali je brzčas kriza vu semo dok so naši ljudi i na labodoritaškaj utakmicaj nervozni, očem reči, živčani i to vsi. Tak je bar bilo vu Kuršanco gde so labodo ritali domaći labodoritaši Drave i prvi sosedi z Strahoninca. Nigdar se ne bode zazvedilo vse kaj se pripetilo jerbo je sudac nej nejbole videl kaj je maser delal, a delegato se ruon kihnulo (i to tripot za redom) dok je bila stiska pre igrališčo. Makar se je ne snimalo, ali se reda tre držati tak gda so v kaznaj vsi: delegat, sodec, maser, domaći klub, a i Strahoninčari. Nebodete veruvali, vredo so bili labodoritaši i publika. To se je ovih sto i nekaj let, kak dugo se laboda riče, nej pripetilo niti prinas, niti vu Evropi, a niti pak vu sveto. Čistam drugač se pripetilo, of tjeden, vu Paragvajo. Tam je sudac podelil črlene kartone vsemaj igračaj, kak ovaj na igrališčo, tak i onaj na klupi jerbo so se pokefali. Neje mogel čovek videti što je bil, a što je držal, jer so mo očale pale, pak je unda  vse isključil dok je došel vum z slačionice kam je pobegel dok so igrači sređivali račune. Publika se je nej nikam rivala sam so drukali.


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=15004:ak-se-oemo-zvlei-zoreca-za-upana&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=15004:ak-se-oemo-zvlei-zoreca-za-upana&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine894i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine894i?mode=embed&layout=grey)       
i(l) str. 56 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/894/mnovine894i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/894/mnovine894i.pdf)
       
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

FA SKUD-a 'Ivan Goran Kovačić' - Pojte pojte Romari i Ružmarin je lepi cvet, 03:58

FA SKUD-a 'Ivan Goran Kovačić' - Pojte pojte Romari i Ružmarin je lepi cvet (http://www.youtube.com/watch?v=EIga1RHaXVY#)   
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 10, 2012, 12:11:23 prijepodne
Zagorski list
e-vundano 30.10.2012.

Dnevnik tate Bena

Mikrovalna
  („Mi krov vala?”)
 
Ja se bum s tom mikrovalnom streljil. Ona stara je imela dva gumba. Jednog na terome si rihtal kak jako hočeš da grije i drugoga na terome si odabral kak dugo bu grela. I gotovo. Dva gumba. I kraj priče. I grela je. Se si nutra mogel zgreti. Ova nova ima prek dvajst gumbi. I gdo bi popamtil teri je za kaj? Znam čemu služi onaj na terome piše start i onaj kaj na njemu piše stop. Na start se vužge, a na stop stane.

Piše:Tomislav Benčić


Prošli tjedan sam napisal kak sam dobro prešel s kupnjom mikrovalne i da sam imel sreče. Kratkoročno gledano s financijske strane sam dobro prešel. Platil sam ju manje nego kaj je pisalo na polici. I s te strane sam zadovoljan. S druge strane nije dobro. Znal sam da nekaj mora biti. Da ima nekakva kvaka. U čemu je problem?

Ja se bum s tom mikrovalnom streljil. Ona stara je imela dva gumba. Jednog na terome si rihtal kak jako hočeš da grije i drugoga na terome si odabral kak dugo bu grela. I gotovo. Dva gumba. I kraj priče. I grela je. Se si nutra mogel zgreti. Ova nova ima prek dvajst gumbi. I gdo bi popamtil teri je za kaj? Znam čemu služi onaj na terome piše start i onaj kaj na njemu piše stop. Na start se vužge, a na stop stane.

Ali… Normalno da furt postoji nekakav ali. Ali če hočete stisnuti start i pritisne ga nič se ne događa. Apsolutno nič. Da bi nekaj deli gret morate prije starta još barem jen gumb pritisnuti. Točno si upute moram skopirati i naljepiti na zid iza mikrovalne. Ipak je opčepoznato da čim si stareši to teže usvajaš nove tehnike i tehnologije.
 
Država je smislila još jen način kak da zašpara na betežnima. Prije če si bil betežen i če h najbližoj bolnici nisi mogel zbaviti to kaj trebaš, mogel si to zbaviti h nekoj drugoj bolnici. I za to si mogel od države dobiti povrat putnih troškova. Normalno, če si to iskal. Uvjet je bil da u jednom smjeru napraviš prek 30 kilometri. Onda su prije par mjeseci to samo malo zmenili.

H cjelom pravilniku teri opisuje između ostalog gdo i kak ima praf dobiti peneze su zmenili jedan jedini broj. Samo su 30 zmenili h 50. Nič posebno, bi rekli. Ali kaj to znači za nas tu h Zagorju? To znači da ak živite h Zaboku i h zabočkoj bolnici nemrte nekaj zbaviti morate iti h Zagreb.

Da bi došli do Zagreba morate ili sesti h cug, autobus ili auto. Za to morate ili kupiti kartu če idete s cugom ili autobusom, ili natankirati auto, ak idete s autom. Sad se vračamo na onu promjenu s 30 na 50 u spomenutom pravilniku.

Prije ste za gore navedeno mogli dobiti povrat putnih troškova. Jer je od Zaboka do Zagreba več od 30 kilometri. Sad več toga nema. Jer je manje od 50 kilometri. I tak je izmjena jedne jedine brojke postala još jedan dodatni teret ljudima. I to ne bilo kojima. Nego betežnima. Kaj da im nije dost to kaj su betežni?


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-mikrovalna (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-mikrovalna)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Sa keficom on čačka sad po peči
Pak ju primi, počne k sebi vleči


TS Ranom zorom - Gospa Jela (Dimnjačar Štef)
, 02:04

TS Ranom zorom - Gospa Jela (Dimnjačar Štef) (http://www.youtube.com/watch?v=605zIAMC96I#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 10, 2012, 12:12:56 prijepodne
Zagorski list
e-vundano 02.11.2012.

Za dušu, za spomenek

JESENJSKA PRIČA

Ljudi su hodilji po husta i gda su našlji jeden vrganj unda su govorilji ovak:
„Vrganjec, vrganjec, gde ti je parec?“
I unda bi se našel barem još jeden vrganjek.

Ljepotu huste cinfral je tuj i tam ljist ilji bukvica tera je opadala z drivlja. Dok sem lukala tepih od ljestine zmisljila sem se svojuga dedeka teri mi je saku jesen napravil prutni koš za ljestinu. Sake ljete vekši kak sem rasla. Ž njim sem z mateju ilji babicu išla hustu po ljestinu. Ljestina nam je bila za štraju blagu i pajcekem.
 
Dok sem išla k domu zmisljila sem se i povede teru duge niesem razmela. Stariejši se buju na nju zmisljili, a mlajši imaju cajta. Znalje se h spomenku reči da je baba, gda je brala vrganje po huste govorila: „ Našla sem vrganje. Ovoga si bum h košaru zela, a na ovoga si budem sela!“

Piše:Nevenka Gregurić



Več mi na vuha ideju spomenki o vrganje. Te čuješ da je nešče našel pet kil vrganje, drugi se štima da je našel pune več same neče povedati. Faljiju se ljudi z vrganji kapitalci, maljemi, najbolšemi za pacanje i tak po spominku gruntaš da su nametalji punu škrinju vrganje. Kak rada jiem vrganje, a pre škrta sem da jih kupim na placu jer su skuplješi od najfinešega mesa, krenula sem i ja fustu.

Ljipe popoldan, ne preveč toplje, a ni zimne. Baš kak trieba. Zela sem si nožek i jednu platnenu vrečicu. Tak me vučila moja pokojna pajdašica, dobra poznavateljica vrganje i gljif. Ona je rekla da se vrganji nigdar nesmeju brati h najlonske vrečice. Krenula sem po obraščene putece do huste tera baš i nie deljejke od moje hiže. Kak sem išla prema huste čula sem ž nje galamu. Dozavalji su se ljudi med sobu. Mam sem znala da je husta puna brače. Niesem išla prema glasem makar bi mi malje šlabekuvanja dobre došla. Krenula sem po svojem putecu, kontra njih. Poljehku sem išla čez hust obraslu šušmurinjem.  H ruke sem imiela ščapček i ž njim razgribala ljestinu.

Napete sem lukala med drievi i nadala se da bum zagledala bar jeden vrganj. Če se bi našel jeden vrganja za nadati se je da se najde i drugi. Tak se barem prie znalje reči. Ljudi su hodilji po husta i gda su našlji jeden vrganj unda su govorilji ovak:
„Vrganjec, vrganjec, gde ti je parec?“
I unda bi se našel barem još jeden vrganjek. Takaj se prie reklje da se vrganji moraju iti brat unda gda grmi. Veruvalje se po spomenku ljudi da gromi sadiju vrganje. Bila je i šega da se moraš po podu valjati ak si fiže če grmi. Unda je bilje sigurne da buš našel vrganje če jih peš brat.

Mudrila sem se tem šegam dok sem se špancierala po huste. Poklje več od vure, znala sem da ne nič od vrganja. Videlje se da su prie mene po huste prešlji brači i če je teri i tut rasel sigurne su ga pobralji. Došla sem na jeden breščec, na pustoseljinu da si počinem. Lukala sam prema huste pred sobu. Več je pofarbana ze semi farbami, drivlje kak da rasteju z debeluga šaruga tepiha. Se je zgledalje mirne. Kak sem napela vuhe i posluhnula čula sem „spominek“ tičeke.

Žvrgljalji su malje dalje od mene po grmovju. Duknula je i veverica od nekud i nosila h zubie žir. Malje se pentrala po drivu, malje stala i nalukavala se okol. Kak da je bila h strahu da ju nej nešče presrel i hcuknul je z zubie žirek. Sigurne si ga je namerkala nekam skriti. Ljeptu huste cinfral je tuj i tam ljist ilji bukvica tera je opadala z drivlja. Dok sem lukala tepih od ljestine zmisljila sem se svojuga dedeka teri mi je saku jesen napravil prutni koš za ljestinu. Sake ljete vekši kak sem rasla. Ž njim sem z mateju ilji babicu išla hustu po ljestinu. Ljestina nam je bila za štraju blagu i pajcekem.

H jesen se smelje zubljati ljestinu same h svoje huste, a na prtuljet i h lucke. Nu ljudi su bilji hmetljivi pak su če je bila priljika i h jesen nazubljalji ljestine po lucka husta. Mene je babica ilji mati postavila na breščec kaj sem lukala e gdoj ide dok su one poskrivečki malje prizubljale h susedne huste. Gda su košeki bilji puni dele sme je na pleča i krenule k domu. Koš na pleča, a suhalje za kurenje tere se nabralje putič po husta h ruka, bila je sljika tera se negda vidla po naša puteca.

Kak denes se siečam duhe suhe ljestine tera mi je bila h košu. Dišala je po suncu, miehnju i vrganje. Putič sem se spominala z mamu ilji babicu o kaj česamu. Pripoviedale su mi sakojačke priče i davale navuk. Nie bi bilje teške radi toga hoditi hustu po ljestinu. Gda sme došle dima veselje sem sklala svoj košek i raduvala se kupcu ljestine z tere bu telčeke ilji pajceki imelji ljiepu postelju.

Ropanje cuga po štreke prekinule je moje gruntanje. Poljehku se več počel spuščati mrak. Moja vrečica za vrganje bila je prazna. Nie mi bilje žal. Niesem našla vrganje, alji sam pajdašuvala z svojemi spomenki z detinjstva. Dok sem išla k domu zmisljila sem se i povede teru duge niesem razmela. Stariejši se buju na nju zmisljili, a mlajši imaju cajta. Znalje se h spomenku reči da je baba, gda je brala vrganje po huste govorila: „ Našla sem vrganje. Ovoga si bum h košaru zela, a na ovoga si budem sela!“


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-jesenjska-prica (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-jesenjska-prica)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kak vr(a)gajnu na rep stati?

Višnja Korbar - Kak vragu na rep stati (Krapina 2010) Popevke zanavek HQ, 03:43

Višnja Korbar - Kak vragu na rep stati (Krapina 2010) Popevke zanavek HQ (http://www.youtube.com/watch?v=q6MyO4K10HU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 10, 2012, 12:14:38 prijepodne
Zagorski list
e-vundano 29.10.2012.

Iz bakine pučke bilježnice

Čovek bez penez je kak drve bez listja

„Moreš imeti i penez kaka vuši, ali ake nemaš zdravljiča, bužjega mira i sreče vu ljubavi, badava ti se. Moja je babica znala reči da s penezi si moreš kupiti najmekšu postelj, ali ne i počinek. S penezi moreš kupiti doktora, ali ne i zdravlja. Z pune penez si moreš kupiti ili dime dopeljati najfajnešu žejnsku, ali niš ti se ne velja ake te ona nema rada. S penezi si moreš kupiti zlatnu vuru, ali ne i srečen cajt. Penez, dece kak i gnoja pri hiži nigdar dosta. Je, naj se niš smejati, gnoja za mekote nigdar dosta... “


Piše: Zoran Gregurek


Kaj su tuo šuoldi ?, pitala me hraščinska baka Ivka dok je iz zvučnika njezina starinskog radija dopirao Grdovićev refren „Nije u šoldima sve...“. „Penezi, baka,penezi !“ Je, tak mi reči, smijala se starica i brzo zapodjenula razgovor o novcu.

„ Veli se da je čovek bez penez kak drve bez listja. Stoji kak buogec i grde ga je videti, nekak je pust. Tak i čovek. Gda je bez penez, kak da mu neke fali, stinjen je i pokunjen kak zmuokli purek. Je, bez penez nije niš, sinek dragi“, mudrozborila je baka.

A kako doći do novca?

„ Poštenim poslom, nikak drugač. Diči se da je zorja, a spati iti gda je tiemna kmica. Če si srečen, ne muoraš se ni preveč zmučiti jer se veli da ima ljudi šteriem penezi curiju z neba. A drugi pak se nemru zadobiti za dinara da se ubiju. Tuo ti je tak. Same šte pune dijiela, skrbi i šparen je, te ima i imel bu“, odriješita je bila baka.

A je li baš u „šoldima“ sve, doznali smo i to...

„ Moreš imeti i penez kaka vuši, ali ake nemaš zdravljiča, bužjega mira i sreče vu ljubavi, badava ti se. Moja je babica znala reči da s penezi si moreš kupiti najmekšu postelj, ali ne i počinek. S penezi moreš kupiti doktora, ali ne i zdravlja. Z pune penez si moreš kupiti ili dime dopeljati najfajnešu žejnsku, ali niš ti se ne velja ake te ona nema rada. S penezi si moreš kupiti zlatnu vuru, ali ne i srečen cajt. Penez, dece kak i gnoja pri hiži nigdar dosta. Je, naj se niš smejati, gnoja za mekote nigdar dosta...

A s penezi je, kak god se zeme i ake nijiesi ohol, se lakše. Ne veli se zabadof da penezi i slijiepcu oči otpiraju, a popom zapiraju“, našalila se baka i otkrila da pod plahtama u ormaru čuva dovoljno novca za „mužiku na sprevodu“ i za „ pedeset meši za pokoj duše“.


http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-covek-bez-penez-je-kak-drve-bez-listja (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-covek-bez-penez-je-kak-drve-bez-listja)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Fiškali Nisu sreća penezi, 03:00

Fiškali Nisu sreća penezi (http://www.youtube.com/watch?v=w2WiEMJG7Qs#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 13, 2012, 09:49:41 poslijepodne
Coolinarka

ivan944, 07.11.2011.

A kaj da danas kuham? (30)

Do prije par let Martinje se ni slavilo masovno kak danas niti je bilo tak komercijalno zloupotrebljavano kak danas. Danas Martinje slave širom lepe naše, čak i v Dalmaciji a bome i v Hercegovini.

Martinjski  jelovnik v Draganovcu

Našu pak tradiciju v Draganovcu (to vam je gorički kraj, pet kilometri od centra Koprivnice) nam nemre niko zeti, osim ak mlađi naraštaji, skloni pivi, ne prestanu hodati v gorice. Ja sam Martinje počel slaviti nekak na kraju gimnazije od kak se družim z mojim kumom Andrijom. A kak je njegov deda Andrija strašno držal do vinskih svetki mi smo sve te regule zdušno prihvatili i fala bogu obdržavamo ih i do danas. Kaj se događa na Martinje?  Svaki stari goričar zna: na Martinje mošt prelazi u vino, mladoga mošteka krstimo vu vino. Imamo lepe stare regule, imamo biškupa i miništrante i krštenje more početi. Za nas je naravno pak jako važno kaj se bu na Martinje jelo. Bu tu koječega za predjelo ali za glavno jelo je nezaobilazna guska. A zakaj baš guska?  E ak je točna, priča ide ovak: na taj su dan pred ohoho stoljeća guske svojim gakanjem spasile Rim od provale barbara. I umesto da podignu spomenik guski i njoj se klanjaju, ovi spašeni "barbari" su prinesli žrtvu u vidu zaklane guske, a mi to eto delamo i dan danas.

Kak ju slažemo?  Dobro ju nasolimo, nafilamo z nadevom od mesa i kruha i spečemo u rolu na drva. Kao prilog je obavezno hajdinska kaša s gušćim jetrima i mešana šalata od crvenog i belog zelja z crnim uljem.

Jednu pak martinjsku priču ili ak hoćete anegdotu malo ljudi zna. Znate koji je jedini pravoslavni svetek dan prije a ne trinaest dana posle naših svetki?  Mitar! Priča ide ovak: Martin i Mitar su krenuli skupa pokrstiti mošta, jer su bili međaši, ali nisu imali gusku. I onda je Mitar predložil Martinu da fkradnu gusku v jednom peradarniku. I kaj se je dogodilo?  Pes je zalajal, guske i kokoši su se uzgalamile, došel je gazda i zaprl je Martina v kokošinjec. Mitar je zbrisal i mošta je pokrstil taj dan, a Martin tek sutradan dok ga je gazda pustil. Tak je ostalo i do dan-danas. I još nekaj. Rasprava među goričarima već godinama traje: treba slaviti 10. 11. pa dočekati Martina biškupa ili na samo Martinje 11. 11. Martina papu?  Dragom bogu je svejedno. Glavno da je guska i dobra pajdašija. Martinje v Draganovcu ne propuštaju niti naši dragi prijatelji rođeni Koprivničanci: Boč, Joso i Atač, koji već fajn let živiju v Zagrebu. To je lepa prilika da se vidimo malo pospominjamo i prisetimo kojekakvih priča iz naše mladosti- naravno po stoti put.


Pondelek
Juha/Glavno jelo: Perkelt od svinjske plečke
s trgancima/rezancima
Desert: Meni bi uz to fino pasal jedan pol-pol!

Tork
Juha: Krem juha od povrća
Glavno jelo: Piletina u grašku, pire krumpir, šalata od cikle
Desert: Kifli od lisnatog testa z makom

Sreda
Juha: Kokošja juha iz vrečice
Glavno jelo: Musaka od gljiva ili krumpira, zelena šalata
Desert: Imate one kupljene kekse "Domačica"?

Četrtek
Juha: Bistra juha s grisknedlima
Glavno jelo: Juneća pržolica u luku, restani krumpir, šalata od friškoga zelja
Desert: Princeskrafli; imate finu Podravkinu mešavinu za taj kolač.

Petek
Martinje je danas al si ga vi radni ljudi složite v nedelu. Nama penzićima je svejeno kad nam je svetek svaki dan.
Juha: Juha od rečne ribe ala fiš ali malo ređa
Glavno jelo: File od smuđa/soma u pivskom testu, slani krumpir, tartar umak
Desert: Čaša vina/pive

Subota
Juha/Glavno jelo: Čušpajz od mešanog povrća (mesa denite u tragovima)
Desert: Pogačice sa sirom i šunkom

Nedela
Aperitiv: nekakve dobra rakijica.
Juha: Ragu juha od guskinog sitniša s leberknedlima
Glavno jelo: Pečena guska s pečenim polama krumpira i hajdinskom kašom, zelena šalata
Desert: Kostanjpire sa šlagom, kava i naravno litra mladoga vina


http://www.coolinarika.com/clanak/a-kaj-da-danas-kuham-30/ (http://www.coolinarika.com/clanak/a-kaj-da-danas-kuham-30/)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 14, 2012, 10:31:10 poslijepodne
Međimurske novine, 
e-vundato: 12.11.2012.
 
Premišlavanje Jožeka radnika

Došel bu došel sveti Martin


Odbrojavlejo se zadje vure naše nejbolše i nejstareše banke – Međimorske banke. Verjem gda vam je poznato kak je ona več dvanaest let na probi vu zagrebečkoj Privrednoj banki, a z prvim decembrom bode odišla za sneho. 
Predične i preljubljene moje pajdašice i preštimani pajdaši, lepo vas je videti tak zcifrane i prepravlene kaj vsi skupa z našim svetim Martinom pokrstimo ovoga našega nezerenuša i kaj žnjega bode dobro vino.

Piše: Jožek radnik


Neje tak čuda cajta minulo od gda so se zagrebački labodoritaši, šteri nagajajo labodo prek Zološkoga vrta, so se norca delali z labodoritašov Reke šteri so popušili na nedelskom igrališčo v Dunjkovco. Neje čuda vode preteklo pod Trnavskim mostom, a več so Dinamovci na svojemo travnjako fasovali od zadarskih labodoritašov, tak gda jim je brzčas vgaslo vu pipi smeha z šterim so se norca delali z Reke. Črez par dni so več našli zgovora jerbo so ftruc zgubili (tak so bar rekli) sam kaj ne bi putuvali v Dunjkovce na megdan nedelskaj labodoritašaj. Nikaj je nebi bilo od splaneranoga jerbo so Nedeliščanci dišli po riti k meši vu Dubrovniko, a presudil jim je autrihter Gabrilo iz Splita. Dva loša (Gabrilo i Burilo) ubiše Miloša (Nedelišče).

Odbrojavlejo se zadje vure naše nejbolše i nejstareše banke – Međimorske banke. Verjem gda vam je poznato kak je ona več dvanaest let na probi vu zagrebečkoj Privrednoj banki, a z prvim decembrom bode odišla za sneho. A znate kaj sneha more dok jempot dojde k možovoj hiži. Mora posluhnuti staroga japo(čitaj: gazdo z Italije), staro mamo, očem reči, gazde iz Zagreba, a i mož, kak Nadzorni more vsaki den nekaj novoga zaprdnoti. Ne morate se nikaj bojati za svoje peneze štere šparate vu našoj negdašjoj banki, oni so vam vu sigurnaj rokaj, ali so več zdavnaj odišli z Čakovca.

Kak se čakoska gracka kasa puni čuda slabeše nek so i hadezeoivci vu grackomo večo planerali, grackomo načelniko, Brankijo Šalamono, je nej nikaj drugo preostalo nek gda se da vu Božekove roke. Nej znati je li je on to sam zebral ili pak je to po naputko precednika Zokija, šteri vse gosteše i gosteše čita Biblijo. Brzčas niti jemo, a niti pak jegovim kukurikačima ne cvetejo rože. A morete si sami pregruntati kak je unda stopram nam težakima vu Lepoj našoj. Najte me krivo razmeti, ali nekak mi se zdi gda si je načelnik Šalamon nej več tak zdobra z gvardjanom, paterom Stankijom, kak si je negda bil, ali kuliko poznam gvardjana on bode pomogel gradonačelniko ak bode se on štel spominati z dragim Božekom.

Nejsam ruon siguren je li sam ja to dobro razmel kaj sem čul i prečital. Najme kaj, Branko Šalamon se ravna na svoj peti mandat vu grackoj vlasti, a četrti kak prva gracka violina, i to prek kanalizacije i prečistača vu Dravskomo bazeno. Vsi znamo gda je on jako spameten i prefrigani političar i ak si je on toga pota zebral unda ga drugoga pota nega. No, pak i po šudrenomo poto se more sikam dojti!

Nej znati kaj je to z nami Međimorcaj? Em naš novi policijski načelnik furt ima nekše akcije, kak ovi štacunari v Betekso, em se mi ne ponašamo onak kak policaji (ili načelnik) od nas očekuvlejo. Prosim vas lejpo, kakši vam je to rekord vu akciji „Alkohol“ od 2.32 promila pijače vu krvi. Pa negda je rekord bil blizo ili ober štiri! No, vidi se gda je i vu krčme došla kriza.

Kriza se je dotepla i na groblja. Grobe smo bole prali, glancali, pometali i lišpali, a čuda meje smo cvetja donesli i meje sveči vužigali. I vsaki od nas (bar sam ja tak delal) je prosil pokojnoga nek mo oprosti kaj je ovo leto nej mogel vejč penez na jegov grob potrošiti, a za to so krivi kukurikači, šteri so zdigli cene benzino, plino, struji… I mrtvi so nas razmeli. Bar mene!

Nedeliščanci imajo nejbolšega načelnika. Obečal je gda čim završi labodoritaško igrališče na Trataj, mam bode fljučnul vu šake i počel bo zidati, očem reči, dozidavati pučko školo. A dok bode škola gotova unda bode na redo vrtec. Nekak si gruntam gda bi bilo čuda bolše gda je počel z vrtecom jerbo bi to dalo Nedeliščancima voljo kaj bi deco delali. A dok ga dostik dece unda moreš i vrteca popuniti, škola bode puneša, a i labodo bodo na Trataj nagajali domaći dečki. No, kak je gda je, nejglavneše je gda se furt nekaj dela jerbo unda bodo zadovolni i Nedeliščanci, a i drug Mladen si bode priskrbel još jednoga mandata.

Šporcka dvorana vu Svetomo Đurđo na brego se pak genula. Feniksovi meštri se pak motajo po gradiliščo. Vidite, kak to zide gda posla delajo stranjski meštri, a gda so delali naši dečki z Teama ili pak Graditeljstva deca bi več drkala po novoj dvorani. Na vse zadje ve je Feniks vse dal Božeko vu roke jerbo sam jim još on more pomoči. Nejpredi čakajo kaj Sveti Mikloš završi dvorano do svojega godovna, ali ako on ne bode mogel vse to vu red dotirati, unda jim jedino preostaja Djed Božičnjak (kak to kukurikači velijo), oliti jegov vnuk, Mali Isusek, kak bi to rekel mjesni velečasni i župnik. Bomo vidli na kaj bode to zišlo i kak si je Feniks zdobra z dragim Božekom?

Došel bu došel sveti Martin, on ga bu krstil, ja ga bum pil… Predične i preljubljene moje pajdašice i preštimani pajdaši, lepo vas je videti tak zcifrane i prepravlene kaj vsi skupa z našim svetim Martinom pokrstimo ovoga našega nezerenuša i kaj žnjega bode dobro vino. Moštek, ja te krstim u vino, u ime Boga oca i u ime Svetoga Martina, vinskoga krstitela i Svetoga Vinceka vinskoga podrumara… Vu ove dneve to bodemo poslušali kam god dojdemo i ne verjem gda bode šteri pravi vinar reskeral kaj vu lagvima ostavi nezerenoša šteri je zasrajeni z kajkakšaj nečistočaj i nevolaj. Posle krsta moštek več ne bode svadlivec, a to mi vsi čakamo i očemo. Verjem gda si i vi bodete zeli tuliko cajta kaj pomorete nešternoga mošteka odnesti na krst!


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=15159:doel-bu-doel-sveti-martin&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=15159:doel-bu-doel-sveti-martin&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine896i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine896i?mode=embed&layout=grey)       
i(l) str. 56 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/896/mnovine896i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/896/mnovine896i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Lepo naše Međimurje - ŽVS "Grlice" Sveti Martin na Muri, 02:53
Nastup Ženske vokalne skupine "Grlice" - Sveti Martin na Mure v emisije Lepum našum snimlenum v Svetomu Martinu na Mure, 3. prosinca leta 2009.

Lepo naše Međimurje - ŽVS "Grlice" Sveti Martin na Muri (http://www.youtube.com/watch?v=CiOg3yubTGg#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 19, 2012, 09:07:59 poslijepodne

Zagorski list
e-vundano 2012-11-17

Dnevnik tate Bena
 
Biseri

Hočeju po dučanima, birtijama i kaj ti ga ja znam kam sve ne deti kompjuterske kase tere buju povezane internetom direktno s poreznicima.
Morti tu ima i nekaj dobro. Če buju porezniki šteli da to dobro funkcionira trebali buju naterati sve ove kaj pružaju pristupe na internet da omogučiju normalne brzine. Onda če se to napravi, morti i mi mali korisniki interneta bumo imali neke koristi.



Piše: Tomislav Benčić

Pak se na početku moram osvrnuti na naš jezik, ko i prošli put. Nemam nikakve namjere pisati o biserima, onima teri se najdeju h školjkama i onda se od njih delaju lančići, nego o biserima koje ljudi izvale, a da nisu dobro promislili.

Zakaj oni nisu dobro promislili prije nego kaj izvale kakav biser ne znam. Morti jednostavno nisu mislili ili nisu u stanju misliti. Ali jedan biser od nedugo mi se jako dopada. A došel je ni manje ni više nego od onih tere smo na izborima deli na vlast. Hočeju po dučanima, birtijama i kaj ti ga ja znam kam sve ne deti kompjuterske kase tere buju povezane internetom direktno s poreznicima. I čim vi dojdete h birtiju i spijete konjak, a konobar to otkuca na kasi, porezna to vidi. Ili kad dojdete h dučan i kupite nekaj sve buju to porezniki znali. Jer buju svi dučani, birtije i kaj ti ga ja zna gdo sve ne umreženi prek interneta s poreznikima.

Teoretski je to dobro zamišljeno. Jedino kaj baš i ne znam kak bu se to u praksi provelo. Večina dučana, birtija i drugih teri izdajeju račune tak i onak več ima kompjutere i programe za kasu. I porezniki imaju kompjutere. I pri nama postoji internet. Znači da su sve pretpostavke ispunjene. Ali samo u teoriji. Mam se zmislim kak je na početku uvođenja elektronskih uputnica i recepta bilo sumnji i otpora, pa to danas normalno funkcionira. Osim kad im ne opadne server. A da se to događa uvjeril sam se i sam. I o tome sam več pisal pa nema potreba da to pišem opet.

Iako bi to mogel kopipejstat tu i mam bi imel puno teksta. Kak ja zamišljam da bu to bilo kad se počne provoditi u praksi? Samo kad zbrojimo kolko ima svih onih teri buju to morali imeti dolazimo do velike brojke. Samo tu pri nama h Zagorju.

Svi vi teri se koristite internetom znate kakve su brzine pristupa. Da velika večina vas plača puno veču brzinu nego kaj ju uopče more koristiti. I kaj bu onda kad tu i sad več preopterečenu infrastrukturu zagušiju hiljade i hiljade kompjuterskih kasa? Totalni kaos.

Morti tu ima i nekaj dobro. Če buju porezniki šteli da to dobro funkcionira trebali buju naterati sve ove kaj pružaju pristupe na internet da omogučiju normalne brzine. Onda če se to napravi, morti i mi mali korisniki interneta bumo imali neke koristi. Samo kaj ne znam zakaj u to nemam baš neko veliko povjerenje? Možda samo iz dosadašnjih iskustva.


http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-biseri (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-biseri)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Željka Kolarec i Pokupski biseri -- Trla Lenek Mara,VGF3,2010.12.12.,
3. Velikogorički glazbeni festival
Velika Gorica,12.12.2010.

Željka Kolarec i Pokupski biseri -- Trla Lenek Mara,VGF3,2010.12.12. (http://www.youtube.com/watch?v=63dRnFqPdIQ#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 20, 2012, 09:49:13 poslijepodne
Ak si Zagorka oče za-gorčati žitek (život) neg ide v zamuš za Za-gorca

* * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zagorski list
e-vundano 15.11.2012.

ZAKAJ NES OTIŠLA ZAMUŠ?
(ZAŠTO SE NISAM UDALA?)

E ,onda je došel onaj kaj ga od milja zovem mamica. Taj je kuhal, pral, peglal, nosil mi ujutro doručak u krevet i svaki put je del ružu na tacnu! Pisal mi je ljubavne pjesme.Zval me "moja lutkica"! Nazove me na posel onak bez veze: "Pa kako je moja lutkica. Jel ti teško? Večeras te vodim u kino da mi se malo opustiš,..."Da se zbljuješ! Kaj bi s takvim papučarom!
"Ma, daj se zbroji! Kupi si pesa , pa njega bedinaj! Meni treba muškarac!"
Tak je i to neslavno završilo.
 
Piše: Zagorka



A kaj ćeš, nije nam svima suđeno. Jedino kaj ja fakat ne shvačam kaj je s tim muškarcima. Gle, pametna sam, imam posel, super zarađujem, a kak sam samo hercig...Al, ipak mi nekak nejde s frajerima.

Al, ipak mi nekak nejde s frajerima. Svaka glupa debela koza ima dečka samo ja nemam! Ma, nije da u svojih trideset i nekaj sitno nisam nikog imala. jesam, al sve su to bili nekakvi pizduni s kojima nisam mogla nikak.

Jedan je bil jako bogat. Imal je doduše nekaj više let, al koga briga. Taj me vodil po svetu.
Poklončići, večerice u finim restoranima, vikendi, po ljeti jahta, ma ispočetka bi mi dal i ptičjeg mlijeka da sam tražila. Volil je oralno, al kaj, to sam žmirečki odrađivala. Sve je bilo ok, dok si nisam posudila zlatni Ameriken. Nije ga bilo doma da ga pitam, bilo mi je dosadno pa sam si priuštila mali šoping. Ma, gle, kaj je takvom liku par soma eura. Ipak je on biznismen. Al digel je takvu frku da to ni bilo ljudski. Budala. A kaj bi mu rekla:
" Odjebi stari, kaj misliš da ti bum zabadav pušila!"
I tak je završila ta priča.

Poslije njega sam imala jednog kaj je bil jako zgodan. Ti bokca, taj je bil pred špiglom više neg ja! Poslije sexa bi odmah odbežal u kupaonu, valjda frizuru popravit, kaj ja znam. Ma nije ni bil tak loš, al kad smo išli van, svi su samo u njega gledali.Kaj da delam s takvim?
"Odjebi mali, ja sam ovdje žensko! Nebuš ti meni svu pažnju uzimal!"

E ,onda je došel onaj kaj ga od milja zovem mamica. Taj je kuhal, pral, peglal, nosil mi ujutro doručak u krevet i svaki put je del ružu na tacnu! Pisal mi je ljubavne pjesme.Zval me "moja lutkica"! Nazove me na posel onak bez veze: "Pa kako je moja lutkica. Jel ti teško? Večeras te vodim u kino da mi se malo opustiš,..."Da se zbljuješ! Kaj bi s takvim papučarom!
"Ma, daj se zbroji! Kupi si pesa , pa njega bedinaj! Meni treba muškarac!"
Tak je i to neslavno završilo.

A onaj doktor nauka, e taj je bil frik! Ja si hoću u miru pogledat serijicu ,dobra je bila, ona meksička, Marisol,nemreš to propustit . A njemu se baš ide u muzej! Ma, jebal te muzej! Kaj mene briga za te nekakve stare kante, ja to rešim kad voze veliki otpad! Opče nemrem sebi objasnit kak sam s takvim likom mogla biti. Poseksamo se i onda bi on čital u krevetu! Pa jesi ti lud! Smeta mi svjetlo! Davil me je svako jutro s vjestima iz novina. Ja se šminkam, a on iza mene čita kak su zrušili nekekve blizance. Da poludiš! Kog je mene vraga briga za to, pusti me na miru!
" Sory, srce, prepametan si ti za mene. Ja hoću na turbofolk, a ne na operu!"
I tak sam i njega sprašila.

A imala sam i jednog s kojim je sve bilo u redu. Imal je dobar posel, dobro je zgledal, bil je dobar u krevetu. Al taj je htel decu. " Pa kaj si ti poludel! Kakva deca! To urla po noći, sere u gaće, muze lovu, radi strije! Najdi si ti lepo nekakvu kvočku koju buš nasadil,nije ti to za mene!"
I tak smo završili.

Neznam, zbilja mi nije jasno! Kaj na ovom svetu više nema nekakvih normalnih muškaraca!


http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/zasto-se-nisam-udala (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/zasto-se-nisam-udala)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

SLAVKO I KRISTINA BLAŽINOVIĆ - Zamuž.wmv, 03:08

SLAVKO I KRISTINA BLAŽINOVIĆ - Zamuž.wmv (http://www.youtube.com/watch?v=mHaGwUMKdZQ#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 20, 2012, 09:50:14 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano: 19.11.2012.

Iz bakine puke bilježnice

Z bedakom more vladati same spametna žejnska

Lijipe su žejnske furt bile pogubne za muškarce. Če je baba lijiepa i da je teška mula, more kormaniti z spametnim mužem i delati mu kaj ona oče. Z bedakom more vladati same spametna žejnska. I onda je on ije s ruke i ne zna da mu ona podritkuje i dijiela kaj njemu na izgled paše, a sa voda ide na nejn melin.

 
 Piše:Zoran Gregurek


Odnosi između muškarca i žene vječna su tema u umjetnosti i književnosti koja je nadahnjivala najveće umove našeg planeta. Žene i njihova ljepota i moć, kaže se, glavni su pokretači ovoga svijeta; zbog njih su se gubile glave, vodili mnogi ratovi... Što je o toj temi znala govoriti naša hraščinska baka Ivka?
 
„ Lijipe su žejnske furt bile pogubne za muškarce. Če je baba lijiepa i da je teška mula, more kormaniti z spametnim mužem i delati mu kaj ona oče. Z bedakom more vladati same spametna žejnska. I onda je on ije s ruke i ne zna da mu ona podritkuje i dijiela kaj njemu na izgled paše, a sa voda ide na nejn melin“, rekla je baka.

Mogu li žene „preodgojiti“ muškarca?

„ Kak nej mogle. Če je od mladosti pijanec i skitnica, prava žejnska more ga preobrnuti da bu puostal čovek od familije i da bu skrben. Ak je ženjskaruš, i tomu se more na rep stati če je žena na mestu. Maminuga sineka iste moreš preobraziti vu pravuga muškarca. Same znaj : Gda preodgajaš muža, mijienjaš same njega. Ali gda preodgajaš babu, odgajaš cijielu familiju jer se budu si za nju preobračali. Je, sinek dragi, niš me naj tak čudne gledeti kak mali mujcek gda je prvi put z štale vun zišel“, smijala se pronicljiva starica, zadirkivajući svojeg sugovornika.

Baka je je „do kosti“ na sebi svojstven način pojasnila neke muške zablude o ženama.

„ Gda muškarec ženu vlovi f preljubu i ona se plače da ju je teške vmiriti i se se vleče po puodu od želje da se je opresti, treba biti jake oprezen. Tuo nijeisu suze kaj je nje žal kaj je napravila, nek žali kaj je žena takvoga šupelaka (budale) šteri je je dozvuolil da si najde drugoga. Viš, žejnska je i jedini stvor šteri se more i smejati i plakati se vu jenomu mahu, pak ju ti razmi i duojdi je vu trag če moreš „,smijala se baka. Za kraj, baka Ivka iznijela je jednu vrlo slikovitu usporedbu koja se tiče ženskog odabira

„ Če sekira ne sijieče, moreš ju nabrusiti, ali ake te puca ili žejnska neče, tu ti niš ne pomaže. Niti najbolša turpija na svijietu. Zate če ti žejnska jasne veli da pri nje nemaš ni dropticu šanse, odvini od nje i prejdi k druge. A ona če se slučajne predomisli, sama bu ti tuo rekla i pridobila te za se „,savjetovala je baka.


http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-puke-biljeznice-z-bedakom-more-vladati-same-spametna-zejnska (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-puke-biljeznice-z-bedakom-more-vladati-same-spametna-zejnska)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kavaliri - Nesi ma Štielo, 03:24

Kavaliri - Nesi ma Štielo (http://www.youtube.com/watch?v=NeZI4XtW7sI#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 21, 2012, 09:51:04 poslijepodne
HaTehnološki višek

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Štefov svijet, 06.11.2012.

O svemu po malo ...

I dok sem tak lutal bespućima sadašnje zbiljnosti, sem  malko zalutal i na najbolši portal vu Hrvata, makar mi na početku nije bilo jasno i nisem u prvi tren skužil da more nositi taj pridjev sa „naj“. No čim sem videl da je na naslovnici portala Ava Karabatić, to oličenje znanja, inteligencije i manira, da se je Pišekica kušnula s dečkom, Severina oblekla novi zlatni triko, Pamela Anderson provozala seksi noge na beciklinu, ovaj vraga, ne na beciklinu nego na skuteru  a   Sulejman kresnul onu neku Izolabelu… sve mi je bilo jasno, nalazim se na najčitanijem portalu u Hrvata.


Jer ljudi moji pak zna se za čim teži narod poput Hrvata, koji živi u izobilju, gdje nema gladnih jadnih i nezaposlenih i koji jedva čeka da pročita što to rade uzorne djevojke, koje su simbol uspješnosti u ovoj jadnoj, duhovno bijednoj i moralno devastiranoj zemlji. Sve to morete pročitati, a gdje drugdje nego na portalu  ispod onog velikog i nama dobro poznatog T, koji se kak i sami vidimo zdušno brine o tome da ljudi budu informirani o najvažnijim događajima u zemlji i svijetu. Normalno da bi bilo glupo pisati o nekom studentu ili studentici koji su danima, mjesecima i godinama „grijali  stolicu“, da bi položili šezdesetak i više ispita na nekom od fakulteta, dobili tamo nekakvu diplomu, koja je u odnosu na iznajmljeni dopičnjak, umjetne sise i silikonske usnice uz nekog glupana koji luta okolo s fotoaparatom, za bakšiš napiše hrpu gluposti koji neki nazivaju novinskim člankom a njega novinarom, zapravo samo bezvrijedan komad papira. Uostalom pa od 90-te gradimo društvo gdje više nisu bitne diplome i znanje, nego sposobnost svakog pojedinca i naravno posebno pojedinke, da iskoristi sve svoje „kvalitete“, s time da su na cijeni posebno one „prirodne“, za uspjeh na hrvatskom zvjezdanom nebu.

U HT-u spremaju tehnološki višak radnika, no kak je „Božićna Lady“ nedavno očla na drugi zadatak i haračiti po cijeloj Europi, se nadamo da nam njena nasljednica nebu za Božića pripremila isti meni kak i njena prethodnica. Zacrtali su si oko petstotinjak radnika  za na ulicu, kak bi gazde u Bonnu i iduće godine dobili svojih planiranih sto pedeset miliončekof. Naravno da uz to kaj ljude budu sprašili na cestu, budu konačno počeli rasprodavati i imovinu, zgrade, stanove i zemljišta koja su gruntovno i katastarski čista, kaj je dobar znak, jer bu to značilo da se Švabe kane polako povleči iz Lijepe naše, a HT budu konačno uspjeli tak sredit i reorganizirat, da bu završil pod nogama ove totalno nesposobne konkurencije. Da im to ne bi uspelo moramo se potruditi da konačno skužimo ono kaj su nas nekad vu školi vučili o kapitalizmu. Ajde recite mi molim vas lepo ko bu se od nas iz čista mira i nekakve proklamirane solidarnosti danas odrekel svojih 500 ili 1000 kuna od plaće? Ma budimo iskreni i odgovorimo „nitko“. Kaj mislite, koji član uprave HT-a se bu drage volje odrekel 500 000 ili 1 000 000 kuna, svojega godišnjeg prihoda i rekel da mu je dosta 30 000 kuna mjesečno? Ma vjerujte niti jedan od njih. Kaj mislite koji kapitalista ili neki većinski vlasnik se bude iz čista mira, sporadi toga da u tam nekoj Hrvatskoj ostane na poslu nekakvih 500 „zmusanih i zatucanih balkanaca“, odrekel dijela svojeg profita od milijarde i nekaj kuna godišnje? Ma vjerujte niti jedan. A kaj mislite kad se bilo ko od nas budemo odrekli tih penezof? Onda i samo onda, kad nebu drugog izlaza i kad to budemo morali. I zato nam mora biti jasno da su interesi uprave HT-a i nas radnika potpuno različiti, ma koliko god se oni trudili i cvilili o tome kak to Bože imamo zajedničke ciljeve. Ako sem pak ja u krivu i ako nam oni govore istinu, onda imaju priliku to i dokazati, ja predlažem da nam taj zajednički cilj bude odustajanje od proglašenja 500 radnika tehnološkim viškom. Kak je to u sferi znanstvene fantastike, moramo se ovoga puta pripremiti i iskoristiti sve one i one druge mogućnosti da ih prisilimo na to. Sve skupa pozdravlja Vas Vaš! (Štef)


Zvir:
http://bigblog.tportal.hr/stefovsvijet?BlogCalendarDate=6.11.2012 (http://bigblog.tportal.hr/stefovsvijet?BlogCalendarDate=6.11.2012)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

DEČKI Z BREGOV - ŠTEFEK NEMOJ PITI.mp4, 02:29

DEČKI Z BREGOV - ŠTEFEK NEMOJ PITI.mp4 (http://www.youtube.com/watch?v=1zhyykb7km4#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 21, 2012, 09:53:46 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundato: 05.11.2012.
 
Premišlavanje Jožeka radnika

Školski odborniki nejbole znajo kuliko nam Duška vredi



Piše: Jožek radnik

Inšpektor za škole je predložil kaj zmenimo gospođo Duško, ravnatelico čakoske Ekonomske škole i to sam zato kaj je deco zapisala vu školo kak bi tua ista deca zutra bila spametneša. Furt vsi pripovedajo gda mi Međimorci očemo kaj bodemo županija znanja, a nej kaj bodemo išli naprej z motikaj, krampaj, lopataj oliti pikaj vu roki, a dok to ravnatelica Duška napravi unda dojde inšpektor i oče jo zmeniti. Najgerek sam je li je tej greh, šteroga je profesorica, ravnatelica i gospa Duška naprajla tak veliki kaj jo tre zmeniti ili je dosti kaj pe na spoved k ministro, a on bo joj unda to oprostil isto onak kak nam grešnikaj oprosti velečasni vu cirkvi.

No, i nekšo pokoro bi joj dal, a pokoro bode menša ak obeča gda več nigdar ne bode zapišuvala decu štera so nej prek bodovnoga poceka. Nejleži inšpektori trenerajo strogočo tu prinas vu Međimorjo ili pak pre sosedaj vu Koprivnici, ali, prosil bi lejpo, nek to probajo naprajti vu Varaždino ili pak, nedaj Božek, vu Osjeko, Zadro, Šibeniko, Splito, Knino…Nek odidejo inšpektori v Istro, a kaj se ne javijo župano Jakovčićo pak bodo vidli kak bodo zišli. Ili jiv bode pes za škurdo zgrabil ili pak bodo odišli po riti k meši. A naš se precednik Vlade, drug i gospon Zoki, fali kak je cela Lejpa naša jednaka i gda vsi zakoni za vse jednako vredijo. Malo morgen. Prinas vse vupajo, a vu Zadar niti ne vupajo dojti!? Tam pitajo gospona Kalmeto je li slobodno ido vu kontrolo ravnatelici škole, a prinas ravnatelica obavještavle župana gda je kontrola bila. Brzčas je tam vekši red nek prinas. Vsa je sreča kaj je Školski odbor glavni vu školi i kaj on more, a ne mora, posluhnuti inšpektora, a nit pak ministra jerbo odborniki nejbole znajo što je nejbolši za našo Ekonomsko školo, kak za profesore tak i za našo deco. Nebrem veruvati gda je gospa Duška jedina grešnica vu temaj našaj školaj jerbo se prah prinas zdigel, a dale je vse stiha. Čudno mi je, jako mi je čudno, kak je nišči, ali čistam nišči, nej predložil kaj bi zmenili dekana Fakulteta za doktore gda se zazvedilo kaj so jegovi profesori prodavali ispite. Jako čudno, pak je to čuda vekši greh od onoga Duškinoga. Em so študente puščali dale, a nej so jiv nikaj navčili i kak bodo nam unda te pomogli dok bodemo betežni, em so nej platili poreza za mito štero so prijeli. Tu ve ne bode nikaj rekel minister Linić, a našega Jelena je vu stečaj poslal zbogradi neplačanja poreza. To je još nej vse: nejsam uspel zazvediti što je, itak, pisal ministro kaj je Duška naprajla i kaj je of unda poslal inšpektora. Ljudi moji, pak je nej več dosti toga našega jala? Ili pak je mortik i tu politika vu pitanju?

Listam vam pomalem novine i sam najempot zglednem Mateka Posavca kak hiče svoj pogled prema Evropi, a tak čuda mladih i fajnih puci bi štelo kaj bi jegovo (i nej samo) oko zapelo za jiv. Ali on se neda i Evropa je jemo nejglavneša i furt na pameti. Ak vam slobodno povem po istini, ja vam ne bi zdržal polek tuliko fajnih puci i del bi Evropo na čekanje. No, pak vidite gda smo nej vsi isti i zato je Matek skorom župan, a ja sam samo težak. Vidite, Mateko je važno kaj se bodo, prinas vu Međimorjo, delale ceste, popravljali nadvožnjaki, kaj bode delal granični prijelaz tak gda se ne bodemo morati sramotiti dok bode Evropa k nam došla. Vsaki čovek vam ima svoje igračke: Matek politiko, a ja pak vam se igram z vnukima.

Kuliko smo meli za čuti, mamograf vu našoj čakoskoj bolnici bode znova predelal čim ga popravijo. Čul je minister za zdraviče gda nam je mamograf vu kvaro i mam je dal zeleno svetlo kaj ga vu red dotiramo. Nej znati kak so dugo naši doktori bili stiha o temo kaj se nekaj vu mamografo pohabilo i gda to tre v red dotirati. Morem vam reči gda je nam moškima bilo čuda bole gda je mamograf nej delal jerbo smo unda mi morali, vsaki den, meti vu rokaj ženske zizeke i iskati falinge, a ve pak bodemo ostali brez toga lepoga posla. A to nam se čistam dopalo, ali so, brzčas, ovi stareši gombali. Makar je minister dostik mlajši, ali je razmel ove penzionere i dal je mamografa poprajti. Čul sam pre čakoski gracki vuri gda so nešterni fraj moški več i obrta otprli po to poslo.

Na dnevni red so došle i tajne službe makar je vse tajna okoli tajnih službi. Nesme se znati kaj se dela, nesme se znati što kaj dela, nesme se znati kaj so pravzapraf zahuzali, jedino se zna koga so zmenili i što je odišel po riti k meši. Bar nekaj. I ve smo mi veseli kak vušive gače kaj nekaj znamo o tajnaj službaj. A Pereka Miševića so zmenili jerbo je preveč delal i preveč je znal. Ali niti to mo je nej bilo dostik, nek je štel znati još vejč. Kak Eva, štera je vu rajo jela z jabuke nejslajše. I žena je mene prisluškivala kaj sam govoril dok sam spal. Na vse zadje smo se rezišli jerbo nam se znucal zajednički jezik. Ne morajo se drugi veseliti dok čujejo i vidijo kak mi presušamo našega zmazanoga veša.

Gda bi ja znal kukurikati i ja bi bil na vlasti! Furt si nekak gruntam je li je to vse kaj znajo? A kuliko čujemo niti ne kukuričejo skupa? Vsaka stranjka ima svojega zbora, esdepeovci svoje, narodnjaki svoje, a ideesovci so navek bili malo (gda bi malo) na svojo roko i za svojo kaso, kaj nas kak biračko telo i težake Lejpe naše nejbole muoči. Oni vežbajo, a mi plačamo. Lejpo so nas zaškolali!


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=15066:kolski-odborniki-nejbole-znajo-kuliko-nam-duka-vredi&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=15066:kolski-odborniki-nejbole-znajo-kuliko-nam-duka-vredi&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine895i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine895i?mode=embed&layout=grey)         
i(l) str. 56 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/895/mnovine895i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/895/mnovine895i.pdf) 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kvartet Gubec i Savski Valovi – Spoved, 04:06

Kvartet Gubec i Savski Valovi - Spoved (http://www.youtube.com/watch?v=iNWqr89hDiw#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 22, 2012, 10:55:33 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 2012-11-21

Za dušu, za spomenek

GDOJ SI BIL? GDOJ SI? GDOJ BUŠ?

Znal je reči moj dedek i babica ovak:
„Sinek, bolje ti se z pometnem plakati nek z bedakem tancati!“

Bilje bi ljiepe gda bi saki čovek tuj i tam stal pred špigelj, če ga ima, i pospominal se sam z sobu. Spominek bi triebal biti na tragu onuga kaj je napravil, kaj diela i kaj mu je za delati. Če je več se kaj je bilje i je posmradil, radi svojuga mira, bilje bi ljipe da sebe i drugem počne delati dobre. Da mu se ljudi gda ga vidiju radujeju, a ne da ga z prstem kažeju i bežiju od njega kaj „vrag od tamjana“.
 
Piše:Nevenka Gregurić



Nekak od navike rada lučem ljudi i o nji si gruntam. O nektere baš i nie vriedne gruntati. Nu kaj se more. Životni su nam puteci načičkani z onem kaj očeme i z onem kaj nečeme. Čovek nie nafčen biti sam pak mora biti z ljudmi. Tuj trieba voditi računa teri ti buju pajdaši, teri ti buju same onie tere poznaš ilji pak oni tere moraš trpeti.

Znal je reči moj dedek i babica ovak:
„Sinek, bolje ti se z pometnem plakati nek z bedakem tancati!“
Zdej, gdoj je pameten, a gdoj bedak teške je reči. Makar pamet i bedastoče senek ideju z tem kakef je čovek je. Tuj se nebi smelji prevarati. Triebati je gruntati o onem kaj su nekteri bilji, kaj jesu, a sikak nemreju unda biti ni drugački h cajti teri prihajaju. Sigurne je dobre znana i ona starinska da „vuk glaku mienja, alji čud nigdar“. Kak več imam prec ljietec na pleča, hu te sem se pune put uverila.

 Kak god življenje teče od gda pamtime nemreme zbeči one kaj sme si zapamtilji. Tak čovek zapamti da su denes očeju napraviti največi poštenjaki onie teri su sikak prie bilji za saki špot. Življenje njim baš nie bilje onak po Božje pravice. Nu oni larmaju sega guta. Z larmanjem sigurne očeju ljudi strašiti i svoje griehe zataškati. Tak vam tat zna se h meti i unda ljehke prepozna sebe ravnuga. Gda se sam več sega nacuče počne glumiti poštenjaka i z prstem kazati na druge.

Si se ljudi rodiju jednak, golji i bosi. Sakomu čoveku starec daje isti navuk da bu dober i pošten. Senek, kakef bu ovisi i kakef mu „kaput“ če življenje obljiečeju. Teške je denes da bu nešče zločest, tat i kumer če su mi starci fejst poštenjeki. Velji se da „nie nigdar vrana zlegla goluba“, kak niti da „je jabuka rodila hrušku“.
Denes ipak na čoveka pune utiečeju društve i pajdaši. Ak pajdaši dileju grde unda se teške tomu odhrvati. Pogotovu radi toga kaj se negda grdi i zločesti poslji, bilje po jeziku ilji žepu, prvi čas vidiju dobre i ljiepe. A gda su dobri i ljiepi, teške njim se odmeknuti.

Čovek bi triebal imeti navieke na pameti da nič ne traje zanavieke i da mora tak živeti kaj se nej svojuga življenja h ni jednem času mogel sramiti. One kaj je najvažniejše da se ne sramil sam sebe. Same tak bu imel čistu dušu i srce. Gda si ovak gruntam i oko sebe lučem nektere ljudi kak larmaju, galamiju, špotaju i furt se buniju se mi jih je žal. To larmanje je radi toga kaj hu te halabuke nej čulji svoju savest i vidlji svoje delje. Gda se bi obrnulji za sobu, kaj su ostavilji h prec življenja trebalje bi njim dojiti za plakati. Ja znam več put reči:
„šteta je i hrđavuga metka z hrđave puške trošiti“ na one teri nigde niesu ostavilji svoje ljipe trage, nek same zrušene familjije i pajdašiju.

 Zrušilji su se čega su se doteknulji i na kraju nemaju nič. Od takve ljudi nemreš nič ni dalje čakati. Oni su bilji, jesu i buju ljudi teri čez življenje nikomu, čak ni sebe ne dielaju dobre.

Bilje bi ljiepe gda bi saki čovek tuj i tam stal pred špigelj, če ga ima, i pospominal se sam z sobu. Spominek bi triebal biti na tragu onuga kaj je napravil, kaj diela i kaj mu je za delati. Če je več se kaj je bilje i je posmradil, radi svojuga mira, bilje bi ljipe da sebe i drugem počne delati dobre. Da mu se ljudi gda ga vidiju radujeju, a ne da ga z prstem kažeju i bežiju od njega kaj „vrag od tamjana“.

I tak. H mojem gruntanju za radost čoveka naj se držiju one moje tera mi je prie par ljiet, hjutre, sama došla na pamet. Več sam vam ju i par put poviedala, nu nie zgorega ju ponoviti, a ta ide ovak.
„Gda h jutre hmiješ ljice, hmij i dušu i budi srečen če nešče čez dan vidi kak čista blešči!“

Če bi tak čovek delal onda  se i on sam, a i njegva pokoljenja nebuju sramilji njega i njegvuga dela. Radi toga bi se još sake jutre čovek moral pitati, gdoj sem bil i gdoj jesem? Če sem kumer bilje bi cajt da bum nekaj bolšuga če ne radi sebe unda radi svoje dece, teri očeju ilji nečeju nosiju štembilj svoje starce. Pak i vi sami, ne morate stati pred špigelj, dosta je da se pitate kaj ste napravilji, kaj dielate i kak misljite dalje.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-gdoj-si-bil-gdoj-si-gdoj-bus (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-gdoj-si-bil-gdoj-si-gdoj-bus)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

ANDRIJA KOS I OPTIMISTI ZAGORJA POŠTENJAK, 02:56

ANDRIJA KOS I OPTIMISTI ZAGORJA POŠTENJAK (http://www.youtube.com/watch?v=9sfY5F4Kqk8#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 24, 2012, 12:15:16 prijepodne
Zagorski list
e-vundano 2012-11-13

Dnevnik tate Bena

Prehlada

Kupil sam si nekakve bombončeke protiv kašlja, ali niti oni nisu pomogli. H nedelju me več nije mogla poslušati kak kašljem i sterala me na hitnu. Tam me je doktor spregledal, sposlušal, napisal dva recepta i gotovo. Spil sam si i te tablete. I još nič.

 
 Piše:Tomislav Benčić


Prehladil sam se. Nije to nič opasno. Obično se od toga ne hmira. Valjda bum i ja među tima kaj su preživeli prehladu. Nije mi nič zapraf. Samo kaj kašljem. Imam osječaj da mi pluča hočeju van pobeči. I nos mi je zaštopan. Tolko kašljem da me več sve boli od kašljanja.

Prvo sam probal to rješiti s domačim metodama. Ali određeni topli napitci s dodatcima nisu dali željeni rezultat. Onda sam posegnul za suvremenom medicinom tera se more dobiti bez recepta, jer ne volim hoditi k doktorici, a uz to bila je i subota. Kupil sam si nekakve bombončeke protiv kašlja, ali niti oni nisu pomogli. H nedelju me več nije mogla poslušati kak kašljem i sterala me na hitnu. Tam me je doktor spregledal, sposlušal, napisal dva recepta i gotovo. Spil sam si i te tablete. I još nič.

I dalje kašljem. Samo dok sam napisal ovih par redova kašalj me je prekinul jedno 20 put. I još jedno 10 prije nego kaj sam nastavil pisati. Najbolje bi bilo da si prejdem malo prespati, pa poslije če napišem ovo dobro, a če ne napišem opet dobro.

Prešel sam prošli tjedan i na onu izložbu knjiga na velesajmu. Interliber. A več dugo nisam tam bil. I zbilja ima svega. Kaj se izbora tiče, veči na jednom mestu nemrete najti. Ali zato kaj se cijena tiče moram priznati da sam neke stvari videl jeftinije po dučanima nego kaj su bile tam s uključenim sajamskim popustom. Bilo je i knjiga i za 5 ili 10 ili 20 kuna. kaj da velim o večini njih? Najvjerojatnije da se buju druge godine djelile zabadaf. Pa čak i onda ih nišči nebu zel.

Več neko vrijeme se nisam peljal s cugom. Pa sam mislil da se morti nekaj dogodilo na tim željeznicama. I imel sam praf. Dogodilo se. Nekad je na onom ranojutarnjem cugu bilo po 5 vagona. To je bilo nekak taman. Tu i tam se dogodilo da nije bilo mesta za sesti si.

A prošli tjedan je taj cug peljal s puna 3 vagona. I do Zaboka več dojde pun. H Zaboku se h njega još nekih stotinjak ljudi pokušava zgurati nutra. I na svakoj stanici ih več ide nutra nego van. A cijena karte je ista. E ja stojim ili sedim platim isto. Sad još samo čekam da vidim e bu INA dala željeznicama naftu ili ne. Baš me zanima gdo bu kriv če se dogodi za željeznice ostaneju bez nafte?


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-prehlada (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-prehlada)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Đura z Međimurja pri doktorice: 09:50 – 18:07

Đura z Međimurja 1 (1 dio.avi)
, 18:07

Đura z Međimurja 1 (1 dio.avi) (http://www.youtube.com/watch?v=DovdwzKt1yk#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 24, 2012, 12:17:22 prijepodne
Varaždinske vesti, br. 3542, 20.11. 2012.

Piše Barica Pahič


KAJ je naše pitanje i naš odgovor  

Jaj kak nam je teško

Susede se več ne svadiju prek plota, neg prek mobitela, dečica f škole si, i na nastavi, esemesaju, poslikaju kie se s kiem žvali ili zbuboče pod odmorom, a najslajše jim je ak predavača vlove f kakve neprimerenosti ili profesoričine noge da su ji očice na štrumfi odišle. Kaj ti je napredak!


Nekak v zadnje vreme si jafčemo kak nam je teško. Se poskupljuje same naše življenje vredi se menj. Ali kak god nam je teške, mobitele, i to nie baš jake jeftine, imamo si. Susede se več ne svadiju prek plota, neg prek mobitela, dečica f škole si, i na nastavi, esemesaju, poslikaju kie se s kiem žvali ili zbuboče pod odmorom, a najslajše jim je ak predavača vlove f kakve neprimerenosti ili profesoričine noge da su ji očice na štrumfi odišle. Kaj ti je napredak! Za mobače mora biti penes! A med tiem je naša vlada vučiteljem, tj. siem oniem ki delaju v nastavi, zmenjšala plače.

Prosvetari su naviek bili najsvesniji del naroda. Kaj s tiem kaj se male buniju?! Furt ipak podnesu svoj del brige za društveni boljitek. Oni su več zvežbani živeti od svesti. Naviek su bili pervi, da je v deržavi pofalelo penez. Imaju se ščiem baviti. Novi minister se pobrinul da imaju kaj pisati. Ali fnogim od njih to ni dost pa su se upustili i v književne vode. Tak, na priliku, več od pol članova VKDa pripada prosvetarskemu soju. A med njimi je i Damir Kliček, profesor fizike na Elektrostrojarski školi, autor pesničkih zbirk Svjetlo sa strane i Žuta točka. On z mobači ima največ iskustva kaj se vidi z njegve pesme Mobby bik. Malo je prosta, ali bute to oprostili i njemu i meni. Takvo je doba da je kleti čist normalno.


Mobby bik

Ej, gospon/Je je, vi v tretjem redu/Četrtem stolcu z leve/Je, vi, z očali i podbratkom/Jel vam brenči i drenči mobitele/Pardonček, muče Betovnovu Devetu nezavršenu/Najte, najte ga vgasiti!/Javite se!/Gdo zna, morti vam je negdo hmrl/Najte si dušu grešiti/Javite se/Morti vam po hiži curi voda/Več vam tapetlini z zidof opadaju/Morti vam žena javla/ Da kupite krujeka i mleka za decu/Najte da vam deca buju gladna/Javite se/ Bumo vas pričekali/Jebeš naš recital/Javite se/Bumo vas počekali/ Morti vas zove prijatel/Kaj ga deset let nieste čuli/I nigdar vas več nebu čul/Morti vas direktor zove/Hitni posli/Nogu vrit bute dobili/ Morti vas negdo zajebava/ Vas i nas/ Jebi ga!


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/ (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/)
i(l) str. 8. sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3542.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3542.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Tvrtko Stipić - Zvon zvoni (Krapina 2009) Popevke zanavek HQ, 04:04

Tvrtko Stipić - Zvon zvoni (Krapina 2009) Popevke zanavek HQ (http://www.youtube.com/watch?v=6N0ofbuv83E#)
 
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 25, 2012, 08:44:07 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 2011-09-13

Baka Kata proslavila 100. rođendan

Sine, to je kao jedan dan života…

-Puno sam se mučila, delala na gruntu, mljela na žrvnju. Majka nas je rodila devetero.  Nije bilo vu hiži vode kak denes,  nosila sam je na plećima po trifrtalj vure. Denes je pipa u svakom kutu i još žene veliju da su umorne – rekla nam je baka Kata. Kada je u pitanju prehrana, jede apsolutno sve.


Autor: Mirjana Bašak


U krugu mnogobrojne obitelji, Kata Trčak iz Selnice u općini Marija Bistrica proslavila je 100. rođendan. Velika je to brojka, cijelo jedno stoljeće, no baki Kati te su godine brzo prošle, kao jedan dan...

U krugu mnogobrojne obitelji, Kata Trčak iz Selnice u općini Marija Bistrica proslavila je 100. rođendan. Velika je to brojka, cijelo jedno stoljeće, no baki Kati te su godine brzo prošle, kao jedan dan.

- Ako ih doživite, znat ćete o čemu govorim – rekla nam je baka Kata kojoj je obitelj pripremila iznenađenje za njezinu stoticu. Za njezin dugi životni vijek, zahvalili su Bogu, pa je za nju služena i sveta misa u kapelicu Sv. Petra pokraj bistričke crkve koju je predvodio biskup Valentin Pozaić. Za baku Katu rekao je da je to dama iz koje stoji cijelo jedno stoljeće.

Rektor Svetišta Majke Božje Bistričke Zlatko Koren čestitao je svojoj župljanki rođendan, te istaknuo kako je ovo nesvakidašnji  događaj za marijabistričku župu. Baka Kata, iako je zakoračila u 101 godinu (rođena je 31. kolovoza), još je uvijek pribrana, svjesna, izrazito komunikativna i puna mudrih savjeta.

-Puno sam se mučila, delala na gruntu, mljela na žrvnju. Majka nas je rodila devetero.  Nije bilo vu hiži vode kak denes,  nosila sam je na plećima po trifrtalj vure. Denes je pipa u svakom kutu i još žene veliju da su umorne – rekla nam je baka Kata. Kada je u pitanju prehrana, jede apsolutno sve.

 – Ja ničemu ne prigovaram. Sve mi paše. Obavezno  svaki danek mi moraju skuhati bijelu juhu. Za piti mi uopće nije – ispričala je baka. Udala se s 22 godine.  - Sve me boli, svaka kotriga i žila koja u meni postoji. Lijeva me ruka boli, a na desnoj nemrem spati. No, ne bi bilo loše, da morem dihati– potužila se. - Televiziju gledim, ali samo kad je nekej pametnoga i poštenoga, kad se prevraćaju po televizoru, to neću videti.  Molite se Bogu i vjerujte u njega. Ja sam svu svoju djecu naučila moliti, a da li oni moliju, kaj to mene briga. Moja rečenica i po dani i po noći je Isus i Marija, pomozite i to me drži na životu – zaključila je baka, koju osim aktualne političke situacije, brine i današnja mladež za koju ne zna kak' bude živjela jer nisu na dobrom putu. 

Rektor Koren slavljenici je poklonio licitarska srca, a Udruga Hrvatska žena Marija Bistrica veliki buket cvijeća. Kip koji je nošen dar je obitelj Cesar.


Zvir:
http://www.zagorje.com/vijest/vijesti/baka-kata-o-100-rodendanu-sine-to-je-kao-jedan-dan-zivota (http://www.zagorje.com/vijest/vijesti/baka-kata-o-100-rodendanu-sine-to-je-kao-jedan-dan-zivota)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Klapa Maestral-Vozila se Mare Kata, 02:33

Klapa Maestral-Vozila se Mare Kata (http://www.youtube.com/watch?v=YfUvF8hU9Xw#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 27, 2012, 10:42:06 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundato: 19.11.2012.
 
Premišlavanje Jožeka radnika

I slovenska rit je došla na šekret

Nadjali so se gda bodo, te naši ljudi šteri so šparali v jivoj banki, pomrli i gda jiv več nišči ne bode terjal. No, nej so se toga fčakali več je i jiva slovenska rit došla na šekret, ali nej na naš nek na bosanski. Kak se meni zdi Bosančerosi imajo bolše fiškaljoše od naših i nagovorili so evropske soce kaj bodo Janezi morali vrnuti jive, a unda i naše peneze.

Kak sam vam več rekel, Drava je poplajla Puščine v tork odvečer i vu noči, vse do srede vjutro, a vu sredo navečer došla nam je vsima skupa nova nevola. Dinamovci so fasovali vu Parizo štiri komade. Morete si misliti kak je bilo Puščinčarima šteri navijajo za Dinamo? Još jempot se pokazalo gda jedna nevola nigdar ne dohaja sama i kaj je nej voda vništila Dinamo je to napravil!  



Dok je čovek betežen i to čuda bole nek se mo šika, očem reči, kaj vse boli ili pak se po štirje vleče i to mo veli jeden doktor, on si zeme cajta i peneze i ide k drugomo doktoro po drugo mišleje, jerbo znate kaj vam je jedno mišleje, to vam je kakti i jen gemišt, a to je čistam ništ. Tak so vam naši političari, a i oni čija bi voda trebala biti prva briga (Hrvaške vode, Ferid i pajdaši, čija je briga skrbeti kaj nas voda ne poplavi) poslušali vse ono kaj so jim govorili iz Zagreba, našega glavnoga grada, a voda je došla z Osterajha i Dežele. Nej sam kaj je došla, nek nam je predrla šanca pre Gornjemo Hraščano i neje dugo trelo več so Puščine i Puščinčari plavali. Vsaka čast nam Međimorcaj, mam smo doleteli vu Puščine i punili vreča z peskom, ali mi smo to delali z ceste, a voda je dohajala po vrtaj i punila dvore, pelnice i stanovaje. Nejso brez vode ostale niti štale, koci, peradarniki, škedji… Neje bilo lefko, a voda je sam dohajala i dohajala. Puščinčari so se znašli na vse mile načine: nešterni so se vu koritaj vozili, nešterni v čonima, nešterni so si obuli batove škorje do riti, a nejveč jiv je nej moglo do reči dojti od šoka. Kuliko sam mel za čuti, takša poplava je još nej bila vu našemo krajo, a vsi se slažejo z tem gda smo sam posluhnuli Janeze, šteri so dva dni prepovedali kaj nas čaka, vse bi drugač, očem reči, čuda bole bilo. No, ve moremo sam jafkati i čakati kaj voda odide i kaj probamo vse to, kuliko se bode dalo, posušiti i poprajti. Još jempot nam je voda pokazala gda je ona dober sluga, ali hudi, bole nikši, gazda. Vsi smo to znali, a i drugi so nam to pripovedali, ali mi ne verjemo dok to ne sprobamo na svojoj koži. Kak god je to hudo bilo, ali je vsa sreča kaj smo vsi preživeli i kaj je nej nišči nastradal. Par dni posle naš međimorski župan je preglasil elementarno nepogodo štero je naprajla Drava. Najgerek sam, jako sam najgerek, kuliko bode to Puščinčaraj pomoglo gda znamo kak je minister Linič škrti, druzga peneze i špara jiv za brodogradilišča.

Kak sam vam več rekel, Drava je poplajla Puščine v tork odvečer i vu noči, vse do srede vjutro, a vu sredo navečer došla nam je vsima skupa nova nevola. Dinamovci so fasovali vu Parizo štiri komade. Morete si misliti kak je bilo Puščinčarima šteri navijajo za Dinamo? Još jempot se pokazalo gda jedna nevola nigdar ne dohaja sama i kaj je nej voda vništila Dinamo je to napravil!

I Janezima je vgaslo v pipi kaj se dotikavle Ljubljanske banke. Najme kaj, več duže od dvajsti let oni z nas delajo hrmake i nedajo nam naše peneze štere smo mi, na leta, šparali vu Ljubljanskoj banki. Nejga dostik mesta kaj bi vam vse nabrojil kaj so zdelavali sam kaj bi te penezi vu Deželi ostali zanavek. Nadjali so se gda bodo, te naši ljudi šteri so šparali v jivoj banki, pomrli i gda jiv več nišči ne bode terjal. No, nej so se toga fčakali več je i jiva slovenska rit došla na šekret, ali nej na naš nek na bosanski. Kak se meni zdi Bosančerosi imajo bolše fiškaljoše od naših i nagovorili so evropske soce kaj bodo Janezi morali vrnuti jive, a unda i naše peneze. Vidite, dok so Bosančerosi zeli boto vu svoje roke, stirali so lisico vum z šume. Nikaj brez jiv. Pak je zišlo po onoj pučkoj: dok nekaj nebreš rešiti dej to vu roke Bosančerosaj. Dok sam to zazvedil mam mi je na pamet pala ona negdašja misel: (.)ebeš državo štera Bosno nema.

Dišel je dišel Sveti Martin, on ga je  krstil, a ja ga bum pil… Sveti Martin je pokrstil vsega mošteka, očem reči, kak onoga šteri je zavrel, tak i onoga šteri još navek vri. Isto tak je pokrstil onoga šteri se več ščistil i ima duho po vini, ali ne bi znal reči je li je nešči podlečil i onoga šteri je bil napravleni od Zorčecove vode, jerbo je i takših bilo. Znate kak je to gda vam posle dobre berbe ostanejo par lagvi prazni. Ne bi del roko vu ogenj, kakši smo več mi Međimorci je, gda je nešči i  takšega mošteka dovlekel pred svetoga Martina. Makar je bila i suša, mošta, očem reči, vina ga jega dosti i prosim vas lejpo kaj se primete posla kaj nebomo Božekovo kapljico fkrej vlevali. Znate kak bi precednik Zoki rekel kaj o temo piše vu Bibliji: Žetva (čitaj: berba) je bila velika, a težakov ga malo… A jega tre posluhnuti bar unda gda nam to paše.

Posle gospodarstvenikov z Evrope vu Prilog so se dotepli i gospodarstveniki z Singapura. Nej znati što jiv je dovlekel vu grad na Dravi? Kuliko sam mel za čuti za Prilok i priločkoga načelnika se intereserajo i Kinezi. Pitali so Guglina gde je tej Prilok i kaj je to tam kaj vsi durajo tua, a oni ga nikak, niti z povečalom, nebrejo najti na karti sveta. Mortik so se ve, vu Kataro, zišli z prvim potprecednikom vlade gosponom Čačićom, pak bo jim on povedal gde je hatar jegovoga pajdaša Drageca Glavine.

Vu minulo nedelo je vu čakoskoj južnoj cirkvi Svetoga Tončeka bil koncertlin na orguljaj, a igral je nejbolši poljski i jeden od nejbolših orguljašov vu Evropi i sveto. Andrašek Bialko. No, to vse kaj on zna, kaj se je navčil i kaj je nejbolši je nej bilo dostik našaj navučitelaj, nastavnikaj i profesoraj, šteri našo deco vučijo popevati  kaj bi ga bili došli poslušat. Najte me krivo razmeti, ali meni vam to nejde vu glavo.


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=15228:i-slovenska-rit-je-dola-na-ekret&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=15228:i-slovenska-rit-je-dola-na-ekret&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine897i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine897i?mode=embed&layout=grey)           
i(l) str. 56 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/897/mnovine897i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/897/mnovine897i.pdf)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

TS Oblaki - Raca plava po Dravi, 01:55
Tamburaški festival Buševec 2008

TS Oblaki - Raca plava po Dravi (http://www.youtube.com/watch?v=DFbO5T4H-3I#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 27, 2012, 10:44:05 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 27.11.2012.

Za dušu, za spomenek

NATEZANJE I COSRANJE

H tem cajtu, gda „okosmateje“,  počnje „buna“ protif sakuga gdoj bi prigovaral bilje kakve hamuljije mladosti. Mladi čovek zdigne nos do neba, mislji da mu nišče nemre i nesme pametuvati.

Negda su puce imele hpletene lasi ilji h repu ilji z rajfem na glave. Unda je te k nečemu zgledalje. Zdej, te ljipe lasi nosiju kaj zapuščenu hustu. E bila ja starinska ilji ne senek nemreš, a da ne vidiš kak se mučiju z svojemi laseki, meste da njim budu cinfre njihove mladosti.
 
Piše:Nevenka Gregurić



Ljiepe je dok je čovek malji i gda drugi vodiju brigu o njemu. Gda „okosmateje“ o njemu trieba voditi brigu i dalje, alji več dečurljija ima svoju volju. Tuj su unda cajti gda mladi ljudi gruntaju da su najpametniejši.

H tem cajtu počnje „buna“ protif sakuga gdoj bi prigovaral bilje kakve hamuljije mladosti. Mladi čovek zdigne nos do neba, mislji da mu nišče nemre i nesme pametuvati. Te je tak i saki stariejši, kak sem ja, mora biti z tem načistu. I ja sama i moji pajdaši, kak i si ljudi prešlji sme te cajta življenja. Ipak, kak god da sme se bunilji, bile su nektere regule tere si moral poštivati i kuljike god da si se bunil, oštre oke starce nie moglje nekaj prepustiti.

Tak sem nie mogla prejti h školu, k meše, h gosti ilji kam drugam da se nej hjavila matere. Njenje „oštre“ oke me spustilje mam na zemlju če bi, po njenjem, prekrdašila h obljeke ilji z lasmi. Negda se čovek moral držati regule tere su bile važne. Če nej bilje tak mam bi se te povezalje z odgojem starce.

 Ak bi išel nekam skomojsljani, zgužvani, zamusikani ilji kak ne spada, reklje bi se:
„Glej kak ga ilji ju starci odgajaju?!“
Nie se tak unda moglje dogoditi da na sprevod dojdeš h črljene obljeke ilji h cirkvu z kiklju dugu do pod ritju. Kak god da si kak mlad bil trdokoren ilji sam svoj, rieč strešoga se poštivala. Da nej ispalje, kak ja stara jambram i da sem pozabila kak je biti mlad, mam moram reči da te nie tak. Kak i sama veljim da je mladost ljipa, po one moje:

 „…kak ljipe je mladost
i moraš ju imeti rad,
jer tak brze prejde
kak da si se zbudil
i mam ideš spat…“

One kaj mi je same žal kaj hu te ljepote mladosti, mladi preveč ne uživaju nek su furt opterečeni z nekakvemi novemi reguli. Gda nekam dojdem rada lučem mladost jer h njihove pajdašije i sama se ljipe osiečam. Na kraju kraje delati z mlademi mi je i posel. Tak denes mladi pune cajtof šenkaju tomu kak buju obljičeni, kakve buju imelji frizure i kinč na sebe. Moči je videti dejčece teri su z kokotičkami na glave, zgeljirani, a vuhe krastave. Pucrljinke i puce nosiju sake farbe lasi, duge  i krasne. Nu ilji su njim hočja ilji jih furt natežeju kaj „vrak griešnu dušu“.

Negda su puce imele hpletene lasi ilji h repu ilji z rajfem na glave. Unda je te k nečemu zgledalje. Zdej, te ljipe lasi nosiju kaj zapuščenu hustu. E bila ja starinska ilji ne senek nemreš, a da ne vidiš kak se mučiju z svojemi laseki, meste da njim budu cinfre njihove mladosti. Bila sem ne tak duge h jedna gostja. Lukala sam tu ljiepu mladost kak je porihtana. Nu one kaj mi nikak nie jasne kak njim njihovi starijši nemreju dati navuk gda nekam ideju.

Iste tak kak tie mladi sami nemreju malje pregruntati kak se obljieči gda kam ideju. Ak se ide na sprevod, h cirkvu, na kupanje i tak dalje senek bez obzira na modu postojiju nekakve pravile teri se trieba držati. Kak na primer, nemreš se kupati h zimskem kaputu ilji pak biti na sunčanju h debeljem svitru. Tak se unda trieba primerene obljieči i obujti kam ideš. Gda se ide na nekakvu veljiku veseljicu vezanu z cirkvu nemreš iti na pol golji.

Lučem tuj i tam mladienjke tere idu h cirku na pol gole. Ni te red nit je te po crkvena regula. Oprave su njim do pod samu rit, a gore jedva da pokrijeju cecke i unda jih furt navlačiju. Na ciecki gore, a pri riti dolje. Tak njim večer zabave i radosti prejde h natezanju obljeke. Pitam se več put kaj njim je te trieba. Pa kaj se obljiečeju tak kaj su na pol gole, a unda natežeju i natežeju nekaj kaj se nemre nategnuti.

Mučiju se sirote tak cielu večer i meste zabave tanca, veselja i radosti večer njim prejde h natezanju. K tomu si još obujeju šlape z tak visokemi petami kaj hbadaju kaj sljiepa kokoš na zrnje. Žalosne je videti „okserice“ i „ikserice“ ilji „plantače“, kak su negda ljudi reklji kak hbudaju iduč kaj paradni konji gda su njim na noge navljieklji sokne.

I kaj se more. Moje laprdanje se nekomu ne dopalje. Nu mene je i dalje žal kaj mladost svoje veseljice troši na natezanju obljeke i cosranje z lasmi.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-natezanje-i-cosranje (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-natezanje-i-cosranje)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Lasi si je rudala...
KUD Sv. Ana - Ljubil sam te sedem let
, 01:54

KUD Sv. Ana - Ljubil sam te sedem let (http://www.youtube.com/watch?v=8D_Et0mACFY#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 27, 2012, 10:45:13 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 2012-11-25

Iz bakine pučke bilježnice

Gduo se za narod ne žrtvuje, te se naj Hrvatom ne imenuje

Gduo se za narod ne žrtvuje, naj se Hrvatom ne imenuje. Tak su ti naviek govorili pri moje hiže gdagot bi počel kakof rat vu svijietu. Negda se nije pitale gda je kralj ili kakof drugi gospodar, bil on drug ili gospon siromaku ti je sejene, uputil puoziv za soldačiju. Dečki i mlajši muži išli su bez pogovora branit svoju grudu.

Pravda je kak i čorava kokoš štera negda i vu kmici prave zrne koruze pogodi.

Piše:Zoran Gregurek 



Tak sme ti mi vu naše Hrvacke naviek poštene živeli i nešteri zginuli če je trebale, govorila je hraščinska baka Ivka.

Sad će mo se prigodno prisjetiti što je pronicljiva starica rekla na dan kad su raspisali tjeralicu i kad se pročula vijest da su uhapsili generala Gotovinu. Sadržaj našeg razgovora oba puta bio je gotovo identičan

„ Koj se to događa, dej mi pretumači! Našega generala meču vrešt. Šte komanduje z našu zemlju ?! Kak tuo more biti da on šte je pobijidil ide f haps, a četniki se po Vukovaru šeču, tak bar veliju ja ih niesam fala Bogu vidla, kak da su cierkvu prodali?! Dej mi reči, molim te, šte je na Vlade „,bila je zbunjena baka koja je itekako znala tko je u tom času bio hrvatski premijer, ali se zapitkivala tko zapravo vuče konce u sjeni.

„Kaj ta Draga ( Carla del Ponte) oče z naši vojniki i z generali. Kaj bu ih ona na sud dala otirati. Pak tuo je sramota, pak su oni dušmane z naše zemlje tirali, a ne z tuđe. Nijesmi mi v Srbiju zakoračili... Kaj nje je?!..Praf je rekla moja babica: čuvaj se žutieh ljudi, tuo su ti kak žute mravlje...Gda te takva fpiči, jake te peče...“, zborila je baka.

Baka Ivka je u kriznim situacijama za našu državu uvijek spominjala Josipa Broza.

„ Nek veli šte kaj oče, ali da je Tito živ, toga nej bile. Gda je on dal komu kojega partizanjskoga generala na sud. Kakvi sud i rešt, nek vu Zagreb vu vilu i služavku da ga dvori i pienziju kaj si je sega mnogel privuščiti dok je got živel...Pak su i onoga starca, lijiepoga debeloga generala... Kak se one zval...? (misli na Bobetka)... šteli deti v gatre, same kaj ga je buog prije k sebe zel. Viš kakva se nepravda vrši?!“, bila je užasnuta baka.

Baka Ivka nije doživela oslobađanje hrvatskih generala iz haške ćelije, ali da je, sigurno bi rekla.
„ Pravda je kak i čorava kokoš štera negda i vu kmici prave zrne koruze pogodi“.


http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-gduo-se-za-narod-ne-zrtvuje-te-se-naj-hrvatom-ne-imenuje (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-gduo-se-za-narod-ne-zrtvuje-te-se-naj-hrvatom-ne-imenuje)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Lidija Horvat Dunjko - Pušlek domovine (Krapina 2008) Popevke zanavek HQ, 04.58

Lidija Horvat Dunjko - Pušlek domovine (Krapina 2008) Popevke zanavek HQ (http://www.youtube.com/watch?v=tGztqkNkSHg#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: kuntakinte - Studeni 28, 2012, 10:37:48 poslijepodne
Kajkavska poslastica 2012.
 Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, organizator kajkavskih recitala "Dragutin Domjanić" priredilo je ljubiteljima kajkavskog jezika još jednu "poslasticu". Na službene mrežne stranice Učilišta postavljeni su video isječci s 32. Smotre dječjeg kajkavskog pjesništva održane 20. listopada 2012. Na natječaj Smotre pristiglo je ukupno 265 novih dječjih pjesama od kojih je stručni ocjenjivački sud (u sastavu: dr.sc. Ivo Kalinski, prof.dr.sc. Joža Skok i dr.sc. Božica Pažur) odabrao njih 56 za objavu u zbirci naslova "Oblak, najdi me!" te 31 za javnu izvedena na Smotri. Izvedeni pjesnički biseri mogu se vidjeti, čuti i pročitati klikom na ovu poveznicu. http://www.pou-zelina.hr/component/content/article/170-kajkavska-poslastica-2012.html (http://www.pou-zelina.hr/component/content/article/170-kajkavska-poslastica-2012.html)
 
Vjerujemo da ćete uživati!
http://zelina.hr/portal/home/item/560-kajkavska-poslastica-2012.html (http://zelina.hr/portal/home/item/560-kajkavska-poslastica-2012.html)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 01, 2012, 01:29:03 prijepodne
Međimurske novine,
e-vundato: 26.11.2012.
 
Premišlavanje Jožeka radnika
 
Bili smo kak muhe brez glave



Piše: Jožek radnik

Ove minule dneve smo na dnevnomo redo za spominke meli sam sode, soce i presode. Nejpredi so nas sosedi Mađari presenetili z svojom pravicom prema našemo , ve več negdašjemo, prvomo potprecedniko Vlade gospono Čačićo, a unda pak so nas haški soci razveselili z tem kaj so priznali našaj generalaj gda je naš Domovinski rat bil obrambeni i gda smo ratno akcijo Oluja poduzeli sam zato kaj oslobodimo naše kraje štere so nam četniki šteli fkrasti. Kak smo bili veseli, kak so nam tekle soze radosnice i kak smo se štimali z našaj generalaj i herojaj Antom Gotovinom i Mladenom Markačom. Mam je vse bilo nekak lepše, mam je i sunce lepše svetilo i mam nam je bilo topleše pri srco. Čim je Karla del Ponte odišla z Haga vu penzijo mam je pravica našala svoje mesto i vu tem sodo. Makar so naši generali i jivi fiškaljoši knap pobedili, bilo je 3:2 za naše, ali to i vi jako dobro znate gda se pobjedi ne gledi vu zobe.

I na vse zadje naši soci so presodili i našemo bivšemo precedniko Vlade, Iveko Sanaderovomo, šteri je mlatil peneze i dok je nej bila žetva. I nej sam to, bral je i tam gde je nej sejal. Imajo praf oni šteri velijo gda je do pravice nej muoči fletno i lefko dojti, ali kak bi moj sosed Pišta rekel: vsaka rit dojde na šekret, pak je tak došla i Sanaderova. A kak znate tej šekret je, bar za ve, vu Remetinco. Najte me krivo razmeti, ne veselim se ja kaj je on završil vu rešto, ali vse je mel, i nas i Lejpo našo, ali mo je niti to nej bilo dosti i još je štečiv kruha prek pogače. Ak mene pitate, niti ne mora biti v rešto, kaj bode nam i Liničo stroški delal, nek sam on vrne kaj je zel ober onoga kaj mo je pripadalo i more iti dimo. No, tak si ja nekak gruntam, ali kaj bi na to rekla naša i državna tužibaba Tamara Laptoš, štera ga je vu rešt posprajla. Verjem gda joj je nej bilo lefko, trelo je to vse zdržati jerbo vsi ne mislimo jednako. A kak joj je stopram bilo z ovim Ivekovim fiškalima? Ne bi joj štel biti v koži. Brzčas joj je ve malo odlehlo dok je sodec Ivijo odrezal ono kaj je iskala.

Na vse zadje se je zazvedilo gda je za poplavo vu Puščinaj, kriv naš župan Ivek Perhočov jerbo so si vsi drugi, kak Poncijuš Pilat, oprali roke. Ivek se za krivca sam prijavil i priznal je to novinaraj i Puščinčaraj. Vsi znamo gda je on nekaj kriv, moral je vse one, šterima je to posel i šteri za to plačo dobavlajo, pozvati i na kup natirati, pak bi oni unda naprajli ono kaj znajo i morajo. Nej znati koga Ivek tu oče skriti, je li Iveke (Cerovca i Mustača) z Hrvackih vodi ili pak Ferida Kašmija, šteri je tu čuda mogel pomoči. Ili pak nedelskoga načelnika šteri je vu kravati pomagal? Ili pak, mortik, zagrebečko gospodo?  Nišči je nikaj nej pomogel kaj do poplave ne bi bilo došlo. Pak, ak so nej znali kaj tre naprajti, jerbo jim je to bilo prvipot, mogli so pitati ove z Poturna, šteri vse znajo jerbo so negda plavali vsako leto. Ve mi je ruon nekaj palo na pamet: zakaj mi plačamo, i to vsaki mesec, vodnoga doprinosa Hrvackaj vodaj, ak nam one nečejo nikaj pomoči gda nam nejbole tre, a nucamo jiv vsaki dvajsti let jempot?

Negda smo, vu onoj kmičnoj državi, šteroj se niti ime nesme reči brez velike sile, meli vežbe vu šteraj nas je „Nikaj nej moglo zaskočiti“, a posle rata smo se norca z toga delali, a ve gda nam je tua vodena nevola došla ve smo ne znali što kaj mora delati, kam iti, koga pozvati, koga posluhnuti, komo nejpredi pomoči? Gda je nešči komanderal kak tre unda se bar marha nej bila potopila i čuda toga bi se bilo vum odvleklo predi nek je voda došla, a mortik niti šanca ne bi vruhnula.

Isto tak se pripoveda, kak prinas tak i vu Varaždino na placo, gda so Zagorci dali vruhnuti našega šanca sam kaj ne bi Varaždin plaval. Ali, morete mi veruvati, to je nešči na šanko zmislil. Pak kaj Zagorci imajo z našim šancom?

Pre čakoski gracki vuri so se spominali gda je voda poplajla Puščine jerbo so Puščine vu općini Nedelišče, a tam pak je, i to več dugo, očem reči, predugo (tak so bar rekli) na vlasti esdepe. Ali brzčas vam je niti to nej istina jerbo je poplava bila zato kaj je došla prevelika voda, nejvekša vu zadjih sto, ak nej i jezero, let i kaj je šanec bil hiravi i popustil.

Isto tak so pripovedali gda so Baptisti nekaj dužni dragomo Božeko i zato jim je cirkva bila vu vodi, a ona druga, katolička, je ostala na suhom. Ali verujte meni, niti to vam je nej istina. Istina vam je gda je voda dojšla vu Baptističko cirkvo jerbo so jo zazidali vu grabi, a katoličko cirkvo je negdašji župnik, velečasni Pavel Markačov, dal zazidati na breščajko. Dok se nevola pripeti, kuliko vidimo, ljudima se kajkaj toga po glavi mota.

Kuliko smo meli za čuti, naša Vlada i Slavek Liničov nikaj ne kanijo pomoči našim Puščinčarima,. Tak se bar pripoveda. Pak je to selo z desne strane ceste dok se pelate od Nedelišča prema Varaždino, a nej brodogradilište Viktor Lenac ili pak Tretji majuš v Reki. Nebrem veruvati gda bi Slavek bil tak trdoga srca, ali do ve se je nej nikaj oglasil, a niti pak roko v žep porinul. Župan je preglasil elementarno nepogodo i to je vse, ali od toga ga nej nikšega hasna ili kak bi moj sosed Pišta rekel: z te mele se kruh ne bode jel! Minister Tihi Jakovina je stiha došel vu Puščine, a još bole stiha je zbrisal vu Varaždin, jerbo se odnod Puščine čuda bole i čuda lepše vidijo, a i nišči ga je tam nej za rokav vlekel ili pak nekaj spituval. A i direktor Hrvackih vodi, Ivek Plišičov, je došel, pogledal i odišel kak gda je to nej jegova briga. Kaj god bodete vi rekli, ali mi Međimorci smo vam vu toj Lepoj našoj kak trinajsto prase.


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=15327:bili-smo-kak-muhe-brez-glave&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=15327:bili-smo-kak-muhe-brez-glave&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine898i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine898i?mode=embed&layout=grey)           
i(l) str. 56 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/898/mnovine898i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/898/mnovine898i.pdf)     

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Loborfest 2011 Fiškali – Fiškal, 03:12

Loborfest 2011 Fiškali - Fiškal (http://www.youtube.com/watch?v=ztFhRIl8xVY#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 05, 2012, 10:38:34 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 05.12.2012.

Dnevnik tate Bena

Opet željeznice
 
Nakon svega toga prejdem do cuga i sednem si h vagon. I to ne kakaf god. Nego h novoobnovljeni. Prepun tehnike i tehnologije. Pritisneš gumb i vrata se otpreju. Ima klimu. Tera i sad kaj je malo zima puše mrzlo. ...

Piše:Tomislav Benčić



Iako sam putovanje s željeznicom prorjedil na minimum minimuma ipak i u to malo kaj se s cugom peljam vidim da nekaj grdo ne štima. Prošli tjedan sam bil auto ostavil na servisu jer mi je malo trokiral dok je bil mrzli hjutro.

Čim bi se mašina zagrijala delal je normalno. Više-manje. Kak h servisu nisu bili sigurni kaj se točno događa rekli su mi da ga ostavim pri njima da oni hjutro vidiju kaj mu je dok je još mrzli. I normalno da su našli grešku i popravili to. Kabl na svečicama mi je bil u prekidu, i čim su mi zmenili kable ljepo i normalno auto dela.

To kaj je bilo s mojim autom zapraf nema veze s tim kaj vam hoču ispričati. Zapraf ima. Jer da mi je bil na raspolaganju ne bi sve to videl kaj sam videl. Valjda več i vrapci na granama znaju da nigdar nema dosta vagona. I da je furt gužva. Ali ni to nije bitno za ovu priču.

Tak sam jen dan nakon posla krenul na stanicu na cug. Usput sam prešel h Importane pogledati e ima h onim dučanima gde se igračke prodajeju nekakvih clics kocki. To se Gracii h zadnje vrijeme jako dopada. Svojevremeno su h jednoj dječjoj hrani djelili male pakete toga i tak je to ostalo doma. I Gracia h zadnje vrijeme to ljepo slaže i izrazila je želju da bi ona još toga štela. Pa sam ja ko pravi tata krenul odma videti gde toga ima za kupiti. I h teri god dučan sam došel ne samo da nema tih kocki, nego su me tam bljedo gledeli kaj da sam h najmanju ruku iskal raketu s nuklearnom bojevom glavom.

I nakon svega toga prejdem do cuga i sednem si h vagon. I to ne kakaf god. Nego h novoobnovljeni. Prepun tehnike i tehnologije. Pritisneš gumb i vrata se otpreju. Ima klimu. Tera i sad kaj je malo zima puše mrzlo. Uglavnom sednem si i vidim na peronu pokraj cuga četiri (4) konduktera. Dva si sediju na klupici, dva stojiju.

Kad dojde neka ženskica do vagona, malo zbunjeno gledi h te novotarije, pritišče nekaj, ali vrata se ne otpiraju. Ovi četiri malo prije spomenuti kondukteri glediju h nju i niti jedan da bi napravi ta dva koraka i pokazal kak se vrata otpiraju. Nego su malo počakali dok je ženska prešla dalje i si 4 se počneju smijati.

Nemrem sad tvrditi da su se smijali kaj ženska nije mogla vrata otprijeti, morti je baš h taj čas nešči od njih neki vic ispričal. Pa su se zato podrapali od smijeha.


http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-opet-zeljeznice (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-opet-zeljeznice)

Citat:
V Kotoribi cug mašina fučnula, 04:55
(međimurska narodna pesma o ispračaju dečkov i mužov v vojsku (na front)

V Kotoribi cug mašina fučnula (http://www.youtube.com/watch?v=GVm_xA6QP5w#noexternalembed)


V Kotoribe cugmašina fučnula
Žiga u Lisinskom - V Kotoribi cug mašina fućnula, 05:30

Žiga u Lisinskom - V Kotoribi cug mašina fućnula (http://www.youtube.com/watch?v=uk9M8cgPAF0#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 05, 2012, 10:39:49 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 04.12.2010.


Iz bakine pučke bilježnice

Barbare mraz trajal bu cieli zimski čas

Če se na Barbaru vide polje, ni čez zimu ne bu bolje.

Negda je Mikula z Krampusom hodil. Gda bi čuli da nešči ruži z lanci, mam bi se za ormar ili pod postelj skrili da nas Krampus nej z saja namazal i vudril po riti.

 

Piše:Zoran Gregurek
 
Prosinac je mjesec u kojemu pučki prognozeri zadovoljno „trljaju ruke“ jer su prepuni posla. Naime, od sv. Barbare do Nove godine gotovo da i nema dana koji nije znakovit i važan po nečemu.

- Barbare mraz traj bu cieli zimski čas. Kak bu na Barbaru, tak bu i na Božič. Tuo su govorili naši stari šteri su znali da sveta Barbara (4.12.) predskazuje cielu zime. Zate se veli i da če se na Barbaru vide polje, ni čez zimu ne bu bolje. Trebale bi Boga moliti da na Barbaru ne sunce grele, jer onda zima ne kak spada. A če lete loše krene, nebu dobre ni zkončale - govorila je naša baka Ivka, pučka prognozerka. Zašto su se ljudi veselili snjijegu u prosincu, pitali bi našu mudricu.

- Kad vu prosincu traju snieg i zima, onda zemlja žitom rodit ima. A šte neče da bu imele pune škrinje žitka? Takvoga nema. Je, pokle Barbare je detinjski svetec, sveti Mikula. Zate se večer prije Mikulinja vu obluk trebaju deti škornji ili cipelje da ih starci po noči z cukori napuniju. Morti se tu najde i koji nuovi štumf, rukavice, šal ili kapa - pripovjedala je baka prisjećajući se svojih strahova iz djetinjstva.

- Negda je Mikula z Krampusom hodil. Gda bi čuli da nešči ruži z lanci, mam bi se za ormar ili pod postelj skrili da nas Krampus nej z saja (čađa) namazal i vudril po riti. Ake nas je Mikula na ceste, dvorišču ili vu kuhnje zatekel, pital nas bi je li zname moliti. Šteri nije dobre znal moliti, mam ga je prevzel Krampus. Mi, vekša deca, znali smi da se Krampus same šali i da se vu njega oblekel sused ili rođak, ali su zate menši – siromaki, cvilili kak mali piščanci da jastreba na nebu vidiju.

Gda je mati vidla da je vrag zel šalu i da je Krampus preterival, rekla bi im: Ve je, dečki, dosta, dejte si male spijte pak ote dalje za zločestu deci jer takvijieh nije pri naše hiži. Blažena mati, Buog je dal duši lefke, znala je furt gda nešči prevrši meru i mam ga je opemenula - kimala je glavom baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-barbare-mraz-trajal-bu-cieli-zimski-cas (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-barbare-mraz-trajal-bu-cieli-zimski-cas)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

afion - baroš, oj barica, 03:10

afion - baroš, oj barica (http://www.youtube.com/watch?v=f9GfCOplzyc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 06, 2012, 11:44:38 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3543, 27.11. 2012.

Piše Barica Pahič


KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Zanimljive je kak ljudi obrču kapute i mienjaju mišljenja


Piše: prof. Barica Pahič

Dek je Ante bejžal po svetu, govorili su da toga “nacionalistu, kriminalca i genocidaša” treba sikak vloviti i v rešt zaklenuti doživotno.
Gda je presuđen “na 24 leta krletke” su zjavljivali da je to prava svecka pravda, a vezda se kuneju da su pri oslobađajuči presudi od sreče “plakali kaj kiša”. A zaprav, takvi ni nemaju svoje mišljenje. Veruju ono kaj im novine i TV serviera.



Zadnjih dnevov smo z sieh novin i z teveja zapljusnuti vglavnem viestimi o tem kak su presuđena tri naša javnika; najprie Čačić, pa Gotovina i onda Sanader. Viesti idu od najvekšeg stupnja slavljenja do najnižeg obezvređivanja. Si imaju svoje mišljenje o tem, a jake je zanimljive vu tem kak ljudi obrču kapute i kak brzo mienjaju svoja mišljenja.

Morti nie ni mišljenja, neg ono za kaj misle da drugi trebaju znati kak misle. Tak sam imela priliku videti da su neki, šteri su slavili Čačića kak gospodarskoga genija, najemput pričeli trditi da je “toga muljatora” več odavno trebalo deti “onkraj brave”. Još je zgodnejši slučaj Gotovine i Markača. Dek je Ante bejžal po svetu, govorili su da toga “nacionalistu, kriminalca i genocidaša” treba sikak vloviti i v rešt zaklenuti doživotno.

Gda je presuđen “na 24 leta krletke” su zjavljivali da je to prava svecka pravda, a vezda se kuneju da su pri oslobađajuči presudi od sreče “plakali kaj kiša”. Isto tak v slučaju Sanadera veliju da je dobil premalo i da su srečni kaj je dolijal, a prie su isti trdili da je to najvekši hrvatski državnik. A zaprav, takvi ni nemaju svoje mišljenje. Veruju ono kaj im novine i TV serviera.

Neki pak ne veruju ni v ono kaj vidiju ze svoji očmi. V jeni emisiji se raspravljalo o haaški presudi. Si su se slagali da je presuda pravedna i da je to konačna pobeda Hrvatske, ali...

Ali, naš veliki “mea culpa”, kak prirepek prati cielu našu obranu o šteri su ni člani VKD-a nie preveč vupali pisati, osim nas dvoje-troje. I se je to bilo prihvatljivo dek je nie poslikani viečni Pupi i z svojim bolečivim glasom naglasil srpske patnje radi Oluje.

O tem kaj se dogajalo prie, čez kakve su patnje morali prejti Hrvati, pogotove oni v tzv. Krajine, nie ni beknul. Nikakvoga kajanja! Ni rieči o Vukovaru, Škabrnji, Bućinu, Četekovcimi, logori, skupnimi grobnicami ni kajanja. On je protiv slavljenja Oluje kak i veselja kaj su naši generali oslobođeni. Kaj ti je moč javne rieči! Meni je to dalo misliti. A vam?


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3543.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3543.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurska narodna pesma o ispračaju dečkov i mužov (v) vojsku (na front)
Tamburaši KUD-a Kotoriba - V Kotoribi cugmašina fučnula, 03:19

Tamburaši KUD-a Kotoriba - V Kotoribi cugmašina fučnula (http://www.youtube.com/watch?v=iOIC8AWeIAs#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 06, 2012, 11:45:56 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundato: 03.12.2012.
 
Premišlavanje Jožeka radnika

Žene so vsposud glavne. I ja bi štel biti jim jednaki!

Najte me krivo razmeti, ja sam vam isto za ravnopravnost možov i ženi, protiv nasilja jednih nad drugima, ali kakši bi ja to bil moški da ne bi vupal vudriti šakom po stolo? Nek se zna što je gazda pre hiži. Ili pak kaj če mi takša žena z šterom se nebreš (ili nesmeš) niti posvaditi. Tu i tam si poglednem toga Sulejmana na televiziji. Kuliko vidim neje niti jemo bilo lefko, kuliko ženi je mel vu haremo tuliko problemov. Ne znam je li tak sam bilo vu Turskoj ili pak je tak vseposot, ali vsaka ženska glavica, bila črna, plava, smeđa ili pofarbana, vsaka ima nekaj svojega na pameti i oče kaj bi ruon tak bili kak si je ona to pregruntala. Brzčas je to tua ravnopravnost, ali vam to ja preveč ne razmem.



Vsima je poznato da smo si mi Međimorci odnavek bili zdobra z Hrvatima i zato se je Ivek Sanaderov moral nekaj fest zameriti našoj Tamari Laptoš, glavnoj Ivekovoj tužibabi, gda ga je ona spakerala vu rešt na, nikaj vejč, a niti meje, deset let. Dugo se je boril, kak bi naši stareši rekli, bil je žilavi kak sam vrag, ali znate kak je to: koga žena zeme na zob nek hiti fkrej vsako nado, očem reči, puške v kuruzo. Tak je i to zišlo na sodo gda je na jednoj strani bil Ivek, a na drugoj naša Tamara i kak več znate, Ivek je odišel po riti k meši i znova je vu Remetinco otkod dohaja na nove rendese z Tamarom i jenim pajdašima jerbo so tužibabe još nej rekle zadjo reč. Kuliko znamo, a tak se i po sodo pripoveda, Ivek je veliki grešnik i mora spovedati vse svoje grehe gda bi mo sod mogel odrezati pokoro kakša ga ide. Kuliko sam mel za čuti, pre gracki vuri, Ivek nikak nebre pozabiti Tamaro, pak joj skorom vsaki den pošilja poruke prek mobitela. Fčera joj je, napriliko, poslal ovo poruko: Na te mislim gda jutro dohaja, na te mislim gda se ravnam spat, na tebe bom mislil po zimi i leti i to nejmeje deset let…

Minister Jovanovič i dale trenera strogočo na ravnatelici čakoske Ekonomske škole škole, a jeni je nejvekši greh kaj je deco zapisala vu školo i kaj jiv je nej ostajla na vulici. Ak je to jedini greh, šteroga je gospa Duška Novak naprajla za svojih dvajsti let, kak dugo je ravnatelica, unda joj je trelo nekšo nagrado dati, a nej kaj jo je minister zmenil i hitil jo na vulico. Neje bilo vredo kaj je gospa Novak to deco zapisala vu svojo školo kam so šteli iti, a to kaj so se tua nešterna deca posle zapisala vu gimnazijo, to je čistam vredo. Ili to mortik minister ne zna. A ja mo to nečem reči jerbo bi mortik i ravnatelico gimnazije zmenil. Prosim vas lejpo, pak od da so ocjene jedino kaj nam govori kuliko deca znajo. Nešči zna, a nešči ne zna da je Albert Ajnštajn mel jedinico z matematike vu gimnaziji i da je unda Željkec Jovanovič bil minister bil bi i jega hitil vum z škole i svet bi bil kvaren jednoga Ajnštajna. Kuliko sam mel za čuti, minister je zmenil same dobre ravnatele, ali jega to nikaj ne sekera, glavno je da on trenera strogočo, tak gda bodo ve i deca i ravnateli na vulici. Toplo se nadjam da on ne bode dugo minister, pak se bodo vsi vrnuli nazaj dok on sprazni ministarsko foteljo.

Vlada se dospomenula z težakima vu javnomo sektoro i to čuda predi nek so se nadjali i nejvekši optimisti tak da, brzčas, ne bode nikaj od štrajkov šteri so se nam kazali. Nebodete veruvali, ali zestanek je trajal meje, očem reči, krajše od tri vure. Sindikati so se mam složili za zmenšanje plači cirka, okoli deset procentov, odrekli so se potnih stroškov, regreslinov za urlabe, a za božičnico so niti nej pitali. Sindikalec šteri ima pod sobom navučitelice, navučitele i medicinske sestrice je mam posle izjavil za medije: Ak se morejo težaki vu Hrvaškoj odreči toga vsega sam kaj pomorejo svojoj državi, unda niti mi Bosanci ne bodemo hujši! Mam posle tega bosanski je precednik vlade pozval vse na janjetino.

Čakosko Gracko veče je doneslo proračuno za novo i evropsko 2013. leto. Oporbenjaki velijo gda je i of, makar nej tak fest kak lani, napuhani kak oni „napuhanci“, maškori z Selnice, dok ovi na vlasti obečuvlejo (kak i navek) gda bodo naprajli vse kaj so zapisali. Vsi znamo da je proračun politički, a nej gospodarski, paper i tak ga tre gledati. A paper, kakši je takši, pravi ili reciklerani, on vse zdrži. Gradonačelnik Šalamon je ruon takšega zafremal i to malo jakšega, jerbo od majuša drugo leto več on, a mortik niti jegova družina, ne bode na vlasti, pak si je mislil nek se i te novi močijo kak Kristoš. Tak se i on močil zadje tri leti i zato je i tej manjak tak veliki. Brzčas se nadja da ga bodo spasili Linič i Milanovič z šterima si je on na ti, a tu je i jegov pajdaš i dofčerašji zamjenik Veselin Biševac. Od župana Iveka nebre preveč nadjati jerbo je vu županiskoj kasi čuda vekši propuh nek vu grackoj. Kak bilo da bilo, što god bode gospodaril z Čakovcom moral bode zasukati rokave i fest delati. Oni dnevi da ga vu Čakovco bilo penez kak blata so zdavnja minuli. Denes ga, bormeš, nega blata, a niti pak penez!

Verjem da ste i vi bili srečni kak i ja i nej vas je bilo sram kaj so vam soze počele teči same od sebe da je glavni sodec vu Hago prečital da naši generali i heroji, Gotovina i Markač morejo odma iti dimo. Z tom je novom oslobađajučom presudom zbrisana črna mrlja z našega Domovinskoga rata, a akcija naših branitelov „Oluja“ je bila poduzeta z ciljom da se Lejpa naša oslobodi od agresora. V Oluji smo, za par dni, oslobodili skorom celo Lejpo našo, a vu Hago nam je trelo vejč od petnajsr let kaj to napravimo. I na krajo je bilo 3:2, od pet socov tri so bili za žrtvo, a dva so i dale drukali za agresora. Bilo je knap, ali pobjedi se ne gledi vu zobe. Još so naši heroji nej pravzaprav došli dimo več se oglasila Karla del Ponte i vsa je sreča kaj je ona nej bila vu Hago jerbo bi unda bilo 3:3. Nejmeje. Ona je mislila da vse drži vu svojaj rokaj, ali kotač sreče se je obrnul tak da je ve ona doli. Ostala je bez Gotovine tak da joj je ve sam još Mladič ostal!

Najte me krivo razmeti, ja sam vam isto za ravnopravnost možov i ženi, protiv nasilja jednih nad drugima, ali kakši bi ja to bil moški da ne bi vupal vudriti šakom po stolo? Nek se zna što je gazda pre hiži. Ili pak kaj če mi takša žena z šterom se nebreš (ili nesmeš) niti posvaditi. Tu i tam si poglednem toga Sulejmana na televiziji. Kuliko vidim neje niti jemo bilo lefko, kuliko ženi je mel vu haremo tuliko problemov. Ne znam je li tak sam bilo vu Turskoj ili pak je tak vseposot, ali vsaka ženska glavica, bila črna, plava, smeđa ili pofarbana, vsaka ima nekaj svojega na pameti i oče kaj bi ruon tak bili kak si je ona to pregruntala. Brzčas je to tua ravnopravnost, ali vam to ja preveč ne razmem.


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=15401:ene-so-vsposud-glavne-i-ja-bi-tel-biti-jim-jednaki&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=15401:ene-so-vsposud-glavne-i-ja-bi-tel-biti-jim-jednaki&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine899i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine899i?mode=embed&layout=grey)
i(l) str.sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/899/mnovine899i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/899/mnovine899i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Cinkusi - Pet je kumi (1998), 02:36

Cinkusi - Pet je kumi (1998) (http://www.youtube.com/watch?v=zjtsl5sO9Zs#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 06, 2012, 11:50:47 poslijepodne
Zagorski list, 06.12.2010.

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Došašče


Piše: Nevenka Gregurič

Najveselješi svetek za pomorce i decu je sv. Nikula ilji Mika. Nikula je jemput zmiril more i radi toga ga poštivaju mornari. Po pripoviedanju, on je i jednomu čoveku teri je imel tri čer dal peneze kaj jih je mogel oženiti. Te je delal poskrivečki gda su se ženile prve dvie. Gda je otec ženil trejtu čer, pazil je gdoj mu te pred vrati ostavlja blage z teru more dati čer zamuža. Čakal ga je pri vrati, a sv. Nikula ga je videl. Popel se na krof i čez rafung, kaj ga nej nišče, spustil peneze. Kak su se pri peči sušilji štunfi, penezi su opalji hu nje. Po pripoviedanju ljudi dobre dece Mikula ostavlja dare h škornju na obločecu. Ž njim ide i Krampus teri ostavlja šibe. Za dobru decu da se ne pokvariju, a za zločestu da se popraviju.

Gda bi se denes hu te veruvalje za nektere veljike triebal bi Krampus ostaviti debelu batinu i naprašiti njim ture.


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg39592/#msg39592 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg39592/#msg39592)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Ogranek Selačkě slôgě z Bûševca
(promôcija prvoga božičnoga CD-a pod nâzivom Poslunetě dušicě, 2008)

Poslan je angel Gabrijel
Paslan je angel Gabrijel, 02:56

Paslan je angel Gabrijel (http://www.youtube.com/watch?v=WPbC_CvHVb8#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 07, 2012, 11:18:23 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 06.12.2012.

Za dušu, za spomenek

LJEVUR
 
Negda je jeden ljevur bil one kaj je cinfralje življenje. Imel je on svoje posebne meste f hiže. Ne same meste nek i svoj stoljec, posebene za njega napravljen. Smieh mi beži, gda se zmisljim, kak negda ni si hižni niesu imelji meste za sesti, a ljevur je imel sam svoj stoljec i svoje meste. Bil je negda „gizdav“ i važni. Hu njemu su se ljudi hmivalji. Smakala se hu njemu britva i kefica za podbrivanje. Hu njemu su se žuljile hadre. Biele hadre su se dele hunjuga i opkuhavale.

Piše: Nevenka Gregurić



Po gdoj zna kuljike put saki dan gda o nečem gruntam nesme reči sama sebe: „te nem nigdar“. Postoji i ona teru se negda reklje, a i denes se rabi: „nigdar naj reči nigdar“, jer se se h momentu obrne. Če si h jednem cajtu misljil da nigdar nemreš i neš nekaj napravil, za kratki cajt ti ta tvoja „opadne h vodu“.

Kak mlada ženjska i svoja gazderica nidar si niesem mogla misljiti imeti gospodarstve bez punuga kočaka sakojačke pernate živine i barem parec pajcekof. Kak življenje ne teče baš onak kak si čovek zamislji i dok si rekel „keks“ se se zmeni.  Tak i moja gospodara. Ona se na kraju spustila na par kokoši. Imam jih malje, alji mi dielaju več brige nek gda jih je bilje jate. Če jednu odnese ljesica ilji lucki pes, mam h kupcu vidiš da falji. Radi toga jih trieba h večerku na vrieme zaprieti jer jutra se nej se hčakale. Gda sem oko kočaka, več h kmice, naganjala neposlušnu „kokodaču“  i tirala ju h kočak, na nekaj sem se popičila.

Nožni paljec je „videl se svece“, alji čube niesu „zezvale kletvu“. Prignula sem se i zdigla one h kaj sem se lupila. Bil je te jeden stari pocinčani ljevur. Zmisljila sem se kak mi se je prie par ljiet motal po drvarne i furt sem ga vugibala pred sobu. Bilje mi ga je šteta hititi, a fiže se več nie rabil. Unda sem ga diela h dvorišče kaj su ž njega vodu pile racice i još se hu njemu stofljale. Kak več po dvorišču ne gaga takva živina tera ima rada vodu, motal mi se i unda sem ga diela za vugljič. Nie bil furt na videlu, a i srce mi nie dalje da ga se same tak otarasim. Smiešne? Jeden običen ljevur da mi tak pune znači? Hm? Nie te baš same tak.

Negda je jeden ljevur bil one kaj je cinfralje življenje. Imel je on svoje posebne meste f hiže. Ne same meste nek i svoj stoljec, posebene za njega napravljen. Smieh mi beži,gda se zmisljim, kak negda ni si hižni niesu imelji meste za sesti, a ljevur je imel sam svoj stoljec i svoje meste. Bil je negda „gizdav“ i važni. Hu njemu su se ljudi hmivalji. Smakala se hu njemu britva i kefica za podbrivanje. Hu njemu su se žuljile hadre. Biele hadre su se dele hunjuga i opkuhavale. Če bi se z njega zbil cin, dok se čakal kotlokrpač da ga dojde zalotati, babe bi rupe štopale z krpicu. Unda gda se takef spiškani i zakrpani z krpicu del na šporet gret z vodu, furt se čulje po špretu kak je voda cvrkala ž njega: cvr, svr,pssssssss….svr…pssss. Ak je več bil tak podrapani kaj nie služil fiže, nie se hitil ni unda. Zbilje se njegve diene i metal se na raženj kopiča slame, krme ilji koruznice kaj je držal one kaj je h kopiču.

Siečam se kaj denes gda je moj Branek kupil tie ljevur h teruga sem se trknula. Morti ga i radi toga nemrem same tak hititi jer je dieljec mojih ljiepih spomenkof. Kak su moji starci došlji živet k nam, moj se otec i mati niecu moglji snajti bez ljevura. Otec je furt ragoboril i jambral kak mu trieba ljevur. Nie on držal nič do moderne napravi za pranje nog. Njemu je ljevur bil „zakon“. Pocinčani ljevur nigdar nie bil jeftin, pak je moj Branek ocu kupil ljevur od plastike. Nu on je bil same dan- dva. Točne se več ne siečam. Gda je bil sam, moj si je otec po navade natočil vode h ljevur i del ga na šparet gret. Za čas je skore vužgal hižu jer se je ljevur rastopil i počel goreti. Vidlji sme da je „vrag zel šalu“ i da ocu trieba kupiti pravi, pocinčani ljevur. I tak je tie ljevur služil mojemu ocu do njegve smrti prie dvojset ljiet.

Gruntala sem si o ljevure čez moje detinjstve. Dobre pamtim kak je otec kupil na siemu prvi šplehnati ljevur gda sme se odseljlji h svoju hižu. Gda sem bila pratila sem gda otec ide k domu. Napunila sem šplehneti ljevur i diela sem na šporet gret vodu. Dok je je došel fižu, sel si je na koštulu za drve pri šporetu. Voda h ljevuru je več bila mlačna. Snela sem ljevur z špareta diela ga ocu pred noge. Jednu po jednu nogu, metala sem mu h toplu vodu i z maljemi prsteci prala te trudne i zmučene noge….

Dok sem išla fižu, obrnula sem se prema ljevuru teruga sem nazaj prislonila na vugljič gospodarske zgrade. Pogledala sem prema nebu. Sigurne me odzgor lučeju moji strci i Branek. Mudriju se, kak mi je jeden stari ljevur pocinfral cajte i zmisljil me na naše skupne i ljipe življenje.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-ljevur (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-ljevur)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Peri (z lavorom il bežnega)
VIS PERI DERI-JEN-DVA-TRI, 03:23

VIS PERI DERI-JEN-DVA-TRI (http://www.youtube.com/watch?v=CKXr3FkVt40#) 
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 12, 2012, 10:31:08 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 09.12.2012.

Dnevnik tate Bena

Parkiranje
(LK: Autizem i parkirson)

Pogledam ljevo i nigde ne vidim parkirni aparat. I gde da kupim kartu? Najbliži aparat za prodaju karti je tam pri dimnjaku. Dok ja prejdem do tog aparata kupiti kartu več je prešlo pol vure.


Piše:Tomislav Benčić


Več dugo nisam ni riječ napisal o svojem voljenom gradu. Najvjerojatnije zato kaj sam dosta slabo po gradu. Samo delam i delam. Doma dojdem samo jest i spat. Moja žena bi dodala još i jednu riječ na S. Pa ne vidim kaj se po gradu događa.

Prije dok je Gracia bila mala i dok sam šetal kolica po gradu, normalno i Graciu h kolicima, videl sam skoro se kaj se događa. Ovak kak je sad krečem se samo po pravcu doma - željeznička stanica, uz uvjet da idem s cugom na posel. Najčešće idem s autom pa se ne stignem niti na taj kratki potez osvrnuti. Z auta vidim jedino kak napreduje stara zagorska magistrala. Sad se vozi slalom. Malo se peljam po staroj, pa čez Trgovišće, pa opet malo po staroj zagorskoj, pa malo čez Pojatno i opet po staroj.

Ja se h cestogradnju ne razmem i zato mi valjda nije jasno zakaj se to obnavlja na preskokce. Kaj se nije moglo to po redu delati? Pa da se krenulo od Zaboka, pardon od Oroslavja, jer je to ipak legitimni teritorij grada Oroslavja, ili obrnuto od Zaprešića pa da se išlo po redu komad po komad. A ne ovak. Nekak mi je logično da bi brže išlo i s manjim troškovima da se dela po redu, a ne malo tu, pa malo tam, pa opet malo tu. Ali ja nisam stručnjak za cestogradnju pa to ne razmem, kak sam več i napisal.

E, da. Našel sam novotariju h Zaboku. Nova parkirna mesta s naplatom. Dojdem ja neki dan na onaj parking između nekadašnjeg ZIVT-a i nekadašnje Industrijske, danas Prilaza dr. Franje Tuđmana i zagledam novi prometni znak. Veliko P, a ispod njega i tabla na kojoj piše da se naplačuje parkiranje, da je to 3. zona i da je parkiranje 4 kune. I strelica prema ljevo da se tam kupi parkirna karta.

Pogledam ljevo i nigde ne vidim parkirni aparat. I gde da kupim kartu? Najbliži aparat za prodaju karti je tam pri dimnjaku. Dok ja stanem tam gde sam maloprije napisal i prejdem do tog aparata kupiti kartu več je prešlo pol vure.
Dan prije toga išel sam h dučan teri je h nekadašnjem ZIVT-u i teri ima svoj parking. I vidim puni parking. Pa sam mislil da je h dučanu gužva i da se nekaj zabadaf dijeli. A h dučanu je bilo pet ljudi. Tek kad sam saznal da se okolo naplačiva parkiranje mi je postalo jasno zakaj je tak bilo.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-parkiranje-1 (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-parkiranje-1)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Klapa Tragos: Tu-tu auto, vrag ti piz odnija!, 05:09

Klapa Tragos: Tu-tu auto, vrag ti piz odnija! (http://www.youtube.com/watch?v=-6C-fyzld24#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 12, 2012, 10:32:13 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 12.12.2012.

Za dušu, za spomenek

PRIHAJAJU SREČNI I LJIEPI CAJTI

Kak bilje da bilje, toplje ilji zeboščica, dvanejsti je mesec gda se od vajkada raduvalje. Raduvalji su se ljudi jer se hu tem cajtu slavi najveseljieši krščanski svetek, Božič. Nu tak je valjda porihtane od negda da su baš hu tem mesecu i godi teri su se največ ovršavalji. Negda je te bil mesec h terem je se miruvalje po vanjke. Niesu se delalji nikakvi poslji po gruntu i gospodare. Ljudi su bilji same po hiža i štuljilji oko blaga. Unda su imelji cajta za ovršavanje gode ilji imendane. Tak se h dvanejstem mesecu slavi, Brbarenje, Francekove, Sv. Lucija, Božeki, Janki, Andraši, Silveki i još nekteri godi. Priljika je te bila da su ljudi jedni k drugemi hodilji i skup se z godovnjaki poveseljilji.
 
Piše: Nevenka Gregurić



Bože, kak ljiete curiju. Malje skočiš sim, dukneš napre, pocurikneš se, nasmieješ ilji plačeš i kak da veter nosi cajte, obrneme zajdnju stranicu na kaljendaru. Još se niesi hbieljel od ljitnuga sunčanja i več si h dvanejstem mesecu. Mesecu h terem bi negda bil dobre zabundan h tople obljeke, imel zamotane noge h debela nuča i pazil da ti gumenjaši niesu nigde prepiškani. A gda bi išel po sniegu ilji zmržnjene tiri, gospodski škornji bi škripalji i vudiralji jedinu „mužiku“: „stric, vujec, stric, vujec…..

Nu, došlji su nekteri drugi cajti. Zmenilji su se ljudi, a borme i vrieme. Več put si gruntam e je vrieme krive kaj su ljudi postalji drugački ilji su ljudi postalji drugački radi toga kaj je vrieme drukčeše. Ne hufaju se ljudi mesariti kak negda hu tem cajtu kaj njim nej h mese došlji črvi gda je tak toplje. Kak su nekteri dani toplji, mogel bi hoditi i h kratke rukave, da te nie sram. Dobre je te kaj je toplje, po jedne strani. Bar ne morame preveč hajcati. Tak šparame peneze, tere je navieke pre malje. A unda nam i te diela veselje.

Kak bilje da bilje, toplje ilji zeboščica, dvanejsti je mesec gda se od vajkada raduvalje. Raduvalji su se ljudi jer se hu tem cajtu slavi najveseljieši krščanski svetek, Božič. Nu tak je valjda porihtane od negda da su baš hu tem mesecu i godi teri su se največ ovršavalji. Negda je te bil mesec h terem je se miruvalje po vanjke. Niesu se delalji nikakvi poslji po gruntu i gospodare. Ljudi su bilji same po hiža i štuljilji oko blaga. Unda su imelji cajta za ovršavanje gode ilji imendane. Tak se h dvanejstem mesecu slavi, Brbarenje, Francekove, Sv. Lucija, Božeki, Janki, Andraši, Silveki i još nekteri godi. Priljika je te bila da su ljudi jedni k drugemi hodilji i skup se z godovnjaki poveseljilji.

H prosincu gda je zahladilje bile su po sela mesare. I te je bila priljika da se ljudi malje podružiju, spripoviedaju, napuniju si želučeke z bolju koštu, a se zaljiejeju z dobru kapljicu.

H večerku su se ženjske zestajale i čiehale perije, spripoviedale se „od miluga do draguga“. Bila je te priljika da se dozna gdoj se z kem hofira, gdoj z kem ide na snuboke i gde buju gosti. Kak se bljižil Božič tak se perije zamenilje z dielenje kinđi za cimer. Saka se je ženjska, a največ puca, štimala z nakinđanem cimerem. A kak je čivi cimer zgledal vodil se spomenek i poklje Božiča. Spretneša puca imiela je doata fale i unda je bila sigurna da bu več snuboke završilje h njenje hiže, pak je mogla bolje prebirati. Raduvalji su se ljudi semu onomu do čega se denes praf za praf nič ne drži, a te je največ pajdašija i druženje.

Mesec radosti i pajdašije bil je i priljika da se ljudi pospominaju i o svojem delu čez ljete. Bez brige su bilji oni i čakalji trdu zimu, ak su po ljetu bilji radljivi i sega si pridelalji. Gruntalji su si takaj kaj su čez ljete po selu posujavalji i posudilji. H zajdnjem mesecu h ljetu posujene se moralje vrnuti svojemu gazde. Kak se i h dvanejstem mesecu ovršava veljiki svetek Božič, ljudi su triebalji iti na spoved. Župniku su povedalji svoje griehe, alji su se spovedalji i sami z sobu. Na koncu ljeta delalji su „iventuru“ svojuga dela čez ljete. Sami su sebe priznalji če su čez ljete delalji komu zlo kak se tak poškodni nemreju preveč veseljiti. Saki je dobre znal da onie odzgor se dobre vidi i zna.

 Denes se pune toga zmenilje. Največ ljudi nema cajta zabremzati, stati i poluknuti si h dušu.
Bilje bi ljiepe gda bi ljudi malje stalji i pitalji sami sebe, kaj su čez ljete delalji. Sikak njim bi trebal dvanejsti mesec, mesec raduvanja biti ljiepi gda bi probalji popraviti one kaj čez ljete niesu delalji po pravice. Triebalji bi i deti na vagu kuljike toga su napravilji dobra, a kuljike zloče. Če vaga zloče prevagne, krajnji je cajt da se trieba popraviti. Same čiste duše i savesti čovek se more raduvati svetkem teri prehajaju. Oni trdokorni i netrmanji teri misljiju da z veljiku halabuku i sakojačemi modernemi cinframi moreju kupiti sreču, grde se varaju. E očeju, e nečeju h njihove savesti senek postoji malji „črvek“, teri furt ruje i savest priziva. Radi toga kaj bi ovi cajti bilji ljiepi kak negda trieba delati dobre ljudem. A gda nekomu dielaš dobre, on je srečen. A same se veselje i sreča z sreču i veseljem vrača.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-prihajaju-srecni-i-ljiepi-cajti (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-prihajaju-srecni-i-ljiepi-cajti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Lepi cajti - Premalo je lepih cajtov, 03:28

Lepi cajti - Premalo je lepih cajtov (http://www.youtube.com/watch?v=_v9T-99NnpY#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 13, 2012, 11:16:40 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 11.12.2012.

Iz bakine pučke bilježnice

Sveta Lucija oči čuva


Piše: Zoran Gregurek

Blagdan svete Lucije oduvijek se štovao u zagorskome puku i bio je zadnji veliki dan prije Badnjaka i Božića. Uoči sv. Lucije (13. prosinca) naša hraščinska baka uvijek bi se spremala zasijati pšenicu u plitke porculanske tanjuriće.

- Treba jake paziti da se dobre posije šenica jer ake tu pogriješiš, onda buš cijiele lete spaštal. Jer, če ti bu šenica rijietka, slabe buš dime vu koušu i pute nesel. A ake bu gusta, onda ti je sekira vu med opala jer bu sega obilja cijiele lete. Zate šenicu treba na toplom držati, blizu peči i furt muorati imeti vutkine. Gda naraste, šest – sedam centimetrof, dobre ju je s škarjami podrezati, ali čiste male. Onda bu još bolše rasla - govorila je baka. A svetu Luciju u narodu znaju kao zaštitnicu po mnogima najvrednijeg ljudskog čula – vida (očiju).

- Negdar sme si na svetu Luciju išli rane v jutre na potek vmivat jer bi mati rekla da nas bu onda Lucija čuvala čez lete od očne prelade, ječmencof i drugi upali na očija. Pripovijidale su nam se i priče da je Lucija bila tak hrabra i odlučna mlada žena da je jenomu vladaru na srebrne tace oči donesla, a onda je je Arkanđel Rafajel vrnul vid i od onda, veli se da je sveta Lucija zaštitnica uoči - prisjećala se baka. Starica bi svake godine ponovila i savjete za udavače i zemljoradnike.

- Puce štere nijiesu priredile papereke s imeni dečkof šteri je se dopadaju a Lucija kuči na vrata, ne znam kaj čakaju ak se oču ženiti. One savet več znaju : saki dan jen paperak hititi za suobu, a da ne glediju, gda se vračaju z meše. Na Božič budu znale šte bu im dopal za ženidbu, a čije bu ime pisale na zadnjomu papereku. Oni šteri, pak, oču znati kakve bu vrijieme druge lete od svete Lucije do Božiča naj pratiju dobre vrijeme i nek tuo vu tijieku zapisuju. Saki od 12 danof odgovara mesecu naredne lete - rekla je baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-sveta-lucija-oci-cuva (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-sveta-lucija-oci-cuva)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Dunja Knebl - Dej mi, Bože, oči sokolove, 02:21

https://www.youtube.com/watch?v=5L-qNjZzsy0 (https://www.youtube.com/watch?v=5L-qNjZzsy0)

Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 14, 2012, 11:48:10 poslijepodne
nobody's perfect / snow-body perfect

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zagorski list
e-vundano 14.12.2012.

Dnevnik tate Bena

Vijesti

Of snjeg kaj je sad opal postal je vijest dana. Jer to kaj je snjeg opal je nekaj kaj se do sad nije nigdar dogodilo. Potpuno je neviđeno da h 12. mesecu opadne snjeg....


Piše: Tomislav Benčić


Gledam i poslušam kaj i kak danas zglediju vijesti. Ono kaj je najnormalnija pojava prezentira nam se ko nekakva ekskluziva i kaj ja znam kakve sve ne vijesti. Kad sam ja prije poprilično godina počel delati h medijima među prvim stvarima s terima su me upoznali je izreka „Nije vijest kad pes hgrizne čoveka, nego kad čovek hgrizne pesa.“.

Of snjeg kaj je sad opal postal je vijest dana. Jer to kaj je snjeg opal je nekaj kaj se do sad nije nigdar dogodilo. Potpuno je neviđeno da h 12. mesecu opadne snjeg. Pa se na televizorima padanje snjega prikazuje ko nekakva prelomna vijest, vijest dana i potpuna ekskluziva. I nemrete vjerovati da je največ snjega opalo h Liki i Gorskom Kotaru. A poznato je da u tim krajevima h 12. mesecu svjeti sunce i temperature su oko +40.

Razmel bi da je tam negde na otocima opalo meter snjega pa da je to neka nesvakidašnja pojava, ali kakva je to vijest da po zimi curi snjeg? U redu je da se objavi informacija da bu opalo nekaj snjega, čisto da se zna. Ali delati od toga nekaj nesvakidašnje je po meni totalna glupost. Još na vijestima upozoravaju vozače da se ne peljaju bez zimske opreme. Pa mi nije jasno zakaj ne upozoravaju ljude da ne kradeju ili da ne hbijaju. Kak h zakonu piše da se nesme hbiti ili hkrasti, tak h zakonu piše i da se po zimi nesme voziti bez zimske opreme. I čemu onda svakodnevna upozorenja?

Patricija je h subotu slavila rođendan. Prvo je štela da bu imela feštu pri kljeti, ali s obzirom na vrijeme ipak je slavila doma. Jedino kaj smo onda žena i ja doma smetali. Pa smo se kad su se deca počela skupljati žena i ja smo se hmeknuli na kat k mojima. Tam smo malo bili, ali nam je bilo dosadno, pa sam nazval šogora e bu negde pivu platil. I tak smo, da ne smetamo deci doma, prešli h gostionu na pijaču. I tu je bbila greška. Nakon odlaska na pijaču dal sam se nagovoriti da prejdeno h neku gostionu kaj dela i po noči. Igra živa mužika, ples, i se kaj uz to ide.

Prvo kaj sam tam primjetil da sam ako ne najstariji, onda jako blizu toga. Onda sam skužil da nič od ovoga kaj mužikaši igraju i popevaju meni nije poznato. Ili to nisam do sad čul ili su ono malo takvih pjesmi kaj sam prije čul odigrali tak da nisam razmel da je to to. Jedini način da ne poludim je bil da popijem još teru pijaču, pa mi je po cajtu postalo svejedno. Drugi put kad se bum moral hmeknuti iz hiže nekam, peljam ženu h kino ili na nočno kupanje.


Zvir_
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-vijesti (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-vijesti)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Terezorožica - Sneguljica
Sneg je beli pokril naše rože - TEREZA KESOVIJA, 03:50

Sneg je beli pokril naše rože - TEREZA KESOVIJA (http://www.youtube.com/watch?v=O6rBZn0Gnkc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 14, 2012, 11:50:11 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3544, 04.12. 2012.

Piše Barica Pahič


KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Publika poštuje one šteri se trude

Recital potvrđuje da vu Varaždinu naviek ima onieh ki su spremni svoj talent, svoju umetninu i svoje vrieme darovati ljudem šteri to znaju ceniti. Veseli publika štera zna pokazati poštovanje za one šteri se i na tem području trudiju da se Varaždin ne ftopi v kulturno mrtvilo.



V subotu, 24. studenoga je v Glazbeni školi vu Varaždinu održan Recital “Senje i meteori”. Svečanost u uveličali mladi glazbeniki z Glazbene škole štera je ustupila prostor za recital. Glumci HNK, Ljiljana Bogojević i Zdenko Brlek liepo su čitali zbrane pesme, predsednica Stručnoga poverenstva Recitala, prof. Ivanka Kunić je informierala o broju autora sudionikov, o tematiki i estetskimi vriednosti poslanih popefki i obrazložila sud o nagrađenimi .

Podeljeno je pet jednak vrednih nagrad. Likovni umetniki, darovatelji svojih ostvarenj podelili su nagrade: Blaženka Šoić–Štebih, Siniša Novak i prije sieh Željko Prstec, onie slikar šteri je Varaždinu pribavil atribut grada anđela, darovatelj slike i ilustrator zbornika z šterim su nagrađeni i si nazočni za svoj dolazak i interes za Recital i pesništvo, a njih je nie bil mali broj. Si su bili zadovoljni, a posebno nagrađeni pesniki. Ali nieje moje da pišem o tem kaj je smisel i doseg Recitala. To bi bil zadatek novinarov.

Precednica Varaždinskoga književnoga društva, Nada Rukav-Bogojević je na začetku svečanosti naglasila je da se potrdilo da su “Senje i meteori” prerasli lokalne okvire i postali opčehrvacki i da VKD ovie recital organiziera v povodu obilježavanja Dana grada Varaždina kak dar siem njegvim ljudem, pogotove oniem šteri nekaj derže do kulture i do pesništva. Nieje sam tak gospon Nazansky, negdašnji Varaždinec o svom špancieranju čez Varaždin napisal:

“Ve se znova med šetače stiščem
po vulicaj sine domovine iščem.”  

Našel jih je v preteklosti, verujem da jih ima i denes, a bu jih i v budučnosti.

Recital potvrđuje da vu Varaždinu naviek ima onieh ki su spremni svoj talent, svoju umetninu i svoje vrieme darovati ljudem šteri to znaju ceniti. Veseli publika štera zna pokazati poštovanje za one šteri se i na tem području trudiju da se Varaždin ne ftopi v kulturno mrtvilo. Ali je primečeno da nijeden predstavnik gradskih inštitucij nie Recital počastil svojim zanimanjem. Nek bu i to zapisano.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/ (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/)
i(l) str. 29 sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3544.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3544.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ja sem Varaždinec, 01:52

Ja sem Varaždinec (http://www.youtube.com/watch?v=ln4CLCj7og0#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 20, 2012, 11:51:39 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundato: 11.12.2012.
 

Premišlavanje Jožeka radnika

 Vsakomo čoveko, a i ženi, jempot mora biti prvipot

Vsakomo čoveko, a posebno vsakoj ženi jempot mora biti prvipot, tak je i nam Međimorcaj bilo prvipot kaj smo se pobunili protiv ministra za škole i športaše, šteri trenera strogočo nad, ve več bivšom, ravnateljicom čakoske Ekonomske škole, Duškom Novak. Zišli smo se pred školom vsi oni šteri bi šteli kaj bi Duška i dale gospodarila z školom, a to so deca, roditeli, profesori i dostik Čakovčancov i Međimorcov i vsi skupa se prešpancerali do župana kaj ga natiramo kaj se i on još jempot, vu štiri oke, pospomina z svojim partijskim pajdašom Jovanovičom.



Naši sosedi Janezi so znova zbirali precednika svoje male, ali frčne države i posle dva kruge, kak se to i šika velikaj i staraj demokracijaj, zebrali so znova Boruta Pahora. Kak je to i red, na pobjedi so mo čestitali vsi, pak i mi kak jegovi prvi sosedi. Ak so oni nam zapadni sosedi, unda smo mi jim istočni. Čestitala mo je i jegova simpatija gospa Jaca Kosor. On je ve precednik, a ona je sam sabornik. No, ak se po jutro (čitaj: sosedima) den pozna unda se i Jaca bode vrnula vu precedničke dvore (jedne ili druge), pak se bode jiva ljubezen mogla nastaviti i rezgoreti, a unda bode skončaje vu Briselo. Najte nigdar reči, nigdar, jerbo denes je vse mogoče. Ak nej ruon denes unda ,malo zutra.

Janezi vseposot štrajkajo protiv vsega, a nejvejč protiv politike, očem reči, protiv nevole i vuterske štera se zove Evropa, a mi se nebremo fčakati kaj nam tua ista Evropa otpre svoja vrata, očem reči, reširi krila i kaj mi dojdemo nutri kak piceki pod kvočko. Grkljani, Mađari, Bugari, Romani, Portugalci, Španjolci, Talijani, Janezi… cvilijo kak jim je hudo, ali mi Hrvati smo čist nekaj drugo, mi smo nejčudneše raslinje na ovoj kugli zemaljskoj i jedino nam bode v Evropi bole nek nam je do ve. A ve nam je hudo i to tak kaj nam huje nebre biti, hudo nam je tak kaj cvilimo i Evropa nas bode spasila makar je do ve još nikoga ne. Brzčas je tak, jempot joj mora biti prvipot.

Vsakomo čoveko, a posebno vsakoj ženi jempot mora biti prvipot, tak je i nam Međimorcaj bilo prvipot kaj smo se pobunili protiv ministra za škole i športaše, šteri trenera strogočo nad, ve več bivšom, ravnateljicom čakoske Ekonomske škole, Duškom Novak. Zišli smo se pred školom vsi oni šteri bi šteli kaj bi Duška i dale gospodarila z školom, a to so deca, roditeli, profesori i dostik Čakovčancov i Međimorcov i vsi skupa se prešpancerali do župana kaj ga natiramo kaj se i on još jempot, vu štiri oke, pospomina z svojim partijskim pajdašom. Vsi smo mi ljudi, vsi mi grešimo vu svojemo poslo sam jeni to vupamo priznati,a drugi nej. Brzčas i ministri delajo vekše i menše grehe, a verjem da niti minmistro Jovanovičo ne bi pala las z glave gda bi priznal da se je malo zaletel kaj se dotikavle ravnatelice Duške. Sam je štela pomoči deci kaj si nekše škole zbavijo i ve je završila na vulici.

Navučiteli i profesori so štrajkali. Nejso so vsi, ali velijo gda je štrajk uspel. Deca so se ne nikaj bunila kaj so morali doma ostati, a podvorniki po školaj so se ne odazvali štrajko. Ministro Jovanovičo se nuše fotelja, tak bar velijo sindikalci i prosvetari. Ak to vse bode onak završilo kak prosvetari očejo unda bode i minister Jovanovič završil na vulici. Mortik se tam zide i z našom Duškom.

Županiski večniki so donesli novoga proračuna za novo 2013. leto. Leto je još ne došlo na vlast,a več vu županovoj kasi fali četrdeset milijonov. Tak bar velijo hadezeovci, a oni so nejjakši oporbeni igrači pak jim tre veruvati.

No, ne razmem zakaj se maše z temaj milijonaj šteri falijo gda se zna da je županova partiska pajdašica, Dragica Zgrebec, glavna vu državnomo odboro za peneze, a i potprecednica Sabora, tak da se tej manjak da včasi zglihati. A morate priznati, skupa z menom, da je to, vu denešje vreme, nej mačji kašelj. Ve ne moramo loberati jerbo so državni penezi gospi Dragici v rokaj i zato je župan tak jaki i siguren vu sebe. Kak da je v Grčki, a ne v Kumrovco, završil političke škole. Verjem gda vam je poznato da Grkljani sam trošijo peneze štere so nigdar nej zaslužili, a unda dojde gospa Merkel i donese zajma, šteroga nej tre vrnuti, i žnjim zakrpa vse lukje vu grčkoj državnoj kasi. Ona izreka štero so nucali naši stareši: „Dužen si kak Grčka“ več nedrži vodo jerbo so si Grkljani našli sponzora.

Sponzora si je našel i Grad Čakovec dok je donašal odluko gda bode delal kanalizacijo vu selima Dravskoga bazena. Najme kaj, tak se z skupnom conom zovejo Kuršanec, Šandorovec, Totovec i Novo Selo na Dravi. A sponzori so opčina Nedelišče i Grad Prilok. Kak je to lepo, v denešje vreme, meti tak dobre sosede šteri ti pomažejo vroče kalampere z ogja vum jemati. Prosim vas lejpo što denes more najti žiranta za zajam osim političarov? Što? Nišči! Gracki večniki so se složili gda tre ljudima polek Drave kanalizacija i to jednoglasno. Na Vječo so bili i precedniki Mesnih odborov, šteri so več na leta štečili to kanalizacijo i oni so se, na vse zadje, zafalili gradonačelniko kaj bodo dobili kanalizacijo, a on je nej niti glasal. I nej sam to, puce z evropske banke, štera bo dala zajma, so priznale da se je vse žnjimi dospomenul gospon Zorčec z Međimorskih vodi. Isto tak se je gospon Zoki vse dospomenul z dečkima vu Hrvackaj vodaj, šteri bodo vračali zajma, a jedini pofaljeni je bil gradonačelnik. Vidite kak je to, jedni delajo, a drugi pobirajo vrhje. No, kaj nebo zišlo gda je gradonačelnik nej ruon nikaj napravil, on se pobrigal kaj bode voda v Čakovco dražeša za jedno kuno, tak kaj se i tu nekaj penez nabere za to novo kanalizacijo. Jedni bodo dobili kanalizacijo, drugi bodo pobrali lovorike, tretji bodo zajma vrnuli, a četrti bodo pili dražešo vodo. Vsaki nekaj!

Vsako čudo tri dni traje, tak i poplava vu Puščinaj. Gde ste več ve nekoga čuli kaj se nekaj spomina o poplavi i ak se spomina to je tak kak gda bi se spominali o lanjskom snego. Nakon dugoga i teškoga betega ipak smo uspeli zazvediti kuliko je nevole i kvara voda donesla ili odnesla Puščinčaraj. Županijski stručnjaki so nam rekli gda je to cirka dvajstidva milijonaikuni. Nebrem veruvati da je tak velika voda tak malo kvara naprajla? A pol sela je bilo pod vodom? Da si čovek malo bole pregrunta: Pak tuliko, ak nej i vejč, košta vila jednoga malo slabešega tajkuna. Za Puščinčare se hrvaška Vlada nikaj ne briga, niti minister za vode, a niti pak Hrvaške vode. Lejpo pitam vas i sebe: A kaj bi bilo da je Trnovec bil pod vodom? Vsi bi čas meli i letali okoli kak z križecom. Najte me krivo razmeti,: mi smo si odnavek bili zdobra z Hrvatima, a oni z nami?


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=15502:vsakomo-oveko-a-i-eni-jempot-mora-biti-prvipot&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=15502:vsakomo-oveko-a-i-eni-jempot-mora-biti-prvipot&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine900i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine900i?mode=embed&layout=grey) 
i(l) str.sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/900/mnovine900i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/900/mnovine900i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

ŽENA IDE NA GOSTI + tekst, 02:08

ŽENA IDE NA GOSTI + tekst (http://www.youtube.com/watch?v=0Foh7ZOTrJM#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 20, 2012, 11:52:57 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3545, 11.12. 2012.

Piše Barica Pahič


KAJ je naše pitanje i naš odgovor  

I v kulturi se mora iti dalje

Vu semu tomu se zmislim i na negdašnje dogajanje v denešnje kavane “Grofica Marica” štera je dobila barokni štih i de su bile organizierane glazbeno pesničke večeri štere su  tu dobro pasale i imale stalnu viernu publiku.



Naše je doba teško, a življenje nesigurno, ali mora iti dalje. Pa i v kulture. Zaredale su nove kazališne predstave,  otpiraju se izložbe slik, v studenomu se slavi se Dan knjige pa sakoga četrtka imamo i književne večeri na štere se odzivlje još naviek pristojan broj zainteresierane publike. Po tomu se vidi da vu Varaždinu ni zavladalo kulturno mrtvilo.

Vu semu tomu se zmislim i na negdašnje dogajanje v denešnje kavane “Grofica Marica” štera je dobila barokni štih i de su bile organizierane glazbeno pesničke večeri štere su  tu dobro pasale i imale stalnu viernu publiku. Nastupali su tu varaždinski pesniki, pevalci; i profesori i školarci z Glazbene škole, pevački amateri i poneko kulturno umetničko društvo iz oklice grada. A to je dogajanje osmislila i največ put vodila gospa Ružica Juras, štera je inicierala i nekšna druga zbivanja pa  i Klub za starije osobe. On još deluje v Domu za starije i nemoćne i sakoga meseca organiziera zabavne večeri na šterimi se i popeva i čitaju popefke, ali se i dugo tanca.

Jasno da tancaju same oni šteri su nie nemočni. Treba videti  kak se ljudi z trejče dobi obrču i vrte na takte melodij z svoje mladosti, a med njimi i viečno mlada Ružica. Ona je i članica Varaždinskoga književnog društva, a piše pesme na kajkafščini i na standardu, f novo vrieme i haikue. Ima objavljene pesničke zbirke “Srce u pjesmi”, “Školjka” i “Zrnca ljubavi” i knjigu zapamčenja, pod naslovom “Rukom pod ruku”. Čujem da je za vrieme Špancirfesta imiela nezgodu i da se još rehabilitiera. Želim ji da se brzo oporavi i stane na svoje noge, pa i zatanca. Nek se ne da. A za kraj i četri njene haiku pesme na kajkavščini. Kaj velite na tu kombinaciju? 


Nebo se nigdar
ne spusti na zemlu.
Preveč je vragov.

* * * * * * * *

Najlepši cvetek
vu našemu srcu raste.
Z lubavi zalevan.


* * * * * * * *

Na vrhu brega
sama cerkva se svetli.
Hudiče tera.

* * * * * * * *

Zernca lubavi
vriede puno več
od sega blaga.



Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/i-v-kulturi-se-mora-iti-dalje.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/i-v-kulturi-se-mora-iti-dalje.html)
i(l) str. 21 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3545.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3545.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Emmerich Kalman: Grofica Marica (2003): Dolazak baruna Kolomana Župana (00.00-04:30) /Hajd'mo u Varaždin (04:30 – 06:28)

Sandra Bagaričova kak Grofica Marica i Vid Balog kak barûn Koloman Župan v poznâte operete Emmericha Imre Kalmana.

Grofica Marica najavlujě zârukě z zmišlenem barûnom Kolomanom Županom kak bi sě réšila dosadne vudvarâčov, no stvari sě zakomplicéraju da nenâdano dohâja prâvi istoimeni barûn, Mađâr z Varaždina, teri jě v novina prečital o svem zârukam.

Silvesterska (i)zvedba 31. prosinca 2003, zagrebečko kazališčě 'Komedija'.
Redatel: Vladek Štefančičov (Vlado Štefančić)



Emmerich Kalman: Grofica Marica (2003): Dolazak baruna Kolomana Župana /Hajd'mo u Varaždin (http://www.youtube.com/watch?v=uDB2rH8WF_U#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 27, 2012, 03:46:46 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 26.12.2012.

Iz bakine pučke bilježnice

Na Štiefanje čestitar treba trde sedeti

„Saka čast deklicam, ali na Štiefanje, gda se hodi vu čestitare jer je na Božič saki pošten čovek doma, prvi treba duojti čestitati dečec. Veli se da tuo donaša sreču.”


Piše:Zoran Gregurek


Gda na Štiefanje k hiži duojde čestitar čestitati Božič, njega treba obavezne posesti i trieba lijiepe reči dečecu da muora čvrste sesti na stolec. Jer ake on čvrste sedne, druge lete budu iste tak čvrste i strpljive kokoši na jajci sedele i bude zdravih piščancof, purekof, guskic i racekof – govorila je naša hraščinska baka Ivka svakog Božića.

A zašto se spominju  samo „dečeci“ kao čestitari, zašto ne i „pucice“, pitali smo baku.

„Saka čast deklicam, ali na Štiefanje, gda se hodi vu čestitare jer je na Božič saki pošten čovek doma, prvi treba duojti čestitati dečec. Veli se da tuo donaša sreču. Deklice duojdu gda znaju da je njihof brat, rođak ili sused več bil pri dedeku i babice, ili tecu i tece, vujcu i vujne, i one z materju i ocem ideju čestitat populdan. Takof je red i toga sme se furt držali. A gda ti pucka slučajne prva vu hižu vliezne na Štiefanje, niš je nesmete na žal reči, ni špuotati ju, nek je sam namegnuti da duojde pokle i da si nikak ne sedne na meste rezervijierane za dečeca – čestitara. Kaj buš, mi sme ti žejnske furt na drugomu mestu„, smijala se starica.

Čime nagraditi čestitare?

„Dati mu peneze, tuo saki najrajši primlje. Če več nije penez pri hiži, nije tuo sramota ni grijieh, onda se čestitaru poda cukor, jabuka ili kolač. Same je za takve dane furt triba prišparati koji dinar. Čez lete trieba pribirati i želiezne peneze šteri se vu obliku križa na Badnjak poslažu po stuolu. Oni pak ideju buogcom šteri se čez božične dane navrnu k hiži. Njih niti za Majku Buožu ne tirati z hiži vun, tuo je velika nesreča. Ne daj Buog da te buogec šteri je najpotrebeši i dragom Bogeku blizek prekune ili ti zlo zamoli... Tuo ni sveta voda ne opere... Buogca za Božič nadari, naječ i napoji kak da ti je župnik vu hižu došel. Naj delati razliku i buš videl kak ti se bu ta duobruta stuput više vrnule naredne lete“, savjetovala je baka i polako otvorila ormar u potrazi za haljinom „na ruožice“,koji je oblačila na Božič.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-na-stiefanje-cestitar-treba-trde-sedeti (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-na-stiefanje-cestitar-treba-trde-sedeti)

Citat:
Pristupete verni – Zbor mlade sv. Štefa prvomučenika
Pristupite vjerni-zbor mladih Svetog Stjepana prvomučenika, 01:32
http://www.youtube.com/watch?v=79DDZF-uReA (http://www.youtube.com/watch?v=79DDZF-uReA)

Singrlice Božić u Ciboni, 03:39
Singrlice „Štefanje" (skladba: Siniša Leopold)
„Božič v Cibone", 26.12.2011., izraven prenos HRT 2
www.singrlice.hr (http://www.singrlice.hr)

Singrlice Božić u Ciboni (http://www.youtube.com/watch?v=bFvF39cQmSE#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 28, 2012, 12:21:41 prijepodne
Občina Vinica: Blagoslov vina na Ivajne

Božečje (Božično) vreme obiluje mnogem običajem teri  zafalujuč entuzijazmu pojedincov senako nabuju pozableni. Jen od običajov veže se z blagdanom sv. Ivana  ev. gda se od davnin  v Vinički kraji nosilo  mlado vino  na blagoslov. Vudruga vinogradarov „Vinea“ z Vinice oživela je ov običaj ter  več nekuliko let za redom organizera  blagoslov vina za se vinogradare. Tak je vinički župnik, prečasni Valent Posavec, v župne cirkve Sv. Marka za se vinogradare služil svetu  mešu ter  blagoslovil vina tera su donesli vinogradari. Naime, običaj nalaže  da vinogradari  donose  vino  v mejnem, prigodnem flašam, obavezno vukrašenem hrvatskum trobojnicum. Gda se vrnu domom,  v saki se lajt (bedejn) vleje malo blagoslovlenoga  vina kak bi se vino  čuvalo od  „kvarejna“,  a preporuča se i da saki od družine popije guk vina kak bi se očuvalo zdravje.
Posle meše i blagoslova vina, vinogradari  su priredili i prigodni domjenek ter pozvali se na zajedničko družejne v Pastoralni center.

Treba je naglasiti da Vudruga vinogradarov „Vinea“ neguje  i druge običaje vezane  vuz  ostale tzv. „vinogradarske svece“  pa se tak prigodno obiležavaju  svetki (blagdani) Sv. Vinka, Sv. Martina ter Sv. Lovre z čem člani aktivno doprinašaju očuvajnu tradicijskoga nasleđa i  etnografske baščine ovoga kraja
www.vinica.hr (http://www.vinica.hr)

http://www.varazdinska-zupanija.hr/index.php/novosti/iz-gradova-i-opcina/7785-iz-gradova-i-opcina/3042-opina-vinica-blagoslov-vina-na-ivanje-.html (http://www.varazdinska-zupanija.hr/index.php/novosti/iz-gradova-i-opcina/7785-iz-gradova-i-opcina/3042-opina-vinica-blagoslov-vina-na-ivanje-.html)

* * * * * * * * * *

Pijmo brati vince, 01:52

Pijmo brati vince (http://www.youtube.com/watch?v=UEja7eXjjlw#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 29, 2012, 12:09:36 prijepodne
Božečji (Božični) dani v negdašne turopolske obitelske zadruge

         Drugi dan iza Bogeka (Božiča) (26. prosinca) na Štefajne dan je slavla i čestitajna sem Štefem (Stjepanem). Na-te den ne bilo poldešne meše v župne cirkve v Vukovine, neg samo v selu Kuče. Tu je velečasni išel "z križecom" iliti blagoslivlat iže. Večina Buševčanov pa i Kovačeviči na te den na federne kola (kojnskem zapregam) išla je masovno na poldešnu mešu iliti poldanicu v susednu župu Peščenica, a mejni broj v Kuče.
         Obično te den održavali su se "bali" iliti zabava v jene od bertiji v Buševcu.

        Na "Ivanuše" iliti dan sv. Ivca (Ivana) evanđelista (27. prosinca) gospodar zadruge znašal bi slamu van z iže. Od te slame delal bi mala povresla (zamotaje) i omatal je kak prstene oko debla vočki v veruvajnu da bu ova blagoslovlena slama štitila vočke od betega i kletu jem dala plodnost.
         I v štalu pred krave stavilo bi se malo te slame kak dar. Tak je čista soba dočekala velečasnoga i blagoslov iž.

         28. prosinca na Herodoševo ili, kak bi povedali po domači, "Rodoševo" iliti Dan nevine dečice, dečki bi išli z šibami po selu "z Rodošom" tam de su bile dekle i deklice, simbolički bi je vudrili šibum. Dečki bi daruvali sve zebranice jabukami. Na-te den išlo se k meše v Mraclin de je velečasni išel blagoslivlat iže. Buševčani su večinum išli peški. Mraclinski dečki znali su čekati dekle na putu pri cirkve i šibami lehko vudriti splašene zamušne dekle.


Zvir:
http://www.forumgorica.com/tradicija/zivlejne-v-turopolske-obitelske-zadruge/msg40523/#msg40523 (http://www.forumgorica.com/tradicija/zivlejne-v-turopolske-obitelske-zadruge/msg40523/#msg40523)

http://www.forumgorica.com/tradicija/zivlejne-v-turopolske-obitelske-zadruge/msg40524/#msg40524 (http://www.forumgorica.com/tradicija/zivlejne-v-turopolske-obitelske-zadruge/msg40524/#msg40524)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Jen dan v turopolske zadruge
Jedan dan u turopoljskoj zadruzi (1933), 24:47

Jedan dan u turopoljskoj zadruzi (1933) (http://www.youtube.com/watch?v=0udllDzcLU8#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 29, 2012, 12:19:12 prijepodne
Zagorski list br. 271. / 24.12.2008.  (papérnato izdâjně)

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Na Nevinu dečicu se rodbina šiba

Piše: Zoran Gregurek

Između Božića i Nove godine smjestio se blagdan Nevine dječice, koji se slavi 28. prosinca, i na koji se  nekim dijelovima Zagorja  provodio običaj koji je danas  već  podosta zaboravljen.  No, i o njemu je znala naša hraščinska baka Ivka,  koja je pučku «tematiku»  imala u malome prstu.              

- Na Nevinu dečicu, deca su obilazila svoju rodbinu i susede z šibami i pruti vu rukami. Gda su došli vu nižu, mam bi prešli na posel: se bi  vu hiži početi šibati po noga,  kak mlade, tak i najstarejše. Tuo su delali meste da ih košuju jer se te dan tak čestitale. Veruvale se ak se šiba i na Nevinu dečicu, da budu dece i stari druge lete i da nikakva bolest ne imiela vlast nad njimi – govorila je baka. A čestitari - šibari,  nisu dobili zauzvrat batine.  


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg8508/#msg8508 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg8508/#msg8508) 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KUD"Sveta Ana"Odranski obrež,Zagreb : Vudri noga zutra nebu toga (iz Turopolja) , 07:47

KUD"Sveta Ana"Odranski obrež,Zagreb : Vudri noga zutra nebu toga (iz Turopolja) (http://www.youtube.com/watch?v=G093or2KOI4#)
 
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 29, 2012, 12:26:01 prijepodne
Međimurske novine
e-vundano 2012-12-17

Jožek radnik

Što nam je kriv kaj slabo računamo?

Bojan Jambrošić je bil nejbolši na našemo Međimorskomo festivalo zabavnih pesmi, šteri je bil održani vu čakoski šporcki dvorani pred kraj minuloga meseca. Ne bi štel preveč faliti Bojana, ali ak vam rečem da je bil bolši od Nede Ukraden i od našega Žige unda sam vam vse rekel. Bojan se prvipot pojavil pred publikom otkak je skaleral, očem reči, od da je bil na djeti i hitil je doli skorom tridesti kil.


Piše: Jožek radnik

Kaj ne bode zišlo da je naša Vlada gljuha i kak nema sluha za nevole štere so se pripetile nam Međimorcaj, očem reči, našaj Puščinčaraj, štere je poplajla Drava, minister Linič je, negdi vu štomfaj, našel nekše skrite penez i poslal je nekaj malo vejč od dva milijone kuni za Puščine, ali je vu isto vreme za poplavlene Zagorce poslal čistam malo meje od tri milijone kuni. Nej znati je li so naši sosedi Zagorci meli vejč vode ili je jiva voda bila globleša, ali so oni naračunali vekšega kvara i dobili so vejč penez. No, pustimo Zagorce i obrnimo se k našoj nevoli. Najme kaj, naši županijski stručnjaki za poplave so naračunali kvara cirka dvajsti dva milijone , a dobili smo deset procentov. Kaj reči, pak smo mi nej brodogradilište Viktor Lenac, šterima je več tripot (nejmeje) potonul brod i dobili so čuda vekše peneze nek smo mi i iskali. A kajbi nam mam dali peneze, pak je to stopram prva poplava na tomo hataro i Puščinčari so stopram prvipot plavali, a vsi znamo da do tripot Božek pomaže, a posle je na redo Vlada. Zato je i rezrovani šanec v Puščinaj nej našel svoje mesto vu državnomo proračunu za 2013. leto! Što nam je kriv kaj smo si nej zdobra z ovima šteri držijo cugle vlasti i državno kaso vu svojaj rokaj. Dok sam tak bajal na naše državne političare, čula me je soseda Franca, pak mi je rekla: Dej ftihni več jempot, kaj očeš kaj te Linič čuje, pak niti to ne bo poslal kaj je kanil? Mortik ima ona praf. Što je nam Međimorcaj kriv kaj smo bogoboječi, pak smo navek stiha i zadovoljni smo z droptijom štero nam ovi v Zagrebo puščajo z vladinoga stola? Što, ak nej mi sami?

Kaj si vi gruntate: po čemo je poznato Središče na Muri? Negda je to bil grad rudarov, a denes građevinarov, a i ima nejjakšega, očem reči, nejžmehkešega varoškoga načelnika. No, moramo deti roko na srce i priznati da ga nejga Jožija Švendovoga i jegovoga poduzeča Team več se ne bi niti znalo da so negda Serjančari bili rudari i kopali vuglena. Sam dragi Božek ga je poslal v Središče i kaj je tam zafremal svojo fabriko i zato denes vsi stranjski šteri dojdejo v Središče morejo videti gde je negda bil rudnik vuglena i kak je to negda zgledalo da so stari Serjančari rovali pod zemljom i na svetlo dneva vlekli ono kaj so nakopali. I to je još ne vse kaj se dotikavle Serjančarov.Završili so šetnico, a to vam je steza za španceranje. Dok je ne bila gotova furt so spituvali i hodali glet da bode, več jempot, gotova, a ve da jo imajo preveč jo ne nucajo, tak da se skorom nišči ne špancera. To vam je isto tak kak gda je došel čovek v Međimorsko banko, mam posle kak je odišla za sneho v Privredno banko, i iskal je, mlado i fajno puco na šaltero, nek mo da jegovih sto jezerač kuni. Dok mo jiv je ona nabrojila i dela na pult, unda joj je rekel nek jiv dene nazaj, jerbo je sam štel videti je li so još navek tu. Tak je i šetnicom, dok jo Serjančari vidijo da je tu opče jo več ne nucajo!

Lepo so se čakoski  i priločki gracki načelniki dospomenuli da bode Prilok sponzor (nešterni jalnoši velijo sponzoruša, kaj god to značilo) za čakosko gracko kanalizacijo po selima Dravskoga bazena. Vsi čakoski i priločki vječniki so bili za to, sam je gospon Jura Deladijo bil protiv. On se briga za priločko gracko kaso kaj ne bi i sponzori morali nekaj dati z svojega žepa. Brzčas Jura ima praf, pak sponzori so navek plačali, a ve pak so se dospomenuli kaj bode Prilok sam dal moralno podrško Čakovco kaj napravi to kanalizacijo. Prosim vas lejpo, pak što si bode pomagal, ak si ne bodo sosedi. A sosedaj se mora i nareč veruvati!

Minuli tjeden sam vam pripovedal o temo kak so županijski vječniki zglasali proračuna za leto pred nami i kak župano več ve fali 40 milijonov kuni ak bode štel naprajti vse ono kaj je splaneral. Neje mo lefko, makar bode hercuval sam do majuša, do novih izborov, ali do unda tre zdržati. Mortik sam ga zato videl vu poslovnici Lota gde je plačal celi pušlek listekov. Ima on praf, ak igra more i dobiti, a ako pak dobi unda more z temaj penezaj zakrpati bar nešterne luknje vu županijski kasi. Kak velijo naši stareši: sreča je na strani onih šteri imajo vupeše, a kuliko vidimo, Ivek je stal prvoga koraka prema sreči. Mortik bo mel srečo, pak ga ona prepozna.

Verjem da znate ono izreko z Biblije, kak bi to rekel precednik Milanović, što se za mač lovi od jega i pogine. Tak vam je zišel i Ivek Perhočov, prvi čovek međimorskih esdepeovcov. On je uvel demokracijo vu stranko, očem reči,  dal je vsakomo pravo kaj more misliti i reči kaj oče i to ga je koštalo glave. Odišel je po riti k meši jerbo so esdepeovci počeli misliti, a kaj mislijo so rekli dok so kak kandidata za župana zebrali mladoga Deana Hunjadija, šteri je ve načelnik svetomarske opčine. Gda je Ivek gledal Sulejmana unda bi znal gda je Veličanstveni ne daval svojima prevelike slobode. Niti v haremo.

Nebrem veruvati da je to kaj si gospon Zorčec, glavni međimorski vodovodač, kupuvle novoga auta i to polovnoga, vijest za prvo stranico jednih međimorskih novin. I nej sam to, čudni so ftiči tej novinari: dok je gospon Zorčec zrihtal kanalizacijo Dravskoga bazena, prek Evropske banke i Hrvackih vodi, štera vredi ili košta, prek deset milijonov eurov, unda je o tomo, vu temaj istaj novinaj, pisalo par redi i to na osmoj stranici, a ve da si kupuvle polovnoga auta na mesto onoga šteri se mo je ftopil vu Puščinaj, unda se za to potroši pol stranice novin. Nej znati z čim je gospon Zorčec zadužil te novinare kaj so mo dali tulikšega placa? Ili je prihvatil mojega predloga, pak se, ipak, kani kandiderati za župana?

Bojan Jambrošić je bil nejbolši na našemo Međimorskomo festivalo zabavnih pesmi, šteri je bil održani vu čakoski šporcki dvorani pred kraj minuloga meseca. Ne bi štel preveč faliti Bojana, ali ak vam rečem da je bil bolši od Nede Ukraden i od našega Žige unda sam vam vse rekel. Bojan se prvipot pojavil pred publikom otkak je skaleral, očem reči, od da je bil na djeti i hitil je doli skorom tridesti kil. Morem vam reči da je ženska publika to mam v pamet zela i zato je nej nikaj čudno bilo kaj so ga mlade puce nagajale. Pak gda ga bodo ak ne ve dok je v nejjakšim letima i jako fajno popevle. A, kuliko vidimo i čujemo, dober glas se, još navek, jako dauko čuje!


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=15565:to-nam-je-kriv-kaj-slabo-raunamo&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=15565:to-nam-je-kriv-kaj-slabo-raunamo&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Bojan Jambrošić - Zgublene zorje, Krapina 2011, 03:31

Bojan Jambrošić - Zgublene zorje, Krapina 2011 (http://www.youtube.com/watch?v=ui2yTBROvYE#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 31, 2012, 01:04:48 prijepodne
Zagorski list,
e-vundano 29.12.2012.

Dnevnik tate Bena

Blagdanska spajanja

Kak se bliži Nova godina tak velika večina vas več zna gde bude ju dočakala. Nešči bu išel h nekakvu gostionu, nešči bu doma pri sebi ili pri nekom drugom, a nešči bu posjetil i neki doček na otvorenom. Normalno je da čoveka teri još nije odlučil gde bu dočakal Novo ljeto interesira gde se kaj nudi
 
Piše:Tomislav Benčić
   


Ko povlaštena klasa državnih službenika zamislil sam si kak bi bilo dobro da od drugog tjedna pa do kraja godine prejdem na godišnji. Iskoristil bi samo 4 dana, a doma bi bil cjelih 11. Kak. Zel si bi slobodno na Badnjak, pa je onda Božić i Štefanje kaj su neradni dani, po slobodno u četvrtak i petak, pa dojde vikend i još slobodno drugi ponedjeljak, pa je Novo ljeto.

I kad se tome pribroji još vikend prije Božića zide se skupa 11 dana. Iako z matematiku h školi nisam imel problema, ispalo je da loše računam. Ipak bum nekaj spojil. Delam na Badnjak, na Božić i na Štefanje. Da ne ispadne kak ja nemrem nič spojiti.

H zadnje vrijeme se intenzivno pripoveda o smaku svijeta. S obzirom da ovo čitate smak svijeta se nije dogodil. Ipak budite bez brige za koju godinu buju zmislili još nekakav smak svijeta pa se bute opet mogli o tome spominati.

Neki dan sam imel tehničkih problema s televizijom prek telefona i bil sam osuđen na onih par programa kaj se emitiraju prek odašiljača na Sljemenu. I došel sam do zaključka da ljudi teri nemaju nekakvu televiziju prek telefona ili satelita zbilja nemaju kaj drugo gledeti osim raznih sapunica. Kam god da sam prešaltal samo te serije. Pa moreš birati e hočeš gledeti naše ili turske, da ne ispadne kak nema izbora.

Več sam se bil zabrinul da na nekoj od naših televizija sad ovih dana nišči ne prikazal „Sam u kući“. I ozbiljno sam se zabrinul. Kak je to moguče? Međutim ispalo je da bu ko i svake godine serijal navedenih filmova ipak emitiran na jednoj televiziji. Kolko sam videl prva tri nastavka budeju.

Kak se bliži Nova godina tak velika večina vas več zna gde bude ju dočakala. Nešči bu išel h nekakvu gostionu, nešči bu doma pri sebi ili pri nekom drugom, a nešči bu posjetil i neki doček na otvorenom. Normalno je da čoveka teri još nije odlučil gde bu dočakal Novo ljeto interesira gde se kaj nudi. A ponude ima.

Razne gostione koje držiju do sebe imaju internetske stranice i na njima se več neko vrijeme more videti ponuda za doček. Od toga kaj bu za jesti pa do toga gdo bu igral. S obzirom na stanje proračuna doma žena i ja nismo u mogučnosti izdvojiti sredstva za takav doček. Pa nam ostaju druge dvije mogučnosti. Doma ili nekam na otvoreno. Pod nekam na otvoreno mislim na zabočki trg teri nam je najbliži. Probal sam na internetu najti kaj bu na trgu za doček, ali takve informacije gugl ne nalazi.

Nije to slučaj samo za Zabok. Na stranicama od Zaboka bar piše da bude doček. Malo sam po internetu poiskal stranice drugih gradova i opčina u Zagorju i nisam našel nigde informaciju e uopče imaju kaj na otvorenom za doček. I kaj mi ostaje? Biti doma za doček. Sad e bu to pri meni doma ili pri nekom drugom još imam vremena dogovoriti.


http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-blagdanska-spajanja (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-blagdanska-spajanja)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kavaliri - Šterči, šterči mala - TV spot, 02:33

Kavaliri - Šterči, šterči mala - TV spot (http://www.youtube.com/watch?v=BTjtttz692k#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 31, 2012, 01:06:20 prijepodne
Varaždinske vesti, br. 3547, 25.12. 2012.

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Piše Barica Pahič

Nek se vidi kie i kak more svetkuvati

Pred nami je i Novo leto. I njega bumo slavili kie kak more i kie kak zna. F  svetki bumo ispijali kupice (negde same domačega vina, a negde i šampanjca), skušuvali se med suobu, zaželeli si bolša duoba i zmenili si dare. I zapopevali  božične popefke! Maker nam se lanjske želje i nadanja niesu spunila, nesmemo se dati pustiti f smetje.
Preteklo leto smo puno toga preživeli i premogadili. Bumo i f ovom novem, maker bilo i trinajsto. Kakef smak svieta!. Kak narod smo preživeli i tuđinske deržave i ratove i gladi i grda proročanstva pa i ovo zadnje, majansko.



Šteta kaj je okopnel sneg. Kak je bilo lepo da je po bregi, ravnicam i krovi, iskril i bliskal se na suncu od beline i čistoće. A bile su pričele bliskati i varaždinske vulice skinčane mnogobrojnimi svetešnimi lampicami, tak da Varaždin zgledi zbilja svečano. Ne moramo več iti v Beč ili Salcburg da vidimo božični i novolietni vugođaj. Imamo ga i doma i to nie same nasred grada neg i po izlogima, uredima, a v pokrejnimi vulicami na hižami i po vrti. Nek se vidi kie i kak more svetkuvati. I v hižami svečučkuju adventske svečičke, a kinđaju se i božična drievca z bleščečimi kuglicami, licitarskimi srčekii žarulicami štere nam požmirkavljeju i donašaju božični vugođaj. Neki morti misliju da je se to prekičasto i detinjasto. Pa morti i je.

Ali komu tie posebni vugođaj ne dotikavlje serce,  ne vrne ga v detinjstvo i v obiteljsko ozračje gda smo bili mali, nevini, naivni i čistoga serca i pune duše. Veselili smo se dohajanju božanskoga deteta štero je naviek  bilo simbol svetla i ljubavi. Pa zakaj si ne bi i ovoga leta pribavili doživljaj takvog ozračja sreče i nade? Zakaj bar nakratko ne bi pozabili na grdu i ne baš obečavajuču stvarnost?

Pred nami je i Novo leto. I njega bumo slavili kie kak more i kie kak zna. Morti bu nas razveselil i novi, još beleši, čisteši i bleščeši sneg. A f  svetki bumo ispijali kupice (negde same domačega vina, a negde i šampanjca), skušuvali se med suobu, zaželeli si bolša duoba i zmenili si dare. I zapopevali  božične popefke! Maker nam se lanjske želje i nadanja niesu spunila, nesmemo se dati pustiti f smetje. Svoja nadanja bumo same ojačali? Neke i nie treba na to poticati jer su naviek davali se od sebe. Ak su imeli posel.

Preteklo leto smo puno toga preživeli i premogadili. Bumo i f ovom novem, maker bilo i trinajsto. Kakef smak svieta!. Kak narod smo preživeli i tuđinske deržave i ratove i gladi i grda proročanstva pa i ovo zadnje, majansko. Siem čitateljem želim sreću i zdravje. Mi verujemo v življenje. Mi smo neuništivi.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/nek-se-vidi-kie-i-kak-more-svetkuvati.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/nek-se-vidi-kie-i-kak-more-svetkuvati.html)
i(l):
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3547.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3547.pdf)


Dober ti večer gospodar, 03:41
Božečje (Božične) pesme OSS-a Buševec

Dober ti večer gospodar (http://www.youtube.com/watch?v=FQrvT-r5qwQ#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 31, 2012, 01:08:48 prijepodne

‘Kavalerski’ vleznite  v Novo (i novo) leto 2013.!

KRAPINA, ZABOK – Doček Novoga leta teri vas nabu nike koštal, a dobro bu vas razdrmal i zagrel zbog očekivanoga masovnoga odziva, on je na nekteromu od gradske placov. V Krapine buju od 22 vure prašili Kavaleri, delilo bu se i kuvano vino zabadaf, a v Zaboku buji igrali „Š(t)efovi tamburaši“ (Boss bend). Do jutra buju delali i si okolni kafeki (kafiči) i si buju ‘dijali’ kak jeno jer bu promet privremeno vugnut z centra, odnosno prevusmeren na okolne pravce. Sretno Vam Novo (leto)!

http://zpress.hr/kavalirski-ulazak-u-novu/ (http://zpress.hr/kavalirski-ulazak-u-novu/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Čakaj me, čakaj Novo let!
Kavaliri - Baurico - TV Spot, 02:41

Kavaliri - Baurico - TV Spot (http://www.youtube.com/watch?v=f6pZZkcvviA#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 02, 2013, 10:49:26 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 22.12.2012.

Dnevnik tate Bena

Kuruza


Piše:Tomislav Benčić   

Ko i na početku skoro svake kolumne da odma na početku razjasnimo neke stvari. Kad sam spomenul kuruzu nisam mislil ni najmanje na poljoprivredu niti na kukuruz. Pod kuruza sam mislil na jedan specifičan glazbeni izričaj. Te kuruze je furt bilo i bude je.

Uglavnom velika večina konzumenata glazbe posluša bar neki vid kuruze. Jer kuruze se more najti u svim glazbenim pravcima. Kad god nekoga pitate da vam točno definira glazbenu kuruzu dobili bute hiljadu raznih definicija. I nešči bu vaš omiljen bend ili pjevača del h kuruzu. Tak da je to čisto osobna stvar.

Več sam prošli tjedan napisal da sam sticajem okolnosti završil u jednom ugostiteljskom objektu gdje je sviral nekakav bend, posjetitelji su pili i tancali, a ja sam s ljudima s terima sam došel okupiral čošek šanka i nisam se hmeknul od tam do fajrunta. Pa bum sad napisal par svojih dojmova o mužiki tera se tam igrala i tera se često čuje iz raznih auta i gostiona.

Puno put sam bil na mestima gde igra mužika i gde ljudi tancaju i veseliju se. U određenom trenutku kad več nemreju tancati onda se zauzme neka statična pozicija i u znak veselja se zapopeva s mužikašima. Pa kad čujem tekstove tih pjesmi nije mi jasno kak se uz to veseliju. Upraf sad dok ovo pišem na televiziji na jednom glazbenom kanalu igra Zečić. Mam sam se zmislil one njegove „…o groblje, groblje ti bašto šarena u te se siju najljepša sjemena…“.

Normalan čovek bi iz tog stiha zaključil da je riječ o sprovodu. A ljudi kaj blesavi na to tancaju i popevaju kaj da im je drago kaj nešči prejde na neki drugi svijet. Najčešća tema takvih pjesmi je ljubav. Uglavnom nesretna. A tih ljubavnih tekstova ima svakakvih. Primjer: „…Kad sa njim spavam mislim da si ti…“. E tu treba kakav komentar? Kaj reči o takvoj tera to popeva?

Samo moja pristojnost teroj su me mama i tata nafčili me sprječava da napišem javno tu riječ. A ima i pjesmi o raznim seksualnim sklonostima. I to još stari čovek popeva. „…malo je malo noći da čekam kad češ mi doći da jedno drugom bol stvaramo dana je premalo…“. Kaj on čeka? Kakvu bol hoče od nje? Pa kaj to ona njemu dela dok su skupa? Zakaj si onda ne najde drugu?

Dobro, čul sam ja, doduše nisam probal, da ima onih kaj se oblače h kožu i lateks, vežeju z lisicama i lancima, tučeju z bičem i tome slično i povrh svega u tome uživaju. No, kaj baš i o tome treba popevati. Ili ja tu mužiku baš i ne razmem?


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-kuruza (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-kuruza)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Lepo je gledati šteri para ima.
Lepo je gledati šteri para ima.
Išče lepše videti šteri se z njim štima.

KOM3DIJA - Porci...junku...lovo 2009, 02:06

KOM3DIJA - Porci...junku...lovo 2009 (http://www.youtube.com/watch?v=LB1sule4c5U#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 02, 2013, 10:50:22 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 23.12.2012.

Iz bakine pučke bilježnice

Fajne babe nijiesu za muže slabe


Piše:Zoran Gregurek   


U zagorskim se domovima zimi, kad je bilo vremena na pretek, raspredalo i o pikanterijama, naravno onim ljubavnim. Tko je s kim, kada i zašto i kakvih ima muškaraca, žena... Tko je za koga, a tko nije

„ Fajne babe nijiesu za muže slabe. Je, vrak ti je lijiepu babu pri hiže imeti...nije tuo sam tak jer ona zna da je lijiepa i da ju trebaš držati kak kap vuode na dlanu... I mnuogi se rade k tebe navrneju gda znaju da bu ih fajna gazdarica podvorila... Je i če nijiesi stabilen vu glave i če nemaš poverenja vu takvu babu, mam si, dečec dragi, zgorel. Zate pamet vu glavu i naj se hlapiti onoga za koj nijiesi „, savjetovala bi naša hraščinska baka Ivka.

Znači li to da lijepe žene moraju uvijek biti uz prave „muškarčine“

„ Kaj ti je tuo muškarčina? Veliki muž? More biti i mali če je na mestu i spameten kak treba biti. Nijiesam ti same štiela reči da su lijrpe bebe za stabilne muže, nek opčenite. Da se saki ne bi trebal rijevati na saki posel, ake zate nieje. Znaš kaj mislim?! Znaš onu priču da je žaba digla nogu gda je vidla gde se kobile potkivaju. Je... saki trieba znati gde muje meste i ne se zanašati za neke kaj nieje za njega. Tuo ti je prve pravile za srečen život...Zapamti kaj ti govorim“,tvrdila je starica.

Kako se pronaći, odnosno zanti za što jesi, a za što nisi, nismo dali mira baki.

„ Poglej se same v jutre vu špigel... Če vidiš da nemaš lasi, naj govoriti da si saki dan na trajne... Če imaš lasi kak jež, naj reči da ti se čeljenka svijietli kak piesja jajca... Če si zvrneš žepe i nemaš ni prebite par, nej pripovijidati da buš puce kupil zlatni prstun a niemaš ni za pouol kolobara jegera... Naj ni Boga huliti ak si penežljivi ; žaliti se da si bez penez a z žepi ti vun curiju... Niti tuo ne... Budi one kaj jesi i točka „, poručila je baka, a mi smo se njom složili.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-fajne-babe-nijiesu-za-muze-slabe (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-fajne-babe-nijiesu-za-muze-slabe)

* * * * * * * * * * * * * * * *

Setala se fajna Mara KUD Prelog, 02:47

Setala se fajna Mara KUD Prelog (http://www.youtube.com/watch?v=X40vKXbqR3s#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 05, 2013, 11:18:24 poslijepodne
Međimurske novine
e-vundano 2012-12-31

Jožek radnik

Kakše župana bi, mi Međimorci, itak, šteli???!!

Otkak mo Lejpa naša vse huje i huje živi, otkak mi Međimorci, a i naši sosedi na Hrvaškoj, vse teži i teži, i to na škrge, dišemo i Zoki Milanović je vse dal v Božekove roke i furt čita Sveto pismo. Kam god ide nosi ga z sobom, jedino ne na partiski zestanek kaj se ne bi jegovi pajdaši žnjega smejali. A kak so več levi je, mogli bi se.

Kuliko sam mel za čuti, esdepeovci so z novim i mladim kandidatom za novoga župana obrnuli novo stranico vu našoj domačoj međimorskoj politiki. A vsi znate da so vsi naši političari mam kredo, pak so i oni odma bili barajt, po onoj narodnoj: vidla žaba kak konjo zabivlejo potkovo, pak je i ona zdigla nogo. Čim so esdepeovci kandiderali mužikaša za župana, mam so i druge stranke (i partije) napravile isto jerbo se po anketaj zazvedilo da so ve mužikaši, pjevači i bandisti na ceni.



Piše: Jožek radnik

Od da je čakoski gracki načelnik videl kak mo je zišel županiski pajdaš i međimorski župan, Ivek Perhočov, vse je del vu Božekove roke kaj se dotikavle novoga esdepeovoga kandidata za gradonačelnika v Čakovco. Otkak mo Lejpa naša vse huje i huje živi, otkak mi Međimorci, a i naši sosedi na Hrvaškoj, vse teži i teži, i to na škrge, dišemo i Zoki Milanović je vse dal v Božekove roke i furt čita Sveto pismo. Kam god ide nosi ga z sobom, jedino ne na partiski zestanek kaj se ne bi jegovi pajdaši žnjega smejali. A kak so več levi je, mogli bi se. Što zna kak bi to vse z novim, očem reči, drugoletošnjim županom bilo zišlo gda je i Ivek Perhočov dal vse vu Božekove roke. Što zna, makar se niti dragi Božek nebre restrgati, kaj se esdepeovcov dotikavle jerbo oni ne delajo stisko v cirkvi, pak niti Božek pravzaprav ne zna kaj bi oni šteli.

V cirkvu ne hodajo, a na partiskom zestanko držijo fige v žepo tak da je jako teško zazvediti kaj jiv muoči. Vse je to lejpo i dobro sam vam ja tu nekaj ne razmem: vsi ti drugovi zovejo vu pomoč dragoga Božeka za šteroga po dnevo govorijo da ga nega, da ne postoji, a po noči mo se stiha molijo i prosijo ga nek jim pomore.. Brzčas se je tu nekaj spremenilo, jerbo pre onima desnima je jutro spametneše od večeri, a kuliko vidimo, ovima levima se pak po noči vse rezbistri.

Ne bi vam znal reči je li je zebrani tej novi Zorčecov  polovni auto, šteroga DOZ plača ili pak ga još navek zbirajo, ali sam znuom da je naš međimorski šef državne televizije ili kak se to štacunski veli, dalekovidnice, gospon Mladen Šarić, bil na raport pozvani, očem reči, na jezikovo juho, k svojim šefima vu beli Zagreb grad, zakaj je nej nikaj nasnimil o toj kupčiji leta na falačko zemle med dvemi vodami. A vsi znamo kaj se na televizije ne pokaže to se je nej niti pripetilo. Najbrž je gospon Šarić, kak stari novinarski vuk, procenil da se z te mele kruh ne bode jel i neje dal vužgati kamero. Ali, kak vidimo, svekoliko gledateljstvo štero vsaki mesec plača tv pretplato, je štelo znati kaj on kak Zorčecov sosed , misli o temo novomo polovnomo auto.Malo je bilo čudno: Mladen dela vu hiži polek Zorčecovi Međimorski vodi i nemoje niti malo jalen. Mortik je gospon Šarić malo preveč zmočeni kaj ne vidi kaj mo se dela vu sosedovom dvoro i skradja je vura daj odide na bolovanje, kaj si malo počine i kaj mo se odštopa to šesto čulo po šteromo ga naši ljudi poznajo i poštuvlejo.

Da smo več pre Zorčecovomo novomo auto prosili so me nek napišem dopuno natječaja i nejsam mogel kaj ne bi to napravil:
-    - auto mora biti svetlo ili tamno črne boje, ali je to nej uvjet, nek se zna,
-    - novi polovni auto mora znati plavati kaj se ne bode ftopil kak stari,
-    - sici nesmejo biti v koži, ali morajo biti antibaktereiski kak ne bi rajcali prostato,
-    - ostalo vse kak je pisalo, ali broji na zadji haubi morejo biti i vekši od 4 ili 5.

Bil sam vam i ja pod čakoskom vurom i poslušal sam te spominke, duge kak pondelek, o temo kakšega bi mi Međimorci pravzapraf župana nucali i šteli: sposobnoga i dokazanoga, a nej čoveka z partiskom knigicom. Ali so ne nikaj rekli gde se mora dokazati: doma, na poslo, pre sosedo, vu politiki, športo, mužiki…?

Tak vam je i moj sosed Tonča nej bil zadovolen z svojom Barikom vu posteli, jerbo so se vsi jegovi pajdaši falili, kak na poslo tak i vu krčmi, kak so jive žene hicne, očem reči, vse vražje vu posteli, a Tončijova Barika je sam magadila i bila zadovolna z onim kaj joj je on dal i kak ga je nutri porinul. Nigdar se je ne bunila i navek joj je bilo dosti, kak god malo joj je dal i kak god kratko je to vseskup trajalo. Bariko je to muočilo kaj je Tončijo nigdar nej bilo praf, pak se malo, onak popajdoč, pospominala z pajdašicaj. Parpot je odišla k Juliki kaj joj je, prek knigici i televizije, dala navuke kak se da treba venomo priložiti, da mo tre ovo, da ono i tak dale. Jedno noč se je Barika reskoražila i pokazala je Tončijo vse ono kaj jo je Julika, štera je, med nami rečeno, vsa vražja vu tomo športo, tak mi je bar pajdaš Pišta rekel, navčila, a unda jo je Tonča zlemal. Kričal je kak stekli: gde se je to vse navčila i gde se i skim sprakserala. Što bi razmel te moške, nigdar jim je nej praf i ne znajo kaj pravzapraf očejo.

No, kakšega bi, itak, mi Međimorci župana šteli? Kakšega – to vas ja pitam? Vas i sebe! Maloga, velikoga, školanoga, spametnoga, preštimanoga, fajnoga, z ljubavnicom ili pak brez nje, z novim ili pak polovnim autom, labodoritaša ili pak mužikaša, poštenoga ili pak premazanoga z vsemaj maščaj? Doljanca, Goričanca ili pak Čakovčanca? Čim se to zazvedi unda bodemo vse znali! A unda bodemo po tomo ključo, oliti modelo, zbirali gradonačelnike i načelnike, tak kaj bodo vsi jednaki, mladi, lepi, pošteni ili pak stari i premazani i kaj bodo vsi slični jeden drugomo, kak jejci jejco.

Kuliko sam mel za čuti, esdepeovci so z novim i mladim kandidatom za novoga župana obrnuli novo stranico vu našoj domačoj međimorskoj politiki. A vsi znate da so vsi naši političari mam kredo, pak so i oni odma bili barajt, po onoj narodnoj: vidla žaba kak konjo zabivlejo potkovo, pak je i ona zdigla nogo. Čim so esdepeovci kandiderali mužikaša za župana, mam so i druge stranke (i partije) napravile isto jerbo se po anketaj zazvedilo da so ve mužikaši, pjevači i bandisti na ceni. Poglednite za štere candidate sam, za ve, uspel zazvediti: Dejan Hunjadi, SDP, to več i ftiči na kiti znajo, Žiga, Laburisti, Marjan Novak, HDZ, Vladek Novak, narodnjak, Laci Varga, nezavisni, Štef Taradi – Utek, «seljak» i slavek Faltak, obrtnik. Verjem da bode naše biračko telo zadovoljno, a posebno žensko, jerbo je ponuda velika i muzikalna, a do izborov bode se, brzčas, nekaj našlo i za muško populacijo. Nekaj mi je, zadnjipot, Julika pošepetnula da bi se ona štela kandiderati jerbo ima vse kaj se nuca, a posebno za moške!


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=18199:kake-upana-bi-mi-meimorci-itak-teli&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=18199:kake-upana-bi-mi-meimorci-itak-teli&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l), za teri dan:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine903i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine903i?mode=embed&layout=grey)
i(l), za teri dan:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/902/mnovine902i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/902/mnovine902i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ziga & Boris Lainer - Lasi Si Je Rudala, 03:49

Ziga & Boris Lainer - Lasi Si Je Rudala (http://www.youtube.com/watch?v=7WBhm6iMTF8#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 05, 2013, 11:27:02 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3546, 18.12. 2012.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Horvatova popefka – sonet

Našem se predsedniku Vlade saki čas nekaj zareče, a da mu nieje lehko, vidi se i potomu da je i Boga počel spominjati, a to se človeku dogodi gda se druge inštancije zataje.


Ja ga čist razmem. Ima  praf da misli  na  fnoge hrvatske podeljenosti. Pak si znamo da su Hrvati podeljeni na črljene, črne, zelene i žute, na lieve, desne i srednje, na večince i manjince, na fkradljifce i okrađene, na zaposlene šteri ne delaju i one šteri su nezaposleni, na one šteri su dobili vritnjak i ostali  bez zarađene plače  i, naravno otpremnine, jer su jim poduzeća propala, i na one šteri kak otpremninu dobiju po nekoliko milijunčičev (vmanjenica je namerna da se vidi kak su malo dobili).

Kie bi se to mogel zjediniti  i snajti se f takve zmešarije. A k tomu smo još  podeljeni i  na kajkafce, čakafce i štokafce, na školovane i neškolovane, na one šteri čitaju knjige i šteri ne čitaju ništ, a i na takšne osobenjake šteri knjige pišeju ili proučavljeju. A ima i toga pa  i paradoksalcov šteri takvim dokazima hrvatske podeljenosti skažuju zahvalnost za ono kaj su napravili za grad i za svoj paradoksalni narod. O glazbenoj podeljenosti pak, s obzirom na ovolietne “Barokne”, ne vupam se ni beknuti.

Na kraju vam, po dužnosti, predstavljam Marijana Horvata, pisca romana (prema “Karolini Suhodolskoj”  je skladana i opera), pripovesti i popefki. Na njegov tekst “Šlingom šlingan Jalžabet” je Štef Mikac skladal scensku sliku. Horvatova popefka, sonet na kajkafščine, vam je f prilogu:


Lepa Kata

Rastergana bluza, rascufana kikla,
razdrti cokoliši, lučeju van palci.
Na pleči ji grba odjenpot znikla,
kofrta na glavi kak gnezdo v trnaci.
Zbrazdano lice, povehnule čube,
roke drščeče, noge furt popleče.
Gori zdiže roke, skriva falše zube.
Ljudi stiha vele: “Neje mela sreče”.
Tak je došla doma lepa dekla Kata
za kojom ni tak zdavna zdihavalo selo.
Nišče ni bil dober, štelo joj se zlata,
odišla je v kraje gde se drugač melo.
Ofucali joj telo, oglodali kosti,
ostala bez duše.Sega joj je dosti.


http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/horvatova-popefka-%E2%80%93-sonet.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/horvatova-popefka-%E2%80%93-sonet.html)
i(l) str. 21 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3546.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3546.pdf)


POPEVKE SEM SLAGAL RITZ BAR ZAGREB 1941, 01:25

POPEVKE SEM SLAGAL RITZ BAR ZAGREB 1941 (http://www.youtube.com/watch?v=Be-80EknlgA#)

Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 06, 2013, 11:33:28 poslijepodne
Josip Kovačevič: Obitelska zadruga plemenite Kovačevičov

IV. TAL

OBIČAJI

         Blagoslov iž

         Na Ivanuše od starin se do ne-davno v Buševcu je bil blagoslov iž. Ludi bi povedali "Ide pop s križecom". Si zadrugari murali su f-iže dočekati blagoslov. Kak Buševec nekad ne imal puno iž, velečasni se ne žuril z obilaskom sela. Vjutro bi ga dovezel ze Staroga Čiča buševski foringaš (na federne kola). Velečasnoga bi pri blagoslovu iž pratili zvonar, teri bi nosil kandilo z tamjanom i zvonček, terem su se oglašavali pre neg bi vlezli f-ižu da domačini čuju do im dohaja v poset. Vu hodu bi popevali najviše "Narodil nam se kral nebeski..." ke bi f-iže domačini jenoglasno privačali. Drugi pratilec je nosil vreču preičenu prek pleč za skuplajne darov.
         Mam nakon ke bi vlezli f-ižu zvonar bi kredum gore na vrati z nutrešne strane napisal dojduče leto i kraticu od tri slove: G(ašpar) + M(elkior) + B(altazar), (n.p. 19 G + M + B 87), imena Svete tri kralov teri su pelani zvezdum došli pokloniti se novorojenomu Sinu Božomu. Domačini bi se klečeč križali i kušuvali raspelo.
         Posle blagoslova iž, tj. škroplejna svetum vodum, zajedničke molitve, čestitajna Bogeka (Božiča) i Novoga leta, daruvanja domačinov nabožnem slikicam, domačini bi vrnuli svojem  prilogom v penezi, jabukam bogeknicam (božičnicam) i povesmum (finum kudelum) z tere se buju delali štriki za cirkvena zvona.


         Staro leto

         Gospodari zadrug itali su jabuke v zdence da se posvete. Dečki bi znali dojti pod                    obluk i sve zebranice čestitati Novo leto i daruvati jabuku.
         V novešu dobu zvečera na bale (zabave) dečki bi kupuvali jabuke i daruvali svem zebranicam, ali i nijovem pajdašicam da im nabu nevugodno.
         Ob pol noči strelali bi z puški il kubur.

 
        Mlado leto

         Na Novo leto ranoranili su da buju prvi na zdencu "jagmili" (žurili se i rivali se)                   zadrugari do bu prvi zvlekel z vodum v kante ze zdenca jabuku. Do bi ju zvlekel, povedal je:
"To je sveta jabuka" i razrezal ju i sem dal da ju jeju kak bi imali zdravo grlo.
         Na Novo leto poželno je bilo da na-te den prvi strajnski gost, čestitar, f-iže bu muški ke je donošalo sreču. Kak i na Bogeka (na Božič) si zdravi zadrugari su murali iti k-meše ak je bila v Buševcu v Buševec i na poldešnu mešu" (v) Vukovinu.
         Kojnske foringe pak su hitale (žurile se) v Vukovinu, a posle meše galop, do bu prvi došel domom v Buševec.
         Na-te den si su pozorno slušali posle propovedi statističke podatke z župne
matice rojene i mrle, kuliko je prešloga leta mrlo župlanov, a kuliko rojeno, za sako selo posebno. Vu-tu dobu natalitet (priraštaj) je v vekšine sel navek bil vekši od mortaliteta (smrtnosti) stanovništva.
         Kovačevičova zadruga bila je sako leto se brojneša.

 
        Sveti Tri krali

         Na svete Tri krale (6. sečna) raskapal se bor f-iže.


         Blagoslovi

         Blagoslov vode na sv. Tri krale (6. sečna) održaval se samo v župne cirkve v Vukovine. Pod zvonikom v drvenomu bednu velečasni bi blagoslovil vodu. a župlani zimali v flaša  i posle meše nosili domom. Doma su škropili se prostorije se de je kakvo duplo (prostorija) i dvorišče (v stambenem i gospodarskem zgradam).


Zvir:
http://www.forumgorica.com/tradicija/zivlejne-v-turopolske-obitelske-zadruge/msg40524/#msg40524 (http://www.forumgorica.com/tradicija/zivlejne-v-turopolske-obitelske-zadruge/msg40524/#msg40524)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Jen dan v turopolske zadruge
Jedan dan u turopoljskoj zadruzi (1933), 24:47

Jedan dan u turopoljskoj zadruzi (1933) (http://www.youtube.com/watch?v=0udllDzcLU8#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 06, 2013, 11:35:06 poslijepodne
Zagorski list br. 325 / 08.01.2010.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE

Trekraljski pepel


Piše: Zoran Gregurek


Za zadnji dan božičnih blagdana, Sveta Tri Kralja, vezana su mnoga pučka vjerovanja, koja su se koljena na koljeno prenosila u zagorskim obiteljima.

- Negda nijesme se od Badnjaka do trej Kraljof z hiži nesili pepel i dogoreli vuglen, nek sme ga čuvali za 6. sijiečnja. Je,  posebne se pazile na pepel i vuglen šteri nije dogorel na Badnjak i te se je obavezne rasipal vu gorica i vu trnacu da bude gruzdje, sadje dobre rodile i da nas čuva od grduga vremena - govorila ja baka. Slična je sudbina i slame koja se na Badnju večer unosi u tople domove.


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg10464/#msg10464 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg10464/#msg10464)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Mirko Švenda Žiga&Đani Stipaničev&Mladen Grdović - Tri kralja jahahu (Božić u Ciboni 2008.), 03:05

Mirko Švenda Žiga&Đani Stipaničev&Mladen Grdović - Tri kralja jahahu (Božić u Ciboni 2008.) (http://www.youtube.com/watch?v=07i5MA3Q9kA#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 06, 2013, 11:42:35 poslijepodne
TRIKRALSKI ZVEZDARI 2013.    

Pozivlemo Vas na mednarodnu smotru

TRIKRALSKE ZVEZDAROV 2013.


V nedelu 6. sečna leta 2013. z početkom ob 18 vur

na prostorem Muzeja "Staro selo Kumrovec".

http://www.kumrovec.hr/neweb/index.php?option=com_content&view=article&id=347:trikralski-zvezdari-2013&catid=37:iz-turistike-zajednice&Itemid=71 (http://www.kumrovec.hr/neweb/index.php?option=com_content&view=article&id=347:trikralski-zvezdari-2013&catid=37:iz-turistike-zajednice&Itemid=71)

* * * * * * * * * * * * * * * * * *

TRIKRALSKI ZVEZDARI

Oko blagdana Sv. Tre kralov tradicija je, v sutlanskomu kraju , obhodna “zvezdarov” čez selo.

„Zvezdari“ su skupine od pet do šest mužov, teri pred kmicu i do kesno v noč idu od iže do iže i popevaju pesme vu slavu rođejna Jezuša Kristuša (Isusa Krista).

Domačin iže nudi je okrepum i nagrađuje z dari ( obično kolač, klobasica,vino)
 

Tri z skupine predstavlaju Sv.Tri krale i nose „zvezdu“ ( posebno zdelana maketa tera kaže dogotke oko rođejna Jezušovoga, a vu-sebe ima sveču tera se v određenomu momentu vužiga).

Običaj je posle II svetske vojne zamrl, a grupe se pre desetek let znova pojavluju.


Z cilom oživlavajna i popularizerajna običajov pokrenuti su „Trikralski zvezdari“.

Sad v „Najpoznatešomu (?!) selu na svetu“ na blagdan Sv.Tre kralov okuplamo skupine z : Kumrovca, Velike Horvatske, Ravnic Desiničke, Miljane i Tuhlja.
 

07.01.12. ob 18 :00 vur okupili bumo još više grup, kak i skupine tere to delaju v Republike Slovenije, pa bu dogodek imal mednarodni karakter. Zvezdari buju obhodili „Staro selo“ i predstavili običaj .


http://www.uzagorju.com/manifestacija-zagorje-trikralski-zvezdari-muzej-staro-selo-kumrovec-2012 (http://www.uzagorju.com/manifestacija-zagorje-trikralski-zvezdari-muzej-staro-selo-kumrovec-2012)

* * * * * * * * * * * * * * * * * *

Trikraljski zvjezdari, Kumrovec 6.01. 2010., 02:45

Trikraljski zvjezdari, Kumrovec 6.01. 2010. (http://www.youtube.com/watch?v=AFqT3bZWQ9A#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 06, 2013, 11:45:08 poslijepodne
V cirkve Sv. Tre Kralov v Kominu pri Sv. Ivanu Zeline


KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA

a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA (http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA)

b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294)

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820)

Na priliku z leta 2008. (1/5):

Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01. (http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 06, 2013, 11:46:12 poslijepodne
Sveti tri kralji

Sveti tri kralji so zvezdo zbrali.
Pa su šli za njo snočka i nacoj do tega kralj Herodeša. (x2)

Kralj Herodeš tak je rekel,
Da bi odma ž njimi tekel
Vu grad Betlihem tam kam ja nesmem
Ker se je mladi kralj rodil. (x2)

Mi smo donesli zvezdico
Ljubo Marijo devico
Ki je rodila sineka
Svim grešnikom spasitelja
Nacoj ti v zadnji čas zvezdica
Spala pri vas Marija rajđa polek nas. (x3)


BOŽIĆ U GORICI, KUD ŠČITARJEVO, 27 12 2011 , SVETI TRI KRALJI, 03:12

BOŽIĆ U GORICI, KUD ŠČITARJEVO, 27 12 2011 , SVETI TRI KRALJI (http://www.youtube.com/watch?v=4_JyrU2D43k#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 06, 2013, 11:52:22 poslijepodne
W. Shakespeare: Na Sveta tri krala... - KAJ, XXXVI, Zagreb 4-5 (2003.)
kajkavski prijevodi

WILLIAM SHAKESPEARE:
NA SVETA TRI KRALA ILI KAK OČETE


Z angleškoga pretočil na kajkavski i malo podomačil, za HISTRIONE, Anno Domini MMIII, Lacko Gerič

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro%28iliti%29za-kajkavsku-p%28r%29oeziju/msg9200/#msg9200 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro%28iliti%29za-kajkavsku-p%28r%29oeziju/msg9200/#msg9200)


Vjesnik / Kultura
14. i 15. kolovoza, 2003.

RAZGOVOR - Vladimir Gerić, redatelj i prevoditelj drame »Na Sveta Tri Krala ili kak' očete« koja se prikazuje u okviru 18. zagrebačkog histrionskog ljeta

KAJKAVSKI SE NE SRAMI NI NJEŽNOSTI NI SLABOSTI

Svaka se »norma« s vremenom istroši, postaje neosobna, općenita. Zato bježi u »šatru«, odnedavna u nepodnošljive prostarije i anglizme. Da ne spominjem povampirene politicizme i srbizme, koje nam mediji i pojedini političari sve više podvaljuju, kaže Vladimir Gerić

Kajkavski podjednako zna izraziti i bol i vedrinu, ali je često i – samoironičan


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23621/#msg23621 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23621/#msg23621)

Tri kralja jahahu u izvedbi ženske klape Luna – Kožino, 02:15
Video: Studio " G " Zadar / Audio: Studio HRT Zadar / Montaža: Emil Ćosić

Tri kralja jahahu u izvedbi ženske klape Luna - Kožino (http://www.youtube.com/watch?v=YFTLfeQpaUw#ws) 

Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 12, 2013, 11:15:21 poslijepodne
"Bajanje" u Međimurju

Na tom mladom ljetu,
zdravi i veseli,
tusti i debeli,
kak jeni jeleni.
Rodilo vam polje žitom,
dvor živinom.
Dej vam bog:
puriče, ročiče, teliče, čmeliče,
konjiče, voliče, štale žrebci, pojate s telci.
Hiže skinčiti i to z dečki,
koji ne miljuju puške, sablje gori zdiči
i za domovinu i krščonsku veru krv prelejati.
Koj visoko sedi, široko gledi
i belu ljeljuju v roki derži.
Dej vam Bog mira Božjega
i zdušnoga zveličenja nojveč.
Amen.

Srečen Božič!

http://glazba.biskupija-varazdinska.hr/djeca-i-mladi/zvjezdari/ (http://glazba.biskupija-varazdinska.hr/djeca-i-mladi/zvjezdari/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Varaždinski tjednik, 3. sečna 2013. / Glas građanov


Kočenska i zbeljefska božična šega

Jo vezda imam, ka namo cepidločili, kolo pedeset let. Dok sam bila mala puckica moj tatek je navek na Badjak hvečer donesev f hižu skorom celu balu slame. Još se dendenes zmislim kak je držav to slamu v roki i bajav. Zoto sam bila sa srečna i presrečna dok sam vloni čistam slučejno čula jenoga Gorekočenca kak tečno i sočno, unak praf po starinski recitera to istu bajalicu. Srce mi je zaigralo i rekla sam soma sebi - ak ju je več nešče zapamtiv da to nabu zabadaf. Tak je i bilo. Prvo smo ju zapisali, pak smo ju snimili na cedea, pak smo se zmislili da bi to bilo dobro ljudima pokozati. Poprem zoto kaj još ima unih koji se toga zmisliju, a koji su morti i negda zdavna i somi bajali.


Nojpredi smo se z velečasnim Karlom Koračevićem f cerkvi Uskrsnuća Isusova f Kočen Marofu se doguvurili, a unda smo si na Badjak hvečer lepo oblekli kočensku narodnu nošju, prepravili smo slamu i koledo i išli smo k polnočki. Peške. Nojmlajši član Teo Novosel je nesev fenera. Bormeš nas se je zišlo jeno dvajsti, kaj storih, kaj mlodih. Po potu smo popevali božične pesme i morem vam reči da mi je srce bilo veselo.

Jedva sam čekala da dojdemu f cerkvu i da naš Danijel Stanek, koji je bajalicu zapmtiv, lepo ljudima otčestita Božič po stori starinski šegi. Znola sam da bu ljudima koji buju to poslušali tak kak i meni i da bu im došlo drogo i milo koli srca.
Tak je i bilo. Dok se je složiv stolek i koledo i mi si z udruge f narodnim nošjama stali koli stola, kak prova velika družina to je bilo nekaj za videti. Spod stolnaka se je po starinski dev križ naprovleni od slame, a na stol kruh i v zdelici kajkašnoga zrja, respelo i sveča. Se je to bilo za dobrobit f drugi leti, ka bu sega obilja Božek dov.

F cerkvi su se svetla zgasila i došev je japa, f našem slučaju to je biv i pamtilec kočenske i zbeljefske bajalice gospun Danijel Stanek. Tak je lepo sočno otprepovedav bajalicu ka su i meni i drugima nekšne mrovlje prešle po hrptišču. Japa su nas pozvali ka si si pokleknemo kak prova družina i zmolimo očenaš, zdravumariju i slavaocu, a unda je rekev dedeku nek ogja doma kuri, a si drugi z družine da ideju na polnočku. Nojlepši del bajanja mi je biv dok nam je čestitor zaželev sega, samo ne betega. Uni z evropske unije tak i tak nam ne daju baš preveč hroniti žugice, racice i druge drobne drobnine kak bajalica veli, a da ne spominjem ludrice z maslom kad krof više niti nema.

Se f semu bilo je lepo, vidla sam da su nas joko slikali, a mi se vidi i da su jeni babici i dedeku ka su bili tam malo dale f cerkvi soze došle na oči. Kak i ne bi. Su se zasigurno f misli vrnuli f negdašje vreme, a negdašja vremena naveke nekšni žol zazivljeju vu nami.

Posle polnočke smo si na cerkvenomu dvorišču spili kuhanoga vina koje su prepravili udrugori Đurek Kobolof i Štefek Novoselof, pak su si ljudi lepo čestitali, malo su se med sobom pospominali, a mi se vidi da je i župnik biv nekak vesel i zadovolen.

Pot pak od cerkve do doma f lepi božični noči je priča zo se. O tomu bi se dola zapisati još jena ovakva notica. Zoto mlodi, a i uni stori, zgasite malo, kak se uno veli, fesbuka i mejla, esemese i druge potrebne stvori (samo če su v rokaj spametnih ljudi, kak je nedogo rekev jen član udruge) i ite nekam peške, spominajte se i ite jen drugomu f hižu, a morete se i učlaniti f Udrugu „Hajdina". Tam je nigdor ne dosadno, jer naveke zmišljamo kak bi ščuvali starinske kočenske i zbeljefske šege.

                               Precednica Udruge „ Hajdina "
                                               Ruža Levatič



* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

LIDIA BAYUK Murinsel-Celtica - Novo Se Leto Veseli, 02:54

LIDIA BAYUK Murinsel-Celtica - Novo Se Leto Veseli (http://www.youtube.com/watch?v=VRV6610LU7E#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 12, 2013, 11:22:18 poslijepodne
Hrvatsko slovo, 04.01.2013.
Šport

Piše : Zvonimir Magdić

Božićna bajka Purgera i Medvjeda

Nova je podjela svijeta. Granica nema. Da budem naslovno kratak: Medveščak - Vienna 4:0! U hokeju! Pa, jasno, na ledu.
Zemem film iz 1943. Istina, vrtio sam ga toliko puta. Ali, sad je sednul, kao nikad prije. Došel mi je, ko kec na cenericu. I, kaj gledam? Opet je Zagreb, opet je Štefanjevo.



Poslije krasnog koncerta, uz blagoslov kardinala Bozanića u Ciboni, vrtim internet. Novina još nema (tri dana!). Imam ideju, ali mi treba crvena staza na Sljemenu. Snijeg. I. sklizalište. I, nisam, praf za praf, pritisnuo niti jednu tipku, a ja već imam priču. Božičnu bajku. Dan velikih darivanja. Rodio nam se Isus.Bog i čovjek. Naš otkupitelj. I, pokoji darak ispod boreka, koje sam nekada, za komunizma, švercao noću, markaševačkim šumarcima, kao najveći tat da mi ga; na glavnoj cesti, ne „mazne" - milicija. Koja vremena! Horor! Jedan od njih, darova, je i Vienna! Bečki klub. Član hokejaške EBEL-lige. Do deset sati uvečer, na Svetog Stjepana, primus inter pares - kako kažu Latini. Prva, među jednakima. Žuti! A, onda, od dvadeset dva,"medvjedi" iz Zagreba, zgrabili su čelo. Prvi! S 4:0 potukli su Bečane. Miller dva komada (cvajštik), Buck i Greentree... U ledari, na Laništu. Uz božično raspjevane Purgere. Iako, a kaj drugo, strijelci ove utakmice baš i nisu iz Vlaške vulice. Ne rodom. No, tu se niš' ne mre. Ali - duhom. Nova je podjela svijeta.Granica nema..Da budem naslovno kratak: Medveščak - Vienna 4:0! U hokeju! Pa, jasno, na ledu. Koturaljkaju ga samo Latini. Moj me rođak Davor Benaković čak vleče na tekmu. On je furt tam. Ima vječnu ulaznicu, za sljedeću stotku od godina. Kibic, of glave do pete.Pune brade Onaj, pravi.Ipak, ja idem doma. I, zemem film iz 1943. Istina, vrtio sam ga toliko puta. Ali, sad je sednul, kao nikad prije. Došel mi je, ko kec na cenericu.I, kaj gledam? Opet je Zagreb, opet je Štefanjevo. Danas, dvorana blista luksima. Onda, nebo je baš na taj dan, na Štefanjevo, bilo nad kraljevskim i slobodnim gradom,

Zemem film iz 1943. Istina, vrtio sam ga toliko puta. Ali, sad je sednul, kao nikad prije. Došel mi je, ko kec na cenericu.I, kaj gledam? Opet je Zagreb, opet je Štefanjevo plavo. Modro. Ko more Adriaticum. Sunce. Na igralištu Concordije, u Kranjčevićevoj ulici, reklo bi se danas, na igralištu Zagreba, gala-predstava... Vienna!   Da, žuti. Bečani.Nogomet. Pobjednik njemačkog kupa, koji se zvao Tschamerov pehar. Samo su im gaćice plave. Znam, točno. Jer na toj velebnoj utakmici, stojim na istoku. Meni je jedva trinaest. Čak, još i nije. Ali, kad igra Građanski, sav u plavom, s Koturaške ceste, u tom trenutku, proglašen prvakom Nezavisne Države Hrvatske, bez izgubljenog boda, onda se bez mene, ne mre. Posjet, do apsoluta. Petnaest tisuća ljudi! Poravnan rekord s one slavne igre predstavništava Zagreba protiv Madrida, deset i nešto više godina, ranije, kad je - s dva gola Ice Hitreca - tučen Madrid (2:1). Ja sam upao u pravi vrtlog njemačkih vojnika. Oni čak navijaju i ručne sirene. Glasni, i preglasni. Ali, od trenutka kad partija počinje, njihova če grla biti sve tanja. Tiša. Nije čudno. Igra Građanski. U punom švungu. U silnom poletu.U postavi, koja će se pamtiti dok je svijeta i vijeka. Lešnik; raspoložen, Wolfl pri udarcu, obrana neprijelazna, Glaser bez posla! Poredani, a zgusnuti zajedno s bečkim nogometašima, prije utakmice, koji imaju visoku cijenu. Pa, baš oni, bečki nogometaši nose predstavništvo Trećeg Reicha. Svi čekaju i tiho se pribojavaju Deckera. On je duša i vođa Vienne. Jedan od najboljih njemačkih igrača. Jer je Austrija, od tridesetosme pod „anšlusom". I ja se, u toj masi pitam: „Bu naš Oskar (Jazbinšek) zel" to čudovište, koji navodno, ima pet nogu a zabija svaki gol - glavom! Joj, pa koji mi je vrag (novinari!), pa tko je ikad išel kraj Oskara? Nikad i - nitko !Bogmeč, nije ni Carl Decker. Bio sam, dugih ljeta nakon te štefanjevske utakmice Građanskog i Vienne, s Deckerom. Ja i Zlatko Kranjčar, pa ja i Otto Barić. Nije zaboravio niti jednu jedincatu minutu te zagrebačke borbe. Ustajao je i mrmljao: „die Grosse Građanski". A, njemu je Belac Lešnik, centarfor Purgera, ostal u pameti: „Lešnik, o Mein Gott...!" Čak je obećal da bu došel s Purgerima na bijelog litraka i reš pečenog pajceka. Purgeri su zbrisali Deckera. A gurnuli pod nos, krcatom gledalištu Lokošeka. I sad je tisak moćan i otresit: „Došli smo gledati Deckera, vidjeli smo Lokošeka." On je došel iz Varaždina i zamijenio, u važnoj ulozi graditelja igre, bolesnog Antolkovića. Bio je junak te utakmice. Igrao je nepogrješivo. Ne visok, naoko težak, ali čvrst i stabilan na nogama, točnih proigravanja, imao je čitavu igru na dlanu. Građanski je igrao superiorno. Potisnuo je V iennu u mišju rupu. Dugački Schwarzer na golu, koprcao se kao som od „stotke" na suhom.3:0 Građanskog. Nakon kolosalne igre. Takvu, Europe ne će vidjeti! Sve do igre Građanskog i madžarskog prvaka Navgvarada, koju su plavi dobili, Čak i pred samim Poglavikom! Sjećam se ko danas, Franjo Wolfl, koji je imaj nezapamćen šus,i to s obje noge - za razliku od Honvedova pukovnika Puskasa, koji je drapal sam s ljevačom - svojim „topovima" kosil je sve pred sobom. Bečani su padali, pogođeni Marškinim bombama. Čak i vratar Schwarzer. Wolfl je i zabil, iz jedanaesterca, drugi purgerski gol. Prvi je ,,htil" Zvonko Cimermančić. A trećeg, tu sliku imam pred sobom, još i danas. Zakaj? Jer sam bil tak dobro postavljen, kod te akcije Purgera, skup s mojim tatom, koji - Mile moj - nije nikad više otišao na utakmicu , nakon što je Građanski - crvenilom noći - likvidiran. Sve, do danas. Pucanje korner s desne strane. Cimerova lopta pred vrata, a Lešnik, koji je uvijek klel kad mu je netko diral loptom dotjeranu bijelu kosu, pa su ga zato i zvali Belac, izvlekel se u zrak a - sve se to odigrava na jugu, u zadnjoj minuti utakmice, i na svoj način, samo je očešal loptu u mrežu, kraj tolikih Wienera (pravi pravcati šnicil u jaju od domaćih koka iz Šestina). 3:0. I svi juriš doma, u birtije. Veseli i radosni, u stilu božićnjaka: „Radujte se narodi...!" Pa, danas je Štefanjevo , 1943. Onda, plavi Građanskog: Glaser, Brozović, Dubać, Pleše, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Wolfl, Lešnik, Lokošek i Kokotović. Danas, na Štefanjevo 2012, protiv bečke Vienne, modri hokejaši Medveščaka: Ouzas, Filipec, Martinović, Bozic, Greentree, Buck, Perkovich-Letang, Weigh, Koren, Brine, Bouchard - Sertich, MacAulav, Miller, Naglich, Fraser-Šijan, Vedlin, Trstenjak, Yelovich, Kostović. Netko je šapnul: „Pa kaj su 'medvedi' bolši od Purgera!" Još tiše, netko ga čvrknul za vuho, toga glasnogovornika, iz mase. „ A, da su Purgeri imali sličuhe. I- palice...!" Ha-ha.ha... Jadni su, u čitavoj toj božičnoj priči bili samo nogometaši (0:3) i hokejaši Vienne (0:4)! Žuti. C est la vie. Kaj se tu more...

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

HASK Gradjanski Zagreb, 02:10

HASK Gradjanski Zagreb (http://www.youtube.com/watch?v=X4JD3Q64bCs#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 12, 2013, 11:25:02 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundato: 07.01.2013.
 
 
Premišlavanje Jožeka radnika
 
Vseposud kuhje, a pravi kuhari čuda koštajo

 
Piše: Jožek radnik

Srečno vam novo leto želim. Želem vam čuda zdravja (peneze ne, jer penezi kvarijo ljude) i malo sreče, jerbo so ovi na Titaniko vsi bili zdravi, meli so viziperte od doktorov, ali so nej meli srečo! Očem kaj mi, vsi skupa, preževimo. Kak god steška! I kaj bodemo, vsi skupa, živeli na sveto i celo ovo leto. A unda, pak znova!


Moram vam reči da nikaj nebode od bandistov i mužikašov na listaj za naše nove župane. Brzčas bodo i druge stranjke odustale od svojih bandistov čim so esdepeovci vugnuli svojega mužikaša Deana Hunjadija. Znuom da mi bodete gombali kak sam vam hitil peska vu oči z tom svojom muzičkom listom, ali tak se vse nekaj kazalo, a i tak so se spominali klošari, šteri se shajajo pre čakoski gracki vuri. Morem vam reči da je to bilo prvipot, vu zadjih deset let, kaj so oni v kmico vritnuli. I to sam zato kaj so se ne nadjali kaj bi nešči, v denešje vreme, vupal deti demokracijo na stran i stornerati legalno zebranoga Deana i zameniti ga z Ivicom, šteri je zgubil. Ali, kuliko vidimo, nigdar ne smeti reči nigdar, jerbo je politiki i političaraj nikaj nej nemogoče. Ve je zišlo po onoj starinskoj: kaj Međimorci znajo kaj oni pravzaprav očejo? Najbrž mi v Zagrebo to nejbole znamo i zato bodo oni zglasali onoga šteroga mi zberemo. Pak to je i za jiv nejbole, jerbo i mi v Zagrebo bodemo unda z tem zadovolni. Kuliko sam mel priliko čuti, naši esdepeovci sam stiha morgajo sebi v brado i šepetujijo, kaj znači da so zadovolni ili pak ne vupajo n ikaj reči.  I Ivica je zadovolen. A Deana je nišči, osim novinarov, nej nikaj pital. Dean ima ve dva rešeja: ili bode stiha i ostal v Partiji ili bode odišel vum i gombal. A dok odide vum več ga ne bode nišči poslušal, a niti pak nikaj pital!

Čakoski turistički težaki so nam zrihtali Adventa vu grado Zrinskih. Nejpredi je tej čakoski Advent počel par dni raneše nek on pravi vu cirkvi, ali je zato tjeden dni duže trajal. Gruntam si da je vredo kaj turistički težaki imajo svojega Adventa, brzčas oni znajo kaj delajo, a i zakaj. Čakoski Advent je završil na staro leto, očem reči, na dočeko novoga leta. A na dočeko so Čakovčanci poslušali klapo Maslina kak lepo popevle, a posle so gledali staroga filma (ne bi vam točno znal reči štera je to po redo bila repriza), jerbo je Jura Stublić nej došel, a žnjim je nej došla niti jegova grupa Film.Vsi šteri so došli zbogradi jega mogli so si nekaj spiti pod šatorom, ali so se nej mogli napiti, jerbo je konobarov bilo premalo, a i muhljavi so bili. Mortik je doček predugo trajal, pak so bili zmočeni ili pak so precjenili svoje pijanske mogučnosti. Kak bilo da bilo, morali smo trezni oditi z Trga i žejo vgasiti vu nešternoj drugoj alkoholnoj radionici. To smo i naprajli jerbo smo dimo došli dok se je denilo. Znate i sami kakša je bila megla, pak nam je po dnevo bilo nejsigurneše kaj ne bi fulali hižo i završili vu sosedinoj postelji.

Odnegda sam doma poslušal, govoril mi je nejpredi japica, a posle i japa, kak je kuhja zadje mesto vu šteroj mi moški moremo pokazati vse kaj znamo. Ali kotač sreče i vsega drugoga se furt obrača i ne stoji nigdar, pak se to vse spremenilo. Dok se naše žene borijo za ravnopravnost, mi pomalem popuščamo, a one nas, kaj nam se zafalijo, vse fletneše i sigurneše ravnajo bliže kuhji. Tak nam je i tre da smo nigdar nej znali pofaliti ono kaj so nam one skuhale, ali zato one falijo vse kaj mi z kuhje donesemo, makar posle to nečejo jesti. To se vam zove marketing. Tak sam vam i ja mislil, ali dok sam videl naše dva Međimorce, Nikolu Lesara i Markija Palfija kak so kuhali, unda sam si i ja počel gruntati da je nej tak hudo delati v kuhji. Dečkima vsaka čast, osvetlali so obraze našaj kuharaj i kuharicaj, ali kam god dojdem, vu Hrvaško, vsi me fkriž gledijo, smejejo se z nas i nekše papučare nam namečejo. Ali nemajo oni pojma, pak što dela v kuhji bar je ne nigdar lačen. A vu ova teška krizna vremena nejglavneše je preživeti, a ako očeš preživeti moraš jesti, a ak očeš jesti (tak nas naše žene vučijo) moraš si skuhati. To vam je tej naš međimorski perpetum mobile, oliti odgovor na vječno pitanje: kaj je bilo predi kokoš ili jejci? Marko i Nikola so se pokazali, a  vsima nama želim čuda sreče i uspeha u borbi za kuhačo. Moj prijatel Pišta navek fali svojo ženo kak mo dobro kuha, a on joj pomaže okoli posode: ona pere, a on zbriše…

Vsaka rit dojde na šekret. Tak bi se moglo reči za krčmare z šterima porezniki očejo dojti na kraj. Nej znati vu šteroj krčmi so ministro Liničo ne dali računa, pak je ve zmislil porezne kase za vse krčmare. To je bila greška z nesagledivaj posljedicaj. Kaj ne bodete mislili da ja branim krčmare. Ne! Da so bar delali pol-pol, očem reči, pol sebi vu žep, a pol da so zapisali vu porezne knige, ali ne oni so trifrtalj zrivali sebi vu žepe, a poreznikaj malo vejč kak nikaj. No, ne ruon nikaj, ali sam nekše droptije. Pak da je bilo vse vu redo ne bi jiv Slavek zel na zob. Ne bodo oni več pobirali vrhje, a poreznikaj davali sam kiselo mleko. Malo mi se krčmari milijo, ali brzčas Slavek ima praf: pak smo nej mi tak čuda pili kaj bodo krčmari kulaki postali nego kaj bode Lejpa naša vejč mela i kaj bodo naši japeki i mamike meli za penzije.

Nebrem razmeti kak so Kinezi mogli prebrojiti svoje Kineze i to za štiri mesece, a naša statistika je, za leto i pol, dala vum sam pol istine. Ak je Kinezov nekaj meje od milijardo tristo, a nas nekaj vejč od štiri milijone kaj mi delamo tak dugo. Nekaj si gruntam da bi naši statističari morali vsakoga našega čoveka poznati, kak nas je čuda, a ne kaj filozoferamo i dremlemo nad tem spiskom. Ve dok je te naš popis došel vum več je ne točen jerbo nas več fali. Vsi znamo da smo se mi zalenili, a i naši mladi se držijo fkrej od posla posle šteroga se deca dobavlajo. Nikak nebrem razmeti i to kaj minister Jovanovič oče vu škole zrivati odgoja za zdraviče vu šteromo bodo vučili deco kak se nebodo deca delala i kak je nejsigurneše da zemejo stvar vu svoje roke. Bodete vidli, ak to uspe, kuliko nas bode črez deset let.
Nej znati kaj se je ve, itak, pripetilo z tem Zorčecovim novim polovnim autom. Dok je natječaj vum došel vsi novinari so doleteli kcoj, od novin, prek radija do televizije, a ve dok so nabrnkali ljude i ljudi nebrejo spati dok ne zazvedijo kakšega bode, ipak, auta vozil Jožek (moj imejak) Zorčecov? Prosim vas, pomorite ljudima!

Povjest se ipak, tu i tam, ponavla. Cirka vsakih sto let! Najme kaj, drugoga januara 1919. leta je doktor Ivek Novakov postal povjerenik za Međimorje, a minulo je nekaj meje od sto let i župan Ivek Perhočov je postal međimorski povjerenik. Velijo da je povjest učiteljica života, a neje to niti tak strašno ak vsakih sto let idemo na popravni. Kaj ne?

Srečno vam novo leto želim. Želem vam čuda zdravja (peneze ne, jer penezi kvarijo ljude) i malo sreče, jerbo so ovi na Titaniko vsi bili zdravi, meli so viziperte od doktorov, ali so nej meli srečo! Očem kaj mi, vsi skupa, preževimo. Kak god steška! I kaj bodemo, vsi skupa, živeli na sveto i celo ovo leto. A unda, pak znova!


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=18254:vseposud-kuhje-a-pravi-kuhari-uda-kotajo&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=18254:vseposud-kuhje-a-pravi-kuhari-uda-kotajo&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 64 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine903i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine903i?mode=embed&layout=grey)
i(l) str.sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/903/mnovine903i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/903/mnovine903i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vulenček - Međimurje, kak si lepo zeleno, 03:28

Vulenček - Međimurje, kak si lepo zeleno (http://www.youtube.com/watch?v=5VxEKDbyzw8#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 15, 2013, 10:43:49 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 11.01.2009.

Za dušu za spomenek

Konec svetkem i poklanjanju

Fala Bogu da su „cajti za daruvanje“ za nami. Nebuju nam z se novin, z se obloke z teremi lučeme h sviet bljesikele sakojačke nacinfrane face tere dajeju poklone, alji za tere se niesu zmučilji i vruči napilji vode, kak naši ljudi veljiju. A gda i lucke poklanjaju, ne lučeju „bokce“ teri poklone dobivaju h oči nek tam kaj bu ju bolje nasljikani. Takvi poklanjaju poklone same jemput h ljetu i te tak da bi cielji sviet mogel videti. Oni pak teri darujeju dare, daruvane od Boga znaju da su cajti za daruvanje navieke. Daruvani bez halabuke. Daruvani smieh žalosnomu, kupičička radosti žejnomu veselja, diel mladosti zrelosti i starosti, rupček za plačne oči..... .

Piše: Nevenka Gregurič



Svetki su za nami. Božič, Nove ljete i Tri kralja brze su prešlji. Hnogi su prešlji ove dane od doma. Za nadati se je da su pajdaši i za nje nabavilji svete vodice. Po svetu vodicu se išlje dan prie Blagojavljanja ilji Tre kralje, gda se pri večrnice negda, a i denes blagoslavjlja friška voda.

Bez svete vodice hiža nigdar nesme biti. Šega je te još i den denes i kak god bilji sfrčkani čez življenje ipak morem sigurne reči da je malje tera hiža, denes, bez blagoslovljene vodice. Istina i Bog, zgubil se je on sveti i pobožni način gda se je voda od večrnice donesla dima. Puti se je flašičička h tere se voda čuvala kaj se nej slučanje z ruk ilji z nadra posmeknula i unda se rezbila, a voda rezljejala ilji potepla. Imeti i malu flašičičku za svetu vodu bilje je prave malje bogatstve.

Gda se je voda prinesla z blagoslova i došlje se h dvorišče triebalje je poškropiti ž nju se kaj se našlje h stanju i oko njega. Poškropilje se dvorišče, štalske stanje, blage, vugljiči hiže, ciela hiža i si hižni. Do poškropljenuga z svetu vodu nie mogel ni coper ni vurok. Betežnem se dalje i da si malje gutneju svete vodice, kaj bi lježe podnašalji bolji tere su jih pritiskale.
Radost svetka Blagojavljanja, z svetu vodu poljiepšalji su i dejčeki teri bi h večerku hodilji popievati pesmu:

....“ O sveta Tri kralja
O blažen vam dan
Kad sveti kralj mladi
Bil z neba poslan.....“

Staru pesmu h večerku, pod obločecem, več duge nie čujti. Retke gdoj več škropi dvorišča, vugljiče i hižu z blagoslovljenu vodu. Malje si i ovak gruntam da je denes po hiža morti radi toga furt nekakva halabuka ilji nemir. Kak da je z večine hiž prešla radost i ljubaf tera bi triebala biti. Blaženost, ljubaf, veselje, radost, sreču i smieh morti rajta mirnoča. Morti bi triebalje biti menje halabuke.

Denes zate poljehku oporavljame vuhe od halabuke tera nas je hvražala dug cajt. Kam si se god obrnul, bečalji su sakojački čački. Nasmejani, restancani, svetliječi... Na se načine vljieklji su nas da nekaj kupime kaj bi druge obraduvalji. Čovek je stvoril nove cajte tere si oče pocinfrati z sakejački čački ilji bi reklji moderne, pokloni. Pokloni teri se poklanjaju ilji dobiju, trebalji bi pokazati kuljike nešče nekuga ima rad. Ilji pak kuljike poklone dobi poklonjene tuljike ga drugi imaju radi. Po tomu zgledi da oni teri niesu pune poklanjalji ilji dobilji poklone niesu vriedni. Ipak, istina je pune drukčeša. Pokloni teri su zavladalji svietem očeju skriti one kaj je čovek dobil na dar od Boga. A te je da i on sam more ne poklanjati nek daruvati pune več nek se bleščeči papier more zamotati. Tie dar teri je dobil od Boga je dar da ima rad druge ljudi, da bu dober otec ilji mati svoje dece, dobra čer ilji sin svojem starcem, da bu prema drugem dober, da bu z pajdašem gda bu mu teške i unda gda bu mu ljiepe....

Tie dar nosi hu sebe i more prepoznati da mu nešče onak od srca daruje svoje cajte. Da mu od srca, oči govoriju kuljike mu čez življenje nešče znači. Da bi svoj dar ljubavi, radosti, topljine i dobrote daruval nekomu ne mora biti z halabuku. Daruvane more biti z stiha, alji da podjednak raduje onuga gdoj daruje kak i onuga gdoj dar prijemlje. O tomu nie trieba delati halabuku, jer saka halabuka ne cinfra nek nagrđuje daruvane.

Fala Bogu da su „cajti za daruvanje“ za nami. Nebuju nam z se novin, z se obloke z teremi lučeme h sviet bljesikele sakojačke nacinfrane face tere dajeju poklone, alji za tere se niesu zmučilji i vruči napilji vode, kak naši ljudi veljiju. A gda i lucke poklanjaju, ne lučeju „bokce“ teri poklone dobivaju h oči nek tam kaj bu ju bolje nasljikani. Takvi poklanjaju poklone same jemput h ljetu i te tak da bi cielji sviet mogel videti. Oni pak teri darujeju dare, daruvane od Boga znaju da su cajti za daruvanje navieke. Daruvani bez halabuke. Daruvani smieh žalosnomu, kupičička radosti žejnomu veselja, diel mladosti zrelosti i starosti, rupček za plačne oči..... .


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-konec-svetkem-i-poklanjanju (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-konec-svetkem-i-poklanjanju)

Citat:
Fala, 07:08
Gusti Draksar - Fala Božek za Međimurje
http://www.youtube.com/watch?v=A-x3_XVVEVY (http://www.youtube.com/watch?v=A-x3_XVVEVY)

Popevke tere smo imali rad
Melodije koje smo voljeli Vlaho Paljetak TV Zagreb 1976
, 11:17

TV emisija ze serije "MELODIJE TERE SMO IMELI RAD", teru je vuredil legendarni Saša Zelepugin. V ove emisije je vugostil velikana kompozicije lake not Alfonsa Vučera. Kratke forme, z nekuliko crtic z negovoga života, beglajtane z četiri pesme z negvoga repertoara v zvođejnu Mirka Cetinskoga i Ibrice Jusičovoga. Pelatel emisije je Relja Bašičov.
Pesme: Za svaku dobru reč, Marijana, Popevke sem slagal, Adio Mare

Melodije koje smo voljeli Vlaho Paljetak TV Zagreb 1976 (http://www.youtube.com/watch?v=AEcDx7KmQqM#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 15, 2013, 10:48:21 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3549, 08.01. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor  

Brige nas ne ostavljaju ni pokle božičnih i novolietnih svetkov 

Pokle božičnih i novolietnih svetkov polehko se treznimo od blagdanske opijenosti i slavlja i nazaj privikavljemo na sakidešnje posle i navike. Kak god smo se veselili i popevali, a najljepše naši svetski poznati i domači glazbeniki v Kazališču na Božičnem koncertu, posebno onu popefku di se spominje zdravlje, veselje i obilje, dočekalo nas je same obilje računov i poskupljenj. Maker su nam geltašlini pokle svetkov ostali čist tenki, nekak se itak živi.


I kaj ve? Pitanje je tu. A odgovor? Brige nas ne ostavljaju. Ni naši politički prvaki nas ne kuraže niti obečavljeju boljšu 2013.  Nekak su postali realisti i pravi pesimisti jer bu nam ovo leto jako teško. Nebu nas spasilo ni ak ipak vleznemo v Evropsku uniju, če nas naši dragi susedi Slovenci vutem ne zastave. Neki su strahu Euniji i vele da bi trebalo Slovence poddusiti da nam pak naprave nekšnu zmešariju, meddržavnu predstavu, z nekim sličnim onom našem naivcu šteri se v cugu hrustil protiv Slovencov pa su ga osudili i v rešt zaprli. Ali to su same bedarije.

Varaždinci su si z Slovencima dobri susedi, prijateljuju z Ptujčani pa i VKD zmenjuje susrete z njihevimi posleniki pera. A zapraf je to starinska metafora jer denes saki kie derži do sebe tipka direkt f “kompač”, a fnogi si preiskavanjem interneta i čas kratiju. I ja sam male “surfala”. Baš se preveč ne razmem, ali tu i tam mi se posreči. Dospela sam do  podatkov o VKD-u, o šterom i nema preveč zapisov, ili su vglavnem zastareli pa su me zmislili na neka dogajanja štera su mi več skorom čist zvetrila z glave. Razveselil me natječaj (za članove Društva) za 16. broj Varaždinskoga književnoga zbornika. Vekadejacem još naviek nie presušila inspiracija, kak god da nam je zahirela materijalna potpora, a povečal se rashod. Lani je zišel 15. zbornik, kak i zbornik najboljih tekstov z natječaja “Senje i meteori” i četiri samostalne knjige članov Društva ( I. Kunić, J. Kropek, M. Tušek i B. Težečki - Kekić).

Zapraf, pred kraj 2012. zišla je i knjiga dramskih tekstov štera bu predstavljena vu veljači. Vu nje ima i dost kajkafščine, pa ju zate ovde spominjam. A ono kaj Varaždince sigurno zanima je to kaj bu “Stanek d. d.” naskorem vun zišel z proširenim Rječnikom varaždinskoga kajkavskoga govora Tomice Lipljina.

Riečnik nas bu zmislil na fnoge rieči štere su diel našega jezikovnoga nasleduvanja, ali su skorom čist pozabljene. Oprimerene su izrekami štere nam na oči tiraju suze od smeha. Našu književnu publiku čakaju zgodne stvari.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/brige-nas-ne-ostavljaju-ni-pokle-bozicnih-i-novolietnih-svetkov.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/brige-nas-ne-ostavljaju-ni-pokle-bozicnih-i-novolietnih-svetkov.html)
i(l) str. 21 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3549.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3549.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vudri brigu na veselje

Višnja Korbar - Tancaj tancaj / Šala bila,šala bu / Pri veseloj Zagorki (Krapina 2008) HQ, 04:17

Višnja Korbar - Tancaj tancaj / Šala bila,šala bu / Pri veseloj Zagorki (Krapina 2008) HQ (http://www.youtube.com/watch?v=WDzWkSlO3xY#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 19, 2013, 01:12:47 prijepodne
Varaždinske vesti, br. 3550, 15.01. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Negdar su plakali... 

- Viš, na priliku, pred tridesetimi lieti, a bil sem još mali dečec, moja se babica molila Bogu da moj tatek čim predi ide f penziju, a denes se moja babica Bogu moli da ja čim duže dielam i da me prerano ne pošlju v mirovinu..



Prek božičnih i novolietnih svetkov smo se kojkak zabavljali pa je bilo i zabavnih spomenkov  kak na priliku ovie. Čula sem ga v cugu šteri je od Zagreba pospane i od slavlja zmučene ljude peljal vu Varaždin. Cug je kloparal, a ljudi su driemali i drmusali se.Negde pokle Zaboka, v cug je došlo jeno društvo, ne baš čist trezno, ali dobre raspoloženo i još sigurno na nogami.

Jedni od nji  su ostali stati pri vrati, a drugi se sprešli gor-dol po vagonu i onda  si seli  f pregradek iza mene i nastavili  spomenek, jasne na kajkafščine, i to otprilike ovak:

- Ja ti trdim da mi, društvo f celini, kak god da nam je, v zadnje vrieme zapraf napredujemo.
- Kak to misliš? Pa f čemu? Pri takve politike!
- Viš, na priliku, pred tridesetimi lieti, a bil sem još mali dečec, moja se babica molila Bogu da moj tatek čim predi ide f penziju, a denes se moja babica Bogu moli da ja čim duže dielam i da me prerano ne pošlju v mirovinu..
- No, pa kaj s tiem? Babica se jednak moli Bogu. I negdar i denes. Kaj bi tak stara druge i dielala?! Ja tu ne vidim nikakev napredek. Same je tvoja babica starejša. Pa morti ima več sto liet!
- Hi,hi, hi, ha, ha ha  - čul su se nekšni promukli ženski glas.
– Ta ti je dobra! Ves si vražji! Kaj ne, Vincek je naviek bil šalni.
- Nek mi razloži tie svuoj napredek! Nek ne govori kaj god!
- Kak ne razmeš? Prie se molila da se tatek ne diela predugo nek da si male vživa v prirode i brine za grunt, a denes pak želi  da ja imam posel i vživam v delu. Kaj to ni napredek?
- Kaj god! Ljudi naviek dielaju same zate kaj moraju. Ne vidim nikakšne razlike.
- O, je! Tu su najmenj dvie razlike. Perva je f terminologije, a druga f penezi šteri se f mirovini dobivljeju.
-  No, dobre. S temi razlikami imaš praf. A napredek?
- Kak ne vidiš! Napredek ti je i f razlogu za molitvu. I za plač.
- Naj biti smešni. Kakev pak vezda plač?
- Viš, onda se je plakalo zakaj se mora raditi, a vezda zato kaj ljudi nemaju kaj delati. Kužiš?
- Ne! Ne vidim kaj zaprav hočeš reči.
- Ne vidiš? Ne vidiš zate kaj još niesi zgubil posel, dobil si stan pa ne moraš otplačati kredit, nijenom prijatelju niesi jamec pa ne moraš plačati kredit mesto njega… Zate se niesi razvil do stupnja da razmeš napredek. Gda se to dosegneš, razmel buš.
- Hote k vragu  s tiem mudrijašenjem.Rajše bumo popievali – začuje se znovič onie ženski glas i zaprične: “Kaj pa nam moreju, moreju, moreju, kaj pa nam moreju…”

Da je cug stal, popevajuč su zišli vun,  a meni pak je još dugo vu vuhima zvonilo ono: moreju, moreju…


http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/ (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/)
i(l) str. 21 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3550.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3550.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Prečitajte (skoro pa) aktuelno vundajne "Varaždinske vesti"

http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Sulić Drago - Ivica Šerfezi i Ljupka Dimitrovska - Kaj nam pak moreju.flv, 02:37

Sulić Drago - Ivica Šerfezi i Ljupka Dimitrovska - Kaj nam pak moreju.flv (http://www.youtube.com/watch?v=WRcHnIwjuhI#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 19, 2013, 01:21:50 prijepodne

Vuz nižeže opisani četiriletni (l)jubilej:

Ben fatto. Grazie tante.
(Dober posel. Puno fala)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zagorski list
e-vundano 16.01.2013.

Dnevnik tate Bena

4 godine

Piše:Tomislav Benčić

Prešle su evo 4 godine kak pišem ovu kolumnu. Znači da dok ovo čitate i Gracia več ima pune 4 godine. Usput je to i kolumna s rednim brojem 200. Ljepi okrugli broj.



Oni teri redovito čitaju to kaj pišem zmislili se buju da sam h prošlom broju napisal da bum doma za doček. I tak je bilo. Bili smo doma. Sve do nekog doba. Dok nismo prešli h nočni klub teri je tu noč delal. Meni je to tam zgledalo kaj da je nekakav električarski bal. Dok je mužika igrala posjetitelji su zdigali ruke h zrak i mahali ž njima, otprilike kaj da šrafiju žarulje. Sva sreča kaj su ti prazniki gotovi.

Jedan dio onih kil kaj sam zgubil, sam u vrlo kratkom vremenu povrnul, pa sad opet moram na djetu. Svake godine isto. Pretjerivanje u jelu i pijači. Pa nakon toga samokažnjavanje u vidu redukcije jela i pijače. Pa onda sam sebi velim da drugo ljeto to tak nemre iti. I na kraju se sve opet ponavlja. To je jedan začarani krug iz kojeg se nemre van.

H novo ljeto smo ušli s par novih zakona i propisa. Tak je uveden pedeve na kruh i slično, ali je zato smanjen za ugostiteljstvo. To bu reklo da bu kruh poskupel. Prema tome bi cjene h ugostiteljstvu trebale opasti. Kruh za sad još nije poskupel (nadam se da i nebude h ovom vremenu između sad kad pišem i sad kad vi ovo čitate). Zapraf nadam se da kruh uopče ne poskupel. Niti cjene h gostionama nisu opale.

Stroži je i zakon za one kaj divljaju po cestama. Da se mene pita ja bi to još jače kažnjaval. Jer ti kaj divljaju po cesti imaju bjesne i skupe aute. I imaju š čim divljati. Ja i da hoču divljati nemam š čim. Nemrem prejti na autocestu i voziti se 200. Jer mi auto tolko nejde.

Ima i nekih izmjena kaj se tiče seksa. Če se hočete poseksati s vlastitom ženom ona vam mora izričito dozvoliti to, jer če se i malo premišlja onda je to silovanje. Za to sam več osmislil rješenje. Složil bum obrazac kaj bumo spunili prije seksa, h terom bu žena svojim potpisom dala suglasnost za obavljanje te jedne od bračnih dužnosti. Jedino kaj nisam siguran e bi prije toga trebalo tu suglasnost ovjeriti pri bilježniku.


Zvir
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-4-godine (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-4-godine)

Citat:
Hura Ben! Ben Tur Hur

Ben-Hur b] - Trailer [1959] [32nd Oscar Best Picture], 03:03

http://www.youtube.com/watch?v=LlzfqVtmxVA (http://www.youtube.com/watch?v=LlzfqVtmxVA)

Fala, 01:48

Fala (http://www.youtube.com/watch?v=c2VopBJiYGQ#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 19, 2013, 01:38:03 prijepodne
Međimurske novine,
e-vundato: 14.01.2013.
 
 
Premišlavanje Jožeka radnika
 
Zakaj vsi sam Slaveka kunejo?

 
Piše: Jožek radnik

Nej znati je li je minister Slavek sam za to kriv, očem reči, za te poreze i te nove porezne kase ili pak je tu mel prste i precednik Zoki, ali kak se čuje nejveč kletvi, i to vu ove svetke, ide na jegov račun. Ljudi, očem reči, verniki vu božično vreme ne delajo preveč grehi nek se pazijo, ali ovo leto se klelo Slaveka tak kaj se vse iskrilo, tu i tam je zgledalo kak pravi vatromet. Em so ga kleli krčmari zbogradi kasi jerbo jim čiste peneze vum z žepov vleče, em so ga kleli bokci šterima je vudril pdv-a na kruh i mleko, a vsi drugi so kleli i jega i krčmare, jerbo je zmenšal pdv-a v krčmaj, a nikaj je ne faleše. Te vsi grehi na Slavekov račun bodo došli vum na velikoj spovedi za Vuzem. A Slavek je brzčas to znal, pak se vugnul kaj ne bode čul i odišel na doček v Dubaji. Brzčas je on dobil božičnico da je mogel iti za razliko od navučitelov šterima je falilo za šoping.


Međimorje naše malo je pak došlo na prve stranice novin, na vse glavne vesti na radio i televiziji, ali po ničemo spametnomo. Za minule svetke so se dva obesili jerbo so ne mogli najti zajedničkoga jezika z pucom, očem reči, ženom. Of drugi, v Gornjoj Dobravi, je ne obesil sam sebe nek i dvoletno dete. Nej znati kakša ga je to huda pamet obletela kaj je to z detetom napravil. Več je dostik veliko nevolo napravil kaj je na sebe roko zdigel i štrika si zaštreknul okoli svojega šijaka, a ne kaj je to i z detetom išel delat. A dete je nej nikaj krivo: neje krivo kaj je melo takše roditele šteri se svadijo, a niti pak je bilo krivo kaj je bilo živo. Ali kaj se more, od toga kaj se pripetilo se nebre pobeči. Isto tak so se, na krajo minuloga leta, dva brati spominali (i to ovi čokoladni) z sekirkami vu rokaj i to tak dugo kaj je jeden odišel po riti k meši. Brzčas so spominka počeli pre kupicaj, a čim ga več pijače unda ga pameti vse meje i meje.

Neje čuda cajta minulo od da smo bili glavni v Lepoj našoj zbog radi poplave v Puščinaj. Kuliko vidimo, ovi z Hrvaške zazvedijo za nas sam unda dok imamo nekše nevole. Za nekaj dobroga i lepoga nas nišči ne pofali, a mi sami se neznamo faliti. To so nas ne navčili naši starci.

Isto tak smo punili novine i vse ostalo kaj ide k tomo kcoj da je državni SDP-e respustil svojo županisko organizacijo v Međimorjo i to sam zato kaj so naši međimorski esdepeovci mislil da bi Dean Hunjadi bil bolši kandidat za župana od Iveka Perhoča. Z tem so se v centrali v Zagrebo nej mogli složiti, pak so po zakono jakšega, respustili međimorsko organizacijo i postajli Iveka za povjerenika. Najgerek sam, što bode, itak, ve moral znova Iveka zebrati za kandidata za župana na izboraj v majušu? Je li se naši esdepeovci morajo premisliti ili bode to napravila partijska vrhuška v Zagrebo ili kak to nešterni pajdaši velijo: demokracki centralizam, oliti centralni komitet, i kaj bode z  esdepeovcima šteri so svojega glasa dali Deano? Je li bodo i oni mogli na popravni ili bodo zišli kak Damir Kain v Istri?

Pomalem se zahuktavle predizborna kampanja, makar se još nikaj ne zna. Još je nišči ne vum dal svojega kandidata ili pak kandidatico za novoga župana, a verjem da ga vsi več imajo prepravljenoga. Makar se je ne, vu ovim teškim vremenima, lefko sesti vu županov stolec, očem reči, foteljo, ali navek ima onih šterima to paše, makar ga penez nega, a i čuda od lani fali. Nejpredi so počeli esdeepovci z Deanom, a kak je to nej prešlo i vsi ostali so zategnuli ručne brenze. A po gradima i opčinaj vsi čakajo ove v Županiji. Posebno se to odnosi na Grad Čakovec gde, bar za ve, vedri i oblači SDP-e, a vsi drugi čakajo je li bode Gracki odbor blagoslovil željo Brankija Šalamona za još jeden mandat ili pak bode cugle gracke vlasti ponudili mlajšemo partijco Gordano Vrbanco ili pak skojevco Štefeko Kovačovomo. Vsi znajo vse, čuda se kombinera, ali se čeka dok zapuhne veter iz Zagreba kaj nej pak došlo do raspuščanja i Grackoga odbora. A mortik povjerenik ima i to vu svojaj, ne preveč jakaj, rokaj?

Svetomartinski načelnik Francek Makovec je na zadjemo lanjskomo zestanko Opčinskoga vječa, pred vsima i na glas, rekel kak se ne kani i po šestipot kandiderati za načelnika, ali kuliko sam mel za čuti, več se počelo svetkuvati, pak ga je nej nišči ozbiljno shvatil. Francek se, najbrž, ravna i po šestipot na izbore, a kaj se unda ovi v Čakovco čudijo kaj bi Šalamon štel biti četrtipot gradonačelnik. A i gospa Dragica je petipot vu Saboro. Znate kak vekijo športaši: pak rekordi so za to kaj se rušijo!

V minulo sredo je naša Međimorska županija preslavila spomendan pripojenja Međimorja svoji zemli Hrvaškoj kam i spada. V sredo 9. januara smo se zmislili na isti den 1919. leta da je na Fratarskomo trgo bila Velika skupština na šteroj je bilo cirka okoli deset jezer Međimorcov. Na toj Skupštini so naše mamice i japice potvrdili da se slažejo z onim kaj se je pripetilo na Badnjak 1918. leta da je vojska došla z Hrvaške i pretirala Mađari prek Mure. Vse je to bilo rešeno onak kak je Ivek Novakov splaneral i mi Međimorci smo znova, a i zanavek, postali Hrvati. Moram vam reči da se pre gracki vuri spominajo, i to na velikom, da je denešja županiska vlast, štera je letos organizerala toga Spomendneva (a i lanjsko leto je ne bilo čuda bole) na čelu z županovim pobočnikom Davidom, to mela prek i 1919. leta, Međimorje bi još navek bilo pod Mađarima.

Nej znati je li je minister Slavek sam za to kriv, očem reči, za te poreze i te nove porezne kase ili pak je tu mel prste i precednik Zoki, ali kak se čuje nejveč kletvi, i to vu ove svetke, ide na jegov račun. Ljudi, očem reči, verniki vu božično vreme ne delajo preveč grehi nek se pazijo, ali ovo leto se klelo Slaveka tak kaj se vse iskrilo, tu i tam je zgledalo kak pravi vatromet. Em so ga kleli krčmari zbogradi kasi jerbo jim čiste peneze vum z žepov vleče, em so ga kleli bokci šterima je vudril pdv-a na kruh i mleko, a vsi drugi so kleli i jega i krčmare, jerbo je zmenšal pdv-a v krčmaj, a nikaj je ne faleše. Te vsi grehi na Slavekov račun bodo došli vum na velikoj spovedi za Vuzem. A Slavek je brzčas to znal, pak se vugnul kaj ne bode čul i odišel na doček v Dubaji. Brzčas je on dobil božičnico da je mogel iti za razliko od navučitelov šterima je falilo za šoping.

Još jempot se pokazalo da paper vse zdrži. Najte me krivo razmeti, nesam tu mislil na šekret paper, nek na on novinski. Naši stareši bi rekli da je to isto, jerbo se je negda i novinski paper nucal v šekreto. Sam par dni je minulo od ovoga leta i več sam prečital da je lani kriza ( nej sam naša nek i svecka) došla do poda i da ovo leto moremo čakati i bolše dneve. Vsega dva dni sam bil vesel i zadovolen, a unda sam v istaj novinaj prečital da je istina kak nas je kriza (nas i našega standarda) stisnula do poda, ali ovo leto se ne bodemo nikam gori genuli sam moremo završiti v pelnici. I unda čitaj novine!!!?


http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=18327:zakaj-vsi-sam-slaveka-kunejo&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=18327:zakaj-vsi-sam-slaveka-kunejo&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine904i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine904i?mode=embed&layout=grey)
i(l) str. 56 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/904/mnovine904i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/904/mnovine904i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Gordana Ivanjek & Duško Modrinić - Penezi,penezi (Popevke zanavek) Krapina 2012. , 03:01

Gordana Ivanjek & Duško Modrinić - Penezi,penezi (Popevke zanavek) Krapina 2012. HQ (http://www.youtube.com/watch?v=gUQlT4lOP-c#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 21, 2013, 11:30:58 poslijepodne
Pred-predlajnski sneg

Varaždinskě vésti, br. 3393, 12.01.2010.

Klopotec

Sneg i lopate...


Na priliku, v četrtek je nacurelo snega ober Varaždina malo više nego kaj smo se nadali. A gda sam se prijepoldan, i to malo kesneše, vputil špancirati po gradu – ne samo da sam se šklizal nego sam bubnul na pleča i vse četiri zdigel v zrak! Najme, dok se naši cestari dobro brigaju da ceste i vulice buju v redu, da se z autima more prejti, za pešačke trotoare se to baš i ne bi moglo reči.


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg10611/#msg10611 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg10611/#msg10611)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Prelistajtě nôvi broj “Varaždinca”
(živopisano (online) izdâjně “Varaždinske vésti”):

http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * 

Preštimani gospon KloPOTec – kajkavski call-um-nist z «Varaždinske vésti“ na tur-for-um-u
(samo za registrerane korisnike;
 vupisati  Klopotec vu iskalicu v desnomu gôrnomu čošku na sledeče stranice):

http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * 

Spot  Več tri dana varaždinske grupe Pot*
* Plemenita ObčinaTuropôlska:

https://sites.google.com/site/turopole/Home/plemenita-opcina-turopoljska (https://sites.google.com/site/turopole/Home/plemenita-opcina-turopoljska)
www.turopolje.hr (http://www.turopolje.hr)

Pot Vec tri dana (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 21, 2013, 11:32:02 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 18.01.2013.

Iz bakine pučke bilježnice

Če je vu sijiečnju zelena ledina, slabe se bu kotila živina

 
Piše: Zoran Gregurek

Če je vu sijiečnju zelena ledina, slabe se bu kotila živina. Naši stari nigdar nijeisu vuoljeli da bu sijiečenj topel, bez snega, pun dežđa i blata jer tuo nije zdrave vrijieme i grdi je znak za živinu. Govorile se da tuopli siječenj donaša zlo za koce i za štale i da živina štera se bu okotila ili stelila te lete, ne buog zna kakva, govorila je naša hraščinska baka Ivka.

Starica je pojasnila što za gospodastvo znači loša telad, prasad i perad

„ Tuo znači da ti se rodi slabi mjcek šteri teške napreduje i nikak ne nabira kilažu. Onda ti od krave poceka brijieg mlijeka, a teške mu se kile primljeju. Z njim vekša muka i trošek nek korist. Pri svinjami tuo znači da se oprasiju se prasičke, a jen ili nijen pajcek. Niš zate kaj su presičke i one muoraju živeti (smijeh), same kaj one slabeše nabiraju i imaš velike izdatke i problemof gda su pitanci jer muoraš paziti el se goniju jer ju onda nemreš klati. Slabe piščetke, purice, guoske i race, znaš kakve su ?! Drubne kak tičeki pak ih muoraš šuopati i šrota potrošiti na pretek da bi k nečemu bile. I gda se tuo nekak zbaviš, onda ti na kvarne lete vu kotec i štalu duojde bolest i puol ti toga ponište. Je, tak je negdar bile, a ve nemreš vu selu čuti kravicu da zabeči i rijietke kokota da zapopievlje. Ve bečiju same traktori, a popijivlju telefuoni bez špage (mobiteli) i škatule štere ti oči kradu „, rekla bi starica.

Kako dobro započeti godinu, interesiralo nas je.

„ Budi pošten, dober sused, prijatelj, kum, muž, brat, zet, sveker ili kaj več jesi. Iste vrijiedi i za babe. Naj si preveč toga vu glavi zatuviti da muroaš napraviti, nek skrbi pomal, poštuj bližnje i stareše, budi ponizen pred Bogom i uspel buš, garant. Tuo kaj mam neš imel penez punu vreču i kaj te bu kakva nevolja tu i tam znašla, naj se brinuti. Se bu došle na svoje jer lete je duge“,zaključila je baka i uputila se prema kalendaru govoreći:  „Jaj, kak je sijiečenj dugi mesec, treba ga zdurati“.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-ce-je-vu-sijiecnju-zelena-ledina-slabe-se-bu-kotila-zivina (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-ce-je-vu-sijiecnju-zelena-ledina-slabe-se-bu-kotila-zivina)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Dreletronic - Vumrl Mi Je Pajcek Moj!, 05:29
vumrl mi je pajcek moj
za štalo sam ga zakopal u gnoj
jer pajcek se nemre dat na mirogoj

Dreletronic - Vumrl Mi Je Pajcek Moj! (http://www.youtube.com/watch?v=yypWzMRSDMU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 22, 2013, 11:36:57 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 08.01.2009.

Iz bakine pučke bilježnice

Nieža kokošami rit razveže

(Agneza, Janja, Neža)


Nieža je prava sredozimka, šteru z prve strane grieje Sebastijan (20.01.), a z druge Vincek (22.01.). Naše su babice furt rekle da Nieža kokošami rit razveže i da od toga dana (21. siječnja) kokoši bolše jajca nesu. A dobre je kokošami za velike zime davati male kuhanoga vina. Ne samoga, več stari kruh vu njemu namakati i kokoši budu tuo rada kljuvale i bolše bud nesle
 
Piše: Zoran Gregurek



Siječanj mnogi nazivaju najduljim mjesecom u godinu jer dolazi nakon podužih blagdana kad se ljudi financijski stroše, pojedu i popiju najbolje što su imali, pa prvi mejsec oduvijek malo stegnu remen.

Kako se nekad živjelo u prvim danima novih godina, u što se vjerovalo i čemu se veselilo, znala je pričati hraščinskabaka Ivka, pučka sveznanlica.

- Prve dane nuovoga leta furt se slabeše jele jer su ljudi i prije bili puni mesa i kolčof od božiča, nuovoga leta i Tri Kraljof. Najlepše je bila gda se te dane zelje kuhale, na juhu ili z krpicami, ili kakva kisijiela juha da bi se zliječili želuci onijime šteru su preveč pojeli i spili si za božične dane - govorila je baka. U siječnju je nekad uvijek bila velika studen i ljudi su s nestrpljenem čekali takozvane sredozimce da počnu odbrojaviti dane zimi.

- Nieža je prava sredozimka, šteru z prve strane grieje Sebastijan (20.01.) , a z druge Vincek (22.01.) . Naše su babice furt rekle da Nieža kokošami rit razveže i da od toga dana (21. siječnja) kokoši bolše jajca nesu. A dobre je kokošami za velike zime davati male kuhanoga vina. Ne samoga, več stari kruh vu njemu namakati i kokoši budu tuo rada kljuvale i bolše bud nesle - savjetovala je baka. Baka nam je otkrila i kako se po životinjskome ponašanju može zaključiti koliko dugačka će biti zima.

Če vu siječnju čuješ lisca da laje, onda znaš da huda zima tek dolazi jer je te prefriganec zišel z luknje se male razijienuti, koje pišče fkrasti da bi se natrag zavlekel i još par tjednof miren odspal - rekla je starica.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-nieza-kokosami-rit-razveze (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-nieza-kokosami-rit-razveze)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ladarice- Mesec Sveti, 01:39
Mesec sveti ober kleti, joj mama zima mi je,
Joj mama zima mi je, mama zima je.
Kaj bi rada mila kći, jel' bi rada robec ti?

Ladarice- Mesec Sveti (http://www.youtube.com/watch?v=qsFPDccWeJY#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 22, 2013, 11:49:02 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 19.01.2009.

Iz bakine pučke bilježnice

Ak je baba na proslave Vincekovoga, tuča bu curela



Piše: Zoran Gregurek

Naš Vincek šteri puniš naše kupice- okriepi nas.
Ti šteri mutiš naše glave- okriepi nas.
Ti šteri razigravaš naše trudne oči - okriepi nas.
Ti šteri razvezuješ naše jezike- okriepi nas.
Ti šteri pesme tiraš na naša vusta- okriepi nas.
Ti koji bedastoče pripovijiedaš čez nas- okriepi nas.

- Tak se negdar i denes vrši običaj gdja se na Vincekove duojde vu gorice (trsje) i popieva velikomu vinskomu svecu Vinceku. A saki gazda i družina z subo muoraju imeti kobase štere oviesiju na trse i mladoga vina da se tuo zalieje - govorila je hraščinska baka Ivka o narodnim običajima za sv. Vinka. A sv. Vinko predskazuje kakav će sljedeće jeseni biti urod grožđa.

- Če Vinceka sunče pece, v lagve vine teče. Iste tak se rekle: ake na Vincekove z krova teče, onda na jesen i vu lagve teče, kak i da je vinogradara dobre da se vrabec vu mlake na Vincekove okuplje jer bu druge lete pune vina. Zate su se naši veselili če je Vincek donesel ne same sredinu zime jer je sredozimec, nek i topleše vrijeme i da strohe curiju. Nije dobre ka bu na Vincekove hudazima, jer tuo naveščuju grde i slabe rodne lete - rekla je baka Ivka. Savjetovala je i kakvo se društvo mora okupiti na Vincekovo u vinogradu i kod klijeti.

- Ake su i babe na proslave Vincekovoga, druge bu lete tuča gruozdje oprala. Iste tak dece ne smeju biti na Vincekovovu jer ni tuo ne donaša dobre - pripovijedala bi baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-ak-je-baba-na-proslave-vincekovoga-tuca-bu-curela (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-ak-je-baba-na-proslave-vincekovoga-tuca-bu-curela)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Citat:
Arcan dišeči

Od svela do smrkla Gorica sem bil
Arcana dišečeg da bi vuzgojil
Škarjami ga rezal, z metačum škropil
Zaperke mu trgal da bi un rodil

Vincek, vincek, kaj je to vu tebi
Bez tebe me Barek nebi zvala k sebi
Vincek, vincek, kaj je to vu tebi
Bez tebe me Barek zavolela nebi


Nastavek teksta:
http://www.forumgorica.com/sport/9-malonogometna-liga-vukomericke-goric-2012-mnlvg-9/msg45390/#msg45390 (http://www.forumgorica.com/sport/9-malonogometna-liga-vukomericke-goric-2012-mnlvg-9/msg45390/#msg45390)

Arcan dišeči, Pokupski biseri,Božič na Gorice,2008 12 29, 03:41
(Pokupski biseri na reprize VGFa igraju “Arcana dišečega”)

Arcan dišeči,Pokupski biseri,Božič na Gorice,2008 12 29 (http://www.youtube.com/watch?v=exU_qVyiPfc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 23, 2013, 11:48:04 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3551, 22.01. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor  

Gde su oni išli f školu?
 
Puno ljudi misli da prinas nekaj ni kak treba. Zaprav, da nikaj ni kak treba. Po novinami i na TV-u još naviek traju svađe polek zdravstvenoga odgoja i ponašanja i rečnika javnika od šterih takev rečnik ni takve ponašanje niesme očekivali i fnogi se pitaju gde su oni išli f školu i gde jim se zagubila ona mala knjigica štera se zove Bonton.


One nejavne, mučeče i trpeče obične ljude, šteri se to moraju poslušati, trpeti našu javnu sramotu i živeti privatnu žalost, a bormeš i strah od se večih računov i nesigurne budučnosti, lovi nekšna bezvoljnost i osečanje nemoči. Niotkud nema nikakšnog ohrabrenja zate kaj denešnjim obečanjem političarov male kie veruje, a ni oni nam ne nudiju baš svietle perspektive.

Morti je nekojih ipak sram. Za primer takvega stanja more se zeti jen mali, za večinu denešnjih, za kruh sagdiešnji zabrinutih ljudi, male važno Varaždinsko književno društvo, predmet mojega zanimanja i o čijem delovanju nastojim nekaj pisati. Najme, prošle subote (12. sečna, januaruša ili malobožičnjaka, kak hočete) ovega nesrečnoga 2013. leta, bila je godišnja i izborna skupščina Društva. Od skorom pedeset ljudi šteri su se vglavnem trsili da v Društvo budu primljeni, komaj se skupil kvorum. Od predstavnikov medija ni bilo ni traga. Precednica, gđa Nada Rukav-Bogojević štera se ni za živu glavu na tu dužnost nie več dala kandidierati, podnesla je izvešče o temu kaj je z velikim naporem i z malo penez Društvo ipak napravilo, a i ciela je skupščina pretekla po semi pravilimi štera se vutem moraju poštivati. Ni drugi bivši predcedniki/ce se za tu funkciju niesu dali nagovoriti na kandidaturu jer je to nie same protokolarni položaj neg teška i naporna obveza.

(Dek je bilo penez i mogla se deliti potpora za izdavanje knjig, bilo je i zainteresieranih, a vezda su se pasivizierali uprav oni šteri su od Društva imeli največu korist.) Zebrano je novo vodstvo, a nazočnikov je bilo komaj tulike da se zbereju obvezatna organizacijska tiela i komisije Društva. Za novoga precednika zebrani je gdin Nenad Slukić. Kaj to ni viest!? On je v predstavljanju svega programa nastupil prilično ohrabrujuče pa je z tiem unesel i male optimizma. Ali ono kaj je v semu meni ostavilo najžuhkeši občutek, bilo je očitovanje bivšega vodstva o brisanju z članstva onie šteri niesu plačali članarinu. Jake malu. Jeden od njih je osamnaest liet nie za nju maral, a dobre zna da je nužna za financieranje aktivnosti VKD-a. Kaj reči na se to? Ništ! Zbilja se nema kaj još reči.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/ (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/)

Citat:
8. Več za Kaj dela on kaj Kajkavski kune, špota i švanji neg on kaj zpametno štoka o Baladam Miroslava Krleže.

Prof. Željko Funda: KAJOFILSKO-KAJOLOŠKA DEKLARACIJA O KAJKAVSKOMU JEZIKU

http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg3144/#msg3144 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg3144/#msg3144)
Citat:
Bonton u restoranu – Pervan , 06:51
http://www.youtube.com/watch?v=b32b-TptupY (http://www.youtube.com/watch?v=b32b-TptupY)

.... žena me špota i kune
Klapa Kmeti - Žlabrava baba, 02:40

Klapa Kmeti - Žlabrava baba (http://www.youtube.com/watch?v=LxpNqstStu8#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 23, 2013, 11:49:43 poslijepodne
Pred-pred-lajnski sneg

* * * *

Zagorski list br. 325 / 08.01.2010.

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Piše: Nevenka Gregurić

ZIMSKE HUNCUTARIJE I KOŠTE

Škornji su bilji puni snega, a nuče trde kaj špleh, zeblje je za noge tak kaj niesi znal čieve jesu. Unda se skočilje dima gret i sušit. Na šparetu je navieke bilje topluga kuhila teruga su napravile babice ilji mame i z fugu kruha znalje se okriepiti dušu z jeljem. H zimsku dobu kuhala su zimska kuhila. Če bi k tomu bilje još i kakef štrukljec zelnice ilji komaček strepe, nigdar veseljiešuga. Živelje se unda fejst drugač, bez sakojačke kerifeke, alji nekak zadovoljneše. Deca su navek bila črljena, vesela i zadovoljna.

Denes med cinfrastu i lagodnu koštu teške moreš najti nekaj praf domače po žmahu i po duhe. Morti su radi toga furt si nekak hudi, bljiedi, skore zeleni.

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg10608/#msg10608 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg10608/#msg10608)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Tia Pikija 2009 01 17 Stigleci Paris UNESCO Mamica su strukle pekli, 0:56

Tia Pikija 2009 01 17 Stigleci Paris UNESCO Mamica su strukle pekli (http://www.youtube.com/watch?v=_n-7V3UygKo#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 24, 2013, 11:37:50 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 10.04.2010.

Iz bakine pučke bilježnice

Lipa čuva od urokof

Pripremio: Zoran Gregurek


Zagorci su od nekada štovali pojedine vrste drveća i pridavali im ljekovita svojstva. Koja su to drva i što su ona liječila, dobro je znala naša hraščinska baka Ivka – pučka prognozerka.

- Naši su dedeki i babice znali govoriti da se vu dvorišču bez velike sile nesmeju rezati drva. Tak nije bile smeti dirati lipu štera je družinu čuvala od sijieh bolesti, od zla i urokof. Iste tak, šte je krej emkote imel vrbe, nije ih dal seči, jer se govorile da se z vrbu more kaditi i vradžbine delati. Vrba je dobra protiv bradavic i to on dijile drva šteri je vu vuode namočen - rekla bi baka. Na cijeni je bilo i bijelo drvo, posebice breza.

- Je, brijiza se kuristila protif reuma. Njezine liste treba sušiti z tijeim previjati buolna mesta na tijielu. Saku ranu je lijičila buorova kuora, a od javorove kuore kuhal se lijek protiv zubobuolje. Prije gda nije bile medicine, ljudi su se tak najviše vu šume liječili. Primerice, gda ih je jake grle bolele, skuhali bi si rastove kuore i z tijiem spirali grle - savjetovala je baka. Ima i drva koje nipošto ne smijemo sječi sve dok se sama ne sruše.

- Ni za kaj na svijetu niej smeti poseči biezgu, jer tuo donaša veliku nesreču. Biezga je jake opasne drve i nešteri niesu šteli ni sedeti vu njezien sience gda ih nej črne sile obuzele - govorila je baka i pri tom se smijala, ne vejrujući baš u svaku mudrosloviju koju je zapamtila u djetinjstvu.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-lipa-cuva-od-urokof (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-lipa-cuva-od-urokof)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Potepuhi i Radek Brodarec u Jarmini - Bele breze, 03:13

Popevku "Bele breze" snimila je glazbena družina "Potepuhi", a zvodi ju Radek Brodarec. Slike su snimlene na nastupu v Jarmine, mestu poleg Vinkovcov, de je večinsko zagorsko stanovništvo osnovalo i Zavičajni klub Zagorcov "KAJ".

Potepuhi i Radek Brodarec u Jarmini - Bele breze (http://www.youtube.com/watch?v=QnI4AekWxtQ#)

Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 29, 2013, 11:41:26 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 25.01.2013.

Iz bakine pučke bilježnice

Če se Pavel po zemlje maši, Jura na sniegu dojaši


Piše:Zoran Gregurek

Vrijeme u siječnju dobar je „smjerokaz“ za vremenske (ne)prilike tijekom cijelog proljeća. Stari Zagorci to su vrlo dobro znali, a javno je o tome progovarala naša hraščinska baka Ivka, pučka prognozerka.

„ Če se Pavel (26.siječnja) po zemlje maši, Jura na sniegu dojaši. Je, tuo nije dobre jer ake bu odjužile pri kraju prvuga meseca, Jurjeve (23.4.) bu sniežne, a tuo bi značila propast za se sadje štere je onda vu cvatu. Zate veliki snijieg vu sijiečnju nije trieba preklinajti i špuatati ga, jer snijeg je dober za zemljicu štera si pod njijiem počiva za sejatvu vu vuletje „,mudrozborila bi starica.

Koliko ponašanje životinja može biti znakovito za događanja u prirodi
   
„ Če lisica vu sijiečnju laje, huda zima tek nastaje. Zate je bolje ne čuti lisicu da laje vu prvomu emsecu. A tuo je i jake teške jer obične laje lisec šteri je pregladnel i zišel je vun grezit se gazdaricom da dobre tuo nuoč čuvaju kokoši i purane jer mu črijieva kruliju (smijeh). Gda bi gazda ili gazdarica čuli lisca ili lisicu da laju, mam bi pesa pustili z lanca ili bi vune ostavili svetle da lisice i njen muž ne duojdu k hiži. Muž bi napunil dupljenku i del ju krej vrati, zlu ne trebale „,govorila je baka.

Zar prije nije bilo zabrane pucanja na divlje životinje, pitali bi baku.

„ Kaj ?! Šte bi negda gazde zabranil da na svojemu grunti streli lisicu ili zajca če je došel vu dvorišče. Pak se tuo  r azme, takof je zakon da one štere ti dijeila štetu pri hiži, a nijieme je živinče , da se stira ili streli.Jer, šte pe goleruk k lisice ili liscu. Pak niejesme pobedasteli, z duplenjku, sinek, se ide na zvijier. Fučkaš ti zakon gda te bijeisna lisica grizne, 'el ti budu mrti fiškali vidali rane gda te bu lisica ščapila ili buš spameten pak ju plavnul med roge ili omeknul z kolom. Tak je negdar bile, a ve, vu te se ne  miješam jer sam stara i borme me več nije i briga“, rekla bi baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-ce-se-pavel-po-zemlje-masi-jura-na-sniegu-dojasi (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-ce-se-pavel-po-zemlje-masi-jura-na-sniegu-dojasi)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Tereza Kesovija - Sneg je beli pokril naše rože, 04:07

Tereza Kesovija - Sneg je beli pokril naše rože (http://www.youtube.com/watch?v=XZ_vBd1GULg#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 31, 2013, 10:56:28 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 2013-01-23

Dnevnik tate Bena

PAZI BOMBA!

Kad malo razmislim gdo je bil meta tih bombaških napada? To je na ruti po kojoj idem na posel i s posla. Kaj ak su te bombe bile meni namjenjene? Morti se nekome ne dopada to kaj pišem i …

Ima toga još. Evo, h subotu su se (kak da ih nazovem da nikoga ne uvrijedim) ovi kaj u seksu ne voliju isključivo osobu suprotnog spola (kak sam to dobro formuliral) okupili na Kaptolu i kušuvali. Jer se ne slažeju s onim kaj popovi govoriju u javnosti. Kak bi njima bilo da se jedno 100 popova i 200 časnih sestri okupilo ispred njihovog sjedišta i molilo krunicu za spas njihovih duša?

 
Piše: Tomislav Benčić

 

Of tjedan imam tolko tema o terima bi mogel pisati da su to strahi. Sve ne znam čega bi se prije prijel. Da počnem s bombama. Terorizam je došel h naše krajeve. Počele su pucati bombe.

I kaj za inat baš one dane kad ja delam i kad moram iti h Zagreb ili iz Zagreba doma. Noč utorak na srijedu sam delal nočnu smjenu. I umjesto da idem doma po najkračem putu od centra, po Ilici i Bolonji do stare Zagorske ja sam moral iti okolo naokolo. Ali ne samo ja. Nego i si drugi.

Neču niti pisati kakva je to tam gužva onda nastala. H petak isto. Nemrem na posel nakrajšim putem. Nego opet okolo naokolo. Gdo bu to meni platil? Kolko sam ja goriva više potrošil? Vremena? Živaca? Kad malo razmislim gdo je bil meta tih bombaških napada? To je na ruti po kojoj idem na posel i s posla. Kaj ak su te bombe bile meni namjenjene? Morti se nekome ne dopada to kaj pišem i …

Ima toga još. Evo, h subotu su se (kak da ih nazovem da nikoga ne uvrijedim) ovi kaj u seksu ne voliju isključivo osobu suprotnog spola (kak sam to dobro formuliral) okupili na Kaptolu i kušuvali. Jer se ne slažeju s onim kaj popovi govoriju u javnosti. Kak bi njima bilo da se jedno 100 popova i 200 časnih sestri okupilo ispred njihovog sjedišta i molilo krunicu za spas njihovih duša? Kad sam več kod tog okupljanja ovih kaj su se kušuvali, čini mi se da tu baš nije bilo sve u skladu sa zakonom.

Na svim mogučim fotkama kaj su objavljene niti na jednoj jedinoj nisam videl niti jednog jedinog redara. Samo prosvjednike razne i policiju. A u zakonu jasno piše da je organizator dužan osigurati dovoljan broj redara (Članak 16.) i da je redar dužan za vrijeme obavljanja redarskih poslova na rukavu nositi vidljivu oznaku s natpisom „redar“ (Članak 20.). Nego su se napravili bedasti i nek njih policija čuva.

A gdo bu to platil? Svi mi. A kaj ak ne nešči od onih silnih policajaca taj dan po rasporedu trebal biti doma? S ženom i decom. Briga njih za to. Oni ženu i decu nemaju. I ne znaju kak je to kad ti šef veli da neš doma s ženom decom, kak si trebal biti, nego buš došel delati. Briga njih i za to. Oni su sebi promociju napravili.

Kaj ne bi bilo jeftineše da su sazvali tiskovnu konferenciju, rekli da se ne slažeju s tim i tim i onda se na kraju skušuvali, pa naj ih fotografi fotkaju? Nisam siguran da bi onda dobili tolku medijsku pažnju, jer su novinarima, kak mi se vidi zanimljiviji bili oni kaj su se spontano okupili, molili krunicu i pjevali domoljubne pjesme oko ovih.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-pazi-bomba (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-pazi-bomba)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Seks-bomba: Bom baš seksploderala
Kušlec (po-lubec) v gubec kvar-tete (i strine) ne

Ak sem ti srčeko (seksplozijum) ranil…
Spoved - Kvartet Gubec, 03.50

Spoved - Kvartet Gubec (http://www.youtube.com/watch?v=rRKkHpkjwas#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 31, 2013, 10:57:29 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 28.01.2013.

Iz bakine pučke bilježnice

Pune vrapcof oko hiže, huda zima se je bliže

„Gda je pune vrapcof oko hiže, huda zima se je bliže. Jer se druobni tičeki držiju bliže hižišča gda predmijievaju da bu došle hude vrijieme i glediju gde se budu pod strehu siromaki skrili gda zapuhne veter koužoderec i duojde snijieg šteri bu zateknul saku rupicu.


Piše:Zoran Gregurek

Kad je vrijeme zimi bilo promjenljivo, naši su stari znali pribjegavati pučkim prognozama u kojima su vremenske prilike predskazivale životinje i pojave u prirodi. Naša hraščinska baka Ivka, pučka prognozerka, znala je vrijeme prognozirati već kad bi provirila kroz prozor

„Gda je pune vrapcof oko hiže, huda zima se je bliže. Jer se druobni tičeki držiju bliže hižišča gda predmijievaju da bu došle hude vrijieme i glediju gde se budu pod strehu siromaki skrili gda zapuhne veter koužoderec i duojde snijieg šteri bu zateknul saku rupicu. A če ti vrabec duojde na obluk se spominat, jaosiga nam kak bu vune zima da se bu se nuoftale i ne pravoga sunjčeca do sredine trejtoga meseca „,govorila je starica.

Kako još možemo zanti da stiže loše vrijeme ?

„Poglej kak dim ide vun čez rafanjek : Če ide kak svijieča vu nebe, onda bu lijiepe i bistre vrijieme, a če plazi po krovišču i spušča se k zemlje, dolazi varljive vrijime, dešč ili snijieg. I mački znaju kakve bu vrijime. Če se cijieli ibogi dan vmivaju i ližu, drugi dan bu lijiepe. Ake same pobegavaju po dvorišču i zgledavaju se, došle bu grde vrijieme i nije im se treba riftati jer budu onak drugi dan imeli mokre krzne. Iste tak, če rep mačku stoji vu zrak, dolazi lijiepe vrijieme. Če mu je rep poklapljen i med noga, tu je hude vrijieme kak mene vidiš„,mudro je govorila baka.

I pojave na nebu znakovite su za vremenske (ne)prilike

„Če zvijezde po noči jake trepču, drigi dan bu lijiepe vrijieme. Jake lijiep i veder dan bu ake je nuoč predi veliki krug oko meseca.Če je vu večerku črljene nebe na južne strane, ostale bu lijiepe vrijieme. Če grmi vu zime, čaka nas još vekša smrzavica. Veli se da se nesme veruvati zimske vedrine jer brže zmota vrijieme kak i gda je oblačne vu letu“, izustila je starica i počela zijevati:
„Viš, gda se čoveku same zijieva, drugi dan bu promena vremena. Nešteri pak kišeju kak stekli gda je drugi dan hude“, zaključila je baka.


Zvir.
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-pune-vrapcof-oko-hize-huda-zima-se-je-blize (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-pune-vrapcof-oko-hize-huda-zima-se-je-blize)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

STRMOSI Ptičeki mali, 02:44

STRMOSI Ptičeki mali (http://www.youtube.com/watch?v=HXtesF3yEXo#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 02, 2013, 12:59:29 prijepodne
Hrvatsko slovo, 25.01.2013.

OKO TREŠNJEVAČKOGA PLACA

Kak smo navijali za Špartu
 
Ja nisam nasledil talent mojeg tate kaj je ko dečko igral za Vojvodinu, ali sam ipak španal jednu tekmu protiv Klare v Turopolju. Nisam se proslavil. Samo sam trčal po igralištu ko onaj puran kaj mu je moja baka u Petrovoj v podrumu sa sekiram odsekla' glavu. Zna se, pobedili su nas. Ja sam igral levo krilo. Bil sam lagani ko picek, a njihov bek jak kak pajcek. Stalno me naguraval. Ja mu velim: "Nemoj me niš naguravat". A on meni: "Mali, kuš!" I tak je neslavno završila moja jedina tekma za Špartine juniore. Od celog onog trčanja u Klari jedino mi je ostal žulj na desnoj nogi, jer kopačka ni imala sve štople.



Oko Trešnjevačkog placa se uvek igral dobar nogomet. Pa kaj nisu od tam bili i Vukas i Čonč i braca Ladoviči! I moji dečki, Cico, Bigi, Lajči i Marijan su z loptom delali kaj su šteli. Isto tak i Miha, Beli, Kljuka, Budilica, Frc, Tinč, Spiker i Trla. Marijan Novak iz Dužica je igral za prvu momčad Dinama. Jedino sam ja bil slabi igrač, pa sume svi imali zrende. Španali smo na male golove di god smo stigli, na Cekovičevoj livadi, kod škole u Zadarskoj i drugde, najviše na dvorištu Osme gimnazije u Dobojskoj.

Kad smo malo zrasli počeli smo se motat oko Šparte. Ovi danas nit neznaju za taj klub. Bil je osnovan 1912. godine a igralište mu je bilo na Trešnjevki, v grabi kod Gradske električne centrale, odmah uz samoborsku prugu. I makar smo svi navijali i za Dinamo i za Trešnjevku i derali se: "Himalaja, tres, Himalaja, tres, Himalaja, tres, tres, Trešnjevka" naš je klub bila Šparta.U njoj smo počeli igrati za juniore.
Treniralo se dvaput tjedno. Trčali smo Špartinom igralištu po onom grubom crnom lesu za teškim kožnatim balicama koje su još na sebi imale žnirance. Kad si igral z glavom nisi nikad bil siguran da ti nebu ostal flek ko da su te šivali na Rebru. Al, kaj je to nama moglo smetat! Niš! Na lešu ni bilo igrat ko na zemlji. Kad si opal, bilo je gadno. Sav si se zgrebel i još si se celi zmazal. Svima je bilo najlepše kad smo nakon treninga dobili komad kruha na kojem su bile dve šnite somerice i limunadu kaj ju je Špartin oružar napravil tak da je v hamper vode stresel pol kile šečera i celu kutijicu limunske kiseline.

Bigi je igral za juniore dve godine. Bil je dobar igrač i na jednoj je tekmi dal četri gola, al je i on videl kak se može fulati gol sa same crte. Dogodi se! I Čonč je jedamput tak fulal. Ja nisam nasledil talent mojeg tate kaj je ko dečko igral za Vojvodinu, ali sam ipak španal jednu tekmu protiv Klare v Turopolju. Nisam se proslavil. Samo sam trčal po igralištu ko onaj puran kaj mu je moja baka u Petrovoj v podrumu sa sekiram odsekla' glavu. Zna se, pobedili su nas. Ja sam igral levo krilo. Bil sam lagani ko picek, a njihov bek jak kak pajcek. Stalno me naguraval. Ja mu velim: "Nemoj me niš naguravat". A on meni: "Mali, kuš!" I tak je neslavno završila moja jedina tekma za Špartine juniore. Od celog onog trčanja u Klari jedino mi je ostal žulj na desnoj nogi, jer kopačka ni imala sve štople. Kad god je Šparta igrala na svojem igralištu išli smo u nedelju na tekmu. Navijali smo, onak po trešnjevački.  Sečam se jednog smešnog događaja kaj ga bum pamtil do kraja života. Bilo je tak. Na jednoj tekmi je naš igrač, desno krilo, imal dobar for i z loptom pobegel protivničkom beku napred, skroz uz desnu lajnu, Al, kaj se dogodilo! Kak su onda igrali pravi muškarci i kak nogometaši onda ispod dresa nisu imali niš, dok si je dal dobar for, ispala su mu jaja i onak u trku počela lupati sim, tam. On je imal dobru loptu i bilo mu je žal je pustit. Trčal je dalje ko navijen, a jaja su mu lupala po nogama da se čulo do prvih redova gledališta. Mi smo se svi previjali od smeha. Tak se onda igralo. Ni to bil balet kak danas! Lepo nam je bilo sa Špartom. Al, nema više tam igrališta prek četrdeset let. Nema ni samoborske pruge o kojoj je Britvič tak lepo peval u svojoj Trešnjevačkoj baladi:

"I treba poći bez planova i para
S nekim starim drugom, samoborskom prugom."

Niko nemre razmeti te stihove kak mi koji smo se igrali tam oko Špartinog i hodali po štreki i onim cevima od toplane. Samo mi to još osečamo par nas još zna točno o čemu je Britvič peval. Dečki iz Taborske, Gredičke, Trakošćanske, Pero Šprajc, Bigi Krapec, ja i možda još koji stari Trešnjevčanin. Zajedno sa našim Zvonkom Špišičem koji nas je s glazbom fpiknul v srce i otpeval našu trešnjvačku himnu. Mi se sečamo otvorenog potoka u Krapinskoj, vode u bazenu u parku među ulicama "Prve hrvatske", streljane iza Placa i Buhare kina. I ne sramimo se suze koja nam dojde na oči kad se setimo rondanja jutarnjeg vlaka po nadvožnjaku na Knežiji, ili gradske pumpe u Bočačkoj s koje smo u hamperu nosili doma vodu. Mi koji smo bili na prvoj svetoj pričesti pri svetom Josipu. Mi, dečki z Trešnjevke.

                                                 Miroslav KLEMM

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvonkec Špišičov
Tresnjevacka balada,  03:50

Tresnjevacka balada (http://www.youtube.com/watch?v=3_yhODyawA8#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 02, 2013, 01:37:58 prijepodne
Varaždinske vesti, br. 3552, 29.01. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor  

Škrebetalo škrebeče
 
Ali, gda je rieč o Kukuljeviću, žureči se doma, zmislila sam se da je vu V. Toplicami, sake jeseni, prof. Božena Filipan organizierala i okupljala stručnjake za “Kukuljevićeve dane”, pa i uspela štampati zbornike z nji. Ne mislim da je njezin posel vredneši od ovde predstavljenoga v šterem su sudelovali sveučilišni profesori i znanstveniki, ali i to da ne smemo prejti priek njega kak da ga nie bile.



Pred dvemi lieti je vu Varaždinskimi Toplicami i vu Varaždinu održani znanstveni skup o Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom, a 17. siečnja je vu varaždinski knižnici bil predstavljen Zbornik radova s tega skupa. Kak god da je bilo grdo vrieme i curel snieg, Studijska knjižnica je bila puna (i z mladimi, gimnazijalcem največ), kaj je organizatore; varaždinski ogranak Matice hrvatske, Hrvatski studij Sveučilišta u Zagrebu   i voditelje Gradske knjižnice, moglo zbilja razveseliti.

Zbornik je predstavljal njegov glavni urednik prof. dr sc. T. Maštrović, a o svojimi prilozi v Zborniku govorili su prof. dr. sc. Andrea Sapunar Knežević i mr. E. Fišer, šteri je obrezložil zakaj je o Kukuljeviću znanstveni skup organizierani baš vu Varaždinu. Bilo je naglašeno da je pervi sveobuhvatni zbornik o tem rođenom Varaždincu, velikanu hrvatske kulture; političaru, povjesničaru (zbral je se hrvatske dokumente od Trpimirove isprave, cielu jenu knjižnicu dokumentov hrvatske narodne opstojnosti), utemeljitelju.

Arhiva za povjesnicu, sakupljaču narodne književnosti, pesniku i piscu, človeku šteri je za svega življenja bil poznat po cieli kulturni Europi, član vnogi europski akademij znanosti, zaslužni kaj je hrvatski jezik postal v Hrvacke službeni jezik, za kaj se dugo boril, precednik Matice hrvacke… Se nemrem ni nabrojiti, ali gda se se za kaj je zaslužen dene na kup, pred nami se pojavi jena rijetka veličina. Morti baš zate prie i nie bil dost proučeni. Zna se da je teške biti “prorok vu svem selu”.

Ali, gda je rieč o Kukuljeviću, žureči se doma, zmislila sam se da je vu V. Toplicami, sake jeseni, prof. Božena Filipan organizierala i okupljala stručnjake za “Kukuljevićeve dane”, pa i uspela štampati zbornike z nji. Ne mislim da je njezin posel vredneši od ovde predstavljenoga v šterem su sudelovali sveučilišni profesori i znanstveniki, ali i to da ne smemo prejti priek njega kak da ga nie bile. Zate i nje posvečujem ovie par rieči. I ona je takaj članica VKD-a i sudeluje vu Varaždinskemu književnomu zborniku z pripovetkami i pesmami pa i z haikui. Z njene dukše Velikopetečke lamentacije morem uzeti same jen del:   


Škrebetalo škrebeče

 …Svoj del greha ve ne spoveda nišče,
svojega dela vu drugomu išče,
vendar kriv je zanaviek drugi nešče.
Kaj človek človeku včini!

Kušencija ludstva takaj čkomi.
Človek sponova človeka raspinje.
Škrebetalo škrebeče sem za znamen
kak vezda, tak za veke vekov. Amen!

Ecce homo! Nut človeka!
Kaj človek človeku včini!
Greh človeka spram človeka!”


http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/ (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/)
i(l) str. 21 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3552.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3552.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Dunja Knebl i ekipa - OJ TI TOŽNI ČLOVEK, 04:09

PITAM TEBE, MARO

- Pitam tebe, Maro gde tvoj par počiva?
- Na ratkovskom polu, na kuruzu pazi.
- Idi, golub, idi, pa mi para streli.
Prvič puška poči, Joža gori skoči.
Drugoč puška poči v Jožefove prsi.
On si je zaviknul: - Jezuš i Marija!
Jezuš i Marija, pune prsi špriha.
- Pitam tebe Maro, jel' te boli srce?

Dunja Knebl i ekipa - OJ TI TOŽNI ČLOVEK (http://www.youtube.com/watch?v=NQ77R0K8Lio#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 02, 2013, 11:09:39 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundato: 21.01.2013.
 
Premišlavanje Jožeka radnika
 
Vsaka čast katruži i Matiji

 
Piše: Jožek radnik

Matija Posavec, doktor Miro Horvat i vsi drugi kaj se brigajo za Katružo so ovo leto, očem reči, zimo, organizerali jako lepoga koncertlina za šteri se iskala karta vejč. I mi Međimorci smo došli kaj malo pomoremo Katruži, a uživali smo celo večer. Kaj drugo reči nek jedno veliko fala vsima, a posebno Matiji, šteri se nejveč briga, a verjem da so jim nejbole zahvalni betežniki, šterima več na leta pomažejo.


Kaj ne bode zgledalo da se naši čakoski političari nikaj ne prepravljajo za majske izbore pobrigalo so se gracki esdepeovci i narodnjaki i potpisali so predizborno koalicijo. Kak so nam rekli, to je nastavak dobre suradnje teh dvejo stranki v grackoj vlasti. A što je rekel da je dobra? Kaj što, pak oni sami! Tak je nejbole, jerbo ak bi druge pitali (ili pak nedaj Božek Čakovčance) mortik bi čistam nekak drugač zišlo. Z tom koalicijom, štera je ve malo drugač posložena, so isplivali narodnjaki, a „seljaki“ so pali za jedno štengo niže. Najbrž bodo i dale v kompi penzioneri, šteri so več na let na vlasti, očem reči, otkak so v penzijo odišli. Nej znati je li bodo „seljaki“ zadovoljni z onim kaj jim se nudi, ak se zna da so vsa ova leta bili desna, očem reči, leva roka čakoskoga gradonačelnika. Politika je odnavek bila čuden ftič pak se ne tre ničemo čuditi.

Tua nova-stara koalicija otpira novu stranico za premišlavanje kaj se dotikavle predizborne križaljke i v Županiji. Glavni čakoski esdepeovec i državni pomoćni minister v Prometnom ministarstvu, Veselin Biševac, nam je pošepetnul da bode Ivek Perhočov, povjerenik i župan, išel još vu jedno trko za županovo foteljo. Ivek je još nej nikaj rekel tak da se ne zna je li bi to Biševac štel ili pak so se i o temo več nekaj spominali. Dok smo to zazvedili ve se moramo obrnuti k dožupano Matiji Posavco. Ve je, brzčas, on na potezo, mora i on otprti karte i reči kaj oče jerbo biračko telo mora početi premišlavati. A predi nek počne mora znati što vse oče biti na vlasti. Vreme leti, a ne bode čuda vode preteklo spod pod mostom na Trnavi i vsi župani, gradonačelniki i načelniki bodo nam se počeli nuditi. Tak je navek, do ve, bilo, pak niti letos ne bode drugač. Najbrž.

Kajkaj toga smo zazvedili od našega glavnoga međimorskoga vodovodača, gospona Jožeka (mojega imejaka) Zorčeca, šteri nam je govoril o temo kak smo naprajli vodovoda i dopelali zdravo vodo vu vsako međimorsko hižo, a črez par let vsi bodemo meli i kanalizacije, tak da bodo septičke grabe odišle v muzej ili kak bi to političari rekli, vu ropotarnico povjesti. Ono kaj je bilo nejglavneše vu vsemo tomo, kak je rekel Jožek, je bila ona jedna kuna po kubiko, štero mi Međimorci, več na leta, davlemo za razvoj. Što bi rekel da je jedna kuna tak veliki penez. A jeje, ali sam za onoga što zna gospodariti. Nekaj si gruntam kaj bi poslal ženo k Jožeko nek jo navči kak more tak čuda naprajti z tak malimi penezi.

Slavekove kase so predelale po krčmaj, tak da vsaka kuna štera bode došla vu krčmarov žep mora prejti črez Porezno upravo, a porezniki so počeli trenerati strogočo. Kak velijo, prvi mesec delijo sam žute kartone, a posle bodo davali i čeke. Najgerek sam kak, itak, te kase delajo pre našaj sosedaj v Dalmaciji? Tam so navek krčmari služili vejč nek porezniki. Črvek mi furt rovari v glavi i neda mi mira, tak da moram pitati je li bode i žnjimi Slavek došel na zeleno kito? Ili pak bode to sam vredilo za sjever, a jug bode delal po staromo, očem reči, jim bode se i dale gledalo črez prste?

Nejveč spominjani minister vu Zokijovoj Vladi je, najbrž, minister Željko Jovanović. Ne bi vam znal reči kuliko on pravzaprav vredi jerbo se vam ja preveč ne razmem v politiko, ali si nekaj gruntam da je on nejslabeša karika vu Vladi jerbo mo je Zoki zabranil spominati se z novinaraj. A kuliko vam ja pratim jega, vse kaj je do ve napravil je to kaj je zmenil dvanaest ili pak četrnaest nejbolših ravnateljov sredjih školi v Lepoj našoj, a kak so mi fiškali rekli (i to ovi slabeši) te vsi ravnateli bodo se, predi ili pak posle, vrnuli vu svoje fotelje i još bodo dobili lepe peneze. Ak se dobro zmislim, to je ne prvič kaj se med navučitelima tak pripetilo i kaj so ministri odišli po riti k meši.

Matija Posavec, doktor Miro Horvat i vsi drugi kaj se brigajo za Katružo so ovo leto, očem reči, zimo, organizerali jako lepoga koncertlina za šteri se iskala karta vejč. I mi Međimorci smo došli kaj malo pomoremo Katruži, a uživali smo celo večer. Kaj drugo reči nek jedno veliko fala vsima, a posebno Matiji, šteri se nejveč briga, a verjem da so jim nejbole zahvalni betežniki, šterima več na leta pomažejo. Vidim da me očete nekaj pitati pak vam bodem to rekel: Ne, Jura Stublić je ne popeval, a niti je nej bil pozvani. Kak so mi rekli ovi z Katruže, toga filma on ne bode gledal. Ne bode on sramotil organizatore!

V sredo, na Spomendan o priključenjo nas Međimorcov svoji zemlji Hrvaškoj, služena je vu čakoskoj cirkvi Svetoga Mikloša, meša za vse one šteri so pomogli, od negda do denes, kaj smo ostali tu kam spadamo, a služil joj je čakoski gvardjan i župnik, pater Stanko. Kuliko znamo, meša je bila služena i predi velikoga Narodnoga zbora 1919. leta, pak je tak bilo i ovo leto. Jedina razlika je bila v temo kaj je unda bilo deset jezer ljudi vejč. Na letošjoj meši se molilo Božeka za Međimorje i za Hrvaško, a na krajo je gvardjan pozval vse nek vu molitve uključe i svoje želje i potrebe. Vu tem cajto vsi gradonačelniki i načelniki, šteri so bili pre meši, so zdigli oči prema nebi i nekaj so molili. No, bilo je to stiha, tak da sem nej uspel zazvediti kaj so, itak, iskali od dragoga Božeka!

Plin je nej podražil! Tak so nam kukurikači govorili dok so pred leto dni došli na vlast. Cena bo ostala ista sam več ne bodete plačali kubike nek kilovate. I vse je bilo vredo po leti dok smo trošili malo vejč kak nikaj plina, a ve čim je zima došla čeki so vse vekši i vekši. Minuli mesec je zima bila skorom nikša, a dobil sam tak velikoga čeka kaj mi je skorom roko zasuknul. Ve vidite z kakšim se hacvutarijama bavijo? Gda bodo nekaj spametno napravili kaj bodemo i mi nekšega hasna od toga meli, a nej sam oni? Tuliko smo drevja i kameja nahitali na hadezeovce i natirali smo jiv z vlasti, a ve bo zišlo da so oni bili zlatni, očem reči, mi smo čuda leži dihali. A i naš standard se čuda bole držal!


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=18405:vsaka-ast-katrui-i-matiji&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=18405:vsaka-ast-katrui-i-matiji&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 48 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine905i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine905i?mode=embed&layout=grey)
i(l) str.48 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/905/mnovine905i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/905/mnovine905i.pdf) 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Cinkuši - Međimurje (Lepe su lepe katruže), 03:22

Cinkuši - Međimurje (Lepe su lepe katruže) (http://www.youtube.com/watch?v=gphGnfGZIkI#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 02, 2013, 11:10:50 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 29.01.2013.

Za dušu, za spomenek

"STARA KAJ SE MOTAŠ?“

Saki starec mislji da odgaja „anđela“, a ne onuga z rogmi. Žalosti i te kaj tak same grunta, a ne proverava. Se hamuljije tere mladi denes po sebe zmačeju starci opravdavaju z „ludu mladošču“. I te je točne. I bolje da se zludiraju dok su mladi. Ipak, mladenačke ludiranje nema veze z ljipem ponašanjem. Bilje bi dobre da starci dok svojem mladem daju mogućnost da „ludujeju“, da se i ž njimi tuj i tam pospominaju kak se trieba ponašati, kaj se denes zutra nej radi njihovoga ponašanja od srama moralji „zavljieči h rupu“.
 
Piše: Nevenka Gregurić



Furt veljime kak nie penez. Nu te se nej moglje videti radi toga kaj su pred svetki bile takve gužve kaj je bilje skore za ponoreti. Nie bilje štacuna gde niesi triebal prec cajta čakati. Gužva na sakem mestu. Pune košare, cekeri i vrečice sparvljali su se h bunkere alti. Tak su se alte pretvarala h male „štacune“h tera se našlje kaj česa. Bilje je i onie teri baš h pobelaru niesu imelji preveč, a meste „bunkere“ alti imelji kakvu vriečku.

Očeš nečeš i sam čovek mora se najti h takve gužve i nabaviti se one kaj mu trieba za svetke. Tak sem i ja bila dieljec te predsvetne gužve. Zišla sem z alte van i dok sem ju zakljipala kre mene je poljehku, negda bi reklji „kaj da gazi po jajca“ išla jedna starica. H jedne ruke je imiela platnenu, doma zešitu vriečku, a h druge batinu. Batina je bila stara, alji nie bila z štacuna nek takaj napravljena doma.

Starica mi je zapela za oke radi glasnuga mrmljanja. Zgledalje mi je kak da se sama sobu spomina. Poljehku sem krenula za nju. Ionak mi se nie preveč žurelje jer sam več duge došla do toga da se nie trieba hitriti unda gda su gužve. Stiha i razložne išla sem prema placu za staricu. Lukala sem h njenju vriečku. Bila je još prazna. Hu nje je bil jedine gertašljin. Te je bil znak da je išla tek h kupovine. I gda sme se prevlačile med altami i bile bljizu jedne bertije, z nutra su kaj raspuščene svinje zletelji mladi ljudi. Ne bi se na nje ni obrnula jer takve je se oko mene saki dan, da se niesu zabušilji hu tu staricu. One se zamajala i bila bi opala da se nie prijela za altu tera se tam našla. Duknula sem i ja k njoj da ju pridržim, kaj nej skončala na podu. Dečešinec teri je bil ilji na pragu punoljetnosti obrnul se prema starice i naglas, oštre rekel:
„Stara kaj se motaš tut po ceste“!

Gda je te rekel obrnul se k svojem pajdašem i skup ž njimi se fejst počel smejati. Dok sem pridržavala staricu i pomagala je da se zdigne, pogledala sem prema tem mladem ljudem. Zamazane, alji nagielane lasi imelji su začesane kak kokotice. Na vuha, na čubenjka i na nosu imelji su rinčice. Hlače su njim vesile na pol riti. Stalji su onak „frajerski“ i „glumilji nekakvu „veljičinu“. Starica nie nič rekla. Niese ni obrnula prema njem. Sigurne ju je nekaj ščeknulje pri srcu. Niesem njim nič rekla ni ja , jer z takvemi nigdar neznaš na kaj moreš naiti. Lukala sem staricu z dugemi očmi nek ta mlada „horda“ neotesance. Niesu se oni pitalji hu sebe, e je te nečova mama i babica. Niesu se pitalji da tak more biti denes zutra i njohova mama ilji babica tera njim je h nogi put obrisala rit i gubec poklje kaj su se sita najelji. Za njih je bila ona starica tera njim se našla na putu.

Niesu gledelji na nju kak žensku na tere je zapisane življenje. Sigurne su njenje tienjke ruke sprešarane borami i žilami oprale hnogu hadru na potoku. Bore na ljica kak da skrivaju se njenje življenje, tere nosi kak da je se negde ne zgubi. Slabe noge, potprte z batinu svedok su teškuga življenja. Da je bila trpeča čež život govori i te kaj njim nie nič rekla. Hu sebe si je sigurne gruntala kak je te denešnja razuzlana mladost i da njenje rieči nej bile od nikakve koristi. Morti bi jih još same več resrdila i dobila kakef „šlopec“. Od njih se nie moči bilje nič dobruga nadati.

Gruntala sem si hu sebe o starice i o te mlade ljudem. Niesem ni hu sebe rekla kak su negda ljudi znalji reči gda se nešče grde ponašala:
„Kaj te tak starci vučiju“?
Znam da ni jeden starce ne nafčil grde svoje detece. Nu one kaj je sigurne, ne opomina ga da se ponaša kak „Bog zapovieda“. Saki starec mislji da odgaja „anđela“, a ne onuga z rogmi. Žalosti i te kaj tak same grunta, a ne proverava. Se hamuljije tere mladi denes po sebe zmačeju starci opravdavaju z „ludu mladošču“. I te je točne. I bolje da se zludiraju dok su mladi. Ipak, mladenačke ludiranje nema veze z ljipem ponašanjem. Bilje bi dobre da starci dok svojem mladem daju mogućnost da „ludujeju“, da se i ž njimi tuj i tam pospominaju kak se trieba ponašati, kaj se denes zutra nej radi njihovoga ponašanja od srama moralji „zavljieči h rupu“.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-stara-kaj-se-motas (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-stara-kaj-se-motas)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Stara je mati išla za menom....

Vanna - Suza za zagorske brege - Vici s ljubavlju, 04:24

Vanna - Suza za zagorske brege - Vici s ljubavlju (http://www.youtube.com/watch?v=0NVOrfvmHso#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 08, 2013, 11:46:26 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 05.02.2013.

Dnevnik tate Bena

Piše:Tomislav Benčić

Društveno prihvatljive obitelji

Nije mi jasno kaj su to društveno prihvatljive obitelji?
Čitam sad zadnjih dana kak su deca, ovaj put ne iz društveno prihvatljivih, nego iz uglednih obitelji postavili nekakvu bombu pokraj Bana.
Meni h njihovim ljetama takve stvari nisu padale na pamet. I nije mi bilo dosadno.
I nakon kaj sam sve ovo napisal koji je odgovor na moje prvo pitanje? Čim več penez imaš to si društveno prihvatljiviji.



Naša zlatna mladež i dalje iz obijesti dela gluposti. Svako malo nekaj. Ili divljaju po gostionima i razbijaju, ili z autima gaziju decu po cesti ili postavljaju bombe. Svi su oni iz kak se to u zadnje vrijeme voli reči iz društveno prihvatljivih obitelji.

Nije mi jasno kaj su to društveno prihvatljive obitelji? S čim se stekne ta prihvatljivost? Je to možda nasljedno? Koje je to uopče društvo? Svi se zmislimo od kad se koristi taj izraz društveno prihvatljiva obitelj. Nakon kaj je maloljetni I.P. s bijesnim autom zgazil dvije pucke prvo je bil osuđen na dvije i pol godine rešta, ali je viši sud tu presudu ukinul, jer sud koji je donesel tu presudu nije uzel u obzir da je I.P. iz društveno prihvatljive obitelji.

I onda se čovek zamisli. Zna se da je otac od I.P. kupil bivšem premijeru BMW-a. onda je valjda s tim i kupil društvenu prihvatljivost. Po toj logici če ja kupim sadašnjem premijeru bemvea i ja bum iz društveno prihvatljive obitelji.

Čitam sad zadnjih dana kak su deca, ovaj put ne iz društveno prihvatljivih, nego iz uglednih obitelji postavili nekakvu bombu pokraj Bana. I onda dalje čitam kak je stari od jednog od tih mladiča rekel da su si dečki malo popili, bilo im je dosadno pa su postavili bombu. Če im je baš tak dosadno u životu kaj nisu prešli delati nekaj korisno? Recimo volontirati nekam, h neki dom za decu ili nekaj slično. Da sam ja nekakva vlast našel bi ja njima zanimaciju. Da im nije dosadno. Recimo po zimi bi snijeg čistili. Po ljetu bi kosili travu ili bili pomočni bageristi negde gde se cesta dela. Da vidiš kak bi im odma bilo manje dosadno.
 
Meni h njihovim ljetama takve stvari nisu padale na pamet. I nije mi bilo dosadno. Nisam razmišljal o tome kak bi bombe postavljal, nego sam razmišljal e bu plača na vrijeme, e bu dosta da poplatim se kaj treba platiti, e bu mi ostalo kaj da deci nekaj kupim,…

I nakon kaj sam sve ovo napisal koji je odgovor na moje prvo pitanje? Čim več penez imaš to si društveno prihvatljiviji. I sad za kraj vi teri ste pristojni i maloljetni nemojte pročitati zadnju rečenicu jer je prosta. Jeb.. takvo društvo koje te prihvača onolko kolko imaš penez.


http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-drustveno-prihvatljive-obitelji-1 (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-drustveno-prihvatljive-obitelji-1)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vinički tamburaši – Penezi, 02:33

Vinički tamburaši - Penezi (http://www.youtube.com/watch?v=SWFrgUFpHms#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 08, 2013, 11:48:03 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundato: 28.01.2013.
 
Premišlavanje Jožeka radnika
 
Branko Šalamon odustal od kandidature

 
Piše: Jožek radnik

Počeli so pomalem, kak puži vum z kučici, dohajati gradonačelniki, načelniki, župani… i jivi zamjeniki. Kak i navek. Nejpredi pomalem, srmežljivo, a črez par tjedni jiv bode vse vejč i vejč, kak gljivi posle dežđa. No, nikaj zato, navčeni smo mi na vse to, jerbo neje nam prvipot kaj pak pemo zbirat. Ali kak i navek, ne bodemo mogli zebrati nejbolše, jer se oni niti ne bodo javili, pak bodemo morali zebrati od onih šteri nam se nudijo.


Minuli mesec nas je rezveselil čakoski Mikula Lesarov, šteri je postal nejbolši kuhar vu Lepoj našoj, očem reči, Master Šef na Novoj televiziji, a of mesec je osvetlal obraz nam Međimorcaj Mikula Bregović z Peklenice, šteri je, vsima na sveto, otkril zmržjeno mlačno vodo. Najme kaj, Mikula je pokazal i dokazal da mlačna, topla i vroča voda zmrzavle čuda fletneše nek mrzla. Kuliko vidimo, mi Međimorci smo spametni kak vrag, očem reči, prek prokleti i za kaj god se primemo smo nejbolši. Treba igrati ve dok nas je karta krenula. Kaj nebo ve zišlo da so sam Mikule spametni, zadji je cajt kaj se i vsi drugi genemo. Dečki so nam sam pokazali da je vse muoči dok se oče.

Precedništvo SDP-a vu Zagrebo je doneslo odluko, a da je nej nišči niti z okom trepnul, da bode Ivek Perhočov znova kandidat za našega i međimorskoga župana. Z tom odlukom je istekel mandat Deano Hunjadijo šteroga so mo dali međimorski esdepeovci. Na tom zagrebečkom zestanko so se paritjci spominkovali o temo što bode glavni međimorski SDP-ovac dok Iveko mine mandat povjerenika. Kak sam mel za čuti pre čakoski gracki vuri, to mesto je bilo ponuđeno Brankijo Šalamono, ali je on odustal od kandidature, tak da bodo morali iskati drugoga.

Zadji sneg šteri je zapunil celo Međimorje nacurel je i vu Čakovco i to tak čuda kaj je podral krova nad terasom na glavnomo čakoskomo trgo. Vsa je sreča kaj je sneg curel po zimi da je terasa prazna, jerbo da se je to pripetilo po leti mogel je i nešči nastradati. Vsako zlo za nekše dobro. No, neje to vse: vsi smo mi, kak i navek, meje delali, meje odmetali snega, a čuda vejč gledali sosede šteri so nej odmetali snega. A morali so. Nejvredneši so bili beskučniki, oni so, vsi do jednoga, počistili snega pred svojaj hižaj tak da sam jiv moral pofaliti.

Počeli so pomalem, kak puži vum z kučici, dohajati gradonačelniki, načelniki, župani… i jivi zamjeniki. Kak i navek. Nejpredi pomalem, srmežljivo, a črez par tjedni jiv bode vse vejč i vejč, kak gljivi posle dežđa. No, nikaj zato, navčeni smo mi na vse to, jerbo neje nam prvipot kaj pak pemo zbirat. Ali kak i navek, ne bodemo mogli zebrati nejbolše, jer se oni niti ne bodo javili, pak bodemo morali zebrati od onih šteri nam se nudijo.

Dok se nam jedni nudijo, drugi so zdigli roke od naše domače, očem reči, lokalne (neje od glagola lokati) politike. Tak so nam se zagrozili Mario Moharič z Gorčana, Marijan Varga, dobravski načelnik i svetomartinski Francek Makovec da več ne kanijo biti načelniki. Razmem dobravskoga Marijana, šteri je več pomočnik ministra, razmem gorčanskoga Mohariča, šteri je več sabornik i čaka kaj se sprazni nešterna ministarska fotelja, ali nikak si nebrem pregruntati kam se, itak, ravna Francek? Pak ne bode valjda doma ostal? Što ga bode magadil? Tulikša leta je, po cele dneve, bil u laufu, a ve najempot bi moral, od jutra do zutra, doma čičati. Najbrž ga bode jegova gospa natirala kaj se prijavi za još jeden mandat sam kaj ne bode dohajalo do svaje pre hiži.

Vse kaj vredi na ovomo našemo falačko zemle med dvemi vodami so gorice i vino. Kaj drugo reči posle vsih teh fešti štere speluvlemo črez celo leto. Nejpredi je Urbanovo trajalo deset dni i nejsmo se opče treznili. V novembro je došel sveti Martin, pokrstil mošta i pak smo bili v goricaj celi tjeden, a čim se leto obrnulo mam smo brojili dneve da bode došlo Vincekovo kaj imamo zgovora oditi z doma. Vsako leto vse vejč ljudi laufa po našim bregima, od goric do goric, od pelnice do pelnice, od lagva do lagva. Neje sam kaj se ljudi špancerajo nek i sprobavljejo vse te dobrote štere so zrasle v goricaj, a završile (pogunuli ste) v lagvima, a krepijo naša tela i veselijo srca. Kaj moremo, ak je naš dragi Božek ruon nas Međimorce zebral kaj bode vu našaj goricaj raslo nejbolše vino na sveto. Nej znati z čem smo si mi to zaslužili, ali to je tak. Bar za ve. Toplo se nadjam da tu ne bodemo nikaj zahuzali. Toga posla tre stajti vinogradarima i vse bode vredo, a političari nek sam dohajajo koštat i na fešte. Tak bode nejbole za vse. Čuda je ljudi bilo po goricaj za Vincekovo, ali vsi so brojili sam one šteri so lojsali v grupama, a vse nas ostali, šteri smo pili, kak i navek vu pelnicaj, a zgovarjali smo se z svetim Vincijom, nas je nišči nej brojil. A dostik ga bilo i onih na podo šteri so isto nej zapisani. Čuda je bole ne biti zapisani nego otpisani. I to zanavek!

Negda, i to ne tak zdavnja, so, ne vinogradari, služili nek lovci. I to devize jerbo so k nam dohajali lovit stranjski lovci i to oni kaj so meli malo globleše žepe. Velijo, oni šteri se razmejo, da je lov nej fal šport. Vidite, čim je politika prijela lovce vu svoje roke mam se nekaj pohabilo. I več na leta zovemo te stranjske lovce nazaj k nam, ali nikak da se vrnejo. Mortik jiv pre stiha zovemo ili pak imamo nekšo drugo falingo?

Jura Stublič se ispričal našaj turističkaj težakaj, Čakovčancima i vsemaj Međimorcaj, šteri so ga čakali na čakoskomo glavnomo trgo, dok je on lenguzal v hotelo i neje došel popevat. Tak bi se to moralo pripetiti da je Jura čovek kak tre. Ali nikaj od toga. Ve je več stoprocentno sigurno da mi Međimorci, a niti naši turistički težaki, toga filma ne bodemo gledali.


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=18453:branko-alamon-odustal-od-kandidature&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=18453:branko-alamon-odustal-od-kandidature&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 48 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine906i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine906i?mode=embed&layout=grey) 
i(l) str.48 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/906/mnovine906i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/906/mnovine906i.pdf)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zemi mene, zemi mene ...

Leiner & Hrnjak - Fticek veli (Zagreb, 06.12.2010.), 03:07

Leiner & Hrnjak - Fticek veli (Zagreb, 06.12.2010.) (http://www.youtube.com/watch?v=CqgFXyoglhs#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 08, 2013, 11:56:57 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3553, 05.02. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor  

Novi haiku: Varaždinci čakaju kie bu of mesec moral oditi v rešt

No, kaj velite?
Po tem kaj saki dien gledimo na TV-u, vidi se da je ovo fašničko vrieme.
Ali, dost je šale jer vu Varaždinu imamo i prave haiku pesnike.



Po tem kaj saki dien gledimo na TV-u, vidi se da je ovo fašničko vrieme. Kajkafci rajše veliju Fašnik ili Fašnjak, a južnjaki Karneval. Sejeno. Ljudi hočeju da jih se pod maskom, krabuljom, larfom ili obrazinom ne prepozna. A i larfe su, kak god bile maštovite, same larfe. Zapraf se ništ skriti ne da. I bez mazanja, musikanja i šminkanja, ljudi su zapraf zamaskierani, a onda jim najemput larfa opadne. Larfanje ima same sezonsku vriednost. Fnogi se razveseliju, ali svoje veselje prie ili kesneše platiju. I kratkotrajno veselje je veselje, a fašničko pak večini ljudi i dobrenamerno i same radi zabave. Kratketrajne.

Tak se, na priliku, neki hočeju maskierati v pesnike. Posude nečiji tekst, male ga spreobrnu sami ili s pomočju nekoga kie se f te posle razme i eto ti pesnika. No je, je ga i poštenih šteri odma veliju da se same zabavljaju. Jeden me takev, šteri se male maskieral v haiku – pesnika, zastavil na vulici. Z nutrešnjega žepa kaputa zvlekel je papierek, kak da zvlači novoga “starčeviča”, tumačeči da je probal napraviti haiku, ali ne zna je li to dobro pa ak nieje, naj to popravim. Na papiereku je pisalo nekaj kaj smo onda skup spredelali shitavajuč vun višak rieči, pa je ispalo ovak:


Varaždinci čakaju
kie bu of mesec
moral oditi v rešt.


No, kaj velite? Ali, dost je šale jer vu Varaždinu imamo i prave haiku pesnike. Jeden od nji je i T. Orak šteroga je prie nekaj časa prikazal Varaždinec. A ima ji još; na priliku I. Jembrih, jeden šteri mi je zabranil da mu spominjem ime pa i ne bum, B. Filipan, R. Juras, M. Varga, a pisali su ga i pokojni Z. Petrović i F. Hrg.

Na kraju vam predstavljam nemaskieranu Zlatu Bogović. Pesme su ji zastupljene v časopisi i antologijami haikua. Dobila je i 2. nagradu za haiku na japanskom natječaju “Kumamuto Kusamakura” 2002. leta. Dobila je ona i više nagrad v Japanu, ali i prinas; v Krapini, Ludbregu i Ivanićgradu. Piše i pripovetke i pesme i na standardu i na kajkavščini. Nagrađene haikue vam nemrem predstaviti. Na engleskem su, a to ne spada v našu književnost. Vundala je knjigu Pjesma slavuja, a ovde prečtejte njenu kajkavsku pesmu


Žejni kak kača

Mrzli je dešđ curel po obloku
kak da je znorel. Zleval se seposod.
Veter je škripal i tukel po lesi staroga škednja.
A dedek je spal kak zaklani. Niš je nie čul.
Nikaj čudnoga.
Ščera se napil z susedom Štefom
na serce i dušu.
I jen i drugi zatelebal se v joči
ceckaste kelnerice.
A kaki nebi? Točila je fine špricere,
a oni su bili žejni kak kača
kaj se po vručem kamenju prevrača.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/novi-haiku-varazdinci-cakaju-kie-bu-of-mesec-moral-oditi-v-rest.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/novi-haiku-varazdinci-cakaju-kie-bu-of-mesec-moral-oditi-v-rest.html)
i(l) str. 21 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3553.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3553.pdf) 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Mirjana Pospiš, Adam Končić i Kavaliri - "V Varaždinu na placu", 03:12

Mirjana Pospiš, Adam Končić i Kavaliri - "V Varaždinu na placu" (http://www.youtube.com/watch?v=ngvG3bEeYqg#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 12, 2013, 09:29:09 poslijepodne
Zagorski list, 29.3.2011

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Piše: Nevenka Gregurić

LAFRE


Lafre su se metale na sebe i unda gda je bil običaj hoditi h gosti po mačkare. Negda niesu bile veljike i preštimavane gosti kak denes. Pri ženidbe h mala trošna hižica h gosti su išlji same najbljiži rod. Pajdaši teri su štelji pocinfrati ženidbu svojuga pajdaša oblačilji su se h mačkare i došlji si zatancati dvie tri poljke ilji valjčeka. Za svoje prihajanje h gosti, dobilji su nekaj za zagriznuti i pogutnuti. Če se nej h čieve gosti došlje po mačkare bila je sramota.

Denes, kak da su  Fašunjek i Pepelnica prešlji i z datuma i dana. Dobre se zna da oni sake ljete miejnjaju datum, alji da su navieke Fašunjek h tork, a Pepelnica h sriedu. Nu zdej , kak te čovek malje bolje luče, nie su same na te dane lafre ljudem na ljica. Nekak, zgledi kak da jih furt nosiju na sebe.


Nastevek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg30413/#msg30413 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg30413/#msg30413)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

GA Tresnjevka - Tu za repu tu za len, 01:58
Tu za repu, tu za len, tu za masno zelje.
Fašnik se je oženil, pepelnicu zaručil.
Pepelnica zaručnica, Fašnik mladoženja.

GA Tresnjevka - Tu za repu tu za len (http://www.youtube.com/watch?v=PkN4LNss1GU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 12, 2013, 10:09:15 poslijepodne
Zagorski list, br. 329 / 2010-02-05.
 
Za dušu, za spomenek

Fašunjek i Pepelnica


Na sam Fašunjek h jutre, starem bi pucam na plot bil obiešen slamnati dečke. Te je je bila opomena i špot radi toga kaj se nie oženila. Ljudi su znalji govoriti da saka puca ostane neoženjena radi toga kaj fejst prebira. Ni jeden dečke je nie zapraf pak su se radi toga narugalji z slamnatem na plotu. Bolj niesu prešlji ni stari dečki. Njim bi na plotu na Pepelnicu bila pristavljena slamnata puca.

Od negda, a i denes od Pepelnice do Vuzma nie bilje ženidbi, pak su negda snoboki obavilji svoj posel do Korizme. Če se ženidba nie obavila do toga cajta unda su se čakale nedelje poklje Vuzma.

Na Fašunjek se je pune jelje. Od kokošine juhe, pečene kokoši, do bunceka h zelju i krafljine. Na Pepelnicu pak, bil je veljiki post i nemrs. Nie se smelje pune jesti, kakva korica kruha, čajek ilji se same pila voda. Niesu mrsilji i postilji same deca i betežni.


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg41997/#msg41997http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg41997/#msg41997 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg41997/#msg41997http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg41997/#msg41997)

Citat:
Na Pepelnicu pod misom svećenik bi pojedinačno simbolički posipao pepelom po glavi "da ne boli glava" i napravio pepelom križ na čelu. Pepeo se nije nosio kući.

Josip Kovačevič: Obitelska zadruga plemenite Kovačevičov
IV. DIO - OBIČAJI
http://www.forumgorica.com/tradicija/zivlejne-v-turopolske-obitelske-zadruge/msg40524/#msg40524 (http://www.forumgorica.com/tradicija/zivlejne-v-turopolske-obitelske-zadruge/msg40524/#msg40524)

Glazbeni ansambl Tresnjevka - Turopoljski svati, 03:19

Turopoljski svati

Črešnje cveto, črešnje cveto, se diši po medu,
v Turopolje, ravno polje, svati moji idu.
A svati su, svati beli, tak to mora biti,
Turopoljci plemeniti, kak od zemlje zbiti,
kak od zemlje zbiti.

Od Gorice, do Lomnice, od Lomnice do Goric(e),
cvile guci, cvile guci, a bajsica brunda.

Od Gorice, do Lomnice, od Lomnice do Goric(e),
cvile guci, cvile guci, a bajsica brunda,
a bajsica brunda.

Z ružmarinom nakičeni, tak to mora navek bit,
Turopoljci plemeniti, kak od zemlje zbiti,
kak od zemlje zbiti.

Spodi duge, tič od srebra, veter ziba trave,
pod travami top sad drema, spomen stare slave.
Al su dečki još od negda, tak to mora biti,
Turopoljci plemeniti, kak od zemlje zbiti,
kak od zemlje zbiti.

Od Gorice, do Lomnice, od Lomnice do Goric(e),
cvile guci, cvile guci, a bajsica brunda.

Od Gorice, do Lomnice, od Lomnice do Goric(e),
cvile guci, cvile guci, a bajsica brunda,
a bajsica brunda.

Z ružmarinom nakičeni, tak to mora navek bit,
Turopoljci plemeniti, kak od zemlje zbiti,
kak od zemlje zbiti,
kak od zemlje zbiti.


Versi: Drago Bahun
Glazba i arr. Božo Potočnik
Izvedba G.A.„Trešnjevka“

Glazbeni ansambl Tresnjevka - Turopoljski svati (http://www.youtube.com/watch?v=XdJTDz9Mj4o#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 13, 2013, 11:23:41 poslijepodne
coolinarka-com

A kaj da danas kuham? (45)

Halo blogerice!

Starijoj gospodi se zna dogoditi i po koja greškica. Smetnul sam z uma da je sutra fašnik a preksutra pepelnica i narvno nisam prilagodil jelovnik tim danima. Oni koji buju pročitali ovo moje posipavanje z pepelom nek si jelovnik prilagode otprilike ovak:

Utorak/Fašnik:  mora biti stara kuhana kokoš i nekakav sos i naravno krafli.O vašoj kreativnosti ovisi kak bute to posložili.

Sreda/Pepelnica: Post! Pri nama bu grahova kremjuha i vjerojatno šalata od povrtnice z jajcima.

Pozdrav
ivan944

http://www.coolinarika.com/clanak/a-kaj-da-danas-kuham-45/ (http://www.coolinarika.com/clanak/a-kaj-da-danas-kuham-45/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Florijan Andrašec

Tu za repu, tu za len

Tu za repu, tu za len,
tu za masno zelje.
Fašnik se je oženil,
pepelnicu zaručil.
Pepelnica zaručnica,
Fašnik mladoženja.

Fašnik ima vielke oči
i duge mustače,
Pepelnica se dosmica,
kuoli njega skače.
Pepelnica zaručnica,
Fašnik mladoženja.

Denes zelje gibanica,
zjutra povrtnica,
tuomu vam je semu kriva
stara Pepelnica.
Pepelnica zaručnica,
Fašnik mladoženja.

Pepelnični lačni dnievi,
Fašniku se tuože:
“Slane ribe i palenta,
tuo nam črieva struže.”
Pepelnica zaručnica,
Fašnik mladoženja.


http://www.cakoveconline.com/arhiva-vise.asp?id=180 (http://www.cakoveconline.com/arhiva-vise.asp?id=180) 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

GA Tresnjevka - Tu za repu tu za len, 01:57

GA Tresnjevka - Tu za repu tu za len (http://www.youtube.com/watch?v=PkN4LNss1GU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 22, 2013, 11:45:14 poslijepodne
(Ž)VALENTINOVE


Zagorski list
e-vundano 13.02.2013.

Iz bakine pučke bilježnice

Valentinove

Bitne je da je dar od srca, a (ne?) da tulike i tulike hiljada kun ili dinarof košta. Ljubaf je, sinek dragi, najbitneša kak na Valentinove, tak i saki drugi dan, vu postelje, pri poslu, sigde


Piše: Zoran Gregurek


Gda vidiš veliki zbrku vu grmadi i gda se tičeki od veselja v zrak mečeju, znaš da je Valentinove. Jer se na Valentinove tiči ženiju. Prve, kak i pri nam, ljudem, tič za ženidbu z svoju družinu duojde k tičice i njene familije. Onda se veseliju i tancaju vu njezinomu grmlju se dok nije vrijime iti k tičjem matičaru, smijala bi se svakog Valentinova naša hraščinska baka Ivka.

Ona je, naime, puno držala do praznika zaljubljenih jer je na taj dan imala rođendan. Što je nekad Valentinovo značilo našim djedovima i bakama?

„ Gda je puca za Valentinove dobila svilenu rupčec, šal, cukor ili ruože, mam je bile se jasne. Te šte ju je daruval, imel je z nju ozbiljne namere i mislil ju je peljati pred oltar. Negdar nije bile da bi se daruvali pucice i dečeci nek same vekši šteri su več bili za zamuž. Negda nije biel kak ve da puca ima rajši onoga više šteri je je dal vekši dar. Bitne je da je dar od srca, a (ne?) da tulike i tulike hiljada kun ili dinarof košta. Ljubaf je, sinek dragi, najbitneša kak na Valentinove, tak i saki drugi dan, vu postelje, pri poslu, sigde „, bila je uvijek za savjet spremna starica.

A kamo djevojku izvesti na Valentinovo, pitali smo baku.

„ Je, kam je paše. Ne muora tuo biti restoran ili otel, kaka se vezda misli da se muora tam baš iti. Če je lijiepe vrijieme, otpeljaš deklu vu špancijer, krej poteka, vu šumu, po putu, vu kazališče. Nije bitne kam ideš i kulike se tam plača da vlejezneš, nek s kijiem ideš. Jel ti te ili ta prirasel k srcu ili ga same peljaš z suobu kaka medveda da ga drugijiem pokažeš i da moreš reči : Je, znate, i mi sme na Valentinove bili vu skupomu otelu. Od takve ljubavi slabe koristi „, govorila je baka.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavske gore list (z Radovana pri Varažu):

Valentina Fijačko – ‘Mala Floramye’ – Daleko m’e biser mora (I. Tijardović) – Pula 2011., 05:10

Valentina Fijačko - 'Mala Floramye' - Daleko m'e biser mora (I. Tijardović) - Pula 2011. (http://www.youtube.com/watch?v=3dybDkJYoVs#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 22, 2013, 11:46:24 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 18.02.2010.

Za dušu, za spomenek

Valčekove

Ljubaf o tere se denes tuljike šlabekuje kak da se nekam skrila. Gljiboke i srameče čuči skrita i strahu od sega onuga kaj se oko nje dogaja.
Nigdar se nie več kak denes dielala halabuka i „kričanje“oko ljubavi. Zgledi kak da se ljubaf zmenila i da nemre bez čačke. Gdoj ne dobi ilji ne daruje kakef čaček za Valjčekove zgledi za druge kak da njega, ilji on nema, nikuga rad. Rashičeju se mladi po štacune sake felje, prazniju žepe, največ svoje starce, i darujeju svoje „ljubavi“. Nigdar več, nek denes, cmokanje i srčeke ne letiju oko nas.
Ipak, ima i ona druga stran medalje kak veljiju ljudi, a i one kaj su negda ljudi reklji: „Kušljec je kak i prdec. Osietiš ga kratki cajt i poklje se kak i prie.“  


 
Piše: Nevenka Gregurić


Več duge nišče ne pripovieda o tomu kak su se na Valčekove ženilji tičeki. Teške da bi denes mogel najti tere diete gda bi i čulje priču o tičekove gostja, kaj bi ga nasnubil i poslal pod grmec po gibenice. Negda, gda je dece skruljlje h želucu nie jih bilje teške zvarati i poslati jih h tičekove gosti kaj bi dobilji malje gibenja. Nu da bi videl gosti i bil počaščen moral je iti bos.

Deca su tomu nasiedalji, išlji bosi pod grm, a unda k domu dobiejžalji si ozeblji i trepeči od zime. Stariejši bi skrivalji smieh h brade i spitavalji, e su bilji trepetljikam i zebicam h gostja. Pri tomu bi se fejst čudilji kak niesu vidlji gosti i čulji mužuku i kak je grde kaj su tičeki prie odljetelji nek su deljilji gibenje. Na stranu tu šegu, gda je več denes nie. Došle su nektere nove šege. One niesu skrite h nekakve priče, stiha pod kakvem grmecu, nek su pune halabuge i sakojačke čačke. Veseljica za Valčekove je kakti veseljica za se ljudi teri se imaju radi. Baš na tie dan, radi toga kaj je biškup Valjentin, prie pune pune stotin ljiet poskrivečki ženil rimske vojnike. Delal je te radi toga jer oženjeni vojniki niesu išlji h rat. Vojnikem je zate bilje zabranjene da se hofiraju i ondak oženiju. Oženjeni niesu bilji dobri vojniki, misljile se unda. Radi toga pripoviedanja ljudi su si, pri nas hu ove par ljiet, zelji Valčekove kak dan onie teri se imaju radi. A ljubaf se, denes, dokazuje tak kaj jedni drugem darujeju nekaj fanj za svetek zaljubljeni. H sakojačke šare paperke najdeju se sakojački čački kak dar. Dar bi pak trebal reči daruvanom kak ga onie gdoj ga daruje ima rad.

Pune bu put na Valjčekove rečene i zgovorene rieči, po gospocki: “Ja te volim.“

Kam češ ljepše rieči šteti čujti nek te. Kak bi bilje ljiepe na Svietu gda bi ljudi, ne same na jeden dan h ljetu nek cielje ljete govorilji jedni drugem tak ljiepe rieči. Kak bi bilje ljiepe živeti h takve cajte. Nu, same bi bedak misljil da je tak nekaj moguče. Takvi cajti gde bi jeden druguga furt imal rad nigdar niesu bilji niti nigdar neju. One kaj pak još žalosti je te kaj se denes iza one sakojačke cinfraste čačke ne čuje, onak stiha, toplje i od srca: „ja te imam rad ilji rada.“

Ljubaf o tere se denes tuljike šlabekuje kak da se nekam skrila. Gljiboke i srameče čuči skrita i strahu od sega onuga kaj se oko nje dogaja. Nigdar se nie več kak denes dielala halabuka i „kričanje“oko ljubavi. Zgledi kak da se ljubaf zmenila i da nemre bez čačke. Gdoj ne dobi ilji ne daruje kakef čaček za Valjčekove zgledi za druge kak da njega, ilji on nema, nikuga rad. Rashičeju se mladi po štacune sake felje, prazniju žepe, največ svoje starce, i darujeju svoje „ljubavi“. Nigdar več, nek denes, cmokannje i srčeke ne letiju oko nas. Ipak, ima i ona druga stran medalje kak veljiju ljudi, a i one kaj su negda ljudi reklji:

„Kušljec je kak i prdec. Osietiš ga kratki cajt i poklje se kak i prie.“

Tužne je unda denes, kaj naj več ljubaf traje tak kak i kušljec, kratke. Ljubaf i strast su se dele pod ruku, skupa idu jeden čas, a unda se hgašnjujeju i hgasneju kaj žljeplje h vode.Poklje kratke gorjeve ostane same pepel. Onie teri su se negda imelji fejst radi, daruvalji se skojački čački u ime ljubavi, zdigneju, saki svoj nos h zrak i kreneju saki na svoju stranjku. Žalosne je kaj se denes ljubaf ne zavljieče i ne zakopa deljejke h srčeka ljudi i nutre pusti korenje kaj bi ju bilje teške spukati. Da se ljubaf duboke nie zakorenila h denešnje vrieme vidi se po tomu kaj je se več mlade ljedične. A one kaj je još gorše kaj ljubavni pari još skup ne stopiju postelju, več njim nemre biti postelja pod istem krovem. Halabuka življenja kak da je stirala one kaj se negda vidlje gda su se ljudi mladi i oni stariejši same pogledalji. Gda je h sakem cajtu življenja dotikavanje ruk, smieh i lukanje, bez da se čul glas, srce je šeptalje:

„Ja te imam rad ilji rada“. Srečni su oni teri još denes jasne moreju čutiti tie par rieči, ne poviedane nek doživljene.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-valcekove (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-valcekove)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Leiner & Hrnjak - Ftiček veli, 02:59

Leiner & Hrnjak - Ftiček veli (http://www.youtube.com/watch?v=GgGDL7fjdLQ#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 22, 2013, 11:47:28 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 11.02.2010.


Iz bakine pučke bilježnice

Na Valentinove vrtite kliček od jabuke

- Je, puca štera je štijiela znati koji bu je dečke dopal vu ruke, zela bi jabuku. Držala bi ju za kliček i vrtijiela i zgovarala imena dečkov šteri je se dopadaju. Na kojemu bi se imenu ftrgel kliček, te bi bil on pravi.

 
Piše: Zoran Gregurek


„Rada te imam“, govorit će se u Zagorju na dan zaljubljenih kojega su slavili i stari Zagorci.

- Na Valentinove se tiči ženiju pak niš nije čudne da se te dan i ljudi ljubiju više nek druge dane čez lete. Nema te puce i dečka šteri na Valentinove ne čakaju da dobiju neke vu črljenome papereku ili vu škatuljice, ili bar da te one ili ona šteroga vuoliš kušne - govorila je naša hraščinska baka Ivka kojoj su se poklapali Valentinovo i rođendan.

A kakva su bila vjerovanja vezana za Valentinovu, pitali bi staricu.

- Je, puca štera je štijiela znati koji bu je dečke dopal vu ruke, zela bi jabuku. Držala bi ju za kliček i vrtijiela i zgovarala imena dečkov šteri je se dopadaju. Na kojemu bi se imenu ftrgel kliček, te bi bil on pravi. Gda bu tuo nešči čul, mrti se bu nasmejal i rekel da je ova stara baba luda. Je, tuo ti je živa istina. Šte oče nek veruje, a šte neče, kaj mu ja morem. Ima ionijieh šterem Valentinove srdi i ide im na živce te dan, tim same morem reči nek si premisliju i da postano dobrvuoljci i počneju drugač misliti jer sami sebe grizeju i furt su kisiejeli kak vugorki - govorila je baka.

Ptice na Valentinovo imaju novo simbolično značenje.

- Če je prvi tič vrabec šterega puca vidi na Valentinove, jaosiga nje, sirote, jerbo bu ju dopal siromak. Če je na obluk duojde tič z črljenim perjem, ženil bu ju čovjek šteri je furt na putu: muoreplovec, foringaš ili trguovec. Dobre je videti velikoga tiča, jastreba ili orla, jer te onda čaka muž šteri ima penez kaka pljeve. Ake puca ne vidi nikakavuga tiča na Valentinove, to iste tak nije dobre jer bi mogla ostati za seme (smijeh). Je, mogla bi ostati stara puca ili pak pe vu časne sestre - tumačila je zdušno baka starinska vjerovanja za dan zaljubljenih.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-na-valentinove-vrtite-klicek-od-jabuke (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-na-valentinove-vrtite-klicek-od-jabuke)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Jagoda malena, jagoda črlena,
pozdravi mi v Koprivnici dragoga

Dunja Knebl - Čula jesam (Podravina), 03:02

Dunja Knebl - Čula jesam (Podravina) (http://www.youtube.com/watch?v=AMidQWrP9Lg#)

Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 22, 2013, 11:55:19 poslijepodne
(H)VALENTINOVO – FALENTINOVO


Zagorski list
e-vundano 14.02.2013.

Dnevnik tate Bena

Fašnik, korizma, Valentinovo

Valentinovo. Koje je u korizmi. I kaj sad? Kak otpeljati ženu nekam na romantičnu večeru kad je post? Kak h korizmi trošiti peneze na rože, parfeme i slično? Nikak. Objasnite ženi, curi ili kome več da je korizma i da toga nema. Ak ste dovoljno hrabri za to.
Da budem iskren meni je to Valentinovo čist bezveze. Kaj če meni Valentinovo ili Dan žena da bi ja pokazal svojoj ženi da ju volim i da sam zaljubljen u nju.


Piše:Tomislav Benčić


E vidite kolko toga se skupilo h jednom tjednu. Prvo dojde fašnik. Zmislim se kak je fašnik zgledal h Zaboku prije nekih 15 - 20 ljet, dok sam i ja sudjeloval h tome. Znala je biti dost velika povorka s puno raznih maski. Nakon povorke se skurilo fašnika, malo pozabavilo i gotovo. Sve skupa jedno popodne. Kak je vrijeme prolazilo tak je povorka bila sve manja i manja, a niti ne znam e je ljetos i bude. Kome je više stalo do maskiranja kad su sve maske tak i onak opale.

Mam nakon fašnika dojde Pepelnica tera označava početak korizme. I pak buju puni mediji raznih selebritija i njihovih izjava čega buju se odrekli. A čega se bu odrekel prosječni stanovnik Hrvatske? Ničega! Večina vas kaj ovo čita jako dobro zna zakaj se prosječni stanovnik Hrvatske ne odriče ničega. Zato jer se nema več čega odreči. Več se tak i onak odrekel čega se god mogel. I onda veliju da je država protiv crkve. Nije. Država je svojim mjerama uvela cjelogodišnju korizmu, a ne samo 40-dnevnu.

Čega bi se ja odrekel? Postim na svim mogućim poljima. Postim kaj se tiče jela i pijače zbog svojih bolesti. Postim od zabavnih izlazaka jer je jako malo mesta kam bi čovek prešel val, i još manje penez. I da ne nabrajam dalje.

I za kraj Valentinovo. Koje je u korizmi. I kaj sad? Kak otpeljati ženu nekam na romantičnu večeru kad je post? Kak h korizmi trošiti peneze na rože, parfeme i slično? Nikak. Objasnite ženi, curi ili kome več da je korizma i da toga nema. Ak ste dovoljno hrabri za to.
 
Da budem iskren meni je to Valentinovo čist bezveze. Kaj če meni Valentinovo ili Dan žena da bi ja pokazal svojoj ženi da ju volim i da sam zaljubljen u nju. Neki mali znak pažnje svaki dan, koji ne mora biti materijalan je čisto dosta. Recimo, hjutro če se zbudite prije žene skuhajte kavu i zbudite ju s mirisom friško skuhane kave ili kaj več pijete hjutro. Če mislite da bute zbog toga manje muško i da vas bu sram ne morate nikome to reči da ste napravili.
 
I vjerujte mi da jedan iskreni poljubac ili zagrljaj vrijedi više od največeg buketa roži ili pet litri parfema kojeg bute kupili na neki komercijalizirani dan.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-fasnik-korizma-valentinovo (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-fasnik-korizma-valentinovo)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kušlec pri Lotrščaku - Zagrebu u čast 1988., 03:36

Kušlec pri Lotrščaku - Zagrebu u čast 1988 (http://www.youtube.com/watch?v=eYnc63qwmZM#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 22, 2013, 11:57:35 poslijepodne
Pepelko i lubav – Pepelnica i Valentinovo

Renata Kos i Ivica Pepelko – Ti si moja ljubav tajna
, 03:22
 
Renata Kos i Ivica Pepelko - Ti si moja ljubav tajna (http://www.youtube.com/watch?v=0i7LYvlYY_k#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 22, 2013, 11:58:49 poslijepodne
Fašnik (se) je ože(d)nil


Varaždinske vesti, br. 3555, 19.02. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor
 
Fašnik se je oženil 

 
Prešel je Fašnik i fašničko veselje, a se maske itak niesu opale. Mačkari, kak god se trudili, niesu zimu pretirali neg nam je za štrof opal novi snieg. Prešlo je i Valentinovo. Bilo je i ljubavnega darivanja; cvetja, čokoladni srčekov, sulejmanjskega prstenja i rinčic kak god bili f stiski s penezi.Ljubavi je naviek bilo i bude je; srečne i uzvračane, nesrečne, prkosne, žalosne i boleče. Ona je naviek nadehnjivala pesnike šteri su zaneseni z onemi štere radi imaju; pretačeju ljubavne suze, zdihavljeju i žalujeju.

Ovie put, malo s zakešnjenjem, siem ki jesu ili su bili zaljubljeni, siem ostavljenim, razočaranim i v ljubavi povrieđenim, nudim popefke na kajkavskem od varaždinski pesnikov, one najkrajše da autorov bude čim več. A naj jih čitaju zaljubljeniki f popefke i z njimi si tažiju ljubavne boli..

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Šeršun

O da sam šeršun,
frajlica ma gizdava,
pičil bi te glibake f ta persa liepa,
biela, vroča i ciguojnska
pa f terdem trucu
brez žalca cerkel
kak pozabljeni pes na loncu.
O, da sam šeršun!

Vinko Slivar

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Nigdar

Došlu je vrieme, došel je cajt
Sunčik muoj mi moral bu zajt
Nebo je žareču kak ti žerjafka
Za brege se prijelu kak ti pijafka
Za brige zelene stihu se spušča
Denes sem videl pervuga hrušča
Kmica se se kmična polefko navlači
Nuoč črna črniena k nam kurači
I megla se vleče tam ud Drave
Samu su v noči oči ti plave
Ti, sunčik moj si da sunce zajde
Saki si človek srečico najde
Prešlo bu vreme, prešli su cajti
Bodi me sunce naj nigdar mi zajti

Antun Tomašek

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Soza

Soza  je bieli metul i kak perce
sleti na pisani cviet miloga lica;
v svileni čaški išče strto serce
štero je skrila pod kiklu kmica.
Ogrnuta teplom dušom tiho zgine
na biele grudi kak megla f cmroku;
zalud išče ljubav, ar beteg ne mine
doklam ne kušne malu nežnu roku.

Tugomir Orak

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Denes je trinajsti

Denes je trinajsti, nesrečni dien veliju.
Oblietnica.
Kaj da ti velim pokle tulike žalosni liet?
Denes ti nudim same male,
čist male dragosti
na tacne dugih nadanja,
male škertega smieha
vu zdelice trplenja, 
male još tuople nežnosti
na tanieru strplenja…
Ti same zemi nož.
I prereži!

B.P.G.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Nekaj se dogodilo med nami

Kaj se ve to dogodilo
med nami da ja več niesem
pred tuobu droptina
koju lefku zgaziš i zdrubiš?
Niesem več onie klimavi mak
kie se na najslabejšem vetru nakloanja.
Kaj se ve to dogodilo
da ti pred menom naklu glediš,
klimaš mi na moju najbedastejšu rieč?
Nekaj se dogodilo med nami
da mi  je sejeno ak mi kaj ili nikaj ne veliš.

Ružica Marušić Vasilić

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Negdar mi se prigovarja da nema poezije. Najte zdaj reči da je ima preveč.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/ (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/)
i(l) str. 25 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3555.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3555.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

GA Tresnjevka - Protuletje se otpira, 03:42

GA Tresnjevka - Protuletje se otpira (http://www.youtube.com/watch?v=LOc_yN4qWSk#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 23, 2013, 11:52:33 poslijepodne
Hrvatsko slovo
Tjednik za kulturu

Br. 922, petak, 21. prosinca 2012.

Oko trešnjevačkoga placa

Daj mi jednu rundu!

Kad sam bil dečec jako sam se volil vozit. Jasno, onda kad bi mi kakav bicikl dopal v ruke. Svojega nisam imal. Uvek sam moral nekog prosit: "Daš mi jednu rundu!" Al, to je bilo retko. U mojem susedstvu ga isto niko ni imal.

Piše Miroslav Klemm



Jučer sam ponovo pročital onu Britvičevu pesmu Bicikl na devedesetičetvrtoj strani zbirke Mirno teku rijeke. Znate, ono:

Trebam bicikl na pola dana,
Zašto ga trebam priča je duga.
Važno je samo to, da ga nemam.
To jest, bicikl. Al imam druga!

I onda sam se setil. Pero Šprajc, moj prijatelj iz Taborske, mi jenput rekel: "Pa kad buš došel k meni u Samobor po Dijamant!?". Ja sam mu odgovorili "Znaš da bum došel, samo još ne znam kad".

Vi sad mislite da je on neki bogataš pa se razbaciva. Niš takvoga. Perekov Dijamant je bicikl, poznata marka. Lepa rama, tri brzine, baš ono kaj čoveku treba. Stari je več prek pedeset let. Al, niš zato. I ja več imam prek šezdesetšest pa još guram.

Kad sam bil dečec jako sam se volil vozit. Jasno, onda kad bi mi kakav bicikl dopal v ruke. Svojega nisam imal. Uvek sam moral nekog prosit: "Daš mi jednu rundu!" Al, to je bilo retko. U mojem susedstvu ga isto niko ni imal. Sečam se kak je jedamput tata posudil od nekog prijatela bicikl i ni ga moral vratit isti dan, jer je tek sutra trebal š njim iči po nekom poslu u Maksimir. Tak sam se ja mogel celo popodne vozit po Ostrovičkoj i Ključkoj, čak do Počiteljske, onak ispod rame, jer sam bil premali da se sednem na zic. Bil je to jedan od onih starih, teških biciklih s kojim si se zalaufal, a onda ni znal stat. Kak sam užival! Vozil sam se po trešnjevačkoj Grabi na Brezakov breg, pa onda dol š njega, sve po šoderu, gor, dol, gor, dol, sve do noči. Nisam mogel prestat.

Jako sam si želil bicikl, al mi ga tata nikad ni mogel kupit. Sečam se da mi je, dok sam još bil u osmogodišnjoj, obečal da bu mi kupil specijalku, ak završim razred s pet. A to se ni moglo dogodit! Rekel mi je to kad smo se jedamput vračali od dide iz Bribirske, tam negde blizi Petog rajona i ja sam si več v mašti zamišljal kak je pofarban na crveno. Moj tata je bil obični činovnik v Mahaniki i ni imal novce, pa da sam čak prošel s pet ne bi od tog bilo niš.

I tak sam onda uvek moral pitat: "Daš mi jednu rundu!" Nekad sam čist imal sreču. Sečam se kak smo jedamput u Ivekovom dvorištu u Dobojskaj igrali pingač i baš je prolazil Zlatko Žganjer s Knežije na svojem biciklu. Tata ga je poslal k nekoj mušteriji s flašom aerkonjaka kaj ga je doma sam napravil. Onda se zaustavil i pital ak može i on upast. Dečki su rekli da može. Zlatko je s Ivekom Hladnikom išel u razred i bil je jako zagrijan za igru. Ostal je igrat "vola oko stola", a bicikl je naslonil na plot. Ja sam ga odmah zapikiral. Pital sam ga za jednu rundu i on mi je dal. Odmah sam odjuril oko gimnazije i napravil ne jednu nego deset rundi. Zlatko se tak zagrijal da je skor zaboravil da gaje tata poslal po poslu i da je več odavno moral otič. A ja sam se vozil, vozil.

Zlatkov bicikl je bil nekaj posebno. Ni veliki, ni mali. Nekaj srednjega. Ženski ! Otprilike onakav kakav je imala Poni Hithen u "Emilu i detektivima". Taman je pasal za moju veličinu! Bil je nafarban zeleno. I tak, dok je Zlatko s Ivekom, Bigijem i Ekačom rezal i drajfal ja sam ludoval oko škole. Nisam se mogel zasitit.

Kad se Zlatko dosetil da ga je tata poslal s flašom konjaka u Trakoščansku več sam se ja navozil. On je odjuril dalje, a ja sam još malo igral s dečkima pingič. Da je bar taj bicikl bil moj! Sad si mislim di je taj Zlatkov bicikl završil. Možda se zgubil u onoj prokletoj poplavi kad je voda na Knežiji bila do krova njegove kuče. Valjda ga se i on koji put sjeti!? Ja ga nikad nebum zaboravil.

Bicikl Dijamant je za mene bil pojam i prije nego mi ga Pero nudil. Još dok sam odlazil k baki u Maksimir imal je tam jedan dečko ženski Dijamant. I uvek sam si mislil kak bi volil imati baš takvi. A onda sam ga jedamput, puno godina posle, našel kod Stare tete u Bribirskoj u podrumu. Nisam ja dotad ni znal za njega. Tam ga je spremil stric Viktor. Bil je to bicikl od tete Ljerke, mamine sestrične, njegove žene, stari preko pedeset let. Pital sam ga dal si ga smem zeti. Rekel je da mogu. I tak je bicikl postal moj. Ženski Dijamant, pofarban na plavo. Pravi Dijamant, nakon tolko godina! Baš onakav, ženski, kakav sam si želel. Vozil sam ga još dugo u Varaždinu. Samo sam ga pofarbal na crveno. Čak i dinamo i lampu. Al ga nemam več jedno osamnaest let. Prvo mi se potrgal guvernal, a onda sam si zvinul zadnji kotač. Tak je jedamput moj toliko željeni Dijamant završil u Canjkerici (to se danas veli Otpad). Imal sam posle još par biciklih, onih novih s puno brzina i slično. Al sve to ni za niš. Samo sam se z njima mučil. Jedan slabiji od drugog. A onda sam prije leto i pol dobil od Lele stari bicikl njene mame. Konačno opet pravi! Licenca NSU, izrada Pretis u Vogošću pokraj Sarajeva. Bicikl nad biciklima! Opet, kad ga zateraš ne zna stati. Baš ko onaj iz detinjstva po Ostrovičkoj. Gotovo i ne silazim s njega. Osečam se ko Kentaur.

Ipak, moram reči. Išel bum k Pereku u Samobor. Dijamant je Dijamant!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Mladen Medak Gaga - Z beciklom.wmv, 02 :49

Pesme Podravine i Podravla 2005

Mladen Medak Gaga - Z beciklom.wmv (http://www.youtube.com/watch?v=aeSp6A05SPs#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 23, 2013, 11:54:27 poslijepodne
Mi smo dečki ke pijemo st(r )oječki
 

Zagorski list
e-vundano 10.02.2013.

Dnevnik tate Bena

Mi smo dečki kaj pijemo stoječki

Gracia je kraj mene sedela i tipkala po laptopu. I najmput si je ničim izazvana zapopevala: „Mi smo dečki kaj pijemo stoječki, kad je dobra klapa more i ležečki“ i to je ponovila par put...

Piše:Tomislav Benčić



Moram priznati da me Gracia svako malo s nečim iznenadi. Tak me je iznenadila i neki dan. Sedela je na trosjedu h dnevnoj sobi i grala se na svojem novom laptopu. Kak je pokazivala interes za prčkanjem po kompjuteru i po našim laptopima odlučili smo joj kupiti onaj laptop za malu decu. Kad smo ga donesli doma bil je fest interesantan. Pa ga je Gracia prešla prvo pokazati dedi i baki na kat, a drugi dan i drugim dedi i baki h Repovec. Taj laptop je bil zanimljiviji bakama nego njoj. Nije ni čudno da joj taj dječji laptop i nije fest zanimljiv kad se nafčila na normalan kompjuter i normalne laptope.

Da budem iskren taj dječji laptop je čisto bezveze. Ima manji ekran nego danas prosječni mobitel, uz to je i crno bijeli, a na prvom mobitelu kaj sam ga h životu imel je bila bolja rezolucija i imel je več igrica nego ovo. No, Gracia je jedno skromno dijete i ona je zadovoljna i s takvim laptopom jer ima sve osnovno kaj bi trebalo imati. Ima kakav takav ekran, tipke i nazovi miša. I samo je njezin. Bitno je da ga ima.

I tak, već spomenuti neki dan žena je nekaj delala na kompjuteru, ja sam gledel televizor, a Gracia je kraj mene sedela i tipkala po laptopu. I najmput si je ničim izazvana zapopevala: „Mi smo dečki kaj pijemo stoječki, kad je dobra klapa more i ležečki“ i to je ponovila par put.

Normalno, žena i ja smo ostali zatečeni i iznenađeni. Deca su u stanju svašta zapamtiti. Tak je uz Sandru vrlo brzo naučila Ai Se Eu Te Pego (za one teri ne znaju kaj to je to vam je ona Nosa nosa), tak je negde pri dedi i baki čula i Mi sme dečki kaj pijemo stoječki i zapamtila.

Do neki dan smo imali i mali problem s njom. Nikak nakon velike nužde nije štela sama obrisati stražnjicu. Nakon obavljanja male nužde se uredno sama obrisala i obljekla, ali nakon velike nužde ne i ne. I kad bi obavila veliku nuždu zvala nas je tražila da brišemo guzu. Doskočili smo mi i tome. Zapraf nismo mi, nego moja ženica. Zagledala je h dučanu vlažni toaletni papir zapakiran h paketu na kojem je lik iz jednog popularnog crtanog filma i pomislila kak bi možda Gracia s tim štela brisati guzu.

S obzirom da je taki fašnik trebalo je Gracii i nekakav kostim nabaviti. Iskali smo nekaj kaj si more sama oblječi. Pa smo joj kupili nekakav kostim ose (ona to zove pčelica) i pribor za vilu (ona to veli kraljica). Pa je onda sve to skupa skombinirala i sad je pčelica kraljica. Sve bi to bilo u redu da ti kostimi nisu prepuni šljokica. Koje otpadaju. Pa mi je hiža prepuna šljokica. I bez obzira kaj saki dan usisavamo hižu (ponekad i više puta dnevno) šljokica se nemremo riješiti. Tak da ak me negde zagledate i vidite da se na meni nekaj blješti to su šljokice terih se za sad još nemremo riješiti. Bar ne dok ne prejde fašnik. Jer zabadaf usisavamo kad s kostima šljokice redovito opadaju. I nikak da sve otpadnu


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-mi-smo-decki-kaj-pijemo-stojecki (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-mi-smo-decki-kaj-pijemo-stojecki)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Dubrovački Trubaduri - Mi smo dečki,kaj pijemo stoječki (1972) HQ, 04:00
(N.Kalogjera - I.Krajač - N.Kalogjera)

V jutro krenem v štalu da napojim konja
Kad na frtal puta sretnem Štefa, joj na
Vražji dečko veli: "Kak je danes zima"
Kaj si nebi prešli, popit malo vina ?

Mi smo dečki kaj pijemo stoječki
će je dobra klapa, more i sedečki
Mi smo dečki kaj pijemo stoječki

Dubrovački Trubaduri - Mi smo dečki,kaj pijemo stoječki (1972) HQ (http://www.youtube.com/watch?v=gx1AANX7OK8#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 26, 2013, 11:25:54 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 23.02.2013.

Dnevnik tate Bena

Dinosaur
 
Gde se ja osječam ko dinosaur? U današnjoj, nazovimo to popularnoj mužiki. Neki dan, prošli tjedan Sandra i ja sedimo u kuhinji, a na televizoru h dnevnoj sobi igra MTV. Ja sam bil s leđima okrenut i nisam videl televizor, a Sandra me pita „E dobro pjeva?“. Misleć pritom na trenutnog izvođača na televizoru. Nisam se baš nikak izjasnil, pa mi je Sandra pojasnila da je to onaj sad popularni Biber. Da budem iskren ja sam mislil da nekakva ženska popeva.

Piše:Tomislav Benčić



Valjda znate kaj su bili dinosauri. Če i ne znate sigurno znate da ih više nema, da su izumrli. Iako ta bića več ne postojiju sam pojam se u upotrebi i dan danas zadržal. I uglavnom označava nekoga ili nekaj kaj je pregazilo vrijeme.

Tak se i ja tu i tam osječam ko dinosaur. Daleko od toga da me pregazilo vrijeme. Uredno pratim napredak tehnike i tehnologije i uspijevam dobrim dijelom sve to pratiti. Kompjuteru ne prilazim sa strahom. Ko neki iz moje generacije, pa čak i mlajši.

Nisam sad neki vrhunski kompjuterski stručnjak, ali mislim da znam nekaj več od prosječnog korisnika kompjutera. Barem u nekim dijelovima. Nikakav problem mi ne predstavlja rastepsti kompjuter, fizički ga počistiti, zmeniti ili nadograditi neki dio nutra h njemu. Poduži je i niz programa s kojima se odlično služim ili barem dobro služim. Međutim možda i griješim. Tak sam mislil da znam puno i o fejsu. A zapraf jedino kaj znam je nekaj napisati, deti nekakaf link, prokomentirati nekaj i aploudati fotke. I mislil sam da je to to. Sve dok mi žena i deca nisu objasnili da ima toga još. Znam da ima.

Igram i igrice. Pa su mi pokazale ni sam ne znam kaj. Znam samo da sam se z bog nepoznavanja i štekanja fejsa skoro s ženom posvadil. Bil sam objavil nekaj na ženinom zidu, a to nije bilo vidljivo na mojem. Pa sam mislil da me je blokirala. Pa su mi žena i deca pojasnile da me je blokirala onda ne bi mogel ni po njezinom zidu pisati.

Ono kaj mi baš nije leglo su mobiteli. Kad sam počel to koristiti vrlo brzo sam skužil sve kaj ima. A nije baš puno toga niti imel moj prvi mobitel. Mogel si nazvati nekoga, napisati poruku, imel je par igric, budilicu, kalkulator, štopericu i to je to. Od tih dana su na mobitele nametali svašta. Djelom sam još pratil razvoj mobitela. Kad su se pojavili mobiteli s kamerama, to nije bil problem za koristiti. Je da su na početku fotke bile nikakve, ali sad ima sve več i več megapixela i fotke mogu biti super. Dobro mi dojde i diktafon. Ne moram više na teren nositi svojeg starog, kaj je još na kazete, nego vužgem ovog na mobitelu i snimim kaj trebam. Tu i tam prejdem na internet da si nekaj pogledam.

Sve to kaj sam nabrojil je manji dio onoga kaj sve danas morete s mobitelom. Da mi sad nešči da ne znam kakve peneze da mu nabrojim kaj sve moj mobitel more i ima ne bi znal reči. Sigurno bi dosta toga izostavil.

Gde se ja osječam ko dinosaur? U današnjoj, nazovimo to popularnoj mužiki. Neki dan, prošli tjedan Sandra i ja sedimo u kuhinji, a na televizoru h dnevnoj sobi igra MTV. Ja sam bil s leđima okrenut i nisam videl televizor, a Sandra me pita „E dobro pjeva?“. Misleć pritom na trenutnog izvođača na televizoru. Nisam se baš nikak izjasnil, pa mi je Sandra pojasnila da je to onaj sad popularni Biber. Da budem iskren ja sam mislil da nekakva ženska popeva.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-dinosaur (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-dinosaur)

Citat:
Dinosaurice su bile fest srameče

Zakaj su dinosaurci zumrli,
zakaj im je bil tak kratki vek?!
Dinosaurice su bile fest srameče
i tak su se zdošli zanavek!

(jena od osamnajest kitic z hrvatskokajkavske slikovnice Paje Kanižaja - PRAKRAPINCI i prapišpilinci )

http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg44559/#msg44559 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg44559/#msg44559) 

Vide(l)o:
VANNA - Suza za zagorske brege (Krapina), 03:58

VANNA - Suza za zagorske brege (Krapina) (http://www.youtube.com/watch?v=WA9xvTwIkN0#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 26, 2013, 11:27:10 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3554, 12.02. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor
 
F kojekakve stvari se fpuščam
 
Ne mislim da je to (negda) bile bolje, ali deci treba reči da v te odnose nejdu prerane i radi mode, i prectaviti posledice na telesne i duševne zdravje i dalnje življenje. Igre z vragovim repom zezivlju teške životne drame
.
 

Fpikavljem se f kojkakve stvari pa me neki pitaju kaj bi rekla na jake aktualnu temu zdravstvenega i spolnega odgoja. Niesem mislila da se f te stvari trebam miešati i moralizierati. No, kaj je, tu je. Dek nie bile takvega odgoja f školi, f tem području se odgajale potihe i šepčuč. Bile je pune več dece, ali nie i problemov izumiranja naroda. I onda su se ljudi zaljubljivali; i jake mladi i starejši, i v “intimne odnose” se fpuščali gda jim je tak došle. I onda je bile fačukov ( gerde se i sramne  govorile).Ali nie bile toga  da bi novine objavile da su se pucke v jene osnovne škole kladile štera bu “spala” z  više diečkov. A pobiedila je ona štera je spala z njih sto, maker o spanju i nie mogle biti rieči.

Rečite kaj hočete, ali ja o tem imam svoje (reakcionarne) mišljenje. Kak pervo betežne je f tak rane duobe imeti tulike “odnosov” i to za okladu, a druge, kaj mi se vidi još betežnejšim, da se tak nekaj organiziera, a pogotki zbrajaju kak f športu jer mora biti i sucov šteri to nadgledavljeju. Istina, ljudi su naviek vu tem griešili, ali se do vernosti deržale. I negda bi či muž  odišel  f kvar, a prevarena žena i ona druga se rezrečunavale; spreklele, zeskuble ili sklempevuhale ak su se poznale. Prevareni muž pak bi svoju nevernu ženu zbil kak vraga ak je mogel, a ak nie, onda bi se napil i se po hiži spotrl, ali rastave braka su bile rietke. Kak se pokle živele, sam Bog zna. Ne mislim da je to bile bolje, ali deci treba reči da v te odnose nejdu prerane i radi mode, i prectaviti posledice na telesne i duševne zdravje i dalnje življenje. Igre z vragovim repom zezivlju teške životne drame.

A zakaj se vu te fpuščam? Tiem se, kaj nie, bavi  veliki diel kniževnosti.To se vidi i f  knige“Za Barbaru” šteru sam trebala prectaviti. Napisala ju je Ružica Schmid Bistrović, i posvetila svoji rođakinji. Po dokumenti i osobni zapisi, ona znaša dviestolietno propadanje i lutanje članov svoje obitelji po svietu, tiem do Nemačke. Ima tu i krimiča i herc-literature; ljubavi plemiča i selske puce, silovanja, ubojstva, osvete i obiteljske tajne radi štere je Barbara največa žrtva pretkov. Na miesti je radnja preveč razvliečena i nie baš smisleno povezana. Autorica za obiteljske nevolje krivi ljubavne i ljubomorne zgode pretkov.

Šteta je kaj nie prikazan pravi razlog rasprodaje obiteljske imovine strancem za male peneze. Slične se i denes dogaja v naši deržavi. Je li važne decu nafčiti i zakaj je tak? Kie ništ ne nafči z onoga kaj je bilo, se preživljuje znovič!


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/f-kojekakve-stvari-se-fpuscam.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/f-kojekakve-stvari-se-fpuscam.html)
i(l) str. 20 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3554.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3554.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

El Combo - SPOVED (Ak sem ti srčeko ranil), 03:51

Gost u pjesmi: Rajko Suhodolčan

Ak sem te ikada fkanil,
ak sem i prešel vu kvar
ak sam ti srčeko ranil
pozabil te nebum nigdar

Ak sem i druge gledal
Ak sam i kušlec koj dal
O tem ti nisam povedal
Da pokle ti ne bude žal

Ak sem s pajdašima ostal
Ak sem te v noći zbudil
Popevke te semu su krive
I vince kaj srcu godi

Ak ti i nisam došel
Ak sem pozabil te zvat
Ja ti se znova kunem
Zatajil te nebum nigdar

El Combo - SPOVED (Ak sem ti srčeko ranil) (http://www.youtube.com/watch?v=cfFGsy7enu8#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 26, 2013, 11:28:58 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundato: 11.02.2013.
 
Premišlavanje Jožeka radnika
 
Linič nam bode restiral vse obrtnike
 
Par let je bil mir, a ve je znova počel šverc stranjskih ljudi prek Lejpe naše. Ak slobodno priznam i ja sam bil siguren gda so vsi takši obrtniki predali svoje obrtnice, ali vrag nigdar ne spi, kuliko vidimo. Spametni so naši ljudi, tre zeti kaj se još more do 1. juljuša jerbo posle več ne bode toga biznisa. Kriza je velika i na ovomo našemo falačko zemle, tak da vsaki eur dobro dojde. Ne bi jiv bili prijeli da so peneze kaserali prek Liničovih kasi.

Piše: Jožek radnik



Znamo što je bil i kaj je bil Sulejman Veličanstveni, ali ak je nešči pozabil sam kaj ga vpotim. Sulejman je bil turski sultan vu šesnajstomo stoletjo minuloga jezeroletja, bil je  ratnik i osvajač šteri je svojega životnoga pota završil vu Sigeto jeden den predi našega Mikloša Zrinskoga, sam je on bil, na vse zadje, pobjednik makar je predi hmrl nek se to zazvedilo. Bil je jednako uspješan kak ratnik, a isto takši osvajač je bil i vu posteljama. Jako sam najgerek kak je punil svojega harema i je li bi Severina i Nives Celzijus mele mesta ili pak je on zbiral mlajše, očem reči, piletino? Mortik bi on, po Kurikulumo ministra Jovanoviča, bil i pedofil i vsa je sreča kaj ga unda još nej bilo Kurikuluma jerbo sam Alah zna kak bi bil Sulejman završil.

Vsi znamo da so Turki nigdar nej došli do Beča, a niti pak do Međimorja. Tu su naši Zrinski jako čuda pomogli, ali denes, posle skorom pecto let od kak so nas šteli pod svoje sprajti, osvojili so nas prek televizorov. Vsi znamo da se ve gledijo dve turske serije i to Sulejman Veličanstveni z Hurem, jegovom šeficom v haremo i Sila tak da ga ne malo hiži gde imajo stereo televizije, očem reči, dva televizore, na jednomo pratijo Sulejmana, a na drugomo Silo, kaj se ne bi nekaj pripetilo v Turskoj, a kaj naši Međimorci to ne bi znali. I nej sam mi Međimorci, nek cela Lejpa naša je ponorela za Turčinaj. I nedaj Božek kaj bi došli komo v goste dok je soponica na programo, ostavijo vas same, otprejo vam frižidera, špajza i pelnico, morete si zeti kaj očetete, kaj nucate, sam kaj ne bodete smetali. Kuliko je vojnikov Sulejman zgubil kaj bi bil pokoril negdašnjo Evropo, ali je ne uspel, a da je znal kak to vse more prek televizije naprajti bil bi dal televizijo zmisliti. A Turki so, vu ono vreme, bil na konjima ili pak vu haremo. Drugo jiv je, brzčas, nej intereseralo.

Meli smo priliko, v nedelo odvečer, videti na televiziji našega rokometaškoga trenera Slaveka Golužo. Pripovedal nam je, a i malo se falil (ima i zakaj) kak je za leto dni osvojil tri medalje i to na evropskomo i sveckomo prvenstvo, a i na Olimpijadi vu Londono. Mel je srečo ili pak peha, kaj so vse tri jednake i vse tri brončane. Kak bilo da bilo, medalja je medalja i do medalje tre dojti. Tak so Slavek i naši rokometaši i naprajli. No, prepovedal nam je  da on naše dečke prepravlja za Olimpijado v Brazilo 2016. leta i to prek dva svecka i dva evropska prvenstva. Nebrem razmeti zakaj unda mi hodamo na tua prvenstva ak sam medalja na Olimpijadi vredi. I zakaj se unda ve Španjolci pušejo z tom zlatnom  sveckom medaljom, ak Slavek veli da ona bogzna kaj niti ne vredi? Slavek, Slavek, ti sam nekaj poveš i živ ostaneš!

Verjem da ste čuli kaj so nam naši županijski večniki naprajli? Zahuzali so bolnico! Naši japeki i mamike, a i mi stareši smo, na leta, davali z svojih žepov peneze kaj je naša bolnica denes takša kakša je i ve so oni dali glase i odišla je k novomo gazdi. Rekli bodete da je bila čuda dužna. Imate praf, a rečite mi štera bolnica vu Lepoj našoj je ne dužna? Bila ona državna ili pak županiska. Kuliko je meni poznato, vsi penezi za zdraviče idejo vu državno kaso i tuliko se plača kuliko je minister za peneze iskal, a bolnice dobavljajo peneze na kapaljko od ministra Ostojiča. A što je kriv kaj smo mi Međimorci, a i naši prvi sosedi vu Hrvaškoj vse bole i bole betežni? Od koga ili čega je vsaki drugi v streso? Od politike! Gda bi meli kaj delati, gda bi dobavlali plačo vsaki mesec, gda bi meli kaj jesti i od čega živeti ne bi bili v streso, a stres je nejdražeši beteg i brzčas zato so nam je i zdrastvo v minuso. Lefko je onima dati bolnice ministro šteri so jiv od ministra i dobili, a mi smo si sami bolnico zidali i ve smo pak odišli po riti k meši. Več vidim da bodem i ja moral iti k doktoro od toga stresa kaj nam herba jemlejo.

Ipak se zazvedilo što je kriv za poplavo vu Puščinaj. To so Austrijanci, jerbo so nam pustili čuda vejč vode nek so rekli, nek smo mi mogli prijeti. No, kuliko sam mel za čuti, ovi z Osterajha so nam poslali cedulo na šteroj je vse pisalo i to po Dravi vu dvaliternoj flaši, ali jo je našel nekši ribič v Trnovco, šteri je nej znal čitati, pak je pismo nazaj zarival vu flašo i vse skupa hitil nazaj vu vodo. Kak sam i lani rekel, nišči ne bode kriv, nišči je nej nikaj zahuzal, nišči ne bode nikaj dužen, a Puščinčari so odišli po riti k meši.

Par let je bil mir, a ve je znova počel šverc stranjskih ljudi prek Lejpe naše. Ak slobodno priznam i ja sam bil siguren gda so vsi takši obrtniki predali svoje obrtnice, ali vrag nigdar ne spi, kuliko vidimo. Spametni so naši ljudi, tre zeti kaj se još more do 1. juljuša jerbo posle več ne bode toga biznisa. Kriza je velika i na ovomo našemo falačko zemle, tak da vsaki eur dobro dojde. Ne bi jiv bili prijeli da so peneze kaserali prek Liničovih kasi.

Gotova je esdepeova anketa za novo gracko vlast, ali nišči ne zna koga bi čakovčanci šteli za novoga gradonačelnika. Vsi, šteri so došli do ankete, skrivlejo jo kak zmija noge. Kaj pak so jo unda delali ak nišči nesme znati kaj so zazvedili. Brzčas nekomo ne paše. Kak se pripoveda, pre gracki vuri, a znate gda oni vse znajo, esdepeovci se spominajo o tri kandidate, a to so Gordan, Štef i Branko. Nešterni bo odišel po riti k meši jerbo nebrejo vsi tri biti na prva dva mesta. A mortik anketa pe na predelavanje v Zagreb…?!

Haenesovci bi šteli kaj bi nam jiv međimorski šef, Matek Posavec, bil župan. A to bi šteli i hadezeovci. To bi štel i Matek, tak se bar pripovedalo. A ve se Matek nekaj punta, kak mladenka štero velečasni, z mladencom i kumima, čaka pred oltarom,a ona se ne da vum z spovedalnice. No, vse se bode zazvedilo črez par dni, Fašnik bode minul i maske bodo pale.


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=18572:lini-nam-bode-restiral-vse-obrtnike&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=18572:lini-nam-bode-restiral-vse-obrtnike&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine908i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine908i?mode=embed&layout=grey)   
i(l) str.56 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/908/mnovine908i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/908/mnovine908i.pdf)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

DOBRE LJUDE HOČEM BLIZU
DA POZABIM NA TU KRIZU.....

AKUD Žensko Kazalište G.Jesenje - Ni me briga - TV Spot, 03:39

AKUD Žensko Kazalište G.Jesenje - Ni me briga - TV Spot (http://www.youtube.com/watch?v=wFYphtMi1g4#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 02, 2013, 12:03:51 prijepodne
Međimurske novine,
e-vundato: 18.02.2013.
 
Premišlavanje Jožeka radnika
 
Žene so priznale: ne nam je vsejedno kakši je

Ipak se nejveč pripovedalo o novomo Zdrastvenomo odgojo i to o štrtomo poglavljo štero je zdiglo nejveč praha. Kuliko sam mel za čuti, a i videti, vse so žene priznale kak one, več na leta, lažejo dok pripovedajo kak je veličina nej važna. Da jim je nej vsejeno z kakšim šaraklinom moški frfra oliti drba vu jački priznale so: Totovčice, Kobre z Kutine, Međimorske krave z Novoga Sela, Črne srake z Sračinca, Cekerašice z Nedelišča, Čaplje z Poturna i čakoske samice. Šteli mi to priznati ili nej, ali to je hajdig ženi štere znajo kaj je kaj, kaj je komad, a kaj pak falačec, tak da to minister Jovanovič more dopisati v Kurikulum.

Piše: Jožek radnik



Minuli vikend, od petka, pak do nedele, a negdi i do Fašnika, so po Čakovco i Međimorjo hercuvali maškori. Kak i vsako leto. Hapili so se v petek v Čakovco pod šatorom na glavnomo trgo. Bilo je čuda lepih maski, lepo so hupsali, meli so i prave priredbe, ali je bilo jako malo ljudi. Tak je zgledalo kak da so ljudi za to nej znali. Jura Stublič je pak nej došel. Nejveč ga bilo sultanov i sultaniji. Da je Sulejman bil v petek prinas v Čakovco mogel si je, brez vse brige, napuniti harema tak kaj ne bi moral celo leto lojsati po sveto i iskati komade šteri mo pašejo k lico, a i šire.

Dok so maškori hupsali i noreli pod šatorom Ljubo Jurčić je v Kulturnomo centro mel predavanje o temo v kakšoj je nevoli Lejpa naša i kaj moramo napraviti kaj se z te nevole zvlečemo. I ruon smo ga pozvali za Fašnik, tak da smo si mogli zbirati: ili Ljubo ili maškori? Kak da nas bodo maškori zvlekli. Nekak je Fašnik ovo leto prefletno došel!

Kak i vsako leto i letos so maškori prevzeli ključe Grada i zeli cugle vlasti. To se gradonačelniko jako dopalo, bil je brez brige, nikaj je nej moral delati, a skorom nikaj ga je ne koštalo. No, maškori so priznali da je politika nej za jiv, pak so ključe vrnuli i predi nek so se dospomenuli. Huncvutarije i maškori so jedno,a vlast je čistam nekaj drugoj. Kak god nam to negda zgledi slično, makar i političari negda delajo huncvutarije, ali vsaki ima svoje mužikaše i svojo mužiko po šteroj tanca.

Morem vam reči da je vu vsakoj grupi bilo vejč ženi nek moški, pak sam si gruntal zakaj je to tak? Brzčas so žene čuda bole željne. One se nadjajo da bodo, makar med maškoraj, našle ono kaj doma nemajo. No, kuliko sam mel za čuti, nejso več niti maškori kaj so negda bili.

Ipak se nejveč pripovedalo o novomo Zdrastvenomo odgojo i to o štrtomo poglavljo štero je zdiglo nejveč praha. Kuliko sam mel za čuti, a i videti, vse so žene priznale kak one, več na leta, lažejo dok pripovedajo kak je veličina nej važna. Da jim je nej vsejeno z kakšim šaraklinom moški frfra oliti drba vu jački priznale so: Totovčice, Kobre z Kutine, Međimorske krave z Novoga Sela, Črne srake z Sračinca, Cekerašice z Nedelišča, Čaplje z Poturna i čakoske samice. Šteli mi to priznati ili nej, ali to je hajdig ženi štere znajo kaj je kaj, kaj je komad, a kaj pak falačec, tak da to minister Jovanovič more dopisati v Kurikulum.

Nejbole so mi se milile Međimorske krave z Novoga sela. One nudijo pravo domače mleko i to ono nejzdraveše, a mi šteri smo bili vidli smo da se ono nudi vu pravoj ambalaži. I pitam vas što bi od nas prestal mleko piti da bi tak bilo vsaki den. Falile so se kak se lejpo množijo med sobom, i brez zdrastvenoga odgoja, kaj je za pofaliti, ali so se žalile jerbo one, još navek, senjajo pravoga bika, a nejvečpot dojde veterinar, a čudapot i veterinarka, pak je to nej unda tak kak Božek zapoveda. Brzčas bode minister Jovanovič i to rešil?

Kak i vsako leto maškore je primal Sultan Pepsi z Miklavca, a pomagal mo je čakoski Jura Stublič. Zazvedili smo kak je pre našaj sosedaj, vu Bosni, blagostanje i kak se tam vsi narodi, posle rata i vsih svaji , lejpo slažejo. Hrvati vrtijo odojke, Srbi janjce, a Bosanci mešalice. Škoda sam kaj te fašnički dnevi tak kratko trajejo, pak tua bosanska idila ne traje preveč dugo. Posle Fašnika vse ostaja na svoji mesti sam se težaki mejajo. Neje mi poznato kakši je red, sam znaom gda Hrvati navek završijo na mešalici.

Makar vsaka stranjka skrivle te svoje planove za lokalne izbore, ipak sam uspel zazvediti kak so naši međimorski esdepeovci, šteri so nej bili zadovoljni z rezultatima ankete, išli na sam sveti Fašnik na vuglede z Milanovičom. Kak se to nej smelo zazvediti, dospomenuli so se da se bodo našli „Pod starim hrastima“ v Sesvetama. Kak so se dospomenuli tak so se i našli. Vsaki od naših političarov je iznesel svoje, očem reči, uvjeraval je Milanoviča kak bi ruon on pobedil na izboraj v Čakovco, županiji, Nedeliščo…, i kak ima asa v rukavo z šterim bode potukel i dotukel hadezeovce. Dok so se vse lejpo dospomenuli, a i obed je bil čistam pri krajo, unda je Zoki zel doli masko, pak so vidli da so se spominali z Karamarkijom. Kaj se vse more pripetiti vu te fašinske dneve.? Što bi rekel sa se i političari maskerajo? A naši so svoje maske doma ostajli.

Kuliko sam mel za čuti, pre čakoski gracki vuri, Papa Benedikt XVI je dobil Kurikulim Zdrastvenoga odgoja za Pučke škole vu Lepoj našoj od ministra Željkeca Jovanoviča i drugi den je odstupil, očem reči, spraznil Svetoga stolca. Bila je to kapljica štera je prelijala kupico strplenja i tolerantnosti Svetoga Oca.

Branko Šalamon, čakoski varoški načelnik i Mladen Horvat, nedelski načelnik, so nej dobili zeleno svetlo od glavnoga državnoga esdepeovca Zokija Milanoviča, očem reči, zgubili so jegovo podrško. Zbogradi toga jiv esdepeovci ne bodo hitali vu ogenj za nove mandate na izboraj vu majušo. Esdepeovci vu Zagrebo so tak rekli i to tak bode, a nikaj so o temo nej pitali biračko telo. Mortik bi jiv ono, kakše je več je, pak podržalo? Mortik? No, istina je jedna da so dečki bili preveč dugo na vlasti, a kaj je preveč je niti z kruhom nej dobro – na vse zadje je rekel Zoki.


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=18653:ene-so-priznale-ne-nam-je-vsejedno-kaki-je-&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=18653:ene-so-priznale-ne-nam-je-vsejedno-kaki-je-&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine909i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine909i?mode=embed&layout=grey)   
i(l) str.56 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/909/mnovine909i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/909/mnovine909i.pdf)     

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

GA Tresnjevka - Protuletje se otpira, 03:42

GA Tresnjevka - Protuletje se otpira (http://www.youtube.com/watch?v=LOc_yN4qWSk#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 06, 2013, 11:38:05 poslijepodne
Kajkavsko kulinarstvo

coolinarka, 04.02.2013.

A kaj da danas kuham? (95)

Sve iz prosinca dojde na naplatu v sečnju. Moramo platiti danak rastrošnosti v prosincu.Bil sam neki dan pri mojoj doktorici  pa mi je rekla da idem na dijetu jer imam malo kolesterola z viška. Pital sam ju: “A kaj bum z onim kaj visi na tavanu? “ Znate kaj mi je rekla? “Donesite to k doktoru!“ Dobar savjet, nema kaj.

Najduži mesec v letu je iza nas


Navek sam se pital zakaj ljudi ovaj naš sečanj zovu najduži mesec v godini kad ima 31 dan kak i neki drugi meseci?  A to je ipak tak. Na kraju leta se navek fest strošimo jer kak za truc imate svetki kolko vam srcu drago: počnete svetim Nikolom, pa imendani i rođendani naših bližnjih, pa Božić, pa Novo leto i već na početku novoga leta ste v debelom minusu. Sve iz prosinca dojde na naplatu v sečnju. Moramo platiti danak rastrošnosti v prosincu. Ali to ni sve. Mi v Koprivnici, a kak čujem i širom lepe naše, smo dobili kojekakve čekove za naplatu baš v to blagdansko vreme. Najprije nam je ona vodena birokracija poslala čak tri čeka da platimo zato kaj pada kiša. Onda, kak je to navek v ovo vreme, morate Komunalcu plačati nekolko put više za plin jer se nekak moramo grijati a ovo leto nas zima baš i ne špara. Ak trošite više plina to pak vam znači da bute morali potrošiti i više struje i dok sve to denete na hrpu od svega se ipak smrznete. Mam iza novoga leta obično navrne i svečenik po svoju štibru, samo je sreća kaj naši za sad zemeju kolko im daš i ne sramiju se zeti malih penezi kak onaj iz Međimurja. Mi penzići kak i oni z plićim žepom srećom nemamo silnu potrebu iti na skijanje, jer se i neznamo skijati, a tam bi nas morti još i nasanjkali. Zamislite na kolko bi to rati trebali otplačivati, kolko put bi morali prevleči karticu ili kolko čekova ispisati? Dojde mi koj dan da sve ove kartice prerežem i hitim v koš. Koristim ih već prek tridest let i još se navek zavaravam kak to nisu penezi nego samo komad plastike, stalno nekaj taktiziram al me na početku svakoga novoga meseca račun ipak vrne v stvarnost.

Ne pratim baš redovito kaj se v politiki događa al tu i tam čujem da nam se pak spremaju novi nameti. Kaj nisu mogli pričekati proljeće pa nam onda to nekak nježno reći a ne baš sad kad nam je najteže? Ovak odbrojavamo te duge dane kak nedga vu vojski.  Do sad sam vam furt kukal al za kraj ipak malo optimizma. Nije baš sve do kraja jako crno. Od Božića do Tri kralja smo tolko nakuhavali koječega i pekli kojekakve kolače da smo imali kaj danima za jesti. Ja i sad imam po škrinji nekakve klope koje se i nakon mesec-dva moreju stopiti i pojesti. Još v studenom smo zaklali fanj smoka pa i od toga imamo nekakvu zalihu frišketine a bome visi nekaj još i na tavanu. Odrežete kakav komadić špeka za gablec ili čušpajz, ak dojdu iznenada gosti imate kakvu šunkicu ili lopaticu a najde se još i koja kobasa. Ono kaj sam investiral pred dva meseca sad mi se pomalo vraća. A fala bogu v podrumu ima i kiseloga zelja od kojega se moru napraviti kojekakve kombinacije za obed. Doduše bil sam neki dan pri mojoj doktorici  pa mi je rekla da idem na dijetu jer imam malo kolesterola z viška. Pital sam ju: “A kaj bum z onim kaj visi na tavanu? ” Znate kaj mi je rekla? “Donesite to k doktoru! ” Dobar savjet, nema kaj.

Pondelek
Juha/Glavno jelo: Čušpajz od korabice, faširanci
Desert: Nekakav sok

Tork
Juha: Paradajzova juha z noklecima
Glavno jelo: Pileći paprikaš z testeninom
Desert: Ledeni čaj

Sreda
Juha/Glavno jelo: Vinski gulaš
Desert: Kifli z pekmezom

Četrtek
Juha: Povrtna juha
Glavno jelo: Krmenadli na češnjaku, restani krumpir, kiseli krastavci
Desert: Lagani gemišt

Petek
Juha/Glavno jelo: Ričet; najte štediti na kožicama
Desert: Šnenokli a može i malo odgovarajuće tekućine

Subota
Juha: Podravkina kokošja iz vrečice
Glavno jelo: Špagete ala francuski krumpir
Desert: Mala pivica

Nedela
Juha: Juha od goveđih kostiju z grisknedlima
Glavno jelo: Junetina ala vild, semerknedli, šalata
Desert: Čaša crnoga vina, princeskrafli


Zvir:
http://www.coolinarika.com/clanak/a-kaj-da-danas-kuham-95/ (http://www.coolinarika.com/clanak/a-kaj-da-danas-kuham-95/)

Citat:
Kajkavsko kulinarstvo
http://www.forumgorica.com/kajkavski/kajkavsko-kulinarstvo/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/kajkavsko-kulinarstvo/)

Vid Balog i Kavaliri – Vrnul sem se v Podravinu, 03:39

 Vid Balog i Kavaliri - Vrnul sem se v Podravinu (http://www.youtube.com/watch?v=erg-biGqPaQ#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 06, 2013, 11:39:04 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundato: 04.02.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

Kaj bode z bolnicom, kaj z doktoricaj, a kaj z betežnikaj???!

       Kaj bode se, itak, pripetilo z našom bolnicom? Ak jo damo ministro on se bode z našaj doktoraj biljaril. Jempot jiv bode pošiljal vu Varaždin, a drugipot v Koprivnico. I nej sam doktore nek i doktorice. No, to je još nej vse jerbo to čaka i nas betežnike.
       Naša je bolnica nejmenša vu celoj Lepoj našoj i nejmeje je dužna od vsih, pak zakaj unda prva ide na bobenj? Vse druge bolnice so vekši dužniki, a one so sam tiho, kak drek v travi, i sam magadijo. Najte mi reči da mi Međimorci moramo biti navek vekši katoliki od Pape? I to i ve dok smo črleni?

Piše: Jožek radnik



Kak je vsima nama čovek nejglavneši moram vam nejpredi reči kak nam se zgubil moj pajdaš i sosed Tonča. Znuom kaj bodete pitali, pak vam zato mam velim da je jegova Julika doma i da ga čaka. Vsakomo onomo šteri joj more nekaj lepoga i dobroga reči ili pak pomoči, vrata so otprta od jutra do zutra. Pajdaš Tonča je odišel zdoma ono soboto pred godovnom svetoga Vincija (i to naprej pred Bundekima) vu gorice, trsje obrezavat i črez ženi požerak dušico zalevat, ali se do dneva denešjega nej vrnul. Ja kak jegov pajdaš sam nazval vse jegove pajdašice, ali je, bar za ve, niti jedna nej priznala da se pre joj skrivle, očem reči, da pre joj koristi zimskoga urlaba. Lejpo vas prosimo, Julika i ja, pomorite ak Božeka poznate, jerbo je čudapot odišel od hiže, ali je još nigdar nej tak dugo iskal pota za dimo. Što ga najde, rekla je Julika, bode mo zafalila na svoj način i ne bode vam žal. Prosim vas požurite se jerbo se Tonča kani kandiderati za župana!

Prepoveda se, i to na vse strane, kak je cirkva protiv zdrastvenoga odgoja vu školaj, a velečasniki se bunijo sam protiv četrtoga poglavlja, očem reči, protiv seksa vu školaj onak kak je to za ve napisano. To je sam napisano, a nigdi je nej sprobano, pak ve naša deca morajo biti probni zajci. Nišči je v cirkvi nej brez greha, ali ga zato hajdig političarov šteri so je. Napriliko, minister Jovanovič je takši, vse kaj on napravi je I liga i tu se nikaj nesme niti pitati, a nedaj Božek spremeniti. Jako sam najgerek kak bode zgledal tej seks vu školaj, ak politika pobedi cirkvo? Brzčas bodo morali, i to včasi, zidati vrtece polek školi jerbo kak so denes vsa deca naprej pred svojim japekima i mamikama, unda so naprej i pred navučitelaj, a mortik i pred navučitelicama, tak da oni ne bodo zadovolni sam z drkanjem (kak dečki, tak i puce) pak bodo odišli korak dale i produbili bodo gradivo. I nej sam to nek bodo sprobavali i ono igračo posle štere se deca dobavljajo. A unda bode tre i vrtece i još kajkaj toga. Najte me krivo razmeti negda to vse tak fletno dojde kaj se niti gumica ne ftegne nateknuti. Nebrem kaj nebi i malo dale naprej pogledal, a tam vidim kuliko bode tej kurikulum, očem reči, minister Jovanovič, koštal ministra Liniča. Nikaj zato, pak bode Slavek nekšega poreza oliti trošarino zdigel, ali nas zato bode čuda vejč na popiso 2021. leta.

Još bo tre tu nekaj pojasniti kaj bodemo vsi mi, a nej sam deca, znali od čega so betežni homoseksualci, kakša so jim rodbina pederi i po čemo so te geji takši frajeri kaj jiv policaji pazijo vseposot kam dojdejo. Nej sam v Splito nek i v Zagrebo. Još mora dojti na svetlo dneva , šteri so pedofili med nami, kak jiv moremo prespodobiti i kaj moramo žnjimi naprajti dok za jiv zazvedimo. Tu sam ve malo postal jerbo sam zazvedil da ga med nami moškima čuda več falingi, očem reči, čuda ga več kukolja nego med ženskami. Najme kaj, žene se morejo venodjati sam znami moškima ili pak jana z drugom i to tak dugo dok nešterni od nas ne dojde. A moški, dok se oni zahačijo jeden za drugoga i dok mo of odide v slepo vulico, očem reči, v kanalizacijo, nišči ga nebre vum zvleči, pak makar i Nives Celzijus došla. Brzčas su tu ne jednaki moški i ženski betegi? Ali, ak več mene pitate, ja bi te, i jedne i druge dal doktoraj i doktoricaj vu roke, pak nek oni žjiv napravijo ono kaj dragi Božek zapoveda. Pak so oni za to vu školo hodali. I to na leta. I još nekaj: najte mi, prosim vas lejpo, reči da je vam lepo videti dete štero ima dve mame ili pak, nedaj Božek, dva japeke. Kaj je preveč, preveč je, a unda je to niti z kruhom nej dobro.

Nekaj se navelikom šepetuji da je gotova SDP-ova anketa vu šteroj se zazvedilo što bode naš župan štiri leti naprej, a isto tak što bode, itak, čakoski gracki načelnik. To vam govorim onak kak se esdepeovci spominajo. Najme kaj, oni se falijo da koga god oni kandiderajo tej bode zebrani. Kaj se župana dotikavle to več znamo da to bode i dale Ivek. Kuliko gud smo jamrali na jega, ali ve nemamo izbora. Šteli so nam naši međimorski esedepeovci podlečiti Deana Hunjadija, ali je partijska vrhuška i jiva pravica (štera navek pobedi) zategnula partijsko brenzo i kotač sreče skrenula prema Iveko. Oni v Zagrebo nejbole znajo kuliko si je on to zaslužil. Štel sam vam pravzaprav reči da skorom nišči ne zna kak je zišla anketa jerbo ak je tak kaj so jo unda delali. Mogli so mene pitati, pak bi jim lejpo rekel da je još nej zmišljena anketa posle štere bi vsi bili zadovolni, a dok so oni vekši i debleši srajfi nej zadovoljni unda se to nesme dovleči na svetlo dneva. Tak smo čakali to anketo, kak zmržjeni bogci sonce, a ve nišči nikaj ne zna. To vam je jako slično mojoj sosedi Žaklini, to vam je ona plavuša za štero se moški vu krčmaj i žene na mljekari i čehari spominajo, za jo se, isto tak, nikaj nej znalo dok se je ne zazvedilo. Unda smo vsi kak jeden rekli: mislil sam si ja da je ona takša. Tak bodemo rekli i mi mam čim bode nekomo anketa pala vum žepa na grackomo ili pak županiskomo šekreto.

Minuli tjeden smo vsi navijali za naše kauboje, očem reči, rokometaše. Dok so pobjeđivali falili smo igrače, a dok so kola, protiv Danske, genula doli zbrega, unda smo kleli trenera Slaveka. Vsakomo svoje. Još se ve zmislimo kak smo na Olimpijadi v Londono pobedili Dance i to z Baličom, ali smo, isto tak z Baličom, zgubili od Francozov. I dok to znamo unda je ne teško biti spameten i osvojiti zlato. Najme kaj, pak je Slavek trebal pelati sobom Baliča sam zato kajbi igral protiv Dancov. Ostalo so vse naprajli mlajši. Niti ga je pravzaprav nej moral pelati, mogel ga je sam pozvati doli z tribini jerbo je bil na vsaki naši tekmi. I da si čovek to premisli ne mora meti preveč soli v glavi. Sam tak malo kak ja imam.

Kaj bode se, itak, pripetilo z našom bolnicom? Ak jo damo ministro on se bode z našaj doktoraj biljaril. Jempot jiv bode pošiljal vu Varaždin, a drugipot v Koprivnico. I nej sam doktore nek i doktorice. No, to je još nej vse jerbo to čaka i nas betežnike. Najgerk sam gde pak bodo završile naše dobre i fajne sestrice? Kaj smo si mi to, na vse zadje, zaslužili? Pak smo si skorom celo bolnico sami zazidali, a ve si jo bodemo i potepli. Kak teško do nečega dojdemo, a tak fletno jo fkrej damo! Nej, pak se to nesme pripetiti. Pak je nej valjda župan Ivek takši kajbi nam to blago zahuzal? Naša je bolnica nejmenša vu celoj Lepoj našoj i nejmeje je dužna od vsih, pak zakaj unda prva ide na bobenj? Vse druge bolnice so vekši dužniki, a one so sam tiho, kak drek v travi, i sam magadijo. Najte mi reči da mi Međimorci moramo biti navek vekši katoliki od Pape? I to i ve dok smo črleni?

Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=18511:kaj-bode-z-bolnicom-kaj-z-doktoricaj-a-kaj-z-betenikaj&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=18511:kaj-bode-z-bolnicom-kaj-z-doktoricaj-a-kaj-z-betenikaj&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Đura z Međimurja pri doktorice: 09:50 – 18:07

Đura z Međimurja 1 (1 dio.avi), 18:07

Đura z Međimurja 1 (1 dio.avi) (http://www.youtube.com/watch?v=DovdwzKt1yk#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 06, 2013, 11:40:00 poslijepodne
Gda je puni mesec, pune se (po)pije(va)

Zagorski list
e-vundano 02.03.2013.

Iz bakine pučke bilježnice

Gda je puni mesec, pune se pije

Za punoga meseca se treba paziti jer su onda ljudi nemirni, nervuzni i mam bi se svadili, kak stekli pesi. Lošeše se spi nek druge dane i ljudi su slabeše vuolje. Gda je puni emsec, nikak nije smeti iti k doktoru, na nekakvu aperaciju ili k zubaru jer onda rane teške zaceljuju
 
Piše:Zoran Gregurek



Ljudi su oduvijek bili fascinirani pojavama na nebu, posebno Mjesecom koji je bio i ostao velika mistifikacija budući da se pretpostavlja, iako znanstveno nije dokazano, da njegove mijene utječu na život na našem planetu.

Što je o svemu znala govoriti naša hraščinska baka Ivka, pučka sveznalica, pročitajte u sljedećim recima.

- Još sam kaka mala pucka znala čuti svoju babicu gda je rekla da se morame čuvati našega suseda jer je puni mesec. Onda se te grdi muškarec znal jake napijati i doma svoju družinu razganjati, a inače je bil dober kak janjčec. Moji su doma rekli: Mesec ga je zmotal, nije on, siromak, niš kriv - ponavljala je baka priču od prije 8 stoljeća.

Ljudi su nekad u Zagorju mjesečeve mijene dijelili u 4 vremenska razdoblja: mladi mjesec (mlađak), vrijeme kad se mjesec puni (prva četvrt), puni mjesec (uštap) i kad se mjesec prazni (zadnja četvrt).

- Gda je mladi mesec, dobre je lakšu ranu jesti, najbolše sirouvu i kuhanu, jer se bume onda dobre očistili. Šte oče prestati pušiti, naj tuo napravi gda je mesec mladi. Gda se mesec puni, onda čovek treba i sebe napuniti z snagu (energija) i paziti da te dane ne ije pune slatkoga jer se rada kile nabiraju, a posebne za punega meseca gda 10 deka poiješ, a dvajst se zdebljaš. Za punoga meseca se treba paziti jer su onda ljudi nemirni, nervuzni i mam bi se svadili, kak stekli pesi. Lošeše se spi nek druge dane i ljudi su slabeše vuolje. Gda je puni emsec, nikak nije smeti iti k doktoru, na nekakvu aperaciju ili k zubaru jer onda rane teške zaceljuju - napominjala je baka.

Zato posjete liječniku treba odgoditi za vrijeme dok se mjesec prazni.

- Onda je čovek najjakši i za te doba treba ostaviti najteže posle pri hiži. Kaj se meseca tiče, negdar sme znali i gda se kaj na vrtu sadi, a denes su tuo ljudi več zabili, same se tomu, buš videl, se više vračaju jer prirodu treba poslušati i z nju živeti, a ne ju ništiti z razni otrovi i čakati da bu se ona nam priravnala. Tuo ne nigdar - upozoravala je starica.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-gda-je-puni-mesec-pune-se-pije-1 (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-gda-je-puni-mesec-pune-se-pije-1)

Citat:
KPD"Sveta Klara",Zagreb : Splet plesova iz turopoljske baštine, 07:04
http://www.youtube.com/watch?v=TEVp7KTGX5U (http://www.youtube.com/watch?v=TEVp7KTGX5U)

Mesec sveti ober kleti
KPD SVETA KLARA - Mesec svti ober kleti, drumarac
, 03:34

KPD SVETA KLARA - Mesec svti ober kleti, drumarac (http://www.youtube.com/watch?v=Y9FEvOSj8ws#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 06, 2013, 11:40:47 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 06.03.2013

Dnevnik tate Bena

Jedna zimska

Dal sam mu kartu, pogledal ju je, precvikal (iak ju je več i kondukter precvikal prije njega) i prešel dalje. Kak je bilo za očekivati i prema drugim putnicima je bil prilično nekulturan. Kaj da smo svi mi seli h taj cug samo zato da bi on mogel liječiti neke svoje frustracije.

Kak je opal friški snijeg prešli smo s Graciom malo van. Zeli smo i sanjke da ju malo vlječemo na njima. Da detetu bude zanimljivije nisam ju samo pomalo vljekel, nego sam se i zabežal. Nakon par koraka najemput su mi sanjke postale lagane. Obrnem se, a Gracie nema na sanjkama, nego leži h snjegu. Zgleda da ove sanjke kaj smo joj lani kupili imaju loš ovjes i da ne ležiju dobro h zavoju.
 
Piše: Tomislav Benčić



Moram priznati da je iza mene još jedan tjedan. Koji ni po čemu nije bil poseban. Jedna klasična rutina. Kak sam delal popodne svako jutro sam se zdigal kad i žena, dok se ona rihtala za posel ja sam skuhal kavu.

Nakon kaj bi žena prešla na posel zbudil bi Patriciju, jer ona ima školu od 7 i nekaj, pa onda Sandru jer njoj škola počne od 8. I na kraju Graciu teroj vrtič počne kad ju tam dopeljamo. I tak saki dan. Iz čisto objektivnih razloga uspel sam i s cugom preti do Zagreba. Kad tam iznenađenje. Dojdem ja h Zaboku na stanicu, kad tam dolazi neki novi cug. Čisto pristojno zgleda. Videl sam ga i prije, ali samo na slikama. Sednem si nutra, a ono relativno udobno. Čuje se malo motor, ali nič prestrašno.

Čist fino i tiho motor dela. Ali sam primjetil jednu dosta lošu stvar. Sedel sam blizu vrata i saki put kad bi se vrata otprla dosta neugodno je i mrzlo potpuhnulo. Baš su mogli nekakva vrata deti između ulaza i putničkog prostora. Na cugu sam imel i neugodan susret s kontrolorom. Poslušal sam mužiku na mobitelu i kak sam imel slušalice nisam čul da ide kontrolor i da govori da je kontrolor. Kak ga nisam čul, tak je on mene potapšal po ramenu. Skinem slušalice i velim:
- Dobar dan.
- Kontrola. - veli striček u željezničarskoj uniformi.
- Dobar dan, izvolite. - velim ja njemu, nadajući se da bu rekel kaj zapraf hoče.
- Kontrola!! - veli on ljutito.
- Kakva kontrola? - pitam ja zbunjeno, jer ne samo da sam poslušal mužiku nego sam i usput oči počival i morti sam malo bil i zadrijemal.
- Kontrola prijevoznih karata!!! - počne kričati taj h uniformi.

Dal sam mu kartu, pogledal ju je, precvikal (iak ju je več i kondukter precvikal prije njega) i prešel dalje. Kak je bilo za očekivati i prema drugim putnicima je bil prilično nekulturan. Kaj da smo svi mi seli h taj cug samo zato da bi on mogel liječiti neke svoje frustracije.

Kak je opal friški snijeg prešli smo s Graciom malo van. Zeli smo i sanjke da ju malo vlječemo na njima. Ko za inat h subotu su mam počistili i ceste i nogostupe. Onda smo prešli h park teri je bil sav bijeli. Još nišči nije bil h njemu. Pa smo malo po parku vljekli Graciu. Prvo ju je malo vljekla žena, ali je brzo odustala, pa sam štrik od sanjki ja preuzel.

Da detetu bude zanimljivije nisam ju samo pomalo vljekel, nego sam se i zabežal. Nakon par koraka najemput su mi sanjke postale lagane. Obrnem se, a Gracie nema na sanjkama, nego leži h snjegu. Zgleda da ove sanjke kaj smo joj lani kupili imaju loš ovjes i da ne ležiju dobro h zavoju.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-jedna-zimska (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-jedna-zimska)

Citat:
Dej mi sani (sajnke)!
Sani dej

Akon- Sunny Day (SONG AND LYRICS!) HI-QUALITY!, 05:13
http://www.youtube.com/watch?v=hKUwxXgz2RM (http://www.youtube.com/watch?v=hKUwxXgz2RM)

Cinkuši - Nega sonca nit' meseca.wmv, 3:57
a bogami ni benda kao sto su cinkusi,. (dadotrip33 pred leto dan)

Cinkuši - Nega sonca nit' meseca.wmv (http://www.youtube.com/watch?v=rPXAEYPDdM4#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 06, 2013, 11:41:44 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3556, 26.02. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor
 
Puno liepi popiefki
 
Pam(e)tim ga (Ivu Posavca) z kniževni večeri v Ivancu ili na okupljanju f povodu proslave Dana planeta Zemlje na manifestacije “Ivanjščica diše za cieli sviet” kak ne baš visuokoga, ali kričečega človiečeca šteri je baš liepe, glasne i onak zrezne čital svoje popiefke. A posebne mi je ostalo vu vuhu gda bi rekel sance, meste sunce i to mi je bilo zbilja zanimljive.
.
 
 
Još praf niesem prelistala zadnji “Varaždinec”, a več mi je zazvonil telefon i postavljeno mi jeno čist opravdane pitanje:
- Zakaj nieste v zadnji tekst deli Ivu Posavca? Pak i on ima ljubavne popiefke. Si je človek to zaslužil. Tulike je popefki napisal i tulike nagrad dobil, največ njih v Ivancu na natječaju “Draga domača rieč”, a vi o njemu ništ. Več ste tulike pesnike zredali, a on vam je još nie došel na red. Kaj ga zbegavljete? Ni knjige još nema. Bil mi se pohvalil da bu mu Varaždinsko književno društvo na svuoj trošek tiskalo knjigu, ali oni šteri su mu to obečali su vglavnem pomrli ili pak nemaju nikakvega utjecaja i tak opet nič. Prie bu siromak vumrl neg da ga se kie javne zmisli.

Moram reći da nie bilo ni zbegavanja ni zapostavljanja, a pogotove je daleko od istine da kaj imam proti njemu. Zadnji put vu Varaždinskem književnem zborniku zbilja niesem našla nijenu njegvu ljubavnu pesmu,  pa još da je na kajkafščine. A gde da jih najdem? –Pri poiskanju- rekla bi moja mama. Zate sam za ovie broj pričela preiskavati one male knjigice štere nose naslov “Ivanečki pjesnički krug” i ”Draga domača rieč”.

I kaj sam našla? Puno liepi popiefki i na standardnom književnom jeziku i na ivaniečkem, bolše reči na kuoškovskem miesnem govoru jer je Ivo Posavec rođeni 1944. leta f Koškovcu kre Ivanca gde i denes skromne živi. Pamtim ga z kniževni večeri v Ivancu ili na okupljanju f povodu proslave Dana planeta Zemlje na manifestacije “Ivanjščica diše za cieli sviet” kak ne baš visuokoga, ali kričečega človiečeca šteri je baš liepe, glasne i onak zrezne čital svoje popiefke. A posebne mi je ostalo vu vuhu gda bi rekel sance, meste sunce i to mi je bilo zbilja zanimljive.

A preiskavajuč sem prelistala se zbornike štere sem doma našla. Fnuege njegve pesme (i opisne i domoljubne i socijalne, a bormeš i one gde o kojčemu premišljuje) su dost  pesimistične, ali f knigice “Draga domača rieč” od 1999. leta našla sam i jenu  veselejšu:


Poberi me

Donesel sem ti
Divje dišanje ruožic
V raskuosmani pesmi lasi
Donesel sem ti
Šumsku slatkuoču jagode
V žejnomu popu vusnic
Donesel sem ti
Večernu pesmu zviezde
Na otprtomu nebi oka
Splel sem ti
- o jesem jesem –
Črlenu zibačku vetra
Od rok precveli  v iskanje
Na pragu sem te našel
zrielu v žejni molitvi:
- Dečec muaj, dečec
Jesen je!
Poberi me – poberi!


Vište, tak! Stiem sem ja svoju dužnost spunila. Morti  buju zadovoljni njegvi prijatelji, nie same vinski neg i pesnički, a on se razveseli ak to prečita. A morti  doživi i svoju knigu.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/puno-liepi-popiefki.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/puno-liepi-popiefki.html)
i(l) str. 21 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3556.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3556.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Poleg jene vel(i)ke gor(ic)e
Faringaši z Prigorca pod Ivanjščicum

Zagorci smo ljudi pravi
KUD Faringaši i KUD Lompuš - Zagoci smo ljudi pravi, 04:16
(igraju skup na promocije Dana Ivanca v Krapine)

KUD Faringaši i KUD Lompuš - Zagoci smo ljudi pravi (http://www.youtube.com/watch?v=kAHYQHMdfp8#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 16, 2013, 12:31:56 prijepodne
Međimurske novine,
vundato: 22.02.2013.
 
Premišlavanje Jožeka radnika
 
Ftičeki so se oženili, a ve so na redo političari

Tak vam je to: dok politička sveča dogori tu nebre nišči nikaj pomoči, očem reči, trebajo i mlajši dobiti svojo šanso, jerbo odnavek je tak bilo da na mlajšima svet ostaja. Tak je i Mladen govoril dok je mladi bil, a ve se z nogaj i rokaj bori kaj te mladi nej došli na vlast. Da se Mladena pita, on bi još ostal, ali Zokijova je tu zadnja, a on je za mladost!


Piše: Jožek radnik



Što čeka te se načeka ili se dočeka. Čakoski gracki političari so se dočakali kaj je još navek važeči gradonačelnik odustal od kandidature za novi gracki mandat, tak da bodo se i vsi drugi političari magli ve nadjati kak bodo ruon oni meli priliko kaj se sednejo v Šalamovovo foteljo. Neje on privatizeral foteljo grackoga načelnika, ali je dvanajst let vu njoj sedel tak da bodo mo jo brzčas, dali kak dar dok pe v penzijo kaj se ne bode moral doma privučevati na novi stolec. Kaj ne bodete mislili da je bilo lefko odustati od nove kandidature? Znate kak je to da srce oče, želja je jaka, znanja i iskustva ima, a partija nema milosti i neda. Mortik i partija ima praf, pak nebre tulikša leta biti jeden čovek na vlasti, štiri leti kak precednik Grackoga veča i dvanajst let kak gradanačelnik, jerbo i drugi partijci bi šteli biti malo na vlasti. Dok je gospon Branko to govoril novinarima, a prek jiv i vsim ljudima dobre volje, šteri so mo na leta glase davali, neje mogel zdržati,a kej ne bi suzo pustil. Ali se je jako lejpo vidlo kak dugoletna vlast zmoči čoveka, spustil je sam dve- tri suze, več jiv je nej mel. Nekak se potrefilo kaj so obedva odustali v istom meseco, i Papa i Šalamon, Papa je odlučil, zbogradi betega sprazniti svojo Sveto stolico, a Šalamon je, zbogradi politike, moral sprazniti svojo gradanačelničko foteljo, makar so i jeden i drogi meli čistam drugačeše plane. V Rimo je bilo po onoj staroj pučkoj: Papa snuje, a Božek odlučuje, a v Čakovco je tua stara pučka izreka malo presložena: gradonačelnik snuje, a partija odlučuje.

Čim je Šalamon dal vum da se ne bode znova utrkival za čakoskoga gradonačelnika partijci so sa mam zišli kaj zberejo novoga čoveka za to trko. Kuliko sam mel za čuti pri gracki vuri, meli so dva kandidate, Štefeka Kovača i Gordana Vrbanca. Dok so glase davali so vgasnoli svetlo, a do se svetlo znova vužgalo Štefek je, za konjski novet, bil naprej pred Gordanom. Partijsko biračko telo je tak odlučilo: do ve je gradonačelnik bil Branko, senior i veteran, a ve v trko kreče Štefek, mladi lav i skojevac.  Pobedil je Gordana, ali sam najjgerek je li ga gracko biračko tela bode prepoznalo? Vsi znamo da so žene več kak pol biračkoga tela i da one dohajajo glase davat vu vekšemo brojo, a žene navek rajši imajo malo stareše i iskusneše moške, tak je i Branko izbore dobavlal, a Štefek je to još, za ve, nej!

Dok so esdapeovci zebirali skojevca Štefa kak kandidata za novoga čakoskoga gradonačelnika očekivalo se da bodo oporbenjaki poslali vu boj nekoga malo starašega, kaj nebom rekel iskusnešega političkoga lisca, ali so hadezeovci zebrali isto tak mladoga Tomico Novinščaka. Istina je da je on doktor, istina je da se razmi vu svoj posel,a kuliko se razmi vu politiko i v posel gradonačelnika to nišči ne zna. Vu istom je lonco kak i Štef, tak da bodo i jeden i drugi morali uveriti čakosko biračko telo da bodo mogli na svojim mladim hrptima nositi terha šteroga od jiv išče posel prvoga čoveka grada. Negdi sam prečital da je rat praveč ozbilni posel da bi ga poveril vojnikima, a iz toga vum shaja i ona druga misal da je politika preveč ozbilni posel da bi ga poveril skojevcima, očem reči mladima. Vreme donaša iskustvo i političko mudrost.  Kaj god vi mislili o tomo!

V županiskom mozaika se još navek slažejo kockice. Partija je hitila povjerenika Iveka v boj za novi mandat, a on je sam stiha kak da se još navek preimišlavle, tak da se tu još nikaj ne zna. Jegov kalfa, Matek Posavcov, je našel zaprta vrata dok je štel kaj bi esdepeovci bili za jega, a isto tak je trupnul vrata pred nosom hadezeovcima šteri so šteli žnjim plesati kolo, tak da ve, Darko i pajdaši, morajo iskati druge plesače. Dragec Lesarov i jegovi laburisti so nejdale odišli, oni imajo svojega župana i svojega načelnika vu Čakovco, kaj god to značilo.

Več sam vam zadnjipot povedal kak je partiski vrh v belom Zagreb grado otpisal Brankija Šalamona i nedelskoga Mladena Horvata za izvršno vlast. Šalamom je prijel odluko k srco i odustal je od daljnje trke, a ve vsi novinari čakajo da bode, itak, tua konferencija v Nedeliščo gde bode gospon Mladen postupil po naređenjo. To vse skupa v Nedeliščo malo duže traje jerbo se, brzčas, Mladen nadja da bi se to moglo spremeniti. Kuliko sam mel za čuti pre čakoski gracki vuri, Mladeno so dnevi odbrojeni i to nebre nišči spremeniti tak da je sam pitanje dneva gda bode to on moral deti vum na svetlo dneva. Tak vam je to: dok politička sveča dogori tu nebre nišči nikaj pomoči, očem reči, trebajo i mlajši dobiti svojo šanso, jerbo odnavek je tak bilo da na mlajšima svet ostaja. Tak je i Mladen govoril dok je mladi bil, a ve se z nogaj i rokaj bori kaj te mladi nej došli na vlast. Da se Mladena pita, on bi još ostal, ali Zokijova je tu zadnja, a on je za mladost!

Minuli tjeden sam vam štel kupiti banane na čakoskomo placo, ali so mi ženice rekle kak so došle navučitelice z čakoski pučki školi i kupile vse kaj so mele. Neje mi dugo trelo kaj mi se je lampica vužgala, pak to so one odnesle kaj deci, v tretjemo i četrtomo razredo, pokažejo kak se ris gumice navlačijo na venoga. Ve vidite da je denes nej lefko biti navučitelica v pučkoj školi, kaj vse od jiv išče minister Jovanovič vu tom Zdrastvenom odgojo. Najgerek sam, gde itak učitelice trenerajo to metanje gumici, doma ili pak negdi na stranjskomo tereno? Lefko je onima štere doma imajo svojega čoveka, a nej znati kak one štere morajo iti soseda prositi kaj jim pomore da se malo zvežbajo. Ili, pak mortik i doma na bananaj vežbajo. Vu semo tomo je premjer Zoki Milanovič poštejak i nagradil je navučitele i navučitelice za jivo zalaganje i neje jim zel tri procente od plače kak vsim drugim državnim službenikima. Brzčas so tu i ris gumice nekaj pomogle.

Minulo je i Valentinovo, ftičeki so se oženili, spekli so i kolačeke štere so deca pobirala po snego. Lejpo je to kaj vsi zaljubljeni i majo svojega dneva. Malo se je meje cvetja i vse ga ostaloga nosilo onima vu štere smo zaljubljeni, ali kaj.se more da nam je minister Linič hajdig penez pobral z žepov, pak nemamo za ono kaj bi šteli. Nejlepše je, ipak, kaj se kušleci morejo deliti do mile vole i nigdar ne sfalijo. Još jedno mi je lepo, nejleži moči podeliti zagrljaja i tu ne morate biti strahom kaj ne bi komo pasal, jerbo jedna veličina paše vsima, kak moškima tak i ženama. A morate priznati gda je to jako retko kaj so vse žene zadovolne z jednom veličinom. Ali i to se pripeti!


Zvir:
str. 56 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine910i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine910i?mode=embed&layout=grey)     
i(l) str.56 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/910/mnovine910i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/910/mnovine910i.pdf)       

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zemi mene, zemi mene, prepisanu fticu..

Leiner & Hrnjak - Ftiček veli
, 02.59


Ftiček veli (tradicionalna međimurska pesma - arr. Josip Dodlek):

Boris Leiner - bubni i glas,
Mišo Hrnjak - bas gitara i prateči glas,
Miljan Bakič - električna gitara,
Josip Dodlek - saz,
Andrijana Ljutič

Leiner & Hrnjak - Ftiček veli (http://www.youtube.com/watch?v=GgGDL7fjdLQ#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 16, 2013, 12:37:09 prijepodne
Varaždinske vesti, br. 3557, 05.03. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Moderni pozoji v skupimi auti letiju i z eroplani peršu po nebu

Moderni pozoji niesu pretpotopni pol ftiči pol kače, nek želiezni, ali jednak peršeju po zraku, pleziju po briegi, vliečeju se po dolinami (cestami), bljujeju grđi i  škodljivejši jogenj neg oni jadniki z staromodni fantazij. Rušiju grade i sela i pomoriju jezere ljudi kaj se i prinas zgodile v zadnjem ratu.

 

Dek človek čaka autobus, med ljudmi kojkakve stvari i nehoteč čuje. Tak sem ja čula spomenek bračnoga para šteri je svoju babicu spračal na put. Spominali su se o deci i problemi štere imaju z nju. Pucica pe f školu f jesen, a več zna čitati i prečitala je se slikovnice i bajke štere su imeli, a dečec, šteri ide f školu, neče čitati.

-Trebal bi prečitati “Šegrta Hlapića”, ali neče da ga j… – rekel je tata. – A i kaj bi  i čital bajke? Bolje je da rad ima kompjuter.
- Zapre se f sobu, vužge si kompač i onda čuješ same: Buuum! Tras! Fijuuu… – zasmejala se mama.

Autobus mi je došel i  morala sem iti. Duge sem premišljala kaj sem to čula, ali največ o bajkami i neverovatni dogajanji v njimi. Javljaju se tu liepe kraljevne ili siromašne puce štere junaki trebaju spasiti, pa coprnice, pozoji šteri bljujeju jogenj, konji z perutmi, junački i zločesti ljudi. Furt je rieč o boju  dobruete i zločestoče a dobre mora pobiediti. No je, javljaju se i nueve bajkovite knjige. Minulo je vrieme (još nie do kraja) kraljev, pozojev, copernic i leteči konjev, ali su  bajkoviti elementi ostali i v knigami i v našem življenju, ali obliečeni f modernejše obleke.

Pozoji niesu pretpotopni pol ftiči pol kače, nek želiezni, ali jednak peršeju po zraku, pleziju po briegi, vliečeju se po dolinami (cestami), bljujeju grđi i  škodljivejši jogenj neg oni jadniki z staromodni fantazij. Rušiju grade i sela i pomoriju jezere ljudi kaj se i prinas zgodile v zadnjem ratu. I to je bila borba dobrega i zla. Premogli su dobri kak i  mora biti, ali je onda bajka pričela teči najopak. Kaštigovani su najprie pobedniki, a pravi krivci su se najprie pritajili, a pokle nastavili pripovedati svoje najopačne bajke. A gda je zišle vun da je greh na njimi, pričeli su se zvlačiti da su napadnuti trebali biti pametnejši i bolj strpljivi, da pobednik nie pravi ak se ne pozabi i ne oprosti. I pričeli se pozivati na prava štera su nie priznavali napadnutem.

I tak se bajka nastavlja z dobrimi junaki (šteri su nezaposleni) i onemi z debelimi bankovnimi računi kaj v skupimi auti letiju i z eroplani peršu po nebu beržeše neg pozoji i vuče nas da i dalje trebamo biti pametni i strpljivi pa bu se dobro. A mi denes trebamo dobro, a nie nove bajke. Nek oni močni najprie obrneju sebe na dobrobit ljudi pa se najopačna bajka nebu produžavala. A kak to napraviti, morti bi se moglo nafčiti ak se dost rano počne čitati knjige o poštenju, pravednosti, marnosti i ljubavi med ljudmi pa i živeti po nafčenom.

Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/moderni-pozoji-v-skupimi-auti-letiju-i-z-eroplani-persu-po-nebu.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/moderni-pozoji-v-skupimi-auti-letiju-i-z-eroplani-persu-po-nebu.html)
i(l) str. 25 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3557.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3557.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Jurjovo na Odre 2009. - Sv. Jura vubija pozoja

Jurjevo u Odri 2009 Sv Juraj ubija zmaja, 04:03

Po legende, Sveti Juraj bil je rimski vojnik teri je vubil pozoja z kojna. Sako leto ludi su morali pozoju jednu deklu dati. Kat je sveti Juraj vubil pozoja onda je otkupil se dekle a nakom toga sve tambure su zaigrale i dekle zapevale.
Legenda o svetom Jurju pokazana je na Odre ispret cirkve na samo Jurjevo 23. travna 2009. leta.

Jurjevo u Odri 2009 Sv Juraj ubija zmaja (http://www.youtube.com/watch?v=lbatxL1qYhI#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 19, 2013, 12:53:03 prijepodne
Međimurske novine,
vundato: 01.03.2013.
 
Premišlavanje Jožeka radnika

Esdepejo bodo povjereniki sfalili???!!!



Nekaj se zavleklo med te esdepeovce. Posle Međimorja i Čakovca ( v Nedeliščo još bode) došlo je do svaje i v Kotoripskomo SDP-jo. Tam je „glava“ mislila jedno, a biračko telo se odlučilo za Ljubija Grgeca, pak so se rezišli. Vsi znamo da je pred Božič Zoki Milanovič respustil županijski SDP-e i postavil poverenika, a ve pak bode županijski poverenik respustil kotoripskoga SDP-a i postavil poverenika. Nekak je to respuščanje i postavljanje povjerenika došlo v modo med esdepeovcaj. Najgerek sam je li ne bodo povjereniki sfalili?

Piše: Jožek radnik


Čim sam ga zašpotal, Ivek Perhočov se mam oglasil. Na kup je zmetal novinare vsake fele i rekel jim je kak bi on štel još štiri leti sedeti vu fotelji međimorskoga župana. Malo je predugo čakal, pak so ftiči z staroga koaliciskoga gnezda odleteli drugam. Haenesovec Matek Posavcov si je pobral liberale i „seljake“ i žnjimi se ravna dojti do županove fotelje. Što prvi jegova je puca tak da so Iveko ostali sam penzioneri i Pavlicov MDS. Nekaj si gruntam gda bode to premalo za pobjedo. Nej znati kaj si je, itak, Ivek gruntal vu svoji glavi kaj je tak dugo čakal?

Zadji sneg je ipak iznenadil čakosko zimsko službo makar se je za jega znalo nejmeje pet dni predi nek je počel cureti. Komunalci kak da so se zavolili rezgrijati snega, pak so sam nekaj sfrčkali, očem reči, na vse zadje so zahuzali. Ruon sam jiv kanil pofaliti, ali ve nebrem, jerbo da bi jiv pofalil unda bi moral zlagati, a to nečem. Sebi još morem, kaktak, ali vam nej, jer vi znate kaj je prava istina i kak so sfušali minuli petek, soboto i nedelo. Šoferi ralici so vejč bili po krčmaj na kuhanomo vino nek na cesti. Čim jiv politika malo pusti z lanca i kaj delajo kak sami očejo mam vse ostane vu snego. Ve vidite kaj vam je tua naša demokracija? To vam je tak dok vsaki dela kaj oče, a nej kak bi trelo. Neje demokracija za vse, kuliko vidimo, a nejmeje za komunalce i šofere na ralicaj.

Nejga mira na meji z Janezima pre Svetomo Martino. Nej znati kaj bi oni šteli, mi jiv z kruhom, a oni nas z kamejom. Žilavi so kak vrag. Furt jim nekaj vriti frfra i sploh jiv nekaj vu Hrvaško vleče. Nebrem to razmeti: nebrejo gospodariti kak tre niti z svojom Deželom, a šteli bi još grunta preširiti? Dobro je meni teca Franca rekla: pazi na tote male ftiče, jerbo mali ftič je navek veliki krič. I nej sam kaj fest krčijo nek so nigdar nej zadovoljni z onim kaj imajo. Sploh jim oko k sosedo leti. Tak so kak moj pes Bobi, doma ne zna reda delati i nikomo na grunto nikaj ne napravi, a sosedo bi mam restrgal. Nekaj si gruntam kak bi svetomarski načelnik Ferek Makovec moral ostati još jeden mandat na vlasti jerbo sam on more z Janezima dojti na kraj. Fala dragomo Božeko i negdašjemo ministro Božijo Kalmeti kaj so nam naprajli mosta prek Mure polek skele pre Svetomo Martino, jer da ga toga mosta nej Janezi bi več dovlekli mejo od Hotize na Muro. Vsi znamo, imajo Janezi praf, da je negda, pred 400 – 500 let, meja bila na Muri, sam je Mura tekla 5 – 6 kilometrov dale, čistam blizo Hotize i Gornjega Lakoša. Ne tak zdavnja so svetomarski dečki vozili puce prek Mure i tam so se mogli na miro spominati i produbljivati odnošaje kak nas to denes vuči minister Jovanovič, ali je to ve minulo jerbo poličniki lohnijo, po šumicaj i grmljo, tak da mladi, šteri se radi imajo, nemajo mira na svojo, očem reči, nej sam hrvaškoj, nek i međimorskoj zemlici. Ak je takši red v Evropi kak nam ga Janeti kažejo unda je bole da prespimo prvoga juljuša i nikam nejdemo. Nek se Janezi skažejo z Ljubljanskom bankom i nek nam vrnejo peneze štere so nam poharačili, a ne kaj so lakomni za ljuckom zemljom.

Gda smo več pre Ljubljanski banki morem vam reči kak naši, a i sosedovi, političari skrivlejo, kaj so se dospomenuli, kak zmija noge. Moram vam reči kak se političari spominajo što je komo i kuliko dužen, ali nej za peneze štere so naši Međimorci zašparali v Ljubljanski banki. Naši ljudi bodo se morali znova zdiči na zadje noge ak bodo šteli dojti do svojih penez, jerbo Janezi so nigdar nej bili poštejaki. Negdašji precednik države, vu šteroj smo 45 let živeli, a šteroj se nesme reči ime brez velike sile, nas je vučil: svoje nedamo, a ljucko nečemo, a Janezi so to malo predelali kak jim bole paše, pak je vu Deželi ovak: svoje nemamo, a ljucko očemo. Nej znati zakaj jiv je dragi Božek ruon nam dal za sosede. Mi tak dobri, mirni, stiha, oni tak nervozni, žilavi, i haračijo gde stignejo, a uporni so kak vuteske.

Čakoski gradonačelnik je postal nervozen od gda je odustal od novih izborov i del svojo foteljo na licitacijo biračkomo telu. Em se čudi zakaj sneg curi ruon po zimi, em skače vu zrak dok ga nešči nekaj pita za Stanorad, makar je to jegovo, očem reči, gracko poduzeče, em ne zna kuliko je penez odnesel Jura Stublič z Čakovca na staro leto, a neje niti popeval? A još pred kraj lanjskoga leta je vse znal. Makar vsi oni, šteri so kak god malo vpučeni vu čakosko gracko vlast, znajo gda denes vu grado niti trava ne raste, a kaj to gradonačelnik ne bi znal!

Zakaj se čakoski gradonačelnik srdi na oporbene vječnike? Za to kaj ga kajkaj vsega spituvlejo. A dok mo ne paše unda se resrdi i čuda vsega veli, sam nej ono kaj ga pitajo. A zakaj ne krči na svoje vječnike? Zakaj? Zato kaj ga nikaj ne pitajo! A ne pitajo sam zato kaj nej gradonačelniko tlaka zdigli. Ali zato, mesto tlaka, zdiguvlejo roke. Vsaki nekaj!

Nekaj se zavleklo med te esdepeovce. Posle Međimorja i Čakovca ( v Nedeliščo još bode) došlo je do svaje i v Kotoripskomo SDP-jo. Tam je „glava“ mislila jedno, a biračko telo se odlučilo za Ljubija Grgeca, pak so se rezišli. Vsi znamo da je pred Božič Zoki Milanovič respustil županijski SDP-e i postavil poverenika, a ve pak bode županijski poverenik respustil kotoripskoga SDP-a i postavil poverenika. Nekak je to respuščanje i postavljanje povjerenika došlo v modo med esdepeovcaj. Najgerek sam je li ne bodo povjereniki sfalili?

Naši vinari Belović, Cmrečnjak i Dvanajščak so svoje finote pelali v Poljsko kak bi i Poljaki sprobali kaj mi to vsaki den pijemo i po čemo smo tak spametni. Ne moram vam reči kak so se jim naša vina dopala i šteli bi jif meti na svojim stolima vsaki den. Najgerek sam kaj se bo pripetilo ak bode, črez par meseci, i cela Evropa štela meti tua naša nejbolša vina na sveto na svojaj stolaj? Znate na kaj bodemo došli? Sfalila bodo za nas. Sam zato sam vam ja bil protiv Evrope!


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=18782:esdepejo-bodo-povjereniki-sfalili-&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=18782:esdepejo-bodo-povjereniki-sfalili-&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine911i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine911i?mode=embed&layout=grey)   
i(l) str.56 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/911/mnovine911i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/911/mnovine911i.pdf)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Anđelka Stankova I Božica Krčmar- Da Mi Dano Dečke Izbirati, 02:23

Anđelka Stankova I Božica Krčmar- Da Mi Dano Dečke Izbirati (http://www.youtube.com/watch?v=wiY4GcugWV4#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 19, 2013, 10:24:51 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 14.03.2013.

Dnevnik tate Bena

Flyer

Pretpostavljam da znate zakaj sam se dotaknul letka. Barem zabočani bi trebali znati. Da i one teri ne živiju h Zaboku ukratko upoznam o čemu je ovde riječ.
 
Če se to tak nastavi onda bumo čudne izbore imeli. Izbore na terima nemo glasali za nekoga, nego protiv nekoga. Onda bi se i mogli takvi lističi štampati. Na terima se ne zaokruživa za koga jesi, nego se prekriži protiv koga si. Sve me strah kaj bu kad počne prava, zakonom propisana predizborna kampanja.

Piše: Tomislav Benčić



Da se i ja malo moderniziram i budem u duhu s ovim vremenima kad je popularno koristiti strane riječi. Dakle, riječ Flyer je iz engleskog jezika i u prijevodu znači letak. A riječ letak prema našem jezikoslovcu V. Aniću je, citiram dvotočka navodnici list manjeg ili srednjeg formata s kraćim tekstom promidžbenog, reklamnog ili sličnog sadržaja navodnici završen citat.

Pretpostavljam da znate zakaj sam se dotaknul letka. Barem zabočani bi trebali znati. Da i one teri ne živiju h Zaboku ukratko upoznam o čemu je ovde riječ. Po hižama su se počeli djeliti nekakvi letki pod nazivom Zabočke kronike. Do sad su djeljena dva takva. U prvom se kritizirala aktualna vlast, a u drugom pretendenti na vlast. H politiku se ne razmem preveč, ali ovo mi zgleda ko početak predizborne kampanje. Samo se s prstom upire h ljude i piše kak ovo ili ono jesu ili nisu napravili. I kaj je najbolje niti na jednom se letku nišči nije potpisal. Kaj bi to trebalo značiti? Morti su ljudi strahu? Morti ne stojiju čvrsto iza toga kaj je napisano? A morti je to djelo onog anonymousa teri hoče unesti nemir u naš grad?

Če se to tak nastavi onda bumo čudne izbore imeli. Izbore na terima nemo glasali za nekoga, nego protiv nekoga. Onda bi se i mogli takvi lističi štampati. Na terima se ne zaokruživa za koga jesi, nego se prekriži protiv koga si. Sve me strah kaj bu kad počne prava, zakonom propisana predizborna kampanja. Jedino me tješi kaj bu došla i ta trejta nedjelja u mjesecu svibnju pa bu tome kraj. Zakaj trejta nedjelja h petom mesecu? Zato jer se po zakonu onda održavaju lokalni izbori. Ili prevedeno to bi ljetes trebalo biti 19. svibnja če se buju držali zakona. (vidi Članak 7. stavak 1. Zakona o lokalnim izborima NN 144/12). Za koga bum ja na tim izborima dal svoj glas još ne znam. Čakam da čujem gdo bu kaj obečal i gdo kaj nudi.

Napokon se i sunce pokazalo. I to ne samo na par minut nego svjeti po cjeli dan. To je s jedne strane dobro. Ceste su se več posušile, pa se moremo normalno voziti. Kad se zamislim nad prethodnom rečenicom vidim suvišnu i netočnu riječ. Normalno. Jer ipak se po Zaboku nemre još uvijek normalno voziti. Na jednom dijelu se mora paziti na šahtove kaj su ih još lani zbetonirali i zdigli iznad nivoa ceste. I onda je na sveopče čuđenje u 12. mjesecu opal snijeg. I šahti tak još stojiju. Dobar dio zakrpa kaj su bile po cestama su jednostavno nestale. Pa je se več i več rupa po cesti. Kaj i nije neko čudo.

Bil sam prošli tjedan h Sloveniji. I da nisam išel prek granice i prešel graničen kontrole ne bi ni skužil da sam došel h Europsku uniju. I tam su ceste malo pokrpane, malo pune rupa. Pa sam došel do jednog zaključka. Kad uđemo u tu famoznu EU ceste se neju same od sebe pokrpale. Morti je to samo tak s cestama, a druge stvari se buju riješile same od sebe.


Zvir.
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-flyer (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-flyer)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Flyer i Vlaho Pal(j)etak

* * * *

Vlaho Paljetak
Klapa 'Bistrica' - Popevke sem slagal
, 01:43
Koncert klape "Bistrica" & Zbora mladih župe Lobor,
Svetište Majke Božje Gorske, 22.srpnja 2010.

Klapa 'Bistrica' - Popevke sem slagal (http://www.youtube.com/watch?v=laF3kbM3SzQ#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 19, 2013, 10:40:02 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundato: 08.03.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

Politika i pajdaše posvadi

Vse se vam, i to več na leta, vu Nedeliščo vrti okoli Mladenov. Zmislimo se kak je to bilo pred štiri leti da je Mladen Horvatov natiral pajdaša i partiskoga prijatela Mladena Posavca vum z politike, a ve pak se našel novi Mladen šteri je i jemo trupnul vrata vlasti, očem reči, zapral mo jiv je pred nosom. Brzčas so tej Mladeni takši kaj nebrejo pozabiti ak jim se nešči zameri ili pak jiv ne posluhne i na žulj stane.

A mortik pak je tak navek bilo v politiki sam smo se mi nej bavili žnjom, nek ona z nami. No, ovo izborno leto je doneslo hajdig takši situaciji de se politika zmešala med stare pajdaše, drugove i esdepeovce. A negda se govorilo da sam žene morejo posvaditi ljude!

Piše: Jožek radnik



Branko Uvodić i Hrvaška televizija so priznali Međimorje naše malo. Brankec je došel v Prilok, vu Gregorašovo dvorano i napravil veliko fešto i vsima je pokazal da je Međimorje vu Lepoj našoj. Nek se zna. Nek znajo i oni šteri so do ve to nej znali ili pak so nej bogali. Verjem da so i sosedi Janezi gledali „Lejpom našom“, tak kaj se ne bodo pak zhurmali i išli v Brisel iskat nekše (vekeš ili menše) falačke zemlice med dvemi vodami. Brzčas bi Brankec moral znova naprajti još po jedno emisijo vu Središčo na Muri, Svetomo Martino i Štrigovi, tak kaj bi i oni nejbole zadrti Janezi, kak je napriliko Joško Joras, zazvedili gde je pravzaprav meja. Vsaka čast Brankeco kak se je preštimano držal v Priloko, jerbo se je i moja teca Franca v jega zagledala i več celi tjeden me spituvle kak bi do jega došla. Znate kak je to teško dok se stari trček vužge? To nej muoči sam tak pogasiti.

Kaj bodemo, itak, stvorili z tem našim mlekom? To ruon preveč ne gvinta nas stareše, nek se čuda bole, i čuda vejč, sekeramo zbogradi naše dece jerbo oni nejveč mleka spijejo. Nešterni od nas bi još dendenes pili mleko da se davle vu tak lepaj lončekaj kak so nam ga naše mamike davale. Pak kaj si vi gruntate da ga vu šmarnici, kralici goric, nej bilo onoga hudoga pelina šteri lakte suče i nofte frče, pak je još nišči nej prestal vino piti, a jako jiv je malo od toga poduralo. Znuom jenoga kaj je bil natankani od šmarnice, pak se je traktor na jega prehitil, tak da nebremo reči da ga je šmarnica v rako posprajla. No, kaj vam ne bi srce v peto zglajzalo od straha, morem vam reči da mleko naši međimorski kravi nema v sebi nikaj hudoga. Nikaj takšega kaj bi vam lasi doli išle ili kaj bi vam lakte frkalo, a to vam je nej zbogradi toga kaj ga prinas vu Međimorjo nejga več kravi, nek zato kaj so naše krave vegetarijanke i jejo sam zdravo hrano. Isto tak se ne morate bojati kaj bi negdi vu goricaj nabasali na šmarnico, štera bi vam lakte sukala ili pak glavo napuhavala, i to tak kaj bi si morali obroče mejati, jerbo je trsje šmarnice več pred deset let zgorelo na vuzmenki, a mesto jega raste pušipel. Kuliko vidimo, mi Međimorci smo skorom vu vsemo naprej pred Hrvatima (nejmeje jen korak) i zato se ne moramo čuditi kaj nas Janezi očejo zeti pod svoje.

Verjem da vam je poznata ona stara međimorska poslovica ili pak istina, kak vsaka rit dojde na šekret. Tak se je pripetilo i vu Nedeliščo. Najme kaj, nedelski so esdepeovci nej zdigli roke za Mladena Horvata kaj bi znova išel vu trko za načelnika nek so v boj poslali mlajšega Darkeca Danijo. Šef nedelske partije Mladen Novak je nej pozabil načelniko Mladeno kaj ga je ne posluhnul dok so zbirali direktora plina i tak je došel novi čovek v plin, a ve pak bode i nedelska opčina dobila novoga načelnika. Kotač sreče se vam i tu obrača, što je bil gori ve bo doli, a što doli…Vse se vam, i to več na leta, vu Nedeliščo vrti okoli Mladenov. Zmislimo se kak je to bilo pred štiri leti da je Mladen Horvatov natiral pajdaša i partiskoga prijatela Mladena Posavca vum z politike, a ve pak se našel novi Mladen šteri je i jemo trupnul vrata vlasti, očem reči, zapral mo jiv je pred nosom. Brzčas so tej Mladeni takši kaj nebrejo pozabiti ak jim se nešči zameri ili pak jiv ne posluhne i na žulj stane. A mortik pak je tak navek bilo v politiki sam smo se mi nej bavili žnjom, nek ona z nami. No, ovo izborno leto je doneslo hajdig takši situaciji de se politika zmešala med stare pajdaše, drugove i esdepeovce. A negda se govorilo da sam žene morejo posvaditi ljude!

Vsi znamo da kriza još navek traje kak prinas vu Međimorjo, tak i pre našaj sosedaj v Hrvaškoj, a naša poduzeča Šestan – Busch z Preloga i Bernarda z Puščin dobavlajo i dale Zlatne kune od Hrvaške gospodarske komore. Priločanec Lojzek Šestan, z conom zvani Švrčo, dela i dale nejbolše šleme i to nej sam prinas vu Lepoj našoj, nek jiv rezvaža po celomo sveto. Vu ova teška vremena dok nam kajkaj toga curi po glavi Švrčijovi šlemi nas pazijo kaj moremo preživeti. Fala dragomo Božeko kaj bar nekomo cvetejo rože vu ova siva vremena da skorom nišči od gospodarstvenikov nebre najti svetlo kaj bi zišel vum z tunela. Zlatna kuna je pak došla i vu ruke gospe Bernarde i to kaj je zmislila nejbolšega vanjkuša šteroga ga je nazvala „pospanko“. Pospanko je takši kaj paše vsakoj glavi, kak ženskoj, tak moškoj, kak lepoj, tak i onoj drugoj, kak spametnoj, tak i onoj bedastešoj. Kuliko vidimo neje ruon lefko bilo zmisliti takšega vanjkuša. Nekaj mi moj črvek frfra vu glavi, pak si gruntam je li je Bernarda nej poslala toga svojega vanjkuša i našim ministrima kaj tak dobro i preveč dugo spijo? Bernarda i Švrčo strčijo med gospodarstvenikaj i to nej sam v Međimorjo, nek i vu celoj Lepoj našoj, i tak vsima kažejo kak tre delati.

Pred par dni je bila glavna vest za vse dnevnike vu Lepoj našoj da labodoritaš Samir još navek pije i da je ne položil alkotesta pre policajima. A neje niti prestal piti jerbo mo je to ostalo od unda dok je pajdašil z našim Nikolom Pokrivačom. Ve nebre kaj ne bi pil, a brzčas, ga nišči nej fkrej od lagva i kupice mogel stirati da bi zazvedil za naša međimorska vina, štera so nejbolša na sveto i ovim bližešim planetama. A mortik mo je Pokrivač donesel par flaši onak za muštro.

Dok je na svetlo dneva zišel kurikulum za zdraviče vu pučkaj školaj nejbole so se bunili protiv jega biškupi i velečasniki, a nejglasneši je bil nadbiškup Bozanić. Vu tem cajto je precednik Zoki Milanovič naputil ministra Jovanoviča nek malo vudri po cirkvi kak bi jo stišal. Vsi znamo da je minuli mesec Papa spraznil svojo Sveto stolico i ve čakamo novoga. Dok se je to pripetilo Zoki je pozval na red Jovanoviča i zašpotal ga je: Rekel sam ti kaj vudriš po cirkvi malo, a nej tak jako kaj si i Papo pretiral! Tak vam to zide dok te mladi političari doslovno posluhnejo svojega šefa.

Vsi smo bili svedoki kak je minuli tjeden helikopter odpelal Papo z Rima posle osem let kak je sedel vu Svetoj stolici i vodil cirkvo. Spituvlejo me ljudi, pre čakoski gracki vuri, kak bode, itak, odišel čakoski gradnačelnik z svoje fotelje vu šteroj sedi več dvanajst let. Kuliko ja znuom, još se nikaj ne zna, a majuš je nej dauko.


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=18877:politika-i-pajdae-posvadi-&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=18877:politika-i-pajdae-posvadi-&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine912i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine912i?mode=embed&layout=grey)   
i(l) str.56 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/912/mnovine912i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/912/mnovine912i.pdf)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pajdashi i Letovanič

Croatian Song III
, 01:44
Another Croatian song by Pajdashi at New England Folk Festival, April 2007. "Letovanić" is a village about 20 miles south of Zagreb (the capital of Croatia) where "all the girls are like apples". It was arranged by late Emil Cossetto based on a folk song.

Croatian Song III (http://www.youtube.com/watch?v=YJpsI8elPZY#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 21, 2013, 12:31:24 prijepodne
Zagorski list
e-vundano 19.03.2013.

Za dušu, za spomenek

Cajti oko Jožofovuga
 
Ne veli se ni zabadava: Majka buožja Guorska, dej mi muža Joška. Naj je kuost i kuoža, same da je Joža. I tak ti Jožeke mnuge babe rad imaju.

Piše: Zoran Gregurek



Jedan od najvažnijih spomendana u ožujku je Josipovo, koje se slavi 19. u mjesecu, i koje se vrlo često spominje u pučkoj meteorologiji. Koja je simbolika “Jožefova“, ispričala nam je naša hraščinska baka Ivka.

- Kakve je vrijeme na Jožefove, takva bu i kuruza. Ake bu lijiepe, onda bu kuruza dobra: imijela bu duge i bogata klase. A če bu grde, dešč ili, ne daj bože snijieg, i kuruza bu nikakva, sami ficleki. I sa druga letina bu kak se šika eke bu na Jožefove vedre i jasne vrijieme - govorila je baka. Pitali smo baku i zašto je Josip toliko omiljen u narodu.

- Je, znaš kak ide ona pesma: Volim ja, vuolim ja, vuolim, vuolim Jožeka. Njega grljim, njega ljubim, njega budem kitila, a pokle i njegva budem mladenka. Pune je Jožekov vu našemu Zagorju i male štera dekla nije vu životu pod obrvu gledela ili rada imijiela kakvoga Joška, Jožicu ili Pepeka. Ne veli se ni zabadava: Majka buožja Guorska, dej mi muža Joška. Naj je kuost i kuoža, same da je Joža. I tak ti Jožeke mnuge babe rad imaju - smijala bi se baka.

Starica je upozoravala kako nije dobro da u ožujku cvatu pojedine voćke.

- Ake vu trećemu mesecu, ali i vu aprilu, cvetu slive, onda te lete ne pekmusa ni dobre rakije. Jer, sliv bu male i večinom budu grižljave ili pišive - zaključila bi baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-cajti-oko-jozofovuga-1 (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-cajti-oko-jozofovuga-1)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Rada imam, rada imam Jožeka
Navihanke - Volim, volim Jožeka, 03:23

Navihanke - Volim, volim Jožeka (http://www.youtube.com/watch?v=5JYBovfoXzM#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 23, 2013, 12:56:18 prijepodne
Međimurske novine,
e-vundato: 15.03.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

Još navek koja za trko imamo

Još dendenes nebrem najti reči z šterima bi zafalil našemo nejbolšemo skijašo, Iveko Kosteličo, za veselje štero nam je shodil dok je pobedil vu slalomo i to nigdi drugdi nego v Kranjskoj gori. A vsi znamo da je Kranska gora još navek vu Deželi. Neje nam baš tak jako važno kaj je Ivek bil prvi, nek da je to bilo tam gde je bilo i kaj so Janezi morali mirno stati i poslušati Hrvaško Lejpo našo.. Tak kaj se ne bodo furt hačili za naše hatare i kaj bodo znali da mi još navek imamo konja za trko i to nejbolšega i na jivomo snego. Ivek, svaka ti čast. Niti jegov japa, z conom zvani Gips, je nej mogel skriti soze.

Piše: Jožek radnik



Da čovek ne poverje. Bil sam minuli petek pre gospono Vladeko Mesaričo, dugoletošnjemo direktoro Vajde. Vsi znamo da je on dober i bogoboječi čovek, a isto tak nam je vsima poznato da smo još navek v Korizmi. Gospon Mesarič je i precednik Međimorske demokrščanske stranke i verjem da nam to vsima govori kak je on jeden od onih Međimorcov šteri verjej kak Božek postoji. Zato sam se i ja začudil kaj so pre Vajdi v Korizmi i to v petek klali pajceke. No, ali to je još nej bilo vse. Vladek me je pozval na gablec i dok smo črez oblok gledali mesare, šteri so širom jemali pajceke, za gablec smo dobili krpice zeljom ili pak z sirom. Muoči si je bilo zbirati. Ipak je nekši red pre Vajdi: posel je jedno, a gablec čistam nekaj drugo!

Još dendenes nebrem najti reči z šterima bi zafalil našemo nejbolšemo skijašo, Iveko Kosteličo, za veselje štero nam je shodil dok je pobedil vu slalomo i to nigdi drugdi nego v Kranjskoj gori. A vsi znamo da je Kranska gora još navek vu Deželi. Neje nam baš tak jako važno kaj je Ivek bil prvi, nek da je to bilo tam gde je bilo i kaj so Janezi morali mirno stati i poslušati Hrvaško Lejpo našo.. Tak kaj se ne bodo furt hačili za naše hatare i kaj bodo znali da mi još navek imamo konja za trko i to nejbolšega i na jivomo snego. Ivek, svaka ti čast. Niti jegov japa, z conom zvani Gips, je nej mogel skriti soze.

Naši statističari so zazvedili i dali na svetlo dneva kak se životni vek nas Hrvatov povečavle i vsako leto je vse dukši i dukši, a žene se žalijo zakaj je tak nej i z drugim udovima. Vsega je par let minulo otkak se radni vek posmeknul, onak prek noči, z 60 na 65 let, a več se spominajo kak je to nej dosti i da ga tre produžiti. I to vse zbogradi toga kaj ga vu penzionerski kasi nejga dostik penez za vse penzionere, očem reči, penzije. A pitam vas gda se bodo, itak, naši mladi hapili delati? Z škole jiv pošiljamo na burzo i tam tuhnijo i to tak dugo kaj pozabijo za kaj so v školo hodali i kaj so se tam navčili. Nej znati da bodo unda oni napunili penzionersko kaso ak se bodo hapili z četrdeset let delati? Brzčas bodo morali delati i do 90? Neje važno je li bode od jiv kakši hasen na poslo, nejvažneše je kaj jiv bodo z posla na grobje pelali i kaj ne bodo penzijo hasnuvali, tak kaj bode dostik penez za sabornike šteri idejo raneše v penzijo i čuda vekše penzije imajo. Bilo nejpošteneše da bi jim penzije plačali z državne kase jerbo so jiv i na državnaj jaslaj zaslužili. Ne verjem, ruon, da je tej posel sabornikov tak jako teški, jerbo da bi bil ne bi se vsi tua rivali, pak bi unda oni mogli delati i do sedemdeset let. Brzčas sam tu malo pretiral, pak jim je plača čuida vekša od penzije, a to ide z istoga rekleca sam z drugoga žepa.

Šesnajst letni biznismen je prodaval drogo, očem reči, travo pre čakoskaj srednjaj školaj. Tak mladi, kaj bi rekli, još šmrkljavi i došel je na pravo mesto, jerbo ga med decom nejveč mušteriji. Policaji so prijeli devet obrtnikov šteri so se bavili z drogom, osem so jiv pustili, a devetoga, i to nejmlajšega, kak smo rekli šmrkljavca, so zastajli jerbo žnjim morajo zbaviti dostik kajkakši spominki. Što bi rekel, tak mladi, a več tak zaškolani za trgovino oliti šverc z nedopuščenim sadovjom. Kam pak je tej dečec vu školo hodal? Što ga je to vse vučil i što ga je tak fletno te vse huncvutarije navčil. Najbrž to mora biti v pitanjo nekša večernja škola!

Opčina Gorčan pomaže svoje mještane šteri kanijo i očejo legalizerati svoje koce, drvarnice, škedje, štale… i to tak kaj ne morajo nikaj platiti, a dok so hiže v pitanjo unda jim se šenka pol komunalnoga doprinosa. Ove dneve so ili pak bodo, počeli zidati šporcko dvorano i to mam polek škole jerbo to bode dvorana za školarce i za športaše. I to je još nej vse. Načelnik Moharič je zrihtal dvorano za penziče, a pomaže ogjogasce i vse druge udruge. Ve so se, najempot, vu opčinski kasi zmogli penezi za vse ili pak je načelnik dobil na loto. Z druge strane se načelnik navelikom fali kak ne kani iti na nove izbore i da bode zanavek spraznil svojo foteljo. Najte me krivo razmeti, ali nebrem veruvati da načelnik Moharič hrani gorčanske ribe kaj bode nešči drugi išel vu ribičijo. Nekaj je tu nej poredo? Neje on od fčera kaj bi nekaj delala sam tak, zabadav. A nejsmo, bormeš,niti mi od fčera! Kotoripčani so se fčakali kaj jiva pučka škola ve nosi ime po jivomo čoveko Jožeko (mojemo imejako) Horvato.Verjem da vam je poznato da jim je to bila želja još od minuloga jezeroletja. Dugo so čakali, bili so strplivni, a nekaj si gruntam da si je i Joža to zaslužil. Čuda je toga lepoga i dobroga napisal, a z svojom brodicom „Besom“ je putuval po celomo sveto, ali se navek štimal z svojom Kotoribom. A, kuliko vidimo, i Kotoripčani žnjim.

Jadranka Jaca Kosor je hičena vum z hadezeja. Bila je precednica stranke i precednica Vlade, a nejpredi je ostale brez Vlade, a ve i brez stranke. Ve jo več ne nucajo i čistam jim je lepo i dobro brez nje. Jaco so hitili vum z stranke jerbo je nikaj nej delala, a jako so dobro pazili kaj so posla vugibali pred njom, a ona se falila kak je vseposod, furt i navek govorila istino i samo istino. Dugo joj je trelo kaj zazvedi kak istina več dugo ne stanuvle prinas i da istina, još navek, nikoga ne interesera.

Naš sabornik, Dragec Lesarov, šteroga več ne priznamo nek priznamo, nas je lejpo podučil kak je MMF (Međunarodni monetarni fond) Robin Hud naših dnevovo šteri beteguje od PTSP-a jerbo jemle bogcima, a davle bogatunima. A kaj se more da ga bokcov čuda vejč i ak sakomo sam malo zeme nabere se veliki kup. Jako je teško ovima zeti kaj čuda imajo, a i što bo to reznašal na vse strane. To je jeno, a drugo je to kaj ovi šteri imajo nedajo, žilavi so kak vrag. Pak navek je bilo čuda leži iti po vetro. Vsejeno, fala Drageco kaj ve znamo kaj nas čaka i z kim posla imamo!


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=19016:jo-navek-koja-za-trko-imamo-&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=19016:jo-navek-koja-za-trko-imamo-&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine913i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine913i?mode=embed&layout=grey)     
i(l) str.56 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/913/mnovine913i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/913/mnovine913i.pdf)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Sneg je beli pokril naše rože - TEREZA KESOVIJA, 03:50

Sneg je beli pokril naše rože - TEREZA KESOVIJA (http://www.youtube.com/watch?v=O6rBZn0Gnkc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 23, 2013, 12:59:13 prijepodne
Varaždinske vesti, br. 3559, 19.03. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Kie su naši proizvađači megle. Ma, hote spat!

Mene raufung, pečičke i dim kakev se bu pokazal napelavlje na čist druge, nie baš pobožne misli. One me vleču  na domače proizvođače dima šteri se prinas, več put črni neg bieli, prikazuje sakoga dneva. A takvi pak prinas ima za izvoz. 

Kaj dima?! Megle! I to one štera se rasprostira, zavlači nam v dušu i nosi strah od otkazof, poskupljenja življenskih troškov, novi porezov, smanjenj  prihoda,  veliki kamatov,  pa od nezdravoga mlieka, neispravne hrane, kojkakvi betegov…Kie bi se nabrojil?! Za naš dim nie treba ni pečičk ni raufungov. Kaj to ni prava kniževna tema?



Čakanje na bieli dim z Vatikana je se bolj napeto. Na TV-u smo vidli ne sam pune kardinalov šteri buju birali novega papu, neg i dvie pečičke z koji budu dimi išli v zrak pred nestrpljivimi novinarskimi kamerami. I postavljanje raufunga na krovu Sikstine se mogle videti. Novinari obavljaju svoj posel. Pune je toga več poznato pa radooznalost ne dugoga vieka. Morti se šteri put i črni dim pokaže, ali ono kaj se čaka je bieli dim. A za njim bu sliedilo i ime novega duhovnega vođe krščanskega naroda kaj je zapraf jedini smisel priče štera jma poznati začetek i kraj, a sredinu, zaplietanja i rasplietanja, one najzanimljinejše i tak nebumo zeznali.

Morti bu ime novoga pape poznate prie neg se ovie tekst otisne. Naj temu novemu bu blagoslovljene papinstve na zadovoljstve i krščana i nekrščana. Od njega se očekuje briga za krščane i mirotvorna uloga v svietu. Papa mora biti moralna vertikala svieta.

Ali meni je nie bila glavna briga izbor novega svetoga oca. O tem ionak nišče izim kardinalov nebu odlučival, a mi bumo odluku primili na znanje. Mene raufung, pečičke i dim kakev se bu pokazal napelavlje na čist druge, nie baš pobožne misli. One me vleču  na domače proizvođače dima šteri se prinas, več put črni neg bieli, prikazuje sakoga dneva. A takvi pak prinas ima za izvoz. 

Kaj dima?! Megle! I to one štera se rasprostira, zavlači nam v dušu i nosi strah od otkazof, poskupljenja življenskih troškov, novi porezov, smanjenj  prihoda,  veliki kamatov,  pa od nezdravoga mlieka, neispravne hrane, kojkakvi betegov…Kie bi se nabrojil?! Za naš dim nie treba ni pečičk ni raufungov. Kaj to ni prava kniževna tema? I zate bum citierala nekaj  teksta šteri, kak se to vučeno veli, problematiziera naše društveno stanje v kojem


“Sigdi si klopoču kak prekleti  melin,
a melja jim je črna i žuhka kak pelin”

i konstatiera:

“…Zabadav se posluša kaj mediji veliju.
Od mudrosti šuplje saki dien brenčiju,
a od tega brenca, pameti i špota
knedljin nam zestaje sred tienkega gota.
Pogotnut se ne da skup sfrfljanog šrota.”

Čitatelju se f tekstu nudi i male

“…žuhkega smieha kaj med zobmi škergeče
i rieči štera čez zobe regeče.
Zabadav nam gore vukovarske sveče!
S politikom smo nigdar nie imeli sreče.
Zabadav nam gore svetla velegradska,
mi smo još mrklina i megla horvatska.”

Same, nekoji naivci veliju da se zaprav ni ne zna kie su naši proizvađači megle.Ma, hote spat! Kaj se nej znale? A nam ne treba megla neg bieli dim. I velike je pitanje gda bu nam i z šteroga raufunga spasonosne suknul!?


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/ (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/)
i(l) str. 21 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3559.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3559.pdf)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Dreletronic - Mrak, mrak, crni mrak (1994.), 04:04

Dreletronic - Mrak, mrak, crni mrak (1994.) (http://www.youtube.com/watch?v=HOwTqH5jPuY#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 27, 2013, 11:41:49 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 17.03.2013.

Dnevnik tate Bena

Kompost od ananasa

Kad je žena sve to zbavila došlo je vrijeme da krene na posel. Zeme svoju torbu i još nekaj išče. Nemre najti ključ od svojeg auta. A ima samo jednog ispravnog.
Ali postoji još jedan problem. Ključi od posla su joj h autu. I nemre na posel bez ključeva. 


Piše:Tomislav Benčić


Prvo vam moram reči kaj nam se dogodilo prošli tjedan. Imel sam slobodni dan. Ali sam se več po navadi zbudil oko pol pet. kad sam se več zbudil skuhal sam kavu i zbudil ženu. Na miru smo si spili kavu, pa se ona prešla oblačiti, šminkati, frizuru napraviti i se kaj več jedna žena dela hjutro.

Kad je žena sve to zbavila došlo je vrijeme da krene na posel. Zeme svoju torbu i još nekaj išče. Nemre najti ključ od svojeg auta. A ima samo jednog ispravnog. Pogleda ovde, pogleda onde, raskopa torbu, prevrne džepove, ali ključa nema. Na to ja ko dobri muž pokušavam nju smiriti. Ponudim joj da prejde na posel s mojim autom, a da se bum ja nekak snašel če nem našel ključ od njezinog. Ne bi se Gracii nič dogodilo da ju jemput pešice otpeljam do vrtiča.

Ali postoji još jedan problem. Ključi od posla su joj h autu. I nemre na posel bez ključeva. Onda sam se i ja ko kakav takav policajac uključil u potragu za ključem. Prvo je krenulo smirivanje panike. Seli smo si i zapušili. Te smo krenuli rezimirati kaj je sve žena delala od kad je dan prije došla doma. Pa smo na svim mestima kojih se mogla zmisliti poiskali. Ali ključa nema! Nema! Onda smo krenuli iskati kojekud. Ali bez uspjeha. Zmislili smo se da Gracia ima običaj tu i tam nekaj skriti. Pa smo i nju pitali e je ona skrila ključ. Veli da nije. Pa onda je uslijedila još jedna runda kompletnog pretraživanja uzduž i poprijeko. Bez uspjeha. Nema i nema.

Prešla je žena još pogledati da ga nije ostavila h autu. Nije. Pa je usput pogledala i put od garaže do ulaznih vrata. Nema. I kak ga nigde nije bilo došel sam do zaključka da ga je ipak Gracia nekam skrila. Ali kam? Preiskal sam njezine igračke. Ništa. Pa njezin krevet i oko i ispod njega. Nema. Pogledal sam i kantu za smeče. Nič. Pa sam se zmislil da zna i u frižider skrivati stvari. Gle, tu je. H frižider ga je skrila. Gdo se bi tome nadal?

Tu i tam Gracia, ko i svako malo djete zna neke stvari krivo izgovarati. O mnogima sam več pisal. Prošli tjedan smo čuli jednu novu. Pitala ju je Željka (moja žena) da li je ujutro kad ju je dopeljala h vrtič popila čaja. A Gracia ko iz topa ispali: „Ne, pili smo kompost. Od ananasa.“


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-kompost (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-kompost)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Opira se i bez kluča

Protuletje se otpira (Croatian Folk Song), 03:00

Protuletje se otpira (Croatian Folk Song) (http://www.youtube.com/watch?v=uYei0C2Bzi4#)

Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 30, 2013, 10:06:36 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 2013-03-28

Iz bakine pučke bilježnice

Pisanice

Pitali smo baku kako su se nekada radile boje za pisanice jer ih nije bilo za kupiti kao danas.
- Če sme šteli črljenu pisanicu, farbali sme ju z crvenim lukom ili z ciklju, z bobica biezge (bazge) če sme šteli da bu črna, z kuoru od hrasta za hrđavu (smeđu) boju. Spretneše babe pisanicu znaju napraviti i zelenu tak da ju pofrbaju z puorilukom. A onda se pisanice nacifraju z voskom i denu vu košaru vu štere je slama ili mlada detelja ak je zrasla do Vuzma.

Piše: Zoran Gregurek



Pisanice ili uskrsna jaja nisu samo simbol života već i uvriježni poklon za najveći kršćanski blagdan. Na njima su često bile ispisane poruke, nerijetko ljubavnog sadržaja, a običaji oko pisanica razlikuju se u Hrvatskoj od regije do regije.

Dok se u Međimurju najčešće pisalo na uskrsno jaje: „Ovo se jaje za poljubac daje“, u Podravini su djevojke svoje pisanice ponosno stavljale u prozore, dok bi na hrvatskome jugu – u dubrovačkome primorju udavače svojemu zaručniku darovale 12 jaja, a budućoj svekrvi ispekle pletenicu od tijesta.

Što se radilo s pisanicama u Zagorju, znala je naša hraščisnka baka Ivka, pučka mudrica.

- Pri nas je bil i ostal običaj da se pisanice donesu vu hižu kam ideš za vuzmene dane ili se da detetu štere ti duojde vu hižu na Velike dane. Najlepšu pisanicu dekle bi furt čuvale za svojega dečka i nju čak nej dale nikome videti prije nek odabranik njezina srčeka dobi jajce vu ruke. Denes se to tak više ne njeguje i puce bi rajše da im zaručnik za Vuzem da zlatni lanjček ili narukvicu nek kokošinje pofrbane jajce - smijala se baka.

Pitali smo baku kako su se nekada radile boje za pisanice jer ih nije bilo za kupiti kao danas.

- Če sme šteli črljenu pisanicu, farbali sme ju z crvenim lukom ili z ciklju, z bobica biezge (bazge) če sme šteli da bu črna, z kuoru od hrasta za hrđavu (smeđu) boju. Spretneše babe pisanicu znaju napraviti i zelenu tak da ju pofrbaju z puorilukom. A onda se pisanice nacifraju z voskom i denu vu košaru vu štere je slama ili mlada detelja ak je zrasla do Vuzma - savjetovala je baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-pisanice-1 (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-pisanice-1)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pisanice Frančiške Šafarič, 03:36

Pisanice Frančiške Šafarič (http://www.youtube.com/watch?v=cpfaAc0AwZE#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 30, 2013, 10:08:44 poslijepodne
Zagorski list
br. 490 / leto 10. / 26.03.2013 / cena 9 kun
e-vundano 2013-03-30

Za dušu, za spomenek

VUZEM

H večer na Veljiku subotu gazdarice su pririhtale koštu tera se je nesla na blagoslof rane h jutre na sam Vuzem. Ni jedna hiža, tak nie bila siromašna da nie imiela barem malji komaček suhuga mesa, gibanicu, kugljif, hren i pisanice.

Bilje bi ljiepe gda bi kak negda familjija bila skupu barem na veljike svetke i med sobu vodila spomenke. I h tak kratkem cajtu priljika je te da jedni druge radujeju z topljinu skupnuga življenja. Željim vam sem SREČEN VUZEM. Vuzem teri nek nebu same jeden dan nek cielje vaše življenje. Unda je žrtva i poruka Isusa našla dom h vaše familjije.

Piše: Nevenka Gregurić



Poljehku idu kraju korizmene pokore. Još par dane i odehnulji si buju si oni teri su si dalji nekakvu pokoru h korizmene dane. Treba sneti kapu i pokloniti se sem onem teri su h tem cajtu napravilji nekakve dobre i ljiepe delje. O njim nie trieba pisati niti govoriti.

Čiste je dosta da saki sam zna da je nekuga z svojem deljem razveseljil. O korizmene šege negda se nie baš govoriljelje. Ljudi su podjednak bilji siromašni i niesu se baš imelji čega odreči. Senek su se pririhtavalji za veljiki svetek Vuzem, tak da su čistilji dušu, tielje i stanje h terem se živelje. Tielce su se čistila tak kaj su ljudi malje jelji, a dušu su ščistilji spovedju na teru se pred Vuzmem moralje iti. Same stanje ribalje se i z nutra i  z van. Rajskefe su imele pune posla dok se se „vozile“ po prsnica, hižne pode, klupja obrtača i štokrljine.

Od Veljikoga Četrtka prestal je ves posel na zemlje i se kaj se je smelje delati bilje je vezane za cinfranje hiže i spravljanje košte za blage, živinu i ljudi. Po cirkva, kak i denes, ovršavale su se crkvene regule za Veljiki četrtek, petek i subotu. Na Veljiki Petek bil je i ostal post i nemrs. Negda se tie dan skore nič nie jelje. Mese se retke gda h tjednu našlje na stolu tak unda nie bilje kak košta i na Veljiki petek. Negda se nie jelje ni na masti, a nie se rabilje ni mljične mastilje kak puter ilji masle.

Denes od posta nič. Ljudi hodiju po štacune i kupujeju ribe kaj i tie dan nebi bilji bez mesa jer riba nie zapoviedane mese. Tak unda od čiščenja tiela na tie dan nie ostalje baš pune od šege. Negda su se deca raduvala svetku jer su išlji lukat grobeka. Za tu priljiku navike se dobilje nekaj od nove obljeke. Če i nie bilje penez za kupiti novuga unda se barem malje stara obljeka pririhtala, kaj je zgledela kak nova.

Veljika je radost bila na Veljiku Subotu h večer gda je pri večrnice bil blagoslof  crkvene veljike Vuzmene svieče i gube tera se donesla od doma. Pred cirkvu se kuril ogenj, h teruga su ljudi metalji svoje donešene gube. Dok je trajala meša, gube su se zažgale. Vužgate poklje meše nesle su se dima i dele h šporet. Bil je te blagosof ognja i topljine tera treba biti h sakem domu.

H večer na Veljiku subotu gazdarice su pririhtale koštu tera se je nesla na blagoslof rane h jutre na sam Vuzem. Ni jedna hiža, tak nie bila siromašna da nie imiela barem malji komaček suhuga mesa, gibanicu, kugljif, hren i pisanice. Diljec toga nesel se na blagoslof. Hmiti i h čiste obljeke hižni bi čalaklji pri stolu babu tera je triebala dojti z blagoslova. Unda je saki dobil komaček blagoslovljene košte kaj je diel blagoslova bil h ljudskem tielu. Si hižni teri su moglji išlji su k poldašne meše na Vuzem, a gazdarica je pririhtala obed.  Vuzmeni obed započel je navike z moljitvu i zahvala Bogu na se košte tera se našla na stolu. Pri stolu nie bilje svaje, cendranja, prigovarana i huduga lukanja. Si bi bilji zadovoljni i raduvalji se. Familjija je bila na kupu. Nie se mogla čujti grda rieč. Vuzem nie bila same šega radi šege. On je bil svetek teruga su si poštivalji i držalji se njegve regulji.

Radost i veselje išlje je i moglje se videti z sakuga tielca. Niesu se veselji nosi, nie se lukalje h šplehnate mašinke. Familjija se med sobu spominalji, šaljilji i jedni drugem delalji same ugodu. Niesu bilji žalosni oni teri su imelji i malje. Njihova radost niesu bile pune zdele i tenieri sakojački košti. Njihova radost bila je skupne življenje, smieh i radost kaj su skupa.

Denes je Vuzem pun sakojačke košti, cinfraste pisanic i kaj česa druguga. Sega je, alji za stoljem menjka ljudi. Če se več i najdeju pri obedu,  poklje košte saki prejde h svoj dieljec hiže. Saki se stisne h svoje čošek z šplehnetemi strujna mašinami ilji obloki. „Spominaju“ se z modernim mašinkami, a stolji ostaju prazni. Nema več spominka med familjiju, šaljenje i skupne pajdašuvanje. Tak poklje prec ljiet skupnuga življenja starci ne poznaju decu i oni njih. Brača neznaju kaj nekuga od njih raduje, a kaj ga restuži. Pod naši veljiki krovi ne živiju familjije nek stranci.

Bilje bi ljiepe gda bi kak negda familjija bila skupu barem na veljike svetke i med sobu vodila spomenke. I h tak kratkem cajtu priljika je te da jedni druge radujeju z topljinu skupnuga življenja. Željim vam sem SREČEN VUZEM. Vuzem teri nek nebu same jeden dan nek cielje vaše življenje. Unda je žrtva i poruka Isusa našla dom h vaše familjije.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-vuzem (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-vuzem)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pisanica od srca - Easter Egg from the Heart, 02:57
Turistička zajednica Koprivničko-križevečka

Pisanica od srca - Easter Egg from the Heart (http://www.youtube.com/watch?v=vyu4KzJdork#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 03, 2013, 01:58:52 poslijepodne
Međimurske novine
e-vundano 25.03.2013.

Jožek radnik

Hadeze se pojačavle

Kuliko vidimo, mi v Lepoj našoj imamo težake prve klase, šteri nejvečpot sam javčejo dok jiv se dotekne, imamo one druge, šteri delajo i javčejo i ove tretje šteri sam delajo (i to za drobne peneze), šteri nesmejo jafkati, a gda i jafčejo nišči jiv ne posluša.


Piše: Jožek radnik


Na špediji bode 250 ljudi ostalo brez posla od prvoga juljuša, očem reči, čim Evropa dojde k nam na kvartelj mam bode špeditere stirala na burzo, a niti ne znajo je li so oni dali glasa za ulazak Lejpe naše vu Evropo ili pak so bili protiv? Ak so bili za, unda so si sami skuhali močjaka šteroga bodo ve morali pojesti, a ako pak so bili protiv, unda smo jim vsi mi drugi skuhali močjaka šteroga ve nikak ne bodo mogli zbeči. Najte me krivo razmeti, jako mi je grdo i jako mi je žal kaj ve te naši ljudi morajo na burzo i kaj si nebrejo pomoči, ali ne morajo biti zbešeni kaj bi tam bili sami, jerbo jiv tam čaka osem i pol jezeri naših međimorskih težakov, šteri so tam več dugo, hajdig dugo ili pak predugo. A oni so došli stiha i to predi Evrope. Jiv je natirala i posla jim zela, privatizacija, kriza ili recesija ili pak novi kapitalizam, šteroga so nam z Evrope podvalili kak kukavičino jejci. Dok so nam ga donesli bil je lejpo zamotani, i z mašlekom, a dok smo ga rezmotali i otprli unda se počela širiti nekša čudna duha, ali več je bilo prekesno i nejsmo ga mogli vrnuti. Još dok smo bili mali vučili so nas da se moramo dobro vučiti, da se moramo zaškolati i bilo kakšega zanata speči i to tak kaj bodemo mogli od jega živeti. Vse smo to naprajli, zaškolali smo se, znamo delati, a nemamo gde, a jesti tre. Negdi je tu nekša falinga vu tomo kapitalizmo. Neje vse kriza kriva, nekaj so krivi i ljudi. Kak velijo, nebrejo niti bogatuni vse meti, pak se rešavlejo težakov. A na burzi je nej, ruom, lefko živeti, a ve bode još teži dok dojde još ovih 250 špediterov. Znate kak je to, burza dobavla vsaki den isto sledovanje i ako je vejč lačnih vsaki meje dobi. Z tem tre računati.

Kak sam več predi rekel, ve se zdiguvle veliki prah gda se te 250 špediteri ravna na burzo, a nišči je niti nej preveč spituval kak je ovih osem i pol jezeri težakov došlo tua? Isto tak je bila velika halabuka i galama gda je vlada zmenšala plače državnaj službenikaj za 3 procente. I to je bil vladin veliki, a k nej i smrtni greh, a dok so ostali težaki več zdavnja ostali brez božičnice, regreslina, cipelarine i 30 – 40 procentov plače unda je nišči niti nej glasa zdigel. To je nekak normalno da se težakaj jemle vse dok birokracijo ne tekneš.  Kuliko vidimo, mi v Lepoj našoj imamo težake prve klase, šteri nejvečpot sam javčejo dok jiv se dotekne, imamo one druge, šteri delajo i javčejo i ove tretje šteri sam delajo (i to za drobne peneze), šteri nesmejo jafkati, a gda i jafčejo nišči jiv ne posluša.

Od novoga leta minister Linič je vu vse krčmi narival svoje porezne kase. No, kaj ne bi vi mislili kak jiv je on i dopelal, nej on je sam naredil, a krčmari so jiv dovlekli i to sam zato kaj so morali. Vse je to bilo lejpo i dobro, ali za fašnik so inšpektori i porezniki genuli to kontrolerat i počeli so zapirati krčme sam zato kaj so v kasi našli par kuni viška. Ruon bi štel videti kak bi te isti porezniki delali vu temaj istaj krčmaj, z temaj istaj pijancaj, a kaj bi jim kase štimale na lipico. Pak je tu, ljudi moji, nej muoči naštimati i furt brojiti kunice i lipice i to sam zato kaj bodo inšpektori, očem reči, porezniki zadovolni. Znate kak je to, mi šteri pijemo ostavimo nekšega tringelta, a kelnerica si to mam ne dene v žep nek čaka kraj šihte, a inšpektori to ne priznajo. Rečite mi, prosim vas lejpo, kak bi to zgledalo da bi si kelnerica rezmejala peneze vu kasi i tringelta bi si vum jemala, a vi ženi čakate na šanko  i to sam zato kaj bodo porezniki zadovolni?

Naši međimorski obrtniki se ravnaju v Zagreb kaj se tam na miro pospominaju z ministrom Slavekom Liničom i kaj se probaju žnjim dospomenuti kaj nek napravi od naših dužnikov. Vsi znamo gda so vremena teška, vsi znamo da se teško dohaja do posla, isto tak vsi znamo da se još teži dohaja do penez dok se posel zbavi. I tak vam je tej loncek vsaki den vse dukši i dukši, penez ga vu obrtničkaj kasaj vse meje i meje, a Linič i porezniki svoje iščejo. Zato je najbrž nejbole kaj naši dečki i puce skočijo do beloga Zagreb grada i kaj se tam o vsemo pomalem dospomenejo. Ve je več došlo i do toga kaj nebreš niti obrta zaprti ak si nekaj dužen, a nebreš biti v penzijo, tak da se more pripetiti kaj ti Slavek, na vse zadje, zeme vse ono kaj si črez tridesti let na stran metal. Zato se tre pospominati, a Zagreb je nejbolše mesto za spominke. Brzčas je med dužnikaj i nešterni autobusač, pak bode on vse naše otpelal vu svojemo stroško.

Neje se nikaj pripetilo vu Svetomo Đurđo na brego kaj se šporcke dvorane dotikavle.Feniks z Slavonskoga Broda, šteri bi jo moral do kraja dotirati, vsaki den govori zutra, pak zutra, a to zutra nikak da dojde, a naši đaki več nebrejo čakati. Peneze je potrošil, a neje napravil kaj je obečel i kaj vu ugovoro, šteroga je podpisal, piše. Več dok so ga zebrali, naši skupa z ministrom, se je šepetujilo kak je hajdig zahuzal v Orehovici gde je zidal školo. No, neje zahuzal kaj se posla dotikavle, nej je nej naše obrtnike platil šteri so za jega delali. Ali to se pripovedalo, ali se je nej prešlo z reči na dela. Kak je to, največpot, prinas je. Kak je župan Ivek rekel: Tu je vse bilo po zakon, a nikaj ne štima! A kvarni so i naši meštri šteri so posla ne dobili, a kvarna so i deca štera zide gledijo, a nebrejo po dvorani drkati, labodo nagajati i prekopicavati se. A naši domaći meštri so čuda kesneše hapili zidati beličko dvorano, a tam so deca več od junjuša nutri.

Veljko Ostojič, ve več negdašji, minister turizma je dobro šeftal s zemljom v Istri i zaslužil je lejpi kupček penez, očem reči, milijončekov. Ali gledi vraga, nejso to jegovi penezi nek od jegove žene i on o temaj penezaj nikaj ne zna jerbo je vu tem cajto on delal ministarskoga posla. Ili kak bi to soseda Franca rekla: ne zna desnica kaj dela levica! Tua jegova priča prešla je pre ljudima, ali je precednik Zoki to nej popušil i zato je Ostojič več bivši minister. Tak vam je bilo, pred par let, vu Svetomo Đurđo na brego gde je opčinski načelnik nej znal kak so i zakaj opčinski penezi završili na jegovomo računo. Nejpredi so ga zmenili, a unda je sodec vse zazvedil i trelo je peneze nazaj deti tam otkod so dojšli. Najgerek sam je li bode tak morala naprajti i ministrova žena?

Hadezeovci so se pojačali. Zeli so si k sebi demokrščane i liberale tak kaj ne bodo išli sami na izbore, očem reči, kaj bodo jakši na izboraj jerbo nebrejo sami iti i pobediti ak je na levoj strani celi kupček stranki. Kuliko so nam obečali, iščejo i nove igrače kak bi pojačali ekipo. Tak i tre jerbo navek so jakši pobeđivali!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=19130:hadeze-se-pojaavle&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=19130:hadeze-se-pojaavle&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine914i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine914i?mode=embed&layout=grey)     
i(l) str.56 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/914/mnovine91443i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/914/mnovine91443i.pdf)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

T.S. Svita - Joj mene joj, 02:43

T.S. Svita - Joj mene joj (http://www.youtube.com/watch?v=lJT8jF_pAKg#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 03, 2013, 01:59:49 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 15.03.2013.

Iz bakine pučke bilježnice

Gda kokot z koca zapopieva, lijepi dani dolaze

Gda kokot z koca zapopieva, najmenje tri danof bu lijipe vrijieme


Piše: Zoran Gregurek   

Gda kokot z koca zapopieva, najmenje tri danof bu lijipe vrijieme. Jer, kokot, šteri ga je promatral dobre zna, zapopieva gda za koca vun zide, gda ga gazdarica pusti i vjutre vu 5 vur – govorila je naša baka Ivka, pučka prognozerka o pijetlovima i njihovom predskazivanju vremena.

Bakine riječe opovrgavaju ustaljeno mišljenje da su kokoši glupa stvorenja.

- Gda kokoši osijiete opasnost, kokot mama glavu digne, stepe z ruožu i poleti vu zaklon. Nije važne jel to veliki tič ili grde vrijime, one mam krenu na sigurne. Je, more se pratiti i gda bu veliki avijuon prešel, kokoši se lafke zbuniju i skriju se vu kuruznicu, vu štagelj ili kotec - rekla je baka. Opasnosti se mogu otkloniti i postupcima ukućana.

- Je, gda nešči do duoma otaja, na put; na posel vu dalke meste, vu vojsku, zanat ili na neke druge važne mesti, te se jutre ili dan ne sme vu hiži niš čistiti. Gazdarica nesme ni z meklu meknuti če još vidi putnika da otaja. Gda ga njezine oke ne vide, onda more krenuti i niš mu se onda lošega ne dogodile - savjetovala je starica napominjući da 'Šte na smetje duojde pri tuđe hiži, te se više nebu ženil. Ake je još dečke, grde mu se piše …'


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-gda-kokok-z-koca-zapopieva-lijepi-dani-dolaze-2 (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-gda-kokok-z-koca-zapopieva-lijepi-dani-dolaze-2)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(Turo)polka

Lepi Cajti – Polka, 02:43

Lepi Cajti - Polka (http://www.youtube.com/watch?v=HpzZdYcT0GY#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 05, 2013, 11:07:42 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3561, 02.04. 2013.
(e-vundano 05.04.2013.)

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Različno se tretiera one štere je roda spustila f kakvu selendru, a nie vu veliki grad

(Druga pak veli da) zaostali ljudi drugem prebrajaju “krvna zrnca”, a napredni miesta gde je kie rođeni

Varaždinci znaju kaj je dobre pa če i nie njiheve. Nedavne su v Gradske knižnice ugostili slovenske kniževnike z Ptuja. Kak god da je bilo zimogrozno, publike je bilo puno. Pljeskala je i smejala se. Smehom je popratila i parodiju na hrvatsko - slovenske političke odnose.



Kak god da je teden pred Cvietnicu zgledelo da vuletno vrieme ipak dohaja, ja sem se vnapre zmrzla kak da sem znala da nas čaka nuovi snieg i zimske hladnuoče. I to nie poradi vremena nek onoga kaj je bilo na TV-u. Ne znam kie me je vrag natental da otprem TV baš dek su se spominjale Špičkovina i Vukovina. Odma me zvala kolegica štera špičasto ime nemre podnesti, kam pak Vukovinu, zate kaj ju to jake asociera na vuke i vučje zakone. Ona se zlaže z tiem kaj je bile rečene. Druga pak veli da ime potieče od imena za nekšno germlje štero ima ljekovitu kuoru i da zaostali ljudi drugem prebrajaju “krvna zrnca”, a napredni miesta gde je kie rođeni, maker misli da rečeni govornik to ne bi rekel da nie bil čemeren. I kaj s tiem?

No, niesu ta imena one kaj je mene fpičilo. Fpičilo me tuo kaj saki dien doživljavam da se ljude različno tretiera pogotove one štere je roda spustila f kakvu selendru, a nie vu veliki grad. Ne bi se morti na to ni obrnula da v naše kulture ne vrvi se od Ranka Marinkovića i da prie toga niesam v Kazališču glediela predstavu prema njegve pripovetke “Ruke” šteri dramsku prilagodbu i režiju potpišuju Vesna i Dubravko Torjanac. Ove Varaždince ništ ni smetalo to gdi je rođeni genijalni književnik šteroga je roda spustila na otok Vis, f to vrieme malo ribarsko naselje Komižu. Ak i dolje na jugu rode nosiju decu! Torjanci su tie posel odlično obavili i oduševili i kritiku i publiku. Sjajne!

V novinami se liepe more ponoviti gradivo z srednje i to same čitanjem naslova knjiga štere je R.M. napisal. Kie još ne zna za “Gloriju” i “Kiklopa”? Nije pozabljen ni slavni Varaždinec V. Jagić.

Je, a v Kazališču je cieli teden gosp. Kerekeš nasmejaval Varaždince. Do karte je bile teške dojti. Niš nie čudne kaj on vu Varaždinu nasmejava ljude, ak on to more i v Zagrebu i drugde (TV i film) i nikomu ne smieta to otkud je. Pametnim pak ljudem to ionak nigdar ne smeta dek se ne reščemeriju.

Varaždinci znaju kaj je dobre pa če i nie njiheve. Nedavne su v Gradske knižnice ugostili slovenske kniževnike z Ptuja. Kak god da je bilo zimogrozno, publike je bilo puno. Pljeskala je i smejala se. Smehom je popratila i parodiju na hrvatsko - slovenske političke odnose. Zmislil nas je na “politično venčanje” Boruta i Jadranke, i da su se ti odnosi znovič bili zašpinčili. Bile je bile povuci- potegni radi penez, ali se još točne ne zna kie je kaj potegnul. No, naj ne gubimo nadu. Čakaju nas slična “venčanja” jer oni ve imaju Alenku, mi pak Zorana.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/razlicno-se-tretiera-one-stere-je-roda-spustila-f-kakvu-selendru-a-nie-vu-veliki-grad.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/razlicno-se-tretiera-one-stere-je-roda-spustila-f-kakvu-selendru-a-nie-vu-veliki-grad.html)
i(l) str. 21 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3561.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3561.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zadruga - Ja zivim vu malomu selu, 02:03

Zadruga - Ja zivim vu malomu selu (http://www.youtube.com/watch?v=4Z9tnPKLZJk#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 05, 2013, 11:14:13 poslijepodne
Zagorski list,
e-vundano 24.03.2013.

Dnevnik tate Bena

Slobodni dan

Gracia je shvatila odlazak u vrtič ko svoju pravo obavezu. Kak žena i ja idemo na posel, a Patricija i Sandra u školu, tak i ona mora u vrtič. Jedno jutro kad sam Graciju krenul oblačiti za vrtič pita ona mene: „Tata, a kad bu subota?“  Kak je bil petak, velim ja njoj da bu sutra subota. A ona veli: „Super, sutra imam slobodni dan.“
 
Piše: Tomislav Benčić   



Sedimo neki dan žena i ja h gostioni. I šogor je bil z nama, ali on uopče nije bitan za cijelu priču. Samo sam ga spomenul jer je bil tam. I dojde jedan par (muž i žena) s troje dece. Jedno još malo nosiju ga h nosiljki i dvoje malo veče, ali čini mi se da još nejdeju h školu. I baš to dvoje dece nam je upalo u oko.

Kak su samo mirno sedeli na stolcima. I normalno, odma smo se žena i ja zmislili kak je nama bilo u takvim situacijama. Dok smo imali samo Patriciju nije bilo nikakvih problema. Mislim nisu to ni sad problemi, ali ne znam kak da se izrazim. Mogli smo ž njom iti kam smo šteli. To je bilo tak mirno i tiho dete da je to neopisivo. Sandra je več bila nešto življa. Doduše u to vrijeme nam se činila nemogučom. Furt je bila u pokretu, furt je pripovedala, a ak nije pripovedala onda je popevala.

I kad bi nekam prešli ili je zafrkavala nas, a dosta često i Patriciju. Pa je onda znalo dojti do raznih razmirica, da ne velim sukoba. Sve dok nisu zrasle. Kak su one zrasle tak smo dobili i Graciu. S njom ni sekundu nemreš biti pri miru. Sve mora videti, sve mora čuti, sve mora probati, sve mora znati. I normalno, sve mora biti po njezinom. Kak su Patricija i Sandra dosta starije od Gracije, tak ju i učiju raznim stvarima. I to je, moram priznati, odlična nadopuna svemu kaj ju učimo žena i ja i kaj Gracia uči u vrtiču.

Između ostalog Sandra Graciu uči raznim pjesmama. Pogotovo od kad je Gracia krenula na Zabočke mališane (dječji zbor pri Društvu naša djeca Zabok - za one koji ne znaju kaj su Zabočki mališani). Sandra (koja je godinama pjevala u mališanima) zna skoro cjeli repertoar i uči Graciu pjesmicama koje vježbaju na zboru. Međutim uči Sandra nju i drugim pjesmama. Takozvanim lakim glazbenim notama. I tak je jednog dana Gracia doletela od Sandre u dnevnu sobu, gde smo bili žena i ja i počela popevati: „Uzbuna! Čuju se sirene.“

Gracia je shvatila odlazak u vrtič ko svoju pravo obavezu. Kak žena i ja idemo na posel, a Patricija i Sandra u školu, tak i ona mora u vrtič. Jedno jutro kad sam Graciju krenul oblačiti za vrtič pita ona mene: „Tata, a kad bu subota?“  Kak je bil petak, velim ja njoj da bu sutra subota. A ona veli: „Super, sutra imam slobodni dan.“


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-slobodni-dan-1 (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-slobodni-dan-1)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KUD "Velika Mlaka" - Pjesme i plesovi Hrvatskog zagorja, 05:11

KUD "Velika Mlaka" - Pjesme i plesovi Hrvatskog zagorja (http://www.youtube.com/watch?v=eecSOgdZlzY#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 05, 2013, 11:15:31 poslijepodne

Zagorski list
e-vundano 25.03.2013.

Za dušu, za spomenek

BIŠČALJE I BIČ

Takve drerfčeke bilje mu je pririhtane za biščalje. Oni teri su imelji konje i bilji bogatiejši kupuvalji su bič i biščalje po sime. Nu za mojuga dedeka i naše susede teri konje niesu imelji te bi bilji hičeni penezi, a tere niesu imelju. Unda su oni biščale i biče delalji doma. Moj dedek i njegvi pajdaši plelji su biče od komačeke špage ilji preje. Kupljeni biči i biščale bilji su veljki i dugi. Napravljeni su bilji od posebnoga drievčeca. Držač biča bil je kak i denes od kolčeka i njegvuga kitja tere je bilje na kraju hpletene. Prema kraju biščalje je bilje se tenše i tenše. Na sami kraj zavezal se bič od kože. Kraj biščala cinfral se z črljeni cofeki od vune. Kučijaši su gizdave fijukalji z takvemi biči.

Piše: Nevenka Gregurić   



Baš se radujem gda se zmisljim svojuga detinjstva i mladosti. Nema dana da se fiže ilji na dvorišču nekam ne „trknem“ i sljike mladosti se špancieraju po moja možđena. Nej bilje važne kaj se špancieraju nek je važne te kaj mi cinfraju življenje.

A gda mi je življenje cinfraste nemrem biti huda, ne bolji me želudec jer mi žifčenoča ne grize njegve stienjke. A unda mi je i življenje ljepše, „bogatiše“ i veseljieše. Gruntam si unda kak je čoveku trieba zerica nečega, če i spomenka na prešle cajte da bu zadovoljen. Tuj takaj dojde i ona moja misel teru več duge znam, a ta je.

„SREČU NIE TRIEBA ČAKATI NI ISKATI, ONA JE FURT OKO NAS SAME JU TRIEBA POISKATI!“

I tak sem ja svoju sreču našla jeden dan, gda je malje poluknulje sunčeke. Duge je bil snieg po dvorišču je pokril kaj česa. Nu gda se otopil triebalje je iti malje h red deti one kaj je bilje snegem zakrite. Pune dvorišče i pod drievem sakojačke otpale grančic trieba deti na kup i vužgati. Kak je naš starinski običaj da se raskičeni cimer mam ne hiti nek se prisloni na sad, kaj bi diel blagoslova prenesel i na trnac, tak i ja sake ljete napravim. Snela sem ga z jabuke na tere je bil obiešeni i mam me je zmisljil na cajte mojuga detinjstva.

I negda, h dvorišču mojuga dedeka, reskičeni cimer bil je naslonjen na drieve jabuke se dok se je počela buditi prtuljet. Onak žuti i posušeni nie se same hcipal i del h ogenj. Moj je dedek z giegačem porezal se kitje, a steblje tere je bilje debelje kaj pošteni paljec, dobre je zestrugal. Vrh toga koljeka imel je tri male kvrgice. Ispod tie kvrgic dedek je zarezal malji žljebek. Prie nek je takve pririhtane drefčeke del pod strehu kaj bi se dosušilje, dobre ga je h ruka prevrtel i još tuj i tam zestrugal koru i dobre zagladil.

Takve drerfčeke bilje mu je pririhtane za biščalje. Oni teri su imelji konje i bilji bogatiejši kupuvalji su bič i biščalje po sime. Nu za mojuga dedeka i naše susede teri konje niesu imelji te bi bilji hičeni penezi, a tere niesu imelju. Unda su oni biščale i biče delalji doma. Moj dedek i njegvi pajdaši plelji su biče od komačeke špage ilji preje. Kupljeni biči i biščale bilji su veljki i dugi. Napravljeni su bilji od posebnoga drievčeca. Držač biča bil je kak i denes od kolčeka i njegvuga kitja tere je bilje na kraju hpletene. Prema kraju biščalje je bilje se tenše i tenše. Na sami kraj zavezal se bič od kože. Kraj biščala cinfral se z črljeni cofeki od vune. Kučijaši su gizdave fijukalji z takvemi biči.

Negda niesu ž njim tuklji marše nek su same h zraku ž njim spretne zavrtelji, a pucanje biča čulje bi marše i mam posluhnulje komandu. Prie nek su bilji tak poslušni osietilji su na svoja pleča tancanje bišča. A gda je bič z biščaljem fijuknul po nečava pleča tragi su ostalji za dugi cajt i poklje je bilje dosta same z bičem puknuti. Bič mojuga dedeka, napravljen od preje i na drievu od cimera nie pucal. Nu i on je bormec znal peči po noga če bi te ž njim odžiegal.

Niesem nigdar bila strahu gda je dedek imel h ruka bič i biščalje. Če je došel h ruke matere več je bilje grde. Znala me ž jim bljesiknuti po noga tak kaj su tragi ostalji dug cajt. Z bičem i biščaljem „ljiečila“ mi je carte ilji neposluh. Biču i biščalu podjednak je bilje strahu blage i ljudi. Njihove fijukanje ilji same zdiganje h zrak bil je znak da negde griešiš i da se triebaš popraviti. Da su bič i biščalje bilji vriedni poštivanja i da su mu bilji ljudi strahu znalje se po tomu kaj su ljudi govorilji da i Bog ima bič i biščalje. A tie biščalje i bič bilji su h Božja ruka. Znalje se reči nekomu gdoj je bil kumerni, zločesti, „pokvareni“ da ga bu stigel Božji bič.

Duge več nie mojuga dedeka i njegvuga biča i biščala. Nie več ni druge dedeke teri bi iste tak kak i on delal od cimerovuga drieva biščalje. Retke h terem se dvorišču čuje „riezanje“ biča z biščaljem po zraku. Malje gdoj mu je denes još h strahu. Ipak ostalje je one najvekše i najvažniejše biščalje i bič, h Božja ruka. Negda si se dedekovomu biču i biščalu mogel hmeknuti, alji Božjemu nigdar. Radi toga se trieba živeti tak kaj nej bilji strahu Božjem biču. Jer gda one ožegne, tragi nigdar nemreju zacieljeti.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-biscalje-i-bic (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-biscalje-i-bic)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Faringaši Zeljarijada 2011. , 08:23
Prigorski (prigorečki) Faringaši z pucami z Irske grupe Silver Vale igraju na Zeljarijade (v) Vidovce 2011.

Faringaši Zeljarijada 2011. (http://www.youtube.com/watch?v=fQ6c1MMCxes#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 05, 2013, 11:16:44 poslijepodne
Međimurske novine
e-vundano 02.04.2013.

Jožek Radnik

Imamo nejbolšo vodo, a pijemo nejbolša vina

Minuli tjeden smo preslavili Svecki den vodi. Na toga svetka, očem reči, osvetka, nas je zmislil naš glavni vodovodač, gospon Zorčec jerbo se on briga za našo međimorsko vodo štero pijemo. Lejpo  je rekel vsima šteri so dojšli, tak so mi bar rekli: Denes mi v Međimorjo imamo dosti vode, ali se moramo brigati o njoj kak se brigamo o ženi jerbo znamo ak se bole i vejč brigamo o ženama one so nam bolše. Na krajo je rekel i još jedno istino: Voda je dober sluga, ali slab, očem reči, bole nikši gazda. A tu je gospon Zorčec nej nikaj spominjal žene.

Piše: Jožek radnik



Znate kuliko so muke meli naši političari kaj so natentali naše sosede Janeze kaj potpišejo našega pristupnoga Sporazuma za Evropo, tak da ve moremo mirne duše čakati prvoga juljuša da se bodemo, z bandistima, dosmickali v Unijo. Kaj se bode spremenilo za nas obične smrtnike? Meja več ne bode prema Deželi nek se seli doli prema Bosni i na istok prema Srbiji, a to znači da nas več ne bodo Janezi spituvali kam idemo, kak dugo kanimo tam biti, a dok smo išli dimo navek so šteli znati kaj smo kupili. Dok sam još bil dečec i v pučko školo hodal, naši stareši so se kajkaj toga spominali, a kaj smo mi šmrklavci ili fačuki (kak so nas japica zvali) nej razmeli, ali sam v pamet zel dve stvari. Jedna od teh resnica je bila: dužen je kak Grčka, a druga: zajebani jalnuši, kak Janezi. Jedna i druga resnica je došla lani na svetlo dneva. Ve stopram vidim kak so bili naši stareši spametni i da so vse znali (ili skorom vse) makar ga ne bilo interneta, a niti pak radija i televizije pre vsakoj hiži. A nejso niti vu velike škole hodali.

Naše međimorsko mleko je zdravo bilo i zdravo bode ostalo i to zbogradi toga kaj so naše krave nej jele smeso z Agrokorove fabrike. Najme kaj, kak se pripoveda i pre čakoski gracki vuri, da je Agrokor kupil, pre našaj sosedaj vu Srbiji,  staro i plesnivo kuruzo i to za nikše peneze (mortik so mo i oni platili sam kaj jim jo je otpelal), i od te kuruze so zmešali smeso za krave. Ak je tak, a brzčas je tak jerbo ovi pre čakoski vuri vse nejbole znajo, a vsi znamo da gde ga jega dima tu negdi mora biti i ogej, unda nam nesme biti nikaj čudno kaj se po štacunaj prodavalo otrovano mleko. Vsi znamo kaj krave morajo jesti ak očemo meti dobro i zdravo mleko.

Minuli tjeden smo preslavili Svecki den vodi. Na toga svetka, očem reči, osvetka, nas je zmislil naš glavni vodovodač, gospon Zorčec jerbo se on briga za našo međimorsko vodo štero pijemo. Lejpo  je rekel vsima šteri so dojšli, tak so mi bar rekli: Denes mi v Međimorjo imamo dosti vode, ali se moramo brigati o njoj kak se brigamo o ženi jerbo znamo ak se bole i vejč brigamo o ženama one so nam bolše. Na krajo je rekel i još jedno istino: Voda je dober sluga, ali slab, očem reči, bole nikši gazda. A tu je gospon Zorčec nej nikaj spominjal žene.

Na vse zadje se je gospon Zorčec, z conom zvani Zoki, zafalil vsima šteri so došli i rekel je još jedno resnico: Mi v Međimorjo pijemo nejbolše vino na sveto, a imamo i nejbolšo vodo, tak da pijemo samo nejbolše, ali nas je lejpo vpotil kaj jif ne bi pili skupa. On je ozbiljan čovek i več dostik let hoda po ovomo sveto, pak bi bilo čistam vredo kaj bi ga posluhnuli.

Posle tri leti pak so „Vrti Ivanovca“ došli na prve stranice novin,  o jima se pripoveda na radio, televiziji, a i znova so se našli i na zestanko čakoskoga Grackoga vječa. Vsi znamo da je to trelo biti jedno moderno „selo“ v Ivanovco z cirka sto hiži, a vu tem „seli“ bi meli i vse drugo kaj bi nucali tak kaj ne bi morali nikam iti. Kak na morjo dok dojdemo na urlab. Nejpredi je poduzeče „Žnidarič konzalting“ kupilo polja, sinokoše i vrte, a unda je dobilo dozvolo za delati. Posle leto dni so platili i komunalnoga doprinosa i vse je bilo vredo sam je kriza došla v žepe ljudi šteri nemajo hiže, pak se pre slabo prodavalo. Unda je Grad Čakovec pomogel, pak je vrnul komunalnoga doprinosa, a ve pak, na vse zadje, bode Grad menjal zemlju u Vanovco za zemljo v Čakovco i to na Semiščo. Nej znati kaj bode Grad z tom zemlom  u Vanovco ak nišči ne zna je li se bode tam kaj zidalo ili nej? Ali ako se i bode nišči ne zna da se bode to hapilo? Nej znati zakaj se z tem trelo tak žuriti, pak dok se nekaj gene z hižami unda bo se genulo i vse drugo. Najbrž bi bilo čuda bole da se to ostajlo novomo gradonačelniko nek se on z tem muoči, a ne kaj se ve, tak na brzino, kaj bi rekli prek noči, išlo vu to mejanje falačkov zemle. Zgledi kak da je Grad nekaj dužen privatnomo investitoro ili da ga je nešči v Grado nagovoril kaj se ide puščat vu „Vanoske vrte“.

Ne bodete veruvali, ali vu zadje vreme vse je več ženi na djeti, očem reči, jako malo ili pak nikaj ne jejo sam kaj bi skalerale. Morem vam reči da so med jimi je i nešterne štere bi malo morale skalerati, ali sam malo, i to zbog zdraviča, ali ove druge čistam vredo zgledijo, čovek si jif rado pogledne, a i ima kaj vu roke prijeti. Nej znati što je, itak, to djeto podvalil našim ženama, a znamo da vsi moški imajo radi okroglo, a pesi glođejo kosti. Rečite mi, prosim vas lejpo, kaj  je nej lejpo videti ženo z okroglim ličekom i to črlenim, zdravo, veselo, štera se prime za vsaki posel? A kaj nek napravimo z onima štere ne vupajo hodati po vulicaj dok veter puše i kaj jim baleda okoli jif paheče. Nek one nas pitajo kak očemo kaj bodo zgledale, a nej kaj se sam med sobom spominajo.

Lani se je Drava rezlijala i poplajla je Puščine. Na vse zadje se je zazvedilo da takše vode dohajajo, vu naše kraje, jempot vu sto, ak nej i vu jezero let. I pali smo na ispito. Nej smo bili prepravleni i voda je odnesla pred sobom i za sobom vse ono kaj joj se našlo na poto. Of tjeden je nacurelo hajdig snega, pak smo zazvedili da sneg šteri je nacurel pred kraj marcijuša, i to hajdik, curi vsakih sto let. I čistam mi nekak dojde normalno da so naši cestari nej ftegnuli vse to počisiti tak fletno kak je sneg nacurel. Znate kak je to, zima je več pre krajo, zimske službe so nam več zmočene, sol smo več potrošili, ali na vse zadje je vse došlo na svoje. Sam je trelo malo počakati.

Znate ono starinsko istino: Božek nam je poslal snega i Božek bode se za jega pobrigal. Tak se i pripoveda da ga do kraja tjedna več ne bode. To so, gore na nebi, ostali nekši reslini pak je trelo najže sprazniti za nekaj drugo. No, neje sam to. Verjem da se zmislite kak je sneg opal posle zimskih školskih ferjov, počel je cureti na prvi den škole, pak so deca gombala Božeko kak je zakesnil z snegom i zato jim je ve poslal snega za prtuletno ferje. Ne bi se niti on štel zameriti deci jerbo deca so naše nejvekše bogactvo.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=19239:imamo-nejbolo-vodo-a-pijemo-nejbola-vina-&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=19239:imamo-nejbolo-vodo-a-pijemo-nejbola-vina-&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 64 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine915i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine915i?mode=embed&layout=grey)     
i(l) str.64 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/915/mnovine915i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/915/mnovine915i.pdf)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KUD ''Graničar'' Križ - Hoćemo po malo piti, k tomu dobre volje biti (Međimurje), 09:56

KUD ''Graničar'' Križ - Hoćemo po malo piti, k tomu dobre volje biti (Međimurje) (http://www.youtube.com/watch?v=7ME59djChjY#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 08, 2013, 08:10:35 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 01.04.2013.

Dnevnik tate Bena

More u rano proljeće

Tek hvečer sam skužil da naša hiža na moru nije baš za boravak van ljetne sezone.

Nisam se uopče brzo vozil. Časna riječ, 120 sam se vozil. I najemput nekaj na cesti. Sa 120 nemrem stati, nemrem „desno” jer mi je tam auto, „ljevo” je ograda.
Nekak sam „to” zbegel na način da sam prešel prek toga, ali isti čas mi je nekaj fest jako zaropalo ispod auta. I osjetim da mi nekaj ne štima na autu.

Piše: Tomislav Benčić



Kolko sam ja u ovih svojih 40 i nekaj ljet uspel videti sve žene jednostavno moraju pospremati. Razmem da ak ostavim gače ili čarape pokraj kade žena iste hiti h košaru za zmazani veš. Ali zakaj mi hiti hlače ili majicu h več spomenutu košaru če nije to nije zamazano?

Če sam hlače imel dva dana na sebi nisu zmazane. Ali žene jednostavno to moraju. To im je valjda urođeno. Čak i ak nema pri hiži nič za pospraviti one buju nekaj našle. Mojoj mami izgleda nije dosta to kaj ima doma za čistiti pa smo prošli tjedan prešli na more počistiti hižu. Usput je tata išel i neki posel obaviti.

Kak sam ja na godišnjem (ostalo mi je par dana lanjskog) spakirali smo se i prešli na more. Iako baš i nije bilo neko vrijeme za vožnju moram se pohvaliti da sam u rekordnom vremenu došel do trajekta. Splaniral sam put, ali sam ipak na trajekt došel prerano. Srećom pa tam nije curelo, nego je lijepo svjetilo sunce, pa smo si na terasi spili kavu dok smo čekali plovilo koje će nas prevesti do našeg največeg otoka. Par kamiona i par auti jednostavno su se zgubili na palubi trajekta. Ili je nas bilo tak malo ili je trajekt tak veliki.

Tek hvečer sam skužil da naša hiža na moru nije baš za boravak van ljetne sezone. Tek sam se uz dvije deke i poplun uspel malo utopliti. Za razliku od noči prek dana sam hodil samo h košulji. I mogel sam hoditi kak sam štel i kud sam štel. Lokalno stanovništvo je bilo okupljeno u one dvije, tri birtije kaj delaju. Kam god sam došel svi su me bljedo gledeli. Gdo sam sad ja i kaj zapraf hoču? Zakaj ja remetim njihovu svakodnevnu rutinu? Uglavnom ak hočete mir i tišinu prejdite na more van sezone.

Znate i sami da ne bi pisal o ovome da mi se nekaj nije dogodilo. Nakon kraćeg boravka na moru, natrpali smo auto sa stvarima za koje smo procijenili da nam tam smetaju i sa svojim stvarima i krenuli doma. Kak prometa skoro da i nije bilo nikakvog opet sam relativno brzo prevaljival kilometre prema doma. Sve do zaobilaznice naše metropole. Tam je furt gužva. I prije skretanja za Zaprešić i staru Zagorsku magistralu nekakvi su se pomalo peljali i ja ljevi žmigavac i na preticajnu traku. Nisam se uopče brzo vozil. Časna riječ, 120 sam se vozil. I najemput nekaj na cesti. Sa 120 nemrem stati, nemrem desno jer mi je tam auto, ljevo je ograda.

Nekak sam to zbegel na način da sam prešel prek toga, ali isti čas mi je nekaj fest jako zaropalo ispod auta. I osjetim da mi nekaj ne štima a autu. Stanem na zaustavnoj traki i vidim da mi je guma prazna. Zemem bateriju, posvjetim i vidim da je zrezana na dva mjesta. Bez obzira kaj je bil mrak, meni je svejedno opal mrak na oči. Jer da bi došel do rezervne gume treba sprazniti cjeli prtljažnik. A bil je vrhom pun. Da ne praznim cjeli prtljažnik nazval sam šogora (ovaj put je bitan za priču), jer on vozi auto istog njemačkog proizvođača pa mi paše i njegov rezervni kotač. Dopeljal mi je kotač, zmenil dok sam ja njegov auto prešel do prvog izlaza okrenuti i dojti natrag i nekak sam se do doma dopeljal.

Drugi dan sam popodne trebal prejti do Sandrine buduće firmene kume i kad sam došel h garažu imel sam kaj za videti. I guma kaj mi je šogor dopeljal je prazna. Srećom sad sam imel prazni prtljažnik pa sam del svoju rezervnu. E je ta dobra bum tek videl. Za sad drži. Valjda bu zdržala dok ne kupim nove gume.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-more-u-rano-proljece (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-more-u-rano-proljece)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Tu-tu auto vrag ti piz odnija-Toma Bebic, 05:16

Tu-tu auto vrag ti piz odnija-Toma Bebic (http://www.youtube.com/watch?v=ftRoxpgqQBA#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 08, 2013, 08:29:59 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 26.03.2013.

Iz bakine pučke bilježnice

Šte rane rani, dvije sreče grabi

Ake se digneš rane, znači i da buš neke korisnoga napravil vu te rane vure i da se neš same rastezal kak maček i čez obluk brojil vrapce....

Gdo prvi - negva puca
( LK: gdo zajni - negva žena).
„ Živa istina. Če je puca fajna i fljetna mam se budu k nje šteli prišmajhlati mnuogi dečki. A šteri bu prvi i zna kak se tuo dijiela, te bu je i prvi k srcu prirasel i drugi se onda moru fučkati. A negdar se dijiela o minuta, ne o vurami i dani. Zate se posla treba mam prijeti kak pijani posla, kak na mekote,  tak i na šiftu ili pri babe.

Piše: Zoran Gregurek



Šte rane rani, dvije sreče grabi. Je, tuo ti je tak, sinek, gda si prvi, niš ti nemre vujti i se predi napraviš nek oni šteri ze vlečeju kak megla i šterumu trebaju tri vure da prst pomekne. A dej si rezmisli, če si na noga več vu pol šest kaj se moreš napraviti duo uosme vure gda se nešteri digneju i gda oni kavu piju, ti se več muoraš iti počivat jer si se več nadelal kak i saki pošteni čovek, govorila je naša hraščinska baka Ivka.

Tko rano rani - prvi doručkuje ?!, zadirkivali smo staricu

„ Same ti z mene bedaka dijielaj (smijeh)... Je, istina je šte se prvi digne da i prvi froštukljuje, tuo se razme...Ali ake se digneš rane, znači i da buš neke korisnoga napravil vu te rane vure i da se neš same rastezal kak maček i čez obluk brojil vrapce. A zake nešteri ljudi imaju više, a drugi, vu istomu selu i z istijem gruntom, menje, tuo te ja ve pitam ?! (nemamo odgovor)

„ Zate kaj si saki dan kupiju bar vuru ili dvije više vremena. Raneše se stanu i onda su furt vu prednosti : A tuo  se vu jenomu danu tak ne pozna, ali se prebira po meseci i lijieta i onda se prema vun prikaže. Jer ljenčina bu teške neke napravil vu životi i tuo je same velika sreča če takof uspeje, a on šteri je rani i dober radnik da prepane. Tuo muora biti vražja sreča i nije neke na koj bi se mogli pozivati kak da je zapovijiedane „,uporna je bila baka. A tko prvi, njegova djevojka...

Što je s tim ?

„ Živa istina. Če je puca fajna i fljetna mam se budu k nje šteli prišmajhlati mnuogi dečki. A šteri bu prvi i zna kak se tuo dijiela, te bu je i prvi k srcu prirasel i drugi se onda moru fučkati. A negdar se dijiela o minuta, ne o vurami i dani. Zate se posla treba mam prijeti kak pijani posla, kak na mekote,  tak i na šiftu ili pri babe „,savjetovala je baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-ste-rane-rani-dvije-srece-grabi (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-ste-rane-rani-dvije-srece-grabi)

Citat:
V joytre sum sa rune staulo

Bilo bi zgodno da se (i) (okolo)bednjanski KUD-i i glazbeni sastavi vukluče v popularizerajne hrvatske (i bednjanske) narodne pesme «Vjutro rano», tere je (glazbeno, ne tekstualno) jednak prvi tal (del) negda austro-ugarske himne «Gott erhalte Franz, den Kaiser» (hrv. "Bog, čuvaj cara Franca»), a de(ne)s nemačke himne «Das Lied der Deutschen (hrv.: "Pesma Nemcov"), poznateše pod nazivom «Deutschland, Deutschland über alles».
 
Gradiščansko-hrvatska verzija pesme «Vjutro rano» je, najme, prek Jozefa Haydna (Josipa Hajdina), teri ju je izdal kak «Volkslied (hrv.: narodna pesma) postala glazba austrijske himne. Haydn je inače vu sva dela vuvrstil prek 30 motivov z gradiščansko-hrvatske narodne glazbe («posudil si si je»), no vu slučaju pesme «Vjutro rano» je bil pošten (ne rekel da je negva).

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/bednjo-nujlijepsi-kemaucek-svieto/msg38799/#msg38799 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/bednjo-nujlijepsi-kemaucek-svieto/msg38799/#msg38799)

Žiga i Bandisti - Vjutro se ja rano stanem, 04:34

Žiga i Bandisti - Vjutro se ja rano stanem (http://www.youtube.com/watch?v=2ric0l2dkjA#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 10, 2013, 10:43:01 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundato: 08.04.2013.
 
Premišlavanje Jožeka radnika
 
Žene so, brzčas, ne sam za kuhjo i kuhačo…

Dok je cugle vlasti vu Deželi zela v roke gospa Alenka vse se genulo z mrtve točke.
Vsi znamo gda dok žene zemejo stvari vu svoje roke vse se gene, vse počne rasti, one vse rešijo, ali jako sam najgerek je li bodemo mi te peneze (Ljubljanske banke) igda ili nigdar vidli. Znuom, oni se jako brigajo za nas i znajo da penezi kvarijo ljude, pak bi oni šteli kaj mi ostanemo tak pošteni kak smo do denes bili i kaj jim to šenkamo.

Najte me krivo razmeti, ali nekak mi se žene vse bole i bole razmijo v politiko i vse uspesneše kormanijo z nami moškima i zato je vu Strahoninco vse tak vredo kaj žene držijo cugle vlasti v rokaj (nadjam se da to ne bode moja žena prečitala).

Piše: Jožek radnik



Nikaj bez ženi! Tak bi se moglo, na vse zadje, reči za ovo naše natezanje z našaj sosedaj Janezaj, a u vezi ulaska Lejpe naše v Evropo. Nejpredi je ratno sekirko zakopala, ve več pozabljena, Jaca Kosor negdašja precednica naše vlade, štero so vu penzijo poslali „kukurikači,“ a unda je vse včuhnulo dok so sosedi Janezi ne poslali v penzijo svojega precednika vlade Janeza Janšo. Dok je cugle vlasti vu Deželi zela v roke gospa Alenka vse se genulo z mrtve točke. Mam smo od naše ministrice za posle po vuni, gospe Vesne Pusič, zazvedili kak je dug Ljubljanske banke skupni problem nas i Janezov. Verjem da je to veliki problem, oni so dužni, a nemajo kaj bi nam vrnuli, a mi isto nemamo, ali nucamo. Vsi znamo gda dok žene zemejo stvari vu svoje roke vse se gene, vse počne rasti, one vse rešijo, ali jako sam najgerek je li bodemo mi te peneze igda ili nigdar vidli.Znuom, oni se jako brigajo za nas i znajo da penezi kvarijo ljude, pak bi oni šteli kaj mi ostanemo tak pošteni kak smo do denes bili i kaj jim to šenkamo. Najte se nikaj čuditi. Pak tak smo jif navčili. Nejpredi smo jim šenkali Sveto Gero, unda nam je i Raskrižje zbeglo v Deželo, nišči ne zna kak smo zišli v Piranskomo zaljevo i gde ve živi Joško Joras, a kaj vas nam zmišljuval čije je naše morje i čije ribe plavajo vu našemo morjo.I što jif i kuliko polovi?  Kuliko vidimo, z Janezima navek zvlečemo krajšega kraja, očem reči odidemo po riti k meši. Več je skradja vura kaj i jim več jempot pokažemo de je meja i kaj ne bodo navek lohnili prek meje. Ali ak bodo i dale, unda bodo dobili po ščepcima. Dosta dugo smo to magadili.

Minuli tjeden so na svetlo dneva došle liste za evropski parlament, ali ga na jimi nega Međimorcov. Pak smo, i to znova, zazvedili da je, ipak, Lejpa naša do Drave. A mi smo prek Drave, kaj znači da smo mi več v Evropi, pak nebremo još jempot iti. Mi smo si odnavek bili zdobra z Hrvatima, pak si tak bodemo i dale, dok se za tri mesece znova zidemo v Evropi.

Nesam mogel zadržati soze dok sam v novinaj prečital kak se zbogradi krize dobiček banki zmenšal. I to v ozbiljnaj novinaj. Ja sam čital, a soze so sam tekle i tekle… Dva pušleke ropčeki sam potrošil dok sam jiv zastavil!!!

Krade se na vse strane i to vse ono kaj se more dnesti, a i ono kaj se nebre. Kaj bom vam rekel, mojemo pajdašo so maloga i mladoga pesa fkrali. I to več drugoč. Ali nej istoga. I ve si pajdaš Tonča grunta da si bode kupil još jednoga pesa i pozval bode Alzasa kaj bode pazil na jega dok ne zraste. Ve vidite kakša je briga z mladim pesima? Morajo furt meti nekoga polek sebe kaj bo pazil na jif. Tak vam je i z političaraj, očem reči, z mladaj političaraj i jif mora furt nešči meti na oki kaj ne zglajzajo z pravoga pota.

Na sam Vuzmeni pondelek je bil prvi april. Morem vam reči da ga nej bilo preveč fkajuvanja. Kak zgledi ovi „kukurikači“ so šljakerima i težakima zeli vso voljo za šego tirati. A to vam, ljudi moji, ne vleče na dobro. Tak vam je bilo i na prvi april 1573. leta, a posle je Matek Gubcov zdigel buno protiv Franca Tahija.

Ipak se na sam Vuzmeni pondelek nekaj pripetilo kaj se nišči ne nadjal, makar se je to več dostik dugo kuhalo vu esdeepeovom lonco (tak so mi bar rekli pre čakoski vuri). Najme kaj, dva veliki pajdaši i nejjakši esdepeovci Branko Šalamon i Gordan Vrbanec so napustili esdepeovo ekipo jerbo so ostali na klupi za rezervne igrače. Nejsam uspel zazvediti šteroga dresa bodo si, itak, oblekli, ali brzčas ne bodo dugo ostali brez kluba.

Doljnji Kraljevec je prva opčina na ovom našem malom falačko zemle med dvemi vodami, štera je zaštrumfala kanalizacijo po celomo svojemo hataro. Verjem da znate kak so tomo kumovali Vladek Ivkovičov, šteri stanuvle vu te opčini, i Jožek Zorčecov kak glavni međimorski vodovodač. Nej znati kak so uspeli preteči, očem reči, forfarati Čakovca i Čakovčance čiji se gradonačelnik fali gda so ruon oni, vu vsemo, najbolši vu Međimorjo. Z druge strane Prilok i Priločanci imajo nejveč novi fabriki, a v Čakovco malo, malo pak nešterna odide v stečaj. Z tretje strane, i to sa zapada, so Nedeliščanci šteri se falijo kak so i oni bolši od Čakovca. Serjančari so bliže Evropi, a za Svetoga Tinčeka znajo vsi vu Lepoj našoj, dok so  za Sveti Urban, Štrigovo i Urbanovo  zazvedili i Dalmoši, Janezi, Francozi, Poljaki, a i ovi vu Briselo pijejo naša međimorska vina. Na vse zadje bo zišlo na to da je Čakovec poznati po temo kaj se črez jega ide z Nedelišča za Prilok i Kraljevec. Najgerek sam kaj bo se pripetilo da za to Zrinski zazvedijo.

Kriza i recesija kak da se vugible Strahoninske opčine? Najme kaj, tam se dela vse u šesnajst. Napravili so Kulturnoga centra, kaj ne bodo hujši od Čakovca od šteroga so pobegli, a ve pak delajo cirkvo kaj ne bodo hujši od sosedov Savčarov. No, to je još nej vse jerbo planerajo zazidati i šporcko dvorano. Školo, kuliko znamo imajo, deco isto tak, pak je unda nekak čistam normalno da bodo, zutra ili prekzutra, meli i dvorano. Toplo se nadjam da bodo posla dali našim domačim zidarima jerbo unda morejo prestiči i ove v Svetomo Jurjo na brego, šterima dvorano zida, i to več dve leti, Feniks iz Slavonskoga Broda. Najte me krivo razmeti, ali nekak mi se žene vse bole i bole razmijo v politiko i vse uspesneše kormanijo z nami moškima i zato je vu Strahoninco vse tak vredo kaj žene držijo cugle vlasti v rokaj (nadjam se da to ne bode moja žena prečitala). Nejsam još od nikoga čul kaj bi strahoninska načelnica, Sanja Krištofić, tukla po stolo ili pak po opčinskim večnikima, ali vsi jo posluhnejo i opčina ide naprej. Čuda je onih šteri bi jo morali iti pitat za recept.

Na sam Vuzmeni pondelek so priločki rotarijanci napravili humanitarnoga koncertlina vu čakoskomo Kulturnomo centro za deco z autizmom. Došli so v Čakovec kaj je več ljudi zišlo i kaj so vejč penez nabrali. A pomogel jim je naš Žiga Međimorski z svojimi kajkavci Vidom Balogom i Adamom Končićom. Dečki so svojega posla, skupa z mužikašaj i bandistaj, oddelali kak to dragi Božek zapoveda i to tak kaj so se ljudi nej dimo dali. Vsaka čast dečkima i Žigi šteri jif je dopelal, a i rotarijancima, šteri se brigajo za deco z problemaj.

Nebodete veruvali, ali ove dneve okoli Vuzma ga hajdig roditelov dopelalo svojo deco na naš potok Trnavo. Najme kaj, dopelali so jiv kaj bodo vidli da je te kanal tu kaj bi po njemo voda tekla, a nešterna deca so več počela iti v školo, a još so nigdar nej vidla kaj bi po Trnavi voda tekla. Vsako zlo za nekše dobro.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=19347:ene-so-brzas-ne-sam-za-kuhjo-i-kuhao&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=19347:ene-so-brzas-ne-sam-za-kuhjo-i-kuhao&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine916i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine916i?mode=embed&layout=grey)       
i(l) str.56 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/916/mnovine916i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/916/mnovine916i.pdf)     

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pet je kumi v jeni kleti - 35 obljetnica Tresnjevke 2 dio 10.06.2009., 02:01

Pet je kumi v jeni kleti - 35 obljetnica Tresnjevke 2 dio 10.06.2009. (http://www.youtube.com/watch?v=nA7ceXkhpEU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 15, 2013, 08:44:20 poslijepodne
26.03.2013.

Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor, naša duša i naša popevka  

Glancanje zrcala

F zrcale na štero mislim nie bile nikakšne pobožnosti. Delalo se zaprav o zrcalu f štero bi se trebalo pogledati i onda pljunuti f ono kaj se tam vidi. No je, šalni človek šteri je to zrekel i s tiem zabavil i nasmejal puno ljudi, pokle je zrcale male zglancal. Zgledele je da je ono pozabljeno, da ga nišče več ne spominjal. Taman gda je zrcale  pričele kazati liepšu sliku, javil se još šalneši človek i pričel govoriti kak on pervoga  vidi v zrcale. I tie je tulike bil po medijima špotani, da je i novoizabrani papa, šteroga su si tak od srca dočakali, skorem opal v  drugi plan.



Imajuč na pameti se kaj se pretekloga tedna dogodile pri verhu vlasti, okoli vlasti i pri dnu življenja, ophajale su me kojkakve podobne i nepodobne misli. Navuki od tega kaj je uljuđene ili kulturne ophođenje med ljudmi su se rojili kak čmelci na vuletje. Zgledelo je da je se vezano za aktivnost bavljenja z jenu napuhanu okruglu kuožu, šteru po trave natiravlje šesnajst diečkov na igrališču i pod reflektori. Ali nie f tem germu ležal zajec. Imelo je to širše razmere. Si od medija su se nadmetali kie bu jakše i gorše vudril po nevažnemi šteri imaju vupača nekaj prigovoriti oniem važnim. Na dnevne svelte pokazale se cvetje okoli kojega su čmele brnale. Na red je došle i nekšno zrcalo. Nie “Zrcalo marijansko” štero je v 16. stolietju pisal varaždinski predigar Jura Habdeličev i s tiem potvrdil i ftvrdil kajkavski kak književni jezik. F zrcale na štero mislim nie bile nikakšne pobožnosti. Delalo se zaprav o zrcalu f štero bi se trebalo pogledati i onda pljunuti f ono kaj se tam vidi. No je, šalni človek šteri je to zrekel i s tiem zabavil i nasmejal puno ljudi, pokle je zrcale male zglancal. Zgledele je da je ono pozabljeno, da ga nišče več ne spominjal. Taman gda je zrcale  pričele kazati liepšu sliku, javil se još šalneši človek i pričel govoriti kak on pervoga  vidi v zrcale. I tie je tulike bil po medijima špotani, da je i novoizabrani papa, šteroga su si tak od srca dočakali, skorem opal v  drugi plan. Ali je nie, maker se male posmeknul jer se, kak obični človek, još nie privadil na povišeni položaj. No, je. Bilo je još kojkakvi govorov i zgovorv od vlasti, od onie pri vlasti i onie daleke od vlasti. Optužbe i protioptužbe, izjave i protiizjave! Onda su jeni rekli da su zvađeni z konteksta, a drugi da su nie mislili to kaj su rekli. Verujem jim. Puno put govore kaj ne misle. Vu semu tomu se zrcalila same opča uljuđenost; i ona institucionierana i kakti nedodirljiva, i ona štera bi trebala biti kuš. A večinom i je kuš ali se zgodi da nekomu pobegne rieč kak prdec f cirkvi. Zletel je i nemre nazaj. Z briega je leže hitati kamenje nadol, neg z dola na brieg. Nieki bu ipak nahrdal, a kie jasne je kaj amen. No, bez brige! Se bu to na kraju zglancane pa i zrcala f šterimi se i nehoteč ogledavljemo i gda nas muči strah kaj bi se v zrcali mogle videti. Zate je nie prerane triebe glancati zrcale i nie se vu njega pogledeti prie nek se opere lice (tj. savjest) ak još  znamo kaj to zapraf je. Mogla bi nam z zrcala naša vlastita slika splaziti jezik.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KUD Kupljenovo - Kupljenski kipec, 04:58

KUD Kupljenovo - Kupljenski kipec (http://www.youtube.com/watch?v=F2XPHiaN9sQ#)
 
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 18, 2013, 10:39:21 poslijepodne
Međimurske novine,
br. 917, 12.04.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

Evropa još ne prepala, ali ve mi dohajamo...

V nedelo bodemo zbirali, kak bi to rekel priločanec Ivek Haramija Hans, dvanajst apostolov za evropski parlament, kajbi rekli, ravnamo se v Evropo, a moj pajdaš Pišta je prijavil doktorata i to na temo: Kak i da se bode respala Evropa. I to nigdi drugdi nek v Briselo. Ne bodete veruvali, ali morem vam reči da so mo jo odobrili. Mortik on leti, kakši je več je, malo pred rud, ali se, brzčas, ovi v Uniji, nadjajo da bodo zazvedili gde pušča te balon šteri se zove Evropska unija, pak očejo to zakrpati dok je  još ne prekesno. Za ve so lukje v Grčkoj, Italiji, Mađarskoj, zutra bodemo mi došli, a unda se ravnajo i Srbi. Znamo kak je Juga zišla. Nadjam se da pajdaš Pišta ne bode prepišuval z Juge?


Piše: Jožek radnik[/b]


Lepo je biti kajkavec dok si v čakoskom Kulturnomo domo punom kak šipek i dok so na pozornici Žiga i jegovi pajdaši, podravec Vid Balog i zagorec Adam Končić, a v publiki Međimorci, bili oni Goričanci, Doljanci, Priločanci ili pak Čakovčanci. Lepo je biti kajkavec, očem reči, dober čovek i još se brigati za druge i to one šterima je tre pomoči. Lejpo so se zmislili priločki rotarijanci, med šterima je glavni i nejjakši Toni Horvatov, a šteri pak je dirigencko botico dal vu roke Žigi. A Žiga, kakov je več je, on je pozval svoje pajdaše, svoje mužikaše i bandiste tak da je žnjimi popevala cela dvorana. Fala vsima šteri so došli i pomogli, tak kaj je i deci, a i nam, Vuzem mam bil lepši. Ve mi je stopram bilo žal kaj ne znam popevati, pak sam sam zobe otpiral kaj ne bi kvaril jerbo Žiga, kakši je več fahman je, mogel bi me čuti i na mene z prstom pokazati- A, to mije nej trelo kaj bi vsi v mene gledali. Fajni sam je, ali takšo formo, brzčas, ne!

V nedelo bodemo zbirali, kak bi to rekel priločanec Ivek Haramija Hans, dvanajst apostolov za evropski parlament, kajbi rekli, ravnamo se v Evropo, a moj pajdaš Pišta je prijavil doktorata i to na temo: Kak i da se bode respala Evropa. I to nigdi drugdi nek v Briselo. Ne bodete veruvali, ali morem vam reči da so mo jo odobrili. Mortik on leti, kakši je več je, malo pred rud, ali se, brzčas, ovi v Uniji, nadjajo da bodo zazvedili gde pušča te balon šteri se zove Evropska unija, pak očejo to zakrpati dok je  još ne prekesno. Za ve so lukje v Grčkoj, Italiji, Mađarskoj, zutra bodemo mi došli, a unda se ravnajo i Srbi. Znamo kak je Juga zišla. Nadjam se da pajdaš Pišta ne bode prepišuval z Juge?

V čakoskomo jezero je znova  voda. Trelo je četrdeset let kaj se jezero pre Staromo grado znova napuni. I niti jeden čakoski političar se je ne z tem pofalil. I Božek pomaže kaj bi turisti znova počeli dohajati v Međimorje i Čakovec. Napunil je jezero z vodom kaj bodo i mlajši vidli kak je to negda, pred 40 - 50 let zgledalo. Malo je premrzlo kaj bi se bili i počeli voziti z čonima kak smo to negda delali.

Vse je bilo lepo i dobro dok smo si zajme jemali v bankaj i zvezali naše hirave kune za čuda jakši i otporneši švicarski franak. No, to lepo je ne dugo trajalo jerbo je franak počel divljati i v zrak skakati. A kak jedna nevola nigdar ne dohaja sama, črez leto dni so banke zdigle malo i kamate, tak da je čuda naši šteri bodo i brez gač ostali. V nevoli se poznajo junaki, tak so se vsi te prepoznali pak so naprajli „Udrugo franak". Imajo oni praf, ali so vritnuli v kmico jerbo so banke ipak prejake, nej sam za franak i za one šteri so zajme zeli, nek i za soce šteri so presodili kak je bankaj pasalo. Najbrž je, tak so i soci rekli, pravica na jakšoj strani.

Voda je dober sluga, kak je rekel gospon Jožek (moj imejak] Zorčecov, glavni međimorski vodovodač, a hudi, slab, bole rečeno, nikši gazda. Ove dneve poslušamo na vse strane kak je višak vode vseposot, a posebno vu pelnicaj gde je vodi nikak nej mesto. Voda v pelnici, to je isto kak da vam voda dojde v šolce ili pak v čižme i unda se čudimo kaj je čoveko zima ili pak ga zebe.. Još so naši stareši rekli da ga ne lukje, očem reči, luknjice štero voda nebre najti i črez štero se nebre prevleči. Ovo minulo zimo je bilo preveč snega, a dok je dežđ počel cureti i snega je restapljal. I tak se zemla počela puniti z vodom vse dok je ne i v pelnice došla. To vam je čistam isto kak da si čovek preveč spije, a dok vu teli ima preveč alkohola unda mo i
v glavo vudri. S zemlom vam je isto, dok je v zemli preveč vode unda vum vdira, a vsi znamo da so pelnice prve na udaro. Ova zima nam nikak nejde na roko: duga je prek preveč, mrzla i z čuda snega, čuda smo plina, drv ili vuglena potrošili, a ve nam je još i voda došla v pelnice. Još jempot se pokazalo da jedna nevola nigdar ne dohaja sama. Najte me krivo razmeti, ali ve nam je i Evropa pred vrati. Nikak mi to na dobro ne vleče.

To je još ne vse. V Grabrovniko, Železni Gori i Svetomo Urbano gde rastejo nejbolša vina na ovomo našemo falačko zemle med dvemi vodami, počela se sklizati zemla i to z brega vgrabo. I vleče vse za sobom kaj joj se najde na poto. I tu je preveč vode nevolo naprajlo. Još je nigdar ne zemla bila skliska dok je bila suha. Ak več čovek more zbirati unda prizna da je još dobro dok zemla odnese gorice, sadovjake, šume,, ali nišči ne zna je li se bode zastajla pre škedjo, štali, komori, parmi,parmičo ili pak v zadnji hiži? Jako sam najgerek kaj bode z toga zišlo, je li bodemo mi ljudi ftegnuli to vse zastajti predi nek nešči nastrada. Nej znati kaj smo se, itak, mi Međimorci zamerili dragomo Božeko kaj nas se te nevole ne vugiblejo. Nebrem veruvati kaj bi nam Božek zel to za tak veliki greh kaj smo svoje glase dali esdepeovcaj? Verjem da je župan dobro napravili kaj je proglasil elementarno nepogodo. Nebrejo ruon vse nevole dojti na te naš falaček zemle!!!???

Vladek Ivkovićov se je zmislil nekaj spametnoga kak bi pomogel nejstarešim Međimorcima kaj svoja penzionerska leta čim lepše i leži preževijo. I to v domima za stareše, kaj nam rekel vu staračkim domima jerbo je to jaklo grdo čuti. Najme kaj, za ve so domi f aleši sam v Čakovco gde država pomaže z svojimi, očem reči, našimi penezi, a Vladek se je dobro zmislil da bi država morala pomagati vse i prema vsima biti jednako poštena i vsima jednako plačati, živeli oni v Čakovco, Štrigovi, Sobotici, Slakovci, Selnici ili pak vu Hodošano... Ak si je nešči nekaj zaslužil unda je to čovek, a ne starački dom. Isto onak kak se to dela z decom vu vrtecaj. Dete je dete, pak je tak i cena ista za vsako dete, išlo ono vu gracki, opčinski ili pak privatni vrtec. Ak je med deco došla pravica, unda tre dojti i med starce, očem reči, stareše, kak bi deca rekla: pravica mora biti i za japice i za mamice.


Zvir:
str. 56 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine917i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine917i?mode=embed&layout=grey)       
i(l) str.56 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/917/mnovine917i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/917/mnovine917i.pdf)     

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

SRCE MEĐIMURSKO-(LIVE) Mirko Švenda ŽIGA, 03:50

SRCE MEĐIMURSKO-(LIVE) Mirko Švenda ŽIGA (http://www.youtube.com/watch?v=I9dd_AKr-gU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 19, 2013, 10:49:42 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3562, 09.04. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Nebre pozabiti mamu i tatika

Čez njegev ruodni kraj sem jemput ili dvaput prešla okoli Opeke, morti malo menj zrušene neg denes. Liepe, more se reči luksuzne opremljena knjiga popefki, me razveselila i napeljala na misel da bi se tie kraj splatile još šteri put pohoditi i videti vu njem i se ono kaj i autor knjige “Duša kamena”. Zložil ju je i z liepimi slikami nakinđal gosp. službene Ivan Bek, po domači Ivik Bekof.

Nieje pozabil ni vinički kamen, zvani špekštajn, šteri je i do Beča i Pešte išel.

 
Sram me bilo, pozabila sem svojim čitateljem zaželjeti srečen i blagoslovljen Vuzem, šteroga smo svetkovali v dežju i merzline pa naj moje dobre želje idu za pokle vuzemsku duob. Za Vuzem smo se deržali hižne topline, ali smo sejeno blaguvali blagoslovljenu vuziemsku šunku, jajca i kolače, če gli vuletje još nie na vidiku. Dek je vani dež curel, morti je kie v ruku zel kakšnu knjigu kak ja na primer.

Knjiga mi je poslana na dar od mojega negdešnjega vučenika i zaistinu me razveselila, maker autora ne poznam, a čez njegev ruodni kraj sem jemput ili dvaput prešla okoli Opeke, morti malo menj zrušene neg denes. Liepe, more se reči luksuzne opremljena knjiga popefki, me razveselila i napeljala na misel da bi se tie kraj splatile još šteri put pohoditi i videti vu njem i se ono kaj i autor knjige “Duša kamena”. Zložil ju je i z liepimi slikami nakinđal gosp. službene Ivan Bek, po domači Ivik Bekof. V ovemi merzli dnevi uona mi je donesla male topline ruodnega kraja. Opišuje se rodni kraj i detinstve, jednake mojemu. Denes mu se ono vidi kak vrieme obiteljske sreče kak god da se teške živele.

Ivik Bekof još sebe vidi kak maloga dečeca šteri na pragu “z lujčikom” čaka tople, friške podojene mlieke, nemre pozabiti svoju mamu i tatika, dedika, svoje rođake, svetkuvanje Bužiča, kulinje, dragoga peseka i mujceka, još mu stopriki dišiju, klampuoci v gurici zvoniju. Nieje pozabil ni vinički kamen, zvani špekštajn, šteri je i do Beča i Pešte išel. Cintori, ultari, purtali i pili po svietu su se z njega delali, a za domaču cirkvu ni valjal pa su ju “z luckim kamenum ubzidali”. Se je tuo, zrečeno na domači, vinički kajkavščini, glasu serca i duše šteri se ne da zaništiti. Preveč istinski i iskrene zvoni. A kak primer i dokaz tomu prečtejte si Ivikovu popiefku.


Premalu smu kričali

Premalu smu kričali 
da su Jezuša
na križ pribijali.

Dedike da su
f Gliciju pelali.
Tatike naše
f luogore zapirali,
na Križni puot tirali.

Premalu smo kričali.
Niesmu se bunili
da su naše sine
f rate gunili,
hiže stare rušili
sea ribnjake posušili,
divje kustaje pudirali.
Z Opike
da su sea pukrali.
Premalu smu kričali
Cirkvu da su
Z luckim kamenum ubzidali,
Našuga pa v zapečik puspravili,
Kak fluojsu ustavili.

Huojke na gruobju
Čemprese purušili,
Nuove kapielice zmišljali
Tam de smu se ud uvik
Pre stari pukurnu
Križali.
Premalu smu kričali
Drugemi veruvali
Da su nam
Mesic vu vodi
Kazali

Premalu smu kričali
Sam smu piskuotali
F klieti šipiečkali
Da su pu
Našum pluvali
Dušu viničku
Ubjiedali.


Zvir:   
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/nebre-pozabiti-mamu-i-tatika.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/nebre-pozabiti-mamu-i-tatika.html)
i(l) str. 21 sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3562.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3562.pdf)
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Dvorec Bombelles (Opeka, Vinica)
http://www.dvorci.hr/page.aspx?pageID=756 (http://www.dvorci.hr/page.aspx?pageID=756)

Najznačajneši i najbogateši arboretum v Hrvatske
Arboretum Opeka, Vinica
http://www.vinica.hr/hr/15/arboretum-opeka/ (http://www.vinica.hr/hr/15/arboretum-opeka/)

Dvorec Opeka, Vinica
http://hr.wikipedia.org/wiki/Dvorac_Opeka (http://hr.wikipedia.org/wiki/Dvorac_Opeka)

Slika (des ruševnoga) dvorca Opeka (Vinica)
http://www.destinacije.com/datum_nav.asp?lang=de&pg=1&datum=06.08.2005.&cp=1&s=Next (http://www.destinacije.com/datum_nav.asp?lang=de&pg=1&datum=06.08.2005.&cp=1&s=Next)

Povest dvorca i arboretuma Opeka (Vinica)
http://www.vinica.hr/hr/16/povijest/ (http://www.vinica.hr/hr/16/povijest/)

Citat:
Vide(l)o:
Ceramics rainbow - Arboretum Opeka, 03:27
by Atelje Unikati / Artwork by Vera Pavelić - Posavec, Photos by Fedra Pavelić, Music: Over the rainbow - Fedra Pavelić

http://www.youtube.com/watch?v=X5nMK341zYQ (http://www.youtube.com/watch?v=X5nMK341zYQ)

Bombelles predstava- Arboretum Opeka-14.5.2012., 09:23

Povodom II. Tjedna botaničke vrčakov i arboretumov Hrvatske 14. svibna leta 2012. v Arboretumu Opeka održana je kratka predstava pod nazivom "Bombelles" teru je napisala i osmislila prof. Karmen Furjan. Glume dijaki ze Sredne škole Arboretum Opeka z Marčana (Vinica).

Bombelles predstava- Arboretum Opeka-14.5.2012. (http://www.youtube.com/watch?v=S9ZK7fBfU7Q#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 04, 2013, 12:41:32 prijepodne
Če je moker (p)april, (ve)seljak bu srečen bil

* * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zagorski list
e-vundano 22.04.2013.

Iz bakine pučke bilježnice

Če je moker april, seljak bu srečen bil

Jer ne suše i ne se prašile kaka vu srpnju mesecu i se bu lijiepe priređene za sejatvu i za sadnju. Vu travnju se presi lagani i tuopli dešč, same tulike da bu zemlja vutka kulike treba biti. Ne preveč, da negda kuonji i krave, a ve traktori nej prepadali vu zemlju.
 
Piše: Zoran Gregurek



Naši su stari već u četvrtom mjesecu znali kakva će im biti ljetinima, kako će živjeti te godine i hoće li, možda, jedva čekati da ta godina mine.

Posebno dobro upućena u narodne navade bila je naša hraščinska baka Ivka, pučka „mudroslovka“.

„Če je moker april, seljak bu srečen bil. Jer ne suše i ne se prašile kaka vu srpnju mesecu i se bu lijiepe priređene za sejatvu i za sadnju. Vu travnju se presi lagani i tuopli dešč, same tulike da bu zemlja vutka kulike treba biti. Ne preveč, da negda kuonji i krave, a ve traktori nej prepadali vu zemlju. Jer zemljicu treba lijiepe prevrnuti, zorati, pak potanjurati i povlačiti i onda vu nju deti kaj nam srce poželi. A zemlja rijietke omane, same gda ju prisilime, kak i čovek šteri je preopterečen“, rekla bi baka.

Što je baka općenito mislila o vrijednosti zemlje, grunta

„ Mladi se smijieju i odmahuju z ruku gda ims e veli da je zemlja jedina prava vrijiednost i jedine kaj ti na kraju ostane, če došel rat, nestašica, bolest ili kakva druga kuga. Kaj buš z penezi če nemaš z njim kaj kupiti, če se, morti, dučani poništiju ? Kaj buš z tuliki trugami; auti, traktori, kosilicami, če ne benzina i ne ih moči pokrenuti ?! Kaj se bu dogodile ak nestane struje i škatulje više nedu svijietile ?! E bu kraj došel svijieta ?! Nebu jer je tu zemljica štera te ne izneverila i bu te odranila, kak i kravica, svinče, kokoš, guska i se koj je žive. Za zemlju i živoga stvora nema ti zamene, sinek dragi, a to se buš i sam osvedočil če Buog da „,upozorila je starica.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-ce-je-moker-april-seljak-bu-srecen-bil (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-ce-je-moker-april-seljak-bu-srecen-bil)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Navihanke / Veselo - veselo - Zagorci. / ( www.trekzakenzo.nl (http://www.trekzakenzo.nl) ), 03:30

Navihanke / Veselo - veselo - Zagorci. / ( www.trekzakenzo.nl ) (http://www.youtube.com/watch?v=CH4Z4Ea85n8#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 04, 2013, 12:44:13 prijepodne
Zagorski list
br. 494 / leto 10. / 23.4.2013.

Za dušu, za spomenek

Jurjefski tjeden

Jurjefski tjeden je h življenju ljudi bil tak prielaz z zimske posle na ljietne. H Jurjefskem tjednu reklje se da je najbolje zasejati koruzu. Ona tera je hu tem tjednu zasiejana treba donesti zdravi i jahki rod. Sveti Jura pokazan je kak onie svetec teri se boril protif zmaja teri je rigal ogenj. Hrval se ž njim kaj bi oslobodil devičku. Njegva pobeda z tu zloču postala je tak kak primer pobede dobra nad zlem. Po naše kraje, za tie svetek vužigal se ogenj kre grunta.

 
Piše: Nevenka Gregurić


Polje su se fejst razelenile kak god da je duge bilje grde vrieme. Zelene tranike cinfraju sakojački cveteki. Još kakef tjeden dva i traniki buju za kositi. Zdej su pusti i prazni traniki cielu prtuljet. Radi toga je i mogla rasti fejst trava i „tepih" od rožic. Nigde h polju nemreš videti kravice, tere bi kak negda, pasle travicu. Negda, ščem se otopil snieg, a sunčeke poluknulje i zagrelje zemljicu, blage se stiralje na pašu. Čez cielu zimu hranilji su se z jasli, kaj je značilje da je blage jelje suhu hranu, koruznicu, siene i otavicu. Radi toga se jedva čakalje ljiepe vrieme kaj se blage otiralje h polje. Po starinska šega pasle se širem. Blage je unda moglje biti po lucke tranike i nišče nie radi toga mogel špotati. Site kravice išle bi unda k domu i vime pune mljika bi se bambalje. Na same Jurjeve takve pašnje bil je konec. Pastiri bi nabralji cveteke i od njih spleli venčece. Venčeci od rožic delji bi se blagu na roge. Tak nacinfrane blage išlje je k domu. Bil je te kraj slobodene paše. Več drugi dan blage je dobilje na roge štrike i paslje se same po putu, kre tranike po graba ilji na menjike. Od Jurjevoga se tak gajbala trava za košnju siena, a poklje i otave.

Jurjefski tjeden je h življenju ljudi bil tak prielaz z zimske posle na ljietne. H Jurjefskem tjednu reklje se da je najbolje zasejati koruzu. Ona tera je hu tem tjednu zasiejana treba donesti zdravi i jahki rod. Sveti Jura pokazan je kak onie svetec teri se boril protif zmaja teri je rigal ogenj. Hrval se ž njim kaj bi oslobodil devičku. Njegva pobeda z tu zloču postala je tak kak primer pobede dobra nad zlem. Po naše kraje, za tie svetek vužigal se ogenj kre grunta. Z Jurjevskem ognjem se od grunta, semenja tere se čez ljete sejale stiral ves kumer teri bi mu mogel naškoditi. Kre Jurjefske kriese skupljalji su se ljudi, spominalji se i šaljilji med sobu. Dečki su se pravilji važni i preskakalji su prek ognja. H večerku pred Jurjeve naši su breščeci bilji pocinfrani z Jurjefske kriese. Z sakuga breščeca iskre su frcele prema nebu, a kries je svietil ljudem teri su si opuščalji duše. Jurjeve ilji Đurđef dan slavilji su rigani. Bil je te njihof svetek jer su od toga dana z svojami kolami krenulji na put od sela do sela. Hodilji su po sela krpat kotle, popravljat imbriele, skupljat krpljinja, a i srdit ljudi jer su sega petljalji. Za nje moreme reči da su bilji prvi turisti. Same niesu bilji po hotelje nek pod šatri kre moste. Oni su i prvi peklji roštilje. Sičam se kak denes kak je znalje z njihove šatre dišati dok srne mi deca bilji na paše, a h želučeke nam je skruljilje.

Denes od sega toga nič. Ostala je same zapisana stara pesma, negde h nadra ljudi o zelenom Jure. Sama pesma pune nam toga velji o svetku. Ja sem ju prepisala za vas pak vam ju šenkam da se spomenete svetka.


„Prešel je prešel pisani Vuzem,
došel je došel zeleni Jura,
z visoke gore vu to ravno pole.
Darujte ga, darujte, Juru zelenoga.
Ne Jura saki dan, več h letu jedendan,
darujte ga darujte, Juru zelenog.
Darujte Juri soli, da se Bogu moli,
darujte ga, darujte, Juru zelenog.
Darujte Juri hrži da se doma drži,
darujte Juri sira, da vam lepo svira, darujte ga.
Darujte Juri putra da ga nebu zutra,
dajte Juri gibanice, da ga najdu ciganice.
Ne Juro svaki dan, več h letu jedan dan
darujte ga, darujte, Juru zelenog!


http://www.zagorje.com/kolumne/autor/nevenka-greguric (http://www.zagorje.com/kolumne/autor/nevenka-greguric)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Jurjevo srečanje  FS 2012 FS KUD "KLARUŠ" Maruševac, 07:55

Jurjevski pučki obredi / narodni običaji maršovskoga (maruševskoga) kraja
http://marusevec.hr/kultura-2/narodni-obicaji/ (http://marusevec.hr/kultura-2/narodni-obicaji/)

KUD «Klaruš» Maruševec
http://marusevec.hr/kultura-2/kud-klarus/ (http://marusevec.hr/kultura-2/kud-klarus/)

Dvorec Maruševec
http://www.dvorac-marusevec.hr/ (http://www.dvorac-marusevec.hr/)
http://marusevec.hr/povijest/dvorac-marusevec/ (http://marusevec.hr/povijest/dvorac-marusevec/)

Jurjevo srečanje FS 2012 FS KUD "KLARUŠ" Maruševac (http://www.youtube.com/watch?v=_kmeLenkpLQ#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 04, 2013, 12:46:43 prijepodne
Tata Ben i tati

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zagorski list
e-vundano 23.04.2013.

Dnevnik tate Bena

Gdo bi rekel?

Imam mobitel na pretplatu. I nisam s tim zadovoljan pa sam štel zmeniti tarifu. Normalno na manju. E to se prek interneta nemre. Morem naručiti veču, ali manju ne! Lopovi!

Piše:Tomislav Benčić



U današnje vrijeme i da hočemo nemremo pobeči od kompjuterizacije, informatizacije, internetizacije i mnogih drugih -acija. Sve več i več pružatelja raznih usluga nudi elektronički račun. To jest da vam račun pošeljeju na e-mail, a ne da ga sprintaju, deneju h kovertu i pošaljeju s poštom. To, normalno, opravdavaju brigom za okoliš, predstavljajuči se kao veliki prijatelji prirode. Ono, kao, manje papira potrošimo, pa treba poseči manje drva.

Ko da je njih briga za to. Njih je jedino briga da se ne mora kupovati papir jer to košta. Dalje, ne moraju kupovati tonere za printere, jer i to košta. Pa ne moraju kupovati koverte, jer i one koštaju. Nešči treba sprintane papire zapakirati h koverte, a i to košta. I na kraju treba to s poštom poslati, naravno i to košta. Dakle njihove brige su kak vama čim več zeti, i da pri tome oni čim manje potrošiju. Kakva ekologija. Od zelenog brineju se samo za „zelembače“.
 
Zahvaljujuči svim tim tehnikama i tehnologijama neke stvari več odavno delam od doma prek kompjutera. Kad sam več spomenul račune onda vam mogu reči da te račune kaj mi poštar donese plačam s internet bankarstvom. To je super stvar. Sediš doma, ne čakaš h redu i ne naplatiju ti masnu proviziju. Samo tipkaš i plačaš. I sve to funkcionira dok imaš penez na računu.

Isto tak ak hoču kupiti novi telefon, ili mobitel, ili produljiti ugovor za postoječe i to se more prek interneta. Imam mobitel na pretplatu. I nisam s tim zadovoljan pa sam štel zmeniti tarifu. Normalno na manju. E to se prek interneta nemre. Morem naručiti veču, ali manju ne! Lopovi!

Onda sam prešel tam gde sam kupil mobitel. Da tam zmenim tarifu. Koristim grupnu tarifu s par brojeva na pretplatu i par na bonove. Pa su mi rekli da je to najmanja tarifa s tolko brojeva. I odlučim ukunuti jedan broj. Ali to ovaj tam gde sam mobitele kupil nemre napraviti. Nego mi je sprintal jedan papir na terome je bil broj telefona da ja to nazovem i velim da več neču taj jedan broj koristiti.

Dobro, nazovem ja to. Nakon 20 minut mi se hjavi čovek. Velim ja njemu zakaj zovem, i krene on s nagovaranjem da nič ne mjenjam i uvjerava me da je to dobro za mene. Pa krenem je njemu objašnjavat da neču taj broj več koristiti i kraj priče. Ne treba mi. Onda mi krene muž objašnjavati da me taj broj nič ne košta i da e ga imam ili ne plačal bum isto. Pa opet krenem njemu objašnjavati da neču i gotovo i da hoču manju tarifu kaj se manje plača. Da bi on meni na kraju ponudil da ostanem h istoj tarifi, ali da buju dali 20 posto popusta i da to moreju samo oni prek tog telefona, a ovi na prodajnom mestu to nemreju napraviti.

I koji je na kraju zaključak? Da bi sve to moglo biti jeftineše i da bi uz to jeftineše ti mobilni operateri i dalje ljepo služili peneze. Ali bolje je od puno služiti još več.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-gdo-bi-rekel (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-gdo-bi-rekel)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Tatski ogerlič

Baba cmizdri pod galgami

A koga vraga cmizdriš,
zamusana mužača,
kaj su ti sinu dali tatski ogerlič?
Na galge dojde samo fini fičfirič,
naj sliniti, smardljiva bedača.

Još su ga mogli nabiti na ketača,
z goročim kleštram popokati mu nokte.

Od sega tega občuval je dragi nam Bog te
i rešil te za navek tega čarvendača!
Od lucke je volje volja božja jača,
od Boga pak je jači, bomeš, gospon Komeš.
Dobiš po gubcu, baba, če ne čkomeš.

Ni fajde nam od plača. V birtije pijača,
karmine tvojem sinu napijaju pajdaši!
Dojdi z nama, mama!
Kesno je popoldan iti k maši!

http://hr.wikisource.org/wiki/Baba_cmizdri_pod_galgami (http://hr.wikisource.org/wiki/Baba_cmizdri_pod_galgami)

Citat:
Pro Arte - Ukrast cu te, Mare, 03:50
http://www.youtube.com/watch?v=WFxnzNNG1pA (http://www.youtube.com/watch?v=WFxnzNNG1pA)

Davor Dretar Drele & Vid Balog - V Remetinec (Krapina 2010) HQ, 03:12

Davor Dretar Drele & Vid Balog - V Remetinec (Krapina 2010) HQ (http://www.youtube.com/watch?v=_1gfuofF9HY#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 04, 2013, 12:49:45 prijepodne
Varaždinske vesti, br. 3563, 16.04. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Morti je leže speti se na Ivojnščicu neg napisati popiefku

Ne bi štela još jemput prekesno pisati o onemu kaj je aktualne, Dana planeta Zemlje. Sakega leta ga z ekološkim recitalom na Ivojnščice obilježuje Varaždinsko književno društvo.


Na te proslave moreju nastupiti si pesniki šteri to jesu i si šteri se kak pesniki osečaju. S tiem želimo njegovati pesnički podmladek.V organizacije sudelujeju i pesniki z tzv. Ivanečkoga pesničkega kruga vu šterom je značajne deloval i pokojni Franc Hergov. Tu je Ivo Posavec, Ivek Kušteljegov, Vincek Slivarov, Zlatko Kovačevićev, a za ovega zadnjega mi je žal kaj nije objavljen tekst o njemu gda je pred dva lieta na “Dragi domači rieči”dobil nagradu za opus. Kak pesniki vu tie krug idu i novinari; Ljiljana Risek i Mladen Genc.

Kie god je duobil poticaj ili inšpiraciju da napiše popiefku, zna da je to nie laki posel. Morti je leže speti se na Ivojnščicu. Teške je na nju iti peške, ali je tuo nie teške zaprisegnutem planinarem. Drugi se daju tiem do planinarsekega duoma dopeljati. Pesnikem je do čiste prirode, do Ivojnščice štera od naviek diše za cieli sviet, kak je tuo rekel Ivica Jembrih. Gori se pojaviju i pesniki z drugi krajev. Ak je liepe vrieme, na verhu Ivojnščice je puno planinarov i zate je naviek zanimljive. Ak pa je gli i dejž, kie stigne natisne se f planinarski duom. A tam se tak glasne spomina i popievlje da človek svoju rieč ne čuje, ali mu je tople i nikam mu se ne žuri.

Meni pak je tuo povod da čitatelje upoznam baš z Vinkom (Vincom ili Vincekom kak ga več doma zoveju) Slivarom šteri sudeluje na recitalu, javlja se na natječaje “Drage domače” i ima vglavnem ljubavne i domoljubne popefke. Od 1992. leta vundal je šest knjižic popefki. Ak ste zaljubljenik f poeziju ili pak vas zanima same tuo kaj je napisal još jen Ivojnščun z Ivanečkoga pesničkoga kruga, morete dvie od njegvi popiefki prečteti ovde. Nebu vam žal.


Nigdar nikemu

Nigdar zbilja niesam
nikega tak gljibeke
nasil v skritem popeku
serca

Nigdar, veruj mi, niesam
nikemu daruval kašaricu
crvene ad stihev
i recvietene čežnje

Nigdar nikemu niesam
pošiljal krasuatu jutiernjega
papievunja
goalubičica biela
v iskunji

Nigdar nikemu
tuljike ljubavi papiefke
i zazavunja
a odzavunjala je some
merzla jaka tišina

* * * * * * * * * * * * * * * * *

Ne kaštigujte mi rieč

Če su ner je
rieči paštene
me su sigurne je

Žaluesne mi v persi
serce narikuje
jer zatrajhati bi je šteli
a tak sam je rad imel
kak pervu ruožu
vuletiešnju

Ne kaštigujte mi
dragu materinu rieč
bo došle vrieme
a rieči neboš znal
i za koa te onda
dragi Buog dal


Zvir:
str. 21 sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3563.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3563.pdf) 
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

Citat:
VESELI VOĆANCI - navrh gore ivančice[/b], 03:05
http://www.youtube.com/watch?v=jdn_WVT3F64 (http://www.youtube.com/watch?v=jdn_WVT3F64)

Kašti(lje)ga – Kušteljega
Vučitel Ivek Kušteljegov predsednik je KUD-a (i glazbenoga zestava) Faringaši z Prigorca spod Ivanščice

FARINGAŠI - PRIGAREC RODNI.mp4, 02:35

FARINGAŠI - PRIGAREC RODNI.mp4 (http://www.youtube.com/watch?v=oM9NdYEk1-M#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 04, 2013, 12:51:33 prijepodne
Međimurske novine,
e-vundano 22.04.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

Vse se bode legalizeralo sam Marica nebre Štefeka!!!?

V se bode prinas v Međimorjo došlo na svoje, očem reči, vse se bode legalizeralo. Škedji, štale, drvarnice, komore, koci, šekreti, repnice, pelnice, kleti, vikendice, letne kuhje, zadje hiže… i vse drugo kaj je napravleno v fušo. Gradi, opčine i država bodo nekaj pokaserali, vsakomo falaček kolača kuliko so mo saborniki odrezali, samo deca štera so napravlena isto tak vu fušo, v šumi, goricaj, kuruzi, grmljo, v parmičo, na parmi…, oni bodo ostali brez paperov. Jedino oni i jive mame, japeki se od prvoga dneva skrivačkajo, ne bodo nikaj herbali od legalizacije. Ve vidite kak je to zišlo.

A vsi se falijo kak nam je čovek na prvi mesti. A kuliko vidimo na deco i žene smo čistam pozabili. No, nej mi, nek oni šteri zakone pišejo i oni šteri za jiv roke zdiguvlejo. Nešči što je jempot, dvapot ili tripot nekaj zazidal polek zakona, brez paperov, ve je vse dovlekel na svetlo dneva, a Marica štera je jempot, i to v kmici i na brzino, zdigla i reširila noge, mora čkometi i magaditi vse do kraja živleja. I svojega greha, kak ona zove Štefeka, mora furt z sobom nositi ili pak ga pelati za roko. De je tu pravica – to te ja pitam?

Na čakoskaj trataj, prek negdašje kasarne i prek štreke, bode se zidala fabrika za prati veša, očem reči, radne oprave. Vse je to vredo, brzčas je nejglavneše kaj se bode nekaj genulo, ali nebrem veruvati zakaj nam vsi govorijo kak je to ne zmazani posel i zmazana fabrika. Pak najte mi reči da bode to fabrika štera bode prala čiste jope?

Naš urednik, i to on glavni, Dejan Zrna, je lejpo priznal da je nam novinaraj nišči ne rekel da so v nedelo, v Lepoj našoj, bili nekši izbori. No, ak smo mi ne znali kak bodo znali oni ljudi šterima smo mi trebali reči ili pak napisati. Nešči je tu, brzčas, zahuzal i to nej malo nek fest. Vidlo se je to v nedelo da je došlo sam nekaj vejč od šesnaest procentov nas Međimorcov glase davat. Čim smo mi Međimorci ne vsi došli mam so esdepeovci, očem reči, kukurikači zgubili izbore. Nek se zna kuliko mi Međimorci vredimo, a ne kaj nas Zoki  furt zameče.

Nedelski Jožek Posavcov se je prijavil da bi štel biti naš međimorski župan. I to još jempot. Nekak vu isto vreme se je i Sandra Herman, belička puca štera je, kak gastarbajterica, ravnatelica prslavske pučke škole, kandiderala za zamjenico župana. No, kaj me ne bi vi krivo razmeli, moram vam reči da Jožek i Sandra nejdo skupa na izbore, sam so, minuli tjeden, rekli nam, svojemo biračkomo telo, kaj bi oni šteli biti. Najme kaj, Jožek ima svoje zamjenike, gospođo Renato i gospona Damira, a ravnatelica Sandra bode leva roka župano Mateko Posavco. A od predi se več zna da mo desna roka bode glavni međimorski „seljak, očem reči, haesesovec Zoran Zoki Vidović, šteri je, već štiri leti, desna roka čakoskomo gradonačelniko.

Vsi so več svoje župane dali vum sam se još čakajo hadezeovci i jiv međimorski šef Darko Horvat. Nekak si dugo gruntajo. Brzčas ga tak čuda onih šteri bi šteli biti župani, pak nebrejo zebrati pravoga i nejvrednešega. Morajo se požuriti jerbo pesek na predizbornoj vuri vse fletneše i fletneše curi, očem reči, izbori so vse bliže i bliže. Tre furt na vuru gledati kaj ne bi zakesnili, jerbo je prekesno iti v pondelek k nedeljni meši.

Naši međimorski meštri i obrtniki jako teško magadijo ovo krizo štera preveč dugo traje i vse teži i teži vežejo kraj z krajom. Vsi oni šteri so več ne mogli zdržati so podurali, očem reči, zaprli so svoje obrte i zobe deli na klin. Jako sam najgerek od čega itak ve ževijo? Znate kak je to da morate ostajti posla od šteroga ste na leta živeli, a drugo nikaj ne znate delati. Niti krasti ste se nej navčili, a samo od zraka je nej muoči živeti. Do penzije, po novomo, vam fali 5 -6 let, stric je lani hmrl, pak ti ve bodi spameten. Vsi znamo da naši obrtniki ne iščejo preveč, ne iščejo kruha brez motike i zato jim tre pomoči, pak makar pejo i v beli Zagreb grad, na Markov Trg. Vse za bolše i sigurneše zutra.

Nej znati je li ste čitali v novinaj ili pak poslušali na radio kak pajdaš Tonča prodavle svoje gorice i klet. Ovak je preglasil: prodavlem svoje gorice i klet na hataro Železne gore čistam blizo Svetoga Urbana. Ak se ne bodete žurili i dojdete v nedelo odvečer več bode v Urbano. Gorice obrezane, lagvi skorom puni, paperi čisti, fal dam sam kaj mi ne pobegne v Deželo.

Ne bodete veruvali, ali cesta od Svetoga Križa do Priloka je još nej gotova. A zdavnja so se hapili meštri delati, a delajo jo kak Noen svojo barko. Jesen je minula, zima je došla i minula, prtuletje je več tu, a i cestari so još navek tu. Kuliko sam mel za čuti, to se dela pomalem i jako dobro i precizno. Brzčas bi tua cesta, dok se jempot otpre, trebala dopelati priločanca Drageca Glavina znova vu gradonačelničko fotelja. Tak je bar po projektlino narisano, a i tak se priločanci spominajo. A vsi znamo: ak laže selo ne jažejo ljudi. No, pak je Prilok pravzaprav grad!

Serjančari so završili svojo šetnico polek Mure, no nejso gracki oci rekli je li ona bode sam za španceranje ili pak se bode i pijašilo po klupicaj? A i mladi se brzčas bodejo stiskali i parili po temaj klupicaj, jerbo je mladima vse dopuščeno. Bole na klupicaj nek na zemli. Zemla ili pak trava polek Mure je nejvečpot mokra i mrzla. Ipak je zdravlje za mladoga dečka i još mlajšo deklo važneše od vsega. Tre na bubrege, križe ( i kaj nebom spominjal one organe niže) paziti dok je čovek mladi, posle je nejvečpot prekesno. Klupice so na drugoj strani šetnice tak da nej muoči pasti v Muro kak god bi mladi žereči bili. Kuliko vidimo gracki oci so na vse mislili.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=19605:vse-se-bode-legalizeralo-sam-marica-nebre-tefeka-&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=19605:vse-se-bode-legalizeralo-sam-marica-nebre-tefeka-&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 64 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine918i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine918i?mode=embed&layout=grey)       
i(l) str.64 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/918/mnovine918i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/918/mnovine918i.pdf)       

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ronald Braus,Iva Ranogajec & Ilirci - Oj, Štefek, Štefek (Krapina 2012) Nove popevke HQ, 03:18
(Viktor Crnek - Nevenka Puh - Darko Berović:)
Krapina 2012 (47.Festival kajkavske popevke) 08.09.2012.
http://www.youtube.com/user/kajkavskepopevke (http://www.youtube.com/user/kajkavskepopevke)

Ronald Braus,Iva Ranogajec & Ilirci - Oj, Štefek, Štefek (Krapina 2012) Nove popevke HQ (http://www.youtube.com/watch?v=-wB7ox5vevU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 17, 2013, 11:04:59 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundano 13.05.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

Moramo menjati i drugima dati šanso

Kinči se Čakovec, kinči se Međimorje, župani, gradonačelniki, načelniki nas gledijo z vsakoga grma, z vsakoga kandelabera, z vsake malo vekše hiže. Ve političari gombajo što je zmislil kaj struja ide pod zemlom, pak ga tak malo kandelaberov po Čakovco. Nebrete veruvati kak so prefrigani te političari, vsega vraga zmislijo i te slike namečejo ruon tam gde ljudi dojdejo kaj jiv vidijo. Da bi bar takši ostali dok na vlast dojdejo, a nej kaj se unda včasi vse pozabi kaj se predi izborov znalo i obečalo. No, vsa je sreča kaj so izbori na prtuletje, pak je to ne tak strašno kaj nam je Čakovec, a i Međimurje naše malo, tak cifrasto.



Vsi smo skupa gledali i drukali za naše puce i dečke z čakoske gimnazije šteri so popevali na televiziji. I to nejlepše i tak dobro kaj so skorom osvojili prvo mesto v Lepoj našoj. Nej znati je li so, na vse zadje, zahuzali oni ili pak mi šteri smo drukali za jiv? Najme kaj, oni so popevali nejbole i nejlepše, furt so bili za štengo pred vsima vse do zadje sobote da so jiv pretekle puce i dečki z Poreča. Brzčas smo zahuzali mi z telefonima jerbo so ovi z Poreča fletneše telefonerali. I dok se vse skupa to prebrojilo ovi z Poreča so dobili malo vejč glasov. No, kak bilo da bilo, naše puce i dečki so pokazali da se glasi, i to oni lepši, čujejo jako dauko i za kajgod se mi Međimorci primemo od toga napravimo zlato. Fala pucama i dečkima, fala profesoro Damiro, fala vsima šteri so pomogli kaj se pak jempot čulo za Međimorje i to nekaj dobroga i lepoga. Kuliko to vredi, pokazal je i Nikola Zrinski, ne znati točno šteri, ali bi mogel biti negdi XXII, šteri je imenoval novoga viteza i to prvoga posle 350 let. I koga bode imenoval ak ne Damira Rodigera, šteri je s zborom čakoske gimnazije vedril i oblačil po glazbenom nebo Lejpe naše. Znajo Zrinski, još navek, kaj delajo.

Ne znati kak i zakaj je jeden američki pes došel na prvo stranico novin? No, neje zato došel kaj je američki neg zato kaj je vgrizel pucko. Vsi znamo da je ne vijest ako pes vgrizne čoveka, nego je vijest da čovek vgrizne pesa, ali tu je bila v pitanjo žena štera je došla posla iskat, pak je to vse čistam nampak zišlo. Bodite sigurni da je mene pes vgrizel to najbrž ne bi bilo v novinaj, isto kak je nej bilo niti pred štiri leti da me je žena z šaraklinom zbila. Kuliko vidimo niti pred novinaraj, a niti pred policajaj, smo ne vsi jednaki…

Minister Linič nema mira i dale lojsa vse okoli i rivle roko v saki žep gde misli kaj more nekaj vum zvleči i posprajti v državno kaso. Nej znati kuliko je to dobro jerbo je ve došel na pijac i na sejam i plaši ljude z svojaj kasaj i fiskalizacijom. Dostapot se najdem na pijaco dok me žena pošle po grincajga, ali sam nigdar ne videl nekšo veliko stisko. Nekaj takšega je i na sejmo. Čuda ljudi se tam obrne i ne bi znal reči je li je i tu v pitanjo tak veliki šeft kaj bi ga trelo deti pod Liničovo kapo. Morem vam reči da sam niti na pijaco, a niti na sejmo niti jempot nej videl Liniča. Brzčas mo je nešči o tomo nekaj pripovedal, pak oče i on od toga meti hasna. Nekaj sam mel za čuti kak je još državna vreča, očem reči, kasa prazna i da jo Slavek nikak nebre napuniti. Nebrem to razmeti: zdigli so nam cene struji, plino, benzino, zdigli so nam pedevea i ve se još to nigdi ne pozna. I još se falijo kak ve nišči ne krade. A de so unda penezi – to vas ja pitam?

Nagrado „Zrinski“ je za Den županije dobil i beličanec Štef Taradi. Ak vam sam tak rečem brzčas ne bodete znali što je to i kaj te čovek dela, ali dok vam rečem da je v pitanjo Utek, mam bode vam vse jasno. Mam bodete znali da je to belički bandist šteri, nejmeje 50 let igra v trubo. I nej sam to, on je vučil, a i dale vuči, i druge kaj igrajo z beličkim pleh-bandistima. A to je bormeš nej mala stvar.Verjem da znate da ga na Belici jako malo stareših, a i mlajših, bandistov šteri so ne prešli Utekovo školo. Štefo, vidiš da smo ne pozabili na tebe. Fala ti za vse ono lepo kaj si za Belico, a i vse nas druge napravil! Neje lefko tulikša leta razveseljavati ljude. Kak je rekel pajdaš Pišta: ta je nagrada došla v prave roke makar malo kesni, ali je jezeropot zaslužena.

Kinči se Čakovec, kinči se Međimorje, župani, gradonačelniki, načelniki nas gledijo z vsakoga grma, z vsakoga kandelabera, z vsake malo vekše hiže. Ve političari gombajo što je zmislil kaj struja ide pod zemlom, pak ga tak malo kandelaberov po Čakovco. Nebrete veruvati kak so prefrigani te političari, vsega vraga zmislijo i te slike namečejo ruon tam gde ljudi dojdejo kaj jiv vidijo. Da bi bar takši ostali dok na vlast dojdejo, a nej kaj se unda včasi vse pozabi kaj se predi izborov znalo i obečalo. No, vsa je sreča kaj so izbori na prtuletje, pak je to ne tak strašno kaj nam je Čakovec, a i Međimurje naše malo, tak cifrasto.

Nejvečpot se slikal i nejveč sliki je nametal Jožek Posavcov, šteri bi znova štel osvojiti srca Međimorki i glase nas Međimorcov i kaj bi znova bil prvi čovek županije. Najgerek sam je li bodemo mi  Međimorci vupali znova dati glasa čoveko šteri je več jempot bil glavni, a drugipot smo ga ne zebrali jerbo smo nej bili žnjim zadovoljni. On misli da je bil dober župan. On misli tak, a nas je ne nišči nikaj pital!!? On je bil dober, Ivek je ve dober i ak je to vse istina kaj v novinaj piše unda niti ne moramo meti izbore i ne moramo nikaj menjati, jerbo ak zmenimo dobroga, a dober bode došel unda smo nej nikaj naprajli. Kak bi soseda Franca rekla: pretepli smo z luknjastoga v prazno. Ak bodemo več menjali unda moramo zebrati nekšega mlajšega i bolšega od dobroga, kaj znači da mora biti vrlo dober ili pak odličen.

Dečki i puce v hadezejo so se prijeli posla i ne šalijo se. Ido na prvo lopto. Mladi so, lepi i spametni. I pojačanjo so si dopelali. Ne znam je li bi vam smel reči, a kaj se nebi prefletno zazvedilo, oni kanijo pobediti na izboraj. Velijo da je došlo jivo vreme i da imajo vse kaj treba da prevzemejo vlast kak v Čakovco, a nekaj se i za županijo spominajo. Moramo jim dati šanso, to nas nika ne košta, pak da vidimo kaj morejo i znajo.     

Gledal sam te listeke za župane i načelnike. Videl sam kak se Jožek Posavcov prijavil za župana, a jegova životna družica Dijana bi štela biti načelnica v Nedeliščo. Nekaj sam si gruntal je li so oni nej v sukobo interesa ak bi jiv mi zebrali. Nejsam siguren je li bi smeli meti župana i načelnico od jedne hiže. Ak je to nej sukob interesa unda i kumi v Čakovco, Štef i Mario, morejo iti skupa na izbore.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=19950:moramo-menjati-i-drugima-dati-anso&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=19950:moramo-menjati-i-drugima-dati-anso&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 64 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine921i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine921i?mode=embed&layout=grey)         
i(l) str.64 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/921/mnovine921i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/921/mnovine921i.pdf)

Citat:
DPZ 2013 (finale) - Josip Slavenski (prvi nastup) 27/04/2013, 08:38

http://www.youtube.com/watch?v=8O_8vZdY6oM (http://www.youtube.com/watch?v=8O_8vZdY6oM)

Međimurje, 07:03
Pesme i tanci Međimurja, v Buševce leta 2008.

Međimurje (http://www.youtube.com/watch?v=NVRZymk8lKs#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 21, 2013, 09:01:49 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3567, 14.05. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Nekoji su imeli sreče hapiti europske plače

- Ma naj mi reči da si i ti protiv EU-a? Preveč si pesimistična. Pokle kiše dojde i sunce - rečem da bi spomenek obrnula na veselejšu stran i zapopevam ji:“Hajdmo vu Varaždin gdi cvete ružmarin…”
- Se ti je pitanje sreče. Nekoji su pri nas imeli sreče hapiti europske položaje i plače, a drugi pak hrvatske siromaštve.
I onda mi scitiera Krležu: “Nešče obrne drek pod cekin, a nešče cekin pod drek.” (Na rubu pameti: Valent Žganec).

 

Prie teden dni mi se javila jena prijateljica i rekla mi da si želi dojti vu Varaždin, v šterom ni bila več od prie rata. Čak ni na Špancirfestu. Pitala me gda je najpogodnejše vrieme za dojti. Savetovala sam ju da sikak dojde da je liepe vrieme i tople jer je Varaždin najliepši gda zabljesne v suncu.

- Je, a kak to pogoditi gda se se pošemerile; i vrieme i ljudi? Zgledi kak da je Bog čiste zgubil kontrolu nad svietem.

I onda mi je spripovedala staru priču o tem kak je na svietu živel jen dober i pošten človek šteri je, mam gda je vumrl, čisti od greha, dospel na nebe. Sveti Peter mu je rekel da mu je v raju se dozvueljene, ali ak se namieri na jeno veliko zrcalo, čez štero Buog kontroliera življenje na zemlji, ne preporuča mu v njega pogledati. Mogel bi videti pekel, i biti kaštigani z oniem kaj bi vu njem videl. Tie se pravednik sprešetaval po raju i nameril na zrcale, ali se štel deržati upozorenja. No, kaj je več put kre njega prešel, to ga je več grizla radeznalest.

- Meni je tu liepe, ali zakaj ne bi videl kak je oniem f pieklu?

Na kraju je popustil. Pogledel.je v zrcale i videl kak sused ide k njegve žene spat. To ga je tak raščemerilo da je potrl zrcale. Odonda Buog nema kontrolu nad zemaljskim življenjem i zete se vu njem se pošemerile.

- Pa kaj je Bogu stvoriti nove zercale! – velim ja naivne.
- Nieje to problem, neg je nebeske vrieme drukčeše od zemaljskega. A štel je i ljude kaštigati poradi ftikanja v njegve posle. Morti je sreča v neznanju.

Skup smo se nasmejale te šale, a ona je nastavila:

- Kaj ti ne glediš televiziju? Kaj nie i prinas takva zmešarija i norija da tu ni Buog nemre napraviti reda. Več se ne zna kie je s kiem, a kie protiv koga. Same jeni druge opšpotavaju i vređaju. I si nas uveravaju da su baš oni naši spasitelji, a od sega nič. Ak nam Buog nemre pomoči, nebu nam ni EU, f šteru bumo vlezli kak muhe bez glave. Kaj nie tak?

- Ma naj mi reči da si i ti protiv EU-a? Preveč si pesimistična. Pokle kiše dojde i sunce - rečem da bi spomenek obrnula na veselejšu stran i zapopevam ji:“Hajdmo vu Varaždin gdi cvete ružmarin…”

- Se ti je pitanje sreče. Nekoji su pri nas imeli sreče hapiti europske položaje i plače, a drugi pak hrvatske siromaštve.
I onda mi scitiera Krležu: “Nešče obrne drek pod cekin, a nešče cekin pod drek.” (Na rubu pameti:Valent Žganec).

- Čuj, pa i tebi se se pošemerilo. Diela si na kup i Boga i nebo i Varaždin i Krležu. Kaj si ti prava?
- Same sem dokaz prave zmešarije. Vidimo se vu Varaždinu!

Citat:
Na rubu pameti

Vuz Valent-inovo

Lamentacije Valenta Žganca zvanog Vudriga
(sfalela žganica il?)

Se kaj muž, pravzaprav, ima – je klet i v kleti bučkuriša hekto, a če taj ocet popije, onda mu tak veliju da je pijani prasec i fakin! A kak muž pravzaprav živi, ak se prav zeme? Na sejem prasca tira, a fileke si privuščiti, bogi-bogme, nemre, ali kravi svojoj papke z oljem maže i vole frizjera i kobile kristera i pod rep im s temjanom kadi, a sam pak, pravzaprav, kak marha nad marhami krepavle, i ak to mar-hašag ni, kaj onda je život kmetski? Baš prav veli Kinez: če misliš da hekto bučkuriša nekaj vredi, varaš se, dragec! Če misliš da z mlade cure nebu “striženo-košeno” postalo, znova si v zabludi. A ja im velim, gospon doktor: se to denes kaj se z luctvom događa je veliki oselski sprevod – ni repa, ni glave!

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg49859/#msg49859 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg49859/#msg49859)

Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/nekoji-su-imeli-srece-hapiti-europske-place.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/nekoji-su-imeli-srece-hapiti-europske-place.html)
i(l)
str. 29 sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3567.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3567.pdf)   
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1) 

Studentski Vokalni Studio Rijeka - Vuprem oči (Vinko Žganec), 01:51

Koncert v cirkve Sv. Jelene Križarice, Kastav, 18.06.2011.

Studentski Vokalni Studio Rijeka - Vuprem oči (http://www.youtube.com/watch?v=yXh54vlR418#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 22, 2013, 10:00:02 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 16.05.2013.

Ke muči Zabočanku?
 
Bolje onda morti da tri dane doma presedim pod jabuku i gladim janjca, morti mi se bar on smiluje kad mu rogi zrasteju pak me ne natiraval kak maturanti s konfetami. Čekam bolje dane dakle. A školarci, pamet v glavu, riješiti sve na vrijeme, da čim prije prejdete z Zaboka, na more, h planine, bile kam. Za mirneši Zabok i mirne ljete, obostrane zadovoljstve.


Piše: Jelena Jurina


Muči me jedna stvar h tom Zaboku. Školarci. Pune školarce. Meni je sve jasne, deca se školovati moraju. Drage mi je da se h Zaboku, mojem Zaboku imaju de školovati
 Share on printMuči me jedna stvar h tom Zaboku. Školarci. Pune školarce. Meni je sve jasne, deca se školovati moraju. Drage mi je da se h Zaboku, mojem Zaboku imaju de školovati. Same me interesira jedna stvar. Do ih i de školuje do toga časa kad dojdeju v Zabok? Naime, i ja sam mlada, prešla sam v Zaboku od vrtića do fakulteta kojega zgotavljam, i jake mi je žalosne videti da se moj otec, tvoj otec, moja babica, tvoj dedek, moraju micati čoporu školarki koje se rasprostreju po nogostupu kak moje ovce  na dvorišću pri bolje trave i iste tak mekečeju. Hdijen. H čemu je stvar, pitam se ja?

Najrajši čakam ljete i kad se deca s škole pobereju na praznike. Onda sam najveseliješa. Kad po trgu ideju same golubi i penzići. Njih volim, ideju po svojem poslu i ne smijetaju nikomu. Osim ak nijesu na becikljinu. Penzići, ne golubi. I te na ceste. Te je već drugi par cipul.

Sad me to sjetile da me muči još neke. Dakle, nije same jedna stvar. Dvije su. Pune školi v Zaboku. Osnovna, par srednjih, kakvih ti srce želi, faks. Raznorazna doškolovanja koje nudi Pučko otvoreno učilište. Sve je te ljepe i dobre. Dok te se ne završiš. I oćeš si posel najti. Onda ideš v jednu zgradu koja se zove Obrtnički dom, na prvi kat. Tam je Burza. Dojdeš, pokucaš, pitaš, prijaviš se. I od muke, kad vidiš de si je i ke si je, prejdeš v Diskaveri na kratkoga. Nije taj Diskaveri bezveze tam ak ste mislili da je. Ali spijete kratkoga i idete mam. Jer pogodite. Tam je sve pune školarce. I đuboks je tam. O glazbenom ukusu školarce nem, jer nisam sigurna dal vrijedi ona stara da se o ukusima ne rapravlja ili pak ona male noveša da su ukusi da se po njima... jelte, kak ovce kad bombone delaju. Inače, mađioničari su te ovce, z zelenja delaju bombone. Morti onda nije pravedne usporediti ih s školarci, koji pretačeju z šupljega h prazne dok ideju po ceste i ne mičeju se nikomu.

Ke me još muči. Muči me te ke si nemrem v Zaboku pojesti sladoleda kuglu za 3 kune kak je negda bil. I te je bila prava kugla, onak, da se vidla. Denes, za 6 kuna dobiš kuglu sladoleda koju moraš iti s povećalem v kornet sposušeni iskat. Zanima me, ke se dogodile sa sladoledem v Zaboku? Inače, de su Ledove škrinje sa sladoledem na kugle, da je te doj zadnji put videl, v Zaboku, negde drugde? E je sladoled zaprav odraz stanja v države? Stanja v Zaboku?

Pitam se. Ne znam de je zapele. Pogotove de je zapele sa sladoledem od pistacije. Volim pistaciju, zelenu farbu i zelenje općenite, morti su mi zate te ovce tak drage, i one te iste voliju. I male pomekečeju i dobre su. Razmeme se. Ovce i ja. Doduše, malom janjcu rogi zbijaju, pitanje kak se bume duge razmeli.

Od zutra, rogi buju zbili i meni. Jer zutra počinje norijada v Zaboku. I te me muči, pogađate. Odlazak v dućan, odlazak, bile kakav odlazak od doma, prolazak kroz Zabok i povratak doma, postaje nemoguća misija. Lake za mene, laktila se bum i roge pokazala, jer zbili buju, ne sumnjajte, ali ke s onim ostalim narodem kaj nemre v Zaboku normalne funkcionirati i kojem su rogi odavno zrasli i odavno otpali? Konfete, piva, brašne, voda, alkohol, pune alkohola, pune maturante, pune đubokse i pune, preveć svega za Zabok.

Bolje onda morti da tri dane doma presedim pod jabuku i gladim janjca, morti mi se bar on smiluje kad mu rogi zrasteju pak me ne natiraval kak maturanti s konfetami. Čekam bolje dane dakle. A školarci, pamet v glavu, riješiti sve na vrijeme, da čim prije prejdete z Zaboka, na more, h planine, bile kam. Za mirneši Zabok i mirne ljete, obostrane zadovoljstve.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/ke-muci-zabocanku (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/ke-muci-zabocanku)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kaj se pripetilo.flv, 01:07
smotra zborov Zabok 2011.

Kaj se pripetilo.flv (http://www.youtube.com/watch?v=9CGZe-ZN858#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 22, 2013, 10:02:16 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundano 29.04.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

I šekutori si zbirajo….
 
Priločki policaji so dobili pecikline za laufanje po varoši, a kaj jiv ne bodo noge bolele. Vu zadje vreme se vseposot, pak tak i v Priloko čuda krade, pak bodo peciklini dobro došli kaj ne bodo tati navek naprej pred policajima. Kaj god vi rekli, ali z peciklinom je navek muoči brže i dale dojti nek pešice.



Piše: Jožek radnik

Hadezeovec Darko Horvat je brzčas pravi političar. Napisal sam vu zadjemo brojo novin kak se je sam još on nej prijavil za župana i predi nek so novine došle na svetlo dneva on je to več napravil. Nej znati koga to on ima kaj mo čita novine naprej i tak zna kaj bode pisalo v novinaj za dva dni. Pomalem se popunjavle lista onih šteri kanijo biti župani, tak da ve imamo, kak sam rekel, hadezeovca Darkija Horvata, esdepeovca Iveka Perhočovoga, narodnjaka Mateka Posavca, laburista Marjana Belčića i slobodnoga strelca, Jožeka Posavca. Tuliko za ve, jerbo je do izborov još dosta cajta, pak se more pojaviti još nešterni. Ali ak tak ostane unda ne bode preveč velika stiska, pak si bode moči lefko zbrati.

Za prvi maj naš međimorski sindikalista Francek Veble pela v Zagreb naše težake šteri so jako srditi na „Kukurikače“ šteri držijo v rokaj cugle državne vlasti. Nikaj so ne naprajli od onoga kaj so obečali predi nek so bili zebrani. I nej sam to, mesto kaj bi nam vsima bilo bole, vsima nam je vsakoga dneva vse huje i huje. Vse vejč ljudi je brez posla, vse vejč ljudi je po burzaj, več jiv je skorom 4oo jezer, a to je 10 procentlinov vsih Hrvatov šteri ne delajo, ne dobavlajo plače i nemajo od čega živeti. Ak k temaj šteri ne delajo denemo kcoj i one šteri delajo, a ne dobavlajo plačo, unda dojdemo do brojke od 500 jezer težakov šteri nemajo od čega živeti, a unda si morete misliti od čega živijo jiva deca i jive familije. Zato i trebajo težaki iti, i to čim vejč, kak se na Jelačić placo pospominaju s Zokijom i jegovim ministrima kaj jim ovi pokažejo svetlo na kraju tunela vu šteri so zašli. I nej sam to, nek napravijo vse ono kaj so obečali i kaj bodo vsi meli posla, a oni šteri delajo kaj bodo mogli od toga svojega dela i živeti. Nigdar so naši težaki nej preveč iskali, pak je tak i denes, ali nikak da se toga fčekajo.

Čakovčanci kanijo modernizerati i preširiti smetlišče v Totovco, a tej novi pogon bi trebal koštati cirka 39 milijonov kuni. Čim so to ljudi zazvedili mam so se počeli spominati kuliko bodo morali vejč plačati za smetje kaj se tua nova fabrika splati. Na vse zadje se je zazvedilo da bode država platila 32 milijone, a ostalo bodo gracki oci dali z svoje kase. Znate kakši so naši ljudi i zato se ne tre nikaj čuditi da so tak pitali jerbo jim je nišči do ve nikaj nej dal, nej napravil, a kaj ne bi porinul roko v žepe građana. Tak je bilo i v decembro čim, so gracki večniki zglasali kaj se bode delala kanalizacija v Novi Seli, Totovco, Kuršanco, i Šandorovco mam je i voda podražila.

Ivek Perhočov je kompleteral svojo ekipo za utakmico z biračima za novi mandat, za još štiri leti, hercuvanja s županijom. Ivek si je, kak vodeči esdepeovec i Zokijov poverenik za Međimorje, za sebe zadržal županovo foteljo, a Dejano Hunjadijo i Sanji Krištofić je dal štokrline na šterima bodo sedeli jegovi zamjeniki. Najte me krivo razmeti, ali Sanja je nejlepša od vsih esdepeovcov, očem reči, esdepeovki štere nam se nudijo, nam kak biračkomo telo, kaj jiv zberemo kaj bodo, skupa s županom, držale cugle vlasti v rokaj. Nej znati kak jo je Ivek uspel nagovoriti? Brzčas jo je jako dugo nagovarjal i zato smo stopram ve zazvedili što bode leva, a što desna Ivekova roka. Nek se Matek ne srdi, ali Sanja mi je čuda lepša!

Brzčas bodemo vu ovoj Lepoj našoj naprajli nekšega reda ili pak je to mortik sam prinas v Međimorjo. Najme kaj, pomalem vsaka rit dojde na šekret, pak je tak došla i Katica Zamuda z Štrigove štera je pobirala peneze od ljudi kaj jiv bode obračala i drugima posojavala, a ljudima bo platila lejpe kamate. I vse je bilo vredo tak dugo dok so ljudi nej došli po peneze. Jeden cajt ga bilo vsega, i penez i kamata, unda so kamati sfalili, pak ste mogli dobiti sam svoje peneze, ali na vse zadje se je vse vruhnulo, celi projektlin je opal v tibro. a ljudi so ostali brez vsega. Kuliko vidimo nej smeti veruvati ženama, bar ne vsima. Ili kak je moj pajdaš Feri, šteri je isto nekaj malo šparal pre Katici, rekel,  nejso žene za peneze. Ali malo prekesno je to zazvedil. Tak je to navek!

Priločki policaji so dobili pecikline za laufanje po varoši, a kaj jiv ne bodo noge bolele. Vu zadje vreme se vseposot, pak tak i v Priloko čuda krade, pak bodo peciklini dobro došli kaj ne bodo tati navek naprej pred policajima. Kaj god vi rekli, ali z peciklinom je navek muoči brže i dale dojti nek pešice.

Mi prinas vu Međimorjo imamo hajdig dobrih načelnikov, ali je nejbolši šenkoski načelnik, Vladek Novakov, šteri je poplatil vse račune štere je dobil, a i ostavil je punu kaso penez. Rečite mi, prosim vas lejpo, de je još jeden takši je. Vladek je tak dober, očem reči, preveč dober kaj so ga jegovi nej niti kandiderali znova za načelnika kaj se ne bi pokvaril. Kuliko vidimo ne isplivajo navek nejbolši jerbo je politika  negda jako čudna ili pak mi, obični smrtniki, to ne razmemo!

Več ste si gruntali kak ne pratim športa i da sam ne zazvedil za naše gimnastičare Tijano Tkalčec i Filipa Udea šteri so se pokazali na Evropskomo prvenstvo v Moskvi. Pokazali so vsima v Evropi da se prinas vu Čakovco, očem reči, Nedeliščo dela dobro i nej sam dobro, nek jako dobro i da bodemo i dale meli naše puce i dečke vu vrho evropske i svecke gimnastike. Vsaka čast Tijani, vsaka čast Filipo, a i Stevici šteri to vse na kupo drži.

Nadzorni odbor Međimorskih vodi je dobil po ščepcima. I nej sam to nek so jim državni šekutori porinuli roke v žep i zvlekli vum par jezeri kuni. Makar župan Ivek ima nejmenše žepe, ali bode moral nejveč dati (5000 kn), a nedelski i svetomartinski načelniki isto kak i prislaska načelnica po 3000 kuni. Nej znati zakaj je kotoripski načelnik dobil nejmenšo kazno? Kuliko sam mel za čuti, gospon Grgec se bode žalil jerbo je on nej meje vreden od drugih. Pak je nej on nejhujši načelnik. Znate kaj, nebrem nikak razmeti zakaj so jiv državni šekutori štrofali ak se zna da so vsi do jednoga zabadav delali i sedeli v Međimorskaj vodaj! Niti med cvetjem ga nej pravice, pak je tak i med državnaj šekuturaj. Najme kaj, vsi znamo da je i čakoski načelnik sedel vu Međimorskaj vodaj, isto tak zabdaf  kak i vsi drugi, pak so jega nej štrofali. Mortik on ima strica med šekuturaj?? Ili pak kuma???


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=19721:i-ekutori-si-zbirajo&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=19721:i-ekutori-si-zbirajo&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 72. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine919i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine919i?mode=embed&layout=grey)         
i(l) str.72. sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/919/mnovine919i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/919/mnovine919i.pdf)     

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Mladen Medak Gaga - Z beciklom.wmv, 02:49
Pesme Podravine i Podravja 2005.

Mladen Medak Gaga - Z beciklom.wmv (http://www.youtube.com/watch?v=aeSp6A05SPs#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 22, 2013, 10:04:32 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3566, 07.05. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

 Došel bu Prvi maj, nemamo slaviti kaj...

Tomu smo se datumu negdar jake veselili. I v nove deržave su se te navike nastavile dek se niesu tak rastegnule da je za fnoge ostal same praznik, bez rada. Rad, bolj reči posel, se negde na putu izgradnje buoljega i pravednijega društva zagubil pa i pravi smisel njegvega  slavljenja. Još se nekaj sindikalisti špinče i zahtevaju, ali od te melje niega kruha. Oni na vlasti jih brzo poklope ili na njih same otpuhnu. Ili potegnu jake argumente; svecka kriza i oni „bivši“ šteri su se pokrali, tak da su v naši mediji največ koriščene rieči krađa, krasti, kradljivci. Je, a najbrojnejša naša klasa su pokradeni. Ali nema konkretizacije pa se ide vu veter.



Duge ščekavane vuletje je ipak došle. Nagle su precveli i otcveli tulipani, narcisi, jorgovani i zlatni dež. Se se zazelenile. Milina! Seljaki su komaj dočakali liepe vrieme i mogučnost obdelavanja zemljice; sijanja i sadnje. Gracki pak ljudi, ak imaju posel, nemaju brige jel bu kaj na vrieme dospele v zemlju. Po povrtline ideju na plac ili v samoposlugu. Vesele se kaj svoje kavice moreju piti na otprtome i liepo se sprehajati po gradu. A se je to naviek tak za Prvi svibanj ili po negdašnjem, Prvi maj, praznik rada.

Tomu smo se datumu negdar jake veselili. Po školami i v kojkakvimi socijalistički organizacijami su održavane svečanosti, držali su se govori, dečica su popevala i recitierala, a pokle se išlo f prirodu; gracki ljudi na kakev izlet ili na more, a seljaki kak i denes, na polje. Kak god su se Prvemu maju veselili, kak i sakemu slobodnemu dnevu, zmišljali su kojkakve šalne ili pak menj šalne pesmice kak npr:

 „Došel bu Prvi maj,
dajte nam dva-tri dneva fraj,
kaj pemo doma, kopat i sejat vu zavičaj“.

Tak je bilo na začetku industrijalizacije, a pokle su zadnji stih premenili v:

 „...kaj bumo znali kaj je radnički raj.“

Je, i kuhal se besplatni grah s klobasicami i točila piva. Ljudi su popevali, a ponegdi i zatancali. Ak se mogle, preskočile se i šteri radni dien, a prazniki se natezali i produžavali. I v nove deržave su se te navike nastavile dek se niesu tak rastegnule da je za fnoge ostal same praznik, bez rada. Rad, bolj reči posel, se negde na putu izgradnje buoljega i pravednijega društva zagubil pa i pravi smisel njegvega  slavljenja. Još se nekaj sindikalisti špinče i zahtevaju, ali od te melje niega kruha. Oni na vlasti jih brzo poklope ili na njih same otpuhnu. Ili potegnu jake argumente; svecka kriza i oni „bivši“ šteri su se pokrali, tak da su v naši mediji največ koriščene rieči krađa, krasti, kradljivci. Je, a najbrojnejša naša klasa su pokradeni. Ali nema konkretizacije pa se ide vu veter. I zate se vezda popeva drukčeša pesmica:

„Došel bu Prvi maj,
nemamo slaviti kaj
ne treba nam nikakef fraj.
Treba nam posel i plača
pa polek graha, bu i kolača.“

Kaj ti je narodno stvaralaštvo! Naviek f pravi živec pehne. Ali se je to još dobrodušne i nikaj stoga. Jedni su kričali i protestierali, a oni drugi buju delali po svojem. Fnogi z gornje klase su svoju bliskost z radnim narodom demonstrierali tak da su, demokratski, z narodom pojeli grah z klobasicami. I tak se, z leta v leto, se ponavlja i vrti. A kak i nebu gda je Zemlja okrugla.


Zvir:
str. 23 sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3566.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3566.pdf)     
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Poleg Navrh jene vel(i)ke gor(ic)e
Ivanščica kaj se zove....

Prvomajski “Dečki z bregov” na Ivanščice (01.05.2008.)
decki z bregov - kam pa ides micika, 01:45

decki z bregov - kam pa ides micika (http://www.youtube.com/watch?v=Un6qoZb6-rU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 23, 2013, 10:06:07 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundano 06.05.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

I črevec je bil na proslavi Dneva županije
 
Da smo več pre precedniko Josipovićo, morem vam reči da nas je falil, ali nej znati zakaj? Pak mi znamo kakši smo. Lejpo je rekel da so denes jako teška vremena, da je kriza žilava kak vrag i ne znati da bodemo, itak, pobegli od nje. Lejpo je rekel da moramo vsi, a posebno političari, kak oni šteri so več zebrani, tak i oni šteri bodo of mesec zebrani naprajti vse kaj nebi došlo do toga kaj bi bilo istina da NAVEK ZGINE ON KI ŽIVI POŠTENO. Tre tak delati kaj se bode moglo živeti od svojega dela i kaj bodo vsi oni šteri denes nemajo za kruh, za školanje dece ili pak za lekove, to zutra meli. Nej znati što je to precedniko rekel ili gde je to videl, ali on zna da čuda ljudi kopa po kontejnerima, a to je ne Lejpa naša kakšo so senjali naši japeki i mamike, dedeki i mamice.


Piše: Jožek radnik


V minulo soboto smo slavili den naše Međimorske županije. V Čakovco, glavnomo grado županije se zišlo vejč od dvajsti vsakefele postrojbi iz vsih krajov Lejpe naše, a došli so i Mađari, Japanci, ali vam morem reči da ga ne nikoga bilo z Grada Čakovca. Brzčas je nišči ne mel čas, niti gradonačelnik, a niti pak nišči drugi. Bila je meša v čakoski glavni cirkvi za Petra Zrinskoga i Frana Krstu Frankopana, a i vse branitele, štero je služil vojni biškup Jezerinac. Pre meši je bila, od sabornikov, sam hadezeovka Sunčana Glavak. Nejsam se nadjal kaj bi ovi levi saborniki, gospođe Dragica i Nada, gospoda Glavina, Lesar i Moharič došli k meši, ali ga jiv ne bilo niti vuni na Trgo, kak da so oni ne z naše županije. Ne znati zakaj se tak slabo brigamo za svojo županijo, kak da je ne naša. Pred dvajsti let so se ondašnji političari borili kaj bodemo meli svojo županijo i kaj ne bode nišči znami kormanil, kaj ne bode nišči znami gospodaril, a ve se žnje zbrčkavlemo i žnjom špotarimo. Jako sam najgerek kaj bode, itak, zišlo z te naše županije, jerbo da bode precednik Sabora zazvedil kak nas je malo bilo i kak saborniki i lokalni političari nikaj ne marijo za svojo županijo, brzčas nam jo bode zel. Vse lefko.

Nesmem se niti zmisliti kak je Čakovec Grad Zrinskih, kak je naša županija, Županija Zrinskih, a dok obslužavlemo Den županije i Spomenden pogibije Zrinskih i Frankopana, unda nas ga nej niti blizo. Na prste jedne roke je muoči bilo nabrojiti gracke večnike, a na prste druge roke županiske vječnike šteri so došli na proslavo. Ne moram vam niti reči da ga ne bilo niti navučitelov, a niti profesorov jerbo jim je sobota fraj, pak oni nemajo čas kaj bi svoje fraj vreme trošili na takše huncvutarije. Prosim vas lejpo, kak bodo naša deca nekaj zazvedila o Zrinskima i županiji ak jivi navučiteli ne dojdo tua gde se o temo pripoveda. Kaj ne bodete mislili da so bili gracki ili pak županijski turistički težaki, nejga niti jiv bilo, makar je Čakovec bil pun stranjskih ljudi. Dojdo ljudi z vsih krajov Lejpe naše, pak i zvuna, a jiv ga ne blizo kaj bi jim rekli i vse ono kaj još ne znajo.  Nega bilo niti ravnatelja muzeja, gospona Kalšana, makar so mo na dvorišču vence polagali, govore držali, igrali i popevali. Ali nam je zato Japanec lejpo, na našemo hrvaškom jeziko, spopeval pesmo „U boj, u boj…“. On nam mesto kaj bi mi jemo.

Čakovec je Grad  Zrinskih, a na glavnomo čakoskomo trgo je i spomenik Nikoli Zrinskomo Čakoskomo, to vam je on šteroga nam je divja svija sfondala vu Kuršanco. Jegovoga spomenika vsi nejbole poznamo kak Orla. Kak se brigamo za Zrinske i za spomenik morete i sami videti. Najme kaj, spomenik nam je celi v dračo. I to nej v nekšemo svetešjemo, nek v običnomo črevco šteroga niti svije ruon preveč nečejo. Ak več to furt ne čistijo naši komunalci, ali so mogli bar počistiti dok je tak čuda ljudi došlo v Čakovec, kak domaći tak i stranjski. Bil je i precednik Ivo Josipović. I zato mi je ne čudno kaj se jemo dopalo to kaj je Međimorje cvetnjak Hrvaške i vsa je sreča kaj je črevca videl posle kak nas je pofalil.

Da smo več pre precedniko, morem vam reči da nas je falil, ali nej znati zakaj? Pak mi znamo kakši smo. Lejpo je rekel da so denes jako teška vremena, da je kriza žilava kak vrag i ne znati da bodemo, itak, pobegli od nje. Lejpo je rekel da moramo vsi, a posebno političari, kak oni šteri so več zebrani, tak i oni šteri bodo of mesec zebrani naprajti vse kaj nebi došlo do toga kaj bi bilo istina da NAVEK ZGINE ON KI ŽIVI POŠTENO. Tre tak delati kaj se bode moglo živeti od svojega dela i kaj bodo vsi oni šteri denes nemajo za kruh, za školanje dece ili pak za lekove, to zutra meli. Nej znati što je to precedniko rekel ili gde je to videl, ali on zna da čuda ljudi kopa po kontejnerima, a to je ne Lejpa naša kakšo so senjali naši japeki i mamike, dedeki i mamice.

Najte me krivo razmeti, ali nikak nebrem zazvediti kaj kanijo naprajti z tem kaj bode minister za peneze, Slavek Linič, platil vse duge štere so bolnice do dneva denešjega naprajle? Najme kaj, dugi bodo se poplatili, a vsaki novi den bode donesel i nove duge. Treba se tu dospomenuti tak kaj bodo bolnice mele dostik penez i kaj bodo vsi vu bolnicaj, kak doktori, tak i sestrice, a i mi betežniki, mogli normalno živeti. Verjem da je ne to vredo kaj celi radni vek plačate za zdrastvo,a dok, kak penzioner, dojdete v bolnico unda si vse morate nositi zdoma: piđamo, sopona, šekret papira, a i jesti ak nečete skalerati. Nejbolši lek za zdrastvo more dati naša Vlada ak gene gospodarstvo i ak bode čim vejč ljudi delalo, a na vse zadje kaj bodo te ljudi i plače dobavlali. Ak se to tak reši mam bode pol ljudi, šteri ve delajo stisko pre doktoraj i po bolnicaj, ozdravilo. Ve vidite, ve ja huncvut i potepuh moram davati navuke tem školanim i spametnim ministrima. Prosim vas lejpo, najte to nikomo povedati kaj sam vam pošepetnul kaj me ne bi precednik Zoki pozval za ministra. No, bom se več nekak zvlekel, kak pravi Merđimorec.

Verjem da ste vidli kaj so švapski labodoritaši naprajli z Španjolcima. Švabi so jiv potukli (vse skupa 11:3), tak kaj jeno vreme ne bodo mogli k sebi dojti. I ve bode nešči rekel kak se politika ne meša v šport. Najme kaj, Španjolci so dali moljbo za zajam švapskoj premjerki Angeli Merkel, a ona je čakala kaj jim to odobri tak dugo dok so ne te vse utakmice odigrane. Ve razmete zakaj so Španjolci igrali pod ručnom brenzom.            

Vsaki dober bažolj se dauko čuje. Tak je bilo i v Čakovco gde smo ne mogli čuti kakši je bil bažolj jerbo so „Komedijaši“ strašno glasno igrali i još glasneše popevali. Niti kuršanski bažolj je ne dobil pravo glasa jerbo so tam glasneši od jega bili Žigini bandisti. Brzčas je nejbolši bažolj bil na Martici, tam ste mam mogli čuti što je jel bažolja, a što je sam pit došel.         

Štef Kovač je sam sebe zebral za čakoskoga načelnika i to prek Interneta, očem reči, Facebooka i to mam čim se kandideral. Isto onak kak se potpisival kak ing, inf. i to mam čim se na Veleučilište zapisal. A vsi drugi nejpredi diplomerajo. Nek se zna!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=19832:i-revec-je-bil-na-proslavi-dneva-upanije&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=19832:i-revec-je-bil-na-proslavi-dneva-upanije&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 64. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine920i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine920i?mode=embed&layout=grey)         
i(l) str. 64. sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/920/mnovine920i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/920/mnovine920i.pdf)     

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

LADO – MEĐIMURJE, 06:42

Pesme i tanci Međimurja -- Šest let mi je minulo (Marijan Makar), Zaigrajte meni (Marijan Makar) i Kak je teško našu ljubav tajiti (Marijan Makar) del su programa humanitarnoga koncerta glazbeno poetske večeri "Z kajkavske krajov" ansambla LADO i gostov: Renate Sabljak, Vida Baloga i Adama Končiča, održanoga v KD Vatroslav Lisinski v Zagrebe, v velače leta 2013.

LADO - MEĐIMURJE (http://www.youtube.com/watch?v=HppSztsntCI#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 23, 2013, 10:30:01 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3565, 30.04. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Nieje dost napisati tri pesmice i misliti da si zate veliki pesnik

Ima i pucic štere još idu v škuolu pa se z vremenom bu pokazalo kak jim daleko talent doseže. Nieje dost napisati dvie ili tri pesmice i misliti da si zate veliki pesnik. To te mora deržati cielega življenja i nigdar ne znaš kulike bu pokle tebe ostalo kak kniževna vriednost.


 
Če ste pokle onega teksta o pesnikima Ivanečkega pesničkega kruga pomislili da se on sastoji same od muških i da muza Polihimnija, zaštitnica lirike, žene zbegava, fkanili ste se. Ja same niesem štiela se stisnuti v jen tekst i nabrojiti jake pune imen... Med pervimi su tuo Ivanka Kunić, pa autorica ovega teksta, Katica Rajić Popijač, Biserka Kupinić, Valerija Večej Funda i pokojna Marica Grđan Težački štere su članice Varaždinskoga književnoga društva, ali i Štefanija Paljak, Ljiljana Lukačević pa i Anica Bukovec.

Ima i pucic štere još idu v škuolu pa se z vremenom bu pokazalo kak jim daleko talent doseže. Nieje dost napisati dvie ili tri pesmice i misliti da si zate veliki pesnik. To te mora deržati cielega življenja i nigdar ne znaš kulike bu pokle tebe ostalo kak kniževna vriednost.

Ivanka Kunić, rođena Ivojnščanka, more nabrojiti več devet knig štere su stručne, pesničke i prozne. Poradi prostora, ovdi bute mogli prečteti same popefku


Dosojeni naš križ

Če je istina da saki čovek i saka hiža
svoj križ nosi, unda si najvekši
i najžmeknejši križ za nas nosila Ti
– zmočena ma mati.
Od postaje do postaje s terdim terhom
do Kalvarije, s krvavi koljieni, mučeči.
Od ranoga jutra do pozne večerke
krvavi križ kak osojeni Kristuš, Mati,
nosila si na zgaženi, zmočeni pleči
i kak najvekša griešnica
ž njim si muorala tožna i trudna
s friškimi senji za dien zutrešnji
v merzlu si postelju leči.
A nosila si ga za nas!
Pri kraju svetoga križnoga pota
čez meglu začukune noči
vidla si sonce, velike sonce,
postelju ti je griela naša ljubav
i nasmejone deteče oči.
Ak je istina da saki čovek
i saka hiža svoj križ nosi
unda si najvekši, najžmekši
dosojeni naš križ lieta i lieta, stolietja
za nas nosila Ti, draga ma,
zmočena naša HRVATSKA MATI.


Katica Rajić pak je Bedljuinšico odseljena v Koprivnicu, ali Bednju je nie pozabila. Piše i pe bedljuinski i na podravske kajkavščine i na standardu. Ima več tri objavljene knige, a još jenu i v tisku. Z njene knjige popefki “Sounčece ne brefčece” nudim vam popefku


Vylječa ne mam briegu

Sa ja zelane, trovico mlodo sa skljilo,
ryežico druobno žute ja sounčece fpilo.
Ftiči su dešli z duljekego i ruodo ja steiglo.
Z dougi negumi trunjik mieri,
viseke ja glauvu zdeiglo.
Črievec zelani pe njive plauzi,
ne ryežica druobna čmalico pauzi.
Ze freštrukelj mad ja jielo,
ze peslem bu zdaj letielo.
Neštarno krovo f štole myča,
zelano ja pošo, uono vyn lyča.
Vylječa na myej brieg ja dešle,
rodest i mlodest sapesyek nejsi,
a nič zote ne prejsi.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/nieje-dost-napisati-tri-pesmice-i-misliti-da-si-zate-veliki-pesnik.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/nieje-dost-napisati-tri-pesmice-i-misliti-da-si-zate-veliki-pesnik.html)
i(l)
str. 28. sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3565.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3565.pdf)     
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

ĐANI STIPANIČEV-KRIŽ-, 03:00
GLAZBA:ZRINKO TUTIĆ/LIBRETO:ŽELJKO PAVIČIĆ
MJUZIKL :"MAJKA BOŽJA BISTRIČKA"

ĐANI STIPANIČEV-KRIŽ- (http://www.youtube.com/watch?v=VAqU0UXpcfA#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 24, 2013, 10:52:17 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3564, 23.04. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

“Glorija” je bila velika blješčeča predstava kak god ju “čitali”

      Veliko gledališče predstavlja jenput cirkvu, drugi put cirkus kaj znači prispodobu cirkve i njejne suprotnosti; svieta prizemene zabave. Denes se ljudi jake zanimaju za život cirkve. Autorova ideja je ipak išla iznad toga.   
      Ne dopada mi se kaj su glumci na miesti preveč kričali. Tuo sem si otčitala kak oponašanje denešnji političarev šteri takaj pune kriče. Kakti, bore se za narod, a bore se same za vlast i svoje ambicije, tak da se v sem tem kriču i larme, krič istinskega i gljibuokega ljudskega buola ne čuje.
      H. Minić je potrdila da je i za velike uloge, a nie same za sapunice.Niesem nekakšni kazališni stručnjak, ali kaj je, je. Meni je ova “Glorija”  bila velika blješčeča predstava kak god ju “čitali”; gloria našemu kazališču.



Z velikim nestrplenjem sem čakala predstavu Marinkovićeve “Glorije” štera je skupni posel varaždinskega i pulskega kazališča. Nekoje je največ zanimala glavna glumica Helena Minić, šteru su vidli v jene domače sapunice v nekšni neprilični sceni pa su šteli videti kakva je v “Gloriji”. Niesu ni sapunice zabadav. Ali ne bi štela pisati o onemu kaj su čitatelji mogli najti v jake informativnem članku gđe Barić. Mene su “Glorija” i njejno vprizorenje zanimali kak drama šteru sem bezbroj put obrađivala v škole, a več put gledela  i v kazališču.

Znala sem da bu to “drukčeše čitanje”, bolj rečene, drukčeše tumačenje slavnega teksta i baš sem tuo štela videti. A imiela sem i kaj. Na pozadinu pozornice natisnul se ograničeni broj gledateljev pa su za se one šteri su predstavu šteli sikak videti, stolci donašani od kojkud, valjda i z kazališnih uredov. Veliko gledališče predstavlja jenput cirkvu, drugi put cirkus kaj znači prispodobu cirkve i njejne suprotnosti; svieta prizemene zabave. Denes se ljudi jake zanimaju za život cirkve. Autorova ideja je ipak išla iznad toga.

Kak god da je redatelj štel z drame stepsti se kaj diši na ideologiju, meni je rečenica don Jera ”Mene štiti Bog!”, zazvonila kak “Mene štiti partija” (stranka). Vidi mi se i da je tanec Sestre Magdalene v šekeštriji z čist guolimi persi nepripadajuči mestu i osobi štera je puno profinjenejše zamišljena v drame. Pokle onoga stišanoga i poniznoga izlaska na scenu, to mi je bilo zbunjujuče (ona je nie ni pretvorna ni lažljiva) i kak podilaženje “očekivanjima publike”. Tak je i z prikazom erotske privlačnosti med njom i don Jerom, štera mi je bila pune bolj napeta i dramatična bez telesnega dodira. One; tu je, a nesme se ni doteknuti kak da bi pritem grom mogel vudriti.

Ne dopada mi se kaj su glumci na miesti preveč kričali. Tuo sem si otčitala kak oponašanje denešnji političarev šteri takaj pune kriče. Kakti, bore se za narod, a bore se same za vlast i svoje ambicije, tak da se v sem tem kriču i larme, krič istinskega i gljibuokega ljudskega buola ne čuje. Don Jere je zanesenjak i opsenar. Nie je priznal da je same človek i da je delati čudo  z podvalu žive žene na mesto Bogorodice još gorše od čuda z mehanizmem. Živu osobu je štel pretvoriti v mehanizem pa je zgubil i kak človek i kak svečenik.V njegvom unutrašnjem sukobu podjednak jakoga duhovnoga i telesnoga, skrivil je kaj se Magdalena vrnula v cirkus kak artistica Glorija. Tak je nie bile čuda, zate kaj je prevara došla na videle. Z predstave pak je zračile nekaj čudesnega, podržane, odnekud odzgor, čarobnim popevanjem Sofije Cingule. Z priznanjem svoje ambicije i razočaranja kaj je nie postal biskup, don Jere je vništil i Glorijinu ljubav i posredno skrivil njejni pad z  cirkuskog trapeza.

Saka čast glumcem, a H. Minić je potrdila da je i za velike uloge, a nie same za sapunice.Niesem nekakšni kazališni stručnjak, ali kaj je, je. Meni je ova “Glorija”  bila velika blješčeča predstava kak god ju “čitali”; gloria našemu kazališču.

http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/glorija-je-bila-velika-bljesceca-predstava-kak-god-ju-citali.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/glorija-je-bila-velika-bljesceca-predstava-kak-god-ju-citali.html)
i(l)
str. 25. sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3564.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3564.pdf)   
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)   

Citat:
K suncu prosi vsaka roža
Dragutin Domjanič

K suncu prosi vsaka roža,
K suncu trava vsaka,
Tak i k tebi, Majka Božja,
Srce siromaka.
 
Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg51679/#msg51679 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg51679/#msg51679) 

Gloria - K suncu prosi, 03:31

Gloria - K suncu prosi (http://www.youtube.com/watch?v=JTfks0IKwRc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 24, 2013, 11:26:56 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundano 20.05.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

Pamet v glavo, zberite nejbolše

Pred nami je Urbanovo, velika fešta naših vina, naših vinarov i turističkih težakov. Morem vam reči da se of celi tjeden prepravlam za Sejem vina i vinske opreme vu Štrigovi. No, kaj si ne bi vi mislili kak sam kupil gorice i kak bodem išel kupuvat  vinsko opremo, ne, išel bodem sprobavat vina štera so zrasla po našaj goricaj i štera je naš dragi Božek dal nam kaj nas bodo krepila celo ovo leto. Ne moram vam govoriti kak to bode malo duže trajalo i brzčas bodem se dimo dotepel negdi pre jutro, a jako sam najgerek kak me bode žena dočakala i kak to bode zgledalo jerbo je v soboto i nedelo na snagi izborna šutnja..



Ne bi vam znal stoprocentno reči je li je to točno ili nej, ali se ovi naši Čakovčanci, šteri se vsaki den shajajo pre čakoski gracki vuri i šteri znajo vse ono kaj se pripeti, a čudapot znajo i ono kaj se je nej niti pripetilo, spominajo kak so stjuardi i stjuardese v Croacija erlajnso, jiv prek dvajsti, završili na bolovanju. Doktori so istoga betega našli i pre kontrolo letenja, lepomo Štefeko, a beteg se prenaša za vreme igrače štera se zove „hopa cupa v posteli“. Jako sam najgerek kak bode tua epidemija, ipak, završila, kaj bode z stjuardima i stjuardesama, a kaj pak z Štefekom?

Nesam mogel veruvati da je Jožek Posavcov tak čuda vsega napravil za sam štiri leti kuliko je bil naš župan. Još dostik dobro zgledi kak čuda je delal i kuliko vsega je napravil. Dok sam to malo bole pregledal vse si gruntam je li se Jožek mortik ne ravna v HDZ-e kaj je i vse ono kaj so oni naprajli prepisal sebi. Nej znati, jerbo vsi znamo da so poti političarov ne navek poznati. No, ali ak denemo roko na srce bodemo morali priznati da je to vse kaj je Jožek napravil za te tri leti, kuliko je hercuval z našom županijom, to ne bi mogel naprajti niti David Koperfold, kaj on, niti Čak Noris, a niti pak Big Brader. Dok si malo bole pregruntam i pošteno priznam, to nej mogli niti vsi tri skupa.

Kak da je najempot sonce presvetilo nad našim Međimorjem i našim Čakovcom. Ve najempot vsi vidijo kaj bi trelo naprajti ili pak poprajti kaj bi vsi skup lepše i bole živeli. Još morem razmeti političare šteri se ravnajo na vlast, ali i ovi šteri so, več na leta na vlasti, ve najempot vse znajo. Vsake štiri leti se isto pripoveda, znova nam dohajajo z istom pričom, znajo vse kaj tre naprajti, a unda je štiri leti mir. I unda vse pak znova. Nej znati zakaj je to tak? Kak bi nam vsima lejpo bilo da bi izbori bili vsako leto. Čuda vejč bi se naprajlo, a i vsako leto bi nam političari znova obečuvali kak je pred nami bolše, lepše i svetleše zutra. Nebrem nikak razmeti kak vsi mi imamo bolšo i sposobnešo vlast, a vse huje, očem reči, slabeše živimo, a i vse vejč i vejč nas je na burzi. No, nemamo se komo žaliti,a i nebremo se, jerbo smo si sami zebrali one kaj znami kormanijo. Napriliko, što je Čakovčancima kriv za vse ono kaj nemajo, a očejo, pak so oni sami navek svoje glase dali esdepejo.Vidli smo da edepeovci delajo dobro, nejbole kak znajo, ali zrasli so nešterni novi i školani klinci, šteri to znajo čuda bole. Treba i jim dati šanso.

Tuliko ga školani i spametni ljudi i ženi vu ovomo našemo cvetnjako med dvemi vodami, šteri se nam nudijo kaj bi zeli cugle vlasti vu svoje roke posle ovoletnih majskih izborov. Poglednite malo bole i vidli bodete da se Čakovčancima nudi doktor, a polek jega magister, informatičar i laburista, Nedeliščanci morejo zebrati magistrico, Priločanci veterinara i kaj ne bodem dale nabrajal, a kaj se županov dotikavle tu nam se nudi magister Darko Horvatov, isto tak je i Jožek magister, a i vsi drugi so školani, jedni bole, a drugi malo meje i zato nebrem nikak razmeti zakaj se za naše malo Međimorje vseposod pripoveda kak smo mi nejslabeši kaj se dotikavle školani i spametni ljudi. Brzčas nešči ima nekaj protiv nas. Zato drage moje pajdašice i preštimani pajdaši odidite v nedelo na izbore i zberite si one šteri vam bodo najbolši i kaj nam bode vsima (pak i meni) čuda bolše. Pazite, ne mora biti navek da je on nejlepši i nejbolši. Ali kaj ja vam govorim, pak ste vi dostik spametni kaj znate kaj je dobro, a kaj ne. Ali, prosim vas, dojtite, najte doma ostati, a unda bodete mi štiri leti gombali.

V našemo Čakovco je of tjeden Majski muzički memorijal Jožek Štolcer Slavenski, a i tu Čakovce davle svojo gracko nagrado „Josip Štolcer Slavenski“ Grb Grada Čakovca nejbolšim glazbenikima v Lepoj našoj. Vsako leto smo bili pozvani na Memorijal prek vsih panoa, menših i vekših, šteri so restepeni po Čakovco, ali ovo leto so placa Memorijalo zeli političari. A kaj se more, politika je navek, bar malo, naprej pre glazbenikima.

Došel mi je v roke priločki Pikač, listek naših sosedov šteri vse zna kaj se priptetilo i kaj se bode pripetilo pre našaj sosedaj. Nej znati kak je Pikač došel do jako dobro skrivane tajne da se bode otprla nova fabrika v Čakovco, prva posle dvanaest let . V minulomo cajto so se fabrike sam zapirale, a težaki pošilani na burzo. V Pikačo sam ne uspel zazvediti što, itak, dela to fabriko i kaj bode delala, očem reči, kaj bode vum žnje zhajalo? No, nebrejo se niti Priločanci restrgati. A mortik se to niti v Čakovco ne zna?

Pred nami je Urbanovo, velika fešta naših vina, naših vinarov i turističkih težakov. Morem vam reči da se of celi tjeden prepravlam za Sejem vina i vinske opreme vu Štrigovi. No, kaj si ne bi vi mislili kak sam kupil gorice i kak bodem išel kupuvat  vinsko opremo, ne, išel bodem sprobavat vina štera so zrasla po našaj goricaj i štera je naš dragi Božek dal nam kaj nas bodo krepila celo ovo leto. Ne moram vam govoriti kak to bode malo duže trajalo i brzčas bodem se dimo dotepel negdi pre jutro, a jako sam najgerek kak me bode žena dočakala i kak to bode zgledalo jerbo je v soboto i nedelo na snagi izborna šutnja. Najte me krivo razmeti, ali ne verjem da bi to moglo brez reči prejti. Dobro jo poznam, ona poštuvle zakone i bogoboječa je, ali čim se hižna vrata zaprejo videl bodem mam kuliko je vur. Ali vredi to reskerati zbogradi naših goric, naših vinarov i naših nejbolših vina na sveto. Pak ne bodem ruon vsako leto završil v gipso? Verjem da i naše žene znajo da nam je Evropa pred vratima pak ne tre mam vse pokazati.

Bilo vam je, jeden den of tjeden, kak to lepo političari velijo, sučeljavanje vsih onih šteri kanijo biti čakoski gradonačelniki. Dok so se oni lejpo pospominali i rekli so vse kaj so kanili, dotepel sam se v studijo, otprl vrata i več z vrati zakričal: Dober den gradonačelniče! Tomislav je prvi otpozdravil, Predrag za jim, a morem vam reči da so esdepeovec Štef i laburist Denis ne niti glave zdigli!

Zadja vest: Morem vam reči da čreveč i on drugi nejbole smrdljivi drač još navek ukrašavleja čakoskoga Orla, očem reči, spomenika Miklošo Zrinskomo Čakoskom!!!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=20057:pamet-v-glavo-zberite-nejbole&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=20057:pamet-v-glavo-zberite-nejbole&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 80. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine922i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine922i?mode=embed&layout=grey)           
i(l) str. 80. sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/922/mnovine922i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/922/mnovine922i.pdf)       

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(Vuko)vinska kapla
KVARTET GUBEC - VINSKA KAPLJA.mp4, 02:24

KVARTET GUBEC - VINSKA KAPLJA.mp4 (http://www.youtube.com/watch?v=cGNFEcK68jM#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 28, 2013, 11:31:14 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3568, 21.05. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Nove pravopisanje je same sisanje penez z spreluknjenih žepov roditelja

Vnogimi je, pogotove roditeljem školske dece, došle v glavu da drukanje novi knjig (po tem novem pravopisu) pune košta i da bu v jesen trebale nove knige kupiti pa su zarazmeli (tak veliju) da je nove pravopisanje same sisanje penez z njievi več prazni i spreluknjeni žepov. A kaj mislite kie bu vu tem boju premogel? Kie bu f politike, znale bu se i prie neg novi broj naši novin zijde vun, a kie pa f pravopissisanju, to još ni sam dragi Buog ne zna.



Polek nesmiljene bitke za župane, gradonačelnike, načelnike, zamenike i viečnike sieh fela, odvija se i bitka za pravopis našega, kakti hervatskega književnoga jezika, i okoli njega. I obične dnevne novine i stručni časopisi puni su stuo različni mišljenj o tem kakev bi i zakaj bi baš takev, a nie onakev, pravopis trebal biti. Z verha vlasti je došel ”befell” da se na kraju krajev pravopis treba srediti i da to mora biti na pet-šest tak da se škuolske knjige za sledeče leto, štere se več pišu po tem nuovem pravopisu, moreju nadrukati. Javljaju se veliki i mali stručnjaki i obični ljudi, šteri se v jezična pitanja razmeju kak i koza v buben, ali svoje mišlenje imaju i hočeju uveriti se oko sebe da imaju praf.

Istina je da ljudi misliti imaju praf. Ali puno njih ne misli ništ; ni od politike ni od pravopisa. No, bitka se bije, a najbolj vojuju jezični stručnjaki; “mladi i neopterečeni” šteri su vun zišli ze svojim predlogom i “stari i zadrti”. I tak; drš, ne daj! Jeni trde da prie neg vleznemo v EU sikak moramo imati jedinstveni pravopis, a drugi pak da ga več imamo, da ga je proglasil Hrvatski sabor, a ono kaj je v njemu nejasne, same treba pojasniti. Ovie kaj je f predlogu ima več nedorečenosti neg onim službeni. I tak ide kolo naokolo.

Vezda bi se nieki mogel pitati kaj pa je za to briga nas kajkavce. Pak mora nas biti briga zate kaj saki narod mora imeti jedinstveni, ujednačeni ili standardni jezik, a on pak mora imeti svoja pravila ili standarde. Nekoje od nji propisuje i pravopis šteroga i mi moramo poštivati, izim gda pišemo svoje domače rieči. Ak su one praf domače i hervatske, onda jih ne smeme dati pretirati z jezika neg se zalagati da postaneju standardne. Kajkavščina bu nam i dalje ostala za izreči svoje serce i dušu pa i poštujuč propisana pravopisna pravila štera ji odgovaraju. Pravopis je naviek bil i bu dogovor, ali se saki dogovor, pa i tie jezični, mora postiči na nekakšnimi spoznanjimi, ovie put na jezičnimi.

Med siem tiem su se i običnemu puku neke stvari rezbistrile. A vnogimi je, pogotove roditeljem školske dece, došle v glavu da drukanje novi knjig (po tem novem pravopisu) pune košta i da bu v jesen trebale nove knige kupiti pa su zarazmeli (tak veliju) da je nove pravopisanje same sisanje penez z njievi več prazni i spreluknjeni žepov. A kaj mislite kie bu vu tem boju premogel? Kie bu f politike, znale bu se i prie neg novi broj naši novin zijde vun, a kie pa f pravopissisanju, to još ni sam dragi Buog ne zna.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/nove-pravopisanje-je-same-sisanje-penez-z-spreluknjenih-zepov-roditelja.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/nove-pravopisanje-je-same-sisanje-penez-z-spreluknjenih-zepov-roditelja.html)
i(l)
str. 25. sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3568.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3568.pdf)     
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pisajne i pismo

Citat:
PISME GOSPONU JACQUESU PREVERTU V PARIZ
Zlatko Crnec


Sjeti se Barbara bez
Prestanka je kišilo...
J. Prevert



Je, curel je dežđ, gospon Prevert, fest je curel
V Brestu, v Parizu, v Zagrebu i po mouoje hiže
I po cuckove hiže je curel
I v sercu mojem bile je deždevne

Od četrtka na petek gda curel je dežđ


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg51744/?topicseen#msg51744 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg51744/?topicseen#msg51744)

Zvonko Špišić - Pismo gosponu Prevertu v Pariz (Popevke zanavek) Krapina 1997. HQ, 04:11

Zvonko Špišić - Pismo gosponu Prevertu v Pariz (Popevke zanavek) Krapina 1997. HQ (http://www.youtube.com/watch?v=LD_wKnbfQeE#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 28, 2013, 11:32:43 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundano 27.05.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

Naš novi župan bode Jožek Matek Posavec!!!

Škoda kaj je tej predizborni cirkus minul jerbo se je hajdig toga nudilo. Nejmeje kaj ste mogli dobiti bila je esdepe cedevita na glavnomo čakoskomo trgo, a malo dale so laburisti delili jabuke i to one vredneše, brez črvi. Na semo ste mogli pojesti klobase i poplajti si suhoga požiraka z mrzlim gemištecom pre Mitrici ili pak vam je Žiga mogel otpopevati pesmo po vašemo čefo ak ste obečali da bodete zaokružili broj štiri. Kaj je den izborov dohajal vse bliže ponuda je bila vse vekša i vekša: jedi so zdiguvali penzije, drugi so zabadav vozili po grado đake, študente i penzionere, tretji so nam nudili minuse na računima v banki, štrti so nam ukinuli pretplato na televizijo. Penzičima se nejveč toga nudilo jerbo ga jiv nejveč, a i oni vsi do jednoga dojdejo glase davat. Jim so kupuvali drva, vuglena, becikline, karte za toplice, izlete v Kumrovec, a na vse zadje i sprevode o stroško grada, opčine ili pak opčinskoga načelnika.



Prekpreveč toga je nudil moj imejak Jožek Posavcov, šteri je znova štel dojti v županovo foteljo. I to z oka ili pak z boka. No, tuliko vsega je nudil kaj si je biračko telo, a posebno žensko, šteromo je on posebno, i to znova, zapal za oko, pregruntalo da tuliko vsega nebrejo dati niti Bandić, a niti Kerum, šteri so čuda bole penežlivi od našega maloga Međimorja.

Ne bi se štel mešati, a i neje me brige, ali sam sam vam štel reči da so Jožek Posavcov i jegova životna pajdašica Dijana potrošili nejveč penez. Nej sam da so obečuvali nek so i trošili. Kuliko sam ja to mogel na brzino skubicerati, odišla je cela herbija. No, neje vrag tak črni kak zgledi, pak so se zato vsi za jiv spominali mesec dni. Neje niti to tak malo i nebre si to bilo što priskrbeti.

Kuliko sam mel za čuti, Žiga je malo pretiral vu svojemo kibiceranjo za Jožeka, pak je nešterne tak resrdil kaj so glase vtruc dali Mateko Posavco. Takši ga, brzčas, bilo hajdig jerbo je zbogradi toga i Matek prestigel Iveka. Mateko je to, za jempot, bilo dosti, ali vsi znamo da maratonci znova bežijo drugo nedelo, mam posle Urbanovoga, i unda bode bič počil. Najte me krivo razmeti, ali tu bode pak vse v rokama ženskoga biračkoga tela, a žene so kak žene, one znajo kaj očejo i navek so za mlajše i lepše.

V nedelo vjutro, dok sam išel z Urbanovoga, a pre čakoski gracki vuri so se spominali oni šteri vse nejbole znajo, da se naš novi župan bode znal več posle prvoga kruga. Malo sam jiv čudno gledal, ali unda so mi pošepetnuli da to bude Jožek Matek Posavec. Makar sam bil rahlo vinjeni, neje mi trelo tripot reči. Oni so mi pravzaprav šteli reči da bodo vu drugi krug odišli Jožek i Matek, šteri so si rodbina po prezimeno. No, ve vidimo da niti oni vse neznajo jerbo je Ivek stiral Jožeka i skupa z Matekom se prešpanceral v drugi krug.

Kaj vam nek rečem za prvi krug izborov? Kaj? Nejbole istino i samo istino! Konačno je hadeze došel na vlast v Grado, ali ne v Čakovco nek vu Središčo gde se bode v gradonačelnikovo foteljo sel Drašek Srpakov. I v Priloko se hadezejo smeje glavna gracka fotelja v štero bi se trebal sesti Ljubek Kolarekov, ak bode vse kak Božek zapoveda i kak bi Ljubo štel. No, ne tre prefletno ogja kuriti jerbo je zajec još v šumi, očem reči, Dragec Glavinov je još nej hitil puško v koprive. Esdepeovci so znova osvojili Čakovca sam kaj bode v fotelji sedel mladi Biševcov lav, Štef Kovačov, a dofčerašji gradonačelnik Šalamon bode sedel na šamleko kak precednik veča. Esdepe je odišel po riti k meši v Strahoninco i v Sveti Mariji. Čim je Sanja Krištofičova pete meknula z Strahoninca i sela se polek Iveka Perhoča kak zamjenica, mam je strahoninsko biračko telo zebralo drugoga i to "seljaka" Franceka Lehkecovoga.
Čistam isto se je pripetilo vu Sveti Mariji. Dejan Hunjadi je, isto tak, odišel za pobočnika Iveko i "seljaki" so mam dobili krila i izbore. Bolša od vsih je bila Đurđica Slamekova, tak da bode ve ona vedrila i oblačila po Sveti Mariji. Dok esdepeovci kombinerajo i premišlavlejo, "seljaki" delajo i pobeđivlejo. A v Nedeliščo je niti hadeze z Marjanom Novakom nej nikaj mogel partijcima, a niti, pak je fajna Dijana nej uspela načeti staro partisko tvrđavo. I Puščinčari so glasali za esdepe. Več so pozabili kaj so oni bili krivi za poplavo. Pak što bo to pamtil tak dugo, vode več dugo nega i vse se je posušilo.

Urbanovo je minulo, Urbanovo je pred nami. To je prava fešta od vina, pijače i jedače, štera sam traje i traje. Minuloga vikenda smo se zhajali v Štrigovi v dvorani gde smo sprobavali ta naša nejbolša vina, a of petek i soboto, očem reči, denes i zutra bodemo se klatarili od jedne do druge otprte pelnice. V Štrigovi smo sprobali vsa ona vina štera smo ftegnuli i kuliko nam je želodec, očem reči, glava mogla podnesti, a ve pak pemo kaj ponovimo gradivo i kaj vidimo kuliko smo toga ftegnuli zapamtiti. Morem vam reči da je šef parade, Matek Posavcov, vse to dobro posložil i da je vse štimalo kak vurica. Bar do ve i kak ga unda ne bodem pofalil. A kak bode v pelnicaj to vam bodem drugoč spripovedal, bar ono kuliko se bodem zmislil.

Verjem da znate o čemo se kalamperači i žene furt spominajo. Navek se štricajo što ima vekšega, deblešega i dukšega, a vinari i Matek se spominajo čistam nekaj drugo. Oni se spominajo što zna bole i ima finešega. Morem vam reči da sam v Štrigovi primetil kak se i žene bole rivlejo k onima šteri znajo bole. Što bi rekel da se naše žene tak fletno vučijo.

Nebrem veruvati, ali naša vlada je donesla zakona po šteromo se več ne bodo plačali priključki na vodo i kanalizacijo. Negda je to, jedno z drugim, koštalo cirka deset jezerač kuni, a do fčera nekaj meje. Ak sam dobro razmil precednika Zokija novi priključki se ne bodo plačali, a oni šteri so platili bodo vum dobili. Nej znati da to točno bode, ali je minister za peneze rekel da to bode, najbrž, malo zutra, a nejkesneše prekzutra.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=20169:na-novi-upan-bode-joek-matek-posavec&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=20169:na-novi-upan-bode-joek-matek-posavec&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 64. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine923i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine923i?mode=embed&layout=grey)           
i(l) str. 64. sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/923/mnovine923i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/923/mnovine923i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Da mi daju dečke izbirati

Citat:
SAMOBORCI PIJU VINO Z LONCI - EN SAMBOR BEBEN EL VINO EN JARRAS.mpg, 02:38

http://www.youtube.com/watch?v=TzLmtaz0EcM (http://www.youtube.com/watch?v=TzLmtaz0EcM)

Anđelka Stankova I Božica Krčmar- Da Mi Dano Dečke Izbirati, 02:23

Anđelka Stankova I Božica Krčmar- Da Mi Dano Dečke Izbirati (http://www.youtube.com/watch?v=wiY4GcugWV4#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: kuntakinte - Lipanj 02, 2013, 12:59:06 prijepodne
17.05.2013
Promocija knjige "Humske popeifke" u Zagrebu
 U prostorima Društva hrvatskih književnika u Zagrebu, 15. svibnja 2013. godine, održana je promocija knjige "Humske popeifke" Božidara Brezinščaka Bagole.
 O knjizi je govorio prof. Mirko Ivanjek, a na Bagolino književno stvaralaštvo osvrnuo se i prof dr. Ivan Golub, poznati hrvatski teolog, pjesnik i književni prevoditelj.
 Publiku je svojim nastupom oduševio mješoviti pjevački zbor KUD-a Rikard Jorgovanić iz Huma na Sutli, posebice pjesmom "Rauže" koju je na stihove B. B. Bagole uglazbila umjetnička voditeljica zbora prof. Elena Hryazyeva Ciglenjak.
http://www.humnasutli.hr/index.aspx?vId=873 (http://www.humnasutli.hr/index.aspx?vId=873)

11.04.2013
"Humske popeifke" Božidara Brezinščaka Bagole
 Naš neumorni književnik i pjesnik Božidar Brezinščak Bagola objavio je u povodu 20. godišnjice postojanja Općine Hum na Sutli novu knjigu pjesama napisanih na izvornom humskom govoru koji je prije šest godina upisan u Listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske.
...
http://www.humnasutli.hr/index.aspx?vId=851 (http://www.humnasutli.hr/index.aspx?vId=851)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 04, 2013, 09:17:42 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3569, 28.05. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Mali naviek ostaju mali

Naši moderni selebritiji, pohlepniki, kartaši i kockari ze suobu ne ostavljaju same svoju pustoš neg povlače i svoje zaposlenike i vnoge obitelji. Se se to vrti v samouništavajučem ringišpilu. Ali se nie treba tomu veseliti, neg o tem na vrieme misliti zate kaj se neprestane ponavlja. Ak publika to i razme, kaj ima od toga? Morti same podržavanje sviesti da se s tiem nie treba miriti. Mali naviek ostaju mali, a nagle zdignuti se moreju nagle i zrondati nazaj

 

Se se več odvrtelo, maker još nie do kraja. Još bu toga v drugom krugu. A kakev bu kraj?
Se je v Božje ruke, same je pitanje kie bu v te vertnje kažnjeni, a kie nagrađeni i zakaj. Znovič bumo se uverili da su nedohvatni puti gospodnji.

To da se sikak more odvrteti potrdila mi je predstava “Tri kavaljera frajle Melanije” v našemu kazališču. Napravljena je po delu Miroslava Krleže štero je predstavi prilagodil i režiral proslavljeni Georgij Paro. F podnaslovu priče se otkriva “kak je propadala hrvatska Moderna”, kaj se vidi nie same po življenju rečene frajle, neg i po liku siromašnoga i sušičavoga pesnika Trnina, njegvem shvaćanju društvene i kulturne situacije i na kraju sameubojstva. Z programske knjižice doznajemo da Krleža svoj ironični tekst o bogati nasljednici i njeni kavaliri, nie baš bil oduševljen z ideju da se tie njegev tekst znovič štampa i da je priča pisana prema živlenju stvarne osobe.

O tem svedoči popratni tekst “Na tragu Melanije”. A zate kaj je f tem življenju i f te sudbine i sam imel nekaj udela, imel je i razloga da tie tekst nastoji porinuti v zaborav. F tomu mi se male zvertela i spreobrnula i slika o njemu. Se se da protumačiti ze svojega kuta, ali i doživeti ze svojega osobnega životnega stajališča. Zate je moguče i to da svoje ponašanje autor prikrije ili nesvesne razotkrije. Melanija je imela peh da ji roditelji priskrbe bogatstvo, a nie bila baš pametna. Lakomislena i nedorasla svoje životne pozicije oponašala je one z “više klase”, a nie razmela da nesvesno juri f propast (kak i autorev živi model).

Kaj me napeljalo pisati o predstavi f šteri se more čuti i male kajkafščine?

Gledeči Melanijine lude zabave, tancanja i akrobacke prevrtanje po Parizu i Zagrebu, nerazumne rasipanje penez na kavaljere; večnoga studenta i kartaša i salonskoga “naprednjaka”( korisna same ponižavajuče siromašnem pesniku), napeljavalo me na spoređivanje z življenjem naši moderni selebritijev, pohlepnikov, kartašov i kockarov.

Oni ze suobu ne ostavljaju same svoju pustoš neg povlače i svoje zaposlenike i vnoge obitelji. Se se to vrti v samouništavajučem ringišpilu. Ali se nie treba tomu veseliti, neg o tem na vrieme misliti zate kaj se neprestane ponavlja. Ak publika to i razme, kaj ima od toga? Morti same podržavanje sviesti da se s tiem nie treba miriti. Mali naviek ostaju mali, a nagle zdignuti se moreju nagle i zrondati nazaj.

Predstavu je sikak dobre pogledati nie same radi višega doživljaja zbilje, neg kaj je i poučna i zabavna.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/mali-naviek-ostaju-mali.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/mali-naviek-ostaju-mali.html)
i(l)
str. 25. sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3569.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3569.pdf)     
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)     

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Tičeki mali i(liti) „Errrrrrrrare humanum est”

TIČEKI POPEVAJU.3gp
, 02:23

TIČEKI POPEVAJU.3gp (http://www.youtube.com/watch?v=zuvL6NOGaOw#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 04, 2013, 09:18:47 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundano 04.06.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

Anketa pre gracki vuri: Matek 60, a Ivek 40


Piše: Jožek radnik

Ostali so sam dva: Matek Posavec i Ivek Perhočov. Nudijo nam se oni, nudijo nam se i jivi zamjeniki. Vsaki od jiv ima jednoga gospona i jedno gospođo. Jedna fajneša od druge. Nebrem nikak razmeti to muško biračko telo, pak se oni sam spominajo za Mateka i Iveka, a za gospe so čistam pozabili. Pak kaj so si strahoninska Sanja ili pak belička Sandra ne zaslužile kaj bi se, bar malo, spominali za jiv. Bar mi moški. Ali te izbori so nas čistam pokvarili. I mi smo hapili moške gledati. Do fčera nam je to bilo dopuščeno po kurikulumu, ali je ve to Ustavni sod poništil, tak da ve to ne bi smeli delati.

Brzčas zato i nikaj Zoki Milanović ne dohaja k nam vu Međimorje kaj bi podržal svojega liblinga Iveka. Kak ja to malo bole zdaleč gledim nekak mi se zdi da ga se je Zoki odrekel jerbo je ne pobedil v prvomo krugo. A poglednite gospu Vesno Pusičovo, ona je došla k nam, posadila lipo i rekla nam je vsima kak je jeni Matek nejbolši za našega župana. I to je još ne vse, dohajajo ministri i ministrice i kažejo peneze, štere bodo potrošili na Međimorje naše malo dok bode Matek župan. I unda bode nešči rekel kak je nam lefko zebrati: ovi Matekovi obečuvlejo hajdig toga i kažejo peneze z šterima to kanijo naprajti, a Ivekovi niti ne dohajajo, a ne kaj bi nekaj i obečali. Kak da so Iveka ostajli samoga. Neje to lepo od jiv!

Vsi so, očem reči, vse stranke so, predi prvoga kruga, delale ankete kaj zazvedijo kaj jif čaka posle izborov, pak sam i ja nej mogel zdržati i napravil sam svojo anketo o temo što bode, itak, novi župan? A gde drugdi nek pre čakoski gracki vuri. Vsi znamo da je jutro, još navek, spametneše od večeri, pak sam vam tak i ja došel vjutro zaron, pred sedmom vurom i spituval sam vse one šteri so se stali predi nek je kokot tripot zakukurikal. Morem vam reči da je 60 procentov bilo za Mateka, a 40 za Iveka. Ispital sam deset ljudi, več sam nej mel čas jerbo sam moral na osem vur iti na posel. Ak so vse ankete do ve bile točne, unda je brzčas i moja nikaj ne hujša. Ak ne predi, v nedelo bodemo zazvedili kuliko anketama moremo veruvati.

V nedelo navečer bode i Prilok dobil gradonačelnika. Kuliko sam mel za čuti v Priloko na špici, Ljubek si je dal zašiti novoga ancuga, a to vam mam govori da si je dobro pregruntal jerbo on nigdar peneze ne hiče fkrej. Brzčas on dobro pozna priločko biračko telo ili pak je, kak so to i priločke ankete govorile, još navek v cukor piksi Priločancov. I v Priloko ga več ženi tak da bodo one rešile što bode štiri leti prvi mož Priloka. Imam sam jedno dilemo: je li se bodo odlučile za iskustvo ili pak mladost? Vsi znamo kaj bi Fata naprajla, ali Priločanke so navek bile kunštne i nejso vum dale što jim je pravzaprav na pameti.

Najte me krivo razmeti, ali napeto bode i v Sobotici. Tam bodo se za načelnikovo foteljo borili dofčerašji načelnik Vladek Domjaničov, šteri je nezavisni, protiv hadezeovca Jožeka Šegoviča. Vladek je bil bolši v prvomo krugo, ali je hajdig spomenkov i zestankov bilo v ove minule dva tjedne. Jako sam najgerek što bode, itak, vejč glasačov k sebi privlekel. Isto tak knap bode i v Doljnjemo Kraljevco. Vladek Ivkovičov (HDZ) i tam vodi, ali mo „seljak“ Miljenko Horvatov fest puše za hrptom. Zazvedili smo da so i tam napravlene nekše nove koalicije, pak je teško reči što bode, v nedelo, večerjal na stolo, a što pod stolom?

Več tri tjedne so vse oči bile vprte vu Štrigovo jerbo tak dugo traje Urbanovo i tak dugo so se nešterni ne niti streznili. V drugomo krugo bodo se za načelnikovo foteljo borili dva bivši i dva denešji: z jedne strane bode bivši ravnatel škole i načelnik opčine, haenesovac Branko Resman i denešji ravnatel škole i načelnik opčine, esdepeovac Stanko Rebernik. Neje lefko niti Štrigovčancima, jedva so k sebi došli od fešti, pretakanja i sprobavanja vina, a ve mam morajo iti zbirat načelnika. Lefko je v pelnici gde so vsa vina dobra, nebreš fulati, a moreš i ponavlati, a tu moraš zebrati sam jednoga i to bolšega i nejga popravnoga. Kuliko poznam Štrigovčance najbrž bodo išli črez pelnico glase davat. Pak si tre malo kuraža zeti z lagva, a i moj japica so još negda govorili kak se po dobromo vini pamet dobi. A nebreš iti glasa davat brez pameti!

Hrast je ne ušel v drugi krug. Oni so vse rešili i osvojili vlast v prvom krugo. Dobili so po jednoga večnika v Čakovco, Strahoninco i Svetomo Martino, a v Gorčano imajo zamjenika načelnika i dva večnike. Ak bodo v Gorčano pak sklopili pakt z esdepeom, kak i pred dve leti, a ve bode zamjenik to zrihtal, unda bode Robi Katancov i dale precednik vječa. Kuliko vidimo Hrastači z nikim ne koalerajo predi izborov nek sam posle. Nejsam si mogel pregruntati v čemo je razlika, ali mi se je, na vse zadje, presvetila žarulica; pak posle je sigurneše, nebreš fulati. A vlast je odnavek bila slast, pak je niti denes ne drugač.

To kaj so več dva – tri mesece popevali vrapci po drevjo to se je i pripetilo. Najme kaj, Feniks z Slavonskoga Broda šteri je zidal dvorano i dograđival školo pre Svetomo Đurđo na Brego je odišel po riti k meši. Dugo se je hrval, boril se je, ali penezi so sfalili. Skorom leto dni je to vse zavlekel. Još lani je to vse moralo biti gotovo, ali dok jempot poduzeče počne kihati i kašljati, a pravi inekciji ga ne, unda fletno skrahera. Vse kaj je Feniks napravil dobil je plačeno, ali negdi drugdi so penezi luknjo našli, pak ga jif ne bilo dosti. Kak bilo da bilo, dok jednomo padne mrak na oči drugi dobi posla, tak bode i tu. Brzčas bode nešči z Međimorja toga posla zbavil, tak da bodo naša brežna deca mogla več na jesen iti v novo i obnovleno školo, a drkati i labodo ritati v novi šporcki dvorani.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=20285:anketa-pre-gracki-vuri-matek-60-a-ivek-40&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=20285:anketa-pre-gracki-vuri-matek-60-a-ivek-40&catid=301:joek-radnik&Itemid=575) 
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine924i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine924i?mode=embed&layout=grey)             
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/924/mnovine924i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/924/mnovine924i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Davor Nemec Švabo R.I.P. -Stara vura, Varaždinski purgari, 03:29

Davor Nemec Švabo R.I.P. -Stara vura, Varaždinski purgari (http://www.youtube.com/watch?v=QCEzSA9yMTc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 05, 2013, 09:19:28 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3570, 04.06. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Gde su oni šteri su hodili s transparenti?

A kakvi se oblizekov pak nema na TV-u?! Nudiju se recepti od šterih nam se same štečki meču. Nek bar na TV-u vidime kak se dobre živi. A piva? Teče kak po potoku. Kaj potoku? Kak zapenjeni vodopadi! Važne je da v reklami “teče med i mleko”. Buoljemu se naviek nadame kak god se ono f huodu popikavale.

 
 
Gda su Varaždinci dobili pervi prometni kružni tok, mam su zmislili vic o pijancu šteri je vu njem tak duge kružil dek se nie streznil. Kie je te mogel i pomisliti da bu prometni kružak došel v javni (politički) govor o čem smo se mogli uveriti prie par dnevi. Jeden jake poznati človek, ak ni po čem drugem, onda po velike plače (skorem sto tisučakov na mesec), rekel je da se hrvatske gospodarstve več deset liet verti f kružaku i nikak da zide vun. Pameten človek (kaj mu i same ime veli) je v te vertnje tulike zaslužil da se pri računanju tie penez i meni v glave zavertelo. A morti se zavertelo i našim vladajučim, maker je Glavni rekel da oni imaju svuoj smier i da po njem idu dalje. Ali kaj ak su fulali cestu?

Pred izbore su nam si govorili kaj su dobrega napravili ili pak buju napravili za naše glase. Zgledelo je da prinas je ili bu se v redu i da polek tolike uspehov nemame kaj mrgodati protiv vezdašnjeg stanja. Gde su oni šteri su pred par liet hodili s trasparenti “Bando lopovska!” Zgledi da isti i denes hodiju z njimi same su promenili ukrasni pridev. Perva je rieč ostala. Najavljuju blokade prometnic i štrajke pa jim se najavljuje rat. Kaj još ima takvi šterima rata nie dost? Sreča je kaj sme več na se naviknuti. No, nemre se reči ni da rata nema. Bar onega z rečmi i to na socijalnem puolju oko K i K (kontejnerov i kant, za smeče) i svetonazorskem oko ZO (zdravstvenoga odgoja). Na političkem se male kakti zmirile. Ali zdigli su se oni drukčeše “spolne orijentacije”. Ne znaš gdi se najjakše zašpičilo.

A kak je nam, najbolj se vidi v štere robne hiže. Povečaju cienu, pak ju sniziju za 10 ili 20%,  naj si mislime da sme prešli faleše. Ili da na krumpieru piše da je po 9, 99 kun, a nie kak na placu po 10. Kaj ti je jeftinuoča! No, ak “Kavaliri” zaigraju popefku: “V Varaždinu na placu ja pajdašicu mam…”, živlenje se leže podnese.
A kakvi se oblizekov pak nema na TV-u?! Nudiju se recepti od šterih nam se same štečki meču. Nek bar na TV-u vidime kak se dobre živi. A piva? Teče kak po potoku. Kaj potoku? Kak zapenjeni vodopadi! Važne je da v reklami “teče med i mleko”. Buoljemu se naviek nadame kak god se ono f huodu popikavale.

Na kraju i jena šala na tu temu:

Žena ide na plac i mužu nabroji se kaj mora kupiti i doma donesti.
- Buš mi još kupila pivu i novine.
- Pak nemrem ja se to! Veli se da žena derži tri vugla hiže, a ti mi i četertega na pleča rievlješ.
- No, pak ti jih ja pridržim dek se ti vrneš s placa.

Morti i to prejde v politički govor.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/gde-su-oni-steri-su-hodili-s-transparenti.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/gde-su-oni-steri-su-hodili-s-transparenti.html)
i(l)
str. 25. sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3570.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3570.pdf)       
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)     

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Mirjana Pospiš, Adam Končić i Kavaliri - "V Varaždinu na placu", 03:12
"Lepum (s)našum" – L(j)ubeščica, 26. 01. 2011.

Mirjana Pospiš, Adam Končić i Kavaliri - "V Varaždinu na placu" (http://www.youtube.com/watch?v=ngvG3bEeYqg#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 07, 2013, 11:59:19 poslijepodne
Mama na kvadrat
2013-01-31

Ljubav se ne trži niti ne kupuje

Za mojih đačkih dana nije bilo takvih koji bi se usudili učiteljicu ne pozdraviti. Imali smo poštovanja prema svima koji su hodali po školskom hodniku, s par metri iz sveg grla pozdravljali bi i podvornicu. Nije mi padalo na pamet trucirati se, terati po svojem ili pretiti učiteljici da bum poslala tatu ili mamu u školu. Ak bi neko od roditelja bil pozvan u školu onda bi doma usledil fasung po riti. Tak mi drugi put sigurno na pamet ne bi pala kakva nova psina. Danas je deci sve dozvoljeno, sve im je dostupno, svi im idu niz dlaku, dobiju kaj zaprdnu i to u roku odma. Nesmeš ga grdo pogledati, a on već tipče broj hrabrog telefona.

Piše  Sonja Jurlina



 Ne znam kak vama, ali meni je već pomalo dosta tog zdravstvenog odgoja. Kam god se okreneš samo se o tome raspravlja. I moj dvojac ko da zna da je to sad goruća tema pa cele dane doma urlaju o muškom spolnom organu. I umiru od smeha. Priroda dela svoje pa je tak normalno kaj se dečki vjutro zbude s šatorima. Veselim se danu kad bum im morala objasniti kaj se to tam „dole“ događa.

Nisam još pametna kaj bum, al bum se do tad valjda nekaj zmislila. Nemam ništ protiv da im učiteljka objasni neke stvari. Doma bumo raspravili kaj nebu jasno, a praktični dio, hteli mi to ili ne, branili ne branili, sami budu otkrili. I prije nego kaj bumo mi roditelji spremni prihvatiti činjenicu da su deca odrasla i da ih zanimaju stvari za odrasle. E sad, s kim budu praksu provodili…to bu njihova stvar. Ne bi se štela mešati. Bar sad tak mislim.

Čini mi se da smo mi roditelji nekak sve manji autoritet. Deca se sve više ponašaju kaj da su došla iz zoološkog vrta. Dok prolazim pored kakve škole za školskog odmora glavu uvlečem čim dublje morem u kaput, kapu navlečem dokle ide i pičim samo da čim prije napustim poprište. I ovak su šanse da me neko pozdravi manje od toga da dobijem na lotu. Uglavnom ak se najdete u takvoj situaciji prije da bu vam neki balonja u lice sasul hrpu uvreda na račun toga kaj sad baš tu hodate i smetate. U ovim snježnim danima riskirate i da dobijete kakvu ledenjaču u glavu. Ok, to morti i nebi bilo tak loše, morti bi mi od udarca napokon neke stvari sele na svoje mesto, ali ipak gledam da čim prije šmugnem i izgubim se iz školskog dvorišta. Jadni ti učitelji koji moraju svaki dan voditi borbe s celim razredima. Ne bi im bila u koži.

Za mojih đačkih dana nije bilo takvih koji bi se usudili učiteljicu ne pozdraviti. Imali smo poštovanja prema svima koji su hodali po školskom hodniku, s par metri iz sveg grla pozdravljali bi i podvornicu. Nije mi padalo na pamet trucirati se, terati po svojem ili pretiti učiteljici da bum poslala tatu ili mamu u školu. Ak bi neko od roditelja bil pozvan u školu onda bi doma usledil fasung po riti. Tak mi drugi put sigurno na pamet ne bi pala kakva nova psina. Danas je deci sve dozvoljeno, sve im je dostupno, svi im idu niz dlaku, dobiju kaj zaprdnu i to u roku odma. Nesmeš ga grdo pogledati, a on već tipče broj hrabrog telefona.

A zakaj? Zato kaj mi roditelji imamo sve manje vremena, i onda da bi naša milamala bila dobra i tiha kupujemo sve kaj si oni zaprdnu, uvjereni da kupujemo njihovu ljubav.  A ni jedna igračka nemre nadomestiti tih pol vure kolko bi dnevno mogli izdvojiti da se posvetimo detetu. Više mu ni ne treba, i ovak ste mu se nakon toga popeli na glavu.

Da se držimo toga, da svaki dan pol vure odvojimo da s njima zajedno nekaj delamo, morti bi ti mali ljudi drukčije doživljavali svet oko sebe. Morti se nebi događalo da jedni na druge skaču zbog grde reči ili krivog pogleda. Primimo se onda posla jer kak vele, željezo se kuje dok je vruče.


Zvir:
http://www.mamanakvadrat.com.hr/ljubav-se-ne-trzi-niti-ne-kupuje/#more-713 (http://www.mamanakvadrat.com.hr/ljubav-se-ne-trzi-niti-ne-kupuje/#more-713)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Cry Babies - Ljubav se ne trži (live in GARAZA), 02:06

Cry Babies - Ljubav se ne trži (live in GARAZA) (http://www.youtube.com/watch?v=MtTRZWOo9CQ#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 10, 2013, 08:45:27 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundano 10.06.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

 Beli dim se pojavil z županiskoga rafonga, imamo župana


V pondelek, mam posle drugoga kruga izborov, puščena je v promet novovređena cesta od Svetoga Križa do Priloka. Kuliko nam je poznato, cesto je počel delati, ve več bivši, priločki načelnik Dragec Glavinov, a v promet jo je pustil novozebrani Ljubek Kolarekov. Verjem da je Dragec jako srdit na cestare kaj so to tak dugo mrljili jerbo da je sam dva-tri dni bila predi gotova što zna kak bi izbori bili završili. V politiki je vsaka vura važna, a ne kaj ne bi bil vsaki den, isto tak je važen vsaki centimeter (pitajte bar žene), a nej kaj nej bil kilometer. A posebno ak je v pitanjo kilometer nove ceste! Još jempot se pokazalo da je prekesno iti v pondelek k nedeljni meši.

Piše: Jožek radnik


Morem vam reči da sam se, bar do ve, hajdig pot delal norca z anketi, ali se je vse i v meni spremenilo čim je moja anketa, pre čakoski gracki vuri, bila skorom točna.. No, neje ruon bilo 60 procentov za Mateka, ali sam bil čistam blizo. Brzčas, da sam mel malo vejč cajta bilo bi to vse čuda točneše. Ve vse znamo tak da ve, bar štiri leti, ne bodemo nucali ankete.

Čim se je zazvedilo da je Ivek vpešal i da nikak nebre dostiči Mateka, počela je fešta v Matekovomo taboro. Morem vam reči da je Matek, od veselja, nejpredi k sebi stisnul Sandro,a Zokija si je ostavil za posle. Verjem da je to Zokijo ne bilo žal jerbo da je nejpredi zgrabil jega, a posle Sandro kaj bi si o jemo gruntalo jegovo biračko telo, a posebno mlade puce i mlade žene štere so ga i spravile v županovo foteljo. Do dneva denešjega nejsam uspel najti nikoga što je videl kak je to zgledalo dok so si čestitali županovi zamjeniki, očem reči, zamenik i zamjenica. Ak je to nisšči ne videl unda se to, brzčas, pripetilo negdi za šankom ili pak v kuhji.

Grad Čakovec je, pred kraj majuša, preslavil svoj den. Vsi šteri so došli na fešto v Kulturni center mogli so gledati i filma kak se je Grad razvijal vu minulih dvajsti let otkak je Grad zafremani. Zazvedili smo da v Čakovco živijo sam esdepeovci i 2 liberali. Niti jedno mesto polek grada je nej spomenuto, a niti pak preveč pokazano kak da so v pitanjo sela, a ne naselja. Zrinska garda z šterom se več duže od deset let štimamo po celoj Lepoj našoj, a i širje, je isto tak ne dobila placa v tomo filmo. Vsi znamo da povjest navek pišejo (i falsificerajo) pobjedniki, očem reči, ovi na vlasti, ali nej tre tuliko vsega skrivati od vsih nas. Kaj jim bodo deca rekla? A dok Zrinski zazvedijo? Kaj je istina je istina!

Novozebrani čakoski gradonačelnik Štef Kovač se zafalil staromo gradonačelniko Brankijo Šalamono, za vse kaj je napravil za Čakovec i od Čakovca vu minulih dvanaest let i predal mo je poklona. Suza štera mo je pobegla bila je znak kuliko je, gospon Šalamon, bil vezani za Čakovec.

Pravzaprav je on bil gradonačelnik Čakovca dva stoletja jerbo je došel na vlast v dvadesetom stoletju, a vlast je predal v dvajstiprvom stoletjo. Nej muoči prek noči pozabiti vse te lepe dneve šteri je bilo prek štiri jezere. Verjem da mo je nišči ne zameril to suzo jerbo so mo vsi v dvorani dugo i jako pleskali. Brzčas si je čovek i to zaslužil.

V pondelek, mam posle drugoga kruga izborov, puščena je v promet novovređena cesta od Svetoga Križa do Priloka. Kuliko nam je poznato, cesto je počel delati, ve več bivši, priločki načelnik Dragec Glavinov, a v promet jo je pustil novozebrani Ljubek Kolarekov. Verjem da je Dragec jako srdit na cestare kaj so to tak dugo mrljili jerbo da je sam dva-tri dni bila predi gotova što zna kak bi izbori bili završili. V politiki je vsaka vura važna, a ne kaj ne bi bil vsaki den, isto tak je važen vsaki centimeter (pitajte bar žene), a nej kaj nej bil kilometer. A posebno ak je v pitanjo kilometer nove ceste! Još jempot se pokazalo da je prekesno iti v pondelek k nedeljni meši.

Dok so priločki gracki oci kesnili z cestom, kotoripski opčinski čelniki so vse naprajli na vreme. Stari-novi načelnik, gospon i drug Ljubo Grgec je na vreme nalovil ribe i napravil Dneve ribe i šibe. Dok se nekaj na vreme napravi unda je od toga i nekši hasen, pak je tak Ljubo znova zebrani za opčinskoga načelnika. Malo šibe, malo vejč ribe i mandat od štiri leti je v žepo i to skorom z 60 posto glasov. Kaj reči: što zna zna!

Zebrani so vsi opčinski i županijski čelniki, očem reči, dužnosniki. Dok običen čovek, kak sam napriliko ja, pogledne vse te naše, stare i nove preštimane  političare unda vidi da je Matek nejmlajši, a z druge strane je Francek Makovec nejiskusneši, kaj nebodem rekel nejstareši. Isto tak se vidi da je Sandra nejmlajša i nejlepša (bar meni), dok so gospe Đurđica i Višnja jedini dva cveti med dvajsti šest gracki i opčinski čelniki. Ak bodemo i dale tak zbirali žene se bodo zborile za političko ravnopravnost na lokalnaj izboraj 2072. leta. Mortik!

Evropa nam je još nej došla prek meje, stopram je na poceko, a več se vsakefele biznisi širiji po naputkaj z Brisela. Najme kaj, furt nam pripovedajo da se nesmemo zapirati vu opčine i županije nek cela Lejpa naša mora biti jeden veliki pijac po šteromo vsi moramo delati i trguvati. Prvi so po tomo naputko počeli delati tati. Naši policaji so, minuli tjeden, prijeli dva "stranjske" tate, jenoga z Bjelovara, a drugoga z Požege. Kuliko sam mel za čuti, tati so priznali kak je i do jiv došel glas da je Međimorje "mala Švicarska" pak so došli k nam, kak gastarbajteri, da vidijo je li je to istina. Nejso bili vpučeni da i naši policaji delajo fletno i točno kak švicarske vure i niti muha nebre preleteti prek našega međimorskoga cvetnjaka, a kaj to načelnik Gosarić ne bi znal.

I ve bi vsi mi, a posebno naša deca, očem reči, maturanti morali biti srečni kaj ga ne bode štrajka profesorov, a i drugih javnih težakov. Sindikalci so se dospomenuli z ministrima da jim bodo išle plače gori čim zidemo vum z krize, a da to bode točno to je niti dragi Božek nej mogel reči, makar je i on bil pozvani na zestanek da pomore kaj se pomirijo. Nebrem veruvati kak ministri lefko obečuvlejo da bodo zdigli plače onima šteri jemlejo peneze vum z državne kase, a za one šteri nosijo v kaso se niti vrag ne briga. Zutra bode i Evropa stanuvala prinas, ali nikaj se ne meja, kaj bi rekli niti ga med evropskim cvetjom nega pravice. A kak nas bodo unda reda navčili?

Pak so, po što zna šteripot, popušili oni šteri pušijo. Dok so oni mirno pušili i puščali peneze v dim, vlada se telefonski dospomenula da jim tre zdiči cene cigaretlinov kaj bode jiv dim vejč vredil. Brzčas oni kaj so telefonerali ne pušijo ili pak so jim plače tak velike kaj se te par kuni po škatulici cigaretlinov niti ne pozna? Čim so penezi za državno kaso v pitanjo, ne moram vam niti reči da je tu svoje prste mel i minister Slavek Liničov, tak kaj bodo oni šteri pušijo znali koga morajo kleti, kaj ne bode pak Božek kriv!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=20366:beli-dim-se-pojavil-z-upaniskoga-rafonga-imamo-upana&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=20366:beli-dim-se-pojavil-z-upaniskoga-rafonga-imamo-upana&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine925i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine925i?mode=embed&layout=grey)             
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/925/mnovine925i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/925/mnovine925i.pdf) 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Rafungaš Štef

100 Tamburaša – Dimnjačar, 02:23
Prigorski dan, KD Ognoslav Lesinski (KD Vatroslav Lisinski), Zagreb, 22.2.2009
Solo: Lucija Šelendič i Ivan Mihovec

100 Tamburaša - Dimnjačar (http://www.youtube.com/watch?v=fpTYqmoyNQ0#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 10, 2013, 08:46:17 poslijepodne
Glas Podravine,
2013-05-10

Mama na kvadrat

Kak pognojiš tak ti se i vrne

Ovaj put moramo spomenuti mrave koji su nam kolonizirali dom i nikak da ga napuste. Decu je spočetka lovil frast od istih. Nisu im se dali blizu.
Vrištali bi samo kaj su ih ugledali, pogotovo bjacek, pravi mamin hrabrić. S vremenom su oguglali, nisu ih više doživljavali, a od neki dan su im postali glavni izvor zabave. Love ih po kući pa ih puštaju da im hodaju po rukama i nogama. Fućkaš barbike i lego kockice. Malo fali da im imena ne počnu davati iako ne znam kakvog bi to imalo smisla jer ko bu u svoj toj gužvi baš prepoznal Mireka.

Piše  Sonja Jurlina



Prda se jako uznemirila neki dan pred spanje. Ležimo u krevetu i čavrljamo. Sad ju već zanimaju kojekakve stvari pa je tak zapitala dal bu ona zrasla prije neg njena pajdašica koja je igrom slučaja pol leta starija. Objašnjavam joj da nebu, jer je kolegica i sad za pol glave veća, a s obzirom da je šest meseci ranije počela stareti, ova moja ju nikad nebu dostigla, a kamoli prestigla. Nije zadovoljna mojim odgovorom pa ulaže protestnu notu: Neću da ona naraste prije mene!! Ružno je kad neko naraste prije mene!!!

Onda zapita dal bu bjacek narasel prije neg ona. E, tu joj je odgovor malo bolje sel iako joj ne paše moja obavijest da bi bjacek već uskoro mogel doseći njenu visinu, a za koji mesec gledati je ,,z visoka". Ipak, utješi je to kaj bjacek nikad nebu stariji na način da bi imal veći broj svećica na torti od nje, a i to da bu ona ipak krenula prije maloga u školu. S tim mislima napokon zaspi. Bjaceka još ne muče takve stvari, on se pak bori s pitanjem a zakaj? To mu je postala glavna poštapalica. Na svaki nekaj, on zapita isto. Ali, već znamo i to je još jedna od faza.

Prošli smo se put bavili komarcima, a ovaj put moramo spomenuti mrave koji su nam kolonizirali dom i nikak da ga napuste. To da vidite, nema gdi ih nema. Borba je teška, nekad mi se čini uzaludna. Trudim se svim snagama ulazit im u trag iako to i nije baš teško jer se ni ne trude skrivati, no pravi je izazov predvideti, nakon kaj im se upravo otkrivena izlazna rupa nafila neopitroidom, na kojoj bi lokaciji uskoro
mogli izbiti. Mogli bi na račun toga otprti kladionicu. Decu je spočetka lovil frast od istih. Nisu im se dali blizu.

Vrištali bi samo kaj su ih ugledali, pogotovo bjacek, pravi mamin hrabrić. S vremenom su oguglali, nisu ih više doživljavali, a od neki dan su im postali glavni izvor zabave. Love ih po kući pa ih puštaju da im hodaju po rukama i nogama. Fućkaš barbike i lego kockice. Malo fali da im imena ne počnu davati iako ne znam kakvog bi to imalo smisla jer ko bu u svoj toj gužvi baš prepoznal Mireka. Umiru od smeha dok ih ovi škakljaju šećući po njima. Ohrabrilo ih je neki dan kad smo na terasi našli hrušta kojeg sam ja nakon njihove vike i strke pustila na prst.

- I ja sam u vrtiću našel krušta - fali se bjacek, a prda mu tumači da su ona i prijateljice joj na igralištu našle jednog zelenog smrdljivog martina kojeg je neko valjda pogazil s biciklom. Kaj su s njim napravile nisam htela znati.

Neki su mi dan bili od velike pomoći moram priznati. Posadili smo u šusu 12 paradajzi i osam papriki. Sad ih pazimo, gledamo i zalevamo. Tak je to, kolko uložiš tolko ti se i vrne, kak i s decom. Kolko okapaš, pleviš i gnojiš vidio bu se za koji mesec dok se zacrvene i zazelene plodovi. S decom je to malo dulji proces, ali rezultat bi trebal biti isti. Oni u koje se ulaže truda na kraju bi, ak ih u međuvremenu ne napadne kakva plijesan trebali zrasti u zdrave i poštene primjerke ljudske vrste. Dal bu ko koga i kad prerasel skroz je nebitno.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(M)učimo nemački
Citat:
WARUM GIBT ES IN DEUTSCHEN KIRCHEN KEINE AMEISEN?
SIE SIND IN.SEKTEN.

(Zake v nemačke cirkva nema mravcov? Oni su “in“-sekti (“v“-sekti)

Škorpioni, buve, muve,
vuši i stenice, vuši i stenice,
vse to ide (v) beli Zagreb grad


SINGRLICE (SINgGIRLS) & IVICA KOSTELIC - Bezi Jankec (Lepe ti je Zagorje zelene), 03:25

SINGRLICE (SINgGIRLS) & IVICA KOSTELIC - Bezi Jankec (Lepe ti je Zagorje zelene) (http://www.youtube.com/watch?v=-GXwDrnxn58#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 13, 2013, 07:48:31 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3571, 11.06. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Ak nemaš šalabahter, zgorel si kaj amen

Zate ga moraš imati i poslati drugu v nevolji. Prijateljstvo se ceni po tome jel imaš šalab i je li pouzdan…A šalab ima najneobičnije oblike i skriva se na najnepredvidnejšimi mesti. Moreš ga deržati v žepu, f pernici, pod knjigom, za hlačnjakom, v rukavu, pod klupom, za vuhom (kod dugokosih pa se onda neki naifci pitaju zakaj i denes poneki dečki nose duge lasi, gda se večina več šiša na ježeka ili na nulericu) ili ga same deneš pod rit.



Joj, kak se puno toga nakupčalo ove dneve. Štrajk pa ne štrajk, vesti štere su velike par dnevi. Na izbori su premogli šteri su premogli, a zgubili šteri su zgubili. To je bile jasne vnapre. Veliju da je jeden od kandidatov za nekšnoga načelnika (opčine ili grada) prie neg se dal kandidierati odišel po savjet k proročice.

- Sam se ti, sinek, kandidieraj pa ili buš prešel ili pak nebuš. Ak prejdeš, prejdeš, jer buš drugač zgubil.

Druga je velika viest da je prihvačen nuovi pravopis, po šterom se more pisati i ovak i onak, a ljude se pitaju zakaj pa je onda trebalo o tem raspravljati (kakti demokratski) i kaj opče delati gda vriedi pravilo: “Ki kak more i ki kak zna.”

A f se to je onda opala ova matura i zapletavanja okoli nje; zamjena pitanja i eseja pa dvosmislena pitanja, pa … Je, od mature i strahov od nje se ovi dnevov jake diskutierale i podsečale na romantična duoba gda su se vnoge stvari i na mature mogle riešiti z šalabahterem i da je zaprav nečovečne da maturanti na ispit smeju dojti same z kemijskom.

Kak negdešnja prosvetna delatnica imam jake pune iskustva z šalabahterimi pak sem još pred šesnajst liet vundala jenu pripovetku (Živi krimić) na tu temu, kaj ovde v male skračenem obliku prenašam:

”Šalabahter ti je sveta đačka knjiga, najpopularneji bestseler svieta. Ak nemaš šalab ili se nemreš dokopati tuđeg, zgorel si kaj amen…Zate ga moraš imati i poslati drugu v nevolji. Prijateljstvo se ceni po tome jel imaš šalab i je li pouzdan…A šalab ima najneobičnije oblike i skriva se na najnepredvidnejšimi mesti. Moreš ga deržati v žepu, f pernici, pod knjigom, za hlačnjakom, v rukavu, pod klupom, za vuhom (kod dugokosih pa se onda neki naifci pitaju zakaj i denes poneki dečki nose duge lasi, gda se večina več šiša na ježeka ili na nulericu) ili ga same deneš pod rit. Ti same raskrečiš noge i se je O.K. More biti v obliku molitvenika ili zarulan oko olovke ili štapiča. Zakeliš ga z flasterom ili izolirbandom pod ploču svoje klupe i same ga liepe vlečeš vun. F tem slučaju mora biti na pausu jer se inače ne rula. Gda se pandur približava, ti ga same pustiš i mam je garažiran…
Važne moreš zapisati i na dlan, po rukami, ali onda moraš i po vručini nositi duge rukave, ili po nogami, pogotove znad koljena, kaj vriedi sam za ženske i zate na ispit dojdu f dugimi kikljami. A moreš bilježnicu same hititi na pod kam smestiš i torbu, a pokle bilježnicu listaš z nogu”.

Morti i denes tak misliju đaci. A kaj je to nie zabrana đačke stvaralačke mašte?


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/ak-nemas-salabahter-zgorel-si-kaj-amen.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/ak-nemas-salabahter-zgorel-si-kaj-amen.html)
i(l)
str. 25. sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3571.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3571.pdf)       
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)     

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Štancaj šalabakter (pri) vesele Zagorke

Šala bila, šala-b(akter)u

Višnja Korbar - Tancaj tancaj / Šala bila,šala bu / Pri veseloj Zagorki (Krapina 2008) HQ, 04:17

Višnja Korbar - Tancaj tancaj / Šala bila,šala bu / Pri veseloj Zagorki (Krapina 2008) HQ (http://www.youtube.com/watch?v=WDzWkSlO3xY#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 13, 2013, 07:57:16 poslijepodne
Zakaj imam rada Kro-privnicu?

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Glas Podravine,
2013-04-26

Mama na kvadrat

Zakaj volim Koprivnicu?

Svojevremeno sam imala par izleta, dugogodišnjih, u neke druge krajeve, ali ipak sam se vrnula sim, na svoje. V domaju. Jedino se tu osećam onak zapraf, doma. Volim ju jer ju u samo par minuta morem celu obiti z biciklinom, jer u jedno prijepodne morem obaviti hrpu toga za kaj bi mi negde drugde trebalo i par dana. U isto prije podne registriraš auto, platiš plina, ošišaš se, popiješ tri do četri kave, kupiš grincajga...i to sve na biciklu. Sve ti je na dlanu.

Piše  Sonja Jurlina



Zaskočil me u subotu ujutro na gradskom trgu Cmrk pak me odvlekel skup s decom v nekakvu velku limenku gdi smo na brzinu morali zmisliti i v kameru odgovoriti na pitanje Zakaj volimo Koprivnicu. Dečica su ostala šokirana i nisu uspeli tak na brzinu prozboriti, no nemrem se ni ja pofaliti da sam nekaj pametno rekla. Tek sam si popodne, dok sam našla par minuta cajta, počela misliti o tom pitanju. Zakaj? Zakaj volimo taj naš grad? A zbilja ga imam rad i nebi ga dala ni za kaj na svetu. I kam god se uputila, navek me srce natrag vleklo. Zakaj? Teško je dati neki jednostavan, univerzalni odgovor.

Prvo zato kaj sam tu došla na svet i kaj ni jedan drugi grad nebu tolko moj kolko je ovaj. Jednostavno mi je ušla pod kožu, prirođena mi je kak i boja očiju. I makar bi trg mogel biti lepši, park bolje ograđen, dečja igrališta malo bolje održavana...ipak ga volim.

Svojevremeno sam imala par izleta, dugogodišnjih, u neke druge krajeve, ali ipak sam se vrnula sim, na svoje. V domaju. Jedino se tu osećam onak zapraf, doma. Volim ju jer ju u samo par minuta morem celu obiti z biciklinom, jer u jedno prijepodne morem obaviti hrpu toga za kaj bi mi negde drugde trebalo i par dana. U isto prije podne registriraš auto, platiš plina, ošišaš se, popiješ tri do četri kave, kupiš grincajga...i to sve na biciklu. Sve ti je na dlanu.

Volim ju zato kaj me tu vežu neke drage uspomene, a i najvažnije stvari kaj su mi se dogodile v životu desile su mi se upravo f Koprivnici.

Nedavno me put odnesel v metropolu koja mije bila drugim domom punih šest godina. Ostala sam paf. Uživala sam nekad u tom gradu gdi te, ako nisi htel, niko nije moral poznati, mogel si hodati i lunjati, zgubiti se u svjetini i niko ti nije mogel vujtri f trag. Sad sam se zgrozila nad tim silnim prometom, malim gajbicama i morem ljudi. Naša je Kopriva nekaj drugo. Selo moje malo, doslovce. Svi te znaju, nemreš ni prdnut, a da neko to ne registrira, a onda i proširi priču dalje. Smo Podravci, ne? Ne vredi ništ ak nekaj kaj si upravo doznal, il ak ti je neko nekaj spripovedal „među nama", ti isto ne prosljediš dalje... ali i zato ju volim.

A neku sam se pak večer posebno zaljubila u nju. Dojam nije pokvarilo ni to kaj sam u kasnim noćnim satima zagazila u govance dok sam đogirala njenim gradskim ulicama. Ljuuuudi. Kak je lepa ta naša Kopriva noću. Mir i tišina. Mesec lepo sveti. Na svakom čošku zapuhne miris nekakvog tek propupalog drvca... miriši tek procvala črešnja. Ptičice cvrkuću, a žabe krekeću. Moja je kuća na kraju „sela" pa s terase lovim upravo takve zvuke. Nadam se da bu potrajalo pa da se i moja deca zaljube u našu staru damu onak kak sam se i ja nekad upravo dok sam bila v njihovim letima. I, rekel bi moj kolega, ak bu sreće i zdravlja, da se još puno jutra svi skupa zbudimo i u njoj uživamo.

Citat:
KRO-PIVNICA  KOPRIVNICA
RENESANSNI FESTIVAL 2012. 


Program 30.08.-03.09.2012.
http://www.renesansnifestival.hr/onama.php (http://www.renesansnifestival.hr/onama.php) 
http://www.renesansnifestival.hr/ (http://www.renesansnifestival.hr/) 

(Delo na) vide(l)o:
RENESANSNI FESTIVAL 2012 Koprivnica, 03:30

http://www.forumgorica.com/dogadaji/koprivnicki-renesansni-festival/ (http://www.forumgorica.com/dogadaji/koprivnicki-renesansni-festival/)

Koke - Cula jesam, 02:31

Koke - Cula jesam (http://www.youtube.com/watch?v=EvIBG1VHTkM#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 25, 2013, 10:39:06 prijepodne
Vuz Den horvatske deržavnosti

Piše: Jožek radnik
22. listopada 2012.

Kam bode suza nek na oko, tak smo i mi Međimorci, a i naši prvi sosedi z Hrvaške, za svetek, na Den državnosti, skočili vu Deželo vu šoping. Kak bodo naši trgovci došli na zeleno kito, ak mi trošimo svoje peneze vu Deželi ili pak Osterajho, Hungariji…? Janezima je to prekipelo kaj oni morajo delati dok mi svetkujemo, a i malo smo jim jala postili prek meje, tak gda so pokvarili kompjutere pak smo morali čakati hajdig dugo na meji. Nebodete veruvali, ali nišči je ne zišel vum z reda i obrnuil se je dimo makar so i vsi naši vekši štacuni delali tej den. Ali uvozno je još navek uvozno. Nek se zna!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14922:nek-se-zna-gda-stareina-ide-z-gostuvanja&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=14922:nek-se-zna-gda-stareina-ide-z-gostuvanja&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg46743/#msg46743 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg46743/#msg46743)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Navihanke / Veselo - veselo - Zagorci. / ( www.trekzakenzo.nl (http://www.trekzakenzo.nl) ), 03:30

https://www.youtube.com/watch?v=CH4Z4Ea85n8 (https://www.youtube.com/watch?v=CH4Z4Ea85n8)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 29, 2013, 01:55:43 prijepodne
Varaždinske vesti, br. 3572, 18.06. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Kej Hervati niesu v Europi?

Ali ima (a naviek ji je i bile) onie šteri se deržiju jake naprednimi pa nečeju govoriti kajkavski neg na tobožnjem standardu, maker ga nigdar niesu svladali. Ili se špinčiju ze stranimi jeziki i dielaju se Englezi. Misliju biti Europljani s tiem da se odrečeju svoje tradicije i jezika! Pa kaj Hervati niesu v Europi? Kaj je Hrvatska v Afrike? “Odbacivanje prošlosti” i “okretanje budućnosti” je zaprav v smislene protivnosti. Nuovi naraštaji moraju “sesti na ramena” starih. A na kaj buju seli ak se odrečeju prienosa iskustva i znanja?

 
 
V zadnje vrieme je bile pune dogajanja vu veze kajkavščine, a to potvrđuje da je živa i žilava v severne Hrvatske (od Gorskoga kotara čez Prigorje, Zagorje, gornju Podravinu, Međimurje do Mađarije) i se jakše se znovič potvrđuje kak književni jezik. To se dobre vidle na vnogi predstavljanji kajkavskih knjig i onie štere imaju bar nekaj kajkavskega.

Tak su se npr. kajkavski stihovi čitali na proslave 70. rođendana Ernesta Fišera, na predstavljanju dveh knjig Ivice Jembriha, pa na “Galovičevimi dnevi” vu Peterancu gde su se čule same kajkavske popefke Frana Galovića, a i na predstavljanju knjige dramskih tekstov “Na nekoga se moraš osloniti”. Glumile se ili se čitale same na kajkavščine. Tak su odlučili oni šteri su vu tem predstavljanju sudelovali. A zakaj je to tak? Valjda zate kaj nam je kajkavščina draga i kaj najbolše otkriva našu dušu i onda gda se ozbiljne spominame i da se šalime, svadime ili skazujeme ljubav i dobruotu.

Jena stara istočnjačka mudrost veli da je človek kak i drievo. Da bi drieve mogle stati i rasti, muora gliboke v zemlje imeti korienje, a sveržje mu muora dosezati oblake. Tak je i z sakim človekom, opčenito i z narodom, pa i z nami kajkafci šteri smo same diel hrvatskega naroda. Jeden diel narodnega korienja i njegve tradicije je f kajkafščine pa z nju rastemo, na nje živime i razvijame se, a glava nam je gore, v kulture, v književnosti, v poezije gdi se otkriva taj naš posebni mentalitet i ljubav za ruodnu grudu. Od nje nam je tople oko serca, v nje su sa naša pitanja i odgovori i onda gda jih prenašame na zajednički hrvatski književni jezik šteri nas spaja v narodnu celinu.

Zate nam je smiešna ona međimurska šala da su se oni naviek dobre slagali z Hrvati. Ali ima (a naviek ji je i bile) onie šteri se deržiju jake naprednimi pa nečeju govoriti kajkavski neg na tobožnjem standardu, maker ga nigdar niesu svladali. Ili se špinčiju ze stranimi jeziki i dielaju se Englezi. Misliju biti Europljani s tiem da se odrečeju svoje tradicije i jezika! Pa kaj Hervati niesu v Europi? Kaj je Hrvatska v Afrike? “Odbacivanje prošlosti” i “okretanje budućnosti” je zaprav v smislene protivnosti. Nuovi naraštaji moraju “sesti na ramena” starih. A na kaj buju seli ak se odrečeju prienosa iskustva i znanja? Negdešnji minister kulture Vujić je bil rekel.

“Tko ne cijeni tradicijsku kulturu, ili nema pojma o tome što je kultura, ili ne cijeni ni sebe.”
Zate treba razmisliti kaj to v preteklosti ne valja, a kaj je zaprav temelj budučnosti.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/kej-hervati-niesu-v-europi.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/kej-hervati-niesu-v-europi.html)
i(l)
str. 25. sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3572.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3572.pdf)         
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)     

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(V)oda radosti i(l) voda žalosti

Toplek Katarina, Pjevački zbor „Josip Vrhovski" Nedelišće : Mura, Mura, globoka si voda ti, 02:51

29. SMOTRA HRVATSKE PUČKE POPEVKE Z MEĐIMURJA - MEĐIMURSKE POPEVKE
PREDSMOTRA DOLNI KRALEVEC, 2013.

Toplek Katarina, Pjevački zbor „Josip Vrhovski" Nedelišće : Mura, Mura, globoka si voda ti (http://www.youtube.com/watch?v=TTnvcu-a1EU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 29, 2013, 02:25:31 prijepodne
Međimurske novine,
e-vundano 17.06.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

Vsi se brigajo za Iveka, brzčas je on dober čovek

Ivek je izbore zgubil, neče več biti glavni oliti vodeči međimorski esdepeovec i ve smo vsi najgerek kaj bode žnjim? Jedni ga ravnajo za glavnoga međimorskoga vodovodača, dok je nejveč onih šteri ga vidijo v Čakomo. Ak sam ga dobro razmel, oče nekšega mirnoga posla i čim dale od politike i političarov. Najte me krivo razmeti, od političarov bode se, mortik, bode mogel vugnuti, ali od politike teško. Dok to jempot čoveko dojde v krv te vuteske se nej muoči sam tak rešiti. No, mortik pak ona ima receptlina i za to.

V zadnje vreme štacunarima slabo ide šeft, pak vsaki den morete nabasati na nekše rasprodaje i velike popuste. Kak nam to veli pučka misel: vidla žaba kak konjo mečejo potkove, pak je i ona zdigla nogo, tak bi se to moglo reči i za našo vlado. Vidla ona kak to delajo štacunari, pak so i policaji počeli davati 50 procentov popusta na gotovino. Na vse se morete dospomenuti sam ak imate peneze. Morala je nekaj i vlada zmisliti kaj ljudima z žepa zvleče i zadnje peneze. Kak so teška vremena teško je i najti čoveka šteri je brez greha, a stopram je to teško na cesti....i unda dok se pela dimo zastavi ga ona plavuša, policajka štera niti japi ne oprašča, ali ve se i žnjom morete ospomenuti.


Piše: Jožek radnik


Kak je to lepo da posle izborov zazvedimo da so vsi pobedili, očem reči, da so vsi pobjedniki. Kuliko se ja razmem vu te stvari unda je čistam isto ak so vsi pobedili kak da so i vsi zgubili sam je ovo prvo čuda lepše čuti. Z tem se muoči i faliti. Idemo po redo: pobedili so hadezeovci, pobedili so esdepeovci, pobedili so "seljaki", pobedili so liberali, pobedili so haenesovci, pobedili so laburisti, hrastači, a i vsi oni šteri so sami ili pak z pajdašima i pajdašicama išli na izbore. Kulikša leta je več Lejpa naša v krizi i, kak to političari velijo kaj ne bi nišči razmel, recesiji, a naše ljude, očem reči, političare ne napušča vedri duh i dobro raspoložeje. Da so vsi pobedili to se je pripovedalo sam par dni, a unda se je zazvedilo da je Jožek Posavcov zgubil. Brzčas je več takših kaj so zgubili, ali je jedino Jožek mel kuraža kaj je to prizna. No, neje tua Jožekova spoved sam tak prešla. Najme kaj, on je zgubil, ali so vsi drugi za to krivi. Tak je bar Jožek rekel!

Jožek Posavcov se toži na Mateka, isto, Posavcovoga da je igral grubleše nek je dopuščeno, a Matek se toži na Žigija da mo je pošiljal poruke po kurikulumo šteroga je Ustavni sod poništil. Isto tak bi i Jožek mogel tožiti Žigija jerbo mo je of obečal da bode znova međimorski župan, a od toga se je ni Ž nej spunilo. Dok se vse te tužbe denejo na kup unda bodem pozval vse te tužibabe kaj se zidemo pre čakoski vuri i vse to skompenzeramo. Kaj reči: što zgubi more se srditi, ali nej na one šteri so pobedili nek na one štero so hodali glase davat ili pak još bole na one šteri so lenguzali i nejso niti došli glase davat. Matek je pobedil jerbo je bil nejbolši i ve bode on jen čashercuval kak župan, a ak se znova dopadne svoji precednici Vesni Pusić mortik ga pozove v beli Zagreb grad za kakšega ministra ili pak zamjenika. Dok bode prvipot putuval prek Drave kak državni dužnosnik bodo ga ga pratili Žigini bandisti tak gda se zakopa tua ratna sekirka štero so ovi minuli izbori otkopali. Neje lejpo kaj nas te izbori posvadijo jerbo fčasi bodo drugi.

Dok se Jožek srdi na Mateka kaj ga je pobedil i zavlekel se v županovo foteljo štero si je of splaneral, v isto vreme se i naš državni labodoritaški izbornik Igor Štimcov srdi na Škote šteri so nas pobedili v Maksimiro.  Štimac je te tri bode protiv Škotov nam več zapisal v Međugorjo, ali je vsa sreč kaj so Škoti škrti pak so nam zabili sam jednoga gola, a mogli smo fasovati još nešternoga. V isto vreme so naši Olići, Mandžukići, Eduardiji... sam jempot vritnuli prema golo. Mi smo štrta nejbolša labodoritaška reprezentacija na sveto i nas Škoti vupajo pobediti v Zagrebo. Nejso za drugo kaj bi jif tožili evropskomo sodo v Štrazburo jerbo se ne držijo reda.

Novi je čakoski gradonačelnik prevzel gracke cugle vlasti vu svoje roke. A vsi znamo da vsaka nova metla drugač pomeče, pak je tak i Štef Kovačov genul oštro i na prvo lopto. Zmenšal je broj pročelnika, očem reči, spojil je upravne odjele, spobral je kartice kaj se ne bode brez reda trošilo, a i zrezal je dodatke na plače vsima onima šteri so jif dobili mimo reda. Štel je vsima reči da so cajti još navek teški, da ga penez malo i da tre šparati na vse strane. Brzčas bodo oporbenjaki z raspuščenoga  Grackoga veča zadovoljni jerbo so celi minule štiri leti pripovedali kak ga preveč težakov na plači v Grackoj upravi, da preveč trošijo i da imajo prevelike plače, ali je to nišči ne štel priznati. Ve je došel Štef i vsima je rekel da je tak i da so oporbenjaki meli praf. I to več dugo.

Ivek je izbore zgubil, neče več biti glavni oliti vodeči međimorski esdepeovec i ve smo vsi najgerek kaj bode žnjim? Jedni ga ravnajo za glavnoga međimorskoga vodovodača, dok je nejveč onih šteri ga vidijo v Čakomo. Ivek je vsima rekel da se ne ravna niti v jedno od ova dva poduzeča, ali morem vam reči da ovi pre čakoski vuri još obračajo ovo kombinacijo z komunalnim poduzečom. Neje niti čudno jerbo vsi znamo da je Ivek došel v nejvišešo međimorsko politiko z miholjanskoga brega, i to onoga desnoga, i da bi čistam vredo bilo da se i tua vrne. No, ne bi se štel mešati, pa ak si čovek more zbrati  de bode dale delal nek si zbere. Ak sam ga dobro razmel, oče nekšega mirnoga posla i čim dale od politike i političarov. Najte me krivo razmeti, od političarov bode se, mortik, bode mogel vugnuti, ali od politike teško. Dok to jempot čoveko dojde v krv te vuteske se nej muoči sam tak rešiti. No, mortik pak ona ima receptlina i za to.     

V zadnje vreme štacunarima slabo ide šeft, pak vsaki den morete nabasati na nekše rasprodaje i velike popuste. Kak nam to veli pučka misel: vidla žaba kak konjo mečejo potkove, pak je i ona zdigla nogo, tak bi se to moglo reči i za našo vlado. Vidla ona kak to delajo štacunari, pak so i policaji počeli davati 50 procentov popusta na gotovino. Na vse se morete dospomenuti sam ak imate peneze. Morala je nekaj i vlada zmisliti kaj ljudima z žepa zvleče i zadnje peneze. Kak so teška vremena teško je i najti čoveka šteri je brez greha, a stopram je to teško na cesti. Furt nekam letimo, pozabimo se svezati, spominamo se na mobitelom jerbo soseda Julika ima čas i oče se malo spominkovati, a nejteži je dok čovek odide, sam na kratek čas, v gorice kaj malo pozabi na vse ove nevole štere ga gazijo i unda dok se pela dimo zastavi ga ona plavuša, policajka štera niti japi ne oprašča, ali ve se i žnjom morete ospomenuti. Fala našoj vladi štera nam je pomogla kaj ve moremo dvapot biti v kvaro za jane peneze. Bilo bi lepo da bi čovek mogel i pre Juliki tak prejti kaj bi hasnuval dvapot za jedne peneze. Ali pre Juliki je još ne tak, ona se neče preveč pačati v to tržišno ekonomijo. Dvapot je dvapot, ali to i tuliko košta. Najte me krivo razmeti, ali ja sam na Julikinoj strani, ona navek nam moškima nudi vejč nek moremo zeti i unda je čistam vredo da to i košta. No, ve glejte, z čista mira sam z policajov na Juliko odišel. Ve vidite kak je čoveko malo tre kaj greha napravi. Da bi vi poznali Juliko unda mi nej to za greh zeli!

Zadnja vest: Hrvaški labodoritaški savez organizera tekmo vu šteroj bodo igrali Dinamovci kak prvaki i Hajdukovci kak pobedniki kupa za nejbolšega v minuloj sezoni. I Šuker bi štel kaj bi beli ftići bar jempot pobedili modre, tak da bodo na toj tekmi Dinamovci igrali v belaj dresaj, a Hajdukovci v plavaj. Onak za promjeno. Isto tak se najte nikaj čuditi ak bodete zišli esdepeovce v pomaranđastaj dresaj, hadezeovce v črlenaj, liberale v plavaj, Hrastači več na leta nosijo črlene drese v Gorčano, pak se tomo tam več nišči ne čudi. Najte se niti vi nikaj čuditi jerbo ak vsi očejo biti pobedniki unda si morajo obleče pobedničke majce. To je nejfaleše, jerbo je tekmo, očem reči, izbore čuda teži dobiti. Biračko telo je jako hajklik!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=20495:vsi-se-brigajo-za-iveka-brzas-je-on-dober-ovek&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=20495:vsi-se-brigajo-za-iveka-brzas-je-on-dober-ovek&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine926i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine926i?mode=embed&layout=grey)               
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/926/mnovine926i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/926/mnovine926i.pdf)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kavaliri Noš Ivek YouTube, 03:15

Kavaliri Noš Ivek YouTube (http://www.youtube.com/watch?v=BjOzI7uxoSQ#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 05, 2013, 09:20:04 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3573, 25.06. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Kie bu jedan, a kie bu dva?

      Doteknuli smo se i parada i prajdov i male se šalili na račun tega da se buju ukinuli nazivi otec i mati, pa buju roditelj jedan i dva, pričem nikomu ni jasne kie bu jedan, a kie dva zate kaj roditeljica more biti samo ženska osoba buduči da samo ona more roditi. Pored  tega, postavlja se i pitanje zakaj bi muški bil na pervom mestu?  Rasprava na tu temu se nastavila i  drugi dien i z drugi sudioniki. Jeni misliju da denešnji otec ipak mora ostati kak pervi, a drugi da nie jer se s tiem dokraja ukida patrijarhat. Treči veliju da se  ukida i matrijarhat, a četrti da se ukida i roditeljstvo
      Naviek se zasigurne znale kie je mati, ali naviek ne i kie je onie drugi za šteroga se nemreme složiti jel bi bil Jedan ili Dva. Pa i brate i sestre bi trebale nekak drukče označiti, npr. s A, B, C…

 

Protekli tjeden mi je bil pun uzbuđenja. Kak je počel, tak se i nastavil, a završil je s proslavom 25.oblietnice mature jenoga mojega razreda. Razveselili su me dečki (i dvie puce), denes več zreli ljudi, poženjeni, roditelji ( i s po četvero dece), ljudi z karijerami, s po dvie ili tri diplome, nekoji i doktori znanosti, direktori ili pak vlasniki uspešnih firmi. Nekoji su se probali afirmierati i f politike z menj ili več uspeha. Jeden je prilične ozbiljne zagrizel, a jen šaljivec nam je priznal da je njegev motiv za politiku bil da si kaj pospravi v žep, ali je odustal gda je videl da se više nema kaj fkrasti. Jeden z hobija i besplatno (kak i  ja) piše kolumne za novine. Preporuča knjige za čitanje i aktivne sudeluje v Klubu knjige Varaždin kaj je mene posebne znenadile i razveselile.

Pokle sme odišli na večeru gdi je bile kojkakvih spomenkov, pa i o haškimi presudami. O tem ja  nemam kaj misliti. Kakev sem ja faktor da mislim? Osečam same gorčinu i nepravdu. Doteknuli smo se i parada i prajdov i male se šalili na račun tega da se buju ukinuli nazivi otec i mati, pa buju roditelj jedan i dva, pričem nikomu ni jasne kie bu jedan, a kie dva zate kaj roditeljica more biti samo ženska osoba buduči da samo ona more roditi. Pored  tega, postavlja se i pitanje zakaj bi muški bil na pervom mestu?  Rasprava na tu temu se nastavila i  drugi dien i z drugi sudioniki. Jeni misliju da denešnji otec ipak mora ostati kak pervi, a drugi da nie jer se s tiem dokraja ukida patrijarhat. Treči veliju da se  ukida i matrijarhat, a četrti da se ukida i roditeljstvo, pak nebu več ni onie šteri bi z vučitelski glavi vdirali f ploču. Nebu trebale ni vučitelov. Se bu jena idila.

No, nekoji se pitaju kie bi opče štel decu imeti ak bu zdravstveni odgoj i onie Modul  4 takev kak se predlaže. Ak budu deca znala se o seksu, nikemu se več dete nebu pripetilo. A zakaj bi decu opče imieli? F te rasprave se tak se zvuzlale f teorijami da nie nađene nikakve rešenje.Vrapca mu strašnega, kaj ne bi najbolše bile da se ostane kak je? Naviek se zasigurne znale kie je mati, ali naviek ne i kie je onie drugi za šteroga se nemreme složiti jel bi bil Jedan ili Dva. Pa i brate i sestre bi trebale nekak drukče označiti, npr. s A, B, C…

Vište kam to vodi! V zmotanciju. Mogli bi se zgubiti nie same f terminologije neg i v življenju. Naše je duoba jake zanimljive. Stalne se imame okoli čega nadmudrivati. A ne stignemo ni pratiti se kaj se dogaja. A kak bu tek gda naskorem vleznemo v Europu?


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/kie-bu-jedan-a-kie-bu-dva.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/kie-bu-jedan-a-kie-bu-dva.html)
i(l)
(str. 25. sim
?? http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3573.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3573.pdf)  ??)       
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)       

Citat:
Meryl Streep - Mamma Mia!  Tribute, 03:38

http://www.youtube.com/watch?v=tPEH0a_ca5w (http://www.youtube.com/watch?v=tPEH0a_ca5w)

Jasna Zlokić - Uspavanka za mati (Krapina 2009) Popevke zanavek HQ, 03:10

Jasna Zlokić - Uspavanka za mati (Krapina 2009) Popevke zanavek HQ (http://www.youtube.com/watch?v=UpL6GrvfuOk#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 05, 2013, 09:23:51 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundano 24.06.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

Esdepeovci zafalili Zorčeco

      Morem vam reči da je nikaj ne vleklo na to kaj bi mejali nejbolišega međimorskoga direktora šteri je tuliko dobra napravil za naše Međimorje malo, ali kak vidite partija nigdar ne pozabi na one ljude šteri so nam delali dobro i zbogradi toga so ga zmenili i dali smo dosti cajta kaj si počine predi nek odide vu zasluženo penzijo.

      I posle Šalamona Šalamon. Tak bise moglo reči za čakosko gracko vlast. Branko Šalamon je več ne načelnik, ali je zato precednik Grackoga veča. SDP (stranka demokrackih promjena) je naprajla veliki korak i dala je cugle vlasti v roke mlajšima, a te mlajši so nekaj vrnuli nazaj starešima. To so vam te velike promene. Kak bi rekel moj pajdaš Pišta: stepali so se bregi, a skotil se je miš! Ak mene pitate tua promena vam dojde tak kak da se oženite, a unda se, črez kratek čas, i rezidete od žene. Unda vam je dosta samskoga živlenja, pak se znova oženite, ali za promjeno, s onom istom ženom od štere ste se restajli pred dve tri leti. To vam je tua velika promjena, novo živlenje z drugom ženom.


Piše: Jožek radnik


Dugo je trajalo zbiranje glavnoga međimorskoga vodovodača, očem reči, direktora Međimorskih vodi. Od kak so prijeli molbe do otpiranja zaprtih kovertlinov minuli so i dva krugi izborov, a dok so esdepeovci zgubili unda je bič počil i zmenili so Zorčeca. Morem vam reči da je nikaj ne vleklo na to kaj bi mejali nejbolišega međimorskoga direktora šteri je tuliko dobra napravil za naše Međimorje malo, ali kak vidite partija nigdar ne pozabi na one ljude šteri so nam delali dobro i zbogradi toga so ga zmenili i dali smo dosti cajta kaj si počine predi nek odide vu zasluženo penzijo.Ve je več minulo cirka jeno dva mesece gda so te nadzorni odborniki pregleduvali Zorčecovo poslovanje, očem reči, poslovanje Međimurskih vodi za krizno 2012. leto i vsi so ga tak jako falili kaj ga je malo bilo i sram. I da bi mo se nekak odužili respisali so natječaj, malo raneše, kaj ga nafradijo z još jednim mandatom. Posle toga bila je, kak je to i red, i Skupština v Međimurskaj vodaj i vsi skupštinari so čestitali Zokijo kak je uspel tak dobro posluvati v tem teškim vremenima. Zbiranje direktora je zbavljeno na fagaše. Nejpredi je večina bila za Zokija, ali so ne mam donesli odluko jerbo se morajo konzulterati z onima šteri so jiv zebrali za odbornike. Na vsakomo novomo zestanko politika (čitaj: partija) je jemala stvar vu svoje roke, a vse ono kaj je gospon Zorčec delal, kaj je napravil za nas Međimorce, vse je to več ne bilo važno. Kaj vas ne bodem dale muočil, dok so se zadjipot zišli nadzorni odborniki so dugo iskali zgovora kak bodo Zokijo rekli da več ne bode direktor i da je jegovo vreme minulo. I na krajo je precednik Ivek prebrojil roke v zrako: bilo je pet nula za Vladeka, jerbo so roke zdiguvali sam oni šteri so došli. Kuliko sam mel za čuti pre gracki vuri, pre vrati dok so išli vum, je odbornike čakal levur z vodom tak da so si mogli oprati roke kak Poncijuš Pilat dok je osudil Jezuša i to predi nek so podnesli ostavke kak odborniki. Vsima vama je poznato da celo naše Međimorje ima vodo z pipe, i to nejbolšo na sveto, i da je tu mel prste gospon Zorčec, isto tak vam je poznato da bodemo, črez par let, vsi meli i kanalizacijo tak da se grde duhe ne bodo širile vum z septičkih jami i tu je mel prste gospon Zorčec, oliti Zoki, kak smo ga z conom zvali. Zadjega velikoga posla je dopelal v Čakovec, tak da se več dela kanalizacija v Dravskomo bazeno. Z tem projektlinom je Zoki dobil izbore esdepeovcaj v tem bazeno, ali to jiv je ne nikaj gvintalo i gospon Šalamon je nej z okom trepnul, a niti je ne počrlenel dok je zdigel roko protiv. A vse posle z evropskom bankom i Hrvackaj vodaj je oddelal Zoki. Ali politika je navek naprej od vsih i dok ona zeme cugle vu svoje roke unda so ljudi ne važni, a nejmeje so važni oni šteri nemajo partiske knigice. To je knigica štera meja vse škole i fakultete i kak vidimo otpira vsa vrata, a i ona štera so najbole zaklejena. A što bode ve te vse projektline završil štere je Zoki započel' I ja pitan gluposti. Što? Pak partija, a što bi drugi!

Minuli tjeden je novi čakoski gracki načelnik, gospon Štef Kovač vsima pokazal kak bode šparal gracke peneze i vsima v gracki upravi je zel vse ono kaj jim ne pripada, očem reči, vse ono kaj jim je gospon Šalamon dal ober plače. Vsima je pokazal da se gracki penezi ne bodo sam tak trošili i da se bode vsaka kuna bar tripot obrnula predi nek bode napustila gracko kaso. Dok sam si malo pregruntal i dok sam spreračunal vse te uštede štere je gospon Štef napravil nikak sam nej mogel dojti do onih penez štere je potrošil za novi auto Pasat šteri, od minuloga tjedna, blešči na čakoskom grackom sunco i šteroga greje gracko sunce, oliti gracka kasa. Pak se ne bode valjda novi gracki načelnik vozil v staromo auto, a pobedil je na izboraj v prvom krugo.

Vsi znamo kak je malo čakosko gracko dvorišče i da ga tu ne mesta za vse one šteri bi šteli tu ostavlati svoje aute, tak dok je došel novi Pasat zginul je ne preveč stari Ford šteroga je vozil gospon Šalamon. Pak se ne bode valjda mladi i novi gradonačelnik vozil v staromo Fordo vu šteromo je duha po staromo gradonačelniko. Pak velijo oni šteri se vu vse razmejo da je i dragi Božek prvo sebi brado napravil, pak unda nej znati kaj se ja čudim kaj  je novi auto na dvoro makar je gracka kasa prazna. Jako sam najgerek je li so se Mario i Romano z tem složili i kaj so rekli koaliciski partneri?

I posle Šalamona Šalamon. Tak bise moglo reči za čakosko gracko vlast. Branko Šalamon je več ne načelnik, ali je zato precednik Grackoga veča, očem reči, pak je čistam blizo gradonačelnikove fotelje, blizo je gracke kase, a i gracko sunce ga i dale greje. SDP (stranka demokrackih promjena) je naprajla veliki korak i dala je cugle vlasti v roke mlajšima, a te mlajši so nekaj vrnuli nazaj starešima. To so vam te velike promene. Kak bi rekel moj pajdaš Pišta: stepali so se bregi, a skotil se je miš! Ak mene pitate tua promena vam dojde tak kak da se oženite, a unda se, črez kratek čas, i rezidete od žene. Unda vam je dosta samskoga živlenja, pak se znova oženite, ali za promjeno, s onom istom ženom od štere ste se restajli pred dve tri leti. To vam je tua velika promjena, novo živlenje z drugom ženom.

Fala dragomo Božeko kaj so te izbori minuli. Najme kaj, tuliko vsega sam se naposlušal, tuliko vsega prečital kaj sam skorom skraheral. Poslušal sam vse one šteri so šteli nekaj biti i pobediti na izboraj, poslušal sam unda one šteri so pravzaprav pobedili, a poslušal sam i one šteri so zgubili, kak one šteri so se temo nadjali, a i one štere je biračko telo prevarilo. Dok sam vse to zarival vu to svojo, ne preveč, spametno glavo skorom mi se reskolila. A i bila bi se da me je pajdaš Tonča ne otpelal k bačvaro kaj mi je obroče premenil. Nejso več niti glave kaj so negda bile, a i obroči se vletneše zdojdejo

http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=20608:esdepeovci-zafalili-zoreco&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=20608:esdepeovci-zafalili-zoreco&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 72. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine927i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine927i?mode=embed&layout=grey)               
i(l) str. 72. sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/927/mnovine927i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/927/mnovine927i.pdf)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(od 01:16: Da mi daju dečke izbirati)
zagorski veseljaki da mi daju, 04:00

zagorski veseljaki da mi daju (http://www.youtube.com/watch?v=eHYg2UPQgZ4#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 05, 2013, 11:22:18 poslijepodne
(Š)OD(ERIC)A RADOSTI - (V)ODA RADOSTI

(Zakaj imam rada Kro-pivnicu?)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Glas Podravine,
2013-06-21

Mama na kvadrat

Lepo je bilo na Šoder grabi

A ono naše podravsko, na svega 15 kilometri nam udaljeno i ovo nam leto nebu od prevelke pomoći. Kakva šteta!! Dok se samo setim davnih vremena kad smo u kolonama migoljili prema toj oazi mira i odmora. Nije bil problem ni prošetati se od stanice Botovo tih kilometar usijanog asfalta po najjačoj pripeki. Gužva je bila da si jedva par kvadrata slobodnog našel kaj bi rasprostrt ručnika za svoju pozadinu. Išlo se tam s frižider torbama na celi dan. Jelo se i pilo, veselilo i družilo. Ni more našoj Šoder grabi nije tad bila prava konkurencija. Još mi je i sad milo dok se setim kak sam nakon celodnevnog namakanja sočno mljackala jeger i paradajz na ručniku.

Piše  Sonja Jurlina



Ljetne bazezancije osim na Cerinama krenule su i u našem dvorištu. Kak deca rastu tak nam je i kopanja za banjanje sve veća. Neki smo dan na dvoru instalirali gotovo „pravi" olimpijski bazen promjera 240 centimetara, dubine 38 centimetara. Uz njega smo nabavili i nekaj dodatne opreme poput pištolja na vodu, mreže za ribice, lopte kojima su se u bazenu mam pridružile sve prdine barbike i jedan ken. Osnovni uvjeti za uživanciju osigurani. Dodamo k tome još sladač i čašu hladne Cole i nema nam ravnih na kugli zemaljskoj.

      Iako u tu našu dvorsku kopanju idu puni kuferi vode, kad ovaj gore nakuri prek 30 ne gleda se na kazaljku vodomjera nego se traži slamka spasa. Tak se jedino more, dok se nemre na more. A ono naše podravsko, na svega 15 kilometri nam udaljeno i ovo nam leto nebu od prevelke pomoći. Kakva šteta!! Dok se samo setim davnih vremena kad smo u kolonama migoljili prema toj oazi mira i odmora. Nije bil problem ni prošetati se od stanice Botovo tih kilometar usijanog asfalta po najjačoj pripeki. Gužva je bila da si jedva par kvadrata slobodnog našel kaj bi rasprostrt ručnika za svoju pozadinu. Išlo se tam s frižider torbama na celi dan. Jelo se i pilo, veselilo i družilo. Ni more našoj Šoder grabi nije tad bila prava konkurencija. Još mi je i sad milo dok se setim kak sam nakon celodnevnog namakanja sočno mljackala jeger i paradajz na ručniku.

      Dok sam malo poodrasla, ko srednjoškoljka, Šoder graba je meni i pajdašicama i nadalje bila omiljeno ljetovalište. U našoj vili Propuh boravile bi celi mesec. E to je bil život. Pravi robinzonski. Bez struje i vode. Zubi su se prali žvakačama, veša bi preprali dok je koja od nas opala u vodu. Al je zato noćni život bil nezaboravan. Delal je onda i disko na Lazinama i Plavi labud i dućan je bil otrprti. Čak je i u kamp znal neko tu i tam zalutati. Društvance za feštu skupilo bi se u predvečernjim satima sam tak. Nije trebalo ništ dogovarati, svi su znali da su k nama dobro došli. Lumpalo se do jutra, a onda bi se prek dana, dok je sunce pržilo, spalo i odmaralo, pripremalo za noć koja je bila pred nama.

      Šteta kaj se danas takvih divnih vremena provedenih na Šoder grabi moremo setiti samo na slikama. Kakav dragulj nam je pod nosom, a ne znamo ga iskoristiti. Neko drugi bi čuda s toga napravil, a niko od naših Podravci dubljeg žepa nema ideju ni interesa vrnuti Šotki barem dio starog sjaja. Zato mi u potrazi za osvježenjem ostavljamo novce na mađarskim banjama dok ovaj naš biser zjapi prazan i pust ko uspomena na neka lepša i bolja , vremena.

      Mozak mi zakuhal, a prazan zaslon ekrana upravo je ovog trena postal moj najveći neprijatelj. Ne zamerite. Kidam nalijevo.

Citat:
Podravske šoderice – trailer, 01:00

http://www.youtube.com/watch?v=MhVNbhKBDaY (http://www.youtube.com/watch?v=MhVNbhKBDaY)

Citat:
Podravci Soderica, more podravsko, 04:42

http://www.youtube.com/watch?v=_7nFPutL6rA (http://www.youtube.com/watch?v=_7nFPutL6rA)

Citat:
KRO-PIVNICA  KOPRIVNICA
RENESANSNI FESTIVAL 2012. 


Program 30.08.-03.09.2012.
http://www.renesansnifestival.hr/onama.php (http://www.renesansnifestival.hr/onama.php) 
http://www.renesansnifestival.hr/ (http://www.renesansnifestival.hr/) 

(Delo na) vide(l)o:
RENESANSNI FESTIVAL 2012 Koprivnica, 03:30

http://www.forumgorica.com/dogadaji/koprivnicki-renesansni-festival/ (http://www.forumgorica.com/dogadaji/koprivnicki-renesansni-festival/)

Podravina ravna - ZFA dr. Ivana Ivančana, 02:24

Podravina ravna - ZFA dr. Ivana Ivančana (http://www.youtube.com/watch?v=aPKhm5JJOqc#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 06, 2013, 04:04:15 poslijepodne
e-medjimurje / kolumne

Đuro Pongrac - Jura

LAJAVEC
"KAJKAVSCINA"


Koružnjača

     Štefek je bil fačuk. Vanbračno dijete. Njegva mati nigdar ni štela reči što mu je otec.
     Nadimak Kuružnjača so mu doli baš ti dobro stojeći puce i dečki iz razreda. I dok so za vreme velikog odmora oni vadili sendviće sa raznim somericama i domaćim šunkama, Štefek je mel v čisti beli krpi zamotan komad koružnjače. To je bilo se kaj mu je njegva mati mogla dati da si pregrize dok ne dojde dimo.
     I saki pot kad je odmotal svoju južinu za veliki odmor počela je zafrkancija i ruganje. Koružnjača, koružnjača, koružnjača. S više ili manje intenziteta to je išlo se do mature. A unda je zišlo ovak. Maturu je dočokala komaj polovica onih kaj su započeli prvi razred. Na maturi najboljši rezultat, čistu peticu dobil je Štefek.
     Prilikom podjele svjedodžbi ili diploma, kada su se sprajli slikat si oni kaj su prešli a i oni kaj so pali na maturi, Štefek je odnekud spuknul koružnjaču, i išel od jednog do drugog kolege i kolegice. Pokozal im je koružnjaču i sakomu na glos, gledeć ga v joči rekel - Koružnjača. To ljeto pak do denešnjeg dneva se nismo vidli. Jeni so rekli da j v Sloveniji, drugi da je u Švicarskoj a zapraf nismo znali gde je.



       Nisam se štel mešati v politiku i pred lokalne izbore napisati kolumnu da nebi bil kaj kriv. Drugo neka sam se moral raspeti na rozne strone sveta. Krizma v Zogrebu, krizma v Droškovci, krizma v Jmaničkoj, pak Prve pričesti i slična veselja.
       Najljepše od sega je kaj se zideš z ljudima štere si ni videl kak bi rekli od djetinjstva. Nekše sam ni videl od školskih cajtov. Tak smo moja ženica i jo bili pozvoni na jedno krizmu, na štro smo fola Bogu kesnili kak i navek. Dok sam jo bil sprovljen i odgledal na Max-TV-u celo poluvreme nogometne utakmice, ljubav mog života, moja ženica razotprla je ormora i mrmljala kak si nema kaj obleći. Na krevet je nahitala 11 kiklji, 8 kostimov, kubik hlaća i tunika i stolno kvocala kak si nema kaj obleći.
       - Hodi tak v gačama, i samo si fertuna deni. Si bodo gledeli vute, kakšna je to nova moda- odbrusil sam jo. Drugo poluvreme je započelo a ona se počela šminkati, češljati i joči mazati. - Daj hodi jemput. Idemo na krizmu a ne v mugače. - Daj moči tam i gledi to vrožju utakmicu. Genuli smo se a ron so počeli produžetki. No nemrem reči da ni zgledala lepo. Da mu mater morti se i splatilo čakati.
       V cirkvu smo ne dospeli, ali v restoran gde je bilo obed došli smo na vreme. Išće so ni odnesli plate s narescima. Naj prejdi smo čestitali krizmaniku, kumima i roditeljima. Deda i baka, moji pajdoši iz djetinjstva skušuvali so nas kaj je brenčalo. Da te stora generacija kušne to se bogme i čuje. Kak da bi čižmu z blata spuknul. Hodi Đurek oj si sedite.
       Poseli so nas kraj jednog gospona v lepi moderni opravi, golublje sive boje. Kontrast temno plova robača s još temnijom kravatom boje vina. Kraj njega je sedela fešt dama. Ne znaš bi ji dol četrdeset ili žezdeset let. Greha vredna ženskica. Da se upoznamo velim jo pruživši joj ruku. Verica reče ona. Stjepan veli on i nastavi. Pak se mi dvo bor dobro poznamo. Gledal sam vu njega i držal sam mu ruku no nikak nisam znal kam bi ga del. Videl je da ga gledim kak bik v nova vrota i zapita me. Kaj sam se tak premenil?
       Morti ti bu lježi ak ti rečem da so me zvoli "Koružnjača". Svet se koli mene zavrtel kakl ringišpil. Moj retro film se odvrtel v por sekundi. Pak kaj si to ti Štefek. Jo sam. Jo. Bemti nismo se vidli od 67 ili tu negdi. Den i noć mogli bi pripovedati jen o drugomu. No naj važnejše je ovo. Nadimak Koružnjača. Kak ga je dobil, tko mu ga je dol, i kak je se skup skončalo.
       Štefek je bil fačuk. Vanbračno dijete. Njegva mati nigdar ni štela reči što mu je otec. Selo je sumnjalo no otec je i dalje bil nepoznati. Mati se močila hodila v Čakovec na posel, za nadnicu je na ekonomiju kuruzu okopala bila tuđi sluga ali prehronila je sebe, dete i storu mater. Da so si mislili da bu Štefeka dola u zanat za špenglera, šlosera ili tak nekaj, ona ga je upisala v Čakovec na Preparandiju.
       Imala je podršku i Štefekovih učitelja, koji su u njemu vidli da z njega more biti nekaj. Vu to vreme v preparandiju su mogli samo dobro stojeći ili oni kaj so meli finacijske potpore Općine ili države. Nadimak Kuružnjača so mu doli baš ti dobro stojeći puce i dečki iz razreda. I dok so za vreme velikog odmora oni vadili sendviće sa raznim somericama i domaćim šunkama, Štefek je mel v čisti beli krpi zamotan komad koružnjače. To je bilo se kaj mu je njegva mati mogla dati da si pregrize dok ne dojde dimo.
       I saki pot kad je odmotal svoju južinu za veliki odmor počela je zafrkancija i ruganje. Koružnjača, koružnjača, koružnjača. S više ili manje intenziteta to je išlo se do mature. A unda je zišlo ovak. Maturu je dočokala komaj polovica onih kaj su započeli prvi razred. Na maturi najboljši rezultat, čistu peticu dobil je Štefek.
       Prilikom podjele svjedodžbi ili diploma, kada su se sprajli slikat si oni kaj su prešli a i oni kaj so pali na maturi, Štefek je odnekud spuknul koružnjaču, i išel od jednog do drugog kolege i kolegice. Pokozal im je koružnjaču i sakomu na glos, gledeć ga v joči rekel - Koružnjača. To ljeto pak do denešnjeg dneva se nismo vidli. Jeni so rekli da j v Sloveniji, drugi da je u Švicarskoj a zapraf nismo znali gde je.
       Da li nas je som Bog nazoj spojil ili pak smo od one store fele kaj još poštuje rodbinu i starinske običaje, ne znam. Glej Đurek se zmisliš naše krizme?  Kak ne. Tebi je krizmani kum na dor kupil Omegu a meni Darwila. Celi den smo ruku držali v zroku kaj bojo si vidli naše vure. A glej denes. Laptop, kamere, zlato i bog te pitaj kaj se ne. Mislim da je najmenje mesta ostalo za Boga.
       - Kaj boš. Odgovori Štefek. Druga so vremena bila. Unda so vure bila lepi poklon a denes je ovak. Da malo bolje pogledaš nikaj se ni premenilo. Sirotinja je srećna kaj ima kaj za jesti a bogatima je premalo i to kaj imaju. Išće već bi šteli. Nego vidim da so se naše žene lepo raspripovedale. Idemo išće mami na grob i onda dimo.
       Razmenili smo brojčeke "tužibaba" (mobitela) i pozval sam ga da sa ženicom dojde k meni u vikendicu. Skušuvali smo se i razišli. Žena i jo smo ostali do trde kmice. Bog zno kaj nam zutra nosi potli ovoga lepoga dneva.


Zvir:
http://www.emedjimurje.hr/kolumne/kolumna-koruznjaca (http://www.emedjimurje.hr/kolumne/kolumna-koruznjaca)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

... a dve vulice dale maserke je fačuka napravil

Ziga & Boris Lainer - Lasi Si Je Rudala, 03:48

Ziga & Boris Lainer - Lasi Si Je Rudala (http://www.youtube.com/watch?v=7WBhm6iMTF8#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 16, 2013, 07:06:20 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3574, 02.07. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Zamena (identi)teta vu viesti z Varaždinca – ne ponovilio se

No, jake sem se znenadila kaj je vu viestimi (takaj vu Varaždincu) o predstavljanju moje knige pisalo da je sudelovala osoba štere je nie bile ni f publiki, a moja kolegica, dugolietna prijateljica, jake aktivna članica Varaždinskoga književnog društva, autorica pjesničkih knjig i dvanaestgodišnja suurednica Varaždinskoga književnog zbornika, prof. Ružica Marušić-Vasilić, štera mi je v organizacije predstavljanja priskočila f pomoč i jake liepe vodila svečanost, nie ni spomenuta. 

 

Kak se se to liepe poklopile! Dien antifašizma – praznik, pa nedelja, pa jen radni-neradni dien, pa Dan Hrvatske državnosti. A za par dnevi i proslava ulaska v EU. Slavlja kulike hočete! A pune pak ljudi ne zna kaj se šteroga datuma slavi i zakaj. Zate se tulike raspravljale zakaj je to tak i zakaj se ljudem se zmiešalo pak se teške orientieraju. Čist jih razmem. Živim ljudem se se more pripetiti, kam pa ne bi v zmešariji z datumima.

I vu vezi z menom se dogodila jena zmešarija za šteru ima pune menj razloga, a ipak se dogodila i povriedila neke ljude. Čitatelji Varaždinskih viesti su več bili informierani za predstavljanje moje knjige dramskih tekstov v kazališni Europi Mediji za kaj veliku zahvalnost dugujem ravnateljici HNK mr. Jasni Jakovljević. Tie je, za me veliki događaj, navestil Varaždinec pa je zate bile pune publike, nie same one štera je dobila pozivnice, neg i one štera je tuo zeznala z novin. Kie je gda pruobal organizierati slično dogajanje, zna kak je teške uskladiti se one šteri vu njem moreju ili očeju pomoći i sudelovati. A tu je trebale uskladiti recenzente, glumice, termin za slobodni prostor, učenike II. gimnazije, njievu voditeljicu i čitače teksta. Došel je i Duo Bemian, bračni i glazbeni par z Peteranca kak znenađenje i oduševil publiku.

No, jake sem se znenadila kaj je vu viestimi (takaj vu Varaždincu) o predstavljanju moje knige pisalo da je sudelovala osoba štere je nie bile ni f publiki, a moja kolegica, dugolietna prijateljica, jake aktivna članica Varaždinskoga književnog društva, autorica pjesničkih knjig i dvanaestgodišnja suurednica Varaždinskoga književnog zbornika, prof. Ružica Marušić-Vasilić, štera mi je v organizacije predstavljanja priskočila f pomoč i jake liepe vodila svečanost, nie ni spomenuta. Zamena njenega identiteta z jenim čist drugim neverovatna je i ne znam kak se dogodila, ali se dogodila. I kak baš njoj, tak skromne, marljive i predane delatnice na polju kulture? Maker za tu zamenu nemrem biti kriva, več me teden dni muči kaj se njoj to dogodile baš na predstavljanju moje knjige štera nosi naslov Na nekoga se moraš osloniti, a vište, nemremo se osloniti ni na točnost podatkov v novinami.

Ne znam kak je ona to doživela. Bile mi je teške nazvati ju, tiem več kaj sme dva dneva prie z još nekimi člani VKD-a sudelovale na proslave Dana općine Petrijanec. Morti je ona same odmahnula z ruku, ali ja nemrem odmahnuti na tu zamenu i spominjanje osobe štera to nikak ne zaslužuje. Ne ponovilo se.


Zvir:
 http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/zamena-identiteta-vu-viesti-z-varazdinca-%E2%80%93-ne-ponovilio-se.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/zamena-identiteta-vu-viesti-z-varazdinca-%E2%80%93-ne-ponovilio-se.html) 
i(l)
(str. 25. sim
(vezilo funkcionera morti samo ograničeno vreme)
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3574.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3574.pdf)       
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)       

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pesma z drugoga brega
bemian duet.mp4, 02:26

bemian duet.mp4 (http://www.youtube.com/watch?v=RLoI1RXiefk#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 16, 2013, 07:10:56 poslijepodne
NAŠPRAJNILI (NAŠ)PRANJIČA

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurske novine,
e-vundano 01.07.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

Čuvli me Božek od prijatelov

Vse je bilo stiha i vse je bilo vredo dok je ne došlo nepotpisano pismo vu šteromo je pisalo kak je profesor Ivo pravzaprav čovek z falingom šteri ima rad žensko deco i to ne sam da jiv ima rad nek jiv ima prekpreveč rad. Kuliko sam mel za čuti pre čakoski gracki vuri (i to vam se tam pripoveda dostik na glas) da je to došlo vum zbog radi politike.
Verjem da je Ivo dober profesor i da je čuda vsega dobroga nafčil našo deco, kak muško tak i žensko, sam nebrem razmeti zakaj je ne veruval v ono staro izreko, štero je još vu pučkoj školi čul: Pazi me Božek od prijatelov, a od neprijatelov se bodem sam!


Piše: Jožek radnik


Ve najempot se zazvedilo kak profesor i to ne bilo kakši profesor nego gimnaziski, Ivo Pranjičov gledi i špota deco. I to bi bilo čistam vredo jerbo je on profesor, ali počelo se pripovedati da to dela nejvečpot z ženskom decom i da jiv, tu i tam, i trlocka. Nej znati kak i zakaj se to zazvedilo ruon ve, par dni predi nek bode Lejpa naša stala prek evropskoga poceka? Najme kaj, istina je da je profesor Ivo dotepenec (kak to naši stareši velijo za vsakoga čoveka šteri se je ne rodil na falačko zemle med dvemi vodami) vu ovo lejpo i naše Međimorje malo. A došel je (ili se dotepel) predi tridesti let, tak da več ima i naše međimorsko državljanstvo, jerbo i on je odnod otkod mo je žena, tak to velijo oni isti naši stareši. Nebrem razmeti kak je uspel tridesti let skrivati to svojo falingo, makar so se minice i dekoltei furt nosili, ili pak so naše međimorske dekle vse te jegove huncvutarije magadile dok je bil mlajši i nejso štele ili pak vupale to vum dati jerbo kaj ne bi dobile drugoga reda, oliti količa, z materinjega jezika. Ili so se bojale da jim to ne bi nišči veruval? A kak bo jim veruval ak je to ne istina. Vse je bilo stiha i vse je bilo vredo dok je ne došlo nepotpisano pismo vu šteromo je pisalo kak je profesor Ivo pravzaprav čovek z falingom šteri ima rad žensko deco i to ne sam da jiv ima rad nek jiv ima prekpreveč rad. Kuliko sam mel za čuti pre čakoski gracki vuri (i to vam se tam pripoveda dostik na glas) da je to došlo vum zbog radi politike. I da so ga to na listo za odstrel deli jegovi pajdaši šteri igrajo vu istaj političkaj dresaj. Ne znati komo je, itak, profesor Ivo mogel stati na žulj vu svojoj stranjki?. Kak bilo da bilo, trač je zmišleni, trač je napisani i došel je na svetlo dneva. Puce štere je Ivo napastuval, nagovarjal i trlockal so se ne našle, ali so zato policaji i državni fiškali zeli stvari vu svoje roke i našli so Ivija. "Puce" so ga prijavile i oprale roke, fiškali so ga zeli vu svoje šake, a hadeze je zdigel roke, vse kak je nešči to splaneral. Vreme bode rešilo i toga problema: fiškali nebodo nikaj našli i deli bodo vse na stran, hadeze bode mel jednoga prekdvajstiletnoga člana meje, a Ivijo bode ostala globoka rana na srco štero so mo skopali jegovi dofčerašji pajdaši. Vse bode, črez par meseci, isto kak je bilo i pred dva tjedne jedino profesor Ivo več ne bode nigdar isti. Verjem da je Ivo dober profesor i da je čuda vsega dobroga nafčil našo deco, kak muško tak i žensko, sam nebrem razmeti zakaj je ne veruval v ono staro izreko, štero je još vu pučkoj školi čul: Pazi me Božek od prijatelov, a od neprijatelov se bodem sam! Ili pak je on mislil da se nekaj tak hudoga jemo nebre pripetiti, jerbo to se pripeti sam drugima. Ali, kuliko vidimo, nigdar je ne smeti reči, nigdar.

Vsa je sreča kaj je nešči ne takše trače i takše huncvutarije zmislil predi izborov, pak bi unda mogel nešči, isto tak, napisati i ne potpisati se, kak je nešterni budući (grado)načelnik ili pak župan peder . A vsi znamo da se te hudi glasi fletno širijo, a mi ljudi kak ljudi nemamo cajta čakati da se zazvedi kaj je pravzapraf istina, a unda bi na izboraj zebrali nekoga drugoga, a ne onoga šteroga smo kanili i šteri nam je od prve vure bil na pameti. Nebrem veruvati na kaj smo došli mi vu temo našemo međimorskomo cvetnjako med dvemi vodami gde so navek živeli poštejaki i pošteje.

Župan Matek Posavcov reže plače i pročelnike, to je prepisal(?) od čakoskoga gradonačelnika Štefa Kovačovoga. Jako sam najgerek je li bodemo, črez dva tjedne, i pred Županijom vidli novoga auta, benđolo ili pak merđija,  kak se to pripetilo v grado Čakovco. Najte me krivo razmeti, kaj ne bo zgledalo da ja navijam za to, ne, sam pitam. Kaj velite, nekak vas ne razmem? Kaj več ne smem niti pitati? Pak stiha pitam, tak da me je župan nikak ne mogel čuti.

Hrast je znova v Gorčano podržaj esdepeja, ali kaj si mi ne bi mislili da so oni (Hrast i SDP) v koaliciji, ne, oni so nikaj ne potpisali jerbo so se dospomenuli da vse delajo na časno reč, isto onak kak so to i do ve delali. Hrast podržavle, očem reči, zdiguvle roke za vse kaj načelniko Moharičo paše, a zbogradi toga, i dok je tak, bode Robi Katancov precednik opčinskoga veča. Kaj vi mislite da bi bilo nekak drugač da so to na paper napisali. Nejglavneše je to kaj je hadeze, več drugoč, odišel po riti k meši, a tak je to i gospon Moharič splaneral. Najme kaj, nebre Hrast rasti dve - tri leti vu levo stranjko i kaj bi se unda mogel naglo nagnuti na desno. Pak je hrast odnavek bil trdo drevo. Dok se jempot krivo posadi unda krivo i raste. Ak se oče tu nekaj spremeniti brzčas bode tre to vum skopati i posaditi novoga, a za to pak tre meti viziperte od Šumarije. A vsi znamo da Šumarijo vu rokaj držijo "kukurikači", očem reči, esdepeovci, tak da bode do toga teško dojti.

Vsima nam je poznato da Hlapičina, selo v Središčo na Muri, ima dva vodovode. Prvoga so naprajli još zdavnja i to sam za svoje selo, a of gracki je spelani pred par leti. Jako se malo ljudi štelo preključiti na gracko vodo jerbo jim je ova selska bolša, a i dostik je te priključek koštal. Ve se pak vam je kolo sreče obrnulo, pak se priključek na gracki vodovod več ne plača tak da ve meštani Hlapičine gruntajo o temo kaj bi uveli plačanje priključka za jiv selski vodovod. Pak mora biti nekša razlika, ak je razlika i vu vodi. Najme kaj, tak bar domaći ljudi velijo, da je voda z selskoga vodovoda bolša. A kaj je bolše to mora i koštati.

Naš župan Matek Posavcov nam furt pripoveda kak je kriza, oliti recesija, još ne minula, kak se teško živi i da tre na vsakom korako šparati. Kak on, jegovi kompiči, tak i vsi mi. On to vsima nama pripoveda, a on živi na velikoj nogi. Najme kaj, dok bodete negdi blizo jega poglednite ga od glave do pete pak bodete vidli da ima veliko nogo (i šolce) i to broj 47.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=20685:uvli-me-boek-od-prijatelov&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=20685:uvli-me-boek-od-prijatelov&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 72. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine928i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine928i?mode=embed&layout=grey)                 
i(l) str. 72. sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/928/mnovine928i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/928/mnovine928i.pdf)
   
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kavaliri - Vužgi prijatelj (Krapina 2012) Nove popevke HQ, 03:14

Kavaliri - Vužgi prijatelj (Krapina 2012) Nove popevke HQ (http://www.youtube.com/watch?v=pid7JTS87Ek#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 18, 2013, 09:12:39 poslijepodne
e-medjimurje / kolumne

Đuro Pongrac - Jura

LAJAVEC
"KAJKAVŠČINA"

Prozni grunti Međimurja

       Ve so došle nove regule kaj bodo išće već sproznile naše grunte. Nekak je se menje penez v mošnji Slaveka Linića pak ve moramo iti na nekve tečajeve za motorke, kosilice i kaj kaj  toga. Gnojščino se ne smelo pušćati na senokoše, trate ili nedaj bog v jorke. Moramo zvati ovlaštenog  prevoznika za gnojščinu i drek jame a on bo otpelal tam v neki pročisčivać. Gnoja namo smeli nametati ako nemamo ispit za rukovatelja hidrauličnim uređajima. Ni kuruzu na smeti špricati prejdi dok vam ovlašteni servis ne poštela mlaznice.
       Još vekša šansa da nam grunti ostonu prozni leži na dotepencima. Nek kakov nadobudni investitor odluči naprajti jednu ili dve zgrade v vašem selu i prodovati stanove evo ti zla. Fina preštimona gospoda kaj nemajo kam s penezi, željni selskog mira i spokoja, pokupju stanove i svi srećni i zadovoljni. Je frišku figu.
       Najemput te gospodi zasmrdiju Ferijevi pajceki, Micini telići ili pak Janoševa klaonica i mesnica. Sud sim, sud tam, fiškali, svedoki i nema već pajcekov, teličov, ni mesnice, ni klaonice. I otidu naši domaći ljudi kaj su tu živeli sto ljet trbuhom za kruhom. A ovi naši političari i dalje viču o prosperitetu, napretku, boljoj budućnosti.



       Zmislite se kak je negda "mali birov" hodal okoli po selu z onim malim bobnjem i ružil z botami po njemu. Mi unda još mala deca bežali smo za njim i saki je štel bor jempot vudriti po bobnju. Stal bi na sakom križonju i u vulici gde ga si čuju. Bobnjal je po svom dobošu dok se ni zebralo dost ljudi. I unda je krenulo ono čuveno:
       - Oglas! Doje se na znonje. Đura Tvorec prodoje prasicu pikušu skup z četiri mlode. Prasica i pajceki se moreju videti na općinskoj gmojni od jutra do večera. Da bi oglas bil zanimljiviji bobnjar je bil veliki kreativac i znal je nadodeti nekaj svojega. pa je tak išlo i ovo: Zutra se v općinskim štalama vrši otkup dlake. Kupuje se konjska, svinjska a bogme muška i ženska dlaka.
       Kak je gojt bilo teško poslije drugog rata, nije se moglo čuti da bobnja kak se prodoje imonje. Grunt, hiže štale, zemlje i marha. Bilo je ljudi i dece kuljko ti srce želi.  Brati i sestre so se buhali i sode vodili za falačec grunta i kakvu zemljico ili senokošu. Grunt je bil svetinja. V jeni hiži so spole tri štiri generacije. Za jedno jajce mogel si kupiti 5 Ibarov (cigaretlini) ili ti je štacunor z drotom odrezal falačec kvosa ili marmelode. Bilo je teško. Šterčija i bokčija. No grunti so bili tu. Ljudi so bili tu.
       V Draškovcu so na Rokovo bile po dve zobave. Kromari, licitari, ringišpiljači. Se kaj ti srce zaželi. Ljudi so se borili saki za svoj falačec grunta. Pital sam ove mlajše od 50 let da li bi mi znali reči kaj znoči reč sebunjek. Bledo so me gledeli i čudili se kak picek glisti, gde sam vrogu spuknul to reč. Štel bi vam mom rastolnočiti kaj znoči ta reč i zakaj je joko važna.
       Sebunjek vam je miraz. Dota. Obično su ga dobivale puce kaj su išle v zamuž. Bila je to kravica, zemlja, senokoša ili tak nekaj. Sebunjka je mogel dobiti i dečko ako je išel za zeta. To je bilo malo reje. I zakaj je ti sebunjek tak važen. Denes ga dobivljejo jednok ženske i muški, no pod jednim drugim imenom. Otpremnina.
       Negda zdavnja tu pri nami v Međimurju ili tam prek Drove na Hrvotskom, ak ste se zaposlili v fabriki, željeznici, ili v bilo šteroj državnoj službici, bez brige ste delali čokajući penzijicu ili po denešnji, mirovinu. No kak se vreme menja, i v krej smo hitili onaj sprhnjeni socijalizam i skočili v demokraciju i privatno vlasništvo, političari na vlosti već dvajst let se natječu kak bi nam pomogli da ne moramo tak dogo delati.
       Gda prejdeš 40 let, gazda ti da sebunjka, bi rekli otpremninu, ako je ima, i pošlje te na burzu. Kaj bi se ti močil i hodal na posel. Moreš domaj sedeti, pobrati peneze s burze, saki mesec se iti pokloniti (prijaviti) tam nekoj gospođi ili gosponu na šalteru, da ti vudriju štambilja na trdu cedulju. Ve je došlo vreme da rečemo dosti toga. Da li moremo? Moremo. Da li hoćemo? E to ne znam. To saki som sebi mora reči.
       Zodnji  mesec dni nekak mi se vidi da je u porastu međimurski turizam. Bor on jednodnevni. Prolazni. Shojajo nam se nakinčeni gizdavi političari raznih stranaka i strančica. Lamentiraju, vičeju, obećavaju med i mleko ako bomo glos na izborima dali baš njima. Čovek bi od smeha prdnul da čuješ one iz HDZ – a i SDP – a kak milo govoriju skup z svojim koalicijskim partnerima. Tobože niso oni krivi kaj so naši grunti prozni. Kaj nemamo posla. Kak da je do ve na vlosti bil nešće dvanaesti.
       Motaju se pod nogama kak ciceki. Žicaju za saki naš glos. Ili slabo vidijo ili nemajo koga videti. Nega ljudi kaj bi posljušali. Pomrli, deca prodala grunte, i odišla. Nega već ni peseka Bobija kaj se pred por let poscal na govornicu da je jen političar držal predizborni govor. Uginul je od toge da so njegvi gazde prodali grunta i prešli v grod.
       Ve so došle nove regule kaj bodo išće već sproznile naše grunte. Nekak je se menje penez v mošnji Slaveka Linića pak ve moramo iti na nekve tečajeve za motorke, kosilice i kaj kaj  toga. Gnojščino se ne smelo pušćati na senokoše, trate ili nedaj bog v jorke. Moramo zvati ovlaštenog  prevoznika za gnojščinu i drek jame a on bo otpelal tam v neki pročisčivać. Gnoja namo smeli nametati ako nemamo ispit za rukovatelja hidrauličnim uređajima. Ni kuruzu na smeti špricati prejdi dok vam ovlašteni servis ne poštela mlaznice.
       Veliju da preveč herbicida ide bez veze. To da proizvođači herbicida morti malo razrediju sredstvo ni nikoga briga.  Još vekša šansa da nam grunti ostonu prozni leži na dotepencima. Nek kakov nadobudni investitor odluči naprajti jednu ili dve zgrade v vašem selu i prodovati stanove evo ti zla. Fina preštimona gospoda kaj nemajo kam s penezi, željni selskog mira i spokoja, pokupju stanove i svi srećni i zadovoljni. Je frišku figu.
       Najemput te gospodi zasmrdiju Ferijevi pajceki, Micini telići ili pak Janoševa klaonica i mesnica. Sud sim sud tam, fiškali svedoki i nema već pajcekov, teličov ni mesnice ni klaonice. I otidu naši domaći ljudi kaj su tu živeli sto ljet trbuhom za kruhom. A ovi naši političari i dalje viču o prosperitetu, napretku, boljoj budućnosti.
       Samo so zobili jedno. Nema ih već nigdo za poslušati. Podsjećaju me na Belgijskog ministra  koji je došel domaćem stanovništvu Konga govoriti o tomu kak bo im bolje pod Belgijom nego da so samostalni.
       I rekel je ovak:

       Ovdje bumo sagradili najmodernije ceste.
       Crnci – Zumba, zumba
       Ovdje ćemo sagraditi škole za vašu djecu
       Crnci- Zumba, zumba
       Ovdje iza plota će biti moderna bolnica
       Crnci – Zumba, zumba

       Sretan i zadovoljan odobravanjem crnaca ode iza plota pišat. Mali crnac ga gleda i smijulji se. Kaje mali, kaj je tajk smiješno upita ga ministar. Mali odgovori: - Tak veliki čovjek a ima tak malog zumbu.
       Možda je to samo priča, vic, no ima mnogo sličnosti sa ophodnjama raznih političara, stranaka, strančica po našem malom Međimurju. Kaj nam bojo već dohojali i obečovali mi bomo meli se već proznih gruntov. To so dokozali ovih 22 let.
       HDZ, SDP, HNS, HSS samo igra boja i slova a retotika i djela stara, ofucana. Se smo ih isprobali.  A kaj smo dobili ? Prozne grunte. Prozne zemlje. I sebunjek s početka pripovesti ide na bobenj. Kaj da nam je celi život jen bobenj po šteromu ruži što kak i kad hoće.


Zvir:
http://www.emedjimurje.hr/kolumne/kolumna-prozni-grunti-medjimurja (http://www.emedjimurje.hr/kolumne/kolumna-prozni-grunti-medjimurja)


Citat:
Kajkavska vuzmena li(b)rika
 
Tomislav Ribič

REQUIEM II


Agnus dei, dies irae.

Hiža po hiža
Križ do križa

Hiža po hiža
Križu je se bliža

Polem orem ,
Polem
Križ do križa

Se kaj gmiže
Otide jenput od hiže

Se se zide
Jenput pod križem

Gledim zemlu
I se kaj vidim
Križ do križa

Prazni se polahke
Horvacka hiža


http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg42790/#msg42790 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg42790/#msg42790)


Loborfest 2010 Prijatelji Zagorja - Hiža zagorska, 02:26

Loborfest 2010 Prijatelji Zagorja - Hiža zagorska (http://www.youtube.com/watch?v=_BVGNf-snhY#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 18, 2013, 09:14:31 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3575, 09.07. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Na penezi, jelu i pijači se nie šparale, a kak dugo bu bajka trajala, bumo vidli

Varaždinsko književno društvo je z ptujskim Društvom pisateljov imele “srečanje na meji”, maker je od predviđenega programa bile same sprobavanje vina v goricami cestičkega načelnika opčine i šaljiva recitacija.
Jeni veliju da sme EU dočakali z velikim oduševljenjem, a drugi pak da sme kak narod bili dost suzdržani i razočarani, pogotove kaj nie došla gospa Merkel. Nekoje je znenadil onie kušlec šteroga je naš predsednik zmenil z serpskim, z Nikolićem, zvanim Toma Grobar.

 
 
Pokle one vručine prie 25. lipnja, Dana deržavnosti, opal je dež, a onda se temperature spustile bar za petnajst stupnjev. Neki nenavidniki su vu tem videli i nekšnu simboliku, kakti; zahladilo bu hrvatske deržavnosti pokle pervoga serpnja i ulaska hervatske v EU.

Ali, kak smo vidli, na “povijesni dan” klimatske prilike su bile baš povoljne; ni prevruče ni prehladne. Bile bi dobre da tak ostane, maker se dien pokle ulaska zaprav nie osetila nikakšna vidljiva promena. Bormeš sem i ja, “stjecajem okolnosti” bila na graničnemu mostu spod Borla, gdi je simbolične zbrisana granica/meja med Hrvatskom i Slovenijom.

V brisanju granice su sudelovali i hrvatski i slovenski deržavni izaslaniki, od nas saborska zastupnica Natalija Martinčević, i pili šampanjac, a fnogobrojna publika je, kak i inače, gledela i pljeskala. Varaždinsko književno društvo je z ptujskim Društvom pisateljov imele “srečanje na meji”, maker je od predviđenega programa bile same sprobavanje vina v goricami cestičkega načelnika opčine i šaljiva recitacija. Jeni veliju da sme EU dočakali z velikim oduševljenjem, a drugi pak da sme kak narod bili dost suzdržani i razočarani, pogotove kaj nie došla gospa Merkel. Nekoje je znenadil onie kušlec šteroga je naš predsednik zmenil z serpskim, z Nikolićem, zvanim Toma Grobar.

Bila je to prava cviki-pusa. Modni stilisti pak su prigovarjali golim rukam naše “ausministrice”i da ne zna protokol, pa je na jen čas zgledelo kak da je najvažnejše kulike sme mi Hrvati modno osvešteni za Europu. Istina je da se največ, kak se i šika, slavile v Zagrebu, ali su i druge sredine tie veliki ulazak jake svečane obiležile. Ti bokca, na penezi, jelu i pijači se nie šparale! Nie se preveč mislile ni na nezaposlene, na prosvjede i štrajkove. Zakaj bi se kvarila sreča i veselje? I vu Varaždinu je takaj bile i koncertov i vatrometa i kojkakvega drugega slavlja. Naš grad nie poznat same po glazbi, baroku, groblju, zbirki kukcov i Špancirfestu, neg i po živem kulturnem životu.

Tuo je dokazalo i naše HNK štero je svoju publiku počastile z jenu od zagrebačkega HNK gostujuču, apsolutne očaravajuču baletnu predstavu; z Prokofjevim “Romeom i Julijom”, štera je za ove slavlje baš pasala v gradu gdi anđeli spiju. Pa i nuovi postav anđelov v tiesnemu prostoru za Franjevačkom cirkvom, šteroga je gosp. Prstec priredil i z plesom anđela f koreografiji gđe Ruže predstavil, a otprla ga N. Martinčević, doprinesel je tomu bajkovitemu času. A kak dugo bu bajka trajala, bumo vidli.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/na-penezi-jelu-i-pijaci-se-nie-sparale-a-kak-dugo-bu-bajka-trajala-bumo-vidli.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/na-penezi-jelu-i-pijaci-se-nie-sparale-a-kak-dugo-bu-bajka-trajala-bumo-vidli.html)
i(l)
(str. 21. sim
(vezilo funkcionera morti samo ograničeno vreme)
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3575.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3575.pdf)         
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)       

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Mejaši 1, 03:01
Legendarna scena prve epizode Mejašov

Mejaši 1 (http://www.youtube.com/watch?v=_ZOxVoIu4dY#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 18, 2013, 09:15:42 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundano 08.07.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

Dočakali smo Evropo kak nejlepšo i nejbolšo mladenko


Evropa je došla k nam točno na vreme, a mi smo jo čakali i nesmo vupali oditi spat kaj nas ne bi našla krmežlive i v posteli. Štela nam je pokazati, več od prve minote, kak je tam vse na vreme, a ne kak prinas gde još navek cugi i autobusi kesnijo. No, i mi Međimorci, a kak čujemo i ovi vu Hrvaškoj so jo čakali dva dni predi sam kaj ne bi došla dok ga ne nikoga doma, pak bi se,  mortik, obrnula nazaj. A tak smo jo dugo čakali. Ne smo mi niti znali da Evropa tuliko vredi, ali so jo naši političari, kak međimorski tak i hrvaški, tuliko nafalili kak da je to mlada žena, nejlepši komad kaj ga dragi Božek mogel naprajti, jako fajna, frčna i prepravlena na vse kaj bi mi mogli od je iskati. Nebre čovek veruvati da nekaj takšega postoji na sveto i to vse radi nas Hrvatov.


Morem vam reči da sam ne veruval da smo mi Hrvati, a posebno Međimorci, vu Božekovoj cukor-piksi, pak je on za nas ostavil nekaj nejbolšega kaj nam more dati. Brzčas bi to moglo biti jerbo so prinas na vlasti "kukurikači", očem reči, nezerenoši šteri ne delajo stisko v cirkvi i nejvečpot verjejo da Božek ne postoji.

Kak bilo da bilo mi smo to Staro Frajlo čakali i dočakali vseposot od Štrigove prek Svetoga Martina, Središča na Muri, Poturna, Dekanovca, Gorčana, Kotoribe, Priloka, Čakovca, Šenkovca, Nedelišča do Gornjega Mihaljevca. Kuliko sam mel za čuti naši vinari vu Železni Gori i Svetomo Urbano so se skrili v pelnice kak jif Evropa ne bi našla, ali jim je to nikaj ne pomoglo. Evropa zna za vse nas (kak Božje oko) i vsaki od nas je zapisani v jene debele knige i oni znajo kuliko se hasna (čitaj: penez i poreza) očekuvle od vsakoga od nas. Nejbole svetešje je bilo v pondelek v Priloko gde so mladi umjetniki popevali nejlepše kaj so znali, tak da je Evropa mam zazvedila kak je došla na falaček zemle gde se jako lepo popevle. V Priloko so otprli i Sema i to v pondelek makar je v Priloko sejam, več duže od dvjesto let, v tork. Kak bilo da bilo več smo pet dni v Evropi i pet dni dišemo evropskoga zraka šteroga nam, bar za ve, nikaj ne računajo. Ne znati kak bode to dugo trajalo, ali ve smo tu i z te kože nebremo pobeči. Vseposot smo popevali, plesali i fešte delali dok smo jo čakali, a meni vam furt po glavi rovari ona pesma sosedovoga pesnika Brankija Miljkovića, šteri je napisal: Je li bode sloboda (čitaj: Evropa) znala tak lepo popevati kak smo mi dok smo jo čakali?

Mam v pondelek i to rano vjutro sam dobil emajla od pajdaša Jožeta z Dežele šteri mi je čestital kaj smo itak, na vse zadje, uspeli dojti v Evropo, a na krajo mi je još napisal: A ve još nekaj jako važno, nek vam dragi Božek bode na pomoči. Valjda Jože zna kaj nas čaka, a čkomel je da smo se mi z rokami i nogami borili kaj dojdemo nutri. Dok si bole pregruntam to je kak v brako, oni kaj so nutri silijo vum, a ovi vuni se rivlejo nutri. Vsaka sličnost je čistam slučajna.

Dok nam z jedne strane dohaja Evropa z druge strane nam čakoski gracki načelnik, Štef Kovač, jemle pravico vu svoje roke i vedri i oblači i to onak kak on misli i kak bi on štel kaj bi bilo i nikaj ga ne sekera kaj zakoni demokracije govorijo drugač.Demokracija, a kaj je to demokracija? Kaj se imajo vječniki čakoskoga grackoga kotara zapad pitati kaj oni mislijo da se zna da je Štef glavni v Čakovco. Nej znati kaj bode Evropa rekla dok to zazvedi. Najme kaj, vječniki zapadnoga kotara so si zebrali za precednika nejbolšega med njimi, a to je Ivek Kirin, ali vam on ima jedno falingo kaj je v hadezejo. Dok je to gradonačelnik Štef zazvedil poništil je konstituirajuču sjednicu i sazval novo tak da so jegovi esdepeovci, na popravnom, glasali onak kak si je to Štef zamislil. Ne bodegte veruvali, ali Štef se pozivle na voljo birača, a volja vječnika je nej važna. Čistam drugač je bilo na čakoskomo Grackomo večo. Tam jegovi imajo 12 večnikov, a opozicija devet, ali tu je ne bila važna volja birača kaj bi i opozicija mela jednoga potprecednika veča, ne, tu so Štefovi se sebi zeli. Isto tak je trelo biti kaj i po odborima: od pet članova ovi na vlasti so trebalo meti tri, a opozicija dva, ali tu so ovi na vlasti zeli sebi štiri, a dali so opoziciji sam po jednoga. Nebrem nikak dojti do toga kak so oni to zračunali da 12 večnika od 21 davle štiri  odbornike, a devet večnika jednoga. Pital sam i v Evropi, ali oni ne poznajo to računico, a i v kotaro zapad je nekša druga. Kuliko vidimo vsaki den puše nekši drugi veter. Najgerek sam kak to bode itak dugo trajalo.

Bolnice štere ne znajo same gospodariti so došle v roke ministra i ve minister postavlja nove menađere. V čakosko, očem reči, međimorsko bolnico je došel Vilim Friščić šteri je ne doktor, ali je ekonomista. On bi trebal biti doktor za prazno kaso. Jedno smo pozabili, ekonomisti so ne coprjaki, očem reči, mađioničari i oni nebrejo z ničega naprajti nekaj. Vsi znamo, od portera čakoske bolnice do ministra, da dobavlamo premalo penez za vse ono kaj bolnica troši i da je zbog toga bolnica dužna i ak ne bodo dali vejč penez more nas spasiti samo Big Brader ili pak Čak Noris. Naši betežniki vse kaj se da donesejo z doma, ali nekaj mora i bolnica dati ak nas oče meti.

Ministrica graditelstva Anka Mrak Taritaš je pošpotala nas Međimorce kak smo dali nejmeje zahtjevi za legalizacijo hiži. Brzčas je ne vpučena da smo mi Međimorci odnegda vse zidali z paperima, a ono kaj nam je pobeglo brez paperov so koci, garaže, štale, kleti i vikendice, očem reči, to sam ono kaj smo mogli sami naprajti po odvečerkaj i vikendaj. Pak smo mi Međimorci odnevek bili bogoboječi i to tak dugo dok je ne esdepe došel na vlast. No, pak to i ne bode preveč dugo trajalo.

Na vse zadje sam uspel zazvediti zakaj so pravzaprav esdepeovci zmenili Jožeka Zorčeca kak direktora Međimorski vodi. Najme kaj, natječaj je bil respisani i dok so moljbe došle gospon Zorčec je odišel na hodočašče v Lurd skupa z čakoskom Zrinskom gardom i čakoskim, očem reči, međimorskim gvardjanom, patrom Stankom. Vu tem cajto so nadzorni odborniki šteli jega zbrati i dale za direktora, ali je ne bil doma. Nejso mogli glase davati za jega makar je on ne v Nadzornomo odboro. Posle znate kak je zišlo, ali je na svetlo dneva zišla i istina da bi ga bili zebrali da je mesto v Lurd odišel na hodočasšće v Kumrovec i to mam či bi bil genul z Čakovca. Ve vidite kak je zišel, em je več penez potrošil, em je ostal brez direktorske fotelje. Nejglavneše je ipak znati vu šteromo grmo leži zajec, očem reči, gde je pravzaprav te grm. Zoki je odišel grma iskat v Lurd, a ono grm v Kumrovco.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=20763:doakali-smo-evropo-kak-nejlepo-i-nejbolo-mladenko&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=20763:doakali-smo-evropo-kak-nejlepo-i-nejbolo-mladenko&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine929i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine929i?mode=embed&layout=grey)                 
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/929/mnovine929i.pdf (http://www.mnovine.biz/images/pdf/929/mnovine929i.pdf) 
   
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vlado Kreslin in Lidija Bajuk - Šetala se lepa Mara, 03:54

Vlado Kreslin in Lidija Bajuk - Šetala se lepa Mara (http://www.youtube.com/watch?v=X5LV4aHgWFs#)[/quote]
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 23, 2013, 08:49:04 poslijepodne
(Ž)uži izbor iliti zbir za letnu lektiru?

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Varaždinske vesti, br. 3576, 16.07. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Sam nek nieje od Žuži Jelinek, se o seksu sem več apsolvierala

Čitanje je za učenje, a nie same za zabavu. Pak fnogi nemaju radi ni matematiku! Ne da jim se ni prati zobe ni žnierati patike! Kaj deci ne treba matematika? Ili zdravi zobi? Kaj nie grdo videti da jim se zmazani žnieranci po cesti vlečeju kak gliste? Nema obrazovanih ljudi šteri niesu načitani. Kaj na to velite?

- Imate praf. Se tuo razmem.Ali deca za to imaju gluha vuha. Valjda jednoga dneva dojdu k pameti. No, najdite mi nekaj dobrega za čitanje. Najbolj nekaj šalnega. Sam nek nieje od Žuži Jelinek. Se o seksu sem več apsolvierala.


 
Pokle sakega mojega teksta vu “Varaždincu” javljaju mi se čitatelji šteri mi sugerieraju o čemu bi još mogla pisati. Neki put jim spunjavam želje, a neki put i nemrem... Tu i tam mi prigovarjaju na neke rieči, ali me i podsiečaju na rieči štere bi šteli najti vu mem pisanju. Veseli me saznanje da čitaju, a da njih veseli kajkafščina.

Knige za morje

Tak mi je pred nekaj časa, za onieh velikih vručin, došla jena poznanica s molbom da ji posudim nekaj knig. Ide na morje gdi bu imiela časa za čitanje. Rekla je da ni sapunice nemre stalne gledeti. Otkad nema “Sulejmana” i turske su ji menj privlačne, a kajkavskih ni nema. Rada bi nekšnu gdi bi se govorilo po domači.

Voli pokle kupanja sedeti na terasi i čitati. I tak je pričel spomenek o čitanju. Priznala je da naviku čitanja nie stekla dek je sama išla f škuolu, neg gda je njeni sin išel f srednju, pa je muoral zadovoljiti kriterije za ocenu z lektire. Stalne je visel na kompaču ili je tulumaril pa za čitanje nie imel časa. Meste njega je čitala ona i dielala zapise, a onda je on to same prepisal i nafčil se pripovedati. Bila je ponosna kaj je njene zapise profesorica hvalila.Tuo da njezin sin sam niš nie čital, nje je bile čist normalne.

Knige f škuole?

Na moju primedbu da naviku čitanja trebale steči f škuole, reagierala je da deca za čitanje nemaju časa. Još nekak-nekak v osnovne, ali gda duojdu f “nekšna lieta”, se jim je druge v glave. Pucke još dielaju kaj se od njih išče, pa tak i njejna kči, ali dečke večinom zanima same nogomet. Pa još one starinske knige! Tuo sin nie štel ni pogledati. Muški ionak retke gda kaj čitaju osim o športu. Knige čitaju tek gda duojdu v “nekšna druga lieta”, ili da se zbetežaju. A profesori bi to morali razmeti, a ne decu mučiti z oniem kaj nemaju rada. S tiem se niesem složila pa sme raspravljale o tem da se decu neke stvari mora sikak nafčiti, če treba i pod silu.

Čitanje je za učenje, a nie same za zabavu. Pak fnogi nemaju radi ni matematiku! Ne da jim se ni prati zobe ni žnierati patike! Kaj deci ne treba matematika? Ili zdravi zobi? Kaj nie grdo videti da jim se zmazani žnieranci po cesti vlečeju kak gliste? Razlagala sem ji i zakaj se mora znati kaj v “starimi knigami” piše, a kaj v onemi na drugi jeziki. Nema obrazovanih ljudi šteri niesu načitani. Kaj na to velite?

- Imate praf. Se tuo razmem.Ali deca za to imaju gluha vuha. Valjda jednoga dneva dojdu k pameti. No, najdite mi nekaj dobrega za čitanje. Najbolj nekaj šalnega.

Sam nek nieje od Žuži Jelinek. Se o seksu sem več apsolvierala.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/sam-nek-nieje-od-zuzi-jelinek.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/sam-nek-nieje-od-zuzi-jelinek.html)
i(l)
(str. 21. sim
(vezilo funkcionera morti samo ograničeno vreme)
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3576.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3576.pdf)
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)         


Citat:
8. Več za Kaj dela on kaj Kajkavski kune, špota i švanji neg on kaj zpametno štoka o Baladam Miroslava Krleže.

Prof. Željko Funda: KAJOFILSKO-KAJOLOŠKA DEKLARACIJA O KAJKAVSKOMU JEZIKU

http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg3144/#msg3144 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg3144/#msg3144)

Međimurski Jezeraš (Šteri ima najvekšega?  ), 04:00

a: Zagorec
b: Zagrebečanin
c: Međimurec
d: Ja

Međimurski Jezeraš ( Šteri ima najvekšega? ) (http://www.youtube.com/watch?v=d043-A-uMxw#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 23, 2013, 08:50:34 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundano 15.07.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

Dojdite k nam, mi ne bodemo doma

Znate ono staro pučko: dojdite k nam nas ga ne bode doma! Tak vam je bilo i v nedelo v Čakovco. Došla so nam naša rodbina, Hrvati z Gradišča, šteri so se najavili čuda predi, ali čakoski gracki oci so ne meli čas kaj bi jif bili došli pozdraviti. Gospon Vejnović je skakal, ali neje mogel vse sam. Vsa sreča kaj je gospon Zoki Vidovićov, šteri je još ne pozabil da je bil dogradonačelnik, pak se je on žnjimi pospominal i kak gracki i kak županijski čelnik. Tak mladi, tak se obečuvlejo, a dok treba nekaj naprajti unda ga jif nigdi ne.



Ljubek je malo prekesno došel na vlast vu Priloku jerbo je mam uvel falešo legalizacijo, očem reči, odrekel se grackih doprinosov tak da bodo ljudi čuda faleše prešli. Da je bar pobedil v prvomo krugo hajdik Priločancov bi čuda faleše legalizeralo svoje hiže i vse ostale pomočne gajbe. Ak je zakesnil na legalizacijo neje prekesno došel za toplice v Draškovco. Vsi znamo da se več hajdik let spominkuju da bi trelo naprajti te toplice jerbo ga čuda vroče vode pod zemlom štera sili vum i trelo bi jo pustiti v promet. Jempot dojdo jedni, drugipot drugi, a ove dneve so bili Nemci. Vsaka čast Nemcima, ali nejbole bi bilo da bi toga posla naprajli Kinezi. Oni, vu zadje vreme, imajo nejveč penez, a posle sam ak bi vsaki Kinez sam jempot došel na kopanje celo leto bi bile pune. Istinabog malo so dauko od Kine, ali zato bi dohajali nejmeje na mesec dni, a to so bormeš unda lepi penezi. No, več bode Ljubek zebral kaj je za Prilok i Draškovec nejbolše. Ak ne bode siguren bode odišel na mešo, pak se tam pospomina z dragim Božekom, a i z jegovim apostolom v Priloko, velečasnim Tončekom i vse bo znal.

Vsima nam je poznato kuliko se Evropa cuka za pedere i lezbače kaj oni i one ve morejo hoditi po našemo hrvaškomo sunco, a jif je nej nigdi bilo da je Evropa k nam dohajala. Ve vidite da ga niti med tem pederskim cvetjom ne pravice. Da so oni kak tre bili bi na mejama vu Gorčano, Središčo ili pak Trnovco popevali Odo veselja i držali se za roke. Ali što zna gde so bili i kaj so zdelavali dok je Evropa prehajala prek našega poceka?

Glavni direktor naše Hrvaške televizije Goran Radman je pozabil, vu svojo imovinsko kartico, prijaviti hotela v Bohinjo. O temo več par dni zvonijo vsa hrvaški, a i stranjski zvonci. Zazvedil sam da je on pravzapraf niti ne znal da ima hotela vu Deželi jerbo mo žena gospodari z penezi, pak mo je niti ne ftegnula reči, kak se retko vidijo, da je kupila hotela, a on je več kartico predal. Ne bi vam znal reči je li mo to bodemo mi, očem reči, naša pravna Lejpa naša, štera je med tem vušla v Evropo, priznali da je ne znal ili bode i on odišel po riti k meši kak je odišel jegov kum Željko Rogošič. Najgerek sam je li se ne bode zazvedilo da so jegove i Radmanove mlinice na reki Cetini polek Omiša, štere je herbal, kak se spominajo pre čakoski gracki vuri, od svojega pokojnoga japice. Nek vse dojde vum, na svetlo dneva, pak bodo unda saborniki znali kaj morajo žnjim naprajti!

Pomočnik ministra Marasa, naši međimorskih bregov listek, gospon Štef Koraj, se je vrnul vu Međimorje naše malo i več ne dela v Zagrebo. Ne bodete veruvali, ali niti ovi pre čakoski gracki vuri ne znajo zakaj se je to pravzapraf pripetilo. Ne znati kaj mo se je tej posel zameril ili pak se je on zameril ministro. Je li se je on štel vrnuti ili pak se je moral? A mortik je moral sprazniti doministarsko foteljo jerbo dohaja nešči drugi. Brzčas se bode tu nekaj pripetilo od kak je naš Ivek Perhočov pustil cugle partijske vlasti z rok. A dok maček fkrej gledi unda so miši glavni. Kaj gutse pripetilo, ali Štef nam je znova Čakovčanec.

Znate ono staro pučko: dojdite k nam nas ga ne bode doma! Tak vam je bilo i v nedelo v Čakovco. Došla so nam naša rodbina, Hrvati z Gradišča, šteri so se najavili čuda predi, ali čakoski gracki oci so ne meli čas kaj bi jif bili došli pozdraviti. Gospon Vejnović je skakal, ali neje mogel vse sam. Vsa sreča kaj je gospon Zoki Vidovićov, šteri je još ne pozabil da je bil dogradonačelnik, pak se je on žnjimi pospominal i kak gracki i kak županijski čelnik. Tak mladi, tak se obečuvlejo, a dok treba nekaj naprajti unda ga jif nigdi ne.

Novi mladi čakoski gradonačelnik je došel na vlast i mam so vsi novinari navalili na jega, kak je i red, kaj vsima vu Čakovco, a i okoli, reče kaj kani naprajti za ove prve štiri leti. Verjem da ste i vi zazvedili da ga posla čuda i kak so on i jegovi pajdaši zasukali rukave kak bi vse to bilo čim predi gotovo. Zazvedil sam kak gospon Štef bode odgovarjal i polagal račune Čakovčancima šteri so ga zebrali. Tu sam malo postal i moj črvek me je mam pital: Pak kaj je on ne gradonačelnik vsima Čakovčancima, a nej sam onima, nekaj vejč od pet jezer, šteri so jemo glase dali. Dok je jempot zebrani on je gradonačelnik vsima, pak i Štefančarima, tak da mora polagati račune vsima nama. Mortik je on i tak mislil, ali je čistam drugač rekel.

Par dni predi nek je Evropa došla k nam so se zišli naši i slovenski davatelji oliti darovatelji krvi. Prekontrolerali so čija je krf bole črlena, a i zakopana je ratna sekirka med Janezima i Međimorcima. Kak je bilo bilo je, ali Janezi nam več ne bodo pili krf jerbo smo ve znova sosedi brez meje i ve nas bode, znova, reka Mura spajala, a ne razdvajala. Međimorci so priznali da so se sam Janezi sfadili z nami, a da so jive
Mojce, Špele i Tine održavale dobre odnose z nami Međimorci. Navek nešči mora iti malo naprej pred rudom, a ve se pokazalo da so Mojca, Špela i Tina znale kaj delajo.

Več smo dva tjedne v Evropi i nebremo reči da se je ne ruon nikaj pripetilo. Podražili so cigaretlini, ali to sam onima šteri pušijo. Za nas druge je vse po staromo osim ak smo ne negdi drugdi svoje popušili. To kaj je benzin faleši tri lipe, a nafta dražeša za šest lipi to nema nikše veze z Evropom. Prepoveda se navelikom da bode i struja faleša, ali najte sprobavati jerbo još navek steple.

Udruga Franak je dobila prvo rundo v bitki protiv banki. Bitko so dobili, ali je kraj rata još dauko. No, tre veruvati da se more pobediti. Brzčas je jempot i pravica došla k nam, očem reči, jempot bode nešči i bankarima stal na žulj. Dosti so toga nazobačili, a posebno prek franka, tak da smo jim, bar do ve, mogli sam sol deti na rep, ali pravica se bode jempot skazala. Što preživi, očem reči, doživi.



Zvir:
(Dojdite k nam, mi ne bodemo doma)
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=category&id=301&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=category&id=301&Itemid=575) 
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine930i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine930i?mode=embed&layout=grey)                   i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/930/mnovine930i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/930/mnovine930i.pdf)     

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Cari (amici)
Carevi - Dojdi, dojdi Barek (Lijepom našom 2012), 03:11

"Lepum (s)našum" z Trnovca Bartolovečkoga

Carevi - Dojdi, dojdi Barek (Lijepom našom 2012) (http://www.youtube.com/watch?v=PvLEW-W3IyQ#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 27, 2013, 01:32:19 prijepodne
kreativni kajkavci
2013-07-03

Medved i tabu

Pravi razlog kaj več ne poznamo praslavensku reč za Medveda je tie kaj je ta reč bila tabu. Ni se smela zgovoriti, i tak je nestala. Mesto nje je dohajala zamenica "on-ki-jede-meda", medv(j)ed.
Najte kaj budu Kajkavske reči za Vas tabu, zgovarjajte jih puno i često i vu vsaki priliki :)



Kajkavski je Slavenski jezik, a Slavenski jeziki spadaju pod Indo-Evropske jezike. Z njimi dele puno korienov temeljnih reči, kak n.p.:

■ serdce (korien hr(i)d -heart, Herz)
■ tern (thorn, dorn),
■ isk-ati (ask)
■ zorja (surya-sanskert),
■ voulk (wolf)

No jedna stara važna reč je ni ista. Medved.

Drugi indoevropski jeziki imaju arctos, Arthu(r) (kralj Artur je bil pogansko božanstov Medveda, te je v Krščanstvu ostal sčuvani spomen na njega kak kralja), BeAr, Bär. Vsigdi imamo korien ar-kt, sam v Slavenskim jezikom nekaj zevsema drugač. Pravi razlog kaj več ne poznamo praslavensku reč za Medveda je tie kaj je ta reč bila tabu. Ni se smela zgovoriti, i tak je nestala. Mesto nje je dohajala zamenica "on-ki-jede-meda", medv(j)ed. Očivestno je i medved bil jako božanstvo za Praslavene, tak jako da se njegvo ime ni smelo zgovoriti.

Najte kaj budu Kajkavske reči za Vas tabu, zgovarjajte jih puno i često i vu vsaki priliki :) I vučite se jih če ste pozabili. Jer budu inače nestale, a zamenice budu štokavske. No slobodno nešče i Kajkavski zna i spomina se na vetom svetu. Jer Štokavski nema monopol na komunikaciju!


Zvir:
https://www.facebook.com/notes/kreativni-kajkavci/medved-i-tabu/681792281838194 (https://www.facebook.com/notes/kreativni-kajkavci/medved-i-tabu/681792281838194)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kud Bistra - Žetva pod Medvednicu goru, 07:03

Kud Bistra - Žetva pod Medvednicu goru (http://www.youtube.com/watch?v=d2KLZ3xI6OM#ws)

Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 27, 2013, 01:34:56 prijepodne
Varaždinske vesti, br. 3577, 23.07. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Židovi z Izraela raj na zemlji našli su v Trakoščanu

Se sme spregledeli i tak se duhovno obogatili, a onda i ožejali. Šteli smo se okrepiti v novem hotelu gdi smo bili jedini gosti. Konobar nam je objasnil da je hotel zakupljen na 40 dnevi za Židove z Izraela šteri na tie način obilježavaju 40 liet biblijskega lutanja i iskanja obečane zemlje. Oni su za svoje slavlje raj na zemlji našli v Trakoščanu. Hervati pak ne muoraju iskati obečanu zemlju jer su ju branili čez stolietja i oslobodili od osvajačov. Imame Liepu Našu, same ju treba očistiti od pljačkašov, prevarantov i zločincov i pretvoriti v raj na zemlji za sebe, a nie same za druge. Dal Bog!

 
 
One kaj nas ovih dnevov največ čemeri i hiče f depresiju su viesti o prevarami, krađami i pljačkami. Zeznajemo da se ovie ili onie političar zbogatel na nepošteni način, nieki del milijune na tajne račune, nieki hapil tvornicu, nieki hotel, zelena polja ili livade, a nieki reketaril poštene ljude. Nešterni pak navlečeju črnu štrumfu priek obraza i z oružjem spliendraju peneze. Do nedavne su dežurni plindraši bili same z jene grupacije, bumo rekli stranke, ali se f noveše duoba otkrila nuova plindraška scena za šteru su si znali, a kakti nišče ni znal. Tak zgledi da je v Liepe Naše i nie drukčeši ljudi neg kradljivci, prevaranti, pohlepniki i nasilniki.

 Ima i onieh šterim je na pervom mestu nie bogatstve v imanju neg bogatstve duha, a nekoji su i stvaratelji novih takvih bogatstev. Nedavne je bila godišnja izložba varaždinske udruge likovnih umetnikov štera je bogatstve svega stvaralaštva pokazala javnosti. Pokle je izložba preseljena v Trakoščan. Kak na izložbe v gradu niesem bila, moji prijatelji, obitelj Vlah, štera je, kak bi se vučene rekle, vu to involvierana, pozvali su me da z njimi pogledam kak ta trakoščanska izložba zgledi. Suorganizator je bil “Dvorac Trakošćan” pak smo odišli ravne v dvorec. Ljubezni kustos nam je i objasnil da je izložba v zgrade pod dvorcom. Zahvalni za njegvu ljubaznost, mi sme si razgledali dvorec, a onda sme išli iskat izložbu.

V rečene zgrade je suvenirnica i restoran, a vani stoli i stolci na šterimi su sedeli izletniki, ali od njih nišče ni znal za izložbu jer pred zgradom i nie bile nikakšne obavesti tak da sme skore završili vu WC-u meste na izložbe. Onda smo otprli vrata na kat i razgledeli postav i “Žalosnu Franciku” gospel Nade šteru je službenica bila prie toga sklonila jer je mala pa bi si ju nešče mogel deti v žep. Lake bi se našel i kradljivec za umetnička dela.

Se sme spregledeli i tak se duhovno obogatili, a onda i ožejali. Šteli smo se okrepiti v novem hotelu gdi smo bili jedini gosti. Tam je se nove, moderne; sam glanc i svetlina. Konobar nam je objasnil da je hotel zakupljen na 40 dnevi za Židove z Izraela šteri na tie način obilježavaju 40 liet biblijskega lutanja i iskanja obečane zemlje. Oni su za svoje slavlje raj na zemlji našli v Trakoščanu. Hervati pak ne muoraju iskati obečanu zemlju jer su ju branili čez stolietja i oslobodili od osvajačov. Imame Liepu Našu, same ju treba očistiti od pljačkašov, prevarantov i zločincov i pretvoriti v raj na zemlji za sebe, a nie same za druge. Dal Bog!


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/zidovi-z-izraela-raj-na-zemlji-nasli-su-v-trakoscanu.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/zidovi-z-izraela-raj-na-zemlji-nasli-su-v-trakoscanu.html)
i(l)
(str. 21. sim
(vezilo funkcionera morti samo ograničeno vreme)
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3577.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3577.pdf)
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)         

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Trakoščanci 24.1.2011., 2:53

Trakoščanci 24.1.2011 (http://www.youtube.com/watch?v=sFTRooV8Mng#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 29, 2013, 10:52:48 poslijepodne
Međimurske novine,
e-vundano 22.07.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

Što je ili bode odišel po riti k meši?

Neje ova Evropa štera je, od prvoga juljuša, došla k nam vsima donesla jednako veselje. Još smo se niti ne otreznili od vsih fešti štere so bile, a več so počeli dohajati vsake fele pozivi za naše Međimurce šteri so nekaj zahuzali prek meje Lejpe naše, a ve je to vse v Evropi. Prvi je na red došel Prslavčar Rajko Grkavac, šteroga iščejo z Osterajha. Nejsmo niti znali da je Rajko tiral biznisa i prek meje, ali so ga ovi z Evrope ne pozabili. I još dva Međimurci z Dobrave, štere iščejo Mađari, so z prvim cugom odišli v rešt i to sam zato kaj so konkurerali Evropi i štampali iste peneze kak i ona.

Pomalem bodemo zazvedili kak imamo i mi spametne ljude prinas v Međimorjo šteri so nam šteli pokazati da znajo od čega crkajo muhe v Evropi, ali kak i navek, i tu je međimurska rit došla na evropski šekret.



Vilim Friščić je bil zebrani od naše vlade kaj bode reda delal v našoj bolnici med doktoraj i medicinskaj sestraj. Neje dugo figureral kak spasioc bolnice, neje se još praf niti sel v sanaciski stolec več so ga zmenili i moral se nazaj venuti v Nedelišče otkod je i došel. Unda bode nešči rekel da naša vlada ne vleče vatrogasne poteze? Nejpredi se muhljavo prepravlja i dugo zbira koga bode postajla, a dok to napravi unda, za dva tjedne, vidi da so krivomo čoveko dali cugle vlasti v roke. I kaj se je ve pripetilo v bolnici. Predi je doktor Kopasić bil ravnatel bolnice, a pomagal mo je doktor Horvat, a ve je došla vladina depeša da bode sanaciski upravitelj doktor Horvat, a kak on nebre sam toga posla delati moral bode si nekoga zeti kaj mo pomore. A pitam vas što bi mo mogel bole pomoči od pajdaša i doktora Kopasića, šteri je vpučeni v se kaj se v bolnici delalo vu zadjih štiri - pet let. Kak vidimo i doktorski kotač sreče se obrče jempot v jedno, a drugipot v drugo strano. Ak je ravnatel ili upravitel bolnice opče je kakša sreča v ovim teškim vremenima da ga nega dostik penez. A brez penez je jako teško i v bolnici reda naprajti, jerbo so v bolnici
betežniki šteri furt nekaj nucajo. Oni iščejo sam jedno: očejo nazaj biti zdravi. A to košta, i doktori, i sestrice, i lekeci, i postele, i čistačice, i kuharice.

Neje ova Evropa štera je, od prvoga juljuša, došla k nam vsima donesla jednako veselje. Još smo se niti ne otreznili od vsih fešti štere so bile, a več so počeli dohajati vsake fele pozivi za naše Međimurce šteri so nekaj zahuzali prek meje Lejpe naše, a ve je to vse v Evropi. Prvi je na red došel Prslavčar Rajko Grkavac, šteroga iščejo z Osterajha. Nejsmo niti znali da je Rajko tiral biznisa i prek meje, ali so ga ovi z Evrope ne pozabili. I još dva Međimurci z Dobrave, štere iščejo Mađari, so z prvim cugom odišli v rešt i to sam zato kaj so konkurerali Evropi i štampali iste peneze kak i ona.

Pomalem bodemo zazvedili kak imamo i mi spametne ljude prinas v Međimorjo šteri so nam šteli pokazati da znajo od čega crkajo muhe v Evropi, ali kak i navek, i tu je međimurska rit došla na evropski šekret.

Zazvedilo se zakaj se je, itak, vrnul naš dominister, Štef Korajov, Zagreba dimo. Došel je kaj pomore dečkima vu svojoj firmi, štero je na noge postavlal duže od dvajsti let. Dok sam to povedal dečkima pre čakoski gracki vuri oni so sam mahnuli z rokom i zgombali: Pak je lani odišel v Zagreb kaj pomore svojemo poduzečo! Unda je pomoč bila kaj odide, a ve pak je kaj se vrne.
 
Čakoski gradonačelnik Štef Kovač je na Grackomo večo lejpo vsima rekel, pak i onim neverovanim Tomašima, kak je ne kupil novoga auta nek ga je dobil sam na sprobavanje i to ne kak gradonačelnik nek kak Štef Kovač.

Još je lepo rekel da tak more dobiti auta vsaki Čakovčanec i Međimorec. Kak me je gospon Štef uputil tak sam i ja došel v isti on auto salon i štel sam si zeti isto takšega auta kak Štef, sam malo menšega, ali so me lejpo pitali kaj si ja to zamišljam i kam bi oni došli da bi vsakomo davali auta na sprobavanje. Priznal sam što me je poslal, ali so mi unda iskali partisko knigico i nek dam nekšo moljbo. Čim so zazvedili da nemam knigico i da sam nekša drobna ribica več so ne gubili vreme na mene.

Vsi ljudi šteri se vozijo v Čakovec črez Buzovec so vidli da se popravla falaček ceste odo buzuskoga mosta na Trnavi do buzuske vahte.

Čakoski gradski načelnik je lejpo rekel grackim večnikima, tak so i novinari napisali, da se popravla Preloška vulica, ali pravzapraf je to zadji falaček vulice Tončeka Starčevića. Nekaj si gruntam da bi gradonačelnik moral znati de je štera vulica, a posebno štera se popravla. No, moremo mo, za jempot, oprostiti jerbo mo je zamjenik Mario na urlabo, a on je zadužen za vulice. Pak nebre niti gradonačelnik vse znati, nebre se niti on restrgati.

Kak je čakoski gradonačelnik, gospon Štef Kovač, najavil črez leto bode se naprajlo dubinsko snimanje stanja v vsim ustanovam i grackim poduzečima z šterima hercuje Grad Čakovec. Pitanje je sam dneva da bode respisani gracki natječaj za isporuko aparata za dubinsko snimanje stanja v grackim poduzečima i ustanovama. Još se točno ne zna je li to bode domači ili pak evropski natječaj?

Prepravla se skupna izložba, Grada Čakovca i Županije, na šteroj bodo došli na svetlo dneva mandati direktora grackih i županiskih poduzeča. Najme kaj, čakoski gradonačelnik i međimorski župan so iskali od direktori svojih poduzeča nek jim dajo svoje mandate na raspolaganje i direktori so to naprajli. Ova izložba bode, vsima šteri bodo šteli, pokazala što to gospodari z našimi penezi i našom imovinom. Nekše peneze trte zašparati jerbo znamo da ve župan ima dva zamjenike isto kak i čakoski gradonačelnik, a to košta. Na jednoj strani se mora zašparati ak se oče na drugoj potrošiti jerbo još je navek kriza i penez ga premalo. Vsi znamo da se moremo pokriti sam tuliko kuliko nam je velika plafta.

Naš međimorski GeKa je dobil još jedno presudo i to od Visokoga trgovačkoga soda po šteroj mo je zagrebečka Ingra dužna (za posel v Libiji) platiti nekaj meje od tri milijone dolarov, a i kamate kcoj. Ne bi vam točno znal štera je to več presuda v korist naših međimorskih težakov, ali penezi nikak da dojdejo. To natezanje GeKaja i Ingre več traje duže od dvajsti let, i kuliko vidimo, tu pravica ne bode nigdar došla na svetlo dneva. Dej Božek da sam se fkanil.

Žetva več pomalem ide krajo, a naši poljoprivredni minister nebre nikak zrečunati počim bode seljakima platil kilo pšenice. Tak je vsako leto kaj nejpredi žetva mine unda se cena zračuna dok je pšenica več pospravlena. Jedini šteri ceno za pšenico dajo vum so naši čakoski mlinari. Oni nudijo 105 lipici za kilo (napisal sam v lipaj kaj bode več zgledalo). Nebrem vam reči kak jim šeft ide, ali so se javili naši sosedi z Dežele šteri nudijo 158 lipi za kilo. To jako lepo zgledi sam ne znam kak plačajo, a i kuliko košta foringa do prvoga melina v Deželi.? Seljaki so si navek, bar do ve, znali pregruntati pak, brzčas, niti ve ne bodo zahuzali.


Zvir:
(Što je ili bode odišel po riti k meši?)
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=category&id=301&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=category&id=301&Itemid=575)   
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine931i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine931i?mode=embed&layout=grey)                    i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/931/mnovine931i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/931/mnovine931i.pdf)     

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

"MEĐIMURSKI LEPI DEČKI / KI SU DEČKI" via Branimir Štulić, 04:05

"MEĐIMURSKI LEPI DEČKI / KI SU DEČKI" via Branimir Štulić (http://www.youtube.com/watch?v=K0bPN8jY9dI#)   
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 06, 2013, 09:58:49 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3578, 30.07. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Vu Hotelu Zagorje siem prognanikem su Zagorci bili pajceki

        Siem prognanikem su Zagorci bili pajceki. S tiem me zbilja raščemerila i tuo ji nemrem oprostiti. I doktorici je dala prezime Pajcek. Najprie sem mislila da je tuo doktoričino prezime kaj mi je bile zbilja čudne. Za takve prezime niesem nigdar čula.
        I otec ji je nestal v ratu. Se je to gerde i jake žalosne. Zbilja mi jih je bile žal. Muorali su gerde stvari preživeti, pretrpeti i potepati se kojkud. I rasplakala sem se nad njimi. Sejene! Kie oče da se za njega ima smilovanja i sam ga muora imeti za druge.


 
Moja znanica se vrnula z morja i donesla mi posujene knige. Rekla je da jih je se prečitala, zahvalila se, ali i prigovorila da su se preveč ozbiljne. Spregledavala je knige po policami pa sme prelistavale “Čudesne građevine svieta”, “UNESCO-ovu kulturnu baštinu”, “Dvorce Hrvatskog zagorja”, monografije o Trakošćanu i varaždinskemu grobju… Bile su ji preteške za nositi doma. Vu tem smo se spominale o knigami i čitanju. Največ je bila nezadovoljna z knjigu “Hotel Zagorje” Ivane Simić Bodružić.

- Zakaj? - pitala sem. - Kaj nemate radi ratne teme ili pak nemate suosečanja z mukami prognanikov? Pogotove Vukovarcov? Pak ta je knjiga par liet bila “hit” i muorali ste ju kupiti če ste ju šteli prečitati. F knižnice nieste mogli dojti na red. Autorica je po nje postala slavna i nagrađivana kniževnica.

- Nemam niš protiv. Pak niesem tak bezosečajna. Same mi se nie dopale kak je prikazala Zagorce. Si odreda su ji grdi i zaostali! Rieč kaj oni niesu šteli ni čuti. Kak se to vupala napisati?

Siem prognanikem su Zagorci bili pajceki. S tiem me zbilja raščemerila i tuo ji nemrem oprostiti. I doktorici je dala prezime Pajcek. Najprie sem mislila da je tuo doktoričino prezime kaj mi je bile zbilja čudne. Za takve prezime niesem nigdar čula. Znate, tak sem bila uvređena da sem mam išla na poštu iskat telefonski imenik da vidim je li takvi prezimen opče ima. A kak je prikazala onu curicu, Veroniku, štera ju je pozvala da ji pokaže zajčeke! Kaj ji nie došlo na pamet da se ona, kak prognanica, vu hotelu more tušierati, a da je pucica siromašna jer ni vode v hiži, pa ni tuša nema. Nje je se na selu smrdele. I zajčeka je vubila. Bedača nie znala da se zajčeka nesme jemati z legla i zvlačiti za vuha. Zamierila mi se njena napuhnjenost i kaj je podcenjivala se siromašne. Jesu bili prognaniki i ostali su bez sega. I otec ji je nestal v ratu. Se je to gerde i jake žalosne. Zbilja mi jih je bile žal. Muorali su gerde stvari preživeti, pretrpeti i potepati se kojkud. I rasplakala sem se nad njimi. Sejene! Kie oče da se za njega ima smilovanja i sam ga muora imeti za druge.

Onda je zastala nad knigu “Božja riječ u promišljanju trenutka” od Bone Zvonimira Šagija.
- Dobila sem ju na dar.
- A vi i to čitate? Kie bi rekel!
 - Zakaj pak ne bi čitala? O sem treba premišljati. Kaj nie tak? I vi ste nafčeni precenjivati prečitane.
- Onda mi i nju posudite - rekla je listajuč knigu. – S tiem se bum odmolila i otkupila za se griehe. Zate kaj sem čitala knige z prostotami. A bilo jih je!


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/vu-hotelu-zagorje-siem-prognanikem-su-zagorci-bili-pajceki.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/vu-hotelu-zagorje-siem-prognanikem-su-zagorci-bili-pajceki.html)
i(l)
(str. 25. sim
(vezilo funkcionera morti samo ograničeno vreme)
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3578.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3578.pdf)
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)         

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Dreletronic - Vumrl Mi Je Pajcek Moj!, 05:29

Dreletronic - Vumrl Mi Je Pajcek Moj! (http://www.youtube.com/watch?v=yypWzMRSDMU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 06, 2013, 10:01:51 poslijepodne
Čakajne po čako(v)ski
(Čakovec je dobil ime po vugerskemu grofu Čaku
 Dimitrije ili Dmitar Čak (vugerski Demeter Csák))

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurske novine,
e-vundano 29.07.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

Čakovčanci so i dale na čekanjo

Minuli petek sam čul na radio da se v Čakovco otpira fabrika štera bode delala šolce i da so joj gazdi v Osterajho. I to je još ne vse, rekli so još da bode v toj fabriki delalo cirka okoli dvestopedeset težakov. Fala dragomo Božeko kaj so i Čakovčanci doživeli kaj se otpre jedna fabrika, a ne kaj se sam zapirajo, gruntal sam si v sebi i počastil sam se z gemištecom. Kakšo srečo je mel Štef Kovačov, stopram se je sel v gradonačelničko foteljo i več otpira fabriko, gruntal sam si dale.Znate da sam mo malo i jalen bil. Morete si misliti kak sam zgledal poparjeni dok sam navečer videl na televiziji da so to fabriko otprli Priločanci. Za jif je to ne nikaj novoga jerbo se tam skorom vsako leto otpre nejmeje jedna fabrika, a Čakovčanci bodo i dale čakali, čakali, čakali.



I policaji kradejo. I to krim policaji. Da čovek ne poverje. On šteri je moral odvračati nas obične smrtnike od toga kaj nej ljucko jemali je sam to napravil. I kaj se unda pripetilo? Kam bo suza nek na oko, pak so tak jegovi pajdaši nabasali na svojega. Mam je dobil otkaza, kak je i red, ali mi nikak nejde v glavo: zakaj je to napravil? Pak nebrem veruvati da so v policiji tak male plače kaj si je moral dopunjavati hižnoga buđeta? Mortik pak ima jako hmanjo ženo, pak je preveč trošil po krčmaj ili pak, nedaj Božek, po kladionicaj i premalo je dimo nosil. Najbrž bi to bilo, hajdigpot je dobavljal pak ga je to poteglo, a ve pak ga je sreča ostajla i moral je negdi namiriti to kaj je zahuzal. Neje zel v pamet da ga je sreča ostajla, pak zato so ga i pajdaši našli z "rokom v pekmezo". Kak smo zazvedili čovek je več bil stareši, mortik je kak policaj bil več i blizo penzije, pak je još ne zazvedil da ne postoji kladionica gde vsi dobavljajo, a i gazda. Takši perpetum mobile je još ne zmišleni.

Došla je na red i državna matura za naše sredjoškolce i sredjoškoljke i tu se mam vidlo što je kuliko delal vu zadje štiri leti, a što pak je lenguzal. Kak i navek jedni so bili bolši, drugi so bili slabeši, a tretji so niti ne prešli na maturi. No, i mi Međimorci smo pokazali kuliko vredimo jerbo je naš Luka Cigler rešil maturu z matematike brez greške. Mogli bi reči još jeden novi Ajnštajn na falačko zemle med dvemi vodami. Vsaka čast Luki, ali ve se doma svadijo jegovi japa i mama na koga je dete? Verjem da se oni bodo dospomenuli, a Luka si je otprl širom vrata Matematičkoga fakulteta i brzčas je to ne zadjipot kaj smo za jega čuli i kaj se je minister za škole štel žnjim upoznati.

Fiskalizacija je sprovedena prinas v Međimorjo vseposot gde je to minister Linič rekel, pak je osvojila i čakoskoga pijaca. Kam god idete i gde god bilo kaj kupuvlete vseposot vam davlejo račune. Vse tak i nikak drugač kak je Slavek rekel. Znal je on da to bode nejpredi v Međimorjo napravleno jerbo smo mi Međimorci bogoboječi ljudi i navek smo bili vekši katoliki od pape. Vse si nekaj gruntam kak bode to prešlo pre našaj Dalmošaj šteri so odnavek jeli kruha brez motike i zobačili penez do šterih so porezniki ne mogli dojti. Najgerek sam kak bodemo mi kak turisti sprehajali i kuliko bodemo računi dobili na debeloj vodi? Još me nekaj gvinta: Je li bodo i ribiči prodavali ribe na brodicaj z računaj? Ili pak bode teh dvesto - tristo kil vsaki den prešlo isto kak i štiri - pet pušlov grincajga na čakoskomo pijaco? Ak več Dalmoši ne sadijo ribe, ne hranijo jif unda bi bar morali nekaj platiti v državno kaso zato kaj hasnujejo naše državno dobro. Brzčas bode Slavek nekaj i za jif zmislil. A mortik je več i je.

Još nekaj neznam kaj se te fiskalizacije dotikavle. Najme kaj, ne bi vam znal reči je li i one fraj žene štere prodavlejo svojo robo, očem reči, ono kaj imajo, pre onim kandelaberima šteri svetijo, je li i one morajo dati račune? A bil bi red, tak da ve morejo i moški doma pokazati račune i kaj se zna gde so pofratili one peneze šteri falijo od plače. No, verjem da se i tu moči dospomenuti za ceno i da je ne za vse cena ista, jerbo tu se nam moškima navek vejč nudi nek moremo zeti. Još si nekaj gruntam, pak to bi morale nekše strašno male kasice kaj zidejo v ženske taškice i ak jiv mi nemamo Japanci so to več zmislili.

Nejsam ruon tak malo na ovomo našemo sveto, vu ovoj Lepoj našoj, ali sam još nigdar, do ve, ne doživel kaj bi struja išla doli. Do ve navek je išla gori. I ne bodete veruvali ve so najempot stručnjaki v državnoj Elektri zračunali da i struja more biti faleša. Kak da se i v jivim glavama vužgala nekša vekša žarulja, pak je računica drugač zišla. Kaj nek rečem na to? Sam to da dok je vrag v sili i muhe žere. Najme kaj, z Evropom so došli i evropski strujači šteri nam nudijo falešo strujo. No, neje to nikša uvozna struja, to je ova ista štera i ve teče po našaj drotaj, ali ve bode faleša. Kuliko vidimo vse se more da se oče sam je i strujačaj nešči moral stati na žulj. Kak bilo da bilo, nam je važno da nam bode nekaj kunici v žepo ostalo.

Ve se pak moči voziti z peciklinom po Čakovco. Tak so rekli mladi čakoski gracki oci, tak so si oni pregruntali da je to jako dobro ili pak nejbolše za vse ljude šteri dojdo v Čakovec. No, ne se smeti voziti po celomo Čakovco samo po pedeset metrov v Štrosmajerovoj vulici, vulici Matice Hrvacke i Katice Zrinski. Skorom sam pozabil, smeti se voziti po parko i po glavnomo trgo. I to se nebrete voziti kak vi očete nego pomalem kaj nej smetali one ljude šteri hodajo pešice. Ve čakamo kaj zazvedimo kak se to tre voziti pomalem. Nej znati što bode dostigel one šteri letijo po glavnoj vulici med decom i starcima i šterima gracki redari morejo sam sol deti na rep, očem reči, zadji blatobran. Jako sam najgerek je li bodo i deca štera se igrajo i skačejo po parko, trgo i ovaj vulicaj po šteraj lečejo peciklini morali plačati kazno kaj smetajo peciklinaj. Doktori velijo da se je jako zdravo voziti z peciklinom, a doktorice da je još zdraveše hodati pešice, pak si vi zberite komo bodete veruvali.

Minuli petek sam čul na radio da se v Čakovco otpira fabrika štera bode delala šolce i da so joj gazdi v Osterajho. I to je još ne vse, rekli so još da bode v toj fabriki delalo cirka okoli dvestopedeset težakov. Fala dragomo Božeko kaj so i Čakovčanci doživeli kaj se otpre jedna fabrika, a ne kaj se sam zapirajo, gruntal sam si v sebi i počastil sam se z gemištecom. Kakšo srečo je mel Štef Kovačov, stopram se je sel v gradonačelničko foteljo i več otpira fabriko, gruntal sam si dale.Znate da sam mo malo i jalen bil. Morete si misliti kak sam zgledal poparjeni dok sam navečer videl na televiziji da so to fabriko otprli Priločanci. Za jif je to ne nikaj novoga jerbo se tam skorom vsako leto otpre nejmeje jedna fabrika, a Čakovčanci bodo i dale čakali, čakali, čakali.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=21068:akovanci-so-i-dale-na-ekanjo&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=21068:akovanci-so-i-dale-na-ekanjo&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine932i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine932i?mode=embed&layout=grey)                    i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/932/mnovine932i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/932/mnovine932i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Čaukej me čaukej Baurico…

Kavaliri - Baurico - TV Spot
, 02:41

Kavaliri - Baurico - TV Spot (http://www.youtube.com/watch?v=f6pZZkcvviA#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 07, 2013, 09:46:10 poslijepodne
Letne bakanalije: baka-nalije (naleje) vodu v levor

(bakanalije (latinski: bacchanalia) su v grčke (rimske) religije bili festivali vina posvečeni bogu Dionizu (Bakusu)).

* * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zagorski list
e-vundano 25.07.2013.

Iz bakine pučke bilježnice

 Šte ima peneze, kuplje se vu muoru

" Da bi ti morje...Moj brat je skore vmrl gda se preladil na morju, gda ga je vu čamcu bura vlovila. Skora ga je  silni veter zaliknul i mokroga sega prepuhal i mama je upalu pljuč dobil i ležal je dva tjedne vu bolnice na Sušaku. Je, tuo ti je morje : Fine dok je mirne i tople, a vrag gda se voda digne vu zrak i gda mrzli veter z severa obrne ", klimala je glavom baka nesklona morskim radostima.
 
Piše: Zoran Gregurek



Šte ima peneze, kuplje se vu muoru, a šte nema, doma vu lavuoru. Je, i šte ima peneze,sinek dragi, ima ženjsku krasnu, a šte nema - debelu i masnu. Šte ima peneze, i je finuote sake, a šte nema - same požirake, govorila je naša hraščinska baka Ivka, pučka savjetnica.

A da li su nekad naši stari išli na ljetovanje na more ?

" Jaj, kakve morje ?! Tuo su išli same bogatuni i velikani šteri su plivali vu penezi i šteri su z suobu sluge i sluškinje na morje peljali da ih i tam služiju. Ja kak dijitete i muoja brača jedva sme do potoka došli da bi se okupali, a naši starci nigdar vu životu nijiesu bili na morju. Ja sam prvi put morje vidla gda sme išli z našiem velečasnim na Trsat. Onda sme se i mi pucke išle tracat vu morje. Bile je mrzla voda kak led, ali sme mi senek zašli vu vuodu. Tak sme se nagutali slane vode, da sme saki pokle spili litru malinofca ", prisjećala se baka lijepog izleta i svojeg prvog susreta sa velikim morskim plavetnilom.

Što je baka mislila o moru '

" Da bi ti morje...Moj brat je skore vmrl gda se preladil na morju, gda ga je vu čamcu bura vlovila. Skora ga je  silni veter zaliknul i mokroga sega prepuhal i mama je upalu pljuč dobil i ležal je dva tjedne vu bolnice na Sušaku. Je, tuo ti je morje : Fine dok je mirne i tople, a vrag gda se voda digne vu zrak i gda mrzli veter z severa obrne ", klimala je glavom baka nesklona morskim radostima.

Baka je imala recept za idealan odmor ljeti.

" Ja sam furt vuoljela gore i friški zrak, špancieranje po šume, bijiežanje po trave i kupanje vu kakve slatke vode,vu jezercu ili puotuolu, da te oči ne pečeju gda glediš vu vuode. Onda nekam na klupu ili na deku i raspresteš strošek i vudri po puohanomu čučeku i domačomu paradajzu. Još kupica vina k tome i mama se bu čula pesma.A more naj bu Dalmatincom, šteri po danu spiju i peneze od stranjskih ljudi broje kaj se pri nji kupljeju i daju im konak, a navečer vu klijieti od kamijienja (konoba) ijeju slane črve (ribe) i popijievaju. Nem rekla, pesme su im lijiepe, same kaj ih ja male razmem pak more same za njimi gundrati i cvileti.

O jakomu suncu, kak da si vu šamuotne peči, nem ni govorila, jer tak sunjčece zažar, da se on bijieli kamen vužge. Jedine da legneš vu lad, pod jelu i da piješ njihov črni gemišt bez kisele vode (misli na bevandu) i glediš Dalmatinke ili Dalmatince. Znaš kak se popijieva : Ajde Dalamtinka smeđa, daj namaži mi leđa (smijeh)", zapjevala je na kraju našeg druženja baka.

http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/ste-ima-peneze-kuplje-se-vu-muoru-1 (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/ste-ima-peneze-kuplje-se-vu-muoru-1)

Citat:
Chi non ha “lavora”… = gdo nema levora…

Jadranko će lent(an)o iliti polehko...

Chi non lavora non fa l'amore - Adriano Celentano, 03:06

http://www.youtube.com/watch?v=Cyw9VFK9FCs (http://www.youtube.com/watch?v=Cyw9VFK9FCs)

Varaždin Jazz band - Međimorje kak si lepo, 03:08

Varaždin Jazz band - Međimorje kak si lepo (http://www.youtube.com/watch?v=sby3Mw5uxBw#ws) 
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 12, 2013, 10:02:36 poslijepodne
Mali (Ko)pri(vča)n(e)c
(Zakaj imam rada Kro-privnicu?)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Glas Podravine,
2013-07-26

Mama na kvadrat

Mali princ

        A Englezi? Pa ti su ponoreli skroz. Osim kaj piju u čast malog princa otprli su kladionice za sve i svakaj. Prije neg se rodil mogel si se kladiti na spol, a onda na ime. Sad se pak klade koju bu prvu reč progovoril i dal bu nasljedil crvenu kosu od strica Harrya.
        A roditelji? Oni pak još uvek pod navalom i eksplozijom hormona izjavljuju kak ga budu sami odgajali i ne budu angažirali dadilju. Ja pak razmišljam da otprem kladionicu do kad budu zdržali bez nje. Do Velke Gospe ili Sesveta?

Piše  Sonja Jurlina



        Rodil se mali princ. Svi su najenput ponoreli. Moj mozak do tad nije ni registriral da je vojvotkinja Kate trudna. Svi su bili uzbuđeni. V London se sjatilo ljudi s svih strana sveta ne bi li prisustvovali ovom velikom događaju. Žene su pekle torte. Muži su nazdravljali s potocima šampanjca i pive. Pucalo se žestoko s Green parka nakon kaj je došel na svet.
        Ja skontala tek kad su portali na fejs digli vijesti da je rođen novi budući britanski prestolonasljednik. Kad su već navalili onda i ja bacila oko, pročitam kolko je teški dugački i još koji detalj, ali nigde mu nema imena. To me rasrdi. Kaj je delala ta mama da nije smislila ime devet meseci dok ga je nosila pod srcem? Kaj je zabila? Iznenadilo ju? Mališa je došel na svet i mam je dobil zlatnu žlicu v zube, ali ne i ime. Za to im je trebalo puna tri dana. Da se dogovore kak se bu zval. Vele da je to još super brzo kolko inače potraju dogovori i pregovori. Sva sreća da mi nismo kraljevska obitelj pa smo već u rodilište došli s imenom, v rezervi smo imali i muško i žensko, kaj nebumo doma išli s otpusnim pismom i praznom crtom.
        Onda doznam još neke detalje koji me uvjere da sam sretna kaj nisam plave krvi. Kraljica je navodno inzistirala da na porodu budu prisutni i predstavnici Vlade jer dok se ona nekad porađala tom je svečanom činu prisustvoval državni tajnik. Ali s obzirom da je od tak prešlo pol stoljeća, ipak je polek stola stajal samo princ William. Pred 50 let bilo je normalno da pri porodu prisustvuju državni dužnosnici ili ministri. Divno. Zamišljam si da dok jafčeš i urlaš i skidaš sve svece s neba jer ne znaš gdi ti je glava, a gdi rep, pri stolu stoji naprimjer naš ministar financija Slavko.
Hm. Morti to ni nebi bilo loše, bi se od muke žene mort puno prije porađale. Na njemu bi bilo samo da stoji sa strane i predstavlja rodilji neku od svojih guba ideja. Vodenjaci bi tad pucali ko od šale, a trudovi bi u svega par minuta dosizali maksimum.
        I tak je mali princ već drugi dan došel doma. Mama je zišla z rodilišta kaj da joj nije ništ. Kaj da se nije ni porodila. Nije se ta vlekla kak magla ko ja. Nit ridala suze pri svakom novom savladanom metru. Ona je zišla pred svjetinu nasmijana od vuha do vuha.
        A jadna li im majka sad kad na njihovu rezidenciju navale silne strine i vujne u babinje. Košare s picekima, purama, rezanci, jajca, vino, torte. Kam budu s svim tim?
        Mališa je već i prije neg je došel doma u svoj kimbać dobil od omiljenog obiteljskog draguljara narukvicu za mamu u koju more pospremiti malo kremice za slučaj da treba premotati guzu daleko od kuće. Bivša australska premijerka mu je naheklala mini klokana, neki skladatelj mu je skladal uspavanke isključivo i baš samo za njega, a dobil bu i posebni novčić kojeg dobivaju sve kraljevske bebe.
        A Englezi? Pa ti su ponoreli skroz. Osim kaj piju u čast malog princa otprli su kladionice za sve i svakaj. Prije neg se rodil mogel si se kladiti na spol, a onda na ime. Sad se pak klade koju bu prvu reč progovoril i dal bu nasljedil crvenu kosu od strica Harrya.
        A roditelji? Oni pak još uvek pod navalom i eksplozijom hormona izjavljuju kak ga budu sami odgajali i ne budu angažirali dadilju. Ja pak razmišljam da otprem kladionicu do kad budu zdržali bez nje. Do Velke Gospe ili Sesveta?

Citat:
KRO-PIVNICA  KOPRIVNICA
PRE-PORODNA FEŠTA ILITI

RENESANSNI FESTIVAL 2012. 


Program 30.08.-03.09.2012.
http://www.renesansnifestival.hr/onama.php (http://www.renesansnifestival.hr/onama.php) 
http://www.renesansnifestival.hr/ (http://www.renesansnifestival.hr/) 

(Delo na) vide(l)o:
RENESANSNI FESTIVAL 2012 Koprivnica, 03:30

http://www.forumgorica.com/dogadaji/koprivnicki-renesansni-festival/ (http://www.forumgorica.com/dogadaji/koprivnicki-renesansni-festival/)

Aurora band Koprivnica-Podravska krv, 03:40

Aurora band Koprivnica-Podravska krv (http://www.youtube.com/watch?v=6JZdccu6YXU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 14, 2013, 11:02:56 poslijepodne
Međimurske novine,
br. 933, 02.08.2013.
e-vundano 06.08.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

Nejlepše je na falačko med dvemi vodami

Deca se oženijo več dok imajo tridesti let, posla nemajo, sami živijo, očem reči, stanuvlejo jerbo se mi jivi starci moramo i za to pobrigati, za režije se ne moramo niti spominati, a oni imajo sam jednoga posla kaj deco napravijo i kaj mi vnuke dobimo. Da čovek ne poverje, teško jim je i toga posla delati. Dok so se morali skrivati i dok so greha delali unda jim je to išlo od roke (no, najte me krivo razmeti, ne ruom od roke), a ve dok jim je vse dopuščeno ve se fkrej vlečejo ili pak so se več zavolili. Ve jif je tak teško kcoj dotirati, a dok bodo stareši unda bi i oni šterili biti japice i mamice. A pitam vas: kak? Vsaki od nas mora svojega posla naprajti, jerbo smo mi stareši deco naprajli, a vnuke si nabremo sami, to nam morajo deca. Tak je to odnavek, pak niti denes nebre nikak drugač biti.


Piše: Jožek radnik


Ne znati da je to hapilo, ali več hajdig dugo traje kaj se mladi vlečejo fkrej od  ženidbe. Nebrem reči da se mladi ne parijo. Fala dragomo Božeko kaj je tak. Zmislim se kak denes, a bilo je to, ne tak zdavnja negdi v krčmi v brežnomo hataro. Sobota navečer, krčma puna mladih, tamburaši igrajo kaj se žice smodijo, puce sedijo za stolaj i furt se zgledavlejo da bodejo jif dečki došli zvat plesat. Ali nikaj od toga, dečki pijejo na šanko i niti se ne zglednejo prema pucaj. Morem vam reči da sam ostal do fajrunta da vidim kak bode to, itak, zišlo. Furt je bilo isto, tamburaši so igrali, dečki so pili, a puce so čakale. I ve mi rečite kak se od te mele more jesti kruh. No, to je još ne vse: posle se dečki čudijo ak jim nešterni stareši ili pak več i ožejeni odvlečejo puce. Pak nebrejo one sam čakati i čakati, a vsi znamo da i žensko telo svoje oče. Vsa je sreča kaj je ne vseposut tak i kaj se drugdi, ipak, dečki i puce najdejo i probajo najti zajedničkoga jezika (i ne sam jezika). Kuliko sam mel za čuti da jim to iskanje čuda leži ide v parko ili pak vu kmici, ali ga ipak najdejo. Hodajo vam unda te mladi 6-7-8-9 let kaj jim se ne bodo pajdaši smijali kak so se prefletno oženili. Hodajo tak dugo kaj se zavolijo jeden drugoga, pak se unda tua veza, na vse zadje, i restepe. Ipak je prsten navek bil te šteri je moža i ženo držal skupa i kaj so ne, čim so se malo poštricali, vsaki odišli na svojo strano.

No, neje sam of zlatni prsten to vse držal na kupo, več i on drugi, još bole zlatni (bar tak veli sosed Pišta) šteroga žene nejvečpot skrivlejo (če duže dale tak kaj ga vse bole i bole vidimo) med svojaj nogaj. Najte me krivo razmeti, ali je glavneši bil of drugi prsten šteri se ne vidi, jerbo ak se je on vejčpot nucal vse je štimalo. I deca, dok so došla, so vse to držala skupa. Ali denes vam je čistam drugač, denes vam deca spijo skupa posle tri mesece otkak so se zgledali i počeli hodati i unda vam toga lepoga posla, posle šteroga se dobavlajo deca, delajo tak kaj nej dobili deco i kaj jim deca nej pokvarila živleje. I v temo se tak zvežbajo kaj unda dok se, ipak, oženijo i dok očejo ne znajo deco naprajti. Negda nam je ne lefko veruvati, ali je hajdigpot tak. Deca se oženijo več dok imajo tridesti let, posla nemajo, sami živijo, očem reči, stanuvlejo jerbo se mi jivi starci moramo i za to pobrigati, za režije se ne moramo niti spominati, a oni imajo sam jednoga posla kaj deco napravijo i kaj mi vnuke dobimo. Da čovek ne poverje, teško jim je i toga posla delati. Dok so se morali skrivati i dok so greha delali unda jim je to išlo od roke (no, najte me krivo razmeti, ne ruom od roke), a ve dok jim je vse dopuščeno ve se fkrej vlečejo ili pak so se več zavolili. Ve jif je tak teško kcoj dotirati, a dok bodo stareši unda bi i oni šterili biti japice i mamice. A pitam vas: kak? Vsaki od nas mora svojega posla naprajti, jerbo smo mi stareši deco naprajli, a vnuke si nabremo sami, to nam morajo deca. Tak je to odnavek, pak niti denes nebre nikak drugač biti.

Verjem da vsi znamo ono staro, kaj ne bodem rekel, starinsko, pučko izreko: Teško je z ženami, a još teži brez jif. Tak velimo mi moški za žene, a brzčas bi to žene mogle reči i za nas moške. Dok si vsaki od nas vu svoji hiži, pre svojemo televizoro ili pak svojemo kompjutero, grunta i premišlavle unda nikaj ne bode od živleja skupa. Vidite kaj se pripeti dok nam standard raste. Kak gud malo, ali raste i unda dojde do toga kaj smo sami sebi dosta. Ne bi vam znal reči kak je to živeti sam? Ne bi znal kaj delajo jedni ili pak drugi dok jif srbi negdi doli, između? Je li si moški sami operejo toga svojega veša ili pak hodajo k nešternoj sosedi ili pak dovici kaj jim ona pere? A još meje znam kak je to z ženaj štere so same: Je li si one same frfrajo tam negdi izmeđo ili pak je minister za zdraviče i tu (po kurikulimu) zmislil nekšo zamjeno. Nebrem veruvati da te ljudi, šteri so na leta sami, ne nucajo jedni druge i da vse morejo sami. Isto tak ne verjem da je tak teško magaditi partnera kaj se ljudi i žene zapirajo v svoje hiže, nikam ne hodajo, nikoga ne nucajo i furt, mesto črez obloke, gledijo v televizore ili pak kompjutere. Gruntam si da je, ipak, nejhuje vu živlejo da se nemaš s kim posvaditi. Za vse ostalo si i moreš nekoga najti, makar za kratek čas, ali za svajo jako teško. Pitajte bar one šteri jako dugo živijo.

Videl je čakoski gracki načelnik kak so priločki policaji dobili pecikline, pak je unda ne štel kaj bi jegovi čakoski bili hujši, pak je on i jim kupil pecikline. Ne znati je li se bodo policaji smeli voziti z peciklinaj po čakoskoj glavnoj vulici ili bodo se morali okoli voziti kak i vsi drugi. Najte me krivo razmeti, nemam ja nikaj protiv peciklinov, ali ne razmem zakaj se čakoski gracki oci srdijo dok se jim veli nek si poglednejo malo v Prilok ak očejo videti kak zgledi jeden kreden i uspješan grad. Kuliko vidimo mladi čakoski gradonačelnik je počel gledati prema istoko tak da bi se Čakovčanci mogli, črez jedno vreme, i nekše fabrike fčakati.

Zbira se nejlepši međimorski dvor, vrt ili pak vrčak, očem reči, grunt. Moram pofaliti onoga komo je to palo na pamet. Mi Međimorci smo takši kaj furt šlajdramo i nebremo biti na mesti. Moramo nekaj delati, kak mi tak i naše vredne žene, i to se nejbole vidi vu vrto imed cvetjem. Verjem da bodo ve i te vredne, kaj nebom rekel, zlatne roke došle vum, na svetlo dneva. Odnavek se pripovedalo da je nejlepše v Međimorjo, v cvetnjako med dvemi vodami i to, kak znamo, sam zato jerbo je to falaček zemle na ovomo sveto, kak veli Zvonkec Klemenčić, šteroga je Božek za sebe ostavil i unda ga je nam Međimorcaj dal kaj se bodemo za njega brigali i na njemu živeli. A znate zakaj je nejlepše živeti na falačko zemle med dvemi vodami? Međimorje je kak žena: reka Mura je kak desna ženska noga, a reka Drava kak leva i unda vam nebre nikak biti čudno kaj nam je nejlepše na falačko med dvemi nogami, očem reči, vodami.

Več dostik dugo je prinas v Međimorjo suša. Dežđa ga nega niti za lek. Malo, malo se ravna, ali nikak da se hapi cureti. Nej znati kak to vse bode zišlo, kaj bode z kalamperom, kuruzom, sadovjom, goricaj, jerbo metereologi dežđa ne vidijo niti na krajo tunela. Fala dragomo Božeko kaj smo pšenico poželi, ali smo tu ne nikaj zaslužili, očem reči, ono kaj smo od Paromlina dobili neje dostik niti za stroške štere smo meli. Slabo se precednik Zoki, i jegov poljoprivredni minister, brigajo za nas. Ve dok treba ve nikaj ne kukuričejo, sam so stiha. Štel sam vam pravzaprav reči da suša smeta vsima sam partizanki ne. Ona raste kak da bi jo nešči vsaki den zaleval. Moramo jo sfondati ak očemo kaj ne bodemo kihali i kašljali kak nam kašlja država. Ak nam je več država betežna unda nek bar bodemo mi zdravi.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=21200:nejlepe-je-na-falako-med-dvemi-vodami&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=21200:nejlepe-je-na-falako-med-dvemi-vodami&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine933i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine933i?mode=embed&layout=grey)                     i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/933/mnovine933i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/933/mnovine933i.pdf) 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Carevi - Dojdi, dojdi Barek (Lijepom našom 2012), 03:11

Carevi - Dojdi, dojdi Barek (Lijepom našom 2012) (http://www.youtube.com/watch?v=PvLEW-W3IyQ#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 17, 2013, 10:53:12 poslijepodne
Međimurske novine,
br. 934, 09.08.2013.
e-vundano 12.08.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

Mlinar ne za drugo kaj ga skopil

          Minulo je čakosko glavno proščeje Prcinkulovo. Pater Stanko čakoski župnik, dekan i međimorski gvardjan je obslužaval 354. proščeje, a čakoski turistički težaki so meli svoje, stopram, 49. Prcinkulovo. Tu smo mam zazvedili da so se turistički težaki čuda kesneše hapili ili pak so čuda kesneše zazvedili za Marijico Kraljico Anđela.

          Mlinar ne za drugo kaj ga skopil, več se mo je tretji melin ftopil. Verjem da vam je poznata ta naša  stara i lejpa međimorska pesma. A ona mi je napamet pala da sam zazvedil kak se ftopil melin na Muri pre Svetomo Martino, očem reči, v Žabniko. Nej znati gde je mlinar bil i gde je (i čijo) sneho žegetal, a Mura kak je več to globoka voda je, makar je i suša, ona je škrmljala i hitila Melina na kolena. Morem vam reči da je to bilo nekak vu isto vreme, dok je mlinar hital sneho na kolena ili jo je poleguval, Mura je to isto naprajla z melinom.


Piše: Jožek radnik


Minulo je čakosko glavno proščeje Prcinkulovo. Pater Stanko čakoski župnik, dekan i međimorski gvardjan je obslužaval 354. proščeje, a čakoski turistički težaki so meli svoje, stopram, 49. Prcinkulovo. Tu smo mam zazvedili da so se turistički težaki čuda kesneše hapili ili pak so čuda kesneše zazvedili za Marijico Kraljico Anđela. Pak smo niti nej mogli preveč očekivati od turističkih težakov vu ona, kak se to veli, olovna vremena 1964. leta da je proščeje v Čakovco došlo z cirkve vum na v ulice. Pitate me kak sam to zazvedil da se to pripetilo? Kaj kak sam, sam od 2013 oduzel 49, pak je to ne tak teško. No, idemo mi na proščeje , a statistiko bodemo prepustili profesoro Kapuno jemo to ide čuda bole nego meni. Morem vam reči da je proščeje bilo jako lepo, kak ono v cirkvi, tak i ono na vulici. Najbrž mi je čakoski gradonačelnik stiha pošepetnul da bode patra Stankija zel za savjetnika Gordano Vrbanco i Ivani Maltar jerbo on ima tak čuda spametnih predlogov i kaj se turistov v Čakovco dotikavle, tak da bi bil veliki greh ne to skoristiti dok je još gvardjan tu. Furt si nekaj gruntam kak so to bila lepa dva proščeja, i dragi Božek je bil zadovolen tak da je i vreme bilo lepo, ne sam lepo nek i vroče, ali je ne curelo. Probajte si ve pregruntati, skupa z menom, kakše bi to proščeje bilo da so se ta dva proščeja skupa obslužavala?

Nejveč je, ipak, bilo ljudi v četrtek navečer da je Jelena Rozga došla k nam popevat. Od teh vsih ljudi pol jiv je ne niti poslušalo Jelico, ali so došli na gvirc, langoše, gemišt ili pivo. Morem vam reči da se je tijam do našega grunta čulo Jeličino popevaje i to tak jako  kaj mi se mama žalila da so joj kokoši prestale nesti. Ne bi se štel mešati, ali mami se mora veruvati. Spominal sam se posle z Jelicom i pital sam jo kaj joj je nejlepše v Čakovco? Kaj iz topa mi je otpovedala: gradonačelnik! I joj se mora veruvati!

Na drugoj strani Čakovca pak nam je popeval Duško Lokin.. Čim sam čul da nam on dohaja moral sam ga iti pogledati kak zgledi. I morem vam reči isto kak i pred 40 let. Jedino je ne tak fleten i neje skočil doli z pozornice. Frizura mo je ista kak i 1974. leta da je popeval pre Svetomo Roko, mogel bi reči da se je niti ne počesal od unda. I niti jedno sero las nema. Kak sam jalen tomo čoveko, kak je on lefko preživel svoje živleje i nikše je ne mel stresove. Ak je do ve ne mel unda mo nek tak lepo i dale bode. Prosil sam ga nek mi pokloni flance za frizuro i obečal mi je. A on je navek bil čovek od reči. Pitajte bar žene!

Nebrem veruvati da kukurikač i minster za zdraviče v Zokijovoj vladi, gospon Rajko Ostojič, krade i vara doktore i medicinske sestrice. Još bi razmel da krade i doktore, a vara sestrice, ali ne on krade i vara i jedne i druge. Vsi znamo da nam je zdraviče nejvažneše na sveto, a doktori, sestrice i minister se svadijo dok mi betežni čakamo na red. Bode videl minister kak mo bode vgaslo v pipi dok bode jempot zbetežal pak ga doktori i sestrice zemejo pod svoje. Unda bode mam zazvedil kakši je to posel šteroga kak minister (e moj, Rajko) neće ve pošteno platiti. Znuom da je ne lefko niti ministro, ali mora se nekaj dospomenuti ak nečemo meti betežne ljude. Brzčas se čudite kaj se ja v to mešam? Pak kak se nam, včera sam počel nekaj kašljati, gemišti mi smetajo, a i žena se buni, tak da se pomalem ravnam k doktoro. Pozabil sam bam reči da se mi nekak pomalem zdiže. Dobro ste me skužili, na tlak sam mislil.

Malo, malo naši policaji po cestaj nemajo kaj delati jerbo se mi vsi pelamo kak Božek zapoveda, pak jim unda načelnik Kruno zmisli nekšo akcijo Alkohol. Morem vam reči da smo se na zadjoj takšoj akciji minuloga meseca fest obrukali. Nejveč je napuhal mladi Priločanec i to meje od dva promila. Gde je to od ne tak zdavnja da so te rekordi bili prek tri, pak i bliže štiri promila? Prosim vas lepo, kakši je to rekord ispod dva. Trebali so ga poslati nazaj tua gde je bil i nek se još malo dotanka. Pak se bodo ovi v Zagrebo smijali z nas Međimorcov. Mi tulikše gorice imamo, pune lagve vina, a spijemo tak malo. Nekaj je brzčas ne vredo z nami. Moral bi nešči tem mladima reči da ak očejo dostiči nas stareše da za to morajo furt trenerati, a ne sam kaj dojdejo na utakmice. Z takšim pristupom bodo ispali z ekipe, a policajima bodo zeli posla.

Mlinar ne za drugo kaj ga skopil, več se mo je tretji melin ftopil. Verjem da vam je poznata ta naša  stara i lejpa međimorska pesma. A ona mi je napamet pala da sam zazvedil kak se ftopil melin na Muri pre Svetomo Martino, očem reči, v Žabniko. Nej znati gde je mlinar bil i gde je (i čijo) sneho žegetal, a Mura kak je več to globoka voda je, makar je i suša, ona je škrmljala i hitila Melina na kolena. Morem vam reči da je to bilo nekak vu isto vreme, dok je mlinar hital sneho na kolena ili jo je poleguval, Mura je to isto naprajla z melinom. Tulikša leta smo toga Melina delali i lišpali, a ve nam se je prek noči ftopil. Rekli bodete da je tak i z snehom, štero je mlinar na leta nagovarjal, ali ona se posle nasmijala, poravnala si je fortoga, pobrala gačke i zadovoljna odišla dimo. A Kaj bo ve z melinom? Pozabil sam da je tu načelnik Francek šteri je več fljučnul v roke i ne bode čuda vode preteklo prek melina i on bode znova delal. No, da se razmimo, ali z novim mlinarom, šteromo bode sam melin na pameti, a ne i ljucke snehe.

V onomo minulomo tjedno smo se oprostili od negdašjega čakoskoga gradonačelnika Brankija Šalamona, šteroga je smrt našla na dužnosti precednika Grackoga vječa. Vsi so rekli, a i ja se žnjimi slažem, bil je dober čovek i nekaj meje od dvajsti let je bil bil v čakoski i međimorski politiki. Najbrž je ne bilo lepo kaj je nišči od glavnih partijacov ne došel na sprevod. Došel je jedino zagrebečki gradonačelnik Milan Bandić. Istina božek, neje se ftegnul prebleči, pak je došel v belaj hlačaj, ali je ipak došel, makar se je nišči od negdašjih jegovih partijskih pajdašov ne štel žnjim spominati. Vsa sreča kaj si je župan z svojim zamjenikom zel cajta, pak so ga malo zastajli v Čakovco i neje mam odišel nazaj v beli Zagreb grad. Dnevi Prcinkulovoga, a za gosta so gracki oci ne meli cajta'


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=21303:mlinar-ne-za-drugo-kaj-ga-skopil&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=21303:mlinar-ne-za-drugo-kaj-ga-skopil&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 64. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine934i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine934i?mode=embed&layout=grey)                     
i(l) str. 64. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/934/mnovine934i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/934/mnovine934i.pdf)

Citat:
Mlinar v krčmi

Žena išla v melin, nesla vreče,
mlinar pak jo dzodi požegeče.

Naj me, dragi mlinar, žegetati,
kaj mi nebo fertof ves meljnati.

Mlinar ono jemle kaj ga nejde,
zato pak mu se bez hasna prejde.

Mlinar hodi se okoli šanca,
zabil je na kolo deti lanca.

Mlinar ljubi snehe i devojke
rajši nek bi trdil v kompu spojke.

Gazda dene na vreče zlamenje,
mlinar pak potvarja se kamenje.

Mlinar f krčmi navek halaburi,
a vu kompu voda več brburi.

Mlinar f krčmi pije, halaburi,
melin pak vu vodi navek šlafuri.

Mlinar ne za drugo kaj ga škropil,
vezda mo se bode melin ftopil.

http://fly.cc.fer.hr/~kkolac/popevke.htm (http://fly.cc.fer.hr/~kkolac/popevke.htm)

http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg34552/#msg34552 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg34552/#msg34552)

Vide(l)o:
Žiga i Bandisti - Međimurska Erotska, 04:09

Žiga i Bandisti - Međimurska Erotska (http://www.youtube.com/watch?v=bOnKo0zg0_0#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 17, 2013, 10:56:05 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3579, 06.08. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Čije su zaprav ceste, makar i one srebrne?

Onda se, kak obične, spomenek prenesel na druge područje bez veze s pesništvem i z romantikom. Na ceste. Ove naše ceste štere Vlada oče dati f koncesiju, maker kak bile srebrne. Ili morti i zlatne?
- Pa kaj je nje? A čije su zaprav te ceste? - pitali su se. – Je, istina nišče jih z Hervatske nebu odnesel kak je tumačil jeden bivši precednik Vlade. Ali zakaj jih onda daju nekemu šteri bu na njimi zarađival? Drukčeše jih ne bi štel. Profit bu nosil van, a Hervatsku još jakše osiromašival. 

 

Pokle recitala “Srebrna cesta” v dvorišču Starega grada, gda je več bile zahladile, sprešetala sem se s prijateljicom po gradu, posedela na klupi kre Kazališča i pospominala se z ljudmi šteri su tud prehajali i zastavljali se pred nami. Zadržala sem se dost dugo, a gda sem išla doma, zestala sem se s prijatelji štere je večernji hlad zmamil z stana.

- Kaj vas nie strah tak kesno hoditi po vani ? – pitali su me znajuč da sem preživela več tri pokušaja pljačke (jeden i uspešan). – Pa gdi ste bili?
 - Na “Srebrni cesti”.
- Kakvi cesti? – čudili su se ne znajuč za sakelietne dogajanje v Starem gradu.

A ja sem jim onda pričela opisivati onie liepi ugođaj gda su “dušice” okoli mikrofona i po štengami Muzeja požmirkavale, a klauni se poigravali okolo. Odnekud odzgor se začule recitieranje Krklecove pesme “Srebrna cesta”, a publika se stišala v očekivanju kaj se bu dogajalo. A onda su pesniki z Varaždinskega književnega društva čitali svoje, kakti humoristične tekstove (zate su tu bili klauni), jer da je stanje v društvu depresivne. Kaj če nam još i pesimistične popefke! Med čitanjem tekstov je Lukrecija Oreški popevala po amerikanski. Spuštala se nuoč. Jake romantične!

Onda se, kak obične, spomenek prenesel na druge područje bez veze s pesništvem i z romantikom. Na ceste. Ove naše ceste štere Vlada oče dati f koncesiju, maker kak bile srebrne. Ili morti i zlatne?

- Pa kaj je nje? A čije su zaprav te ceste? - pitali su se. – Je, istina nišče jih z Hervatske nebu odnesel kak je tumačil jeden bivši precednik Vlade. Ali zakaj jih onda daju nekemu šteri bu na njimi zarađival? Drukčeše jih ne bi štel. Profit bu nosil van, a Hervatsku još jakše osiromašival. Još se čujeju glasi da ceste ni trebalo ni delati, da je radi nji vanjski dug jake narasel, a da su denes prazne. Onda smo se zmislili da su se z cestami hvalili oni šteri su i onda gda su se nekoje od njih delale bili na vlasti i da su jih zvali po imenu jenega bivšega ministra šteri se z gradnjom tie cest jake proslavil. Pa kie je onda kriv za dug? F te naše političke zmešarije zgledi si - i nišče. Kak se ljudi fletne spreoberneju! Nastrugali buju same oni šteri niesu krivi nič i šteri dva ili triput se plačaju, kak npr. oružje z šterim su pokle vudrili po nami. Tak bu i s cestami. Promašaje buju platili “zarobljeniki samoupravljačkega mentaliteta”!

Ironija je vu tem kaj je graditelj cest najožal baš na ceste. I to na inozemne. V megle. Prešel bi pune bolj da mu se to pripetilo doma. Pri nam je se vedre.


Zvir:
 http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/cije-su-zaprav-ceste-makar-i-one-srebrne.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/cije-su-zaprav-ceste-makar-i-one-srebrne.html)
i(l)
(str. 21. sim
(vezilo funkcionera morti samo ograničeno vreme)
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3579.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3579.pdf) 
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)           

Citat:
Več tri dana

Zapisal: Franjo Hrg


Več tri dana jaših ja z Varaždina.         (jašem)
Otpala je momu konju potkova.

Kovač majstor potkuj moga konja ti.
Da ja dojdem svojoj miloj ljubici.

Gred, Greda, malo mesto ravnica.
Tu me čeka moga srca ljubica.


Vundano v knige „Pesme z Varaždina i okolice“ Stjepana Mikca

* * * * * * * * *

 Z naroda v srca

Popularni pučki napev „Več tri dana“ zapisal je ivajnski (ivanečki) glazbenik, novinar i pisec Franjo Hrg. Nu, ova se pesma i rajneše rada popevala na varaždinske i okolne svadba i zabava, a des se doživlava kak autentična varaždinska starogradska, „varoška“ popevka. Maker je narodna, ne spomijnu ju veliki etnomuzikologi  teri su prevučevali baščinu ovoga kraja: nabumo ju našli ni v Žgančove zbirke „Narodne popevke Hrvatskoga zagorja“.
Senako, „Več tri dana“ zapisana je – v srca. Skup z pesmami „Ja sem Varaždinec“ i „Varaždinu na placu“, daklem ravnopravno z stihi teri su najbližeši sakomu pravomu Varaždincu. I tekstom i melodijum, „Več tri dana“ zaizres je pravi mali licitarski izdelek, topel i drag poput gverca i prščejnarske vuspomen z detinstva.


Zvir:
Denis Peričič: „Varaždin – uz stare gradske bedeme“,
1996, Vall 42 Varaždin

* * * * * * * * *

Crne strele - Vec tri dana jasem ja z Varazdina.wmv, 02:47

Crne strele - Vec tri dana jasem ja z Varazdina.wmv (http://www.youtube.com/watch?v=RzPC4b_yGz8#)

Citat:
POT - Plemenita Občina Turopôlska
https://sites.google.com/site/turopole/Home/plemenita-opcina-turopoljska (https://sites.google.com/site/turopole/Home/plemenita-opcina-turopoljska)
http://turopolje.hr/ (http://turopolje.hr/)

(SREBRENI IL ZLATNI) POT:
Več tri dana jašem ja z Varaždina...

Pot Vec tri dana, 01:59

Pot Vec tri dana (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Kolovoz 21, 2013, 09:13:37 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3580, 13.08. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Kak premogaditi ove dneve?

Kak premogaditi ove vruče dneve ak se ne vupate na vulicu, neg čitajuč i gledajuč TV? Ste morti zbegli prienos natrkavanja v Sinju ili proslave Dana domovinske zahvalnosti, pobjede v Domovinskem ratu i braniteljev?  Med slavljeniki je bila i ex-premijerka i pošpotala  fučkare šteri su svoju veštinu viežbali baš dek je govoril precednik Vlade, maker je on pokazal več milosrdnosti za njih neg si drugi šteri su se f te prigode naslikavali pred mikrofoni.

I tak me ona zmislila na nagrađenu pesničku zbirku našega varaždinskega pesnika, pripovedača i romanopisca, prof. Željka Funde. V naslovu zbirke je pitanje: Gdje je Jadranka Kosor? Pak f Kninu! Kak i  teden dni prie f Trakoščanu!. Kie bi rekel da vrabečni Željkec tak za Jadranku spitavlje? Ali ne zanima njega same ona. Jake ga zanima i sudbina kajkafščine šteru derži za književni jezik i puno kajkafski piše.


 Pokle več zbirk popevki, knjige pripovetki i bavljenja haiku pesmami,  napisal je i veliki roman “Ljudeki” v šterem je prikazal pune ljudi z varaždinske preteklosti  šteri su vu nje ostavili nekakšni trag. Morti si i niesu bili takvi kak jih je prikazal. Nieje ni najvažnejše je li ili je nie o njimi kaj sfantazieral, neg kaj misli o kajkafščine i kak ju koristi. Fnogi se vu tem i ne slažu z njim. I zate je mesto kakvega uvoda ili (kak on veli) predpovede, napisal pismo M. Krleži z kojega citieram jen diel:

“Kaj drugo neg vsem tem korizmenem našeptavcom, černoriscom i piskutavcom v truc reči da je ta mertva i mertvim spreklicana reč još navek glavnja goruča med tem denešnjum našum bekavum, mutlastum bedastočum na materinskom jeziku kaj se denes pod cimerom “Kajkavska poezija” kramari, v temu kokodakanju i betežljivomu kipočastiteljnomu bolvanjstvu, treba tem kermežljivem kukurjavcem jenkrat za navek poškaklati gluho, kosmato vuho: kaj vi diletanti i kajzleri znate kaj bi harmonija kaja pravzaprav biti imela.”

Kak se z ovega vidi, jake se buni radi othitavanja kajkafščine kak književnog jezika i zagovarja njegve revitalizieranje. A male se i podruguje  denešnjim kajkavskim pesnikem kak i dijalektologem. Dr.Zvonko Kovač je na jene promocije rekel da se bez “Ljudekov” više nemre pisati nijena povest kajkavske kniževnosti. Kie ima strpljenja za 500 stranic romana, more se dobre zabaviti.“Ljudeki” su pisani na predilirske književne kajkavščine,  s krležijanskom podrugljivnostju i “sočnimi” pučkimi rieči za “one stvari”. Ak je pokle tega romana išel na spoved, morti je naš Željkec dobil veliku pokoru.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/kak-premogaditi-ove-dneve.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/kak-premogaditi-ove-dneve.html)
i(l)
(str. 21. sim
(vezilo funkcionera morti samo ograničeno vreme)
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3580.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3580.pdf)   
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

Citat:
Nagrada za najbolši neobjavleni rukopis

Intervju
Željko Funda, dobitnik “Gervaisa”:

Morti je semu kriva Jadranka Kosor…

 
Autor: Kim Cuculič
9. listopada 2011.

Kajkavizeral: LK
 
Glede naslova zbirke, rekel bi da se prvenstveno dela o svevrsnomu »gimmicku« (give me), daklem, probajnu da se privleče pažna čitatela buduč je ime premijerke med najpoznatešemi v Hrvatske ter se ona sakoga na ov ili on način dotikavle, pojašnava Funda


Željko Funda ovoletni (2011.) je dobitnik kniževne nagrade »Drago Gervais« za najbolši neobjavleni rukopis »De je des Jadranka Kosor?« Tak je dokončalo prosudbeno poverenstvo v sastavu Milorad Stojevič, Elis Deghenghi Olujič, Maja Hrgovič, Ivica Prtenjača i Robert Bebek. Prema rečmi poverenstva, sedamdeset i četiri pesme z nagrajene pesničke zbirke predstavlaju jasnu, kompaktnu i skroz artikuleranu celinu.

Željko Funda rođen je 1950. v Varaždinu, de živi i dela kak profesor engleskoga jezika v Prve varaždinske gimnazije. Diplomeral je komparativnu kniževnost i engleski jezek na Filozofskomu fakultetu v Zagrebu. Član je Društva hrvatske kniževnikov. Vuvrščen je v brojne zbornike i antologije kajkavske poezije, kak i v mnoge mednarodne zbornike i antologije haiku-poezije. Do sada je vundal devet knig.
.............................

Brutalna poezija

Pesme ze zbirke su neke suprotno od pesmi v proze i ja je zovem »pripovesti v stihi«.
Makar se dela o narativnej poezije, ja si vumišlam da su one zbog sve intonacije neke novo v hrvatske poezije. Od sake oj-dni bi se zaizres mogla napisati pripovest.

    Predsednik žirija Robert Bebek rekel je da je vaša poezija jako direktna i brutalna. Slažete li se z tum konstatacijum i jel vas je na pisajne takve vrste poezije nagnalo vupravo društvo v teromu živimo?

– Donekle. Pesme su zaizres okrutne, naturalističke, divle, vulgarne, strašne jer pripovedaju o takvomu aspektu života. Zato me društvo i trenutek v teromu živimo nesu natirali na pisajne ove knige. V sakomu društvu i v sakom povesnomu trenutku ima stvari kakve se opisuju v me knige. Na priliku, v dobro vuređene Švicarske il, još bolši primer, v vuzorne Norveške. Sečate se ke se tam pripetilo predi dva meseca?

Treba znati da se stalno dogajaju nesreče, ludi smrtno zbetežavaju, nekoga vubiju, vuz-nas žive Neroni, Stalini, Torquemade. No istovremeno deca se rajaju, dogajaju se zlatne medale, postoje ludi kak Mater Tereza, Albert Schweizer, Florence Nightingale, negdo kak ja dobiva krasnu nagradu itd.

Život je sakoga trenutka i lep i mrski, i lak i strašen. Bez jenoga aspekta on ne-bi bil potpun i zanimliv, ne bi bil ludski. V tome je i naše prokletstvo i naša nagrada.


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg41098/#msg41098 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg41098/#msg41098)

Citat:
prof. Željko Funda

divotna večer


bilo je sparno i vruče
celu večer motali sme se po našemu sitiju
bili sme v pet, šest luknji
vse jedino starkenjci il bebači
nigde normalne ljudske face
bilo je il doma v popizditis il po cugu pa v park
kupili dve litre pive i dva deci vinjaka
več ne bilo love


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg41101/#msg41101 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg41101/#msg41101)

V hladu.mp4, 01 :15

31. Smotra dečjoga kajkavskoga pesništva "Dragutin Domjanič"
Sv. Ivan Zelina, 22.10.2011.

V hladu, Magdalena Cukor, 6. r(azr)ed
OŠ Šemovec,Trnovec Bartolovečki
Pelatelica: Đina Bobetič

V hladu.mp4 (http://www.youtube.com/watch?v=a55Bru9k_qw#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 07, 2013, 09:04:25 poslijepodne
Međimurske novine,
br. 935, 16.08.2013.
e-vundano 19.08.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

Štefova zapadna demokracija


Piše: Jožek radnik

Kaj nam je Evropa donesla? Ve bodemo mogli hodati na posel i v Evropo, prek negdašje meje, a ne sam v Prilok. A što bode mogel hodati na posel vum z Međimorja i služiti eore? Oni šteri nekaj znajo i oni šteri vredijo.
Več ve stranjski hantlari lojsajo po Lepoj našoj i po našemo falačko zemle med dvemi vodami i iščejo mlade doktore i doktorice šterima nudijo posla. Ve vidite, mi smo to našo deco zaškolali, dali smo jim v roke kruha i unda dojde nešči stranjski z pušlekom eori v rokaj i maše jim pred očima. Rečite mi, prosim vas lepo, što od vas ne bi odišel za takšimi penezi šteri se mo nudijo, a prinas se minister Ostojić svadi i z doktoraj, doktoricaj i z sestricaj sam kaj bi jif čim meje platil. A toga ga v Evropi nega, tam dok čovek (ili pak žena) dela za to i dobavla plačo. I to vsaki mesec.
Ve vidite, mi bodemo ve pak ostali sam škola za naše puce i dečke, a ono kaj jif mi nafčimo to bodo hasnuvali drugi, šteri morejo vejč platiti. Ve je došlo na svetlo dneva i to, zakaj je Evropa pravzaprav nas nucala! Verjem da ste čuli, i to ne sam jempot, da je Međimorje naše malo Mala Švicarska, to so čuli i ovi v Evropi i zato so tak napijali kaj mi dojdemo v Evropo jerbo so ovo pravo i veliko Švicarsko ne uspeli nagovoriti. Ili pak so Švicarci prefrigani i znajo da je Evropa nek tak dobra kak se pripoveda, pak so ne šteli žnjom posla meti.

Negda so Varaždinci gledali prek Drave k nam i gruntali so si kak si ti Međimorci morejo to vse naprajti i kak tak spametno delajo. No, ta so vremena zdavnja minula i čakoski gracki oci, več na leta, gledijo prek Drave vu Varaždin i vidijo da naši sosedi Zagorci idejo na pre, a mi stojimo, očem reči, tuhnimo. I to je još ne vse: ne sam kaj Čakovca i Čakovčance pretiguvle Varaždin, nek jim to isto delajo i Priločanci. Dok je Dragec bil glavni Prilok je postal poznati po celoj Evropi, a i širje. Dok ste spočitnoli nekomo v čakoskoj grackoj upravi mam se resrdil jerbo je Prilok premali kaj bi se mogel meriti z Čakovcom. To je nekaj jako slično z ženama. One vse iščejo velike, a kak ga takših ne dosti morajo biti zadovoljne z onima kaj najdejo. Tak so čakoski gracki oci nej šteli priznati da Prilok ide napre i da si Čakovčanci v Priloko peneze služijo. Nejleži je nekoga zametati jerbo tak ne moraš priznati da si slab i da ne znaš kaj bi napravil i kak bi se zvlekel vum z te nevole. A vreme sam i de i ide. Prilok je, z vremenom, vse vekši i vekši, vse vredneši i vredneši, a Čakovec tuhni. Pred leto-dve sam falil Priloka, pak mi je gradonačelnik sprepovedal jednoga vica, a kak sam vam ne jalen bodem vam ga ja i vam sprepovedal: Fata i Mujo so se oženili i črez par meseci je Mujo odišel, kam drugam nek v Dojčland kaj nekaj preskrbi za svojo novo i mlado familijo. Muje ga ne dugo bilo dimo, a Fata je ne mogla zmagaditi i podlegla je sam kaj zadovoli svoje telo. Pomalem so vsi moški v seli došli na red, a nešterni jalnuši (ili pak pravi prijateli) so to javili Mujijo. Neje dugo trelo i Mujo je doletel dimo. Još si je praf niti ne sel več je navalil na Fato: Kaj ja to čujem, štrumfaš se z celim selom? Fata ga je milo pogledala i otpovedala mo je: Dragi moj, Mujica, pak kaj ti je to selo, tridesti hiži? Vsaka sličnost z Prilokom je čistam slučajna, očem, reči: Kaj je Prilok grad kaj se bodemo mi žnji ravnali - pitali so me čakoski esdepeovci? A kaj pak je unda Čakovec?

Zazvedili smo, po zadjemo popiso, kak največ dece nosi imena Ivica i Marica. Zel sam si cajta i malo sam globleše pogledal vu to statistiko (ne v kupico) i morem vam reči da je to ne baš dokraja točno. Najme kaj, Ivici i Marici ga nejveč na krsto i v cirkvaj, a med onima šteri ne delajo stisko v cirkvi tam ga nejveč Ivici i Dragici.

Kaj ne bodete rekli da vam nesam rekel: krade se na vse strane i vse do čega se dojde. Ne so ve na meti sam bakreni žlebi na hižaj, kradejo se i kotli za peči rakijo, kradejo se penezi (gde toga još ima), krade se zlato, mobiteli, kompjuteri. Leto je, vručine so velike, vsi se držimo hlada, delamo propuha i luftamo hiže i zato vas prosim kaj bi zaklepali vse kaj morete jerbo tati nigdar ne spijo. I još nekaj, nebodete veruvali, ali nešči navek pazi i zna da vi idete na urlab, a da ste doma. Vse kaj morete deti pod ključ denite, a i pesa pustite ako ga imate. Nigdar se ne zna da more nešči dojti i da nekomo nekaj treba kaj vi imate. Nadjam se, da smo se razmeli.

Več ste mislil da nam nikaj rekel o čakoskoj demokraciji, ali vse vu svoje vreme. Ve imamo čas, pak vam morem to pomalem spripovedati. Čakoski gracki kotar, i to on zapadni, je održal konstituirajuću sjednico i za precednika vjeća so zebrali nejbolšega med sobom, a to je bil z bradom i glavom Ivek Kirin. Dok so večniki zbirali nikomo je ne smetalo to kaj je on hadezeovac, jerbo je on nejbolši (čitaj: nejsposobneši) od vsih novih kotarskih večnikov. Tak je to bilo prvi den, ali drugi den, dok je to zazvedil čakoski Big Brader, (čitaj: gradonačelnik Štef Kovač) mam je Ivek zgubil vse svoje sposobnosti, a levim večnicima se je naglo vužgalo svetlo i rezbistrilo vu glavama i zazvedili so da politika stanuvle i v grackaj kotaraj. Štef je poništil konstituirajuću sjednicu kotarskoga vječa, poništil je Iveka kak precednika, strgal je zapisnika i hitil ga je v kanto za smetje (bio otpad). I nej sam to, mam je znova nakup pozval vse vječnike i to tak fletno kaj so ovi desni niti nej ftegnuli k sej dojti, a ne kaj bi došli na zestanek. Ali što je ne došel brez jega se mora, tak da so levičari zebrali svojega i gracki kotar zapad je zafremani. Gradonačelnik Štef nam je vsima pojasnil da so tak zapadni birači šteli jerbo so zebrali pet levičari, a sam dva hadezeovce. Tak je to bilo v kotaro, a dok se konstitueralo Gracko čakosko veče tam je ne trelo tak naprajti kak so birači šteli. Najme kaj, v Grackomo večo leva koalicija ima 12 večnikov, a ostali imajo devet, ali neje nikom na pamet palo da bi ovi drugi morali meti potprecednika veča, nek so vladajući vse zeli sebi. Isto tak, odbori Grackoga veča imajo po pet članov, a vladajući so v jif zarivali po štiri svoje, a sam jeden je od ovih drugih. Nej tre biti preveč spameten da bi se zračunalo kak je to 80 procentov, a na izboraj so dobili 52. Kuliko vidimo neje demokracija za vse ista, a niti pak vsaki den jerbo je zestanek v zapadnomo kotaro bil v tork, a gracko veče v četrtek. Ili pak to zavisi od gradonačelnika, da se na štero nogo stane? Ali sam čul da si je ve obrnul posteljo tak da se vsako jutro staja na levo nogo. Vsaki zna kaj mo najbole paše, tak i on. Ali demokracija bi morala bit za vse jednaka!


Zvir:

http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=21446:tefova-zapadna-demokracija&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=21446:tefova-zapadna-demokracija&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine935i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine935i?mode=embed&layout=grey)                       
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/935/mnovine935i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/935/mnovine935i.pdf)

Ronald Braus,Iva Ranogajec & Ilirci - Oj, Štefek, Štefek (Krapina 2012) Nove popevke HQ, 03:18

Ronald Braus,Iva Ranogajec & Ilirci - Oj, Štefek, Štefek (Krapina 2012) Nove popevke HQ (http://www.youtube.com/watch?v=-wB7ox5vevU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 07, 2013, 09:05:05 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3581, 20.08. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Ona popievlje bielemu golubu i črnemu labudu

Ovie put vam predstavljam Mirjanu Pospiš, vučiteljicu, pesnikinju, članicu VKD-a i Hrvatskoga društva skladatelja, školovanu solopevačicu i “kantautoricu”.Ona ne popieva ideološki sumnjive pesme, neg o svemu bielemu golubu i črnemu labudu. Nieje dosegla slavu svoje velike prezimenjače Ruže, ali je v zabavni glazbi dospela na solidne meste, maker se ne reklamiera z škandali.


 
Pokle sakega mojega teksta nieki mi govoriju pohvale, a nieki pak prigovore. Jeni očekuju več šaljivoga i vicov, drugi veliju da mi je humor preveč stišani i “med redi” i da bi tu i tam nekoga trebala “još jakše podbosti”. Jeni veliju da preveč piem o kniževnemi temami, a nekoji bi šteli več društvene kritike. Meni pak je najvažnejše spoznanje da se te moje kolumne, takve kakve jesu ipak čitaju

Kolumna je potekla od zamisli da največ pišem o knigami i članem Varaždinskega književnog društva, ali kak vidite, zaletim se i na druga područja kulture, a tu i tam nekoga i podbodem. F preteklom tednu je bile kojčega vriednoga podbadanja, ali sem se odlučila ovie put nie vu te pehati, neg predstaviti nekoga domačega z glazbene scene. Na te se scene stalne nekšni ogenj vužiže kak npr. onie pod pete Marku Perkoviću. Ne smeta njegve prezime neg njegva ideologija (Kajin) pa zate do ve nie smel imeti koncerta v Istre. Baš me zanima za kulike stupnjev se bu preobrnul sviet pokle njegvega koncerta i jel bu i gda bu Severina vu nebe zeta.

Ovie put vam predstavljam Mirjanu Pospiš, vučiteljicu, pesnikinju, članicu VKD-a i Hrvatskoga društva skladatelja, školovanu solopevačicu i “kantautoricu”.Ona ne popieva ideološki sumnjive pesme, neg o svemu bielemu golubu i črnemu labudu. Nieje dosegla slavu svoje velike prezimenjače Ruže, ali je v zabavni glazbi dospela na solidne meste, maker se ne reklamiera z škandali. Sudeluje v pune glazbeno poetskih dogajanj. Pervi put je javne nastupila na svečanosti duhovne glazbe v Zagrebu pa pokle i na Krapinafestu i bila Pervi glas Zagorja. I na Kajkavskimi popefki f Krapine je nastupala ze svojimi skladbi, a na “Danima smijeha” 2007. je od dvoje nagrađenih dobila Brončani pleter.

Nastupa z vuglednimi glazbeniki kak npr. z Adamom Končićem, Valentinom Geci, z Kavaliri, Kvartetom Gubec i drugimi. Vundala je i CD Moj crni labude s 30 skladb štere popieva prateč se na gitari. Popiefke i piše da bi jih vglazbila i otpopievala. Prečtejte si njenu popefku.Čtejte ju kak da pritem poslušate njen čisti zvoneči glas.


Imela sem dragoga

Z večera je veter zapuhal
i kak da sem čula tvoj glas,
a vani je dišalo cvetje – 
kak negda bilo je se.

Ti si tu, dragaš mi lasi,
od radosti drhtim sa,
al prešli su najlepš časi,
se stalo je – došel je rat!...


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/ona-popievlje-bielemu-golubu-i-crnemu-labudu.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/ona-popievlje-bielemu-golubu-i-crnemu-labudu.html)
i(l)
(str. 21. sim
(vezilo funkcionera morti samo ograničeno vreme)
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3581.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3581.pdf)
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

Citat:
Moj crni labude - Mirjana Pospiš, 04:25
http://www.youtube.com/watch?v=tsPzP7u1qAI (http://www.youtube.com/watch?v=tsPzP7u1qAI)

Mirjana Pospiš i Kavaliri - "Gda bi bili si kak mi", 03:17

Mirjana Pospiš i Kavaliri - "Gda bi bili si kak mi" (http://www.youtube.com/watch?v=Gv_Fp015Jds#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 08, 2013, 08:39:57 poslijepodne
Na čeladi fakla, pancér, karabinjér,
ti, mulec božji, štimaš da buš oficér!
Mala Maša takšnih je metulov zežgala pet jezer,
General Praunšperger, hudi krobatožder,
se Turopolce je poklal, stekli pes i zver,
kak bogatuš, kavaler,
vrnul se je v Belveder.


Zvir:
Verbuvanka, Balade Petrice Kerempuva (Ba-ladni Krleža)
http://hr.wikisource.org/wiki/Verbuvanka (http://hr.wikisource.org/wiki/Verbuvanka)

Citat:
Zagorski list br. 306 / 21.08. 2009.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE
Z mamičine pučke (japo)teke

Kakva bu mala meša, takva bu i jesen


- Kakva bu Mala meša (8.rujna), takva bu i jesen. Jer se veli da kaj Mala meša donese, to veter dva meseca ne odnese. I ond ake bu lijiepe, tak bu do drugoga tjedna vu 11. mesecu. A lijiepoga vremena, ake Buog da, je dosta do Martinja. Pokle more biti i dežđa i snega i smrzavice -


Obširneše:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg2599/#msg2599 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg2599/#msg2599)

Citat:
Zagorski list br..307 / 04.09.2009.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE
Z mamičine pučke (japo)teke

Šte pokle male meše kosi, nad peči suši



- Šte pokle male meše kosi, te nad peči suši. Jer ak je gazda tak luoši i nemaren da je čakal da ga zadnja kuoša – otavič, zalovi kre Male Meše ili još pokle Nje, loše mu se piše. Ta se trava slabe suši jer su i noči več mrzle, ima megle i velika je vutkina v jutre. Zate jaosiga onomu šteri kosi pokle uosmoga rujna


Obširneše:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg2815/#msg2815 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg2815/#msg2815)

Citat:
Mala Meša 09 - Dubranec
Piše: Slavko Stepanić

Jesensko sunce obasjalo je vukomeričke brege a majka Boža dubranska pozvala punu hodočasnikof da dojdu knje.
Ni to bilo kak negda, kat su mnogi Turopolci teri su imali trsje v dubranjske fare došli na prespolovo i v rano jutro se peške zaputili k Majke Bože dubrajnske. Mužike su posle meše igrale na tri meste a prasetina se tržila sekut okolo cirkve. Breg okoli cirkve bil je pun sveta, pevalo se f cirve i išlo okolo ontara.


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg3365/#msg3365 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg3365/#msg3365)

Cinkuši - Kak' je Štef videl Majku Božju, 05:09

Zdigel je čašu. Spustil je nebo.
Videl ju je zato kaj ima čisto srce.

Cinkuši - Kak' je Štef videl Majku Božju (http://www.youtube.com/watch?v=GQ0ZDgUhud0#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 09, 2013, 10:34:41 poslijepodne
Međimurske novine,
br. 936, 23.08.2013.
e-vundano 26.08.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

Plaža v Priloko, cirkus v Čakovco, a Eržika na Belico…

Cirkus je pak došel v Čakovec. Sam dragi Božek zna kuliko let ga ne bilo pravoga cirkusa v Čakovco, očem reči, pravoga cirkusa za deco. Najbrž bi i mi stareši ostali brez cirkusa i sličnih huncvutariji kakše sam tam moremo videti, da ga ne političarov. Fala politiki i političaraj kaj nam prepravlajo čuda vsega i to još vejč vsega nek se more videti v pravomo cirkuso. Jedina je falinga kaj nas to i čuda košta. A što nam je kriv, pak smo si jiv sami zebrali.


Piše: Jožek radnik


Vsako zlo za nekše dobro. Nebodete veruvali, ali nekak se lepše živi, nekak se leži diše, a i svetlo na krajo tunela je vse jakše i jakše, nekak čuda bole sveti dok je vlada na urlabo. Prosto rečeno, da čovek ne poverje kak mo je lepo kaj mo je minister Linič več mesecdni ne nikaj lohnil po praznaj žepaj. Ak se on nadja da bode nekaj našel v težačkaj žepaj unda je on coprnjak, a ne minister. More najti sam ak predi nekaj nutri ftekne. Nikaj je, mesec dni, ne podražilo, osim trajekta, a i benzin je doli odišel. Nekaj si gruntam: da ga ne „kukurikačov“ brzčas bi Lejpa naša bila tua obečana zemla.

Vsa so leta ista, očem reči, slična so jedna drugomo kak jejci jejco. Tak vam je v Međimorjo, Čakovco, a tak vam je i v Priloko. Prilok vam napriliko, več par let, vsako leto dobavla plažo na Dravi. O njoj se Priločanci hapijo spominati v junjušo dok počnejo vručine, a včuhnejo v augustušo, posle Velike meše i posle tretjega dežđa. Prosim vas lejpo, kak bode, i da, nekaj z toga ak se to vse dela po nejvekšaj vručinaj dok niti trava ne raste? A vsi znamo da je i Dragiši negda, a i Ljubeko ve, nejlepše vse delati v hladovini.

Marjan Novak nas i ovo leto pozivle na Sejam v Radgoni. Negda smo hodali glet kaj se vse tam nudi da nas je meja z Janezima rezdvajala, a i to nam je bil zgovor kaj smo od hiže odišli, a pravzaprav smo išli na kotlete, šnicline ili pak nekaj drugo finoga kaj so nam nudile Mojca, Špela, Tina ili pak Urška z svojimi joški v premalaj, očem reči, prekpreveč napetaj nedrčekaj i prekratkaj minicaj. A posle smo se nažveglali kak se to šika na pravomo sejmo. Hapili smo trositi kozarce pod šatorom v Radgoni, a dotankali smo se, z kupicaj v rokaj, vu Svetomo Urbano jerbo je to domača gruda, domača jezeropot sprobana pijača, a i auto sam zna dimo z naših domačih goric. Kak sam več rekel, na Sejem v Radgono nas zove (zovi, samo zovi) Marjan Novak, naših međimorskih šumi listek (i to ne mali, nek on malo vekši) tak da sam siguren da niti ovoletošji Sejem ne bode prešel brez nas. Otkak smo se priženili v Evropo so i ove naše novine postale evropske, očem reči, međunarodne, pak morem prek jif poslati glasa i v Deželo: Mojca, Špela, Tina, Urška…, čakajte nas, fanti z Međimorja spet prihajajo!

Jožek (moj imejak) Šimunko je počel lohniti po povjesti Međimorja i iskati sela štera so zginula i oče nam reči zakaj so, itak, zginula. Tak je došel do sela Đurđijanec štero je zginulo z kugle zemaljske. Što bi drugi za to mogel biti kriv nek Turčini. Đurđijanec je bilo čistam malo selo i to je Turčinaj nej bilo teško napraviti ak so mogli rezrušiti i sfondati Novoga Zrina, plek Doljnje Dubrave, šteri je bil čuda, čuda vekši. Štel sam mojega imejaka vpotiti nek poišče kam so zginuli Radeki, šteri so bili, v poljo, izmeđo vanoski Prelogi i Totovca, što denes živi v Prališčo, štero je bilo izmeđo Strahoninca i Poleva, a isto sam najgerek kak je v Enkejevici, štera je na cesti od Svetoga Roka prema Celinaj. Kuliko poznam Jožekovoga nemirnoga duha on nam bode vse to zazvedil kaj ne bodemo živeli v našem Međimorskomo cvetnjako, a ne poznamo vse naše sosede. Jožek, jesi čul, računamo na tebe!

Ivek Međimorec z Svetoga Križa čistam lefko, očem reči, onak iz zajebancije vleče desettonskoga kamijona i zdiže menše aute. Čim se to zazvedilo, za Prcinkulovo, počeli so se javljati oni jalnuši šteri to ne verjejo, a ne bodete veruvali, javil se i Čak Noris, šteri bi se štel najti z Ivekom kak bi se zazvedilo što je, itak, jakši od jiv dva. Da Ivek ne bi nikaj vredil ne bi Čak Noriso počelo šepetujiti v riti.

Cirkus je pak došel v Čakovec. Sam dragi Božek zna kuliko let ga ne bilo pravoga cirkusa v Čakovco, očem reči, pravoga cirkusa za deco. Najbrž bi i mi stareši ostali brez cirkusa i sličnih huncvutariji kakše sam tam moremo videti, da ga ne političarov. Fala politiki i političaraj kaj nam prepravlajo čuda vsega i to još vejč vsega nek se more videti v pravomo cirkuso. Jedina je falinga kaj nas to i čuda košta. A što nam je kriv, pak smo si jiv sami zebrali.

Čitam tu za nekše sfingere šteri so se dotepli, na tjeden dni, v Međimorje naše malo. Iskal sam v novomo rečniko ministra Jovanoviča kaj so to sfingeri, ali sam ne mogel najti. Odtepel sam se do sosede France, štera vse zna, pak i ono kaj se je još ne niti pripetilo, ali mi je niti ona nej znala reči kaj je to za nesnago. Obišel sam vse gracke kotare (a i onoga zapadnoga), ali niti tam so mi ne znali reči, a načelniki i pročelniki so mi još na urlabo. V knjižnici so mi rekli da so to pederi, a ovi v muzejo so se ne z tem složili. Pre čakoski gracki vuri so mi rekli da so to oni kaj se motajo okolo gole riti, ali so mi nej znali reči je li je to ženska ritica ili pak muška rit. No, nekaj je nej ruom po redo ak so došli k nam na kvartelj i unda so se skrivali kaj jif na bodemo vidli. A da so tak vredo kak nam očejo dopovedati i da so jako penežljivi, ali unda mi je jako čudno kaj so ovi turistički težaki z Rovinja natirali to zlatno kokoš. A vsi znamo da Istrani imajo nosa i znajo kak turistima zvleči peneze z žepa.

Ste čuli na kaj je Eržika došla? Počela je prodavati posodo po Belici, a neje davala Liničove račune. Zgovarjala se na to da so oni v Hungariji ne čuli za Liniča. A vsi znamo da neznanje nebre biti zgovor. Makar je Eržika mela minico, dobro je zgledala, a i balkoni so bili čistam vredo potprti, nikomo je ne smetalo to kaj je malo trdo govorila po naški, ali so Beličanci nej mogli prejti prek računov. Ak oni morajo davati račune za svoj kalamper, šteri raste na međimorskoj zemli i šteri je sedempot špricani, unda mora davati i Eržika ak oče z našaj bogoboječaj Međimorcaj trguvati. Nišči je ne pital, a kaj Eržika nudi za desert? Mortik je ona bila prepravlena i za probno kuhanje jerbo vsi znamo kak ona dobro meša i da je po mešanjo došla na dober glas. I nej samo na glas!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=21627:plaa-v-priloko-cirkus-v-akovco-a-erika-na-belico&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=21627:plaa-v-priloko-cirkus-v-akovco-a-erika-na-belico&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 64. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine936i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine936i?mode=embed&layout=grey)                       
i(l) str. 64. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/936/mnovine936i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/936/mnovine936i.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Cirkušlec
(Cirkuski ringlšpil zvrti kak cure-kušlec)

Kušlec pri Lotrščaku - Zagrebu u čast 1988, 03:36

Kušlec pri Lotrščaku - Zagrebu u čast 1988 (http://www.youtube.com/watch?v=eYnc63qwmZM#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 09, 2013, 10:50:33 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3582, 27.08. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Seljaki naviek najožaju

Zvali su f pomoč i Precednika Vlade, ali on se duge branil šutnjom. Onda su zvali i Precednika Države. On je najavil sastanek za deset dni. Znal je da se bu dotad policija aktivierala. No, dogodile se čude. Premijer se prikazal i rekel da seljake razme, da z nečim muoraju orati i da se zemlja nemre orati s plugom. Da traktor same, meste konjev, vleče plug, to mu v tem času nie opale na pamet. Zmotale ga je tuo kaj je moral obznaniti da nema više štrc-mrc. Reda mora biti! Penez ga nie i nebu jih! A zakaj je tak duge dvojil? Morti radi peljuzganja v morju ili zate kaj ga je mučil “prigovor savjesti” kak i babicu Jagu. V međuvremenu se buna rastepla. Seljaki su trdili da buju išli do kraja. I jesu! V svoje garaže! Nešterni kuruznicu silirati, a neki, kak npr. jeden z varaždinske okolice, na morje.

 
 
Male je zahladile, ali bu ovelietni kolovoz ipak zapamčeni po vručinami, suši, tuči, jeni neuspeli oluji, po fiskalizacije, protesti radi neplačanja posla, prietnjami štrajkem zdravstvenih delatnikov i seljački buni ili onem kaj je naš Precednik Vlade imenoval kak prosvede poljoprivrednih proivođačov. Misli da je ime seljaki neprimerene. Zbilja jake obzirne.

Seljakem, štere je nie sram zvati se tak, prigovarja se zakaj blokieraju ceste z traktori. Fnoge pak jake smieta rieč traktor. Tuo jim v sviest prizivlje 95. poznatu po traktorijadi (zna se več kakvi). A kakve bi traktore i mogli seljaki imeti, gda su one s perve traktorske ere pretirali na istok? Morti su to i napravili zate da bi kupili nueve i skupe i z njimi mogli paradierati po cestami i blokierati promet. Onak, čist za štrof oniem na vlasti. Zate je minister poljoprivrede rekel da su seljaki dobili svoje i da ne buju dobili veču cienu za pšenicu. Pune je pripovedal, a oni su onda iskali njegvu ostavku i šteli mu gnjoj dopeljati v dvorišče. Prietnja zbilja nie bila pametna. Pozabili su kak je gnjoj skupi pa bi minister mogel još i do kakvi penez dojti za njega. Da si plati put v Brisel! Kak god da se obrne, seljaki furt najožaju.

Zvali su f pomoč i Precednika Vlade, ali on se duge branil šutnjom. Onda su zvali i Precednika Države. On je najavil sastanek za deset dni. Znal je da se bu dotad policija aktivierala. No, dogodile se čude. Premijer se prikazal i rekel da seljake razme, da z nečim muoraju orati i da se zemlja nemre orati s plugom. Da traktor same, meste konjev, vleče plug, to mu v tem času nie opale na pamet. Zmotale ga je tuo kaj je moral obznaniti da nema više štrc-mrc. Reda mora biti! Penez ga nie i nebu jih! A zakaj je tak duge dvojil? Morti radi peljuzganja v morju ili zate kaj ga je mučil “prigovor savjesti” kak i babicu Jagu. V međuvremenu se buna rastepla. Seljaki su trdili da buju išli do kraja. I jesu! V svoje garaže! Nešterni kuruznicu silirati, a neki, kak npr. jeden z varaždinske okolice, na morje.

Sigurno se vezda pitate zakaj ja o semu temu pišem ak bi trebala pisati o knigami i popiefkami? Pa i štiela sem, ali preiskavajuč kniževnu produkciju VKD-a, niesem našla niš prikladnega na temu denešnjega teškega življenja i buntovništva. Ak je kie kaj i pruobal, tuo je proglašene za nemodernu ruralnu tematiku. Tu i tam, se najde nekaj o goricami, trseki, klopoci, mošteku i kletimi, ali grozdje još nie zrele i branje je daleke. Prie bu Špancirfest! Spral bu nam gorčinu.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/seljaki-naviek-najozaju.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/seljaki-naviek-najozaju.html)
i(l)
(str. 21. sim
(vezilo funkcionera morti samo ograničeno vreme)
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3582.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3582.pdf)
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(Dan)gubec
Gubec iliti gubitnik
Gubec iliti gubavi

Joj mene joj - Kvartet Gubec, 02:03

Joj mene joj - Kvartet Gubec (http://www.youtube.com/watch?v=A9WCtHygRvw#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 12, 2013, 11:08:37 poslijepodne
Zabadaf ti je cr(k)vene oltare / (Br)oz(S)tare*, Kristušove il Titušove slike lizati če nesi čovek

* Stari – jen od (V)alternativne pseudonimov Tituše Kumrovečkoga (Kumrovskoga)

* * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zagorski list
e-vundano 21.08.2013.

Iz bakine pučke bilježnice
Z mamičine pučke (japo)teke

Badava ti je jentare lizati če nijiesi čovek

Oni šteri misliju da ake stojiju vu cierkve, da budu postali veliki vierniki i katoliki – varaju se. Tuo je iste kak da stojiju vu štaglju pak misliju da se budu pretvorili vu kočiju
 
Piše: Zoran Gregurek



Narodne mudrosti ponekad su toliko pune simbolike i okrutne, da ih se malo tko usudi izustiti. Hrabrost nije ono što je manjkalo našoj hraščinskoj baki Ivki, pučkoj sveznalici.

- Oni šteri misliju da ake stojiju vu cierkve, da budu postali veliki vierniki i katoliki – varaju se. Tuo je iste kak da stojiju vu štaglju pak misliju da se budu pretvorili vu kočiju. Tuo, na sreču, nije moguče - bila je odlučna starica koja je najviše na svijetu prezirala dvolične ljude.

- Badava ti je jentare lizati če nijiesi čovek. Tam Bogeku prste na noga kušuješ, a gda duojdeš doma biješ babu i decu, sakid se napiješ vu bertije i imaš šocu na sakom čošku. S takvijiem se ponašanjem Boug huli i takvoga čaka velika kazna bil on vu cierkve ili ne. Poštenijieši je vu moji uoči če nejde - ljutila se baka.

Pronicljiva baka uvijek je ponavljala da je osim što moraš biti dobar čovjek, vrlo važno i očuvati zdravlje.

- Ve gda sam stara i gda si več nišče vume neče ni škornje zbrisati ni pes me poscati (smijeh), znam da zdravlje triebe čuvati več vu rane mladosti. Ne veli se zabadava da vu prve polovice života zi kvariš zdravlje, a vu druge ga popravljaš i liječiš se. Same da nam je mam prava pamet. A tuo, pak, nebre biti - bila je gotovo uvijek dobro raspoložena i za savjete spremna starica.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-badava-ti-je-jentare-lizati-ce-nijiesi-covek (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-badava-ti-je-jentare-lizati-ce-nijiesi-covek)

Citat:
Kum(rovčan) Jozo Mafiozo

Kum(rovčan) II

Premišlavanje Jožeka radnika o Titušu Kumrovečkomu

Nekak mi je čistam normalno gda oni šteri so vu udrugi štera poštuvle lik i djelo druga Tita ide na izlet vu Kumrovec, ali nebrem razmeti gda deco pelamo v Kumrovec. I nej sam to, z decom nejpredi idemo na Bistrico pomoliti se Božeko i Marijici, a mam posle pelamo jiv vu Kumrovec gde je Titijova rodna hiža, a on je šteuv zaprti cirkve i Marijičino svetište vu Bistrici. Dok sam to zbajav, rekli so mi gda so nej išli glet Titijovo hižo nego kumrovečko Etno selo. Ali i to je nešči naprej jako spametno napraviv. Najme kaj, Titijova rodna hižica je zarivana vu Etno selo. A to je tak čistam slučajno zišlo, komunizam je prepav, a Tito živi.


Zvir:
Međimurske novine, 01.06.2010., br. 769.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kum(rovčan) Jozo Mafiozo
Il Padrino ( The Godfather original song ), 06:04

http://www.youtube.com/watch?v=-57JsYZlABg (http://www.youtube.com/watch?v=-57JsYZlABg) 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Glasnost i p(e)restojka alla Kum(rovčan) Jozo Mafiozo
Govori tiše - T E R E Z A, 03:27

http://www.youtube.com/watch?v=KSMpza7ld98 (http://www.youtube.com/watch?v=KSMpza7ld98)


Kum, k(u)mice, kmice
Citat:
Kajkavska kumica i štandardni kumek

Tjeden v 10 pitajni

Ko bu trebal frižidere kad se za mesec dan vani se zaledi



1 Gospođo Barice, kako ocjenjujete ovu krizu oko sira i vrhnja na Dolcu?
- Sinek moj, kak se to spominjaš z menom. Nisam ti ja nikakva gospa. Ja sem kumica.

2 Pardon. Onda što kažete?
- Na kaj? Sinek moj, pa kak bi ti ja govorila. Mene ti je zklesal kipar Štef Gračan, onaj kaj je i Zagorku sklesal, tu dole v Tkalči. A iz Škrinje me je zvlekla Branka Šeparović. Nemrem seja spominati s tebom. Ja sem ti kip, skulptura, umetničko delo, ne?


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/195/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/195/)

Cinkusi - Pet je kumi (1998), 02:36

Cinkusi - Pet je kumi (1998) (http://www.youtube.com/watch?v=zjtsl5sO9Zs#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 13, 2013, 11:43:56 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3583, 03.09. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Nekaj spredelana i preširena Ezopušova basna (ona o vrane i lesice)


Špancirfest se komaj zalaufal, a več je dokončal. Male ga je pokvaril duge čakani dejž, šteri furt dojde v krive vrieme. Bar nas je prefrižal. Kaj da onda pišem o onemu kaj je prešle.
Rajše bum čitatelje pruobala male zabaviti. Nadam se da buju razmeli jenu nekaj spredelanu i preširenu poučnu Ezopuševu priču; onu o vrane i lesice.
Vrana je nazaj zašla f kvar. Nie fkrala same sir neg još pune toga i sprhnula na visoke drieve. Da skrije trage svoje raubarije, pričela je grakati kak da je najpoštenejša med semi šumski stanovniki. Onda se pod drievo dotepla i veverica.


- Koga vraga gračeš? Kaj misliš da buš s tiem prikrila svoje posle?
- Kaj te briga? Kaj ti ne kradneš? A išla si orehe krast! Bež’ od mene. Drugač ti z oviem svojim kljunom otergnem rep z šterim se tak gizdaš.
Prestrašena za svuoj rep, veverica ftihne i pobiegne, a vrana se još jakše naraši jer se pojavil zajec.
- Kaj, vrana? Kakvu si sreču dostigla gda si tu gore tak popievaš? Buš mi vuha vništila.
 - Kaj je tebe briga, kosmati? Još bum i na tvoja tak nakazna vuha mislila? Liepo mi je na visuoke sverži i nišče mi nikaj nemre!
- Pa ti nišče ni ne bi nikaj štel če niesi ništ kriva i če si nie fkrala sir. Si ga morti pojiela pa misliš da se tuo ne znale?
- Proč, kosmati! Kie si ti da meni prigovarjaš? Šteta je kaj si od vuletja zrasel. Da si ostal mali kakev si se povrgel, pojiela bi te kak piceka. Z kuožu i kostmi. Ak mam ne zgineš..!
.- Več se bu našel nieki kie ti bu zel meru! Bu se i za te našla lesica.
- Če ti zletim dolje...!
Zajcu zaderše strašljive serce i pobiegne, a vrana još jakše grakne. Onda zbilja dojde i lesica.
- Čuj, vrana, liepo popevaš, ali te grdo čuti. A kak imaš liepe černe perje! – polaska ji lesica.
- Imam! – napuhne se vrana.
- Znači da si sir pojiela? Ali pazi da ti ne zestane v požiraku. Ipak se zna da si kradljivka. Si tati se v černo oblače. Če se i z fantomku zamaskieraš, svuoj gerdi kljun ne skriješ.
- Je, lesica, ti misliš da si mudra? Misliš da sem ja zbilja bedasta vrana?
- A tvoj kljun i černo perje?
 - Naj mi smeha delati. Ne znaš kak ja berze i neprimetne farbu menjam. Če očem, namah biela postanem.
- Ali grabežljivi kljun nemreš zmeniti.
- Kljun? Pak si ftiči imaju kljune! Važne je kakve su farbe. Pogleč me same!
Lesica se još nie ni znašla, a vrana, čist bieloga perja, zleti z drieva, zmieša se z guskami i skup z njimi odgaca v meglu.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/nekaj-spredelana-i-presirena-ezopusova-basna.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/nekaj-spredelana-i-presirena-ezopusova-basna.html)
i(l)
(str. 25. sim
(vezilo funkcionera morti samo ograničeno vreme)
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3583.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3583.pdf)   
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1) 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vrana vrane oči ne kopa
(Cornix cornici oculos non effodiet)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Oči (vi)soko love

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Oči vranine sokolove
Ziga & Zlatko Vitez - Oci Sokolove, 04:02

Ziga & Zlatko Vitez - Oci Sokolove (http://www.youtube.com/watch?v=XAYhy7vitfQ#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 13, 2013, 11:45:28 poslijepodne
Međimurske novine, br. 937, 30.08.2013.
e-vundano 02.09.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

Ve i žene morejo pušiti

Čim se zmenil zakon i naši policaji dopuščajo kaj se puši "trava" i zbogradi toga se več ne sekerajo i svadijo se z onima šteri pušijo. Prosto rečeno, pušenje "trave", a i vsa druga pušenja so dopuščena, osim ak sosed prime sosedo kaj puši pre sosedo. Znate kaj se je pripetilo pred petnaest let v Slavoniji? Muž je našel ženo kaj je pušila sosedo, a on je mel zasajeno deset hektarov duhana. A kaj se more, zna žena kaj i kakši joj bole paše.


Piše: Jožek radnik


Vsi znamo da smo mi Međimorci ne navčeni kaj bi od nekoga štečili nek si vse ono kaj moremo napravimo sami. Nigdar smo ne vsaki čas bežali v Zagreb prosit peneze za ono kaj smo kanili naprajti, ak ga v županiski kasi ne bilo dosti penez, ali došli so čistam drugi cajti, penez ga vse meje i meje, a navčeni smo kaj imamo vse ono kaj nucamo i zato se ne tre čuditi kaj je župan Matek genul u lov za penezima vse do Zagreba. Državna kasa je i naša kasa jerbo ak moremo nutri nositi unda moremo i vum jemati, a ne kak je do ve, na leta, bilo kaj smo mi Međimorci sam nutri nosili, a drugi so vum jemali. Ak je Lejpa naša prek Drave, a je je, unda i mi nekaj vredimo, a i koštamo.

Vužgala se slama v Peklenici gde so se, po dnevo, deca igrala, a na večer so se shajali mladi šteri so se znali zaigrati. Kuliko sam mel za čuti tu so se mladi zaljubljivali, a i radi so se meli. Zadji mladi za štere se zna kaj so tam bili so se tak radi meli kaj se vse smodilo i dok so odišli počelo se žjaviti i pomalem kadeti i goreti. Dale vse znamo: niti vsi vatrogasci so ne to mogli vgasnuti. Nek jim dragi Božek pomore kaj bodo se još dugo, dugo tak radi meli.

Doktor Živko Mišević, naš doktor za depresije nam je lejpo rekel kaj nas vse čaka vu ova teška vremena. Jedno vreme smo bili v depresiji jerbo so nam sosedi Janezi predi nas odišli v Evropo, a dok smo došli i mi v to obečano Evropsko unijo ve smo v depresiji jerbo se je nikaj ne spremenilo i nikaj se ne pripetilo od onoga kaj so nam obečuvali. Kak bilo da bilo moramo dojti k doktoro Živkijo i lejpo mo reči kaj nas muoči ak očemo kaj nam on pomore. Ak je beteg zvani depresija sam došel nebremo očekuvati da bode i sam odišel. To vam je isto kak i auto, još se je nigdar ne pripetilo da dok se je pokvaril kaj bi se i sam, brez mehaničara, popravil. Tak vam je i z betegima, pak i depresijom. Depresija, istinabog, nikaj ne boli, ali nam dela velike nevole. Poglednite napriliko pre moškima: Oni vam dojdejo v depresijo prvipot dok nebrejo drugipot, a drugipot dok nebrejo prvipot. A žene vam padnejo v depresijo dok si nebrejo najti moškoga (ili navčiti doma svojega) šteri more dvapot najempot, očem reči, dvapot prvipot i dvapot drugipot. Kaj si ne bi moški gruntali da je to pre ženama beteg kaj one nucajo vsakipot dvapot, nej, žensko telo je tak građeno kaj nuca dvapot i ak ne dobi kaj nuca unda mora iti iskat ili pak padne v depresijo.

Vse se vu toj Lepoj našoj vrti okoli penzije. Nebrem razmeti kakša je to naša država vu šteroj bi skorom vsi šteli biti v penziji? A što pak bode punil penzionersko kaso z štere bi se dobavlale penzije. Vsi znamo da se negda moglo iti v penzijo z pedeset let (žene, očem reči, puce), a z pedesetpet moški. To je bilo negda. Unda so došla "bolša vremena", pak je granica za penzijo zdigjena na pedesetpet i šezdeset let. To je ne preveč dugo trajalo, a ve več smo zdigli granico na šezdesetpet let. To je još ne vse: žene furt očejo biti jednake z nami moški, pak smo jim to zrihtali tak da ve morajo delati isto do šezdesetpet let kak i mi moški. No, ali penzionersko kolo sreče se i dale obrče, tak da se ve navelikom preipoveda (i ne sam pripoveda) da bode tre delati do šezdesetsedem let i to kak moški tak i ženske. Jako sam najgerek je li je i tu kraj našemo poslo? Vsima nam je poznato da je pol težakov v Lepoj našoj v penziji, a od druge polovice pol jiv je na burzi, a druga polovica dela, očem reči, vse jiv meje dela, a vse vejč jiv čaka kaj bo dobilo nekše peneze za lepe oči. I unda nam nesme biti čudno kaj se one šteri delajo oče čim duže zapreči i kaj bodo čim duže punili penzion kaso. Najte me krivo razmeti, ali moram deti pred vas nekšo računico. Dok se išlo v penzijo z pedesetpet let unda so težaki meli tridestipet let staža, a denes dok se ide v penzijo z šezdesetpet let ve imajo četrdesetpet let staža. I to je još ne vse: vsi oni kaj so odišli v penzijo z čuda meje let i z čuda meje staža ve imajo čuda vekše penzije od nas šteri denes idemo. Pitam vas lejpo: gde je tu pravica: ak vejč nutri doneseš meje vum dobiš? Pak kak nebodeš unda opal v depresijo ak nebreš živeti od svojega dela, a hodal si v dero četrdesetpet let. A tua penzionerska medalja, kak i vse druge, ima i svojo drugo strano. Pitam vas, a i vse po spisko, gda bodo se, itak, hapili delati naši mladi ak bodemo mi stari koji delali do šezdesetsedem ili pak do sedamdeset let? Nebrem to razmeti kaj od nas iščejo kaj bodemo tak dugo delali, a mladi čakajo i tuhnijo na burzi? I unda je čistam nekak normalno da i mladi ljudi padnejo v depresijo da morajo tulikša leta čakati kaj bodo pokazali kaj znajo i kaj so se navčili v školaj ili pak na fakulteto. Mesto kaj furt gruntajo, te spametni ministri i jivi savjetniki, šterima niti broja ne znam, kak starce čim duže zadržati na poslo, nek malo zaštrumfajo kaj nado naša deca z škole ili pak fakulteta išli ravno na burzo. Moramo jim dati šanso kaj nam pokažejo kaj znajo (na mladima, još navek, svet ostaja), za kaj smo jiv školali i kaj so se navčili.

Kaj se več ne bode pripovedalo kak je ne nikši hasen od te Evrope vu štero smo došli i štera nas je dočakala reširenih roko jerbo je od te Evrope nejvekšega hasna mel Hajduk. Najme kaj, konačno ve so Hajduk i hajdukovci došli na svoje, pak i oni igrajo v Evropi, kaj so senjale generacije i generacije Dalmošov, a i Hajdukovcov šteri so restepeni po celoj Lepoj našoj. Kuliko vidimo, vsako zlo je i za nekše dobro.

Čim se zmenil zakon i naši policaji dopuščajo kaj se puši "trava" i zbogradi toga se več ne sekerajo i svadijo se z onima šteri pušijo. Prosto rečeno, pušenje "trave", a i vsa druga pušenja so dopuščena, osim ak sosed prime sosedo kaj puši pre sosedo. Znate kaj se je pripetilo pred petnaest let v Slavoniji? Muž je našel ženo kaj je pušila sosedo, a on je mel zasajeno deset hektarov duhana. A kaj se more, zna žena kaj i kakši joj bole paše.

Grad Čakovec je več pred osem let zabranil kaj bi cirkusanti v cirkusu močili marho, bila ona domača ili pak stranjska, a ve smo meli priliko iti v cirkus, šteri je mel sam domačo marho. Z jedne strane je dobro kaj čakoska deca mogla videti žive krave, koje, tovare, goske, race., ali se tre držati i propisa šteri je na snagi v Čakovco. No, pak je to ne jedino gde se propisi ne poštuvlejo: donesena je i odluka gda se ne smeti voziti z peciklinom po glavnoj vulici, pak vsi lečejo i nišči jim nikaj nebre. Nebre jim nišči niti sol deti na rep jerbo se prefletno pelajo.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=21758:ve-i-ene-morejo-puiti&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=21758:ve-i-ene-morejo-puiti&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 64. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine937i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine937i?mode=embed&layout=grey)                         
i(l) str. 64. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/937/mnovine937i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/937/mnovine937i.pdf) 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

VIS PERI DERI Turopoljec travu kosi 21.05.2011, 02:19

VIS PERI DERI Turopoljec travu kosi 21.05.2011 (http://www.youtube.com/watch?v=B2p9TNZSm2w#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 16, 2013, 11:25:56 poslijepodne
A kam bi vi posranci / po-stranci / na pol stranci?

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

e-medjimurje / kolumne / ca. 2013-08-01

Đuro Pongrac – Jura

LAJAVEC
“KAJKAVŠČINA”

A kam bi vi posranci

 A sad mi ti Jure nabroji kuljko mi tih vrednih bogatih Međimuraca imamo u vladi? Kuljko imamo ministrof? Nikaj. Brus. Frišku figu. Reči ti meni kuljko penez se z državne blagajne do za Međimursko gospodarstvo? Kuljko je država u Zodnjih 10 let uložila v Međimurje. Za se se drogi moj prijatel moramo somi snajti. Ak smo sposobni bomo se v Europi dokopali nekaj ojrekov za naše projekte. Ovi naši ne samo kaj nedaju nego ni nemaju. Još si dojdu k nam malo posuditi. Zdovnja smo vam mi dečki moji drogi skontali da se moramo obrnuti somi k sebi. Somi se moramo izboriti za saku kunu i ojrek. Ako bomo čakali da nam država štera je kak Bistrički bogec nekaj do, tenko bomo srali.

 

Tak je rekel moj vujec Mika jenome od svojih nećaka da je of 1978. mel sudara čim je prešel Austrijsku granicu. – Čim si v kolca sedete mom se prehitite. A kaj bi da ste bili z menom da sam se 1927. po Nevjorku vozil na prdaču a med jezerema auti i stolno pazil na lompe. Da li je črljeno, žoto ili zeleno. Hote tu na trate pak se vozite dok se ne zvežbate.

A moj vujec Mika je bil svetski čovek. Z Nevjorka se vrnul za por let mrmljajući nekaj o tomu kak je za on njih vučil kak se dela dobro vino i peče prova žganica. Ni zobil reči da so Amerikonci hurmasti narod. Policija, za koju je delal alkohol štela ga je uhapsiti zoto kaj novi šef policije ni znal ceniti dobru kapljicu. To kaj je tam bila nekva „prohinbicija“ je ni bilo tak važno. Brat Valent ga je zrival na zodnji šif za Europu i tak je zbegel rešta. No i to je prešel tu domaj tam 50.-tih jer je bil u nekoj družini kaj je konjima repe rezala i prodovala. Zo se je govoril da je on svetski čovek.
I ve makar v grobu na Draškovskom grobju moj vujec Mika je i mrtev došel v Europu. Puno put me prijatelji kaj so protivnici Europske Unije znoju pitati? – Ma za koju vražiju mater vi Međimurci najmanje zazirete od EU. Oli ne vidite kuda sve to vodi? Drugi pak veli ovak. – Jel, rođo. A zar se nismo borili za Neovisnu Hrvatsku? Jeee drogi moji dečki. Jesmo se, to stoji kak ste vi to rekli. Samo mi smo vam drugi mentalitet. Nemrete se vi poriti z nami. Dok ste vi stoljećima kuburili pod turcima nas so gnjeli europski gospodori. Nekak smo se na njih već nafčili. Prijatel Šime rodom tam negdi od Zmijavaca, me čudno pogleda i upita? Oš reč da ste vi bolji od nas tamo.
Tu me je rasrdil kak vroga i počel sam lajati kaj mi je na srcu vum razuma. Ne Šime. Ne. mentalitet je drugačiji. Vidiš dok je tvoj djed jahal na magarcu doli niz kamenjar moj se već v cugu peljal. Ajd Jura ne seri, isceri mi se imenjak Jure iz Tomislavgrada. Svi smo mi Hrvati. I moramo biti jedno. V redo prijatel. V redo. Onda naj bo tak kak ti veliš. Samo mi se vidi da ni baš tak. Reči ti meni Jure da li za nas Međimurce veliju da smo napredna i bogata Županija. Da tako kažu – odgovori Jure.

A sad mi ti Jure nabroji kuljko mi tih vrednih bogatih Međimuraca imamo u vladi? Kuljko imamo ministrof? Nikaj. Brus. Frišku figu. Reči ti meni kuljko penez se z državne blagajne do za Međimursko gospodarstvo? Kuljko je država u Zodnjih 10 let uložila v Međimurje. Za se se drogi moj prijatel moramo somi snajti. Ak smo sposobni bomo se v Europi dokopali nekaj ojrekov za naše projekte. Ovi naši ne samo kaj nedaju nego ni nemaju. Još si dojdu k nam malo posuditi. Zdovnja smo vam mi dečki moji drogi skontali da se moramo obrnuti somi k sebi. Somi se moramo izboriti za saku kunu i ojrek. Ako bomo čakali da nam država štera je kak Bistrički bogec nekaj do, tenko bomo srali.

Mislil sam da mi Međimurci spodamo med vekše Hrvote. Brus kaj smo mi spram ovih iz Tomislavgrada, Ljubuškog, Širokog Brijega, i ostalih. Nedaj ti Bog nekaj reči ili samo spomenuti Titeka i Jugoslaviju. Mom smo jugonostalgičari, komunjare, i slično. No kak saka rit dojde na šekret tak je došlo i njiva. Si so protiv Juge ali ve bi šteli da granice ostonu kak v Jugi. Da nema carine, graničnih kontrola i ostalih pizdarija kaj EU zahtjeva. Mi se nekak vidi da ve oni bolje žale za granicama bivše Juge nego JNA. Išće nemreju razmeti da Bosancima i Hercegovcima od 1. srpnja 2013. treba biometrijska putovnivca. I ve bote čuli. Za kaj smo se mi buhali od 91. do 95.?

Poznote reči išće tam od od prošlog stoljeća da so vikali oni drugi. Za kaj smo se buhali od 41. do 45.? Kak da nas Međimurcov nigdi ne bilo. Pa kaj smo mi šlaprček? Pa kaj naši dečki niso prolijevali krv išće tam od Borova Sela pak do Oluje. Ali mi smo takvi. Močimo i delamo. Od navek smo navčeni svoje bujke ruljiti i za svoj koružnjok srat iti. Ne znam kak bi nam bilo da so tuljke milijarde došle k nam kak v Hercegovinu? Gde bi nam bil kraj ? Ali ne mi nemamo nikoga kaj bi rekel: Ljudi dajmo sredstva tam gde se bodo oplodila. Ak je i naš kakšni političar ili političarka blizu onima gori, gledi kak bo svoje žepe napunil, svoju rodbinu zaposlil i dobru penzijicu dobil.
Samo kaj ne veliju. Nam je dobro, a vi se snojdite. Bog i jezero pot bogme i bo tak. Imamo mi pametne i vredne ljude. A i ovi iz EU dobro znodo kam treba svoje peneze uložiti i dobro zaslužiti. Kaj se ova naša vlost boji kaj bi mogla videti (da se šterim slučajem pa makar iz samilosti ) ako bi bolnici v Čakovcu kupili uređaj za magnetsku rezonancu? Kaj ih je stroh videti kaj imamo v našim glovama i telima?

I ak nebuš postal lokal patriotski šovinist. Da se samo jen mesec ne splatiju duplične penzije onima tam prek meje, morti bi se našlo za magnet. Ali kak so naš najvekši pisac, gospon Miroslav Krleža rekli, „Ni med cvetjem ni pravice“ Međimurci so prestali biti trputec med cvetjem po šteromu se „krava i cigan posce“. Somi se bomo z dreka zvlekli. Samo nek nam ne „pomožeju“ kak so nas do ve. Morti je i dobro kaj nas nema med onima na vlosti. Se kaj si bomo napravili somi bomo krivi.

 

Zvir:
http://www.emedjimurje.hr/kolumne/kolumna-a-kam-bi-vi-posranci (http://www.emedjimurje.hr/kolumne/kolumna-a-kam-bi-vi-posranci)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Komentar članka (na) gor(j)e:
Antun Berljak, 2013-08-01,  8:06 am


Međimurcov v Vladi nega zoto kaj I ak šteroga tam pošljemo fletno nazoj dimo mamici pod kiklju pobegne, zoto naga Međimurcov I tu se nikaj pametnešega nemre zmisliti od toga the I dalje tam pošiljamo dotepence(Ramuščak, Begović, Katić itd).- A to kaj pišejo Međimurju kak o mali Švicarski to vam nas je prokleto puno koštalo penez, zdrovlja, a I mira Božjega v zodnje vreme).

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ziga & Bandisti – Međimurje, kak si lepo zeleno, 04:30

Ziga & Bandisti - Međimurje,kak si lepo zeleno (http://www.youtube.com/watch?v=C9Er6azZbWQ#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 16, 2013, 11:27:55 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3584, 10.09. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Demokracija zgora i demokracija zdola

 
Nedavne sem prisluhnula svađu dveh meni nepoznatih ljudi o te teme.
Drukčeša je demokracija za one šteri za otpremnine (po zakonem štere ti isti zmišljaju), dobiju priek šest milijunčekof, ili pak bar stuo i pedeset tisučakof, a drukčeša za one šteri po leto dni ne dobiju plaču.
Ti su se prijatelji (ne bi skup pili da prijatelji nisu bili) tak f raspravu vnesli da su kleli, kričali, skakali z stolcov i mahali z rukami. (Buntovništve f krčmi je prinas tradicija.) Na sreču pesničenja nie bile zate kaj je konobar donesel novu rundu pive.



Nedavne sem prisluhnula svađu dveh meni nepoznatih ljudi o te teme. V svađu su fključili i vierske teme i svete osobe. Jeden je govoril da on nie vernik, a gda bi i bil, nej mogel zgovoriti “Isuse, oprosti mi griehe”, zate kaj ne zna kaj je zgrešil. Naviek je deloval demokratski. Drugi pak je tvrdil da demokracija nie nič jedneznačnega i da ju saki tumači kak mu paše. Pogotove ju drugač tumače oni na vlasti i tuo je onda demokracija zgora, a drugač pak oni šteri njieve shvačanje demokracije muoraju terpeti kaj je onda demokracija zdola i čist je drukčeša.

Oni gore su zebrani od naroda ili su se zbogateli kupujuč svoja vlasništva za kunu pa su, ne plačajuč ni radnike ni poreze, od “črlene buržoazije” postali “elita” i europski menadžeri v našem siromašnem društvu. Zabavljaju se, odmaraju po “egzotičnim destinacijama”, rastavljaju i znovič žene (večina ministrof naše države se rastavila i oženila z puno mlađim ženskami) pak nemreju ni videti ni znati kak narod živi. Vrabec mi vuha kaj se sikam napinju! Z njegvim sem se tumačenjem donekle muorala zložiti. Potegnul je jake argumente; drukčeša je demokracija onie šteri f teden dni potroše dvajst jezerač eurof (koga vraga žereju i pijeju?), neg onie šteri za teden imaju same dva stojaka.

Drukčeša je za one šteri za otpremnine (po zakonem štere ti isti zmišljaju), dobiju priek šest milijunčekof, ili pak bar stuo i pedeset tisučakof, a drukčeša za one šteri po leto dni ne dobiju plaču. Ti su se prijatelji (ne bi skup pili da prijatelji nisu bili) tak f raspravu vnesli da su kleli, kričali, skakali z stolcov i mahali z rukami. (Buntovništve f krčmi je prinas tradicija.) Na sreču pesničenja nie bile zate kaj je konobar donesel novu rundu pive.

Vu tem se na krčmarevem televizoru pojavila slika braniteljev kak vu Vukovaru teru ploče z dvojezičnimi natpisi, a zagovaratelj različnega značenja rieči demokracija je pobednički zakričal:

“Pogleč si kak demokracija zgledi zgor, a kak zdol! Nie f teorije neg f prakse!”.

Kaj reči nate? Nikaj, neg da se “z vuki tuli, a z medviedi tanca”.


Zvir.
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/demokracija-zgora-i-demokracija-zdola.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/demokracija-zgora-i-demokracija-zdola.html)
i(l)
(str. 21. sim
(vezilo funkcionera morti samo ograničeno vreme)
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3584.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3584.pdf)   
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)   

Citat:
Arsen Dedić - Po glavi stanovnika, 03:00

http://www.youtube.com/watch?v=YUulBWHGiUY (http://www.youtube.com/watch?v=YUulBWHGiUY)

Dol i gor: za dol(j)e, Za-gor(j)e

Adam Končić - Zagorje, Ja Tvoj Sem Sin(spot) , 03:47

Adam Končić - Zagorje, Ja Tvoj Sem Sin (spot) (http://www.youtube.com/watch?v=hO18CwM6by4#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 16, 2013, 11:29:11 poslijepodne
Međimurske novine, br. 938, 06.09.2013.
e-vundano 09.09.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

I moja žena pegla

Tati kradejo vse do čega dojdejo, pak so tak počeli krasti i kartice z buksi i taškici. I ne sam kaj kradejo kartice nek jiv i peglajo. Ne kaj bi se falil, ali i moja žena pegla, ali ne sam moje robače, majce, gače, hlače, nek i moje kartice. Dok je to peglanje prešlo vse meje i odišlo globleše nek moji žepi dopuščajo, dal sam kaj mi fkradnejo kartice. Znuom, vi več mislite da mi je ve čuda bole jerbo tati trošijo čuda meje od moje žene, ali nej, ženi sam prijavil da so mi tati, v krčmi, fkrali kartice, a pravzaprav sam jif odjavil. Negda mi čistam dobro dojde kaj se malo razmem v politiko i kaj se ponašam kak političari, očem reči, gledal sam ženo ravno v oči i zlagal sam. Moral sam nekak nekaj zašparati za črne dneve, štere nas "kukurikači" još navek plašijo.


Piše: Jožek radnik


Kak zgledi da je odzvonilo, a škola je stopram počela, tomo kaj se bodo đaki z sredji školi vozili zabadaf v školo i dimo. Šanse, da se to bode ipak pripetilo so tak male kak da bode mesec svetil vum z vode. Vsima nam je poznato kak je prevoz i školovanje zabadaf sam strašno čuda košta. A mi roditeli sam plačamo i plačamo, vse druge čeke na stran mečemo sam kaj nam deca školo završijo. Dok zbavijo škole i dobijo svjedodžbe, diplome ili kajtijaznam kakše vse to papere, a mi zazvedimo kak so zabadaf hodali v školo, očem reči, da nikaj ne znajo, unda nam se i zadja svečica vužge v glavi i mam nam je jasno: strašno smo čuda penez potrošili kaj naša deca završijo škole, a ve z tem morejo jedino na burzo. I kak naš unda završil v depresiji? Sam te doktor Mišević more spasiti, a ak je on na urlabo unda ti preostaja jedino krčma i krčmarica Julika. Ona je maher za takše šterima so potonule vse lađe. No, i Micika je ne nikaj hujša!

Kaj ne bi črez ovo vroče leto bilo preveč dosadno dobravski grobari so skopali nekaj z zemle. Rekel sam nekaj jerbo nišči ne zna je li je to doletelo z neba ili pak je zraslo v zemli ili pak je to čudo voda donesla. Još dendenes so Dobravčani nej uspeli prespodobiti čemo ili komo je to slično i otkod se to v Dobravo doteplo. Neje to niti tak važno, čuda je važneše da je Dobrava i dobravski svemirac, Kak ga je Zrinka Krstila, bil skorom vu vsim novinama na sveto štere držijo do sebe. Ne bi vam znal točno reči je li je zišlo i v Kini, ali je glavni urednik pekinškog "Jutarnjeg", Dej Ne Pij, zval Zrinko i respituval se o tomo svemirco šteri je zalutal v Dobravo, a malo je sličen jednomo Kinezo. Nekaj si gruntam da imajo Dobravčani praf, a med jimi je negdašji opčinski načelnik Marijan Varga, šteri velijo da mi još vse ne znamo o našoj zemli. Ne znamo vse kaj imamo i kaj raste po zemli, a ne kaj bi znali kaj vsega pod zemlom imamo. Nej znati kaj bodo Dobravčani naprajli dok se opčinski čelniki vrnejo z urlaba, ali bi najbrž morali zafremati bar opčinsko poverenstvo jerbo unda bode sigurno da se nikaj i nigdar ne bode zazvedilo.

Nekaj slično, kak vu Doljnjo Dobravi, bode se črez 40 -50 let pripetilo i v Gornjoj Dobravi. Najme kaj, moj pajdaš Tonča vam ima gorice mam polek Gornje Dobrave, a ima jako dobre pajdaše z Omiša. Dalmoši, vam vsako leto tri - štiripot dohajajo k nam v Međimorje na pelnična druženja i nebodete veruvali, nigdar ne dojdejo z praznom rokom. Kak Tonča, dok ide na morje, sobom nese slanine, tiblico, turoša, cvirke, jegera, domače salame i ostale naše domače oblizeke, očem reči, plodove koca, tak i oni dok dojdejo donesejo pršuta i vse druge plodove morja. Dok se te morski plodovi potamanijo , vse ono kaj ostane: riblje kosti, školjke, škampi. vse to pajdaš Tonča zakopa na skradnici v grabi pod goricaj. Dok bode, črez 40 -50 let nešči kopal fondoša za novo pelnico onda bode našel vse te ostatke, štere je Tonča, na leta, tu zakapal. I unda bode se isto to pripetilo kaj se je letos pripetilo v Doljnjoj Dobravi: zišli bodo se vsi kaj se nekaj razmijo i rekli bodo kak je, negda zadavnja, v Gornjo Dobravi završavalo Panonsko more. I nišči ne bode mogel reči da je ne tak jerbo dokazi bodo skopani vum iz zemle. Pak več je skradja vura da i mi Međimorci počnemo pisati ili bar dopišuvati povjest.

Kaj bode, itak, z naše bolnice? Kuliko čujem doktori, doktorice i nejlepše naše sestrice so počele delati v smenama. Kaj nam betežnikaj ve preostaja? Pak i mi se moramo tak posložiti kaj nam bodo betegi dohajali dok nam bodo doktori delali i dok bodo meli časa za nas. Nebrem razmeti, kak so pak Zagorci spametneši od nas? Nej sam oni, nek i jivi doktori. Ak sam ja to dobro razmel, pomalem bode od naše bolnice ostalo skorom nikaj. Na vse zadje ipak bodemo odišli po riti k meši i hodali bodemo po zdraviče vu Varaždin kak so nam to i "kukurikači" rekli dok so cugle vlasti zeli vu svoje roke. Tak nam i treba: mi smo šparali i šparali. Kaj nam je minister za zdraviče bole steguval remena i meje penez pošiljal v bolnico, mi smo šparali na doktoraj, sestrica, na lekaj, šekret papero i na onomo kaj so naši betežniki dobavlali v tajero sam kaj se ne bodemo zamerili ministrima i onima v Zagrebo. I na kaj smo ve došli? Šteli smo biti vekši katoliki od Pape, a zišli bodemo kak bedačeki. Nejbolša smo bolnica po vsemo, nejbole delamo i nejmeje trošimo, a politika nas je prekrižila i moremo se slikati. Zabadaf, i to več na leta govorim da poštejak navek ispadne bedak, ali meni se ne verje. Ne morate meni veruvati, pitajte spametneše, oni vam čuda vejč znajo od mene. Kaj ne bodemo ve dale lamenterali i pametuvali, bodemo se spominali dok bodemo čakali na red pre doktoro vu Varaždino!

Nedeliščanci so minuli tjeden hodočastili v Deželo na Sejam poljoprivrede v Gornjo Radgono. Nadjam se toplo da so nej hodili zabadaf i da so se, brzčas, nekaj navčili, tak da bode ve veliki, očem reči, glavni Mesap čuda bolši, a i mali Mesapi bodo vredneši i čuda bole posluvali. Naši gospodarstveniki i obrtniki, šteri so izlagali v Radgoni, se sam smejejo i fljučkajo v roke kaj znači da bode i nekši hasen od toga Sejma. Kuliko sam mel za čuti, Janezi so se najbole intereserali za žgajare, očem reči, kotle za žgajariti i peči rakijo. Dospomenuli so se kaj parpot dojdo na vuglede k nam v Međimorje i kaj sprobajo kaj to, itak, teče vum z teh naših kotlov. Ve ga ne meji i moči dojti čistam lefko, a i ne morajo puščati duho vum z auta na meji, dok ido nazaj.

Tati kradejo vse do čega dojdejo, pak so tak počeli krasti i kartice z buksi i taškici. I ne sam kaj kradejo kartice nek jiv i peglajo. Ne kaj bi se falil, ali i moja žena pegla, ali ne sam moje robače, majce, gače, hlače, nek i moje kartice. Dok je to peglanje prešlo vse meje i odišlo globleše nek moji žepi dopuščajo, dal sam kaj mi fkradnejo kartice. Znuom, vi več mislite da mi je ve čuda bole jerbo tati trošijo čuda meje od moje žene, ali nej, ženi sam prijavil da so mi tati, v krčmi, fkrali kartice, a pravzaprav sam jif odjavil. Negda mi čistam dobro dojde kaj se malo razmem v politiko i kaj se ponašam kak političari, očem reči, gledal sam ženo ravno v oči i zlagal sam. Moral sam nekak nekaj zašparati za črne dneve, štere nas "kukurikači" još navek plašijo.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=21934:i-moja-ena-pegla&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=21934:i-moja-ena-pegla&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 64. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine938i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine938i?mode=embed&layout=grey)                          i(l) str. 64. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/938/mnovine938i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/938/mnovine938i.pdf)   

Citat:
Duo pegla - Moja žena pije i puši, 02:50

http://www.youtube.com/watch?v=9iEuVOdLqto (http://www.youtube.com/watch?v=9iEuVOdLqto)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Duo Pegla - Mi imamos mnogos problemos, 03:12

http://www.youtube.com/watch?v=IsyMbF2afzI (http://www.youtube.com/watch?v=IsyMbF2afzI)

DŠR Poljana 2011 Vinički tamburaši Penezi, 02:27

DŠR Poljana 2011 Vinički tamburaši Penezi (http://www.youtube.com/watch?v=F2BMC8yi-xA#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 19, 2013, 11:52:17 poslijepodne
(Zakaj imam rada Kro-privnicu?)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ma hižica – ma slobodica

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Glas Podravine,
2011-08-23

Mama na kvadrat

Moja kućica – moja slobodica

Piše  Sonja Jurlina

 Godišnji je razdoblje u kojem se bezbrižno nagomilavaju razne obaveze, složim se neki dan s statusom frenda na fejsu. Tak sam i ja ovogodišnje ljetovanje i odmaranje ostavila za sobom i vratila se u podravsku ravnicu gdi su me dočekale već poznate dužnosti. I makar je na moru bilo lepo i divno i krasno, nekak se najlepše vrnuti doma na svoje, naša kućica – naša slobodica pa nek igrački bu do kolena, a zmazanog suđa i veša do plafona, ni me briga dok si svoj na svome. Zapravo, moj godišnji tek sad počinje!


 
Prvi smo tjedan po povratku uglavnom proveli obilazeći ekipu s kojom se nismo vidli i više od mesec dana. Nekak je slučajno ispalo da su prvi na rasporedu bili oni s vlastitom decom, a tek smo ovaj tjedan krenuli s hodočašćima k onima koje radosti roditeljstva još nisu doživeli. Možda se, nakon posjeta naše male družine osveste i predomisle o prenošenju genetskog koda na novu generaciju. Zapravo, kad bolje razmislim, bolje se uvalit onima koji još nemaju vlastitu decu jer su ih ti bar malo željni za razliku od onih koji posjeduju svoje i gdi ispadne da se celo druženje pretvori u prepucavanje, natezanje i uvjeravanje da se sad baš on mora malo poigrat s bebinim kolicima pa bu ih onda mogla dobiti prda. Dok ovi s decom, među koje ubrajam i sebe, dozvoljavaju deci sve i svakaj nebi li kupili bar koju minutu mira za ispiti kavicu, ovi drugi, solo parnjaci, to isto dozvoljavaju ne želeći se zameriti malim haharima.
 
Upravo smo došli  s druženja pri mojoj srednjoškolskoj pajdašici gdi su prda i bjacek uspeli u svega dva sata stan okrenuti naglavačke. Ovim se putem ispričavam kaj su u hodniku nadrobili suhu lavandu, al bjacek je valjda nameraval malo semenja odnesti i za doma. Isto tak isprika kaj je prda svojim malim crnim nožicama zamazala krevetninu koja se doduše more rabiti na dve strane pa se nadam da su je noćas okrenuli na onu drugu, tamniju stranu. Za prolijane sokove, nadrobljeno mrvinje i bombone pod kaučom sam se već ispričala kak i za to kaj je bjacek u jednom momentu ponesen ritmom muzike iz radija istog pokušal isčupati i zavitlati s njim oko glave. To mu je od Darka Indijanca, ne zna taj još kaj je laso, kaj torba, a kaj radio prijemnik. Za packe po špiglu, zgužvane karte i uništenu šminku se ne mislim ispričavat jer su na to domaćini bili upozoreni, ali baš je zgledalo simpatično kad je bjacek s one svoje dve buhtlaste ručice lupal okolo i delal kvara. Verujem da su nakon kaj su nas ispratili za svaki slučaj tri put okrenuli lokot na bravi i uglas uzdahnuli: ne ponovilo se!! Igranja pod plahtama nebu garant do Sisveta, dok koji od njih ne zaboravi na ovu veselo provedenu večer.
 
Prdinu uzrečicu: za koji mesec pem u vrtić ovih smo dana preformulirali u “za koji dan”. Bez problema je prihvatila tu za nju naizgled, beznačajnu promjenu. Sve ona zna pa teoretizira: da bu se tam lepo igrala s prijateljima dok bu mama na poslu, da budu ju tete svakaj novoga naučile, da bu lepo spavala pa čak i da bude jela sve kaj joj se ponudi. Ne preostaje mi nego nadati se da bu se teorija i u praksi pokazala ovak jednostavnom i lako premostivom. Kak čujem iz iskustva drugih mama, više problema stvaramo mi same nego deca koja se prilagode čim mi mame zajdemo za čošak. Ma ajde, nebu to nikaj strašnog, pa njoj bu tam lepo, asocijalna nije, uklopila bu se kak i kad god, pa dosta joj je bilo tri godine života (minus nekih par dana) provedenih doma s mamicom.
 
Bjacek je druga priča. On je trenutno u fazi strahovanja da bu ga mama ostavila. Nadam se da bu ga ta ideja napustila do prvog mu rođendana jer ga u protivnom niko nebu štel čuvati pa bi mogel doma ostati sam, a onda bi pak ja mogla biti prisiljena podiči potenciju s kvadrata na kub?!? Pa ipak se kolko čujem ulažu penezi u renoviranje rodilišta, bi i to valjalo videti, kaj ne?
 

Zvir:
http://mamanakvadrat.blogspot.ch/2011/08/moja-kucica-moja-slobodica_23.html (http://mamanakvadrat.blogspot.ch/2011/08/moja-kucica-moja-slobodica_23.html)
 
 
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
 
Tatiana Cameron Tajči & Jane – Črlena hiža (Krapina 2012) Nove popevke .HQ, 04:28 , 04:28

https://www.youtube.com/watch?v=f45URFzLDJE (https://www.youtube.com/watch?v=f45URFzLDJE)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 19, 2013, 11:53:47 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3585, 17.09. 2013.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Na neki način
 
Gda je autobus stal v Novemu Marofu, na onemu stajališču, z lieve strane je nekaj napisane kineskim pismem, zate kaj je tu bil kineski štacun šteri je. Nišče je nie spotrl njieve ploče, a one nikoga ni ne smetaju. Neki pak misle da je te pisme umetnički kinč na zgrade zate kaj to tak i tak nišče f Novem Marofu ne zna prečteti.

Se se vrtelo, a i još se vrti, same okoli ćirilice, pisma štere ljudem simboliziera osvajački rat, rušilaštve, ubojstva, silovanja, smerti i nestanek fnogi ljudi ze štere se ni denes ne zna gdi su, ali i kak serpske izazivanje i prkošenje Hrvatem.

 
 
Pretekloga tedna je bile kojkakvi zmešarij štere su se z jezikov pretakale kak ovie jesenski dejž z neba. A dek se (poradi diežja nie mogle zijti z hiže, glediela sem TV i primietila da fnogi govorniki zgovaraju, poštapalicu ili frazu “na neki način”, i tuo po dva ili tri put v jene rečenice. Fsredotočite se na tuo pred televizorem ili gda poslušate radio pa bute čuli da imam praf. Tak su na primer seljaki “na neki način” javnost obrnuli proti sebe, za doktore se “na neki način” otkrile da imaju jake velike plače pa se nemaju kaj buniti, v jene je škuole na deco opal mort s plafona i tak “na neki način” onemogučil nastavu, otprta je jena nuova škuola s pametnimi pločami pa je “na neki način” naše školstvo modernizierane i to “na neki način” zaslugom Ministra prosvete. On se na nekšne utakmice “na neki način” solidarizieral z onemi šteri su vužgali hrvatski barjak, a Vlada je “na neki način” pljunula na branitelje Vukovara z tiem kaj je pričela postavljati ploče s ćirilicu s šteru domači Srbi ”na neki način” provocieraju nas Hrvate i prkose nam.

Vezda nek čitatelji shite z teksta ove “na neki način” pa buju vidli da bez toga tekst ima čist drukčeše značenje, maker kak to smiešne delovale. Ta fraza zapraf razblažuje značenje zrečenega, pa je nie istina da stalne ponavljane istih rieči nema značenja.

O semu tomu sem premišljala na putu od Zagreba vu Varaždin. Gda je autobus stal v Novemu Marofu, na onemu stajališču po šteromu se mora kružiti (još denes mi nie jasne zakaj je tak napravljen), z lieve strane je nekaj napisane kineskim pismem, zate kaj je tu bil kineski štacun šteri je, kak su mi rekli, zaprt. Ak i nieje, bu naskorem zate kaj se Kinezi povlačiju z Hrvatske. Kulike znam, ne othajaju na fkradenimi traktori, neg s kamioni z robu ili ciele familije z auti štere su f Hrvatski zaslužili. Nišče je nie spotrl njieve ploče, a one nikoga ni ne smetaju. Neki pak misle da je te pisme umetnički kinč na zgrade zate kaj to tak i tak nišče f Novem Marofu ne zna prečteti. A nišče ne bi imel niš protif ni da se Kinezi vrneju.

Se se vrtelo, a i još se vrti, same okoli ćirilice, pisma štere ljudem simboliziera osvajački rat, rušilaštve, ubojstva, silovanja, smerti i nestanek fnogi ljudi ze štere se ni denes ne zna gdi su, ali i kak serpske izazivanje i prkošenje Hrvatem. Iščeju prava, a ne maraju za dužnosti. Bar da onda ne vrieđaju svoje žrtve. Znaju da Hrvati prie ili kesneše se pozabe i popuste. Kie zna, morti “na neki način” ve nebu tak.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/na-neki-nacin.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/na-neki-nacin.html)
i(l)
(str. 25. sim
(vezilo funkcionera morti samo ograničeno vreme)
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3585.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3585.pdf)     
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kina, Kitaj, Kaj-ti, Kaj ti....
Željko Kokorić & Podvinčani - Kaj ti stvarno nije žal?  - Krijesnica 2010, 03:36

https://www.youtube.com/watch?v=5mKySMl3gCk (https://www.youtube.com/watch?v=5mKySMl3gCk)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 19, 2013, 11:55:04 poslijepodne
Međimurske novine, br. 939, 13.09.2013.
e-vundano 16.09.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

Župan mora preglasiti elementarno nepogodo i uvesti radno obavezo

Morem vam reči da smo se mi Međimorci strašno zalenili. Najme kaj, ovo leto je v prve razrede pučke škole zapisano 115 dece meje nek lani. Pak kak bodo se deca zapišuvala v škole, štere smo na leta lepo zazidali i opremili, ak smo prestali deco delati. Nebrem razmeti kak se te mladi ljudi vlečejo fkrej od toga lepoga posla posle šteroga se deca rodijo. Da ga ne ovi naši zemljaki, šteri so malo bole črnokožni, Međimorje naše malo bi se zdošlo. A dok deca falijo vseposot so problemi: vrteci so nam vse prazneši i tete ostajajo brez posla, škole so nam vse prazneše, pak nam navučiteli i navučitelice ostajajo brez posla i na vse zadje bodemo došli na to kaj bodo i sredjaj školaj profesori zviška, a i za fakultete ga ne bode dosti dece. Kak bodemo unda mi županija znanja. Nek župan preglasi elementarno nepogodo i nek vse mlade (skupa žnjim i svojom zamjenicom) natira na posel. More on, prosim vas lepo, uvesti i radno obavezo. A kaj se čeka - to te ja pitam?


Piše: Jožek radnik


Malo, malo pak nas minister Slavek Liničov iznenadi i globleše nam porine roko v naša več skorom prazne žepe. Tak je napravil minuli tjeden da je povečal trošarine na benzin i nafto. Neje niti z okom trepnul, a neje mo niti las pala z glave dok nam je objašnjaval kak je trošarine moral zdiči jerbo so bile nejmenše v Evropi. Nebrem to nikak razmeti, pak nešči mora meti nejvišeše, a nešči pak nejmenše. Vsaka vlada slaže trošarine kakše ljudi morejo platiti, očem reči, kuliko penez imajo. Slavek jako dobro zna da so plače naših težakov nejmenše v Evropi, pak je nikaj ne poduzel kaj bi jiv zdigel, nek je zdigel trošarine tak da nam bode, od ve, još meje penez ostajalo za živleje. Slavek, Slavek ti si, kak zgledi, več zdavnja zabil kak je to živeti od težačke plače?

Seljaki z doljnjega Kraljevca so več po osmi pot organizerali Sema sadovja. Pokazali so nam kaj vse raste po Međimorjo, v Lepoj našoj, i pre našim sosedima. Kanili so se najti i ministrom Jakovinom kaj se dospomenejo za ceno jabuki jerbo je minister ukinul subvencije, ali je ne niti došel na spominek, tak da ve naši seljaki ne znajo počim bodo prodavali jabuke. Nej znati što je itak splašil ministra kaj je ne došel ili mo se je pak pokvaril GPS, pak je zalutal? Najbrž pak je čul kak se seljaki spominaju da je on nejhujši minister za poljoprivredo i seljake, pak je ne mel voljo dojti tem ljudima na oči. A što bi ga znal kaj ga je zabrenzalo kaj se je ne pojavil v Kraljevco?

Verjem da smo vsi gledali labodoritaško utakmico z Beograda de so igrali naši kockasti i Srbija. Vsi so bili najgerek je li bode vse završilo v redo i zato so naši kibici morali ostati doma i gledati tekmo prek televizije. To kaj so Srbi fučkali dok se igrala Lepa naša, to smo znali i na to smo bili prepravleni, a to kaj so kurili naše zastave to je bilo nekaj novoga. Kak je još ne dostik cajta prešlo od rata, a i ove ploče na čirilici u Vukovaro so naprajle to kaj smo si mi Hrvati ne baš zdobra z sosedima Srbima, pak je spiker na radio rekel kak igrajo četniki protiv ustaša, a sudi Švabo. Kak da je izvestil z fronta. No, vse je, na vse zadje, dostik mirno zišlo i na igrališto i med publikom, ak pozabimo kaj so zdelavali na početko.

Kak zgledi naši Međimorci šteri hodaju v sredješkole bodo ipak meli prevoza zabadav. To jim je zrihtal naš novi župan Matek Posavec. Najme kaj, župan je zmenšal plače sebi i svojemo zamjeniko i zamjenici, a isto tak i vsima šteri so na županiskaj jaslaj i uspel je dojti do kupčeka penez šteri bo dosti za autobuse i cuge kaj bodo deco vozili v školo. Dok je to napravleno zazvedilo se da bodo naši đaki jedini v Lepoj našoj kaj se bodo zabadav vozili v školo. Konačno jempot i nas Međimorce falijo po nečemo dobromo.

Kaj reči, z jedne strane je dobro kaj se župan pobrigal kaj se bodo deca zabadav vozila v školo jerbo se tak pomaže roditeljaj kaj leži zfinancerajo to besplatno školovanje, dok po drugoj strani bodo ve te isti đaki duže sedeli po kafičaj i pili. Najte me krivo razmeti, ali prosim vas lepo dojdite v Čakovec dok deca ido dimo školi i bodete vidli da so terase v centro grada vse pune, a punijo jiv mladi školarci. Nebrem reči, lejpo je videti to mlado i lepo deco, ali sam štel pitati otkod jim penezi kaj tak dugo sedijo po kafičaj i pijejo. Z jedne strane nemajo za prevoz, a z druge
strane imajo za pijačo. Vsa sreča kaj je Linič te kafiče fiskalizeral, pak se nekaj penez vrne v državno kaso. Ali prevoznike plača župan, a poreze pobira Linič, tak da peneze idu vum z jednoga žepa i dojdejo nutri v drugi žep. No, to so ne žepi na istomo rekleco.

Pomalem se prepravlajo stranački izbori v esdepejo i to po županijama. Kak so izbori vse bliže počelo se špekolerati što bode  zamenil Iveka Perhoča. Čistam je nekak normalno da vsaki esdepeovac, a i oni okoli imajo svojega favorita. Prvo i nejglavneše je pitanje je li se bode Ivek znova kandideral? Ve so lokalni izbori za nami, pak so se i političke glave prehladile tak da se moremo mirneše spominati o vsemo, pak i o Iveko. On je, brzčas mel dosta cajta kaj si vse nevole, štere mo je politika donesla, dobro pregrunta, napuni si baterije črez dugo toplo leto, tak da ga, najbrž, bodemo pak vidli v prvaj redaj za vreme vroče izborne jeseni. Ne bi ruon bilo dobro da ve hiti puško (čitaj: političke ambicije) v kuruzo i sam tak odide v ropotarnico povjesti. Ve je ne na nikšoj političkoj funkciji i ve bi mel čas baviti se sam z strankom. To se ne bi moglo reči niti za jednoga drugoga esdepeovce, šteri je isplival kak novi kandidat. Napriliko Štef Kovač je čakoski gradonačelnik i tu ima prekpreveč posla za takšega mladoga političara i gruntam si da bi mo još i stranka bila preveč. Gorčanski Mario Mohharič ima svojega posla, kak koršmit, šteroga se ne  odrekel, sabornik je i opčinski načelnik. Dok to vse zbavi za stranko bi mo ostala sam nočna smena. Nedelski Mladen Novak je precednik Županiske skupštine, a ima i svojega biznisa, tak da bi to teško bilo v redo držati. To so ovi esdepeovci štere je sedma sila dela v prvi red. V drugom redo bi bile puce, Dragica i Nadica (na jiv tre navek računati), a i preostali dečki. Nej znati kaj je z nejpopularnešim čakoskim esdepeovcom Gordanom Vrbancom? Nej znati gde on sebe vidi? A tu so još naš sadašnji dominister Veselin Biševac i jegov bivši pajdaš Štef Korajov. Te ovojesenski izbori so nej sam važni za to što bode vodil esdepeovce štiri leti, nek tej bode i  novozebrani kandideral za sabornika za dve leti. Tre malo i napre gledati jerbo ak se ve zakesni odišla bode Marica z kolači.

Morem vam reči da smo se mi Međimorci strašno zalenili. Najme kaj, ovo leto je v prve razrede pučke škole zapisano 115 dece meje nek lani. Pak kak bodo se deca zapišuvala v škole, štere smo na leta lepo zazidali i opremili, ak smo prestali deco delati. Nebrem razmeti kak se te mladi ljudi vlečejo fkrej od toga lepoga posla posle šteroga se deca rodijo. Da ga ne ovi naši zemljaki, šteri so malo bole črnokožni, Međimorje naše malo bi se zdošlo. A dok deca falijo vseposot so problemi: vrteci so nam vse prazneši i tete ostajajo brez posla, škole so nam vse prazneše, pak nam navučiteli i navučitelice ostajajo brez posla i na vse zadje bodemo došli na to kaj bodo i sredjaj školaj profesori zviška, a i za fakultete ga ne bode dosti dece. Kak bodemo unda mi županija znanja. Nek župan preglasi elementarno nepogodo i nek vse mlade (skupa žnjim i svojom zamjenicom) natira na posel. More on, prosim vas lepo, uvesti i radno obavezo. A kaj se čeka - to te ja pitam?

Drugi tjeden se doktori i medicinske sestrice spravlajo na štrajk, pak vas lejpo prosim najte planerati kaj bi bili betežni. Zdravje je naše nejvekše bogactvo i moremo se, bar jedno vreme, z tem štimati!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=22165:upan-mora-preglasiti-elementarno-nepogodo-i-uvesti-radno-obavezo&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=22165:upan-mora-preglasiti-elementarno-nepogodo-i-uvesti-radno-obavezo&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 64. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine939i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine939i?mode=embed&layout=grey)                           
i(l) str. 64. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/939/mnovine939i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/939/mnovine939i.pdf)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(i) od pezdeca rastu deca?

Teta Liza i Lado - Deca, moja deca, 03:00

Deca, moja deca,
nikaj nate mela.
Mati vam je kriva,
se vam je zapila.

https://www.youtube.com/watch?v=wIgQD_785OI (https://www.youtube.com/watch?v=wIgQD_785OI)   
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 27, 2013, 12:50:24 prijepodne
Međimurske novine, br. 940, 20.09.2013.
e-vundano 23.09.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

Gda bo se pravica vrnula v Međimorski cvetnjak???!


Ne bi vam točno znal reči kaj je to reforma zadravstva, štero nam prodavle minister za zdraviče, (Čije?) Ranko Ostojić, jerbo nam on oče reči da so nejfaleši leki i nejbolši, a od jiv brzčas more ozdraviti sam zdravstvo, a mi betežniki bodemo i dale brohali. Nebrem nikak razmeti kak nejfaleši leki morejo biti nejbolši, jerbo gda je tak unda fabrike ne bi delale one dražeše. I nej sam delale nek i prodavale. Niti v javnaj hižaj so nejfaleše ne nejbolše, pak je, brzčas, tak i v apotekaj.


Piše: Jožek radnik


 Verjem gda ste čuli jerbo je to nej moglo početi mimo vas, očem reči, neje mogel početi štrajk doktorov i jivi sestrici, a kaj ste to ne čuli. Pak o temo se več hajdig dugo pripoveda. Minister, doktor Ostojić se čudapot spominal z sindikalcom, isto tak doktorom Babičom, i makar so obedva doktori nejso mogli najti zajedničkoga jezika. Znate kak je to v živlenjo: dok so penezi v pitanju teško jeden drugoga razmijo jerbo jeden od jiv davle peneze, a drugi jemle, onomo kaj davle je navek preveč, a on šteri kasera jemo je navek premalo. Kak bilo da bilo vejč od pol doktorov i sestrici štrajka tak da bodemo lekece dobavlali sam na kapaljke, očem reči, tuliko kaj preževimo, a ozdrajli bodemo unda dok se ovi dva doktori dospomenejo. Ak vas, nedaj Božek, vu vreme štrajka nekša hetiga ili beteg napadne doktori morajo na vas hititi oko, a sestrica bode vas pogladila po glavi ili pak malo prijela za roko tak kaj vam bode leži. Hitna služba bode delala cele dneve i noči, isto kak i do ve i jemali bodo na red sam one štere dopelajo, a ovi šteri bodo mogli sami dojti te so ne hitni, jerbo dok morejo hodati ne nucajo doktore. Prosim vas lepo, najte se napiti za vremem štrajka jerbo pumpe za prazniti septičko vu vašemo želoco spadajo v dodatno opremo. Ak ste preveč tankali  držite se receptlina kud nutri tud vum, šteri je do ve jezeropot sprobani.

Ne bi vam točno znal reči kaj je to reforma zadravstva, štero nam prodavle minister za zdraviče, (Čije?) Ranko Ostojić, jerbo nam on oče reči da so nejfaleši leki i nejbolši, a od jiv brzčas more ozdraviti sam zdravstvo, a mi betežniki bodemo i dale brohali. Nebrem nikak razmeti kak nejfaleši leki morejo biti nejbolši, jerbo gda je tak unda fabrike ne bi delale one dražeše. I nej sam delale nek i prodavale. Niti v javnaj hižaj so nejfaleše ne nejbolše, pak je, brzčas, tak i v apotekaj.

 Vsa je sreča kaj je nej pak došlo do svaje med nami i Turčinaj. Najme kaj, vsi znamo gda turski sultan Sulejman Veličanstveni vsako večer dohaja v naše hiže. Čuda naših ljudi ga dočaka, a oni trdokorneši odhajajo v krčmo kaj se ne bi žnjim zišli ili pak svadili z ženami. Pred par dni je zbetežala Hurem, šefica harema i glavna Sulejmanova savjetnica za nočna i ležeča pitanja, ali je, fala dragomo Božeko, fletno ozdrajla jerbo morete si misliti kaj bi se pripetilo da se beteg produžil i da so naši doktori počeli štrajkati, a Hurem ne bi bila sposobna oddelati svojo šihto v sultanovoj posteli. A vsi znamo kak je Sulejman nagel!

 Počele so berbe grozdja po našaj (i ne sam našaj) goricaj. Posle prekpreveč suhoga i vročega leta počel je vsaki drugi den cureti dežđ, pak se tre požuriti kaj se bobice grozdja preveč ne napijejo vode, pak bi unda i preveč vode bilo vu vini. To je jedna istina, a druga je istina gda je grozdje počelo gniliti, a od gnilih grozdov nej muoči nikaj naprešati. Jako sam najgerek je li naši međimorski vodovodači kontrolerajo kuliko vinari trošijo več vode za vreme berbi jerbo kuliko se cukura restopi v mošto to nišči nebre znati. Niti Slavek Linič, a niti jegovi porezniki.

 Kam bo suza nek na oko, tak je i naš župan, Matek Posavcov, pozval vse gradonačelnike i načelnike vu Sveti Martin na zestanek jerbo je jemo nejbole v bregima i tu mo je tak lepo kak i ribi vu vodi. Župan je drukal za friški zrak goričnoga Međimorja, a precednik Kolegija, martinski načelnik Francek Makovec, si je zebral svojega hatara. Če duže dale i jemo je vse lepše i lepše doma. Vse je bilo lejpo prepravleno, vsi so došli sam čakoski gracki oci so se nej genuli vum z svoje varoši. Ipak je Čakovec glavno mesto vu našemo malomo Međimorjo, pak je precednik moral poslati v Čakovec kočijo z kojima, ak jiv je štel meti. Nek se zna što je glavni.

 Mortik jim je Sveti Martin bil predauko, pak so se zbogradi toga čakoski gracki oci nej dali z grackih dvorov, ali nej znati zakaj pak je nišči nej došel v Šenkovec na obilježavanje Sigecke bitke vu šteroj je poginul naš Mikloš Zrinski? Pak jim je bar Šenkovec v Čakovco. Vseposot se falijo kak je Čakovec Grad Zrinskih, a ne poštuvlejo niti Zrinske, a niti pak Zrinsko gardo. Nej znati kaj so jim se Zrinski zamerili? Ili pak, brzčas, nemajo čas!

 Sredjoškoljke i sredjoškolci, štere sam videl po čakoskaj krčmaj so mi zbajali da oni ne nucajo prevoza do škole jerbo hodajo v školo pešice ili pak z peciklinaj, tak da na jiv župan ne troši županiske peneze i nejso v sukobo interesa kaj se dotikavle zabadav prevoza v školo i nazaj. Morem vam reči da mi je ne bilo vsejedno, ali sam se včasi pregruntal gda čim bode župan počel zabadav voziti đake v školo i ovi, šteri ve hodajo z peciklinaj bodo završili v autobusaj. Pak ne hodajo oni zabadav v školo i znajo kaj jim bole paše i kaj jim je faleše. Z menom se slažejo i ovi pre čakoski gracki vuri.

Župan je zmenšal plače sebi i svojaj zamjenikaj, a unda so na red došli pročelniki, a i oni drugi da bi prešparal nekše peneze. Nekaj takšega se čuje i z gracke uprave, ali čakoski gracki načelnik, Štef Kovač, bode brzčas sebe preskočil (tak se bar spominajo pre gracki vuri), jerbo negdi mora nazobačiti peneze za svoj novi auto, šteri mo je do ve bil na probi i neje nikaj koštal Grada i Čakovčance. Kak zgledi auto je sprobani, prvih sto dni hercuvanja gradom je minulo i več ve se ne tre skrivati i muoči početi trošiti makar se je još nikaj ne zaslužilo.Pak od nečega tre početi, jerbo vsaki i nejdužeši pot počne z prvim korakom. A čuda predi dojdeš ak imaš novoga auta!

 Došle so Kobre k nam v Međimorje kaj napravijo reda na našaj cestaj. Nej znati što jiv je, itak, zval? Najte me tak grdo gledati, ja sam jiv ne. Pak još navek znam kaj delam. Istinabog negda nekaj pozabim, kak napriliko čim odidem od hiže mam pozabim da sam ožejeni, ali Kobre sam sigurno nej zval. Nebrem razmeti kaj će nam Kobre, pak prinas na cestaj je red, ali mi nucamo nekoga što bode zašel v pole, v šume i sadovjake. Moramo včasi nekoga najti jerbo naši seljaki več nebrejo ziti na kraj z tom nesnagom kaj se klatari po goricaj, poljima, sadovjakima, gruntima, hižama i krade vse do čega dojde. I zato bi prosil kaj bi se požurili kaj ne bode nešterni seljak, šteromo so tati preveč pokrali, zgubil živce i zel pravico vu svoje roke. Jedni orjejo, sejajo, kopajo, a drugi berejo, očem reči, kradejo i hasnujejo. Za takšo Lejpo našo i Međimorje naše malo smo nej ratuvali.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=22346:gda-bo-se-pravica-vrnula-v-meimorski-cvetnjak&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=22346:gda-bo-se-pravica-vrnula-v-meimorski-cvetnjak&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 64. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine940i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine940i?mode=embed&layout=grey)                           
i(l) str. 64. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/940/mnovine940i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/940/mnovine940i.pdf)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

HKUD "Prigorec", Markuševec - Cvetje moje - Z1 televizija,  01:38

HKUD "Prigorec", Markuševec - Cvetje moje - Z1 televizija (http://www.youtube.com/watch?v=k6vgTsoOLNg#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 28, 2013, 01:20:35 prijepodne
Varaždinske vesti, br. 3586, 24.09. 2013.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

A tukač se zove lex

A nad našimi glavami (i v glavami) rastieže se, kak črni šlajer z Pepelkove popiefke, siva i neprozirna megla. Znad nje je, nevidljivi baš siem, veliki tukač vu Vladine ruke šteri bi nas saki čas mogel heznuti po tintari, a zove se (sarkastične) zakon, lex. Lex Perković. Nam i za našu nevolju treba stranjska rieč.



Ščera sem na radiju namierila na popiefku:  ”Stiže jesen pa mi misli odlete, u one rane devedesete…” Onda su i moje misli odletele v duoba da sme zastirali obloke da se nej vidle svetle, spali f podrumi čije obloke sme oblagali z vrečami pieska ili vrtne zemlje, gda su vojniki biežali z Armije, gda se organizierala obrana, ljudi se javljali v dragovoljce, po gradu se strieljale, goriele hiže v Optujske, bombardierani erodromi, nie se išle ni na posel ni f škuole i čubeli sme f skloništemi jer je počel rat.

 Gda je bile struje mogli sme, mi starejši, čuti da je “pala Banjščina”, da se z JNA pregovara o predaji, a na TV-u i tuo kak se vojniki preslače vu Varteksovu opravu i z autobusi othajaju v Srbiju. Ovega rujna je vriedne zmisliti se sega toga pa i bojišnic na drugimi miesti, npr okoli Pakraca i Vukovara gdi su bili i naši varaždinski dečki. Pokle je došle proglašenje samostalnosti, pad Vukovara i mednarodne priznanje države RH… Rat je trajal, a gruoblja su se punila. Onda je došle primirje, pa UNPROFOR, pa Medački džep, Bljesak, Oluja i na kraju mirna reintegracija Podunavlja.

A v red s tiem išla je i privatizacija, tajkunizacija i kojkakva druga prevarancija. Smenjivale su se vlade, dvaput su se zmenile i stranke na vlasti, zapirane su tvornice, propadala su poduzeča, rasla je nezaposlenost, a vladajuči su se ponašali kak pijani milijunaši. Živele se priek na dug. Banke f stranjskem vlasništvu su nas navlačile na kredite, a žabu je teške vu vuodu natirati. Peneze sme trošili v robnimi hižami, takaj v stranjskem vlasništvu. Došla je i svetska kriza, rasel je dug i več se liepe zaokruglil na 200 milijard. Spas se videl f Euniji. Ali bolje je nie. Se ide na dolje, same naš optimizem raste. Male nam ga je osvežil i podigel festival kajkavske popiefke gdi su same “Kavaliri” popievali naj nam živi rad.

Gda se hoče peči kruh, muora se zamiesiti kvasne tieste i deti ga da se zdigne. Če se preduge ostavi, on se “predigne“ i spusti i treba ga znovič zmesiti. I naša denešnja vlada, največ pa Slavek Stečajek miesi i gnjete narod z legalizaciju, monetizaciju, fiskalizaciju i z kojkakvu prefriganciju, a tieste (gospodarstve) nikak da se zdigne. A nad našimi glavami (i v glavami) rastieže se, kak črni šlajer z Pepelkove popiefke, siva i neprozirna megla. Znad nje je, nevidljivi baš siem, veliki tukač vu Vladine ruke šteri bi nas saki čas mogel heznuti po tintari, a zove se (sarkastične) zakon, lex. Lex Perković. Nam i za našu nevolju treba stranjska rieč.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/a-tukac-se-zove-lex.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/a-tukac-se-zove-lex.html)
(str. 25. sim
(vezilo funkcionera morti samo ograničeno vreme)
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3586.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3586.pdf)     
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kavaliri - Europa vu bednji (Nove popevke) KRAPINA 2013, 03:27

Kavaliri - Europa vu bednji (Nove popevke) KRAPINA 2013 (http://www.youtube.com/watch?v=qUuZJGCksnk#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 29, 2013, 12:57:32 poslijepodne
Ruj(e)n(sk)o grozdje fino, posle bu rujno vino

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zagorski list, malomešnaka (rujna) 2013.
e-vundano: 29.09.2013.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE
Z mamičine pučke (japo)teke

Natači, sveti Kuzma, da bu vina bar do Vuzma


Naša je hraščinska baka Ivka vino smatrala Božjim darom i poštovala kao i kruh
 

Piše: Zoran Gregurek


Od sredine do kraja rujna poslodavci bi u Zagorju trebali na desetak dana zaustaviti posao da bi ovdašnji ljudi pobrali grožđe i spremili ga u podrume.

Na sličan se način znala šaliti naša hraščinska baka Ivka, koja je vino smatrala Božjim darom i poštovala kao i kruh.

- Gda nakon mokrine dujde lijiepe vrijieme, a druga je polovica devetoga meseca, ljudi nemaju kaj čakati nek iti vu gorice (na istoku su „gorice“, drugdje u Zagorju „trsje“, op.a.) i pobrti gruozdjiče. Jer, ake na koncu rujna počne cureti, onda i ne zna stati. A gruzdju več nije treiba litnosti - savjetovala je baka. Što sve treba pripremiti za berbu grožđa, radoznali smo.

- Osim opranih put, kanti, škarji i kosturic, vu koje se i z koji se bere grouzdje, jake su važni rana i piče. Prvi dan se nasoli pečenjka: guska, pura, raca ili svinjski komad, odojek, i speče se gibanica od orieof, sira, rožičkof i meda. Gazdarice nuoč prije znaju i grah za šalatu zkuhati da su mirne te dan gda i one imaju pune ruke posla. Jer, kak se veli, tri čoški na babe visiju, a treči pomaže držati - smijala bi se starica. Grožđe iz puta odmah ide u kace gdje se „mošta“, a onda u prešu da ne bi nijedna kapljica nekatara bogova ostala nesikorištena.

- Veli se: Natači, sveti Kuzma (27. rujna), da bu vina bar do Vuzma. Je, Kuzma je zadužen da moštek na dober način duojde z kace i preše vu lagof. Negdar je vine bile glavne piče i nije ga bile pune kak denes, pak se točne pazile gde se i za koju priliki ide vu pelnicu ili klijiet natočiti pehar. Vina je muorale biti bar do Vuzma, i to onoga pravoga - jakuga, a zadnje litre pile su se vu mesecu maju. Šte je vina imel se do prve kuoše ili do drugoga vina, mogel je za se reči da je pravi gazda - govorila je baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-nataci-sveti-kuzma-da-bu-vina-bar-do-vuzma-1 (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-nataci-sveti-kuzma-da-bu-vina-bar-do-vuzma-1)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Podvinčani Črn bel, 02:09

Podvinčani Črn bel (http://www.youtube.com/watch?v=PlHx-MUNbeg#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 01, 2013, 11:35:35 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 30.09.2013.

Za dušu, za spomenek

Branje grozdja h mojem spomenku

Si se hu denešnje cajte žurime da su trsja brze pobrana i da h moderne lagve bude čisti mošt. Za kratki cajt več se ni nezna da je bilje branje. Gda god duha grozdje žuglja moje nosnice navike se zmisljim cajta kak sme se negda pririhtavalji h branje.

Otec je nosil pute i sipaval h parenicu. Kum Jura je greštal z greštelku i zgreštane z kantu metal h lagef. Dozavalji su se ljudi med sobu, kak pri nas h branju, tak i po susedna trsja. Zvonila su trsja od duhe, smieha, spomenka i pesme. Čulje se je huškanje kaj je bil znak da je h nekterem trsju branje gotove.

 
Piše: Nevenka Gregurić
 

Dišiju naša trsja po sakojačke fine duhe rajskuga roda čemu se odvajkada ljudi radujeju. Nu h novem cajtu raduvanje več nie onakve kakve bi triebalje biti. Srdiju se ljudi jer njim sakojački betek pošamieri plane pak unda več put tu rasjku jagodu moraju na brzaka pobrati i pospraviti.

Branje, meljenje i se oko mošta diela se po nova šega i nekak na haramuk kaj se negde nej fuljalje. Unda hute gužve i silje ljudi nemaju preveč cajta posedeti, pospominati se i onak od srca raduvati.

Si se hu denešnje cajte žurime da su trsja brze pobrana i da h moderne lagve bude čisti mošt. Za kratki cajt več se ni nezna da je bilje branje. Gda god duha grozdje žuglja moje nosnice navike se zmisljim cajta kak sme se negda pririhtavalji h branje.

Bil je te veljiki posel, alji i veselje. Tjeden-dva prie branja otec je snel lagve i parenice i del jih je na dvorišče kaj jih je mater čez dan zaljievala z vodu i zamakala. Pod lagve i parenice del je debele proščake kaj nej bilji na zemlje i h blatu. Meter je pratila gda bi se dieni posušilji i mam bi z zdenca snela par kanti vode i poljejala po lagve i parenička. Negda je imiela namočene kobre po posude kaj su duže držalji mokrinu. Če su diena zadržavala vodu, bil je te znak da su posude zamočene. Unda su se lagvi trebalji zapariti. Mati je h kotlu kupela vodu h teru je metala zriele buče i breskove perje. Zakipljena voda hljejala se h lagef teri se čvrste zaprl.

Lagef se unda korutal, a čez reške pri vraca i piljke znalje je fučkati kaj z parnjače lokomotive. Voda z lagva se spustila gda se resladila. Unda se lagef dobre par put spral se dok nie iščla čista voda. Sprani se lagef podihaval e diši. Če se je čul kakef dušec dielala se nova zapora se dok lagef nej dišal kaj roža, znalji su reči ljudi.

Čista posuda čakala je negde h hladu suše cajt gda se ž nju išle h branje. Dan prie branja bilje je pune posla, dukanja i veselja. Otec je z susedem teruga sme zvalji kum Jura, naklal na kolce posudu, pririhtal i posudil lakovnicu, pletenu pocedilku, putu, a grešteljku je napravil sam. Mati je pak pekla gibenicu, klala gusku ilji purana. H branju se navieke moralje dobre jesti i piti. Na dan branja mati se rane zdigla, zakurila i h roljinu spekla odrejene živinče tere je kesnijše h košare dišalje tak kaj su same od duhe curele sline. Širila se i duha friške pečene gibenice i kruha i kaj česa kaj je mati ljiepe složila h košaru i pokrila z najljepšu krpu teru je imiela.

Rane h jutre došel je kum Jura i strina Bara z svoju kravicu tera je bila spreza z našu. Tata i kum su porinulji kole, na tere su još otraga delji krme za blage. Zapreženemi kravicami krenulje se z moljitvu. Pri ljese se na putu z biščaljem napravil križ i tek unda krenulje ž njega van. H branje su največ pri nas išle babe. One su krenule popriečne pute prema trsju i došle prie nek fora. Dok se doščlje z kolji več su se posude bile pune pobranuga grozdja, a bralje spomenka i smieha. Kravice tere su vljiekle h brieg praznu posudu bile su senek zmučene. One su se privezale za slive tere sme imelji kre trsja i pred saku se delje siene kaj su si pregrizle. I za se brače bila je pririhtana rakijica, gibanica suhi sirek i prie nek se je krenulje na daljnji posel malje su si splaknulji gute i prigrizlji.

Otec je nosil pute i sipaval h parenicu. Kum Jura je greštal z greštelku i zgreštane z kantu metal h lagef. Dozavalji su se ljudi med sobu, kak pri nas h branju, tak i po susedna trsja. Zvonila su trsja od duhe, smieha, spomenka i pesme. Čulje se je huškanje kaj je bil znak da je h nekterem trsju branje gotove.

„Daj Bog da bi saka boba tuljike mošta dala, kuljike bu gazderica zescala!“, znalje se čujti z trsja.

Zmučeni, alji veselji brači, gda je grozdje bilje pobrane, selji su si na svoje surke oko krpe na teru bi mati posložila se one kaj je donesla od doma za pojesti. Pri jelu se šeljilje, gutnulje, spominalje se o rodu trsja i raduvalje se kaj je posel srečne došel kraju. Otpočinjene kravice bile su zaprežene z novič h jarem i poljehku krenule prema domu.

Radost je bila ocu na ljicu če je lagef i parenica bila puna greštanoga grozdja. Unda mu nie bilje žal sie cajtof tere je čez ljete potrošil dok je obdelaval trsje. Kak da se nikam nikomu nie žurelje,išlje se prema domu. Če se puti z čem zestalje dalje mu se grozdja, kaj se i on veseljil skup z nami radi dobrug branja.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-branje-grozdja-h-mojem-spomenku-1 (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-branje-grozdja-h-mojem-spomenku-1)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Igor Kuljerić - Crn Bel, 04:05

Igor Kuljerić - Crn Bel (http://www.youtube.com/watch?v=SHedY_yCbV4#noexternalembed)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 01, 2013, 11:36:44 poslijepodne
Sila Božeka ne moli (nit prosi)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurske novine, br. 941, 27.09.2013.
e-vundano 30.09.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

Sila Božeka ne moli

Nejso ruon vsi podržavali štrajka. Proljev, očem reči, sračka dece i stareših je remetila štrajk. Nišči nebre reči da je sračka nej hitan slučaj. Znate kak je sosed pišta rekel: Sračka je fletneša i od svetlosti, nejsam ftegnul niti vužgati svetlo, a več so mi bile pune gače. Tak je bilo i ve. Sila Božeka ne moli i vsi mi šteri smo meli sračko morali smo mam biti na redo, ak so doktori i sestrice vu štrajko ne šteli kaj bi nam cela bolnica, cela županija, celo zdravstvo, oliti cela Lejpa naša, smrdela


Piše: Jožek radnik


Prek devedeset procentov čakoskih doktorov i medicinskih sestri (za medicinske braceke je nišči nikaj ne rekel) je vu štrajko. Tak se bar doktorica Čulinović fali. To je jako važno jerbo je čakoska bolnica našemo ministro za zdraviče, Rajkeco Ostojičo, zadja luknjica na frulici, ako je opče tua naša luknja zišla na ministrovo frulico. Na leta smo šparali na vsemo kaj se nuca v bolnici od doktorov i doktorici, sestrici, lekaj, jesti i pijači, piđamaj, šekret-papero, a ve smo pred stečajom i sam je pitanje dneva gda nas bodo zaprli. Navek smo mi Međimorci bili vekši katoliki od pape, a na vse zadje bodemo odišli po riti k meši. Sami smo si bolnice zidali, od prve Feštetičove, pak do ove zadje za štero, još navek, plačamo zajma, a ve nam bodo jo zeli kak i onima šteri so jo dobili z državne kase. Kuliko vidimo več ga ve ne pravice ni med zdravičem, a betegov ga vse vejč i vejč jerbo jiv apotekari zmišluvlejo kak bi čim vejč dobička meli. A mi Međimorci podržavlemo vse šteri štrajkajo, a z onih šteri delajo dok štrajk traje ž njih se norca delamo.

Nejso ruon vsi podržavali štrajka. Proljev, očem reči, sračka dece i stareših je remetila štrajk. Nišči nebre reči da je sračka nej hitan slučaj. Znate kak je sosed pišta rekel: Sračka je fletneša i od svetlosti, nejsam ftegnul niti vužgati svetlo, a več so mi bile pune gače. Tak je bilo i ve. Sila Božeka ne moli i vsi mi šteri smo meli sračko morali smo mam biti na redo, ak so doktori i sestrice vu štrajko ne šteli kaj bi nam cela bolnica, cela županija, celo zdravstvo, oliti cela Lejpa naša, smrdela.

V ganjko bolnice je tabla na šteroj piše: pod je škliski, pazi kaj ne padneš, moreš se skarambolerati ili pak, nedaj Božek, nekaj spotrti. A znaš da je štrajk!

Spominajo se klošari pre čakoski gracki vuri kak doktori za vreme štrajka ne jemlejo plave koverte nego sam bele jerbo se dela po svetešjemo, očem reči, nedeljnomo radnomo vremeno. Vidim da so dečki i dečeci ne vpučeni jerbo ga plavi kuvertlini več dugo nejga v zdravstvo jerbo so hičene vum. Najme kaj, jako je bilo grdo videti plave fleke na belaj kutaj jerbo so kuvertlini farbo puščali.

Nej znati kaj se to pripetilo z našimi vinari. Sam so se zmašili brat grozdje i pospravljat mošta, a neje dosti slatki. Grozdje je ne do kraja zrelo, a sunce još navek jako dobro greje, pak ga je unda špot sramota pobrati i cukora v lagve stepuvati. Denes, gda metereologi vse znajo, nej na den nek na vuro gda bode kakše vreme tre sam jiv poslušati, a ne kaj se žurimo, berbo zbavimo, cukora potrošimo, a posle sonce sveti i išče grozdje po trsaj. Nikaj smo se črez ova minula leta nej nafčili.

Bil nam je minuli tjeden precednik Ivo Josipović vu Međimorjo. Pospominal se z našim županom Matekom Posavcom, šteri ga je fehtal kaj nam, na vse zadje, Lejpa naša šenka čakosko kasarno, očem reči, vojarno. Precednik Ivo je fini čovek, pak nam je obečal. Na spominko so bili Matekovi zamjeniki Sandra i Zoran, a i vsi gradonačelniki i načelniki lepoga našega Međimorja. Brzčas so i čakoski gracki oci došli? Spominek je bil v Terboco jerbo je tam malo retkeši zrak, pak se vse leži dospomenejo. Tak je i bilo, precednik Ivo nas je čistam razmel kaj nas gvinta i furt je bil na našoj strani. Posle fruštuka i obeda odišli so v Dragoslavec k poznatomo vinogradaro Zvonkeco Petkovičo gde je precednik odrezal prve grozde i započel berbo. Navečer so vsi skupa završili v Kulturnomo centro na 22. spomendnevo od gda smo mi Međimorci, 17. septembra 1991. leta pretirali jugovojsko i to prvi v Lepoj našoj. Malo smo se falili pred precednikom, ali ne tuliko kuliko vredimo. Pak znate kakši smo mi Merđimorci, mi navek falimo druge, a sami se ne znamo pofaliti. A kaj moremo ak smo od takšega materijala napravleni.

Nebrem se sam genuti z doma i kaj bi se otpelal Varaždin i prijavil svojega kotla za peči žganico. Najme kaj, do ve sam na leta pekel to žganico po skrivečki, niti je žena nej znala kuliko sam na žganjaril, a ve ak kotla prijavim vsi bodo znali da ga imam, da žganjarim, a na vse zadje i da pijem. Čuda mi je lepše bilo gda sam na črno žgajaril i na črno pil. Pusti ti to, dok ga jempot zapišeš unda ti morejo vsako leto vse vejč iskati. Još bodem moral i žganico nositi za porez mesto penez. A kaj bo se pripetilo ak prejako spečem? Unda me bodo i za to štrofali. Nekaj si gruntam gda bodem žgajaro pospravil vu ono tretjo komoro gde jo nišči nebo našel. A mogli bi jo najti jedino cigani, šteri so jo našli i pre pajdašo Gustijo, pak so mo jo fkrali. Dok jo je ne prijavil nejso niti znali da jo ima. Vidite, lejpo sam vam rekel, niti jedna nevola ne dohaja sama.

Čakoski gracki oci so ne polagali račune grackomo biračkomo telo za svojih prvi sto dni na vlasti. Gradonačelnik je predložil, a vsi na kolegijo načelnika i pročelnika so se složili (kak i navek) da bodo polagali račune za prvih 115 dni. Tak je i bilo. I kaj nebo to sam tak minulo, jerbo 115 dni je nej ruon tak malo i ne tak kratek cajt (trelo je to zdržati jerbo je vsaki den teško), pak se je gradonačelnik nagradil z novim autom, čistam malo polovnim Pasatom, šteri je koštal (ne bodete veruvali) točno stopetnajst jezeri kuni. Čim sam čul kak je gracki auto fal kupleni, mam sam došel i ja, ali sam zakesnil jerbo je tua cena je vredila sam za one z partijskim knigicama. Što ima srečo ima. Pak nebodemo ve, valjda, našemo gradonačelniko jalni? Makar bi morali malo biti, ali nebodemo. Bar ja!

VESTI IZ 2039. leta:

- završeni je štrajk doktorov, minister Rajko Ostojič je uspel podlečiti novi Kolektivni ugovor i odišel je v penzijo,
- isplačena je prva plača za vse težake v Lepoj našoj i to na vreme,
- otplačeni je prvi zajam v švicarskaj frankaj, šteri je zdigjeni još negda, 2009. leta.
 

Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=22543:sila-boeka-ne-moli&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=22543:sila-boeka-ne-moli&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine941i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine941i?mode=embed&layout=grey)                             
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/941/mnovine941i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/941/mnovine941i.pdf)     

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Fala Božek za Međimurje – Katarina Plancutic,  02:27

Fala Božek za Međimurje - Katarina Plancutic (http://www.youtube.com/watch?v=ZJ1bp6b12KY#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 04, 2013, 11:41:10 poslijepodne
Glas Podravine,
2013-08-02

Mama na kvadrat

Ženske violine i muški tamburaši

Hrmbaš 50 tjedni da bi ta dva provel puneći baterije za ostatak godine. I tak ti život u veselju prođe. Otpuštam kočnice i mozak puštam na pašu jer... ne valja život preozbiljno shvaćati. I tak na koncu niko z njega ne ziđe živ.

Piše  Sonja Jurlina



Gledam njih dvojicu kak im se jeziki vleču površinom bazena. - Baš je dobro potamnila ova ženska -konstatira jedan, a drugi se složi iste sekunde pa u znak potvrde još celu minutu u transu klima glavom gore dole. Pogledi im izbezumljeni, upereni u istom smjeru. - Zbilja joj se dobro lovi boja - jedva prozbori mili. Tak su on i kum uglavnom proveli subotu na bazenima slineći za tetama kakve kroz godinu gledaju  samo na ekranima, a sad su pred njima šetali živi primjerci dimenzija 90/60/90. Ženske violine, iz prve ruke, nekarambolirane kak njihovi zakonski komadi: Zanimljivo da se boja po njihovim zapažanjima dobro primala samo komadima od cirka 25 let starosti, ni jedna od 35 i više po njihovom nije imala baš taj pravi faktor. Pa kad su oni bili tak aktivni i kritični, odlučimo ja i kuma provjeriti dal je kod muškog roda količina vitamina D proporcionalna godinama starosti. Na prvu je zgledalo da se i ne splati za nečim baš posebno vrat istezati. Jen čas samo, dok se nije pojavila grupica od četri momka koji su oduzeli dah kompletnom ženskom rodu koji je njihovom pojavom u sve većem broju počel hrliti k bazenu.

Dečki su se, jasno je na prvu, celu zimu trudili i tjelesa tesali do zadnjeg detalja. Dvojici je to savršeno uspelo, dok su dvojica ipak prećerala pa sad, iako toga nisu ni svjesni, izgledaju onak kak biki koji se teraju. Tolko su se napumpali da ni ruke v žep nemru metnuti već stoje širom pa ih već vidim v goričkim redima kak teraju čvorke. Vratovi napeti, a i nozdrve im se lagano šire, samo fali da zabrcaju nogicom i navale na pojavu crvene krpice. Trbusi uvučeni pa ne znaš jel uopće moru pisnuti da ne polete onak na naglo kak iznenada spušteni rođendanski baloni. Ovu drugu dvojicu lepo je videti, zbilja su dobro pocrneli, zaključimo. Iz muškog ugla odma stiže prigovor da ovi primjerci nemaju ni 15 i da bi za njih v reštu gulile. Je, da, moš mislit. -Ali i da nemaju, imamo mi svaka po 35 pa bi se vaga taman ujednačila - branimo mi ove mlađahne napuhance koji su ruku na srce, lepi samo za gledati. Primjerci su to doma za vitrinu. Za čuvanje pod staklenim zvonom i škicati dok ti je svega dost, naprimer dok odbrojavaš dane do godišnjeg odmora.

A mi smo evo danas odbrojali sve. Idemo na dva tjedna zasluženog urlauba. Vi koji ste se vrnuli lagano se ufuravajte i uživajte u polupraznim uredskim prostorima. Mi koji idemo, sad smo van sebe i u niskom startu, a vi koji brojite budite još malo strpljivi. Uživali bute dok se burno svi mi već kupali u znoju na svojim radnim mestima.

Hrmbaš 50 tjedni da bi ta dva provel puneći baterije za ostatak godine. I tak ti život u veselju prođe J ...zato se evo odjavljujem. Otpuštam kočnice i mozak puštam na pašu jer... ne valja život preozbiljno shvaćati. I tak na koncu niko z njega ne ziđe živ. Čitamo se za dva tjedna. Mislite na ekipu Glasa dok luftamo i sunčamo guze.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Se ke je mlajše vu gorice,
a kosti starše vu toplice

Kvartet Melos - Kam da se pojde (Krapina 2010) Popevke zanavek HQ, 03:16

Kvartet Melos - Kam da se pojde (Krapina 2010) Popevke zanavek HQ (http://www.youtube.com/watch?v=ohEEHAlayJI#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 04, 2013, 11:42:36 poslijepodne
Zagorski list, br. 513, 17.09.2013.

Za dušu, za spomenek

Preživanje i žvakanje

Žvakati trieba saki za sebe, a ne svojem špricanjem i cmokanjem kazati požirake i kučnjake sem oko sebe. Jer žvačeju ljudi, a preživa blage. Razljika zmeđu blaga i ljudi bi triebalje biti če nič druge bar po tomu kaj senek ljudi imaju razum, a blage je same nieme živinče. Po žvakanju i preživanju te se baš i nemre reči.

 
Piše: Nevenka Gregurić


Gda gruntam malje e je denes dece ljepše ilji nam dece negda, največ put misljim da je nam življenje bilje teže, alji ljepše. Te ne mora značiti da i moji jargani tak misljiju. Nu kak god da razmišljavam, tak navike dojdem na iste. Istina je da sme mi deca negda imelji za delati sakojačke posle, da se bez nas nie okapala koruza, posušila krma, pobiral žitek ilji delal kakef drugi posel. Od male malosti detalji sme prema svoje jahkosti. One kaj je mene i mojem pajdašem senek bil najgorši posel je bilje iti z blagem na pašu. Blage se najveći dieljec ljeta moralje držati na štriku i dobre paziti da nej prepaslje mejaš ilji scuknulje kakve bietve kre menjika. Mam su nastale h selu svaje, a mi deca kak „nemarni" pastiri dobilji bi šipragu ilji z bičem. Niesme same pazilji da blage ne napravilje kakvu štetu nek sme vodilji računa da nam blage bude zdrave. Pazilji sme da ga nej prehranilji gda sme dalji da jie z redovja pokošene krme. Če bi se htrglje nam z ruk i pobeglje na deteljišče trebalje je brze zeti blage kaj se nej preveč najelje i od detelje napušilje. Vodilji sme brigu da ne spije mlačnu vodu. Bilje kak bilje, blage nam je triebalje biti zdrave jer sme znalji reči da nam je kravica mamica. Med pašami blage si bi štalje počivalje i če je bilje zdrave preživalje. Kravica gda je preživala značilje je da je zdrava. Nie bila vudienjka da otec ilji mati niesu prigledalji blage ilji su postelji mene glet h štalu e balege preživa. Te mi je bilje bedaste i negda sem bila huda radi toga. Kesniejše gda sem išla h školu vučila sem kak je krafski želudec napravljen od več dieljece. One kaj me je jahke zanimalje da su se h krafske želučeke, od onuga kaj je kravica pojiela, delale grudice ilji gvaljice. Če je kravica bila zdrava, želuceka je gvaljica išla krave h gubec i ona ga je unda žvakala ilji sme mi reklji da je preživala. Prežvakanu gvaljicu kravica je z novič pogutnula i te je išlje h jeden drugi diel želučeka. Preživanje je trajalje tak duge dok se sa pojiedena hrana nie složila h grudice i prežvakala. Znala sem sedeti na pragu štale i lukati kak te kravice jednak dielaju. Gupčeki su njim bilji zaprti i tuj i tam bi njim z gupčeka zišel trag duuuuge sljine. Nie njim te bilje za zameriti jer blage je blage. Šteta kaj denešnja deca več nemaju priljiku videti živinicu. Nebi o njim triebalji vučiti z papiera nek se bi o njih vučilji na živem. I stariejši teri su negda lukalji kravice pozabilji su kak je te od strarne blaga, preživanje kulturne zgledalje. Denešnje moderne doba doneslje je jednu od „zabavi" „čiščenje zubi" i „varanje želuca" a te je žvakanje sakojački žvakači. Joj kak sem jih ja negda bila željna. Znalji sme si mi deca kupiti jednu kockastu žvakaču i med sobu ju podeljiti. Te je za nas bilje nekaj novuga. Denes se žvakača najde h sake torbe i največ ljudi rabi jih kaj njim nej z gupčeke smrdelje po lukecu, špiekecu, paprike i kaj česa drugoga. Naši nosi več niesu nafčeni na stare dobre znane duhe. Jieme moderne košte, bez žmaha i duhe i unda mi nie jasne za kaj morame tak žvakati. Se h redu. Te je moderne življenje. One kaj mi nikak nie jasne za kaj moram videti nečovi čepec gda se z menu spomina i pri tomu žvače tak kaj bi mu h gupček mogel skočiti slakoper. Za kaj ljudi ne oponašaju blage tere je preživalje z zaprtem gupcem. Ovak, oko nas žvačeju glasne i vidljive kaj da su ponorelji. Saka čas onem teri bez žvakači nemreju, alji jih imaju „skrite" h svoja zubie tak da jih drugi nemreju videti. Oni pak drugi, neznam ni sama e su tak šlampasti ilji niesu nigdar čulji za bonton, svojem žvakanje, cmokanjem i prebiranjem i prehitavanjem žvakače z jednuga kraja na drugi, rievanjem z jezikem van, buju na sakem spominku. Takvi z žvakačami, neznam e se praviju važni ilji su nekaj druge, dok se spominaju veljiju rieč dvie, unda glasne prekasaju, pak rieč dvie, prekasanje...i tak da zgubiš volju posluhnuti o čemu pripovieda. Šteta kaj več po domačija nie blaga. Morti bi od njih denešnji čovek mogel i kaj česa nafčiti. Žvakati trieba saki za sebe, a ne svojem špricanjem i cmokanjem kazati požirake i kučnjake sem oko sebe. Jer žvačeju ljudi, a preživa blage. Razljika zmeđu blaga i ljudi bi triebalje biti če nič druge bar po tomu kaj senek ljudi imaju razum, a blage je same nieme živinče. Po žvakanju i preživanju te se baš i nemre reči.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Idu voljeki- Kvartet Gubec, 02:19

Idu voljeki- Kvartet Gubec (http://www.youtube.com/watch?v=2GuXw1BtO0w#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 04, 2013, 11:44:19 poslijepodne
Zagorski list, br. 513, 17.09.2013.

Dnevnik tate Bena

"Mali"

Čitam h nedelju vijesti na internetu i nemrem vjerovati. Pročital sam kak je policija upala na svadbu i zabranila mužikašima igrati i još su dobili prekršajnu prijavu zbog narušavanja javnog reda i mira.

Osim kaj je naveliko sezona svadbi, počela je i sezona berbi. Pri nama h Zagorju je najpopularnija berba grojzdja. To vam je ono kad skupite ekipu i prejdete h trsje grojzdje pobrati. Za one teri ne znaju kak se berba odvija bum u kratkim crtama to opisal.


Piše:Tomislav Benčić


Čitam h nedelju vijesti na internetu i nemrem vjerovati. Pročital sam kak je policija upala na svadbu i zabranila mužikašima igrati i još su dobili prekršajnu prijavu zbog narušavanja javnog reda i mira. Savjesni policajac je mudro zaključio da je pevaljka popevala na mikrofon koji je bil spojen na pojačalo. I da se to kaj je ona popevala čulo. Baš zato se i koristiju pojačala. Da se nekaj čuje. Da budem iskren za takav slučaj još nisam čul. Međutim, u svemu tome ima i nekaj dobro. Bar buju mladenci mogli pripovedati kak su imeli jedinstvenu svadbu. Na teroj je policija napravila fajrunt. Zato si vi teri se mislite ženiti i delati svadbe dobro pazite. Da ne bi slučajno imeli takvu muziku tera se bu čula. Mužika more biti na svadbi, moreju i igrati i popevati, ali da se ne čuje nikam. Jer gdo je videl da se mužika čuje? Zakaj nisu samo na binu zaljepili veliki poster od mužikaša i zamislili si da ovi igraju?

Osim kaj je naveliko sezona svadbi, počela je i sezona berbi. Pri nama h Zagorju je najpopularnija berba grojzdja. To vam je ono kad skupite ekipu i prejdete h trsje grojzdje pobrati. Inače je to jedan od preduvjeta za proizvodnju vina. Čul sam da ima i drugih načina, ali mene moj tata vuči da prvo treba delati h trsju, pobrati grojzdje i tek onda od tog grojzdja vino napraviti. Za one teri ne znaju kak se berba odvija bum u kratkim crtama to opisal. Prvo se ekipa treba skupiti. Zborno mjesto je naravno kljet. Pravi gazda bu prvo prisutne ponudil s nečim „malim" (rakija, konjak, štok, pelinkovec, kruškovac,...) i eventualno priredil da se nekaj h zube dene. Tu najbolje prejdeju oni teri prvi dojdeju. Jer si moreju onda spiti „maloga" sa svakim gdo dojde kasnije. Kad se svi okupiju onda se podjeliju zadatki, gdo bu kaj delal. Mam se zna gdo bu bral, gdo bu putu nosil gdo bu mljel i delal ostale stvari h podrumu. I onda se krene. Dobro je da pri beračima barem jedna osoba tera bu im točila piti. Jer kak buš bral bez goriva? Niti auto nejde če ne natočiš gorivo, pa kak bu onda berač išel bez goriva? Kad se grojzdje pobere to treba proslaviti s kojim „malim" i onda bu pravi gazda ponudil i nekaj za jesti. Prije jela za bolji apetit dobro dojde koji „mali" za aperitiv. I onda se znaju događati uobičajene pojave. Jedna od njih je ljubomorno čuvanje ključeva od auta. Bez obzira kolko bu „malih" riješila osoba tera h žepu ima ključ od auta, taj ključ se ne daje nikom. Jer se žena i auto nikome ne posujavaju.

Tom prilikom dolazi do velikog propusta Centra za uzbunjivanje. Jer nigdar ne oglasiju opču opasnost. A opča opasnost počinje negde h popodnevnim satima u danima berbe. U to doba prava je lutrija kretati se po cestama uz trsja, jer su auti prepuni gore navedenih ljubomornih čuvara ključeva od auta. Zato treba paziti jer več spomenuti „mali" ponekad imaju čudan utjecaj na one teri imaju ključeve od auta na način da ti isti odjedamput imaju osječaj da su Fangio, Fittipaldi, Prost, Senna i drugi zapraf amateri naspram njima kad se natankiraju s „malima".

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Adalbert Turner Juci feat. Crni Ribar - Jesen vu trsju - TV Spot, 03:07

Adalbert Turner Juci feat. Crni Ribar - Jesen vu trsju - TV Spot (http://www.youtube.com/watch?v=IR_hGH77SK4#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 06, 2013, 05:20:31 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3587, 01.10. 2013.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Svetla, več svetla nam treba

Došla je visoka obljetnica Kazališča, i tuo nie bilo kakva, neg bormeš stuo i četerdeseta.
A ravnateljica, gosp. Jakovljević, nas je razveselila i s vešču da bu naš HNK postal nacionalni, kaj znači da bu Ministarstvo kulture i s penezi, a ne same z lepimi rečmi pomagalo našem “svetioniku kulture”. Je zbilja, svetla, več svetla nam treba.



Zadnjega tedna su se prinas prilike jake zakomplicierale. Človek se ponada da gorše nemre biti, a onda se fljetne muora razuveriti. Lex Perković je v naše javnosti se sprevrnul i zvuzlal da je po svoje zmešarije nadjačal i zvuzlane priče meksički nizanjki. Da je vrag zbilja odnesel šalu, vidi se i po tem kaj su i novinari, šteri su nigdar nie imeli dlake na jeziku gda su kritizierali i švanjili HDZ-e, ve pričeli biti dost nesmiljeni, negde bormeš i zajedljivi, gda je v pitanju i SDP i precednik Vlade. Dug sim, dug tam, a nikak z njega van. A još duge moguče ni nebu.

Ipak nam premijer poručuje nek mu verujemo. Okoli premijera se ni pokazala nikakšnva svetlest kak na priliku oko kipa Bogorodice v Međugorju, pa mi se vidi da se poradi tega broj agnostikov bu same povečal. ”Zabadav nam gore vukovarske sveče/ z politikom smo nigdar nie imeli sreče./ Zabadav nam gore svetla velegradska/ mismo još mrklina i megla hrvatska”. Vrabec ga dal, mrklina i kmica nekak jake napredujeju.

Varaždinske prilike ne spominjam zate kaj je prinas zbilja svetle. Pokle Špancirfesta, šteri je bil “fešta” za krčmare, pivovare, obrtnike raznih fela, oživljuje i kultura, nie same ona gdi se zabavlja mladež štera z pop-pevači zdigava ruke i kriči tak da se pevača ili pevaljku (a bile je i toga) od halabuke i bobnov nemre ni čuti, došle su i Varaždinske barokne večeri. V žepi mi je suša, štera je pri meni nie prestala od srpnja maker kak cureli jesenski dežđi pa (poradi spomenute suše) nemrem biti deklarierani ljubitelj barokne glazbe. Nemrem si privuščiti ni koncerte vu Varaždinu, kam pa v Tarakoščanu, najmenj pa v Beču ili Bratislavi kam bi takaj bile zgodne oditi.

Došla je visoka obljetnica Kazališča, i tuo nie bilo kakva, neg bormeš stuo i četerdeseta. Kaj nie velika stvar da se naš v europski i svetski razmeri mali gradek (z brojem stanovnikov kak jeden bečki ili budimpeštanski firtl), more pohvaliti z tak staru kulturnu ustanovu? Je, bile je svečane kak i priliči. Važni gosti, svečane govorancije. Več duge nie bile tulike hvaljenja lokalnih političarov, šteri su skorem si bili na okupu, kak v ove prigode. Valjda su to i zaslužili. A ravnateljica, gosp. Jakovljević, nas je razveselila i s vešču da bu naš HNK postal nacionalni, kaj znači da bu Ministarstvo kulture i s penezi, a ne same z lepimi rečmi pomagalo našem “svetioniku kulture”. Je zbilja, svetla, več svetla nam treba.

Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/svetla-vec-svetla-nam-treba.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/svetla-vec-svetla-nam-treba.html)
(str. 21. sim
(vezilo funkcionera morti samo ograničeno vreme)
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3587.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3587.pdf)     
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Viline & Tomislav Goluban - Tam de luč gori (Nove popevke) KRAPINA 2013, 03:43

Viline & Tomislav Goluban - Tam de luč gori (Nove popevke) KRAPINA 2013 (http://www.youtube.com/watch?v=f1IX7aL_udw#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 06, 2013, 05:24:33 poslijepodne
Masterchef za prežgonu juhu (i preŽigana pesma)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

e-medjimurje / kolumne / ca. 2012-11-14

Đuro Pongrac – Jura

LAJAVEC
“KAJKAVŠČINA”

Masterchef za prežgonu juhu

Te naše žene i snehe su bile ne samo Masterchefovi već vlasnice kuhinja, šefovi nabave, ukratko bile su mađioničari. Denes ves vrog kuhaču v ruke jemlje saki i saka misli da su najbolji. A se skup to je drek z makom i tri oreha.

 

Faljen Bog pajdašice i pajdaši.

Da čovek dojde v ljeta navek ga nekaj tišće, moči žegeče, neda mu mira ni spokoja. Tak je i mene žena natentala ( a ona je profesionalna kuharica već 40 let) da si pogledam toga našega Masterchefa jer su tu i Međimurci i dobro im ide. Nakon dve tri pogledane emisije žena mi je zabronila  gledanje ili naj kupim televizor z brisačima.
Pa kak ne buš pljuval po televizoru ak vidiš kaj oni kuhaju. Z nekvim jelima se nebi ni za cuckom nahitil. Naj oni meni skuhaju graha s klobosima, zeljem, repom, pretepenoga, špek fileke, vajn gulaš, bograč i druge fine stvori. Ajd ti hodi z jednim listom (mislim na ribu) orat i kosit ili seći drva. Ve samo čokam da bodo i čurke počeli peći na maslinovom ulju. No nebom preveć kvocal. Samo bi jo štel pokozati tem masterchefovima kak je to zgledalo v Međimurju 1957. dok je bila šterčija i bogčija.
 

Jelovnik prosječne Draškovske obitelji iz 1957. god. (obiteljski dokument):
 
Zojtrek

Pondeljek – Prežgona juha
Tork – Šrotana – kaša
Sreda – Žgonci s mlijekom
Četrtek – Cvrtje ( jajca ako ih je bilo. Za 1 jajce se v zadrugi moglo kupiti, 5 kom ibarov, šnita kvosa, 3 cukura (505 s crtom) i se kaj je trebalo.
Petek – Prosena kaša (Hajdinska kaša; bolje stojeće obitelji)
Sobota – Žgonci s kosanom mosti
Nedjelja – Bela kova, večinom cikorija, ili divka. Što je mel beloga kruha taj se najel gospodski ili su to obično bili domaći žganci.
Močnjak: – Za malu djecu. U vruče mlijeko se zakuhavala kuruzna melja s cukurom. (dobilo se nešto ala gris). To je bil ondašnji beby mill, beby papa.


Obed

Od juha običnim danom bila je tzv. cusrava juha ili bolje rečeno petrožolova juha s naribanom kašicom. Pretepena juhe. Kisela juha
Juhe su se kombinirale sa slijedećim jelovnikom:
Pondeljek – Makaruni s kosanom mošćom a i vrhnjem.
Tork – Kalampir pečeni v tepsiji zalejoni z vrhnjem
Sreda – Zdruzgani kalampir s črljenim paprišom
Četrtek – Zelje na sve moguće i nemoguće načine
Petek – Grah od običnog zafriganog do pretepenog graha
Sobota – Zapečena riža
Nedelja – Juha od kokošjih drob i nogica, s rezancima. Kokoš, pečena, ili sporovljena kak perkelt. Prilog kalampir na 1001 način. Šalota z vrta ako je bila sezona, ili grah s koščičnim uljem. Ne spominju se kolači pak se čudim kak picek glisti.


Večerja

Pondeljek – Sir. Kiseljok ili suhi
Tork – Zlevanjka od kuruzne melje
Sreda – Mlijeko i žganci Četrtek Kuhana kuruza, ili kuružnjača
Petek – Čušpajz od tikvi
Sobota – Kalampir pečeni v rolu, sirutka
Nedelja – Kaj je ostalo od obeda
Te naše žene i snehe su bile ne samo Masterchefovi već vlasnice kuhinja, šefovi nabave, ukratko bile su mađioničari. Denes ves vrog kuhaču v ruke jemlje saki i saka misli da su najbolji. A se skup to je drek z makom i tri oreha.

 * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Komentar članka gor(j)e:

Kreativni Kajkavci, 2013-04-27

Kak se negda dobro jelo! I zdravo!
Veto moašča štera se jela, se vsoa skurila čez delo, a denes ljudie puno več moašče vu’se hiču a nikaj fizčkega ne delaju. Norost. Več kaše je treba I biljne hroane kak ju vidimo vu’tem jelovniku.

* * * * * * * * * * * * * * * * * 

Mišel Jankovič, 2012-11-14

Lefko je denes dok se ima sčem, se je to lepo, ali mi se vidi the se oni delajo malo norca z hronom.

  * * * * * * * * * * * * * * * * *

Marko Panič, 2012-11-11

hahahah Baš sam se dobro nasmejal nakrojo, al kaj je je – je je! On stori jelovnik je I denes v pogono I to bor 80%.


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

PreŽ(i)gana pesma
Žiga u Lisinskom – Mamica su štrukle pekli, 04:51


Žiga u Lisinskom - Mamica su štrukle pekli (http://www.youtube.com/watch?v=0m4tx4efRKg#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 07, 2013, 11:27:27 poslijepodne
Međimurske novine, br. 942, 04.10.2013.
e-vundano 07.10.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

Rafongi pok puščajo

Rafongi na čakoskaj Zgradaj solidarnosti so ne vredo jerbo pak dim ide vum črez fuge. Pred sedem let je bilo isto tak. Meštri so se prijeli posla, penezi so bili pošteni, a posel fuš, tak da se ve pak dimi na vse spehe.

Naši međimorski novinari so skupa z županom i jegovom levom i desnom rokom bil v Međugorjo. Žnjimi so bili i čakoski gracki oci. Župan se je pofalil kak je on veliki Marijičin štovatelj, a i dužnik jerbo mo je ona pomogla kaj je dobil zadje izbore. Kuliko sam mel za čuti, župan je zadji molil pred kipom Majkice Božje - Kraljice mira, a drugi den je te kip počel svetiti. Ćuda se retko događajo, ali se ipak događajo.


Piše: Jožek radnik


Doktori štrajkajo ili ne štrajkajo, očem reči, jedni i dale delajo kak da je ne štrajk, drugi delajo kak da je vsaki den nedela, a tretji nikaj ne delajo kak so i do ve. Vsi oni doktori, šteri štrajkajo, so došli vum pred bolnico kaj jiv bodemo vidli, sam so nam ne rekli gda to bode, tak da smo mi ne došli. Morem vam reči gda jiv je bilo čistam lejpo videti. Bilo jiv je vejč nek na igrališčo dok igrajo labodoritaši Međimorja. No, morem vam reči gda ja morem dopelati petpot vejč betežnikov (kakših-takših) šteri so protiv štrajka. Vse se ja slažem gda se doktori i sestrice morajo boriti za svoja prava i svoje peneze, ali zakaj to vse mora iti prek grbače nas betežnikov? Kaj smo jim mi krivi kaj je minister škrti? Pak je on isto doktor, pak bi trebal znati kaj jiv vse muoči. Nebrem razmeti kaj to znači dok velijo da oni ne štrajkajo zbogradi penez? Vsi se spominajo kak so jim zeli ovo ili pak ono i kak ve dobavlajo čuda meje penez nek predi, a velijo gda so nej penezi v pitanjo. Prosim vas lejpo, dejte denite na paper kaj bodemo i mi betežniki znali kuliko to penez naši doktori dobavljajo i kuliko jim, od lani, fali. Makar se ne razmem preveč vu medicino, ali v peneze se razmem i znam jiv brojiti, a pogotovo unda dok jiv imam. Isto tak ne razmem, kak so jedni doktori zadovoljni z penezima štere dobavljajo (to so oni Spomenkini), a oni drugi se furt bunijo (to so oni Babičovi) i furt jim nekaj fali? Još mi je nekaj ne jasno: kak doktori, i za vreme štrajka, idejo z posla zmočeni? A što mi je kriv kaj se ne razmem v medicino?

To je još ne vse. Medicinske sestrice so prestale štrajkati i počele so dale normalno delati. Nej znati kak jiv je minister uspel zeti v dobro voljo i nagovoriti jiv kaj završijo z štrajkom? A z doktorima mo to nikak nejde od roke. Žilavi so te doktori, žilavi, a posebno doktorice. Što bi rekel?

Onak prek noči je precednik gorčanskoga Opčinskoga veča podnesel ostavko. Zazvedil je da več skorom leto dni dela hižo v Priloko i da se bode drugo leto odselil z Gorčana. Tak je bar rekel. Ak je to istina, zakaj je to unda napravil tak naglo i zakaj je to skrival pred drugim večnikima? Brzčas mo je bilo teško zdiči roko za kompostaro, a ne se štel zameriti načelniko, pak se rajši odselil v Prilok. Nek se vsi ovi šteri ostajajo v Gorčano borijo za bolše zutra. Neje ruon lejpo navek biti političar, a pred dve leti mo je to tak lepo zgledalo!!?

Ivek Perhočov se, na vse zadje, ipak vrnul v Čakom otkod je i odišel za župana pred nekaj vejč od štiri leti. Kam bo suza nek na oko. Predi nek je postal župan bil je direktor Čakoma, a posebno se brigal za smetje, a ve je več stareši i premazani vsim (ne sam političkim) maščama, pak so mo dali nek se briga za grobje. Tak mi je to vse spripovedal sosed Pišta. Posle sam zazvedil gda je ne vse ruon tak kak je Pišta rekel jerbo je Ivek na leta bil javna osoba, pak so mo dali kaj se bode brigal i za javne površine (parki, cvetje, trava i parkingplaci). Kaj se ne bode zapustil i kaj skoristi ono kaj se navčil.

Niti komarci so več ne kaj so negda bili, več so niti oni ne brez vraga. Najme kaj, oni vseposot lečejo i namačejo svoje noge i gopce sikam kaj jim se najde na poto i zato se je pripetilo kaj je jeden komarec tijam s Zapadnoga Nila dotepel k nam v Međimorje. Vsa je sreča kaj je te virus skraheral v Donji Dobravi i kaj se nikaj hudoga ne pripetilo. Najte komarce puščati blizo sebe, ali ak vam se milijo unda pustite one lačne, prepoznali bodete jiv tak kaj se jim vse kosti vidijo.

Naši policaji so na južnoj Čakoskoj zaobilaznici zastajli zagrebečkoga kombija i v njemo so našli brončane kipe šteri so zginuli z Dekanoskoga grobiča. Šofer je, kak je to i nejvečpot je, ne mel pojma otkod to v jegovomo kombijo. Prepovedal je policajima kak je bil na pijači v krčmi v Strelco i kak je tam ne zaklenol kombija, pak mo je to, najbrž, nešči tam del nutri. Šofer je lagal i to dosta prozirno, pak so ga policaji otpelali na "spoved" v stanico.

Rafongi na čakoskaj Zgradaj solidarnosti so ne vredo jerbo pak dim ide vum črez fuge. Pred sedem let je bilo isto tak. Meštri so se prijeli posla, penezi so bili pošteni, a posel fuš, tak da se ve pak dimi na vse spehe. Stanorad je unda, kak se ve vidi, potrošil, očem reči, zdimil velike peneze, a dima je ne del pod kontrolo. Vsako malo nešči te naše stanare prepela žedne prek vode.

Naši međimorski novinari so skupa z županom i jegovom levom i desnom rokom bil v Međugorjo. Žnjimi so bili i čakoski gracki oci. Župan se je pofalil kak je on veliki Marijičin štovatelj, a i dužnik jerbo mo je ona pomogla kaj je dobil zadje izbore. Kuliko sam mel za čuti, župan je zadji molil pred kipom Majkice Božje - Kraljice mira, a drugi den je te kip počel svetiti. Ćuda se retko događajo, ali se ipak događajo.


VESTI IZ 2040. leta:

- hmrl je i zadji partizan iz II sveckoga rata,
- u Vukovaro so postavleni dvojezični natpisi v 3D tehniki, štere nišči ne jemle doli - saki šteri čita vidi svoje pismo,
- tunel Sveti Rok čaka na farbanje prvipot posle 2009. leta, apšisala je i zadja od 16 farbi.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=22735:rafongi-pok-puajo&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=22735:rafongi-pok-puajo&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 64. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine942i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine942i?mode=embed&layout=grey)                             
i(l) str. 64. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/942/mnovine942i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/942/mnovine942i.pdf)       

Citat:
Naa rafung, na rafung
na rafung si je sela

svu črnu rit je  ‘meeela

* * * * * * * * * *

Terzinka terzinka terzinka se je zvala
svog je dragogo čakala..
na kaktus na kaktus na kaktus si je sela
su spikanu su spikanu rit je mela

Beti Jurković-Terzinka , 02:09
http://www.youtube.com/watch?v=v9gr9qB3Wqo (http://www.youtube.com/watch?v=v9gr9qB3Wqo)

 * * * * * * * * * *

Rafungâš Štéf

Jimmy Stanić & Barbara Trohar - Gospa Jela (Dimnjačar Štef) @Culture Shock Festival
, 03:51

Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=EBd8FFuUPfY (http://www.youtube.com/watch?v=EBd8FFuUPfY)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 07, 2013, 11:31:01 poslijepodne
(Zakaj imam rada Kro-privnicu?)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Glas Podravine
2013-08-23

Mama na kvadrat

Samo je jedna mama

Mama zna sve i mama ima rešenje za svaku situaciju. Nikaj nije izgubljeno dok mama zna gdi je. Tak se to misli dok imaš četiri godine. Kak se godine poduplaju i deca krenu u školu javljaju se i prva dvoumljenja pa onda mama ne zna baš, ali još uvek zna skoro sve. S buktanjem prvih prišteva, nicanjem prvih dlačica i odšacavanjem prvih komada suprotnog spola ideja o mami drastično se mijenja. Tad vaše drago dete koje se do noć prije stiskalo pod vaše plahte i nije moglo u zemlju panjeva bez maminog ušuškavanja i neizbježne cmokače na obraz uviđa da mama zapravo ne zna baš puno.

Piše  Sonja Jurlina



Mama ja bi jel, mama ja bi pil, mama ja bi išla u vodu, mama ja bi van iz vode... mama meni je zima, pa im je začas opet vruće, pa bi lovili rakove, pa bi vadili kamenje...i sve to prolazi, ali nikaj ako se prije o  svom naumu ne obavijesti mama i  ako ona bar kimanjem glave ne odobri najavljen postupak.

A „normalna" mama sedi na kamenu i pjevuši si onu poznatu: „zašto sam ja uvijek ta jebena stranka"... ali dok gleda kak milo malo uživa, ipak joj se desni brk gotovo neprimjetno razvlači u smiješak.

Mama zna sve i mama ima rešenje za svaku situaciju. Nikaj nije izgubljeno dok mama zna gdi je. Tak se to misli dok imaš četiri godine. Kak se godine poduplaju i deca krenu u školu javljaju se i prva dvoumljenja pa onda mama ne zna baš, ali još uvek zna skoro sve. S buktanjem prvih prišteva, nicanjem prvih dlačica i odšacavanjem prvih komada suprotnog spola ideja o mami drastično se mijenja. Tad vaše drago dete koje se do noć prije stiskalo pod vaše plahte i nije moglo u zemlju panjeva bez maminog ušuškavanja i neizbježne cmokače na obraz uviđa da mama zapravo ne zna baš puno.

Agonija se s godinama produbljuje. S 14 navršenih detetovih godina mama ne zna baš ništ, nikaj ne razme, čak ni milo malo s kojim je do pred godinu disala kak nerazdvojna jedinka. Kad se navrši 16 mama je i dalje neuka i slabo o baš ničem informirana, a zakoraknuvši u punoljetne godine, deca su uvjerenja da mama uopće ne živi u našem vremenu i galaksiji nego stiže iz prošlog stoljeća, razmišljanja su joj zatucana i zastarjela te ih se uopće ne isplati čuti. S 25 let glave se počnu hladiti pa se i prvi put javlja ideja da bi se u problemu moglo porazgovarati s mamom. S35 ni nerazmišljamo da donesemo konačnu odluku bez da pitamo mamu za savjet. Kad napunimo 45 neki su se već oprostili od svojih mama pa čeznu za njenim savjetom i pitaju se kaj bi o svemu mislila upravo „moja mama". S 65 nas većina uglavnom more samo maštati o  tome kak bi bilo lepo da još moremo s njom malo razglabati i komentirati od mila do nedraga o samo nama poznatim i velikim problemima.

Takva je sudbina nas mama. i onda si s pravom moremo zapjevati onu gore spomenutu jer smo kak god okreneš jebena stranka. A tate? Iako je i njihova uloga u celoj priči velika i nenadomjestiva nekak ipak bolje prejdu.

-Mama, gdi su te ribe?
-Mama zakaj ih nema?
-Mama gle golub.
-Nije nego galeb - uslijedi ispravak.
-Mama ti zbilja sve znaš - konstatiraju.
-Tata ja bi piti - začuje se najenput.
-A gdi je mama? - jednostavno pita tata i potvrdi naslov ovotjedne kolumne. Samo je jedna mama.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Tajana Tolić - MatI Bistrička, kraljice mira (Popevke zanavek) Krapina 2012 HQ, 03:12

Tajana Tolić - MatI Bistrička, kraljice mira (Popevke zanavek) Krapina 2012 HQ (http://www.youtube.com/watch?v=OMz-feTVpTU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 14, 2013, 11:18:30 poslijepodne
Ladetina:
vlada v-ladu, vu sene

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurske novine, br. 943, 11.10.2013.
e-vundano 14.10.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

Deca moja deca, nikaj na te mela, Vlada vam je kriva

          Nej znati kaj bode pravzaprav z našom decom? Najme kaj, deca nam hodaju vu vsakefele škole, fakultete i dok to vse zbavijo kaj kanijo čaka jiv mesto vu našoj nejvekšoj fabriki, a to je Burza dela. Pak, ljudi moji, mi ne pošiljamo deco v škole kaj bodo posle punili burze. Z jedne strane so nam deca na burzi, a z druge strane vlada tira nas stareše, očem reči, fosile, kaj bodemo delali do sedamdeset let.
          Naši nejbolši bodo odišli vum, tak da bode nas Međimorcov vse meje i meje, jer ne bode mel što delati male Međimorce.
          Naši bodo odhajali vum, a k nam bodo hodali na posel, Mađari, Rumuni, Bugari, Bosanci, Srbi, Bajaši i Turci. Oni si bodo prinas kruha služili i mejali demografsko sliko našega falačka zemle med dvemi vodami. Tak da bode tua slika v boji jerbo nam bodo posle i mali Međimorci vu vsemaj bojaj. A kaj se more da "kukurikači" sam kukuričejo i zobačijo peneze mesto kaj bi otpirali nova radna mesta, i to ona štera so pred dve leti obečuvali, tak kaj naši mladi ne bi morali hodati kruha služit vum z Lepe naše.


Piše: Jožek radnik


Nej znati kaj bode pravzaprav z našom decom? Najme kaj, deca nam hodaju vu vsakefele škole, fakultete i dok to vse zbavijo kaj kanijo čaka jiv mesto vu našoj nejvekšoj fabriki, a to je Burza dela. Pak, ljudi moji, mi ne pošiljamo deco v škole kaj bodo posle punili burze. Z jedne strane so nam deca na burzi, a z druge strane vlada tira nas stareše, očem reči, fosile, kaj bodemo delali do sedamdeset let. Rečite mi, prosim vas lepo, kak težak more dobro delati z sedemdeset let, a dok mladi tuhnijo na burzi i počnejo prve dneve težačkoga staža skupljati z tridestipet let. Vsi znamo da stareši od šest banki sam čakajo penzijo, a mladi so, posle škole i fakulteta, nejspametneši i nejveč znajo, tak gda bi jim unda trelo dati priliko da pokažejo kaj so se navčili i kaj znajo.

Kak svetlo na krajo težačke burze pojavili so se oglasi gde stranjske zemle iščejo težake med našom decom jerbo ak ga prinas ne posla v Nemačkoj, Švicarskoj, Šveckoj, Danskoj, Kanadi. nucajo težake. Što bo odišel želocom za kruhom? Samo mladi i školani šteri več nebrejo čakati posla prinas, a očejo se skinuti z grbača svojih roditelov. Odišli bodo oni šteri nejveč znajo. Naši bodo počeli ve odhajati, kak so negda to delali japeki, strici, vujci, teteci i to sam na pet - šest let kaj si nekaj zaslužijo i mam se dimo vrnejo. A nigdar so se ne vrnuli, nek i ve da so v penziji vuni živijo. To je još ne vse jerbo i jiva deca so ostala vuni, a i tam stanujejo. Naši nejbolši bodo odišli vum, tak da bode nas Međimorcov vse meje i meje, jer ne bode mel što delati male Međimorce. Mesto jiv bodemo meli male Kanađane, Šveđane, Švicarce, Švabe, šteri korene vlečejo z Međimorja. Komo smo unda delali vrtece i škole i za koga rastejo te mladi dečki i puce. Pak nam bodo stranjski bogatuni pobrali ono nejvredneše kaj imamo, a to je mladost i spametne težake štere smo zaškolali. Naši bodo odhajali vum, a k nam bodo hodali na posel, Mađari, Rumuni, Bugari, Bosanci, Srbi, Bajaši i Turci. Oni si bodo prinas kruha služili i mejali demografsko sliko našega falačka zemle med dvemi vodami. Tak da bode tua slika v boji jerbo nam bodo posle i mali Međimorci vu vsemaj bojaj. A kaj se more da "kukurikači" sam kukuričejo i zobačijo peneze mesto kaj bi otpirali nova radna mesta, i to ona štera so pred dve leti obečuvali, tak kaj naši mladi ne bi morali hodati kruha služit vum z Lepe naše.

Ivek Perhočov, naš negdašnji župan, je znova završil v Čakomo, tak da ve Čakom ima jednoga direktora, očem reči, direktorico, a to je gospođa Avirović i dva tehničke direktore: jednoga za smetje, to je gospon Avirović, a drugi je ve Ivek, šteri ima prek sebe grobje i vse ostalo. Dosti dugo se pripovedalo kak so gospon i gospođa Avirović v sukobu interesa jerbo skup delajo, a skup i spijo, pak se ve Ivek porinul med jiv kaj se te sukob ne bi tak jako videl. Nekak mi je jako čudno da so ga zeli jerbo odnavek se pripovedalo med ljudima da gde so dva, tretjega ne tre. No, kak zgledi, gda je politika v pitanju niti narodne poslovice ne vredijo.

Kak i ves običen svet, tak i mi Međimorci očemo vse znati o našemo friškomo i nejmlajšemo i naj... župano. Vse smo zazvedili. Nejpredi da mo je Marijica z Međugorja pomogla kaj je opče došel v županovo foteljo, a posle je na svetlo dneva došlo i to da vsaki den, dok ftegne, beži i tak održavle kondicijo za tej stresni posel, šteroga ve dela. Povedal nam je i to da je jako fleten jerbo 14 kilometrov prebeži za sedemdeset minot, a to vam dojde da beži cirka okoli dvjesto metri na minoto. Morem vam reči da sam mo jalen na takšoj kondiciji jerbo je prefleten za vse nas rekreativce, šteri smo fletneši sam unda dok bežimo od hiže prema krčmi. No, šalo na strano, ak je tak fleten unda se nigdar ne bode oženil jerbo štera ga puca bode mogla dostići kaj mo natekne prstena na roko? Ili bode moral malo pomeje bežati ili pak bode ostal stari dečko??!!

Vsi smo mi Međimorci preštimani i jalni, vsi imamo radi svojega falačka zemle, očem reči, cvetnjaka med dvemi vodami, ali se nigdar ne štimamo žnjim. Mora nam dojti Rade Šerbeđija kaj nam pove kak je prinas vse lejpo i dobro kaj se tu najde. A kaj se bodemo mi falili gda nam nišči ne verje, a Rade se vseposot po sveto poteple, on je svecki potepuh i jemo vsi verjejo.

Dok se pobiralo grozdje za našo "Katružo" po goricaj tam se našel i negdašnji precednik Lepe naše Štef Mesičov. On je naglas pofalil nas Međimorce kak je to lepo kaj se naša "Katruža" briga za betežnike šteri si nebrejo leke kupiti. Lepo nam je dal moralno podrško (a za to v apoteki nikaj nebrete kupiti), ali je ne porinul roko v žep i nekaj pustil v škreblico. Pak on zna gda so to naši betežniki i naši peneze i brzčas se je ne štel mešati. Ali je pozabil gda smo i mi v Lepoj našoj i imamo iste peneze kak i Hrvati prek Drave!

Naši međimorski policaji so dobili svojo kapelanijo i svojega kapelana, tak gda jim ve bode pri roki za vse nevole štere oni imajo. Vse smo to čuli i zafalili se biškupo Jureko Jezerinco kaj jim ga je dal, ali sam jako najgerek je li bodo policaji morali hodati na spoved sam k veličasnomo Iveko ili bodo mogli i drugam? I je li bode isti velečasni za policaje i policajke? No, ne morajo biti strahom, velečasni ne piše zapisnika v spovedalnici i grehi nejdo na stol načelniko nego dragomo Božeko.


VESTI IZ 2041. leta:

- v Evropskoj uniji ostali so sam Bosanci, Hrvati, Janezi i Srbi, a pred vratima čakajo Crnogorci i Makedonci,
- HDZ je osvojil vlast v Čakovco, Nedeliščo i Strahoninco,
- Međimorec Štef z Inkejevice je kandidat za Nobelovo nagrado z kemije. Iskemijal je obeda za celo svojo familijo za 10 kuni i još so mo ostale 4 kune!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=22883:deca-moja-deca-nikaj-na-te-mela-vlada-vam-je-kriva&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=22883:deca-moja-deca-nikaj-na-te-mela-vlada-vam-je-kriva&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine943i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine943i)
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/943/mnovine943i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/943/mnovine943i.pdf)       

Citat:
Teta Liza i Lado - Deca, moja deca, 03:00

https://www.youtube.com/watch?v=wIgQD_785OI (https://www.youtube.com/watch?v=wIgQD_785OI)

Žiga-žaga band, Deca moja deca, 04:43

Žiga-žaga band, Deca moja deca (http://www.youtube.com/watch?v=9SLAmdv0WKY#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 15, 2013, 10:00:29 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3588, 08.10. 2013.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

A gde voda zvira?
 
Tak nam je dotekla i gospodarska kriza. Gda je dotekla, naši vodotoki su ju još obilne dolievali. Našnjofali sme rane da nekaj s tieh dotokov smerdi. Vladajuči su nam obečavali “brda i doline”(čitaj EU) i se bu riešene.
Se se pokazale kak teška žmuklerija.Vezda, zestrašeni, same čakamo osečajuč kak nas poplava zahvača i nosi, a niš si nemremo pomoči; ni s protesti ni s štrajki. Zajmi se ne vračaju, novi dohajaju, a računi ne plačaju. Buog dragi, kaj bu z nas? Uoni gore još liepo pripoviedaju i obečavljeju. Poplava na briege ionak nemre. Zgor same glediju i teoretizieraju kak se daju za narod. Misliju da se neju nigdar posmeknuli nadol, zmišljaju zakone po šteri jim se nič nemre, posujavaju peneze od koji največ njim doteče, a narod bu jih muoral plačati čez duga ljieta.


 
Tri rieke z naše himne nam oplahnjuju Domovinu, a zviraju v drugimi, nie v naši zemlji. Zbiraju se z mali curekov i potočecov pa onda dotečeju k nam kak velike vode. Negdar su plodonosne, a negdar doneseju i poplave, pa i velike štete. Ali je nie to tak same z vodami. Z stranjskega svieta k nam dotečeju bormeš i druge nevolje. Voda se za nekaj dnevi scedi i odteče, sunce zemlju posuši (negdar i preveč), ali nevolja prejde.

Tak nam je dotekla i gospodarska kriza za šteru su rečene rieke ništ nie krive, pa jim i dalje v himne moremo popievati naj same tečeju i v sviet nosiju glase “da svoj narod Hrvat ljubi”. Ali kriza je nie same naša domača stvar. Pokazale se da se mi menj uspešno nosime s krizu neg s poplavu. Za nju se duge, kak ni za vodu, nie znale gde zvira pa su nie napravljeni dobri nasipi da nam ne doteče v dvorišče ili tiem f hižu. Nie je prepoznata dek je još same zvirala, tekla v malimi cureki, f potočeci, pa ni v mlazi. Gda je dotekla, naši vodotoki su ju još obilne dolievali. Nie se brinule ni da se pričela zlievati na nas. Zapraf, jesme. Našnjofali sme rane da nekaj s tieh dotokov smerdi. Vladajuči su nam obečavali “brda i doline”(čitaj EU) i se bu riešene.

Naj se same strpime. Se se pokazale kak teška žmuklerija.Vezda, zestrašeni, same čakamo osečajuč kak nas poplava zahvača i nosi, a niš si nemremo pomoči; ni s protesti ni s štrajki. Zajmi se ne vračaju, novi dohajaju, a računi ne plačaju. Buog dragi, kaj bu z nas? Uoni gore još liepo pripoviedaju i obečavljeju. Poplava na briege ionak nemre. Zgor same glediju i teoretizieraju kak se daju za narod. Misliju da se neju nigdar posmeknuli nadol, zmišljaju zakone po šteri jim se nič nemre, posujavaju peneze od koji največ njim doteče, a narod bu jih muoral plačati čez duga ljieta. Pripravljaju predstave z velikimi rečmi, sa zapiranjem i suđenjem kradljfcem i krifcem, kakti da z nami nišče nebu brisal pod šteri je ionak več skorem struhnul. Od sega zapraf nič. Ni penez ni krifcov.

Nie to same prinas tak. Zgledi da nekšna jaka sila vleče konce življenja, voda (kriza) negde f stranjskem svetu zvira i nas plavi, a ze suobu blate ostavlja. Ali mi moremo se preživeti i premogaditi pa se i smejati kak npr. ove stare šale:

- Čuj, Štief, bi mi štel, dek si triezen, pojasniti kaj je optimist, a kaj pesimist? Nekak to slabe razmem.
- Optimist ti f puol kupice vina vidi napuol punu, a pesimist napuol praznu.
- A kak se onda zove onie kie od jedne vidi ove dvie prazne kupice pred nami?
- Pijanec bez penez!


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/a-gde-voda-zvira.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/a-gde-voda-zvira.html)
i(l)
(str. 39. sim
(vezilo funkcionera morti samo ograničeno vreme)
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3588.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3588.pdf)     
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)   

Citat:
Hrvatskokajkavska ina(t)čica:

Vodica je zvirala


Vodica je zvirala z visoke planine,
vodica je zvi-zvirala z visoke planine.

Janica ju zajemala, je ribicu zajela,
Janica ju zaje-jemala, je ribicu zajela.

Ribica ju prosila "Le pusti me živeti",
ribica ju pro-prosila "Le pusti me živeti"

Janica je smilena, je ribicu pustila,
Janica je smi-smilena, je ribicu pustila.

Ribica zaplivala, je Janu poškropila,
ribica zapli-plivala, je Janu poškropila.

"Ti nesrečna ribica za kaj s'me poškropila,
ti nesrečna ri-ribica za kaj s'me poškropila "

"Ja sem te poškropila za kaj si zajela
Ja sem te poškro-škropila za kaj si zajela".


Vide(l)o:
Cvetličanke - Vodica je zvirala, 02:31
(negdašno vezilo:
http://www.youtube.com/watch?v=OHn3Ux69Eak (http://www.youtube.com/watch?v=OHn3Ux69Eak) )

http://www.forumgorica.com/kajkavski/popevke-sem-slagal-i-recice-bral-kaj-danke-i-kaj-nocke/msg37244/#msg37244 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/popevke-sem-slagal-i-recice-bral-kaj-danke-i-kaj-nocke/msg37244/#msg37244)

Citat:
Slovenskokajkavska ina(t)čica:

Dekle je po vodo šlo


Dekle je po vodo šlo, na visoke planine.
Dekle je po vodo šlo, na visoke planine.

Vodo je zajemala, je ribico ujela.
Vodo je zajemala, je ribico ujela.

Ribica jo je prosila:"Oj, pusti me živeti!
Ribica jo je prosila:"Oj, pusti me živeti!

Dekla  blo je usmiljeno, je ribico spustilo.
Dekla  blo je usmiljeno, je ribico spustilo.

Ribica je zaplavala, je dekle pošropila.
Ribica je zaplavala, je dekle pošropila.

To ni riba, to ni rak, ki tu po vodi plava.
To ni riba, to ni rak, ki tu po vodi plava.

To je eden fantič mlad, ki tu po vodi plava.
To je eden fantič mlad, ki tu po vodi plava.

Ko bi jaz to vedela te nebi bla spustila
Ko bi jaz to vedela te nebi bla spustila


Zvir:
http://www2.arnes.si/~ktrepe/facka.html (http://www2.arnes.si/~ktrepe/facka.html) 
i /ili
http://www.dln-krsko.si/tabori/pesmi-ml.htm (http://www.dln-krsko.si/tabori/pesmi-ml.htm) 

http://www.forumgorica.com/kajkavski/popevke-sem-slagal-i-recice-bral-kaj-danke-i-kaj-nocke/msg37244/#msg37244 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/popevke-sem-slagal-i-recice-bral-kaj-danke-i-kaj-nocke/msg37244/#msg37244)

Vide(lo):
Dekle je po vodo šlo – ponarodela, 02 :41

Dekle je po vodo šlo - ponarodela (http://www.youtube.com/watch?v=sstb8qBGM0E#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 18, 2013, 09:53:55 poslijepodne
naLukavajne koli Uršule

* * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zagorski list
e-vundano 09.10.2013.

Iz bakine pučke bilježnice
Z mamičine pučke (japo)teke


Bolje dešč nek megla
Sveti Luka (18.10.) z snegom nafruka
Kaj Uršula (21.10.) donese, takvu i jesen ponese

Naša hraščinska baka radije je gledala u kalendar nego u nebo govoreći o (ne)vjerojatnostima pučke prognoze.
 
Piše: Zoran Gregurek



Kakvo nas vrijeme očekuje narednih dana, najčešće je pitanje koje si postavljamo i odgovor tražimo gledajući u nebo. Naša hraščinska baka radije je gledala u kalendar nego u nebo govoreći o (ne)vjerojatnostima pučke prognoze.

- Sveti Luka (18.10.) z snegom nafruka. Je, kad prejde sredina desetuga meseca i mine Luka, nije se začuditi gda duojde mrzlovina i snijieg počne poprhavati. Zate šte nije drv z šume dopeljal, ne znam kaj još čaka. Da mu se zanuofta vu šume - upozoravala je baka. Drugi klimatski važan dan u listopadu je 21. listopada, na spomedan Uršule.

- Kaj Uršula donese, takvu i jesen ponese. Obične je tuo vrijeme gda more početi i martinjske lete. Zate je te dan, na Uršulu, jake nepredvidiv. Same da ne bude megla, negdar su govorili naši stari. Jer je megla, znaš, gorša i od mokruga snega. Oni ti se kak reuma vu kosti zavleče i ne da sunjčecu ni da nuos pomoli. Bolje dešč nek megla - odlučna je bila starica. Što se nekada radilo za sve dužih jesenskih večeri, zanimalo nas je.

- Babe su navijiek imel posla gda su došle z vuna: krpale bi luknje na lača i štumfi, pogotove dečecom, našivavale bi, štrikale, spravljale jele za drugi dan, mijiesile kruh i pomagale dece da napišu zadaću. Pitaj me kaj su onda muški delali (smijeh). Oni su se dobre znali zmeknuti i prejti klijeti ili vu pelnicu probati šte ima bolši mošt. Onda bi dime i četverič znali dujti, ali to pune nikoga nije brigale jer je male šte išel na šift tak da su druge jutre mogli i male dukše pospati - slijegala je ramenima baka.


http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-bolje-desc-nek-megla (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-bolje-desc-nek-megla)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Ksenija Erker - Bele megline, megle meglene, 02:47
stihovi: Drago Britvić

Ksenija Erker - Bele megline, megle meglene (http://www.youtube.com/watch?v=eA5JGHv1KOE#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 18, 2013, 09:57:08 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3589, 15.10. 2013.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Na neki način
 
Za nekoga popefke, za nekoga krimič z naših prostorov, za nekoga nekaj s kniževne tradicije. Svečarskomu ozračju doprinesla je i Poezija v dvorišču Darvina Butkovića. gde su svoje popefke čitali člani VKD-a, a Mirjana Pospiš i popevala. Kak god da televizija ljude odvlači od knige, naviek se znovič uveravame da se bez knige nemre. Si mediji i se moderne tehnike čuvanja rieči i ljudske misli su se pokazali menj trajni od tiskane knige.

 
 
Pune je slavlja ovie mesec. Od vekših bil je Dien vučiteljov, šteri se naviek proslavlja skromne, čist f skladu z prosvetarskimi plačami. To su vam ljudi šteri gnjave decu s knigami. A onda je došel najvekši, Dien hrvatske neovisnosti. Bile je, kak je red i kak se šika, polaganja viencov na grobe braniteljov, podsečanja na bombanje po Banskimi dvori, govorancij, slikica sudionikov tih dnevov i dogajanj, a liepe sme vidli i čin proglašenja raskidanja državno pravnih veza z Jugoslaviju. Pisale se o tem gdi je kie od denešnjih političarov bil devedeset i perve.

Kak po običaju večernje viesti gledim na TV- nove, a treći na HTV-u, tak je bile i 8. listopada. Baš gda je završavalo izvešče o Danu neovisnosti, zazvonil mi je telefon i dek sem zdigla slušalicu, na TV-u je bil prilog o tem kaj se dogaja v Srbiji pak sem pomislila da mi se f televizoru nekaj pošemerile i prekopčala se TV postaja. Pokle se vidle da je tuo još TV- nova i da je onie opširni prilog bil kakti za usporedbu. Čega s čiem i zakaj? Same zmešarije! V zadnjimi vesti Nove sem štela zmeriti vreme kulike je kaj trajale, ali rečenoga priloga nie bile. Za tri vure se nekomu nekaj razbistrile. Ak se je.

Znovič se zvuzlal i gordijski vuzel ćirilice vu Vukovaru. Vezda treba čakati nuevega Aleksandra Velikoga, a v napre se zna kaj i zakaj za zbilja i zanaviek treba preseči. Vutem bi mogle pomoči ono kaj se more najti f knigami. O Aleksandru i o Aladinove svetiljke! Bajke niesu same za decu.

Pokle Varaždinskih baroknih večeri i pune koncertof šteri svedoče o bogatemu i živemu glazbenomu življenju vu Varaždinu, došle je na red i slavlje knige. A ovie mesec, listopad, mesec je slavlja hrvatske knige. Vu tem prinas glavnu rieč ima Gradska knjižnica “Metel Ožegović” (štera za male ima stuosamdesetlietnu tradiciju) i štera je organizierala Hommage varaždinskemu pesniku Zvonku Milkoviću, a naskorem i predstavljanje romana “Ubojstvo na Sjajnom balu” Matilde Mance, “Garestinskog panopticuma” dr. prof. Jože Skoka i “Papirnatog broda” Lidije Bajuk. Bu novih knig za čitanje.

Za nekoga popefke, za nekoga krimič z naših prostorov, za nekoga nekaj s kniževne tradicije. Svečarskomu ozračju doprinesla je i Poezija v dvorišču Darvina Butkovića. gde su svoje popefke čitali člani VKD-a, a Mirjana Pospiš i popevala. Kak god da televizija ljude odvlači od knige, naviek se znovič uveravame da se bez knige nemre. Si mediji i se moderne tehnike čuvanja rieči i ljudske misli su se pokazali menj trajni od tiskane knige.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/bez-knige-se-nemre.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/bez-knige-se-nemre.html)
i(l)
str. 25. sim
(vezilo funkcionera morti samo ograničeno vreme)
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3589.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3589.pdf)
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)     

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Mirjana Pospiš - "Još navek te čekam", 03:22

Mirjana Pospiš - "Još navek te čekam" (http://www.youtube.com/watch?v=e_fhHGsm-Eg#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 19, 2013, 12:31:11 prijepodne
Nastavek prethodnoga lista


Popravek na.slovne gre(j)ške
(Errrrrrrrrrare humanum est. Wir machen keine Vehler.)

Citat:
Varaždinske vesti, br. 3589, 15.10. 2013.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor


Na neki način Bez knige se nemre
 
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg53029/?topicseen#msg53029 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg53029/?topicseen#msg53029)

Kraj ----> Konec ----> Konček ----> Končič

kzž kraj  čital Adam Končić, 01:20

ovo ne skladba neg recitacija špic-interpretatora kajkavščine, dragoga prijatela Adama Končiča, a ista se nahaja na cedeju Zagorje ja tvoj sem sin (engl.: grej) (Crorec negde 2007?)

kzž kraj čital Adam Končić (http://www.youtube.com/watch?v=Pz7mrNUVE_M#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 21, 2013, 10:35:44 poslijepodne
Međimurske novine, br. 944, 18.10.2013.
e-vundano 21.10.2013.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Jura je isplival.

Kaj bode itak z te dece štero stareši "zaškolajo" i unda jiv pošiljajo kaj hodajo krast od hiže do hiže. To so, bar za ve, sam mali Cigančeki. Nejpredi se, par dni, motajo okoli hiže štero kanijo opelješiti da vidijo što je gda doma, što gda kam odhaja, što dohaja, kam se ključi mečejo dok se hiža zakleple, a gde pak vesi ključ od pelnice, zadje hiže, komore, garaže, škednja ili pak drvarnice. Ljudi niti ne znajo gda so okoli grunta promatrači, ali ne evropski nek domaći, očem reči, ciganski.

Ve jiv stareši tak vučijo jerbo jim paše, a posle ne bodo mogli žnjimi dojti na kraj. Dok so Cigani tati i kradljivci, naša deca se bole držijo šanka (nejvečpot onoga na klupici v parko jerbo je faleši, pak duže traje) ili pak se zabavljajo z drogom (nejpredi pušijo, žvečejo, a posle se pikajo i šmrčejo) i dok mi, jivi roditeli, spazimo kaj je žnjimi ne nekaj vredo več je nejvečpot prekesno jerbo so več odišli po riti k meši, očem reči, več so vu sedmom nebo, tak gda jim to paše i nej jif moči dozvati nazaj. Kak zgledi, ipak, je nejbole kaj se te naši mladi počnejo na vreme seksati jerbo je to nejmenše zlo. Od toga posla moremo sam dobiti vnuke malo predi nek bi šteli, a to je brzčas nej niti tak preveč hudo.

Minuli tjeden so naši prosvetari preslavili Den navučitelov. Denes je nej lefko biti navučitel jerbo skorom vsa deca dojdejo v školo z Internetom, očem reči, z malom maturom, a negda so takši bili retki. No, to je još ne vse jerbo vsaki od nas roditelov ima nejspametneše dete na sveto i zato navučiteli morajo paziti kak se prema njima ponašajo. Negda čoveko dojde kaj bi pital: otkod polek tuliko bedastih roditelov tak čuda spametne dece? Ili pak čistam nampak: otkod polek tuliko spametnih roditelov tak čuda bedaste dece? Za jedno i drugo je isti odgovor: stvar je v odgojo? No, to je još nej vse. Moramo vsi skupa deti glave i znova pitati: kaj bodemo mi z našaj navučitelaj šteri ostajajo brez posla, očem reči, koga bodo oni vučili ak naši mladi ne bodo počeli deco delati. Ako ga nej dece vse je zabadav, i vrteci z tetaj i škole z navučitelaj! Vsi mi jako dobro znamo da naša deca vseposot falijo, ali zato dotepenci, kak oni beli, tak i oni zakajeni, jiv imajo prekpreveč. Črez par let bode se pripetilo gda bodemo mi v manjini na svoji zemli i svojemo hataro. Unda se bodejo naši branitelji znova tukli poglavi i pitali: Pak za to smo se mi borili?

Nejso sam navučiteli i profesori zviška, zviška so i koršmiti. A kak nado gda na prste jedne roke morete nabrojiti, v seli, kuliko gazdov ima marho pre hiži. Razmili ste: koršmit je doktor za marho, a marhe nigdi. Nejvekši posli se ve delajo z pesima i mačkima. Verjem da vam je poznato gda mladi (posebno žene) nečejo deco nek se brigajo za pesa i žnjim se špancerajo. Dok ga ne dece i navučitelice špancerajo peseke.

Mladi esdepeovec, Jurica Horvat je zebrani za novoga čakoskoga precednika Grackoga vječa. On je, vu toj fotelji, nasledil Brankija Šalamona. Nej znati je li je ruon on zebrani zato kaj je tak jaki, tak lepi i tak lopošnati kak je bil pokojni Branko ili pak so prevagnule čistam druge kvalitete. Brzčas je ne vse v jačini jerbo je zebrani i za precednika grackoga odbora za peneze, a i za precednika nadzornoga odbora v Međimorskaj vodaj. Vseposot gde je bil Branko ve je došel Jurica. Jurica je bil Brankijov đak tak gda, bar za ve, moramo veruvati da se dobro zaškolal i gda bode vse onak kak so esdeepeovci spalnerali. Ak bode v semo kak je bil Branko unda Štef ne bode dugo sedel v fotelji grackoga načelnika!!!?

Trač je, tak bar velijo oni šteri su vu to razmijo, nejfaleša zabava vu ova krizna vremena. Nikaj ne košta, vsaki den, kaj vsaki den, vsaki čas zazvediš nekaj novoga, vreme ti meni i veseliš se ljuckoj nevoli. Nejbole je dok tračamo političare jerbo so oni to zaslužili, a i za to so plačeni, ali je čuda huje dok to delamo z doktoraj, medicinskaj sestricaj, navučitelicaj, sosedaj. V tračo je, nejvečpot, glavno pitanje: Jo je je? Ak jo je je, unsa se pitamo: gde jo je, gda jo je i kaj jo dugo još bode? I što je vse za to zazvedil? Vsejeno, ali nikak nebrem veruvati gda jedna žena more meti tuliko falingi kuliko joj pajdašice na hrbet namečejo dok odide z pajdašije? No, kaj ne bode zišlo gda sam žene tračajo, tračajo i moški, a i gda znate kak jiv je grdo čuti. Teca Franca je navek znala reči: To so ti ne pravi moški, oni so ti tračlivi kak babe. A teca vse nejbole zna jerbo je več 95 na ovomo sveto.

Župan smanjivle vse stroške do šterih more dojti. Ne plača dnevnice, putne naloge, benzina za privatne aute, a i zmenšal je plače. Ali tu je još ne rekel zadjo reč. Tak se je bar pofalil. Čuda bole bi bilo za vse da bi se županiska kasa bole punila. Treba nekše peneze dovleče i z državne kase, a i evropska kasa nas furt vabi z širom otprtimi vrati, a ne kaj vsi računajo sam na prazne i strgane žepe nas Međimorcov.

Doktori i to oni šteri ne štrajkajo, nas furt vučijo nek se pazimo i nek bodemo sami sebi doktori. Očejo navčiti žene kaj bodo si same prepetavale zizeke kak bi na vreme našle frugice, očem reči, napetale raka, a nas moške isto vučijo za prostato. Čim bode nešterna žena ili pak puca respisala natječajm mam se bodem javil kaj bodem prepetaval te lepe zizeke, ali nej znati što bode se, itak, motal okoli te kosmate moške riti i prsta nutri rival? A pederi ga premalo, a i kuliko sam čul, oni ne postanejo sam na prsto!


VESTI IZ 2040:

- Lejpa naša je na poceko nove krize - ankete velijo da bi se Milanović i Linić mogli znova vrnuti na vlast,
- Karamarko se prvipot nasmejal otkak je, pred dvajsti let, došel v Banske dvore,
- Več deset meseci so Romi nikaj ne fkrali, vsi so v šoko, sastanči HHO, javil se ured EU z Brisela, a pripravla se i generalna skupština UN!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=23060:jura-je-isplival&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=23060:jura-je-isplival&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
(vezilo trenutočno, 2013-10-21, zgledi još neaktiverano)
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine944i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine944i)   
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/944/mnovine944i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/944/mnovine944i.pdf)         

Citat:
Prava dekla čistoga lica?
Ciganica.

* * * * * * * * * *

ciganica s prislavci, 0:31
https://www.youtube.com/watch?v=6Pdwlkq0sAs (https://www.youtube.com/watch?v=6Pdwlkq0sAs)

Citat:
Prava dekla čistoga lica
(žganica)

* * * * * * * * * *

 Žganica

Vu grabici kraj grma
vu hladu me več čeka
prava dekla čistoga lica -
moja draga pajdašica, 
fina domača žganica.  (2x)

Lepo i prelepo je
vreme tak trošiti,
vu hladu sedeti,
domaču žganicu piti.

Lepo i prelepo je
pajdašicu meti,
vu zimi i leti,
domaču žganicu piti.


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/popevke-sem-slagal-i-recice-bral-kaj-danke-i-kaj-nocke/msg45846/#msg45846 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/popevke-sem-slagal-i-recice-bral-kaj-danke-i-kaj-nocke/msg45846/#msg45846)

TS KUU Zasadbreg&Željko Ciglarić - Žganica.wmv,

TS KUU Zasadbreg&Željko Ciglarić - Žganica.wmv (http://www.youtube.com/watch?v=g1FX57b-Xl0#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 21, 2013, 10:39:04 poslijepodne
Rajka Poljak – Dnevnik z Italije

Ovo je je prvi dio dnevnika kojeg je Rajka Poljak napisala krajem rujna i početkom 2013. a isti se bazira na iskustvima koje je autorica skupljala za vrijeme realizacije 8.SPIRALNOG KANALA (http://www.spiral-channels.net/ (http://www.spiral-channels.net/) ) u blizini Assisija, Italija. Mali dio uvoda u ovo štivo je bilo premijerno predstavljeno zagrebačkoj publici u okviru I. gornjogradskog književnog festivala čitano od same autorice 12. listopada u svratištu “Cinkuš”, Mletačka 9. Tamo pročitan tekst je objavljen i u Zborniku festivala – ISSN 1849-1413. O Rajkinom nastupu u Zagrebu izvještavalo se u obadva dnevna lista u Liechtensteinu kao i u “Večernjaku“   
(http://www.vecernji.hr/zagreb/supruznici-vlado-rajka-poljak-franjevic-nastupaju-zagrebu-clanak-626699 (http://www.vecernji.hr/zagreb/supruznici-vlado-rajka-poljak-franjevic-nastupaju-zagrebu-clanak-626699) )



 Probudila sam se ustreptala od sreće. Misli su mi se vratile na sinoćnju večer uz svijeće. Oh kako je divno bilo. tako strasno, tako nježno nikad me nitko prije nije obljubio. A danas? Danas je divan dan. putujemo zajedno u Italiju. Osjećam, biti će to još jedno romantično, medenom mjesecu slično putovanje. Oh, kako sam sretna. Oh, pa što je to? Dragi, ti si već budan? Kavicu si mi skuhao, joj, micek moj, kak si mi pažljiv.  Pa buš me preveč razmazil. A kaj je toooo? Uffff, zar opeeet? Pa kad bumo konačno krenuli? Moram još kosicu oprat, nogice obrijat, pazuhice isto…. jooj, ah, ah, ah mmm.

Figu frišku! Moglo je biti tak, ali ni, uopće ni bilo tak.

 

Bilo je ovak:

P o n e d e l e k

Vjutro dišeče gda bregi su spali, mi sme se vustali… Vladek lehke, ja teške. Vu strahu od negve vike sem brže bolše napuol jogu naredila, a poklem vu autu odmeditierala. Sme se otputili vu zemlu belu belissimu, vu Italiju. Šteru sem do zdej poznala same po duhe, bi se po domači rekle smerdlivuoče. Nekak se naviek potrefile da sem čez tu škornju slične zemle putuvala po noči. Sem vidla nie nič, same sem tuj i tam občutela vu nosnicah gerdu duhu. Su mi pometnejši od mene poviedali da je to zate kaj je tuj smeštena industrija, kemijskih preparatov, i drugih opijatov. Sramota za povedati, ali to je se kaj sem do zde imela za povedati o Italije: Škorenj pri verhu bi se rekle na severu zemle – smerdi.

Pred puta je Vladek naviek nervozen, pak sem gazeči po jajci kak po minah, na brzaka poterpala se kaj trieba još več kaj ne trieba vu auteka i sme za čas napustili poznati Šaanerski trokut. Tak ja zovem te komadiček zemle na šteroj stanujemo. Šaan se zove gradić, a trokut vu šterem sme mi nastajneni je trokut jer ga okružujejo vulice z tri strani, i po sake po celi dan brenčiju auti da moram pri vlastitem domu štupljine za vuha nositi. Nu, fala bogeku, arivederči Šaaan bonđorno Italija.

Kak je ponedelek othajal mi sme se glibše i glibše zahajali spram sredine škornja. Poklem Milana je put duge vodil spram Bolonje, a ondak naposletku se pojavil napis Roma. Mam sem se zmisljila da si puti vodiju v Rim. Makar je naš cilj bil Asisi. Do Asisia sme sejene trebali cestu – za Rim. Tak nas je vputil Gugl. Nu, Vladek tak nie misljil. Gljih poklem pervoga putokaza za Rim, on je, kak se šika fuljal cestu, a nie baš bila vuska. Pak je ponuorel. Sfundal Bogeka presvietluga, a ja sem mam za negov oprost grijehov, zmoljila tri Zdravomarije i jenuga Očenaša. Tuo je pomogle.  Najemput se cesta otprla, a mi sme se našli pak na pravem putu – za Rim. Tak sem se zbilam na licu mesta uverila da si puti vodiju v Rim. Makar sme mi putuvali vu Asisi, pak još male dalše do Svete Marije od Linjana, bi po talijanštini povedali Santa Marija del Lignano.

Poklem pervuga skretanja na krivuga puta, a da nej morala preveč Zdravomarij moliti, sem nagovorila Vladeka da zašteka Navigatorjicu. Je sem se i berže pokajala, jer tuj su zde počele zapraf naše muke. Navigatorjica ti nemu na visokem nemačkem liepe jasne veli: Achtung, im hundert Meter rechts abbiegen, bi rekli, pazi, poklem 100 metri skreni desne… ali ne ne, moj ti Vladek njoj veli: muči ti bedača jena bapska, nič ti ne znaš, pak kak pravi horvacki pometni muž napravi po svojem. Ne bu mene vraža baba zapoviedala. Tak se furt z nju svadil dek ju nie pred sami vulazek vu Asisi konačne ušutkal. Zde sem mu ja muorala glumiti Navigatorjicu, spram guglovem naviganju. Lepe mi je se sprintal i sljikice sem mogla videti gda kam skrenuti trieba. Nu, preveč sem lukala se druge zanimlivejše stvari pak su mi znaki kre puta saki put – zbegli. Z tešku muku sme sejene, čez jene 8 vur putovajna zagledali liepi, bieli od samuga kamena sklesani grad na male vekšemu briegu. Tuo ti je bogek moj dragi sam duom svetuga Franceka Asiškuga.

Kulike znam je živel skrajem dvanajstuga i s početkem trinajstuga mračnuga vieka. Bil je frater šteri se odrekel ovozemalskuga bogactva i se zarekel da bu po siromaški živel. Tak je i napravil. Pomagal je siem, bilkam, živine a i sirotu na svoju sramotu. Velim sramotu, jerbo je bil tak darežliv da je jene babe i zajdnu rubaču sebe dal gdaj druguga ničesa ne imel. Kmičnu cirkvu toga doba i nejne glavešine je fejst kritizieral. Bil je utemelitel Franjevcof  a bormeš je kumuval da se osnuje i red Klarisa. Če sem gljih nije lizač oltarof, te mi s dopada. Je se vidi, bil i za jednaka prava muških i žejnskih. Kak se gedek on boril za siromaške i pomagal jim naviek, sejene mi se čini da se negva borba baš čudne zaveršila. Mam poklem negve smerti su ga preglasili za sveca. Glih onie isti štere ja za života največma kritizieral. Mene se vidi da su oni negvuga poštenuga nauka skoristili za svoju pruomociju. Morti tuj ležiju i pervi koreni denešnjih poljitičkih kampanj, gduo bi ga znal. Cirkva je naviek znala napeljati vodu na svuoj žervenj.

Nu da se vernem na naše stranputice. Kak sem več napomenula, Asisi sme vidli z daljine kak se blešči i špinči svojih belem hižam, aj sme nikak nie mogli pogoditi puta do njegvih svetih vulic. Piči Vladek dalše po avtoputu, Asisi ostaje se menši i menši za nami, mene se več gerde pripušile, rit me zabolela, a Vladek  se spomine z bogekom na ne baš najlepši način. Pak sem se po trejti put uverila da si puti vodiju vu Rim, jer bez obzira kaj smo trebali vu Asisija Vladek je več dvajst kilometri vozil po ceste za Rim. Stigli mi več do Figlia. Vidla sem da je vrak odnesel šalu, pak sem znuovič zmoljila tri Zdravomarije. Viš ti vrapca – to zbiljam deluje, nis još trejtu doveršila, a več sme našli pravega puta. Sunčece presvietle je bile na zahodu gdaj sme se konačne domogli pervih vulic tog Asisia. Bormeš muoram neke priznati, makar sem prešla svieta od Mača do Lihtenštajna i nazaj, zastal mi je dieh vu gerlu a po kičme su mi začeli prehajati gezmieci. Kak sem godek od putovajna i tulikih Zdravomarij trudna bila, najempudek me obuzel takev mir i dobruota, bi se čak mogle reči lepota vanzemalska da sem i čube pozabila od čuda – zaprieti. Ta se lepota ne da opisati. a bormeč  ni tuo neke kaj se vu zraku čuti. Tuo čovek muora doživeti. Vladeku su predelali umetnički instinkti pak je šklocal kak nor. Već se skerem i kmica počela lepiti po krovi, a mi sme još nie našli našega cila. Nekak sme se ipak prestrojili, morti je i na Vladeka Francekov mir prešel pak sme bez velike muke i jada našli vrata… z Asisia i po slabe zasfaltierane cestice začeli zahajati vu gustu hustu. Poklem pervih 5-6 kilometrov sem se počela osečati kak Marica z one pripovetke o Iveku i Mareku. Sem štela silu da Vladek halta da male kamienja naberjem. Cesta – sama jama, okoli fusta. Tegda negda zagledam z ruku napisanuga putokaza za našu Hižu. Kmica se spušča, asfalta je ga nie, cesta se stisnula, pod gumah škriple pravi talijanski šoder. Jezušekmarija, za petranbožji, kam ideme i da bume došli, če bume došli? Gezmieci po kuože su pak počeli hoditi, ali ovie put čist od nekakove jeze. Kak se mi naviek zgubime, da se v napoznate otputime, več sem nas vidla kak celu noč iščemo našu Hižu. Vu tem toga mi se pred očmi pokazala tak veljika spirala lijepe zmotana v prafcu kak se šika, bi rekli ciegera na vure, da sem se mam zmisljla da sme mi vu Misije skapanja pozitivne spirale. Strah je zginul. Za čas, za pervim vuglecem je osvanul pienj na šterem je liepe, makar slabe vidlive pisale: Artestudio Ginestrelle. Juhu, juhu i mesec je več posvetlil puta. Na levoj strane se špinči tienki visuoki čempres, na desne pak dve fajn žejnske – naše domačice. Po boje lica i obešenih vusnih se mogle zaklučiti da su se i nih dve fejst brigale em bume našli puta čez tu černu hustu do nihove Hiže. S čiem su nas zagledale, vusnice su se rezvliekle do vuh, a onda se začule: Welcome, Bienvenuti, Welcome. I otperta vrata liepe jednostavne hiže su nam poželela bienvenuti

Na stuolu velikem, starinskem, kupice z vinem domačem, kak kerv gustem i čerljenem, sira domačuga i kruheka s pod peke. Bogmeč se mam i spripoviedala štorija o susedovom pesu kaj nim je tartufe prenašel, pak sim pak tam, pak dajte najte, za čas je na stuolu bil i pun tenier kruha zapečenuga z masljinovim oljejičem i tarutufem po nem poribanem. Navaljil Vladek kak da nič 3 dena nie jel. Mene je mam prisele, sem se zmisljila kaj se o tartufem i niehove muoči po Istre pripovieda. Poklem sem se hverila da su i te priče niesu zmišlene. Naše su nas domačice Marina – ščer i Adria – mama, baš liepe pogostile, praf po talijanski, bi se rekle: mia casa – dia casa, moj duom – tvoj duom. Povedale su nam v kratke gduo još z nami v Hiže obitava i poželele nam ugodnuga boravka. Marina parla engleščinu i talijanščinu, mama Adrija talijanščinu i z rukami. Dobre je, se razmeme. Vu tem tega, naišel je i pervi stanar Hiže pisec Finec, z imenom Tomy. Veljiki kak dif, mučljiv kak dif i srameči kak dif. Poklem sme na putu do naše sobe skrenuli vu malu kuinicu i tak upoznali ostatek družine, ki je bila pri večeri. Stisnuli su se okuoli stuola 3 žejnske i još jen veliki muški. Barbara z mužem Markecem z Australije, Ann odnekudek z severa Kanade i deklička z dugemi lasmi i iste takvem nogami po imenu Monika, iste z te Kanade.

Naša nas je sobica dočakala lepa, bela, vrejena na puol starinski, na puol umetnički. Se mam vidle da je ovde se prilagojeno umetnikem i oniem šteri se tak osečaju.

Kaj se mene na pervu, osobite doteknule je bile da ovde živiju s poštovajnem spram prirode. Gdaj sme još vu kuini bili, mi se pripetile pušiti, a kak je vu Hiže kajenje prepovedane sem prešla na dvorišče. Gdaj sem se štela vrnuti v hižu sem se nie usudila. Pred vratah, čist gere pri svetlu zunzal je fejst veljiki šeršen. Ma nije bil fejst veljiki, bil je kak kanader. Mam mi se stisnul zadnji diel debeluga črieva. Nes se usudila dojti do vrat, a kamoli jih otprijeti. Pak sem si skadila još jenu, za kuražu – nie pomogla, pak još jenu, nič ni ta nie deluvala. Kuraže nigder. Uonda me potirale tam kam i sveci peške ideju, pak sem juknula čez vrata kak da me si vragi tiraju. A te norec ober vletel je za menu bez posebnuga odobrejna i poziva. Ravne Marine puoljek glave na svetle. Marina nie niti okem trepnula. Ti bogeka kušnem vu petu, kak je tuo moguče, aj ga nije vidla tuljikoga il se diela da ga ne vidi. Ja sem same oči izbečila i čakala na koga bu se perve obrušil. Čakala sem zate kaj sem zadervenela od straha, a ne zate kaj sem čakati štiela. Ondak sem pri drugemu svetlu zagledala još jenuga takvuga kanadera. Po pleča mi se cedil merzli znoj, misljim i da sem prebledela kak melja, a more biti da su mi zubi cvokotalji. Jer se Marina konačne osetila dužna objasniti prisustve ova dva nepozvana i z ničesem najavlena guosta. Mirnim glasem kak špricer i bez prenemaganja je rekla da oni tuj i tam tak doletiju na svetle pak se male poigraju, pozunzaju i unda odletiju za svojim poslem, če im nigdo ne smeta. Nis več imela veselja čakati da proverim aj jim morti ja smetam, neg sem junački požurila po štenga vu našu sobu. Tam sem za saki slučaj spregledala postelju, lomar i još par luknji, pa kak nis ni jenuga kanadera našla sem mogla prestati stiskati kraj debeluga čreva. Još se zmisljim kak im je Vladek probal na meksičke engleščine objasniti da su te dva pod dieku bad guys.

Sejene, pre neg smo se vu postelju hitili, zalepila sem oba oka plava i gliboka na nebe znad nas. Čudaj zvezda je tak bljizu trepetale i svetlele kak da sem vu Betlehemu a ne v blizine Asisia. Mi se vidi da sem i onu celu Mlečnu stezu mogla konačne dobre spregledati. Kaj je još bile jake čudne, je bile da se nič pod kapu nebesku nie mogle čujti same ščurice kak ščuraju, kak da sme v raju. Složilji su takev orkester kak da jim sam gospon pokojni Karajan dirigiera. To je bile zajdne kaj sem pred spajne još čula. Jezušek, morti lažem, misljim da sem zajdne čula Vladekove herkanje, se ne zmisljim več, znam da sem zaspala kak beba.


Zvir:
http://poljak.jimdo.com/2013/10/18/dnevnik-z-italije-prvi-dio/ (http://poljak.jimdo.com/2013/10/18/dnevnik-z-italije-prvi-dio/)


Nastavek sledi prvum zgod(n)um.

Citat:
Kajkavski se piše i v Kneževine Liechtenstein

Vevo je puoviedek (spominek) z gospum  Poljak rodom z Meljan (Mihovljana), na rajkavskomu kajkavskomu.
Vuživancija v (i) jezičnemi oblizeki! 

28. sušca (ožujka) 2012.

Franjevič:
Rajka, ja te puoznam kak jake energičnu, fletnu, buorbenu i navudrenu prirodu. Kak jenu vatrenu klupku. Aj se i ti vidiš tak? Kie si ti zaprav i kaj zaprav tuj vu Kneževine dielaš?


Poljak:
Ja se iste pitam kaj tuj dielam… (Se smieje) Okruljica (klupke) sem nije, niti se tak osiečam. Osiečam se gljih kak jena žena za se fele i vrieme.. Z drugih rieč, sem gljih počela živeti. Morti te zgledi male sebične, nu gljih zde imam tega osečaja da po pervi putek vu živlenju živim samu sebe.


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/zabava/mala-svicarska/msg46932/#msg46932 (http://www.forumgorica.com/zabava/mala-svicarska/msg46932/#msg46932)

Citat:
Kajkavski se čuje i vu Švicarske (1)
Čitajne poezije Vlade Franjeviča

Zljih frul frekvencije
http://www.forumgorica.com/zabava/mala-svicarska/msg43595/#msg43595 (http://www.forumgorica.com/zabava/mala-svicarska/msg43595/#msg43595)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski se čuje i vu Švicarske (2)
Kajkavisch hört man auch in der Schweiz

1. Zljih frul frekvencije
2. Znutraj na vun
3. Duodir tišine


http://www.forumgorica.com/zabava/mala-svicarska/msg43596/#msg43596 (http://www.forumgorica.com/zabava/mala-svicarska/msg43596/#msg43596)

Citat:
Čuj molitve vruče ove,
Draga naša Mati,
Tvoj te vezda narod zove,
Romari Hrvati.


Cela Domjaničova pesma K suncu prosi vsaka roža:

http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg51679/#msg51679 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg51679/#msg51679)

K SONCU PROSI VSAKA ROŽA LJERKA PALATINUŠ, 03:02

K SONCU PROSI VSAKA ROŽA LJERKA PALATINUŠ (http://www.youtube.com/watch?v=QgbA28k4jC0#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 23, 2013, 10:02:10 poslijepodne
Nastavek prethodnoga lista


Kajkavski oblizeki Turopola, točneše Tuorekpolja(k)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Rajka Poljak – Dnevnik z Italije

Ovo je je drugi dio dnevnika kojeg je Rajka Poljak napisala krajem rujna i početkom 2013. a isti se bazira na iskustvima koje je autorica skupljala za vrijeme realizacije 8.SPIRALNOG KANALA (http://www.spiral-channels.net/ (http://www.spiral-channels.net/) ) u blizini Assisija, Italija. Mali dio uvoda u ovo štivo je bilo premijerno predstavljeno zagrebačkoj publici u okviru I. gornjogradskog književnog festivala čitano od same autorice 12. listopada u svratištu “Cinkuš”, Mletačka 9. Tamo pročitan tekst je objavljen i u Zborniku festivala – ISSN 1849-1413. O Rajkinom nastupu u Zagrebu izvještavalo se u obadva dnevna lista u Liechtensteinu kao i u “Večernjaku“   
(http://www.vecernji.hr/zagreb/supruznici-vlado-rajka-poljak-franjevic-nastupaju-zagrebu-clanak-626699 (http://www.vecernji.hr/zagreb/supruznici-vlado-rajka-poljak-franjevic-nastupaju-zagrebu-clanak-626699) )



T u o r e k

Sme se tega jutra dogovorili da bume pred večerku zaorali perve brazde našuga kanala, al poklem toga zbavlenog zagovora santa marije od linjana nesme bili za nič. Vladek je jambral da bi neke jel, a ja sem ga obavestila da je kuina leve od ulaza. Pak sem si nadobudne vu istu prešla narediti pahulice z mlekem. Otprem vrata, a nutri naš Markec po stolu krumpiere nagajna. Na pervi pogled bile su mi dve stvari jasne:  Markec ni nigdar vu te svoje Avstralije služil vojsku, a o kuharenju ne zna ni tri čiste. Nu, zmeknem mu škrlaka, kuražne se priel posla. Kumpiere je pobedil za menše od frtal vure, hitil ih vu rajnglek naj se sami kuhaju. Onda je Ann zvlekla odnekudek paketljina malih klobasičkih, hvalila jih Markecu na obradu, a mene izvestila na tečne kanadske engleščine da moremo jesti večerju z njimi.Priznam posramlene, nis ti ja nju skerem jenu reč razmela, težek mi je te tečni kanadski, neg sem pratila nejne perste, vidla pune klobas, klimanje z glavu, i stol nameščen za 6 ljudie i tak sem, kak prava zagorka mam zbrojila da su 2 i 2 jednake je šest.


Dien mi je započl kak i saki, z jougu i meditaciju, a ondak je se bile drugač. V prizemlu Hiže, prevrejene ex-štale, okupila se družina pri skupnem fruštuku. Da sem po štienga poliehko štiepala, sem čula same engleštinu i talijanščinu, čak je i smieh nekak stranjski zvonil. Za bogeka miluga niesem se mogla zmisljiti kak se velji dobre jutre na engleščine, pak sem skerem pobiegla nazaj. Nu, dočim su me zagledeli si su zgromourili Goood Morning, pak sem ondak i ja nim tega morninga vernula. Još sem se zmisljila reči bon apetit. Ti vrapca, sem pomisljila, još bum i poljigluota postala. Im sem v najbolših liet, če sem nemščinu i nekatere nejne dijaljekte skužierala, zake nej i male talijanščine i engleščine navščila. Makar, muoram priznati, se posiplem z pepelem, da mi engleščina jake dobre prek jezika žuglja, tak se fajn čuje moj „r“ kak da ga onie meksikanci z kaubojskih filmov grgoljiju. Vladeku pak engleščina paše gljih kak oslu sedle, same kaj se on neče z pepelem posipavlati, rajši presipavle preveč toga prek jezika. Dek sem ja meditierala, on je pošarmieral i muške i žejnske, ove potonše, se vieda, male več.

Nu da ne dulim, poklem finuga, praf talijanskuga fruštuka sme se otputili v nabafku oruđa, očem reči krampov i lopat, farbi, platnof i sega ke jene umetničke družine trieba da je v divlini de ničeseg nema. Vladek i ja sme sledili Marinčin avto pun ženskadije. Kupovina sega i sačega – kakva muora. Saka od onieh z Marininoga avta trebala je neke druge – z druguga štacuna. Vladek se pak zakeljil za lopatu, a poklem i balticu i nikak se nie mogel od tega otreči. Skužierala sem v momentu da je on zapraf trebal biti zemloradnik iliti barem kakev šumar. Na jedvite jade sme ga odvliekli vun. Zapetranbuožih, potrošili sme puol lepuga dana na kupovinu. Vrak ti po civiljizacije se poserje.

Vrnuli sme se prav žifčani. Tak da nes imela ni vole nekaj od kuplenoga – skuhati. Neg sem na hrge zrezala pancetu, pljesnivu nekakvu klobasu i kruha z paradajzem pak sem se skup hitila pred Vladeka tak serdito da mi se bokček skerem zagotil. Se mi ga je bil žal. Mam me i srditost napustila. Gdaj sme se dobre spodrigali su nam se i osmehi vrnuli. Ne zgoršega napomenuti da sme tega našega obruoka jeli, neprosvečeni i neupučeni, na stuolu – umetničkem rekvizitu. Več druge jutre je najnem osvanul napis na englečšine: Prosim najte na vem stuolu jesti. Fala. Koga si ga vraga uonda tuj podlekla, baš na te lepe, jedine terase? Poklem sem fort Vladeku pretila, če se nepodobne ponašal, da bu našel novuga napisa.

Marina nam je povedala da tuj zgor, sega fertalj vure huoda, male čez fustu, male čez pola, na verhu brega moreme najti liepu cerkvicu po štere je i meste imena dobile: Santa Maria di Lignano. Pak sem nagovorila Vladeka da skočime do cirkvice. Pinklec na pleča, ideme brega osvajat. Hop-cup nakalup, ti ga na, velim ja poklem petnajst minut soptanja uz breg. Same da napomenem fakta, da sem ja versna pljezačica – na Sleme, za vu priliku na nuoge obliekla lietne natikače, za na paljec, z debelem potplatemi i šlokicami. Šlokice za slučaja da zestanem kakvu kaču, da je posvetlim v oči. Vu svoje sem dobrote i iskusnosti natentala i Vladeka da se tak prikladne obuje – sandale za plažu, da mu nej bile preveč vruče. Baš sme bili pravi – planinorci. Ma niesu ti tuo Švicarske planine prek 2 jezerače, tuo ti je običen, male vekši talijanski breg, rekla sem pred uspona Vladeku tak samouverene kak same neznaljica i nepoznavalec bilo kakvega brega more zvaljati. Neg da se vrnem pljiezanju. Poklem moje zablude da sme za 15 minut pri verhu, sme za časa skužierali da Santa Marija od Linjana  oče od nas male več znoja, kervavih nuog i nategnutih gležnjov. Poklem dvajst minut bile mi je jasne da me bogek koštiguva kaj nis zbavila ni jenuga zagovora pri majčice božje bistričke, a obečala sem, one jempudek, gdaj sem misljila da mi je teške. Poklem pol vure plijezanja i natiezanja sem se i z bogekem počela pregovarjati: de prosim te mekni te križ z mojih pleč, pak nes baš tak gerda grešnica, izem tega, kaj ti je pak Vladek krif? Pak nije on bokček tak jake škerti, same fort pozabi drobiž da ide v cirkvu, bu ti drugi put ostavil desetaču. Bogek me skroz ignorieral. Onda sem počela bulazneti, bi se rekle, filozofierati: Aha, to je to, slobodna vuola, moreme se mi i vrnuti. Tuj se pak vu meni stvoril onie vraži z repem i ruogi pak me napelaval da se vernem. E ne bum se okrenula na doul , našla bum ja tu cirkvu makar mi zajdne bile. Tak sme lepe zešvicani, spikani  lepim lubičastim skričakem, poklem neke več od vuru cajta zagledali nekakev zidek. Je, cirkva je tuo, sem zacveketala...a nie bila, bile je gruoble. Ti zrak žarki i se koprive peklenjske, de ima gruobla, muora biti i cirkva – i bila je.  Preporojeni od friško zbavlenog zagovora sme pojureli otpreti vrata – da vlovimo male hlada i zafalime Gospe na velike milosti kaj nam je ukazala. Vrata su ostala niema, niti da bi zaškrekla. Veljim ja Vladeku de male jače porini, im su teška. Porinul je on, alji si je skrem strupal nosa, vrata i dalše ni makec. Kak sme se gerde razočarali, Vladek je od muke okoli cirkve počel šklocati kak sumanut, a ja sem usavršavala svoju talijanščinu. Poklem trejtuga čitanja plakata za šteri sem bila uverena da je najava za kakšni rok koncert skužierala sem da čitam – osmertnicu. Zavela me lepa mlada žejnska kaj se prehitavala po celem komadu papiera veljikoga baš kak bi bil jen plakat. Oni su se opraščali od ne na te male čuden način.

Žalobnim glasem sem izvestila Vladeka da mi je pun kufer i da me nogice vu šlokicama – boliju. On je bil mišlenja da još ne vreme za vrnuti se. Pak me natiral da iščeme ristorante za šteri sme vidli putokaza na jenom drevu.Mi se vidle da mu je pomet zamutila same jena grešna misel – na merzlu pivu. Kak sem ja, za razliku od njega puna razumevanja, pristala sem na iskanje (neke male je bile i vu tem tega da se meni jake štel kapučino piti). Tak sme mi počeli po tem verhu brega potragu za ristoranteom. Čez hustu, sim tam vrit na ham, našli sme nekakvu hižu, al zgledela je pre kak nekakve mafijaške skrovišče neg ristorante. Tak su nam gerla ostala praf suha, a mi sme se zaleplenih jezikof za nepca čez istu stenu počeli spuščati nazaj. 

Tuj sme mogli na licu mesta utverdeti da natikači za paljec zateknuti i sandale za plažu nesu nikakev izbor za spuščanje po talijanskem bregu. Otsmicalji sme se jeden del kak bedaki do pol brega, a onda sem spuknula z pinkleca ručnika, hitila ga v gljiboku travu pak se zvaljala na nega. Misljim da sem zgledala kak da mi duša na nuos oče pobeči, jer Vladek nie ni beknul, same se na tura spustil, a nosa med noge obesil. Znam da mu je teške, teške, jake teške ona merzla faljela. Ja sem iz čistuga očaja jenuga reda – odmeditierala. Kak je sunčece presvietle za fustu zamekle, mi sme se zagrleni i bez reči, spuščali dalše. Oko šeste vure bili sme nazaj. Fala dragomu Bogeku kaj Marina ni bila ni bljizu, da sem ju unda zagledala bi je ja objasnila kak se na vuru gledi. i kaj znači frtalj vure, a kaj jena i puol. Požirake bi je garant spuknula.

Sme se tega jutra dogovorili da bume pred večerku zaorali perve brazde našuga kanala, al poklem toga zbavlenog zagovora santa marije od linjana nesme bili za nič. Vladek je jambral da bi neke jel, a ja sem ga obavestila da je kuina leve od ulaza. Pak sem si nadobudne vu istu prešla narediti pahulice z mlekem. Otprem vrata, a nutri naš Markec po stolu krumpiere nagajna. Na pervi pogled bile su mi dve stvari jasne:  Markec ni nigdar vu te svoje Avstralije služil vojsku, a o kuharenju ne zna ni tri čiste. Nu, zmeknem mu škrlaka, kuražne se priel posla. Kumpiere je pobedil za menše od frtal vure, hitil ih vu rajnglek naj se sami kuhaju. Onda je Ann zvlekla odnekudek paketljina malih klobasičkih, hvalila jih Markecu na obradu, a mene izvestila na tečne kanadske engleščine da moremo jesti večerju z njimi.Priznam posramlene, nis ti ja nju skerem jenu reč razmela, težek mi je te tečni kanadski, neg sem pratila nejne perste, vidla pune klobas, klimanje z glavu, i stol nameščen za 6 ljudie i tak sem, kak prava zagorka mam zbrojila da su 2 i 2 jednake je šest. Kak me je same zmantala, sprešla, zanitala, nis vu tem času ni primetila. Neg sem se skup z Markecem hitila na kuharenje. Pak sme osim slabe zdrucganuga krumpiera i klobas imeli još i špagetljine vu sosu i mladu šalatu. Markec i ja sme vse skup berže i z volu zgotoveli. Poklem sem skužierala da je družina gerde lačna bila, a da nigdo nema vole ni talenta za nakuhavanje. Nekak mi se pri večerje vidle da me si najempudek, z čistuga mira jake radi imaju. Pak mi je konačne sunule z riti vu glavu, joj, bedača, pak oni bi tebe tak saki den zapregli. Če ne baš obeda, al večeru da im spravlaš tega bi sigurne rade šteli. Mam sem same sebe reč zadala – s toga vraga nič, kuharim ja domaj i preveč, deca draga, bute vi i dalše paštietu na kruheka tacali, skupaj z menu. Nu, nis nič rekla, same sem pustila osmeha naj pobegne od vuha do vuha i uživala u falama i psalmi. Našle se i vina pak su se jeziki rezvezali, lepe se luft zagrel, se vu glasa pripovedale, smejale i kak se videti mogle – sme dobre prihvačeni. Tak sme lepe omamleni zaspali kak ejngeleki.


Zvir:
http://poljak.jimdo.com/2013/10/19/dnevnik-z-italije-drugi-dio/ (http://poljak.jimdo.com/2013/10/19/dnevnik-z-italije-drugi-dio/)


Nastavek sledi prvum zgod(n)um

Citat:
Rajska Djevo, kraljice hrvata - Ljerka Platinus, 03:18

https://www.youtube.com/watch?v=eyuQGosNtLU (https://www.youtube.com/watch?v=eyuQGosNtLU)

”Franjevec” pri isusovcu
(i Franjevič v Assisiju vuoči dolaska pape)

Rajka u Assisiju, 05:21

Rajka u Assisiju (http://www.youtube.com/watch?v=svkEqIR75n0#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 28, 2013, 10:09:50 poslijepodne

Nastavek prethodnoga lista


(I)SPIRALNI KA(J)NAL

Rajka Poljak – Dnevnik z Italije – (3) / Sreda

Ovo je je treći dio dnevnika kojeg je Rajka Poljak napisala krajem rujna i početkom 2013. a isti se bazira na iskustvima koje je autorica skupljala za vrijeme realizacije 8.SPIRALNOG KANALA (http://www.spiral-channels.net/ (http://www.spiral-channels.net/) ) u blizini Assisija, Italija. Mali dio uvoda u ovo štivo je bilo premijerno predstavljeno zagrebačkoj publici u okviru I. gornjogradskog književnog festivala čitano od same autorice 12. listopada u svratištu “Cinkuš”, Mletačka 9. Tamo pročitan tekst je objavljen i u Zborniku festivala – ISSN 1849-1413. O Rajkinom nastupu u Zagrebu izvještavalo se u obadva dnevna lista u Liechtensteinu kao i u “Večernjaku“   
(http://www.vecernji.hr/zagreb/supruznici-vlado-rajka-poljak-franjevic-nastupaju-zagrebu-clanak-626699 (http://www.vecernji.hr/zagreb/supruznici-vlado-rajka-poljak-franjevic-nastupaju-zagrebu-clanak-626699) )



Sreda
(i točejne v sredu – vusredotočejne)

Citat:
Vpelatva LK-a:
Kak se i šika, sredni iliti medijalni den tjedna, započel je z meditaciju iliti vusredotočejnem (onem miselnem, gruntalnem, gruntovčajučem, po gruntu kopajučem takaj).

Vladek i ja sme zgledi neke terdeša korenika, jer sme i dalše grebli, rovali da je fercale na se strani. Pak sem se vu svoje radoholičarske euforije vu tem tega zmisljila na ORA i kak je tuo negda liepe v bivše Juge bile. Tuj sem zašla vu pregljiboku filozofiju i z analizierala poklempartizansku Jugoslaviju, gospona Titeka i negvu partiju i kak su nas liepe vjedinili vu bractvu i jedinstvu. Sentimentalne sem zaklučila da su te omladinske radne akcije bile fale vredne i za saku pofalu. Vu tem tega slinavlenja i balavlenja mi je najemput na pomet došle da su te vraži omladinci kaj su pruge, ceste i moste gradili, poklem gdaj su vu krizu srednih let opali, te iste pute, moste i tvornice radnikem – kriškraš – zrušili. Od tak teških mislji mi je bormeš i kramp v rukah ožmehel.

Kak se i šika, denes je den iste započel z meditaciju. Poklem toga par kavic i cigaretljinov, neke pod zub i beži na posel. Vladek se zbudil pun stvaratelskih suokov i mam poklem fruštuka napal je terdu talijansku zemlu. Očem reči, započel je težek i mukoterpni posel na našemu zde več zajedničkemu projektu – Spiralnemu kanalu. Ovuga je leta Vladek bormeš već dva bez mene zbegecal (bila sem ja z njim duhem i sercem, a tielem sem muorala guliti svojuga posla). Zde je ove pak vu Italije bi se rekle zaveršni za ve lete. Lepe sme mi tega zasverdlali Slovačka – Slovenija – Italija. Vse sme skup imenuvali Zemle z lubavlu. No, idem nazaj vu Kanala. Muoram se jene male rukave potferknuti pak osim sercem i duhem, i telem dokazati da sem vu Projektu tak lepuga imena: Zemle z lubavlu. Tak mi ovie put Vladek nie bil sam. A bormeš nam se mam s početka pripicoknul i veliki čovek za Avstralije, Markec. Mu je kramp vu rukah zgledal kak dečja igračka, a ja sem ga pak jedva zdigla. Lepe sme se posložili, prignuli glave i jene tri vure grebli kak da iščeme skrite blage. Bili sme vredni. Zde se več lepe i fejst vidi spirala kak čez dvorišče spred Hiže – sverdla. A ni bile lefko. Zemla trda kak kamen, žilaveša i od mene i još tri takve. Nu, Vladek je tak fletno naskakal na štihaču da ju je i spigati vuspel. Markec je svojuga duguga bicikljističkuga tela zvil na puol i grebel i sekel i zemlu hital da je bile milina gledeti. Ja sem pak grebla zemlu z lopatu, pak ju hitala vun, busenje napadala z goli rukah i još sem k tomu – popevala: nis pozabila ni jenu borbenu, a gdaj mi je več duša bila pri nuosu, sem se zmisljila i glori,glori aleluja. Ja ne znam točne kak su te moje domače na Markeca deluvale, ali mislim da me je konačne odlučil ušutkati pak je onda i on pustil svojuga glasa. Gromoglasne je zapopeval nekakvu borbenu na engleščine. Ondak sme si tri počeli zavijati: When the Saints goes Marsh in…, bi po domači rekli: gda sveci zamaršieraju… Ma bili sme kak družba Pere Kvržice. Same kaj naš Pero – Vladek fort govori: Positiv denken, sei positiv bitte. Na kaj sem mam odvernula: Jawohl, jawohl, Arbeit macht frei. Znam ja da je ta tverdna gerde negdar v povesti zloupotreblena. ali v našem slučaju morem slobene na vlastitu tintaru priseči, baš je bile tak: posel nas je oslobodil, če ničesa drugega, seh mislji bedastih, a same je jena ostala: kak još jemput krampa zdiči. Prava meditacija. Uonda je sunčece gerde gljih po nas pripekle pak sme muorali vu hlada pobeči. A i tak sme već nie mogli ni jenuga alata poštene zdiči. Bormeš je zgledale da je i Velikomu Čoveku Markecu ona igračka v rukah gerde otežala. Počeli su i želuci kruliti, i tuo bormeš bez parduona jake glasne. Konačne sme potpisali kapitulaciju i priznalji da se dale tak več ne mre.

Poklem na brzaka improvizeranuga obeda vsa nam je kerv pobiegla vu želuce pak se takaj nič drugega nie mogle neg debeluga hlada iskati i vu horizontale ostati. Gdaj sme si znuovič nadošli, sme se vu Spiralčeka vernuli. Markec je, buogec, kapitulieral skruoz naskruoz. Nič sme mu nije zamerili, hodi viš tam po dvorišču na puol zvijeni, kak da je pod nim onie negov bicikljin kaj ga saki dien po brege nagajna. A nie becikljin, motika je kriva.

Vladek i ja sme zgledi neke terdeša korenika, jer sme i dalše grebli, rovali da je fercale na se strani. Pak sem se vu svoje radoholičarske euforije vu tem tega zmisljila na ORA i kak je tuo negda liepe v bivše Juge bile. Tuj sem zašla vu pregljiboku filozofiju i z analizierala poklempartizansku Jugoslaviju, gospona Titeka i negvu partiju i kak su nas liepe vjedinili vu bractvu i jedinstvu. Sentimentalne sem zaklučila da su te omladinske radne akcije bile fale vredne i za saku pofalu. Vu tem tega slinavlenja i balavlenja mi je najemput na pomet došle da su te vraži omladinci kaj su pruge, ceste i moste gradili, poklem gdaj su vu krizu srednih let opali, te iste pute, moste i tvornice radnikem – kriškraš – zrušili. Od tak teških mislji mi je bormeš i kramp v rukah ožmehel. Z druge strani Vladek je tak vredne kopal da je se več i več vu kanala prepadal. Sam si videl kukmicu na verhu glave kak vu rupe nestaje pak nagle jopet prihaje. Ti bokca, zgledel je kak da se zbilam za udarničku natieče. Vidla sem da je zgrabil pravuga ritma pak sem nie štela ometati. Meni se pak dalše več nie dale, pak sem krampa več za šminku preštimala i usput okoli zvierala kaj pak delaju drugi umetniki. Najemput mi je vse postale čudne. Zake su se Barica i Ančica tak zriktale kak da ideju na proščejne? Ančica je neke po svojemu „ateljeu“ premietala sim tam, a počele su se prinositi i kupice z vinem, nekakovi kanapei i boktedraginemarad, neznam kaj. Se je bile sumnive, zgledale kak da bu niešče neke slavil, a nam nigdo nič povedal nie. Sim tam, mic po mic, nekak sem se krampa riešila, stepla sebe zemlu i promolila nosa bližejše. Mam me Barica izvestila da se slaviju dve stvari: Ančica nam prezentiera svega svojuga dela vu naše Hiže vu pretekla 2 tedna, a ujedne se z nami i oprašča i zutra nas ve napušča.


Ann Manuel Video
Citat:
http://youtu.be/GSZOUQUfr30

Ančica je naredila zbilam čudaj tega. V četiri menše mape je bormeš naredila lepih crtežov asiških kapelic, cirkvi, basilik, vulic… Bogek dragi pa gdaj je ona uopče spala?  A nie to vse, nasljikala je ona i jenu praf veljiku, da ne veljim dugu, jene 15-20 metri. A na iste se bormeš mogle videti da žejnska zna svuoj posel i da je ovie kraj najnu baš jahkuga dojma napravil.

Posebne mi je zapela za oke, instalacija na sredine: bormeš je sklepala skupaj prave prafcate lojtre i tuo ne jene, neg truoje. One sredine bile su suhem zlatem pozlačene, barem su tak zgledale, bljesikale su se da sem jih jedva mogla i gledeti. Levo i desne su bile plave i zelene ofarbane, vu manire freski po Asisiju. Onda nam je pojasnela da su je te nejne intervencije po prirodi okoli Asisija dohajale same po sebi, gdaj je vidla ves one raskoš i pozlatu po cirkvah vu Asisiju. Oče reči, da je probala oči puka skrenuti i na ostatek kraja šteromu se, kak se vidi, i ne pridaje baš prevelika pažna. Iste nam je povedala da je po husta hodila i po derveču ostavlala male zlate štembilje. Tuj sem si ja pomisljila, joj, dekla draga tuo buju ti vidli same ovie krivolofci kaj okoli nas fort pese navodiju, pak bi mogli još pomisljiti da jih sam sveti Francek špuota zbog krivolova. Nis štiela nič zluočestoga komentierati, same sem je ruku stisnula i rekla: You are great. Bogme i je, veljika. Ili se tuo same mene z moje žable perspektive tak čini. Onda me prešla tak zmazanu i znojnu zimlica pak sem pobiegla v Hižu pod tuša. Diečas sem se, zeslužene prepuščala negvom milovajnu, mi je Vladek prek vrat povedal da se naj požurim da ideme nekam na skupnu večerju. Jezika sem skerem pregrizla, jer sem skerem Jezušeka zrušđila. Kak nej, zde tak trudna muoram još negde vriti sedeti, muozga naprezati na stranjščinu i jesti nekej kaj ne mrem ni imenuvati. Nu jezika sem zeštekala i zbegecala se najberže kaj se dale – za vuru i pol bila sem berajt za izlazek. V međuvremenu mi se od pogleda vu špiglec vernula i dobra vola. Zate sem se jake začudila gdaj sem se vu kuinu spustila kaj su si tak mučlivi. Poklem mi je Vladek povedal da su se nafujnili na Marinču kaj nas nie o semu na vrijeme i z volu izvestila. Nes si misljila da su tie umetniki tak sprogramierani. Nu dobre, vsi sme se skupaj potepli vu 2 avta, pak vu ristorante. Joj, Vladeka i mene je dopala nesreča da sme se peljali z Marinču, gazdaricu i Tomyem Fincem kaj zgledi kak veljiki medek. Tomek Medek je dal po gasu, a Marina bambolina je počela v manire vraže babe narikače, cvileti i prigovarjati: zmenji brzinu, tak moreš po te svoje Finske gasa stiskati, ne po ve samejame ceste voziti, mene se još živi, nigdar ni mertva več vu tvojuga avta ne bum sela…i se tak, jenu bedastoču na drugu. Tomek Medek je stojički podnosel nejnu torturu, ali gasa ni zmenjil. Sejene sme stigli v jenomu komadu, točnejše vu četiri. Mene je znervierala Marinina kuknjava pak sem si pred ristoranteom jenu vužgala. Nes još ni pol cigaretljina stamanila, gdaj je došel ostatek družine. Pak su berže bolše, jake lačni, prešli nutri. Vladek je ostal z menu. Ne zate kaj je štel, neg sem ga za rukava pričvrljela, pak blage zasiktala: im me ne buš tuj zde samu ostavil.

Moja je sreča bila kratkuga vieka, jerbo je čez zavesu od đinđi znutraj izmigoljel derhtavi starec, Don Giovanni, gazda ristorantea. Nič nie rekel, same nas je pomiluval mafijaškim pogledem a z ruku pokazal spram đinđazavese. Mam mi je cigaretljin opal z ruke, a ja sem pokorne sledila Vladeka vnutri, vu ristorante derutni. Ma ni baš derutni, pre bi se rekle jake oskudne bez ukusa nameščeni. Mam mi je bile jasne – tuo je tipični radnički ristorante. Cene mu baš i nesu bile radničke.

Kak je več prešla deveta vura, sem gledela kaj bi lehkuga pojela da me ne žnjara kak one klobase od snočkaj. Isalatisime don Chef (don Pollo) je zvučale tak mafijaški da nis odolela. A tek objasnitva na engleščine: Čučekova persa grilierana, na mehke postele od šalate. Gdaj su naposletku denesli kaj sme poručili sem bila gerdo pogojena. Čuček je davne zgubil sakuga žmaha i suoka, kak da ga je negdo preparieral, niti šnjofa po grilu nega bile. Komadi tie osmuđenih persah su bili pometani po obične zelene, na kverge zriezane šalate. Da ti postelju od šalate hitim posred čela, sem si misljila. Jer postelja nit je bila slana, niti kisela, a bogme niti vuoljejiča nie okusila. Se su mi tuo posebne doneslji na stuol, pak si ja naj sama dielam šalatu. Da sem štiela kuhati večerju, nej došla k nim i još mouram te platiti. Gdaj sem si zrihtala postelu, sem počela poskrivečki špijunierati kaj pak drugi na teniere imaju. Najvekšma su me zaprepastili Dugi Markec i negva Barica. Bila sem uverena da su nih dvoje prosvečene dušice i da same šalatu i nedužne špagetline tamaniju. Kad one, pred moju Baricu, biftek kak od mamuta odvaljen, a kervari gerde kak da bi mu olvejs dobre došel. Zapetranbožji, istuga takvuga je napal i tienki kak slamka Markec. A tak znači tičeki, sem si misljila, puolek vas su i klokani nagrajsali.

Mojem su se Vladeku vu tenieru ftaplali vu verhnju i tartufem – fusili. Ančica je namatala perst debele špagetline z rupah i slasne je usisavala. Monika šteru fort boli želudec, vu strahu je po tenieru iste nekakvu testeninu vu sosu premetala, a vu očmie sem vidla pitanje: What’s that? What I eat? A onda letargični zdieh: Oh, my Stomac. Kaj je Tomek Medek pojel, nis stigla videti, je vse obavil vu jenomu zalogaju. Naša vredna i nadsiem klepetava domačica ja najdužeže čakala na svoju večerju. Gdaj je konačne bila sporučena zgledale je kak da su lazanje, a nesu bile. Pune zapečenuga sira, a odzguori  zmazane z nečem sivem. Gdaj sem ju pitala kak se zove to kaj jie, zvučale je otprilike: E la fughi rigoletto. Tak je i zgledale.

Kaj se pile? Vine i voda. Umetniki vine, ja voda, obična, bez mehuričev. Viš, gda sem več pri vinu. Po čem poznaš vse umetnike oveg sveta? Vsi ločeju. Če nečeš z njimi, mam te sažalive pogledaju i škartieraju. Znaju da si nie njihov. Moj se je Vladek dokazal , kak pravi umetnik, mam je bil prihvačen. Oko mene se fejst Ančica trudila, morti sem je bila simpatična pak me nie mam štela škarta hititi. Poklem trejtuga neuspelog nujenja, ipak je odustala. Kak sem pred ono osem liet sama sebi prepoviedala piti, nigdar me poklem nišče, pak ni lubleni Vladek, nije uspel nagovoriti da bile kakvuga alkohola pruobam. Tuo ja zovem čeličnim karakterjem. Makar me se si umetniki sveta odreklji – nem pila i točka. Zde se več niti ne zmisljim zakej sem zapraf prestala piti, ej sem bila kak graba, pak pijem i pijem a nič ne deluje, ili mi je dopizdele da me šefica fort pošilja po pivu vu štacun kak šmerkljifku. Jene sem se jutre zbudila i rekla sama sebe: E bedača, kaj si spila, si spila (a bile je tega za tri živlenja) denes ne piješ. I tak tuo traje: denes ne pijem. Če gduo oče recepta naj me slobene pita. Joj, kam sem vu svoju pjanu prošlost zabludela… tuj sem zde na odlasku z ristorantea, fala bogeku dragemu. Jake mi je bila duosadna večer. Niesem skerem nič razmela umetnike kaj se spominaju, ali su zgledali kak da vmiraju od duosade. Zate si misljim iste da i te don Giovanieve vine nije buog zna kaj, jer da je, bili bi bar male živeši.

Vrnuli sme se točne tak kak sme i tam išli: Tomek Medek po gasu, Marinča po glasu. Kuljike ta vu jene minute reči more zgovoriti, tuo je sigurne za nu Ginisovu knjigu.

Drugi put tu večer sem se vu posteli uverila da te vine ni sluga nie ni Postupu, ni Dingaču a bormeš ni Pelješcu. Kak je pak Vladeku bile? Sem mislila da bum zjutraj naposletku čula: denes ne pijem. Sem frišku figu tega čula. Ali o tem vu…
 

Zvir:
http://poljak.jimdo.com/2013/10/20/dnevnik-z-italije-tre (http://poljak.jimdo.com/2013/10/20/dnevnik-z-italije-tre)ći-dio/

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Nastavek sledi prvum zgod(n)um

Citat:
A nad našimi glavami (i v glavami) rastieže se, kak črni šlajer z Pepelkove popiefke, siva i neprozirna megla. Znad nje je, nevidljivi baš siem, veliki tukač vu Vladine ruke šteri bi nas saki čas mogel heznuti po tintari…….

Spas se videl f Euniji. Ali bolje je nie. Se ide na dolje, same naš optimizem raste. Male nam ga je osvežil i podigel festival kajkavske popiefke gdi su same “Kavaliri” popievali naj nam živi rad.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg52878/#msg52878 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg52878/#msg52878)


Citat:
Vlado Franjević , 2013-10-24

Hvala lijepo za ove vrste promidžbu Rajkinih čist zagorski vickastih dosjetki! ali i ne samo dosjetki… već i jako pametnih zamisli, dokumentacija, itd. srdačni pozdrav i svako dobro iz kneževine…

http://hr.wikipedia.org/wiki/Lihten%C5%A1tajn (http://hr.wikipedia.org/wiki/Lihten%C5%A1tajn)

******************************

L.K.

Negdo je jemput povedal da je živlejne za one teri osečaju (čutiju) – tragedija, a za one teri misle – komedija.
Vu tomu smislu držim i (k)a(j)peninski dnevnik gospe Poljak za vi(visek)cijsko- kontemplacijski.
Lep pozdravček v Kneginec  LihtenŠTAjn – LihtenKAJn

http://www.kneginec.hr/ (http://www.kneginec.hr/)

Naj nam živi, živi rad
(Danijel Češnjaj – Stjepan Đokić Pišta – Božo Potočnik)

Kavaliri – Europa vu bednji (Nove popevke) KRAPINA 2013, 03:27, 03:27

Kavaliri - Europa vu bednji (Nove popevke) KRAPINA 2013 (http://www.youtube.com/watch?v=qUuZJGCksnk#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 28, 2013, 10:13:56 poslijepodne
ORALNE PARLALELE I VERBIKALE (ZVERTIKALE)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Varaždinske vesti, br. 3590, 22.10. 2013.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Moralne paralele i vertikale
 
Se to ljudi znaju, ali jih se ipak na te treba stalne podsečati. Pune put gore isplivaju oni ki tuo ne zasluže. Pune su jih novine, a vnogi se još sami proglašavljeju moralnimi veličinami. Tak onda prične spoređivanje i namietanje pitanj: A more osoba štera iza sebe ima moralno upitne ponašanje, poradi jednega čina, morti i v dobre namere, postati moralna veličina? Kaj se na tuo more reči, pogotove gda visuoka priznanja dobe takvi, a iza toga stoji nekšna laž, sebična sila ili muoč?



Kaj je to kaj se zove moral? Riečniki stranih rieči tuo definieraju kak pravila po šterimi se mora živeti v neki ljudski zajednici, a značiju poštenje, istinoljubivost, dobruotu, spremnost na pomaganje drugim ljudem, poštivanje druge osobe, njejnega prava na život, njejne imovine, opraštanje i se one kaj ljudem pomaže da skladne žive jeni kre drugih i v grda duoba. Nemoralne pa je se kaj se tomu suprotstavlje.

Ta se pravila zgrađujeju med ljudmi od pamtivieka, zapisana su v Deset zapovedi Božji, prenašaju se z jenega naraštaja na drugi, za njih se zalažeju se religije svieta, moralni moreju biti i oni šteri ne strahuju od Božje kazne, neg od ljudske osude. Večina ljudi osuđuje nemoral, želi poštene živeti, a moralne vriednosti čuva i potvrđuje. Moral se zalaže za red med ljudmi. Z nji ljudski ruod izvodi svoje zakone. Istina, moral je promenjiv, ali v nekimi stvari i stalen. Negdar ljudi moreju grešiti i iz neznanja. Ali ima i takvih ljudskih zajednic štere ne priznaju moral večine. Kradljivci ne misliju da je krađa nemoralna. Drugač ne bi krali, grabežljifci se nemreju zastaviti da nekaj ne zgrabe za sebe na štetu drugih, lažljifci nemreju bez laži, a sebičnjaci su same sebi važni. Zate za njih velime da nemaju savesti. Človek šteri ima savjest, derži do morala, a ak ga prekrši, peče ga savest i hoče to popraviti. Na žalest, ljudi bez savesti su več put prodorniji i uspešniji od onie šteri poštivljeju viečna moralna pravila.

Se to ljudi znaju, ali jih se ipak na te treba stalne podsečati. Pune put gore isplivaju oni ki tuo ne zasluže. Pune su jih novine, a vnogi se još sami proglašavljeju moralnimi veličinami. Tak onda prične spoređivanje i namietanje pitanj: A more osoba štera iza sebe ima moralno upitne ponašanje, poradi jednega čina, morti i v dobre namere, postati moralna veličina? Kaj se na tuo more reči, pogotove gda visuoka priznanja dobe takvi, a iza toga stoji nekšna laž, sebična sila ili muoč? Nič. More se same smejati. Več je rečene da je smieh “uglađano lice očaja i nemoći”, “neuništivo utočište slobodnog duha” i “dobrohotno suprotstavljanje ludosti svijeta”. No, če se moremo smejati, da onda naj bu z jenim vicom:

 Jankič je išel v cirkvu i zestal jenoga stranačkoga funkcionara.
- Kaj se ideš Bogu moliti za oprost kaj si prevaril se koje si mogel i pokral se do čega si došel? Nikakva molitva Bogu te od toga nebu odriešila. Kaj ne znaš da to ni za oprost. Za tuo se ide f pekel?
 - Naj reči! Zbilja? Žuri mi se. Vidime se tam.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/ (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/)
i(l)
str. 25. sim
(vezilo funkcionera morti samo ograničeno vreme)
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3590.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3590.pdf) 
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)     

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

ANDRIJA KOS I OPTIMISTI ZAGORJA POŠTENJAK, 02:56

ANDRIJA KOS I OPTIMISTI ZAGORJA POŠTENJAK (http://www.youtube.com/watch?v=9sfY5F4Kqk8#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 28, 2013, 10:15:32 poslijepodne
Međimurske novine, br. 945, 25.10.2013.
e-vundano 28.10.2013.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Što bo bolši od dva bokci?

Kuliko sam mel za čuti da so nejveseleši, posle zbiranja protivnikov za kvalifikacije na Svecko labodoritaško prvenstvo v Brazilo, bili labodoritaši Islanda. Najme kaj, pak jiv moramo razmeti, oni so dobili nejslabešega protivnika. Posle sam zazvedil gda smo i mi dobili nejslabešega protivnika. Jako sam najgerek, što bode, itak, pobedil od teh dva bokci?



Hmrla je Jovanka Broz. Za one šteri ne znajo ili pak so pozabili, to je dovica negdašjega precednika i gazde negdašje Jugoslavije, Jožeka Broza Titija. Dok je Jožek hmrl i njo so vugnuli v hižni rešt jerbo je preveč znala i bojali so se kaj se nej zmešala v politiko. Dok se je Juga restepla na njo so pozabili i ostavili so jo tam gde je i bila. Do lani, gda je doživela 88 let, isto kak drug Tito, bila je donekle dobro,a mam posle toga jo je zdravje počela ostavljati i betegi so nahrupili na jeno zmočeno telo, tak da je niti leto dni ne duže živela od svojega Jožeka. Kak zgledi neje još pozabila Jožeka, makar so se dosti svadili dok je on bil živ, i oče kaj jo zakopajo skupa žnjim. No, to nebode išlo nek jo bodo zakopali polek jega, pak si bodo prvi sosedi v hiži cvetja. Kuliko sam mel za čuti, pre čakoski gracki vuri, čakoska udruga Tito se ravnala na sprevod, ali sam ne uspel zazvediti je li so odišli ili so se sam ravnali. Verestovaje je bilo pre Jeleni v Gornjoj Dobravi z mužikašima i bilo je jako živahno.

Citat:
Če je mrtvec bil jenu noč doma, organizerano je čuvajne, bdejne (verestovanje)
http://www.brezje.gradnet.hr/proslost.htm (http://www.brezje.gradnet.hr/proslost.htm)

Međimorski esdepeovci so zebrali svojega novoga precednika. Na zbiranje so meli dva kandidate: čakovčanca Štefa Kovača i slakovčara Mladena Novaka, očem reči, meli so na zbiranje mladost i ljepoto, na jednoj strani, a iskustvo na drugoj strani. Kuliko vidimo, esdepeovci so ne zbirali po ljepoti, kak Čakovčanci dok so zbirali gradonačelnika, ali to je ne nikaj čudno, jerbo so več od pol biračkoga tela puce i žene, i zebrali so Mladena Novaka. Z izborom novoga "šefa" partije v političko penzijo je odišel Ivek Perhočov, šteri je prek dvajsti let vedril i oblačil na međimorskom političkom nebo. Ne znati je li je on odišel jerbo je jemo bilo dosti vsega ili mo je dogorela jegova politička sveča ili pak je došla nekša depeša z belog Zagreb grada. Znate kak je to v politiki, vse važneše odlučivle glava v Zagrebo, a riba se navek čisti od repa.Kak bilo da bilo, Ivek je svoje oddelal, a ve bode savjetnik ovim novim klincima (čitaj: skojevcima) šteri so zeli cugle vlasti v svoje roke. Ak ga bodo nucali i ak ga bodo šteli poslušati.

V haeneso cvetejo rože i to nejbole unda da k nam v Međimorje dojde Vesna Pusić, šefica stranke i potprecednica vlade. Škoda kaj smo i mi ne v jivomo cvetnjako, očem reči, cukor piksi, pak bi i nam bilo vse tak lepo čečeno kak je jim. Mortik i mi jempot dojdemo na to, ak potrefimo pravoga pota.

Igora Štimca je na mesti izbornika naših labodoritašov zamenil Niko Kovač. Nekaj si gruntam da je to Šuker dobro napravil kaj je postavil Nikija jerbo so naši labodoritaši, v zadje vreme, igrali kak da je nišči ne trener. Pak dvapot zgubiti od Škocke, to so mogli labodoritaši sami, očem reči, brez trenera. Nebrem veruvati da so nam te frajlice z Škocke dvapot zele mero i naprajle hurmake od naših labodoritaških zvezdi. Niko mora zasukati rokave i mam genuti na posel, cajta ga ne preveč, jerbo je cug za Brazil več postavleni na štreko, a sam nejfletneši i nejspretneši bodo se pelali. Za vse ga ne mesta na cugo. Tre paziti kaj nebo Niko falil dok bode kondukter delal prozivko.

Kuliko sam mel za čuti da so nejfeseleši, posle zbiranja protivnikov za kvalifikacije na Svecko labodoritaško prvenstvo v Brazilo, bili labodoritaši Islanda. Najme kaj, pak jiv moramo razmeti, oni so dobili nejslabešega protivnika. Posle sam zazvedil gda smo i mi dobili nejslabešega protivnika. Jako sam najgerek, što bode, itak, pobedil od teh dva bokci?

Ne znati zakaj je to tak? Minuli tjeden je čakoska Zrinska garda primala nove članove vu svoje redove. Osim gardistov, tu so se našli i saborniki, generali, admirali, precednik Županiske skupštine, župan sam je z grada Čakovca nej nišči glavneši mogel dojti. A to je Čakoska garda z šterom se čakoski gracki oci jako štimajo, pak je unda tak teško dojti i to pokazati ljudima, šteri se, po celo sveto, falijo da so z Čakovca, a mi jiv doma ne poštuvlemo. Verjem da se to bode spremenilo, predi ili posle. Priločanci so več poslali ponudo kaj Garda i gardisti prejdejo k njim, ali nej znati kak bode to zišlo jerbo Priločanci nemajo Zrinskoga staroga grada.

Verjem da ste vidli kaj se pripetilo vu Švapskom labodoritaškom prvenstvu? Tam je Bajer Leverkuzen pobedil svoje protivnike z golom šteroga so ne zabili. Najme kaj, vsi smo vidli kak je lopta vudrila vu vanjsko bočno mrežo, štera je bila luknjasta, pak se zakoprcala v golo i sodec je pokazal na centar. Kak bilo da bilo, dugo so se nateguvali, ali gol je zapisani. Pred dvajstipet let bilo vam je nekaj slično na ženskoj rokometnoj tekmi v dvorani Graditeljske škole gda so čakoske puce igrale protiv zagrebečkih. Bil je penal za stranjske. Vsi so vidli da je zagrebečka puca hitila loptu v gol, ali je ona završila vu mreži iza gola. Vura je postala, soci so pregledavali mrežo, štera je nigdi ne bila luknjasta, tak da je gol ne bil. Neje važno kaj se pripetilo, kaj vsi vidimo, nek se piše ono kaj soci dosudijo. Kak i navek. I nej sam v športo!

Citat:
Fantomski gol
Hoffenheim Leverkusen Phantomtor, 01:28
https://www.youtube.com/watch?v=vwSoQ-FpQIM (https://www.youtube.com/watch?v=vwSoQ-FpQIM)


VESTI IZ 2040. LETA:

- MORH je kupil deset novih Migov. Neso došli kurblini. Pripoveda se da je naručitel iskal preveč velike provizije, pak so sfalili penezi za kurbline
- Čačić je probil zvučnoga zida pre Slavonskomo Brodo. Nikomo se je ne nikaj pripetilo jerbo je bil sam v auto. Čim so to policaji dali vum, napustil je politiko, a neje niti zbogom rekel.
- Bandić se, po desetipot kandideral za gradonačelnika Zagreba.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=23224:to-bo-boli-od-dva-bokci&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=23224:to-bo-boli-od-dva-bokci&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine945i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine945i)   
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/945/mnovine945i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/945/mnovine945i.pdf)         

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Dravec Zvonimir, KUD Seljačka Sloga Donja Dubrava : Vehni, vehni fijolica, 02:17

29. SMOTRA HRVATSKE PUČKE POPEVKE Z MEĐIMURJA - MEĐIMURSKE POPEVKE
PREDSMOTRA DOLNI KRALEVEC

Dravec Zvonimir, KUD Seljačka Sloga Donja Dubrava : Vehni, vehni fijolica (http://www.youtube.com/watch?v=8Kud_7AHb7o#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 31, 2013, 10:50:47 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano 19.10.2013.

Iz bakine pučke bilježnice
Z mamičine pučke (japo)teke

Stare vrane ne zoblju črve krej brane

Meni su moji doma znali reči da stare vrane ne zoblju črve krej brane. Jer tuo spametni tiči ne diielaju. Nijesam onda znala da mi se ne govori o tiči, nek o ljudi šteri su se vu životu nafčili pameti i vesame ne da paze kaj dijielaju i govoriju; nek i na mrzle pušeju
 
Piše: Zoran Gregurek



Da su životno iskustvo i mudrost, puno puta važniji od formalnoga obrazovanja, u svojim je pričama kao poruku stalno na specifičan način isticala naša hraščinska baka Ivka, pučka sveznalica.

- Gda sam bila mala, nigdar mi nije bile jasne zakaj mi starejši govoriju da ve nebrem razmeti kaj mi govoriju jer bu mi se došle na meste gda bum vlovila lijeta - govorila je baka. A ta govorancija bila je vezana za životne zakonitosti i mudrosti.

- Meni su moji doma znali reči da stare vrane ne zoblju črve krej brane. Jer tuo spametni tiči ne diielaju. Nijesam onda znala da mi se ne govori o tiči, nek o ljudi šteri su se vu životu nafčili pameti i vesame ne da paze kaj dijielaju i govoriju; nek i na mrzle pušeju - mudrozborila je baka. Starica je naglašavala da izrečena mudroslovija posebno vrijedi kod ljudi koji su lakovjerni.

- Veli se da dobroga do bedaka nema ni koraka. Zate se i mnuogi spečeju da čistoga srca i duše idu neke zbavljat i onda se spečeju jer su se preveč izložili i dobili su ni krivi ni dužni po gupcu. Zete navijiek treba poslušati stereše i pazite gde i kaj komu veliš, napraviš - savjetovale je baka koja je uvijek više puta razmislila prije nego što je nešto rekla ili napravila.

- Tuo ti je jen od receptof i za dugi život - dobacila bi pronicljiva starica.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-stare-vrane-ne-zoblju-crve-krej-brane-1 (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-stare-vrane-ne-zoblju-crve-krej-brane-1)
i(l)
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-stare-vrane-ne-zoblju-crve-krej-brane (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-stare-vrane-ne-zoblju-crve-krej-brane)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

V-rano jutro

Citat:
V joytre sum sa rune staulo

Bilo bi zgodno da se (okolo)bednjanski KUD-i i glazbeni sastavi vukluče v popularizerajne hrvatske (i bednjanske) narodne pesme «Vjutro rano», tere je (glazbeno, ne tekstualno) jednak prvi tal (del) negda austro-ugarske himne «Gott erhalte Franz, den Kaiser» (hrv. "Bog, čuvaj cara Franca»), a de(ne)s nemačke himne «Das Lied der Deutschen (hrv.: "Pesma Nemcov"), poznateše pod nazivom «Deutschland, Deutschland über alles».
 
Gradiščansko-hrvatska verzija pesme «Vjutro rano» je, najme, prek Jozefa Haydna (Josipa Hajdina), teri ju je izdal kak «Volkslied (hrv.: narodna pesma) postala glazba austrijske himne. Haydn je inače vu sva dela vuvrstil prek 30 motivov z gradiščansko-hrvatske narodne glazbe («posudil si si je»), no vu slučaju pesme «Vjutro rano» je bil pošten (ne rekel da je negva).
 
Ova melodija bila je cesarsko-kralevska himna Austro-Ugarske do propasti te države (leta 1918.). Posle poraza v 1. svetske vojne Austro-Ugarska se raspala, Austrija je postala republika, pak su Austrijanci othitili carističku melodiju «Vjutro rano».
Nemci su pak do 1918. imali za glazbu himne melodiju teru i den-denes koriste i rojalistički Englezi (God save the king/queen (hrv.: Bog čuvaj krala/kralicu)). Kak su i oni zgubili 1. svetski rat, postali su republika, otirali cara i carističku himnu, ali jim ne smetalo da leta 1922. zemu sebe za glazbu himne melodiju «Vjutro rano».

 
Pesma «Vjutro rano» na repertuaru je (bila) (a da morti ni ne-znaju nejnu povezanost z melodijum nemačke himne) med ostalem Lada, Pevačke skupine Aktiva žena Donja Dubrava (pesmu je se dobe zapisal vlč. i muzikolog Vinko Žganec), FA Makovac (Zagreb), ...
Navodno je to i marijo-bistrička pesma.


Obširneše:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/bednjo-nujlijepsi-kemaucek-svieto/msg38799/#msg38799 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/bednjo-nujlijepsi-kemaucek-svieto/msg38799/#msg38799)

Ustal sam se rano jutro, 02:02
MFS 26.8.2006 (v Metlike?)

Ustal sam se rano jutro (http://www.youtube.com/watch?v=FI6nU3MzNvI#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 02, 2013, 09:54:54 poslijepodne
e-medjimurje / kolumne / 2012-11-02

Đuro Pongrac – Jura

LAJAVEC
“KAJKAVŠČINA”

Revitalizacija ilegale

Dižem ovu čašu na spomen našem dragom prijatelju Gljivi, kaj nas je pred sam fašnik napustil i preselil se tam na drugi svet. Idu mi suze na oči kak bi bil vesel da je ovdi znami. Nek ga čuva dragi Bog kak i se naše pokojne kaj su prešli puno režimov i vlasti ali su navek znali peči dobru žganicu i delati dobro vino. Ni jedna vlast ni zatrla naše stare Hrvatske običaje. Bilo da su pisani na latinici ili čirilice naše srce zna čitati. U zdravlje!



Kaj ti je naš čovjek? Umjetnik, znanstvenik, fiškal, radnik, seljak, ribar ili je sve to sjedinio u svom ciklusu preživljavanja. Od vremena ropstva, kmetovanja pak sve do danas težio je što bezbolnijem preživljavanju. Učiniti nešto za preživljavanje, mora to uraditi u pravo vrijeme na pravom mjestu.

A kad je bolje vrijeme nego tjedan uoči Svih svetih ili po naški Sisveta? Većina inspektora zaokupljena je proizvođačima cvijeća i svijeća. Onaj mali dio naganja fiskalne kase i berače kestena.

I tak smo odlučili da naš posao obavimo tjedan uoči Sisveta. Lokacija pomno odabrana, pajdaši dobili zadatke, sredstva za proizvodnju prebačena pod okriljem mraka kao i sirovina potrebna za proizvodnju. Glavni ekonom Ivek zvani Kmet prebacil je hranu i nekaj tekućih problema i sve je bilo spremno za akciju.

Straže postavljene, kotao pun provrelih bistrica, plinske boce i plamenik spremni i biviši sindikalist Kusa imo je čast da potpali prvi kotao. Sedimo tak moji pajdaši i ja oko kotla za pečenje rakije ove godine smještenog na toj super tajnoj lokaciji. To je bilo potrebno jer kotao nije prijavljen a da budem iskren nemamo namjeru prijaviti ni količinu proizvedene "plemenite" tekućine.

Kotao zbog kojeg smo otišli u ilegalu je nekadašnji stari zadružni kotao koji je dugo stajao u općinskom skladištu i ove godine je doživio revitalizaciju. Domaći majstori "špengleri" (limari) vratili su mu sjaj tamo iz 60-tih. Kak moreš prijaviti nekaj kaj nema vlasnika. A konačno prekršili bi sve narodne, nepisane zakone. Prije svega tradiciju.

Dečki moji puno toga sam prešel ali nisam ni sanjal da se bum pod stare dane moral skrivati za par litri žganice, započne Stekli. Skrivaj se od Titekovih utjerivača "otkupa", skrivaj se od Liničevih financa, skrivaj se od žene, djece i rodbine. Pa kaj smo mi Hrvati Bogu zgrešili kaj se navek od nečega moramo skrivati ?

Jee. Moj Stekli, - nadoveže se Kusa. Po zakonu mi smo ovog časa prevaranti. Narod koji vara državu. Ak nas vloviju, bumo najebali. Drugo je pitanje vara li država narod? Vara. Tko bu tu najebal? Opet narod.

A kaj tu brundate. Kaj ne vidite da je potekla? Suhi malo smanji plamenik. Prva četri decilitra hiti u smeće. Pazi da ide po koncu. Nego, kad smo već pri zakonu i kad ga već tak kršimo kak Bog zapoveda, ja se nikaj ne bojim inspekcije. Kao prvo kotel nema vlasnika. Kao drugo mi tu samo čuvmo bivše narodno vlasništvo. Kad najdu vlasnika kotla onda ga nek odereju po tom zakonu. Kao treče, večina tih inspektora kupuje tu pri nami drva.

Prošli tjedan je jedan uzel od Imbrine Žofe, 20 metri bukovine i grabrovine. Niti je pital za dozvolu, ni za račun, i već je dogovoril za drugu zimu još 20 metri ako bu cijena tak povoljna. Pitaj Pepeka koiliki pri njemu kupuju vrganje ispod cijene? Kmet daj nareži taj špek i kobasice. Nekak me drobec šarafi.

Nema straha dečki – reče Podmukli Joža. Bog nas čuva. Bog je hvale vrijedan al sam ja i dalje žedan – oglasi se Francek. Kmet daj natoči. Kmet mu natoči, a Francek se zdigne na noge i ozbiljna lice digne čašu u zrak.

Dižem ovu čašu na spomen našem dragom prijatelju Gljivi, kaj nas je pred sam fašnik napustil i preselil se tam na drugi svet. Idu mi suze na oči kak bi bil vesel da je ovdi znami. Nek ga čuva dragi Bog kak i se naše pokojne kaj su prešli puno režimov i vlasti ali su navek znali peči dobru žganicu i delati dobro vino. Ni jedna vlast ni zatrla naše stare Hrvatske običaje. Bilo da su pisani na latinici ili čirilice naše srce zna čitati. U zdravlje!

U zdravlje! Bog nas čuva – opet će podmukli Joža. Dečki dajte bumo si zapopevali onu našu domaću. Negdje pred samu zoru vrata naše ilegalne pecar zatresu se od udaraca. Jebemti, tko je? zadere se Kusa. Ne psuj nego otpri antikristuš jedan. Gubica odškrine vrata i u pecaru uđe čovjek odjeven u hubertus model iz dalekih 50 godina. Bio je to naš župnik pred mirovinom.

Kaj se derete kak da vas zubi boliju? Nego kak ide? Fino, teče ko biserni slapić – odgovori Kusa. Jel jaka? upita velečasni. Ufff... Jel baca? Baca! Franceka smo našli za bukvom a Bolteka još tražimo po šumi. – reče Kusa i nastavi. Ovo vam je bila ideja stoljeća velečasni. Ma kak ste se samo sjetili ove ruševne kapelice na koju su svi zaboravili ?

He, dečec moj. Već dvadeset godina tražim da se ova kapelica obnovi. Smještena u šumi, daleko od ljudi, daleko od vlasti, stoji ruševna i napuštena. Za nju ti kao i za stare ljude više ne postoji nikakav interes. Ne donosi profit i ne postoje zainteresirani. Mnogi misle da je Bog samo u Župnoj crkvi. A konačno poslužila je svojoj svrsi. Samo ni riječ nikome.

A kaj bi govorili – javi se Kmet a podmukli Jože nastavi. Najte biti u strahu. Danas vam financi ne dolaze v crkvene institucije. Je crkvica zaštićena ugovorom. Daj muči frontovec jedan. Daj natoči štamprlek te "brbljače".

To velečasni! Rakije je krštena. "Brbljača" već vidim etiketu. "Brbljača" proizvedena od šljiva bistrica u ilegalnoj pecari. Kad popiješ prvu, ona traži drugu. Kad popiješ drugu tražiš treču. Nakon treče skužiš zakaj se zove "Brbljača". Lepo ja celu noć govorim. Bog nas čuva.


Zvir:
http://www.emedjimurje.hr/kolumne/kolumna-revitalizacija-ilegale (http://www.emedjimurje.hr/kolumne/kolumna-revitalizacija-ilegale)

Citat:
Žganica

Vu grabici kraj grma
vu hladu me več čeka
prava dekla čistoga lica -
moja draga pajdašica, 
fina domača žganica.  (2x)

Lepo i prelepo je
vreme tak trošiti,
vu hladu sedeti,
domaču žganicu piti. (2x)


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/popevke-sem-slagal-i-recice-bral-kaj-danke-i-kaj-nocke/msg45846/#msg45846 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/popevke-sem-slagal-i-recice-bral-kaj-danke-i-kaj-nocke/msg45846/#msg45846)   

Citat:
...uglavnom nije ni bilo turcizama sve di 1. svj. rata, osim tek jedino najpoznatija štokavska 'rakija' (turs. raki): kajkav. žganica, čakav. dropica.

Zvir:
Kajkavsko-čakavski turkoarabizmi - Wikinfo na Hrvatskom jeziku
(vezilo trenutočni štrajka ili?)

TS KUU Zasadbreg&Željko Ciglarić - Žganica.wmv, 03:04

TS KUU Zasadbreg&Željko Ciglarić - Žganica.wmv (http://www.youtube.com/watch?v=g1FX57b-Xl0#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 06, 2013, 12:56:05 prijepodne
Međimurske novine, br. 946, 31.10.2013.
e-vundano 04.11.2013.

Premišlavanje Jožeka radnika

Športom protiv cigaretlinov, cuge i droge

Minulo soboto se je na čakoskomo glavnomo trgo "peglala neravnopravnost." Najme kaj, udruga "Zora" je organizerala peglanje robači za moške, kaj so šteli reči kak je peglanje ne sam ženski posel. Ne bi se štel mešati v peglanje robači, jerbo so naši stareši nas vučil da žene peglajo robače, a mi moški peglamo žene i unda je navek mir pre hiži. Ne bodete veruvali, ali je bila stiska pre pegli i trelo je na red čakati, tak da so, na vse zadje, i robače sfalile.


Piše: Jožek radnik


Esdepeovci so zebrali svoje glavne šteri bodo držali cugle partiske vlasti vu svojimi rokami štiri leti štere so pred nami. Vsi smo bili najgerek što bode itak zamenil Iveka Perhoča vu fotelji županiskoga precednika. Čuda je bilo kandidatov par meseci predi izborov, ali kak to v svetaj knigaj piše, čuda je bilo zvanih, a malo zebranih, tak da je, na vse zadje, kniga pala na dva slova. Vsima nam je poznato gda so v trko za županisko precedničko partisko foteljo genuli Mladen Novak z Slakovca i Štef Kovačov z Čakovca. Biračko telo je zebralo Mladena Novaka. Svoje glase so dali iskustvu, a mladost so ostajli na čekanjo z porukom: vejč sreče drugoč. Zazvedili smo posle izborov gda so obedva kandidati došli z desne strane, očem reči, z cirkve jerbo so odgojeni v katoličkomo duho. Mladena Novaka je mama vučila i prepravljala kaj bode velečasni, ali je on skrenul levo dok je svojega kruha prijel v roke, a Štef Kovač je negda popeval vu Makovcima. Kuliko vidimo da so esdepeovci na vreme zazvedili kak so nejbolši ljudi šteri so cirkveno odgojeni jerbo oni nejveč vredijo, očem reči, ne mislijo jedno, govorijo drugo, a delajo tretje. Ili kak to veli naša međimorska himna: Tu me moja draga majka rodila, tu me ona prva v cirkvo vodila, Boga molit, bližnjeg ljubit vučila, bližnjeg ljubit navčila. Nek sam tak delajo kak so jiv mame navčile i nigdar nebodo sfulali. Ve mi je stopram postalo jasno zakaj esdepeovci pobeđivlejo na izboraj i zakaj ljudi šteri hodajo v cirkvo jim davlejo glase! Pak so to jivi, očem reči, pravzaprav naši!.

Minulo soboto se je na čakoskomo glavnomo trgo "peglala neravnopravnost." Najme kaj, udruga "Zora" je organizerala peglanje robači za moške, kaj so šteli reči kak je peglanje ne sam ženski posel. Ne bi se štel mešati v peglanje robači, jerbo so naši stareši nas vučil da žene peglajo robače, a mi moški peglamo žene i unda je navek mir pre hiži. Ne bodete veruvali, ali je bila stiska pre pegli i trelo je na red čakati, tak da so, na vse zadje, i robače sfalile. Peglal je Zoran Vidović, zamjenik župana i kuliko sam mel za čuti pobunila se zamjenica Sandra  jerbo je to jeni posel, peglal je i gradonačelnik Štef Kovač i čistam se je dobro priložil poslo kak da negdi furt trenera. Peglali so i Kovačovi zamjeniki, Mario i Romano, morem vam reči da čakoskim grackim ocima peglanje čistam dobro ide od roke, a jive žene so se na smeh držale. Peglali so i novinari, ali jif nebrem baš pofaliti, vidlo se da ne trenerajo. Kaj se penzionerov dotikavle, oni dobro peglajo, ali se vidi da imajo čas, pak so malo premuhljavi, ali so oni svoje oddelali, tak da jim je to rekreacija, a tu se unda ne tre siliti. Zmislil sam se jedne priče iz života, štero se pripetila nam Međimorcima dok smo skupa z Hrvatima došli v Evropo. Deli so nas skup z Švabima i Francozima kaj za osem minot speglamo robačo, pojemo sendviča i poseksamo ženo. Prvi je bil na redo Francoz, on je hapil z seksom i vreme mo je zcurelo, a robačo je nej niti v roke prijel. Unda je došel Hans, on je nejpredi počel peglati, sendviča je pojel, ali mo je žena ostala neposeksana. Vsi so bili najgerek kaj bode napravil naš Đura jerbo smo mi novi v Evropi? Đura kak Đura, znašel se od prve i jedini je za osem minot zbavil vse posle: dal je ženi kaj je peglala, a on je seksal i jel sendviča. Navek smo bili spametni kak vrag, makar nas vsi šinfajo kak nemamo dosti visoke škole. Istina Božek, škole imamo kuliko imamo, ali se vidi gda smo ne zabadav v škole hodali.

 Ne tak zdavnja se minister dela i penzionerov pofalil kak bode prekontroleral vse one šteri imajo invalicke penzije. Falil se, i to prek televizije, kak bode dostik "invalidov" vrnul nazaj na posel. Morem vam reči da je od unda več hajdig vode preteklo spod pod trnavskim mostom, ali još niti jeden "invalid" ne dela. Neje to tak lefko naprajti kak so gospon minister mislili. No, očem vam reči, da me te "invalidi" preveč ne muočijo, makar ga jiv je prek pedeset jezer, bil bi čuda veseleši da bi minister nekšega nevolo zmislil kaj bi ovima štiristo jezeri na burzi dela dal nekšega posla.

Čakosko Vječe za prevencijo se fali kak čuda dela i kak vsi mi od jif imamo velikoga hasna. Dok sam malo bole zaluknul v čakoske pučke škole mam mi je v pipi vgaslo. Najme kaj, zazvedil sam kak se v petom razredo počne pušiti, ali to onak skrivečki, po parko dok se ide dimo z škole, vu šestomo se počne piti, isto tak v parko, ali sam v petek i soboto, a skorom sam na rit opal dok sam zazvedil da se v sedmomo razredo more nabaviti droga. I to ne skrivečki i ne moraš preveč dugo iskati. Dok si to čovek malo bole pregrunta, pred kraj sedmoga razreda deca so več čistam prepravlena za ono tamnešo i gršo strano živlenja: pijejo, pušijo i drogerajo se. Nej znati gde smo mi stareši zahuzali kaj so nam deca tak zglajzala? Najgerek sam kaj, itak, dela to Vječe za prevencijo? I zabadav nam je Čakovec prijatel dece ak jif ne zna spraviti na pravi pot, nek zglajzajo predi nek dojdejo vum z pučke škole. To je ne mala nevola i moramo vsi zasukati rukave i nek vsaki oddela svojega posla ak očemo meti zdrave generacije. Tre športo i šporckaj težakaj pomoči kaj bodo mogli pobediti cigaretline, bambuse, pivike i drogo!


VESTI  IZ  2040:

- Prestal je štrajk doktorov, šteri je počel zdavnja, 2013. leta. Oni šteri so počeli štrajka so več zdavnja v penziji, a minister si grunta kak nam doktori opče ne trebajo, jerbo ak so ljudi ovih, cirka, tridesti let preživeli bez doktoto unda bodo to mogli i dale.

- Našli so se penezi, šteri so pred tridesti, četrdeset let zginuli iz HAC-a. Bili so v tunelo Sveti Rok v jednomo šahto za vodo šteri je bil napravleni na brego tak da je v jega voda nigdar i nikak ne mogla dojti.

- Čim so se našli penezi v tunelo, minister za peneze v novoj Vladi međimorec Zoran Vidović mam je zmenšal PDV-a za dva procente, tak da je ve sam 29%.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=23373:portom-protiv-cigaretlinov-cuge-i-droge&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=23373:portom-protiv-cigaretlinov-cuge-i-droge&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 54. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine946i?mode=embed&layout=grey (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine946i?mode=embed&layout=grey)                             
i(l) str. 54. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/946/mnovine946i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/946/mnovine946i.pdf)     

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zorja, moja zorja

Zorja , moja zorja , ne shađaj mi rano
ne shađaj mi rano, već počekaj malo
Dok si ja zešijem dragomu rubaču
koju imal bode dok na vojnu pojde

Na svaki rukavec rožicu rumenu
a na prvo krilo ime Jezuševo
Rožica rumena dišala mu bude
ime Jezuševo na pomoč mu bude


L.I.P.E. - ZORJA (redateljska verzija), 05:57

L.I.P.E. - ZORJA (redateljska verzija) (http://www.youtube.com/watch?v=LtJ2nIzhiR0#)


Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 09, 2013, 06:18:23 poslijepodne
Došel bu, došel sveti Martin (na Muru)

Predične i preljubljene moje pajdašice i preštimani pajdaši, lepo vas je videti tak zcifrane i prepravlene kaj vsi skupa z našim svetim Martinom pokrstimo ovoga našega nezerenuša i kaj žnjega bode dobro vino.     

Došel bu došel sveti Martin, on ga bu krstil, ja ga bum pil… Predične i preljubljene moje pajdašice i preštimani pajdaši, lepo vas je videti tak zcifrane i prepravlene kaj vsi skupa z našim svetim Martinom pokrstimo ovoga našega nezerenuša i kaj žnjega bode dobro vino. Moštek, ja te krstim u vino, u ime Boga oca i u ime Svetoga Martina, vinskoga krstitela i Svetoga Vinceka vinskoga podrumara… Vu ove dneve to bodemo poslušali kam god dojdemo i ne verjem gda bode šteri pravi vinar reskeral kaj vu lagvima ostavi nezerenoša šteri je zasrajeni z kajkakšaj nečistočaj i nevolaj. Posle krsta moštek več ne bode svadlivec, a to mi vsi čakamo i očemo. Verjem gda si i vi bodete zeli tuliko cajta kaj pomorete nešternoga mošteka odnesti na krst!


Zvir:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg47130/#msg47130 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg47130/#msg47130)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *  

Martinjski jelovnik (i pilovnik) v Draga-novcu


Do prije par let Martinje se ni slavilo masovno kak danas niti je bilo tak komercijalno zloupotrebljavano kak danas. Danas Martinje slave širom lepe naše, čak i v Dalmaciji a bome i v Hercegovini.

Našu pak tradiciju v Draganovcu (to vam je gorički kraj, pet kilometri od centra Koprivnice) nam nemre niko zeti, osim ak mlađi naraštaji, skloni pivi, ne prestanu hodati v gorice. Ja sam Martinje počel slaviti nekak na kraju gimnazije od kak se družim z mojim kumom Andrijom. A kak je njegov deda Andrija strašno držal do vinskih svetki mi smo sve te regule zdušno prihvatili i fala bogu obdržavamo ih i do danas. Kaj se događa na Martinje?  Svaki stari goričar zna: na Martinje mošt prelazi u vino, mladoga mošteka krstimo vu vino.

     
Zvir / obširneše
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg47089/#msg47089 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg47089/#msg47089) 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *  

Turopolsko Martijne
cyber (cipek) parikôžar

Martinovo

Došel je došel, sveti Martin,
on ga bu krstil, ja ga bum pil.

Posle bu došel sveti Jandraš,
on me bu pital, pošto ga daš.
Cijena litre, jedan je groš,
kad ga buš popil, došel buš još.

Neke bum popil, a neke prodal,
pak bum rajši oko trsja hodal.
Njegovom rodu bum se veselil,
pak bum z njim veselje i tugu delil.

Vinček me jača, daje mi snagu,
jakši sam odma pri svakom radu.
Delati morem, kad popijem bolje,
od te vinske moči,
ja sam navek dobre volje.

Antun Galeković


Zvir / obširneše:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/o-pole-mi%28l%29o-lepa-nasa-turopolska-po-tisek-turopolski-tisek-na-kajkavskomu/msg5564/#msg5564 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/o-pole-mi%28l%29o-lepa-nasa-turopolska-po-tisek-turopolski-tisek-na-kajkavskomu/msg5564/#msg5564)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *  

Ake je Martin suh, po zime bu rasel kruh

- Oko Martinja znale je navijek biti deset lijiepih danof štere sme zvali martinske lete. A onda bi došel i Sveti Martin, šteri je uglavnom lijiep i suh. Zate su naši stari rekli: Ake je Sveti Martin suh, po zime bu rasel kruh. Tuo znači da bu zima pogodna za sejatvu, posebne šenice -

Zvir /obširneše:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg38845/#msg38845 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg38845/#msg38845)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *  

 Zagorski glavni grad – vinograd

Vinske hamuljije

Svetec Martin je bil dober biškup, zaštitnik vinara, vina , guski, konje i kaj česa još ne. Od mladosti je deljil se kaj je imel siromakem. Zapisane je h stara knjiga da je kak petnajščak jahal, ljiepe obljiečeni h vojne uniforme i ziestal bokca kak se zmrzava na pol golji. Unda mu je z mačem odrezal komad svoje halje i dal mu da se ogrne. Tie bokec bil je Isus teri mu se hjavil h senje po noči.

Nekteri veljiju, a  z tem se Zagorci ponosiju, da je za Zagorce glavni grad, vinograd. Kak su denes grdi cajti, puni laži, krađe, kazanje meseca h vode dobre dojede tuj i tam pogutnuti dobru kapljicu, kaj bi bar na kratki cajt  bilje veselje pri srcu. Ze te se trieba držati do one tera se zna čujti med ljubitelji dobre kapljice:
„ONI KOJI NE PODNOSE VINO MORAJU PODNOSITI STVARNOST!


Zvir /obširneše:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg38844/#msg38844 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg38844/#msg38844)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *  

KRŠČEJNE MOŠTA (MOŠT IMPORTANT)

POČETAK CEREMONIJALA:

-zvoni zvonce i dolazi biskup uz pjesmu:

Došel bu došel sveti Martin,
On ga bu krstil, ja bum ga pil…
Kumek moj dragi daj se na pij,
Dugo nas ne bu daj se ga vžij…


BIŠKUP: Preštimani i poštuvani pajdaši i pajdašice, prijateli i prijateljice, sosedi i sosede, dragi naši gosti, a posebno pak dragi saki ponaosob vi dragi naši Logožarčani, Logožarčanke i Logožarčančići, se vi lejpe logožarske snehe, od une najmenše do najvekše, od une štera najviše do une štera najniže drži i frji z nosom dok ide po našoj vulici gori ili doli, dragi naši cenjeni i dobrodojšli logožarski zeti, naročito ako ste dobro baždareni na alkohol, i si vi drugi cenjeni i preštimani, šteri ste se dostojali dojti sem na ovo naše II logožarsko-martinsko krštenje mošta, po starim regulama i križevačko-logožarskim štatutima, za štero bi šteli kaj tu prinas, v našoj najlepšoj, najvožišoj, najkrajšoj ali zato i najveselišoj vulici v cejli Zasadi, postalo tradicionalno, kak i čudaj drugih lejpih stvari. Odma na početku, kak se to i šika, najlepše vas pozdravlam vu ime našega letošjega domačina, našega dragoga kak lagvić okrogloga soseda Dragija, za šteroga se prepoveda da ima največ i najbojše vino vu vulici. To bomo valda denes meli priliku i prekontrolerati. I ako je to istina, je to sigurno zato kaj je z doljega kraja pak od nas sih se doteće k jemu v pevnicu. Isto bi vas tak se skupa šteo pozdrajti i v svoje ime, bolše ve odmah, jer kak bu potli to sam dragi Bog zna, jel bumo se poznali, ili bumo pod tablaj, ili pak nedaj Bok, pod brajdaj spali.


Zvir /obširneše:
http://fly.cc.fer.hr/~kkolac/martinje.htm (http://fly.cc.fer.hr/~kkolac/martinje.htm)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *  

Vide(l)o:
Podvinčani - Daj mi natoči - TV spot, 03:08

Podvinčani - Daj mi natoči - TV spot (http://www.youtube.com/watch?v=Uc9B3-v4Wvg#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 16, 2013, 12:24:43 prijepodne
Delegacija “Grozda” na Vinode v Đurđevcu

Napisal: Vlado Mikulčičov
11.11.2013.

 V sobotu 09. sesvetčaka (studenoga) delegacija velikogoričke Vudruge vinogradarov i vincilerov Grozd v zestavu predsednik Vlado Mikulčič, biškup Vinski Stiven Kobilinski Stjepan Vitez, biškup Turopoljsko Vukomerički Ivica Milkovič i službeni fotograf Željko Mikulčič  nazočila je 8. Martinjske špelancije v Đurđevcu. tam se skupilo 40-ek martijnske biškupov z cele Hrvatske teri su na redovne letne Vinode održali Martijnsku mešu, med sobom zebrali novoga Velikoga meštra martijnskoga ceremonijala, teromu su predali pečat i biškupsku kapu, a on je posle pozdravne reči i sve vinifikacije potlam krstil prinešene mošte v vino. Potrđeni su i novi kandidati za vinske biškupe ter podelene diplome i zafalnice. Osim martijnske meštrov na martijnskomu veselju na placu sudelovali su i kuburaši Kuburaškoga društva Koprivnica i vinođakonski Gruntovec bend. Naj napomenemo da je organizatora Turističku zajednicu Koprivničko križevačke županije poslužilo lepo vreme i da je za tu priliku prispel i posebni cug ze Zagreba z mnogobrojnemi ZagreBečani teri su  vuživali v ovomu zaizres osebujnomu i atraktivnomu turističkomu dogotku...


Zvir:
http://www.grozd-vg.hr/ (http://www.grozd-vg.hr/)

Citat:
DŠR Poljana 2012 Gruntovec bend, 15:53
https://www.youtube.com/watch?v=RQAH5WETCZI (https://www.youtube.com/watch?v=RQAH5WETCZI)

PIJANO Bend Podravina, 09:51

PIJANO Bend Podravina (http://www.youtube.com/watch?v=hvqeX_4ylT0#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 04, 2013, 08:03:56 poslijepodne
Međimurske novine, br. 950, 29.11.2013.
e-vundano 02.12.2013.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Ivek i jegovi dva japeki

Moram vam sprepovedati kak je to bilo v Ameriki. Đon (mi ga bodemo zvali Ivek) je živel z dva japeke, jednoga je zval japa, a drugoga mama i išel je v osmi razred pučke škole. Jedno večer je doletel v kupaonico de se je japek tošeral i spazil je meštrijo štera je  japi hlebentala med nogami. Jen čas je gledal, a unda je rekel: Joj, japa, kak ti imaš velikoga pimpeka. Japa mo je na to otpovedal: Neje to nikaj sinek dragi, a da vidiš kakšega stopram mama ima?
Neje niti Iveko lefko živeti z te dva komade pre hiži. A kak bi Marika i Barika bile srečne da bi takši tulipani rasli i cveli v jivaj vrčakaj?



Kaj pak očejo od nas ovi iz udruge "U ime obitelji"? Oni očejo kaj v nedeljo pemo glase davat i kaj zaokružimo DA i to zato kaj bodo se i dale mogli ženiti sam moški i žene, a oni moški šteri očejo skupa živeti nek živijo, ali se to ne bode zval brak, jerbo so dva pimpeki još nigdar ne meli deco. Očem reči, oni morejo naprajti dete, ali ne jeden drugomo. Isto tak ak bodo dve dekle štele skup živeti nek živijo, ali se nebrejo oženiti. Ve mi je palo na pamet, da bi se te dva moški, šteri očejo skup živeti, i dve ženske, štere so se zaljubile jedna v drugo, morali potpisati negdi da se bodo skurvali jedni z drugima sam zato kaj ne bi nešči drugi moral za jiv deco delati. Najte me krivo razmeti, ali ak bi nekši dečec živel z dva tatije (makar jednoga zove japa, a drugoga mama), kaj bi od njega postalo? Isto ono kaj so mo japa i mama! Kaj doma vidi kak se to dela, tak bode i on dale delal, očem reči motal bode se okoli kosmate moške riti. Na drugoj strani bode se isto pripetilo i z Maricom, štera ima dve mame, ona bode se motala okoli ženske školjkice.

Vsi znamo da je dragi Božek stvoril moškoga (Adama) i ženo (Evo) i rekel jim je nek lejpo živijo v slogi, nek se radi imajo, nek se parijo i nek potomke izrodijo. I tak je bilo na jezere let. Tak je bar bilo pre onima štere je Božek na svet poslal. I ak je Božek to tak vredil unda to tak i dale mora biti. Nekaj si gruntam da je, brzčas, tak bilo i pre onima šteri so od majmuna postali, ali ovo kaj nam ve Amerika, Evropa i svet očejo prodati kak demokracijo, očem reči, slobodo, to vam meni na nikaj ne vleče. Rečite mi, prosim vas lejpo, kaj bi bilo z ovoga našega sveta da si je Adam mesto Eve počel dečka iskati? I to je još ne vse: vse je to lepo i dobro dok se o temo spominamo, a kaj bi naprajli da vam sinek, mladi, školani i lepi kak slika dojde dimo z pajdašom, posedne vas za stol i stiha vam pošepetne da je to jegov dečko. Kuliko bi vas, očem reči, nas, to preživelo?

Moram vam sprepovedati kak je to bilo v Ameriki. Đon (mi ga bodemo zvali Ivek) je živel z dva japeke, jednoga je zval japa, a drugoga mama i išel je v osmi razred pučke škole. Jedno večer je doletel v kupaonico de se je japek tošeral i spazil je meštrijo štera je  japi hlebentala med nogami. Jen čas je gledal, a unda je rekel: Joj, japa, kak ti imaš velikoga pimpeka. Japa mo je na to otpovedal: Neje to nikaj sinek dragi, a da vidiš kakšega stopram mama ima? Neje niti Iveko lefko živeti z te dva komade pre hiži. A kak bi Marika i Barika bile srečne da bi takši tulipani rasli i cveli v jivaj vrčakaj?

Vesna Pusič i drugi Narodnjaki čistam slobodno velijo kak pejo na referendum i da bodo protiv običnoga braka vu šteromo hercujejo mož i žena, jerbo se nesmejo ograničavati ničije slobode, očem reči, nek si vsaki zbere koga si oče. (Dok sam to čul, mam sam odišel k sosedo i rekel sam mo da sam si zebral jegovo Bariko, ali me je natiral z drošcom v roki, a niti mi je gemišta ne natočil). Isto tak je minister za đake i škole, Željkec Jovanovič, poslal vsim ravnateljima i profesorima školi depešo da nesmejo nikomo govoriti, a posebno ne starešej đakaj, kaj oni mislijo i kak kanijo glase dati v nedelo na referendumo. Prosim vas lejpo, nesmeš reči kaj misliš, pak je to ne ograničavanje slobode? Z jedne strane more, a z druge nebre. To vam je kak i seks, s zadje strane je vredo, a z prve ne. Ali prinas vam je vse nampak, pak tak i to: Napriliko, ve niti profesori z biologije, vjeronauka ili etike nesmejo svojim đakima, a niti nikomo drugomo, reči kaj mislijo o ženidbi, o japekaj i mamikaj, a na referendum nesmejo niti pomisliti, a ne kaj bi ga spomenuli, ak se nečejo najti na burzi brez posla. Ak je to ne mobing kaj je unda?

Oskarovec, Branko Lustig, je došel i k nam v Čakovec kaj nam pojasni kak je rekel da se fašizam znova pojavil pre našaj sosedaj Mađaraj, a ne prinas v Međimorjo. Malo mo je pobeglo v Zadro, jerbo je negda, dok je fašizam hodal po ovomo našemo hataro, Međimorje bilo pod Mađarima. Slobodno morem reči da ga v Međimorjo nigdar nej bilo fašizma jerbo se je z Mađarima dotepel k nam dok so oni hercuvali vu ovomo našemo cvetnjako, a i z Mađarima je odišel od nas. Mi smo ga nikak ne mogli herbati jerbo ne znamo mađarski. Gospon Lustig se je na glavnomo čakoskomo trgo obrnul okoli sebe i priznal (i to pred županom) da ga tu ne fašizma prema Romima i da se tu vse dela kak Romima ne bi falila niti las z glave i kaj ne bi nigdar odišli od nas. Videl je da smo se več privčili jedni na druge. Požalili smo se gospono Lustigu da mi čuda delamo, a Romi još več kradejo. Malo se je nasmejal i utješil nas je da to mi bodemo vse sami vse rešili, kak i vse drugo, jerbo ak bodemo čakali na druge (čitaj: političare v Zgrebo) unda to nebo nigdar rešeno. Ili bodemo rešili ili pak se bodemo privčili, kak foringaški konj. Kak nam bole paše, jerbo Rome je, bar do ve, nišči ne uspel pripitomiti.

Istražni sodec, šteri dela inventuro vsega kaj je gospon Nadan Vidoševič preskrbel črez svoj radni vek v Hrvaškoj gospodarsko komori je pustil Vidoševiča z rešta i to z istoga razloga zbog šteroga ga je i zaprl: kaj ne bo utjecal na svedoke.

Međimorski esdepeovci so završili i zadje svoje kadrovske izbore. Ne bodete veruvali kuliko poštovanja so meli prema svojemo bivšemo precedniko i šefo, Iveko Perhočo. Zeli so v obzir jegovo bogato iskustvo stečeno dugoletnim vođenjem Međimurske partije i ispunili mu i zadjo političko željo. Najme kaj, neso ga nikam zebrali i postal je znova sloboden čovek. Kak ftič na kiti. Da čovek ne poveruje, tuliko poštovanja i uvažavanja se retko denes najde. A stopram med političaraj.


VIJESTI IZ 2043. LETA:

Dugoletni, očem reči, vječni minister za peneze, Slavek Liničov, je posle svojega osmoga mandata uspel napraviti ono kaj se je hapil, več zdavnja, 2013. leta. Dotiral je v red vse fabrike i vsa poduzeča v Lepoj Našoj, tak da ve vsi plačajo svoje duge nejkesneše za 30 dni. Vsa tri poduzeče, štera so uspela preživeti Liničeve reforme, so još niti jempot ne zakesnila z plačanjem: niti Agrokor, niti Konzum, a niti pak Tisak.

Ustavni sod Lejpe Naše je posle tridesti let del točko na rezultate referenduma održanoga još onoga turbolentnoga 2013. leta, na šteromo so Hrvati nej dopustili pederima i lezbijkama kaj se zrivlejo v Ustav. Još jempot se prasica skazala: pravica je spora, ali dostižna, makar je pol socov, šteri so započeli toga slučaja več na grobjo.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=23997:ivek-i-jegovi-dva-japeki&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=23997:ivek-i-jegovi-dva-japeki&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine950i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine950i)     
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/950/mnovine950i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/950/mnovine950i.pdf)           

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kavaliri Noš Ivek YouTube, 03:15

Kavaliri Noš Ivek YouTube (http://www.youtube.com/watch?v=BjOzI7uxoSQ#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 06, 2013, 11:27:52 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3591, 29.10. 2013.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

A kie je lojtre deržal?
 
Se ide na gorše, nikaj na bolje Tu i tam se pojavi poneka nada da buju kradljifci dopeljani v red, ali se ne popravlja ništ, a raste same dug. Mi sme narod bogati same s kradljifci i onie šteri jim lojtre derže. A stara narodna mudrest veli da je jednak kriv onie šteri hruške kradne kak i onie kie mu lojtru derži. Kulike je tek onie šteri su nekemu lojtru i napravili?



Sakoga dneva nas novine zasipljeju z viesti o tem kak se v naše deržave krade i tuo nie na drobne nek baš same ne velike. Nie na tisučake kaj bi sakemu normalnemu človeku več bile pune. Kulike je milijun penez si človek, šteri ima plačicu okoli tri tisučaka ili mirovinu okoli dvie, nemre ni zamisliti kam pa kulike je 17 milijunov, pa 42 milijuna, pa stuo milijunof i tak dalje i tak na više, f kunam. Tisučake i milijune v euri nemre ni zamisliti.

Saki čas se otkrivlje kak je nieki drmnul nezamislive velike peneze v duoba gda tuliki ljudi nemaju posla, da nam stalne rasteju ciene i povečavljeju nam poreze. Zgledi da je naš hervatski žep jake gliboki gda se z njega stelne tak pune more zvlačiti. Vlast more duojti do sake kumice na placu i vdrapiti ji kaznu, ali do onie velikih se nekak polefko spienje pak kradljifci f tie žep rivljeju nie same šake nek i ruke do laktof.

Se ide na gorše, nikaj na bolje Tu i tam se pojavi poneka nada da buju kradljifci dopeljani v red, ali se ne popravlja ništ, a raste same dug. Mi sme narod bogati same s kradljifci i onie šteri jim lojtre derže. A stara narodna mudrest veli da je jednak kriv onie šteri hruške kradne kak i onie kie mu lojtru derži. Kulike je tek onie šteri su nekemu lojtru i napravili?

Vište, med prosvetari se more zapaziti veliki manjek kradljifcof. Tu i tam se najde nieki, ali je tuo na sitne. Kaj pa vučiteli i moreju fkrasti? Krajdu?

Zmislim se svoje mladosti da sme vučiteljevali po seli di ni bile ni struje, a poštar je dohajal same dva put na teden. Nie bile ni radija ni kina ni televizije. Ali sme se pune družili i popievali. Z tie časov se rade zmislim jene smiešne pesme o tem kak je “jen gospon poslal medveda z grada da bi tie medved hruške dol stepal”. Medved ni štel i gospon je poslal pal’cu da bi medveda natepla, pa vatru da bi pal’cu zežgala, ali nišče od poslanih nie štel ništ napraviti. Onda je poslal vodu da bi vatru zgasila i ona je pričela delovati pa je vatra pričela palicu žgati, palica medveda tepsti, medved je muoral hruške stepsti, a “ hruške su same dol’ copale”

Tuo je trebale jake berze popievati tak da bi nam se jeziki zvuzlali, bolj nek pitanje varaždinskega smetja radi šteroga je gospon z glavnega grada poslal svoje medvede, palice, jognje i vode. Morti buju si oni delovali. Kie su hruške štere treba stepsti, kie jih tuo nie štel tepsti na vrieme, je li se bu dogodil “domino efekt” ili buju hruške same dol’ copale, ostaje pitanje. A kie bu platil odgovor? Deržatelji lojtri?
 

Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/a-kie-je-lojtre-derzal.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/a-kie-je-lojtre-derzal.html)
i(l) str. 25. sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3591.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3591.pdf)     
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)     

Citat:
LOJTRICE I LESTVICE ZVUKOV

VICE VUKOV – SUZA ZA ZAGORSKE BREGE, 03:35

http://www.youtube.com/watch?v=aM_4vzu8Y4U (http://www.youtube.com/watch?v=aM_4vzu8Y4U)

JEDNU LOJTRU BUM DONESEL.wmv, 03:53

JEDNU LOJTRU BUM DONESEL.wmv (http://www.youtube.com/watch?v=CCitvMqzLQw#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 06, 2013, 11:29:58 poslijepodne
Zagorski list 30.11. 2010.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE
Z mamičine pučke (japo)teke

Snieg na Jendraša veliku škodu nanaša

Jer onda su gliboki snieg i smrzavice ne same dane krej toga goda, več i cijieli dvanajesti i mesec sijiečanj. Tuo znači i da se bu skurile pune drf i da se bu gazda saki put za glavu lovil gda bude deca ili baba z drvarnice išli z punu košaru ciepanic. Treba bu pak iti vu šume, a snijeg je do vuh.

Piše: Zoran Gregurek


(http://www.alm.hr/upload/big/generalic-josip---38x27-cm-ga-kesni-sneg---100507.jpg)
Kesni sneg (Jožek Generaličov; graphics, aquarelle – 38 x 27 cm)
 

Konac studenog doba je kad se gotovo uvijek mijenja vrijeme i počinje prava zima. Što je o tim danima govorila naša hraščinska baka Ivka, uvijek je bilo korisno poslušati i zapamtiti.

- Je, si zname da sveta Kata – snijeg na vrata. Ali vražji zna biti i Jendraš (30.11.) šteri ima imendan 5 danof pokle Katice (25. 11.). Veli se da snieg na Jendraša veliku škodu nanaša. Jer onda su gliboki snieg i smrzavice ne same dane krej toga goda, več i cijieli dvanajesti i mesec sijiečanj. Tuo znači i da se bu skurile pune drf i da se bu gazda saki put za glavu lovil gda bude deca ili baba z drvarnice išli z punu košaru ciepanic. Treba bu pak iti vu šume, a snijeg je do vuh…, neumorno je pripovijedala baka. Još je gore, napominjala je starica, kada na Andrijino bude lijepo i toplo vrijeme.

- Ake je na Jendraševe jug, dvije Krapine su skup. Rekla bi tak moja babica štera bi sedijiela na stolčecu krej ulaznih vrat i gledela prema nouvomu i staromu koritu Krapine (u Krapina Selu, Konjščini). Gda je na Jendraševe bile južne vrijieme, tople za kratke rukave, brže bi nastupila tak jaka zima da bi se se zaledile i ne bi znali kud hodime, gdje je ledveni put, a gde ledena koura od poteka. Same, tuo nije bile dobre zabiti gda je došla odjuga, onda bi se lafke mogel najti vu ledvene vode i, nedajbuog, se ftopiti ili se tak nazimeti da bi drhtal kak pes na diežđu i morali bi te zamotati vu tuopli blazinu – prisjećala se baka. Baka je ponovila i kako se oblačiti za velike hladnoće.

- Nije dobre na se deti debeli sviter da hodiš kak medved, a spodi imaš same potkušulju ili kombine. Mrzle ti bu a jake buš otprvaljen. Bolje je pune felji oprave imati na sebe i sa nek bu tienka. Če baš 5 ili 6 felji - smijala bi se baka koja je na sebi, kad se živa spustila 20 ispod nule, znala imati majicu kratkih i dugih rukava, haljinu, dvije tanke veste i prsluk bez rukava.

Zvir:
http://www.zagorje.com/clanak/8165/iz-bakine-pucke-biljeznice-snieg-na-jendrasa-veliku-skodu-nanasa.aspx (http://www.zagorje.com/clanak/8165/iz-bakine-pucke-biljeznice-snieg-na-jendrasa-veliku-skodu-nanasa.aspx)
ili
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-snieg-na-jendrasa-veliku-skodu-nanasa-1 (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-snieg-na-jendrasa-veliku-skodu-nanasa-1) 

Citat:
O, o, o, Andrija, super momak si ti… ,
Zagrebečki festival 1962.

Andrija- Ljiljana Petrović, 02:34

https://www.youtube.com/watch?v=FZn4LK0AKg0 (https://www.youtube.com/watch?v=FZn4LK0AKg0)

Mužikaši

Baš su vu selu, čuti je bajs,
stari štrumenti, poznati glas.
Prvista Joža, bajsar Tomaš,
beglajter Ivek i Pepčev Jandraš.

Igraju putnu, ideju sim,
cviliju gusle, škrgeče prim.

Nekak im cesta prevuska je
pak i po grabe ima ih ve.
Ne veli zabadav bajsar Tomaš
najlepše biti je mužikaš.

Ivek Robičov (Tamburaškin)…
IVO ROBIĆ -Mužikaši (KRAPINA), 01:55

IVO ROBIĆ - Mužikaši (KRAPINA) (http://www.youtube.com/watch?v=SCxC8WIVn0E#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 06, 2013, 11:31:22 poslijepodne
(Vivi e) morti nam na kraju programa spikeri neju nazivali lefku nuoč

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Varaždinske vesti, br. 3592, 05.11. 2013.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Morti nam na kraju programa spikeri neju nazivali lefku nuoč neg nas pošiljali u… Znate kam. Tuo sme si i zaslužili.  
 
Drugi sloj bi bil životinjski. Tu se rabiju rieči (v uloge apozicije – za one šteri su nekaj načuhnuli od gramatike) gdi muški ženu zoveju kokoš, ofca, koza, krava ili kača otrovnica, a ženam je muški magarec, osel, vol, konj, pes i majmun. V mitološkem se rabiju izrazi: vrag, copernjak, pozoj ili vražica, coprnica i slične. Psihološki ili karakterni je spunjen z rieči bedak, norjak, luđak, kreten, idiot ili odgovarajuče v ženskem rodu.



Pretekloga tedna nazaj su, kak sake jeseni, bili Kukuljevićevi dnevi f Varaždinskimi Toplicami. Pune se raspravljale o Kukuljevićevimi zaslugami za uvođenje hrvatskega narodnega jezika f službenu uporabu. Da bi tuo postigel, on se oslanjal na narod. Niesu ga spriečili višeši društevni sloji, šteri su branili latinski, mađarski ili njemački. Narod je štel baš svuoj jezik. Ali boj za hrvatski jezik, zgledi, još nie čist dokrajčani. Muorame ga paziti, šmajhlati, oplemenjivati i na te stalne podsečati. Denes pak premišljam kak je naš jezik (i nie same naš) jake razvijeni v guovoru gda čemerni pričneme kleti ili pesiti. Vu tem se more najti več slojev ili stupnjev z dugotrajnu tradiciju ili pak onie šteri svedočiju o “napretku” čovečanstva.

Pervi sloj more se zvati metaforički. Rabi se gda se misli da razmeti moreju same fpučeni kak na primer da se treba igrati kviz f šterem bi pobednik bil onie kie niš ne zna. A zapraf si razmeme.

Drugi bi bil životinjski: Tu se rabiju rieči (v uloge apozicije – za one šteri su nekaj načuhnuli od gramatike) gdi muški ženu zoveju kokoš, ofca, koza, krava ili kača otrovnica, a ženam je muški magarec, osel, vol, konj, pes i majmun. V mitološkem se rabiju izrazi: vrag, copernjak, pozoj ili vražica, coprnica i slične. Psihološki ili karakterni je spunjen z rieči bedak, norjak, luđak, kreten, idiot ili odgovarajuče v ženskem rodu. I vierski ili religiozni sloj je jake razvijeni. Tu se fplieče Buog, Mati Buožja i si sveci nebeski. Z njimi največ kuneju muški, ali bormeš i ženske. Po nje se prepoznavljeju primitifci, nikak pa ateisti, oni vierski neopredeljeni. Če tak deklarieranega čujete da z njimi kune, laže. Kak bi mogel kleti z onem čega nema?

Najbogatejši pak je seksualni. Najblaže je nekoga poslati vrit. Muški su pederi i uđiguzi (uvredljive i prie “gay prajdov”), a ženske pokvarenjače, bludnice i još kojkaj. Znate na kaj mislim. Tuo se nastavlja z onemi zreznimi rečmi za ljudske organe štere je pristojno imenovati same z latinskim ili se pribegava prenesenem značenju pa se nekoga pošilja f k(uruzu) ili f p(rimenjenu) m(atematiku). Nesmeju se pozabiti ni ukrasni pridjevi i glagoli od napomenutih rieči da bi se vidle kakve jezične bogatstve imame na tem području. A da bi tega bogatstva si bili svesni, koristiju ga i naši javniki, pak moremo očekivati da bu na TV-e dobil još vekši prostor. Morti nam na kraju programa spikeri neju zazivali lefku nuoč neg nas pošiljali u… Znate kam. Tuo sme si i zaslužili.
 

Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/morti-nam-na-kraju-programa-spikeri-neju-nazivali-lefku-nuoc.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/morti-nam-na-kraju-programa-spikeri-neju-nazivali-lefku-nuoc.html)
i(l) str. 21. sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3592.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3592.pdf)       
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)       
 
Citat:
«Nemoj je ženiti»
puntala me brača,
«lepa je kak ajngel,
huda je kak kača»

Obširneše:
Bara vina de!
http://www.forumgorica.com/kajkavski/popevke-sem-slagal-i-recice-bral-kaj-danke-i-kaj-nocke/msg47612/#msg47612 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/popevke-sem-slagal-i-recice-bral-kaj-danke-i-kaj-nocke/msg47612/#msg47612)

Žena me kune i jake špota,
za velkog bedaka, za norca me ma.
Dok žena me špota i kune
i sama se v blate zasune.

TS VINCILIRI Vinska kaplja (Sem išel iz kleti), 02:07

TS VINCILIRI Vinska kaplja (Sem išel iz kleti) (http://www.youtube.com/watch?v=MjMzrejDGvM#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 06, 2013, 11:32:29 poslijepodne
Međimurske novine, br. 947, 08.11.2013.
e-vundano 11.11.2013.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Cug mašine vse meje fučkajo!?!?

Doktori ne vračijo, štrajkajo, cugi ne vozijo nemajo cugmašine. Cuge bez voznoga reda, to smo več meli, ali cuge brez vagonov to je nekaj čistam novoga. Tak se to pripetilo prinas v Međimorjo kaj so se školarci z doljnjega kraja ne meli vučem v školo dopelati. Morete se misliti kak je bilo dečkima šteri so morali čuvati po dve puce, na vsakoj koleni jedno. To vam je te višek od šteroga glava boli. Železničari nas prosijo kaj jiv malo počakajo kaj dojdejo ka sebi. Cugmašine na strujo so v kvaro, za onima na nafto pijača fali, a one tretje na vuglen več ne delajo, makar ga vuglena dosti, a i ovi kaj na ogej mečejo so još ne vsi v penziji. Što bi to vse vred postavil gda se oni, šteri bi to morali delati, borijo kaj ne ostanejo brez fotelji. Minister je zmenšal broj fotelji, a broj riti, štere so navčene v mehkomo sedeti i nikaj ne delati, je ostal isti. A i tua naša deca z Doljnjega Međimorja so malo čudna: kam letijo v školo mesto kaj bili srečni da ne morajo iti, a zgovora, očem reči, ispričnico imajo.



Varaždinska bolnica, očem reči, jeni šefi so priznali da je za par dni vejč od mesec dni ne napravleno, nek ostavleno za bolše (čitaj: radno) zutra nekaj malo meje od štiri jezere pregledov i neje napravleno nekaj meje od 150 operaciji., a još navek se ne dela kak Božek zapoveda, očem reči, štrajk još navek traje tak da se bode toga još nabralo.Naši čakoski doktori so ne nikaj priznali, ali več hajdig dugo so ganjki, a isto tak i stoli za operacije, v bolnicaj čistam prazni. Rekel mi je pajdaš šteri brusi nože, škarje i vso drugo meštrijo da je več dva mesece nišči z bolnice ne donesel pelecine i skalpere brusit, kaj znači da jiv opče ne nucajo.

Glavni sidikalist med doktoraj, doktor Babić, je zbetežal. Prijela ga je nekša hetika, kašlal je, mel je vručino i nejso ga prijeli na hitno jerbo je alergija prema političaraj i ministro za zdraviče ne na spisko za hitne slučajeve.

Doktori ne vračijo, štrajkajo, cugi ne vozijo nemajo cugmašine. Cuge bez voznoga reda, to smo več meli, ali cuge brez vagonov to je nekaj čistam novoga. Tak se to pripetilo prinas v Međimorjo kaj so se školarci z doljnjega kraja ne meli vučem v školo dopelati. Morete se misliti kak je bilo dečkima šteri so morali čuvati po dve puce, na vsakoj koleni jedno. To vam je te višek od šteroga glava boli. Železničari nas prosijo kaj jiv malo počakajo kaj dojdejo ka sebi. Cugmašine na strujo so v kvaro, za onima na nafto pijača fali, a one tretje na vuglen več ne delajo, makar ga vuglena dosti, a i ovi kaj na ogej mečejo so još ne vsi v penziji. Što bi to vse vred postavil gda se oni, šteri bi to morali delati, borijo kaj ne ostanejo brez fotelji. Minister je zmenšal broj fotelji, a broj riti, štere so navčene v mehkomo sedeti i nikaj ne delati, je ostal isti. A i tua naša deca z Doljnjega Međimorja so malo čudna: kam letijo v školo mesto kaj bili srečni da ne morajo iti, a zgovora, očem reči, ispričnico imajo.

Fčera je svoja vrata otprla Galerija Sjever još jeden štacun v Čakovco, ali za razliko ovih na istoko i zapado, of je na sevro. Furt sam štacune otpiramo i najgerek sam da bodemo jempot otprli jedno novo fabriko. Fabrike se zapirajo, a štacuni se otpirajo. Najte me krivo razmeti, nemam ja nikaj protiv štacunov, ali nas Međimorcov ga je tuliko kuliko nas je je i čistam je vsejedno vu šteromo štacuno kupuvlemo. Ak bodemo v novomo kupuvali vejč, unda bodemo v stare hodali meje, a oni šteri so hodali kupuvat v Zagreb te bodo i dale kupuvali v Zagrebo, Mariboro, Graco, Trsto jerbo jim je to v krvi. Morem vam reči da se z te štacunske mele bormeš kruh ne bode jel, bar ne za dugo.Kaj se kruha dotikavle tu so fabrike zakon!

Popravleni je železni most v Središčo na Muri i ve čistam kredno zgledi. Pomladil se je nejmeje za tridesti let. Ve je mladi i gizdavi, ali ga nišči ne nuca, ali trelo ga je v red dotirati kaj se nej, kak stoletni japica, podral v Muro, a vsi znamo gda železo još navek ne plava. Kuliko sam mel za čuti ve ga jedino nucajo zajci i mački šteri hodajo, i to brez paperov, v Deželo na kurveraj. Bole da je za nekši hasen nek za nikši!

Tak smo bili veseli dok je Lejpa naša odišla za sneho v Evropo, oni so hajdig vsega obečuvali, tak so nam bar naši političar rekli, a dok smo potpisali kasa se je naglo zaprla i penezi se delijo na kapaljko. Ve nam ovi Evropljani nedajo peneze (i to naše peneze jerbo bodemo ovo leto v skupno EU kaso platili milijardo eurov) za vrtece, škole i dvorane, jer več ve imamo premalo dece za vse ono kaj smo zazidali. Vsima nam je poznato kak se teško spravljamo na posel posle šteroga se deca dobavlajo i zato nam Evropa nudi peneze za staračke dome jerbo starci imamo čuda vejč. Makar doktori štrajkajo, ali naši stareši čuda duže živijo. Tre zeti peneze tam gde se davlejo, makar bodo se i stareši zdošli, dece ga ne i nebo mel što ostareti. Kak gud gledimo tre se na zaj hapiti deco delati. Ne znam kaj se čaka, težaki so tu, a i vsi se razmimo v te posel.

Došla je k nam v Međimorje, očem reči, v Čakovec delegacija američke ambasade i predstavnika Ujedinjenih naroda. Tak smo i mi mislili gda so došli k nam, a oni odišli v Kuršanec. Ovo leto so dali našim Romima z Kuršanca kompjutere, pak so ve došli delat inventuro. Nej znati je li so vsi kompjutori bili na brojo i kuliko so se školarci na jimi navčili. Na vse zadje so ipak skočili, ali na kratko, v Čakovec jerbo jiv je gradonačelnik ne pustil dimo dok ne vidijo kak zgledi glavni grad naše županije. Morete si misliti kak so bili v sili ak so si sam kavo spili.

Minister za zemljo, sinokoše, sadovnjake, gorice i vse drugo kaj se poljoprivrede dotikavle je priznal kak je jegovo ministarstvo, ovo leto, melo prebačaj prek 50 procentov. Najme kaj, još so niti jedno leto ne tuliko vsega obečali.


VESTI IZ 2042. LETA:

- Nives Celzijus je napravila nejbolše štrukle na semo v Gudovco. Ve se vidlo da je ne sam postela radno mesto gde se ona razme v posel. Z mešanjem se hajdig toga more naprajti i v kuhji, a ne sam v posteli.
- Švicarac Diter Šnajder si je na 27. luknji v Travničkoj vulici v Čakovco potral kamena v bubrego, šteri ga je muočil duže od 15 let. Pozval je odgovorne z čakoske gracke uprave kaj mo se javijo zbogradi nagrade.
- Nadan Vidošević si je zamrznul penzijo, jerbo je znova zebrani za precednika HGK. Komora je nigdar ne tak dobro posluvala i ne mela tuliko penez kak unda da je on hercuval, pred tridesti let


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=23546:cug-maine-vse-meje-fukajo&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=23546:cug-maine-vse-meje-fukajo&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine947i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine947i)     
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/947/mnovine947i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/947/mnovine947i.pdf)           

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kom3dija - V Kotoribi cug masina fucnula, 05:10

Kom3dija - V Kotoribi cug masina fucnula (http://www.youtube.com/watch?v=pBBalTGOoKA#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 06, 2013, 11:34:04 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3593, 12.11. 2013.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Od suza i plača do popiefke i veselja i nazaj
 
Se to ljudi znaju, ali jih se ipak na te treba stalne podsečati. Pune put gore isplivaju oni ki tuo ne zasluže. Pune su jih novine, a vnogi se još sami proglašavljeju moralnimi veličinami. Tak onda prične spoređivanje i namietanje pitanj: A more osoba štera iza sebe ima moralno upitne ponašanje, poradi jednega čina, morti i v dobre namere, postati moralna veličina? Kaj se na tuo more reči, pogotove gda visuoka priznanja dobe takvi, a iza toga stoji nekšna laž, sebična sila ili muoč?



Po cestami su špancierali policajci i testierali vozače na stupanj alkoholizieranesti. Kie zna kulike ji je poplavele! Jedine žrtve pak su oni šteri ne piju ili ne smeju piti zate kaj voze pune aute pijanih. Praf jim budi. Dal Bog da su to jedine žrtve martinjskega slavlja. Življenje nam teče od suza i plača do smeha i veselja i nazaj.

Ovieh jesenskih dnevov sme ophajali gruoblja, kinčali grobe naših dragih, vužigali svieče i molili se za njih. Zestajali se z starimi prijatelji i rodbinu z šteru se zestaneme same na Sesvete ili pak na sprevodi, ređe pak na venčanji. Na Sesvete se obvezatne nejde same na naše preliepe varaždinske gruoblje neg i v ruodni kraj. Imeli sme osečaj žalesti i svečanosti. Vu tem sme vidli kie još do nas ili pak do naše obitelji kaj derži i kie još hoče vužgati svieču na čijem gruobu. Spitavali sme se kak nas služi zdravlje i je li kaj znamo za one šteri ovie put niesu došli doma. Fnuogi su obišli i sve največ prazne hiške. Zmišljavali sme se kak se negdar živele gda nas je f sake hiške bile pune i kak nam je bile v detinjstvu, zeznavali kie od nažih poznatih fmrl negde drugde.

Tak su se miešale i suze i smieh, i žalest i veselje. Nam je pri sercu biele i male tople. Nekaj nas je grele sunce, nekaj pak sreča kaj sme ze našli s kiem dragim i poznatim. Onda sme se skupili okoli stulov, pa sme najprie molili, a onda jeli, pili, šalili se. Bile je i onieh šteri su rekli da imaju radi v novinami nekaj prečteti na kajkafščine i da je toga premale. Ali kajkafščine ima, maker nie f novinami. Tuo dokazuje natječaj za nagradu “Katarina Patačić” na šteri je prispelo 12 knig. Kie bu dobitnik, zeznale bu se odma.

A dek su još svečice po groblji požmirkavale, mislile se na sakdiešnje brige i posle. Življenje ide dalje. Nieje pozabljena ni nuova prilika za zestajanje, krščenje mošta, Martinje… Čula sem jenoga fajn črlenoga muža kak je zapopieval: “Došel bu došel Sveti Martin, on ga bu krstil, ja ga bum pil” i pozaval na službene preobračanje mošta vu vino. Dogovarjale se gdi bu odigrani tie ”posvečeni” čin. Na placu su naručivane guske (dobre su i race) za martinjske pečenke z mlinci. Nekoji tuo obavljaju v svoji klieti, ali fnogi bormeš i v hoteli.

Prilika je za vinarski turizem, za šteri se naviek najde nekaj penez. Organizierale se kie bu i gde bu zvajal martinjske špelancije i križevačke štatute, Čolo je pak negde predstavljal biškupa, na kaj ni svečeniki ni biškupi ne glediju kak na svetogrđe, nek se i fnogi od njih dobre zabave. Po cestami su špancierali policajci i testierali vozače na stupanj alkoholizieranesti. Kie zna kulike ji je poplavele! Jedine žrtve pak su oni šteri ne piju ili ne smeju piti zate kaj voze pune aute pijanih. Praf jim budi. Dal Bog da su to jedine žrtve martinjskega slavlja. Življenje nam teče od suza i plača do smeha i veselja i nazaj.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/od-suza-i-placa-do-popiefke-i-veselja-i-nazaj.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/od-suza-i-placa-do-popiefke-i-veselja-i-nazaj.html)
i(l) str. 25. sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3593.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3593.pdf)
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Martin Sagner & Melos – Ja sem pospanec, 02:49

Martin Sagner & Melos - Ja sem pospanec. (http://www.youtube.com/watch?v=3kaT47vURAc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 09, 2013, 09:46:10 poslijepodne
Zagorski list, 06.12.2010.

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Došašče

Došašče, nekak nas vrača h cajte prie pune ljiet. Bilji su unda cajti gda se reklje:
“Sveta Kata snieg za vrata„pak je vrieme gda se išlje na prvu zornicu  snegek pokril naše kraje. Išlje se rane h jutre po sniežne tiri, a škornji su pri hodenju cviljilji. Ljudi su reklji da popievaju med sobu:
„Stric, vujec, stric, vujece“!
Došašče je od vajkada bil cajt pripravljanja za najveseljieši svetek med našemi ljudmi. Bil je te cajt gda se se rihtalje za svetkuvanje rođenja maluga Isuseka


Piše: Nevenka Gregurić


H naše kraje dosta se držalje do sv. Barbare. Morti radi toga kaj je pri nas bilje pune rudnike, a ona je bila zaštitnica rudare. Nu nju su kak sveticu poštuvalji vonjki artiljerci, moljilje je se za čuvanje od groma. Ona je bila i zaštitnica ljehke smrti. Barbara je bila mučenica jer se protif volje svojuga oca priklonula krščanstvu. Otec ju je dal zazidati h kulu z dva obloka gda je prešel h rat kaj nej z kule mogla ziti van. Gda se je vrnul imel je kaj videti. Ona je dala napraviti trejti oblog kak križ. Srditi otec dal ju je mučiti. Kak bi ju osakatilji i ranilji rane bi čudem zacieljele. Na kraju se otec resrdil i sam je odrubil glavu. Radi toga kip ilji sljiku svete Barbare more prepoznati po tomu kaj h ruke ima mač, a kre noge je je kula z obolčeci.Na Brbarenje se pri nas prie,a i zdej, posiela šenička h posudice, kaj bi se do Badnjaka lijepe razelenela. Takaj se h nektere kraje h vodu diela kitica čriešnje. Če je do Božiča precviela moglje se čakati rodne druge ljete.

Najveselješi svetek za pomorce i decu je sv. Nikula ilji Mika. Nikula je jemput zmiril more i radi toga ga poštivaju mornari. Po pripoviedanju, on je i jednomu čoveku teri je imel tri čer dal peneze kaj jih je mogel oženiti. Te je delal poskrivečki gda su se ženile prve dvie. Gda je otec ženil trejtu čer, pazil je gdoj mu te pred vrati ostavlja blage z teru more dati čer zamuža. Čakal ga je pri vrati, a sv. Nikula ga je videl. Popel se na krof i čez rafung, kaj ga nej nišče, spustil peneze. Kak su se pri peči sušilji štunfi, penezi su opalji hu nje. Po pripoviedanju ljudi dobre dece Mikula ostavlja dare h škornju na obločecu. Ž njim ide i Krampus teri ostavlja šibe. Za dobru decu da se ne pokvariju, a za zločestu da se popraviju.

Gda bi se denes hu te veruvalje za nektere veljike triebal bi Krampus ostaviti debelu batinu i naprašiti njim ture.


Obširneše:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-dosasce (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-dosasce)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zagorski list
e-vundano 04.12.2010.


Iz bakine pučke bilježnice
Z mamičine pučke (japo)teke

Barbare mraz trajal bu cieli zimski čas

Če se na Barbaru vide polje, ni čez zimu ne bu bolje.

Negda je Mikula z Krampusom hodil. Gda bi čuli da nešči ruži z lanci, mam bi se za ormar ili pod postelj skrili da nas Krampus nej z saja namazal i vudril po riti.

 
Piše:Zoran Gregurek
 

Prosinac je mjesec u kojemu pučki prognozeri zadovoljno „trljaju ruke“ jer su prepuni posla. Naime, od sv. Barbare do Nove godine gotovo da i nema dana koji nije znakovit i važan po nečemu.

- Barbare mraz traj bu cieli zimski čas. Kak bu na Barbaru, tak bu i na Božič. Tuo su govorili naši stari šteri su znali da sveta Barbara (4.12.) predskazuje cielu zime. Zate se veli i da če se na Barbaru vide polje, ni čez zimu ne bu bolje. Trebale bi Boga moliti da na Barbaru ne sunce grele, jer onda zima ne kak spada. A če lete loše krene, nebu dobre ni zkončale - govorila je naša baka Ivka, pučka prognozerka. Zašto su se ljudi veselili snjijegu u prosincu, pitali bi našu mudricu.

- Kad vu prosincu traju snieg i zima, onda zemlja žitom rodit ima. A šte neče da bu imele pune škrinje žitka? Takvoga nema. Je, pokle Barbare je detinjski svetec, sveti Mikula. Zate se večer prije Mikulinja vu obluk trebaju deti škornji ili cipelje da ih starci po noči z cukori napuniju. Morti se tu najde i koji nuovi štumf, rukavice, šal ili kapa - pripovjedala je baka prisjećajući se svojih strahova iz djetinjstva.

- Negda je Mikula z Krampusom hodil. Gda bi čuli da nešči ruži z lanci, mam bi se za ormar ili pod postelj skrili da nas Krampus nej z saja (čađa) namazal i vudril po riti. Ake nas je Mikula na ceste, dvorišču ili vu kuhnje zatekel, pital nas bi je li zname moliti. Šteri nije dobre znal moliti, mam ga je prevzel Krampus. Mi, vekša deca, znali smi da se Krampus same šali i da se vu njega oblekel sused ili rođak, ali su zate menši – siromaki, cvilili kak mali piščanci da jastreba na nebu vidiju.

Gda je mati vidla da je vrag zel šalu i da je Krampus preterival, rekla bi im: Ve je, dečki, dosta, dejte si male spijte pak ote dalje za zločestu deci jer takvijieh nije pri naše hiži. Blažena mati, Buog je dal duši lefke, znala je furt gda nešči prevrši meru i mam ga je opemenula -kimala je glavom baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-barbare-mraz-trajal-bu-cieli-zimski-cas (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-barbare-mraz-trajal-bu-cieli-zimski-cas) 

Citat:
C(r )ampus Turopolya

8. velikobožičnaka (prosinca) 2013.

Predstava “Sveti Mikula v vrt(e)cu“

Cel tjeden deca su nestrplivo ščekuvala dolazek Svetoga Mikule v naš vrtec

     Naša dramska skupina “Cipelišeki” (Cipeliči) povodum blagdana Svetog Mikule razveselila je decu se objektov predstavum “Sveti Mikula v vrt(e)cu”.
     Deca su z veseljem sudeluvala v predstave, popevajuč pesmice Svetomu Mikule i veseleč se darem terem je je darival.
     Evo kak su deca doživela predstavu i zestanek z Svetem Mikulum:

BUŠEVEC

Dora H. (4,2): “Najviše mi se zdopal Sveti Mikula kajti je imel dare.”
Katja K. (4,2): “Zdopale su mi se bebe s teremi su se deklice igrale.”  
 
Nastavek:
http://www.forumgorica.com/dogadaji/c(r-)ampus-turopolye-sveti-mikula-(i)-turopolski/msg53584/#msg53584 (http://www.forumgorica.com/dogadaji/c(r-)ampus-turopolye-sveti-mikula-(i)-turopolski/msg53584/#msg53584)

Šetal se je Mika mlad,  01:08
Narodna Družina RT Zagreb cca 1963
Popevke Prigorja i Zagorja

Šetal se je Mika mlad (http://www.youtube.com/watch?v=cEO6W1Sisqg#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 14, 2013, 05:22:36 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3597, 10.12. 2013.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Strah se preselil na drugu stran

Hervati su vglavnem “ruralci”; zatucani, zaostali, apsurdni i opasni narod. Dek se vodil nesmiljeni boj okoli referenduma za ustavnu definiciju braka, pokazale se kie je na napredne, a kie na zaostale strani.


Do ve je največ Hervatov strahovale od visuokega PDVa, velikih porezov, računov za režije, nezaposlenesti ili zgube posla, zmienjšanja plače i mirovine. Ve je f pervi plan došle jel bume za ili protiv tega da “drugi i drukčiji” dobiju vekša prava. Duge se tuo kuhale. Strah da da večina glasa za obitelj, preširil se kaj požari v našemu primorju f srpnju i preselil se na drugu stran. Zate  sme gledajuč TV ili čitajuč novine, zeznali da su si Hervati nacionalisti. Fašisti čak! Da  fašizem od nas  i potieče. Kaj Nemci i Talijani? Hervati su pravi fašisti.

 Na utakmicami jeni kričiju Za dom!, a drugi jim otvračaju: Spremni! Tuo je jake neprimerene i opasne, gorše nek popiefke gdi se spominju noži, žice… ili da da bu mesa. Njim su  ocenjivali same umetnički dojam. Pri vlasti, pa i. najmenjši šrafi pri nje, znaju kie ima grde namere i protif ćirilice vu Vukovaru ak je tam Serbov menj od 50%. Kaj prinas se mora biti kak v EU?. Si su strahu hervatskemu fašizmu, drugač rečene, ustaštvu, štere se zvija kak zmija pa ga treba zatuči. Od straha  su se nekoji poskrili v hervatsku vladu ili f Sabor. Podsečaju na Jasenovac i broj žrtvi se znovič  povečavlje. Jeden kuražni je tam anonimnega prietečega pisma čital, a  sabornikem je od rešpekta prema temu dokumentu rieč zabiegala. Si su čkomeli. “Za dom!”, pak još i “Spremni!” su zbilja koljačke rieči!

I Židovi su se sprestrašili pa našli utošišče na TV-u. Spominju same naše smertne griehe. Jeden prestrašeni je zbrisal tiem vu Francusku i zabarikadieral se v hervatske ambasade. Ti vrapca!  Ak nieki zakriči “Za dom!, ciela Europa se steplje od straha. Kaj Europa? I Amerika! Onie 99% Amerikancov šteri ne bi Hervatsku znali najti na zemljopisne karte, ali znaju da su Hervati opasni. Nikak da se civilizieraju?  Ni Mađari, Turki, na kraju ni Serbi tuo niesu mogli. Nudili su jim i svuoj jezik i druge dare, a oni su jim same jezika splazili.

Opasni su i kak osvajači. Maskierani f planinare, osvojili su  i verh Triglava, a Serbiju pa tak bombali priek Drine da su na krovu jene hiže se čriepe spoterli.Dubrovnik bi bil zgorel da Crnogorci niesu pogasili gume štere sme kurili na Stradunu. Znoreli bumo od toga. A zakaj se tuo? Radi ZA? I kaj ve?

Sakemu od nas na glavu nabiti kapu! Meste U deti ćirilične Y pa mirna Bosna. I Serbija.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/strah-se-preselil-na-drugu-stran.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/strah-se-preselil-na-drugu-stran.html)
i(l) str. 49. sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3597.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3597.pdf)
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)     

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(Navek i) ve-seljaki smo mi…

Hej haj, veseljaki - Kvartet Gubec, 03:32

Hej haj, veseljaki - Kvartet Gubec (http://www.youtube.com/watch?v=o8uh_lypgAE#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 17, 2014, 10:29:04 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3598, 17.12. 2013.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Drugi i drukčeši med nami ili contradictio in adjecto

Kaj zazefci niesu drugi i drukčeši? Kaj morti nemaju praf biti drugi i drukčeši zate kaj jih urbani nemreju smisliti pa moreju biti diskriminirani, i gda su vu večini. I tak naprednjaki pokažeju svoje drugo lice, a se tuo  postane nie same smiešne, neg i uvredljive. Kaj tuo nie, fiškalski vučene rečene - contradictio in adjecto? Ili po našem – protivne v samemu sebi. Nekaj kak dreveno željezo ili vodeni zrak! Ili je nekaj drevene ili željiezne. Drieve nemre biti željiezne, a tolerancija nemre biti netolerantna.
I kak raščistiti tu zmešariju? Ili zmeniti parolu, ili zmeniti narod.



Tuo z referendumom okoli ustavne definicije braka nieje gotove. O tem se još vodiju vučene rasprave. A prie par dni čula sem spomenek troje raznorodnih ljudi  o tem kak su  glasali. Jedna je ženska rekla da su tuo bedastoče i da je nie odišla glasat. Druga je rekla da je ona bila protiv za protiv, a muški je opet bil za protiv za. Jasne kaj pekmez! Morti se ne vupaju otkriti kam zapraf spadaju. Priča o referendumu se jake zmiešala i zvuzlala. Još se prebrojavljeju zazefci i protifci.

Pervi su i dalje ostali primitifci, netolerantni nazadnjaki, ruralci, drugač rečene seljaki i homofobi šteri žive po kojkakvimi “vukojebinami” (pisale je v jenimi novinami), ili su se z njih doselili v grad, ali su mentalno još vu “vukojebinami”.Protifci pak su tolerantni, homofili i urbanizierani ili pravi gracki ljudi i pravi naprednjaki. Napredni su glasali protiv diskriminacije (odjeljivanja i oduzimanja ljudskih prava) i za toleranciju (trpeljivost, obzirnost) prema “drugim i drukčijim”.

Se tuo kaj sem čula i sprečitala na tu temu meni se zmiešale v glave i kaj sem prie zmešariju štiela razvuzlati, tuo mi je bile težeše. Kaj su nazadnjaki si šteri su i prie šezdeset liet došli z sela? Onda su i člani vladajučih nazadnjaki ak su rođeni na selu? Ili su po članstvu automatski naprednjaki? Mene muči i tuo kak se naprednim more deržati onie kie je protif drugih i drukčeših. A rieč PROTIV je zgovarana na TV-u, pisana po novinami, naslikavana po majicami (tiem po cecki) i zgovarjale su ju fnuege urbanizierane i poznate face, pogotove političke. Od zgora do dola. Fnuegi ipak niesu došli na te da vu semu tomu nekaj ne štima. Se več ljudi, pa morti i pune protifcev, se oseča uvređene jer jih  deržiju za  menj vredne zate kaj su rođeni na selu i nemreju biti jednaki grackimi (urbanemi, v drugem kolenu).

Kaj zazefci niesu drugi i drukčeši? Kaj morti nemaju praf biti drugi i drukčeši zate kaj jih urbani nemreju smisliti pa moreju biti diskriminirani, i gda su vu večini. I tak naprednjaki pokažeju svoje drugo lice, a se tuo  postane nie same smiešne, neg i uvredljive. Kaj tuo nie, fiškalski vučene rečene - contradictio in adjecto? Ili po našem – protivne v samemu sebi. Nekaj kak dreveno željezo ili vodeni zrak! Ili je nekaj drevene ili željiezne.Drieve nemre biti željiezne, a tolerancija nemre biti netolerantna. Kak bile da bile, ja priznajem da sem prie 55 liet došla z sela i da sem uvređena.I kak raščistiti tu zmešariju? Ili zmeniti parolu, ili zmeniti narod.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/drugi-i-drukcesi-med-nami-ili-contradictio-in-adjecto.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/drugi-i-drukcesi-med-nami-ili-contradictio-in-adjecto.html)
i(l)
str. 49. sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3598.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3598.pdf)   
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)         

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

TEREZA KESOVIJA - Popevka za ljubav (KRAPINA '93), 03:35

TEREZA KESOVIJA - Popevka za ljubav (KRAPINA '93) (http://www.youtube.com/watch?v=kr_yRAdKmMg#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 17, 2014, 10:31:02 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3599, 23.12. 2013.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor


Predbožična prognoza je glasila:
Za ovie Buožič na nebu repatice nebu

Jeni veliju da je zvezda repača znamenje dohajanja svetih treh kraljev šteri su nosili dare Buožjemu detetu, a drugi da najavljuje nevolje i rate. Zmislila me i na 1986. leto gda se Halleyev komet (repača) skazal i znad Hervatske. Si sme gledeli kak po nebe vlieče svuoj svetleči rep, pri kraju rastepeni f drobne iskrice. Moja mama si je zdehnula:
- Deca, nie dobre. Bu rata!



Dohajaju božični dnevi. Tuo vidime i po vulicami nakinčanimi z pune kojkakvih svietlečih žaruljic, po dekorieranemi izlogi, TV-promičbi božičnih darov z Dedeki Božičnjaki, starčeki s čelenimi kapicami; za jene f skupi kočijami i z severni jeleni, a za druge na pleči z kakvu vrieču f šteri i dari moraju biti menjši. A s TV-a nas pozivljeju i na zabavu v osvietljeni Zagreb. Ne muorame več hoditi ni v Beč ni f Salzburg da bi doživeli božične raspoloženje. Varaždinci pak ni v Zagreb ne moraju iti. Naš grad je več obilježen božičnim kinčom i plastičnim borom pred Viečnicu.

I ja zvlačim božičnoga kinča. Med kuglicami, anđeleki i žarljicami je i jena od mali žaruljic zložena zvezda repatica. Saki put gda ji iščem mesto gde bi najbolj pristajala, zmislim se i na ona duoba gda sem na Buožič muorala delati pak je slavlje bile onak po tihe, po domači.

Jeni veliju da je zvezda repača znamenje dohajanja svetih treh kraljev šteri su nosili dare Buožjemu detetu, a drugi da najavljuje nevolje i rate. Zmislila me i na 1986. leto gda se Halleyev komet (repača) skazal i znad Hervatske. Si sme gledeli kak po nebe vlieče svuoj svetleči rep, pri kraju rastepeni f drobne iskrice. Moja mama si je zdehnula:

- Deca, nie dobre. Bu rata!
Si sme se nate nasmejali. Kakve tuo bedastuoče mama pripovieda?
- Same se vi smejte. Morti ja tuo nebum doživela, ali vi bute. Stari ljudi su furt govorili da repeča rat naviešča. A kaj hočete goršu nevolju od rata?
- Rat? Kakev rat? – čudili sme se mi.
 I f školi sme o tem puno govorili, a đaki su pisali zadače i referate, jednodušni vu tem da je repatica zakonita svemirska pojava i ne treba ji pridavati nikakva mistična značenja, pa ni osvetljavanje puta biblijskemi kralji.
- Se druge je proizvod ljudske mašte - rekli sme.
Ali je došla 1991. Na zgradu kre one gdi je onda v Zagrebu stanovala moja mama, z “Maršalke” su strieljali. Zrušili su stane na zadnjem katu.
- Kaj sam vam rekla za repaču? Kie je bil bedast? Trajale bu tuo najmenj štiri lieta. Si rati prinas traju tulike, a meni je tuo trejči. Nebum ga preživela.
I nieje. Fmrla je leto dni prie neg se zveršil.

I ovega si leta nameščam električnu repaču i veselim se Božiču gda se buju si moji našli kre mene. Znam da ovie put na nebu repače nebu. Vlada nam je za Nuovu 2014. mirise, zlato i tamjan več navestila priek TV-a. Sejeno se bumo veselili, popievali “Tihu noč” i “Čestit svietu...” i jeni drugem sreču, zdravlje, mir i sega obilja željeli. A tuo i ja želim siem čitateljem i siem dobrim ljudem.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/za-ovie-buozic-na-nebu-repatice-nebu.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/za-ovie-buozic-na-nebu-repatice-nebu.html)
i(l)
str. 49. sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3599.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3599.pdf) 
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)       

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ksenija Erker - Zgublena zvezda (Krapina 2011) Popevke zanavek 9.9.2011. HQ, 04:09

Ksenija Erker - Zgublena zvezda (Krapina 2011) Popevke zanavek 9.9.2011. HQ (http://www.youtube.com/watch?v=xC45urz0VY4#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 17, 2014, 10:32:19 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3600, 30.12. 2013.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Štečki nam se meču i skomine se trgaju


Nekak su nam berze prešli božični dnevi. Nastalo je zmirenje. Prie toga smo ophajali robne hiže i štacune i išli na plac. Trošile se kak je kie mogel i kupovali se božični dari. Se je dišale po vanilije i klinčiči, po tortami, kojkakvimi prfkači, puserli i orehnjačami, pa onda po pečenkami; puricami ili racami, več prema tomu kaj kie ima rad i kaj si je kie mogel privuščiti.

Kaj je, je, pred Božičem je se zračile z optimizmom. Največ optimizma su obečavali naši javniki, od onie z verha piramide vlasti do najmenjših pikzibnerov pri njejnem dnu. Obečavali su boljše i lepše dneve, i imajučim i nemajučim, i običnim ljudem, pa i oniem šteri nemaju zaposlenja, a zabadav ga i iščeju. Ze sieh stran se ponavljale da bu nam bolje gda bu več radnih mest, a gda su dospeli na područja kak to napraviti, obično bi f svojemi projekcijami male spešali. Spominjali su biblijske mršave krave štere su, rekli su, za nami i da dohaja vrieme tustih šterih je po biblijskem navučavanju takaj sedem. (Kaj bumo za sedem liet na istem?). Na one kaj nam se obečavlje naviek nam se štečki meču i skomine se trgaju na spomen obilja štere nas čaka. Če nie na ovem, na drugem svietu sikak.

Zate se sakoga leta i veselimo dolasku Spasitelja i Otkupitelja. Več smo se uverili da oviem ovozemaljskim baš i nie moči pune verovati. V predbožične duoba je zgledelo da su ideologijske ratne sekire z šterimi su jeni jurišali na druge, zakopane. Bile je jake zgodne poslušati deklarierane agnostike kak rabiju biblijske usporedbe i kak sediju f cirkvami na polnočki ili pak na božičnimi mešami i onda pred mikrofoni zgovaraju božične čestitke; da siem nam želiju sreču, zdravlje, a ljudem dobre volje sako dobro. Ostale je nejasne same tuo na koga misle gda govoriju o onemi dobre volje. Morti su za njih tuo same oni šteri buju za njih glasovali. Zna se kaj se ljudem govori ak im se hoćeš prišmajhlati. Zgledelo je da su čas prie deržali propovedi za oltari. Tuo je dobre. Važen je optimizem. Trebaju nam razumievanje i ljubav pa godiju liepe rieči i onda gda se vnapre zna da bumo teške kaj dobrega doživeli. Naskorem je i Nuovo leto.

Još bu jeno slavlje šteremu se veselimo. I nazaj bu tak da se oni šteri imaju i moreju buju zabavljali na elitnimi destinacijami, a obični smertniki, nakranjeni obiljem obečanja, buju doma ili med prijatelji. Veselja nema bez prijateljov pa ni nade da bu nam bolje. Zate bumo za Nueve ljete z njimi popievali “Daj nam Bog zdravlja, k tomu veselja, na to Mlado leto sega obilja”.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/stecki-nam-se-mecu-i-skomine-se-trgaju.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/stecki-nam-se-mecu-i-skomine-se-trgaju.html)
i(l)
str. 35. sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3600.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3600.pdf)
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)       

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vnučekove popevke

PATRICIJA PEK - Srecu iskala bum (Vnucekove Popevke, Radoboj 2012) [HD 1080p], 04:23

PATRICIJA PEK - Srecu iskala bum (Vnucekove Popevke, Radoboj 2012) [HD 1080p] (http://www.youtube.com/watch?v=4-Xv5Sr-haE#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 17, 2014, 10:34:31 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3601, 07.01. 2014.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Diže se istok i zapad, diže se sever i jug…   
 

Na kraju sakoga leta naviek premišljame kak nam je bile f starem ljete, f čemu sme uspeli, a kaj sme propustili pa da v novem popravime i obavime. A zapraf je istina same tuo da sme starejši za jeno leto i da je od Božiča do Treh kraljev dien dukši za jen kukuriku-kljun. Se ostalo je same kikiriki, kak bi rekli zlobniki i zavidniki šteri ne razmeju da mi v gradnje nuevega društva ideme velikimi koraki, pogotove oni šteri su ostali bez božičnice, kaj je težeše pale vernikem (praf jim i budi) neg agnostikem.


Putni pak troški buju prosvetarem ipak berzo pali na račune, tak da moreju kam i otputovati i kaj neju same doma čubeli ciele ionak preduge zimske ferije. Zate su jake zadovoljni i, kak čujem, niesu se pridružili potpisivanju zahteva za ministrovu ostavku. (Strah je strah, veliju fpučeni f te pitanje.) Za polugodište niesu muorali decu spitivati i navlačit pozitivni uspeh pa niesu žifčani kak ranejših liet. I roditelji su mirneši. Z polugodišnjim izveščimi jim nie pokvareno Nuovo leto, pričem se misli same na informatički nepismene. A Buog naj jim se smiluje kaj jih bu dočakale na kraju školskoga leta. Kaj se pak na opčem planu događa vu Varaždinu, nieje lehke nabrojiti.

Problem smetja je zgledi ostal neriešen. Vice o temu pripoviedamo več nekaj liet. Ostaje nam da zmišljame nueve. F kulture je bile jake žive. Te koncerti, te predstave, te predstavljane knjig, pa i zbornika “Senje i meteori” štero VKD organiziera za Dan grada Varaždina, a od Grada na svečanost nišče nie došel. Kaj bi se oni s tiem zamarali! Najvekša pa je viest da je obnovljeni “Bogi Ivač”. Bar da se f kazališču imame čemu smejati. V gospodarstve se razmem same kulike se mene osobne dotikavlje gda podižem mirovinu i gda idem plačati račune ili f štacun. Nieje dobre ni seljakem. One kaj priskerbiju nemreju prodati zbog “višeših interesov” (z uvozom), a čujeju se same “spinovi” o tem kak mi ne proizvodime dost, kak sme neorganizierani i preskupi. Nemame dost svojega smetja pa uvozime i stranjske.

Neki dien si je jen stari veseljak i vicmaher gledajuč TV-emisiju o poljoprivrede, zapopieval koračnicu, jake popularnu pokle Drugega rata: “Budi se istok i zapad”, onu male veselejšu verziju (za šteru se onda išle v rešt), a glasi ovak:”Budi se istok i zapad, budi se sever i jug/ mužu su zeli kobilu, sam si bu vliekel svoj plug”. A onda je tuo prokomentieral ovak: “Kobil več nemame (ni volov) za oranje, penez za pogon traktora nemame, ali goriva za pogon motike bu seljak naviek našel”.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/dize-se-istok-i-zapad-dize-se-sever-i-jug%E2%80%A6.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/dize-se-istok-i-zapad-dize-se-sever-i-jug%E2%80%A6.html)
i(l)
str. 37. sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3601.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3601.pdf)
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)       

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Citat:
Budi se istok i zapad
(v ZDA-varijante):

Mameki i japeki
Sejnajne na vruče peči iliti „la Caliente Fornella“ iliti v Kalifornije)
Mamas & Papas California Dreamin', 02:27
http://www.youtube.com/watch?v=yY9EXSDYd9o (http://www.youtube.com/watch?v=yY9EXSDYd9o)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

THE MAMAS AND THE PAPAS - CALIFORNIA DREAMIN (LIVE)  STEREO SOUND HD, 02:55
http://www.youtube.com/watch?v=dpJSohX92jM (http://www.youtube.com/watch?v=dpJSohX92jM)

Citat:
Plavi Orkestar - Ljubi se Istok i Zapad, 03:54
http://www.youtube.com/watch?v=v8sNTzBkcNk (http://www.youtube.com/watch?v=v8sNTzBkcNk)

Petar Brkljačić - Zbudi se draga (Krapina 2012) Nove popevke HQ, 03:59

Petar Brkljačić - Zbudi se draga (Krapina 2012) Nove popevke HQ (http://www.youtube.com/watch?v=oTO38IZoiE8#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 17, 2014, 10:36:08 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3602, 14.01. 2014.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Se je nueve i nikaj je nuovega nie
 
V “javnim priopćilima” se vrte stare, več sprečitane i sprekosane viesti z male nuovih začinov da bi se dale podnesti! Velika je novost same tuo da je A. Merkel opala na diel tiela šteri je nie zgodne imenovati. Valjda se lecnula kaj je prinas vhičen Joža Perković. Ili morti kaj je mam puščen?

F sakem slučaju nieje dobre prešla. Ali najmočneješa žena svieta bu i tuo premogadila. I onda se vute vmešal slavni A. Nobilo, s čiem su se pričele vrteti i dvuejbe; je kriv pa nie kriv, bu zručen Njemački pa nebu, pa za njega vriedi zastara pa ne vriedi, pa Perković kak udbaš muora odgovarati za smert človeka šteri je v neki garaži najden z sekiru rascuopanu glavu, pa opet nie. I otkril je da su za to krivi Srbi i Crnogorci.

Ti bokca! Čovek se muora zapitati kam pa tie spada, ak se same zmislime na Jožu Boljkovca, oko čije obrane se takaj angažieral. Naviek je branil sakega kie se zove Joža. (Ne muoram vam reči šteri je trejti i najvekši Joža. Saki optuženik šteri se zove Joža, naj se odma javi Nobilu. Ziher bu dobre prešel.) Širša javnost pak morti ne zna kak bu reagieral predsednik RH. Odsuten je poradi operacije desne mige. Muoral je iti na estetsku korekciju i z lievu i z desnu migu maker je na obedva juoka furt dobre videl, ali je desne bile v zadnje vrieme male priprte pa je zgledele na njega poskrivečki namiguje, a tuo je lievu stran jake smietale. Vezda ovak vlepšani i demokratski vravnoteženi more mirne iti po nuevi mandat.

Pruosti puk se zabavlja i z šokantnu viešču da je 5 291 doktor primal mito. Nieje kažnjive same primati, neg i davati mito. Pa kaj je vutem nueve? Ali je bombastične.

Zeznali smo i još važnih viesti; da Todorić kupuje Mercatora pa valjda i onie kre našega Gruoblja. Susedi ga spominju z grdimi rečmi. Hiže su jim v opasnosti od prometa pettonskih kamionov. Nezahvalniki jedni! Kaj jim štacun pod nosom ništ ne vriedi? Viest štera nas pa je zdrmala je i tuo da je naš gradonačelnik obišel bolnicu, policiju i vatrogasce (i on nekaj dela), a dva najnovekša vhičenika, “ispitana od strane suca” (ni rečeno s koje strane suca), zbog primene EU-uhidbenog naloga, buju predana RS.

Građani pak se (praznih žepov zbog novelietne rastrošnosti) zabavljaju s preračunavanjem kulike sakega od nas koštaju političari. Si izim Jože (opet Joža) Grabarića z Ludbrega šteri je v nedelju zvlekel 277 tisučakov kun i auta i ve mu se fučka za se političare, Perkoviće, Nobile, Boljkovce, Jovanoviće, Markićke, Severine, Ćurkovičke i se druge viesti i čiče- miče.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/ (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/)
i(l)
str. 35. sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3602.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3602.pdf)
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)     

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Žmigavke (škilke, namiguše): Imam rada Jožeka

Navihanke / Volim Jožeka. / ( www.trekzakenzo.nl (http://www.trekzakenzo.nl) ), 03:28

Navihanke / Volim Jožeka. / ( www.trekzakenzo.nl ) (http://www.youtube.com/watch?v=x9aOKB97vLA#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 26, 2014, 01:36:47 prijepodne
Međimurske novine, br. 948, 15.11.2013.
e-vundano 18.11.2013.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Kaj je to z našaj školaj???!

Več sam, zadnjipot napisal, kak nam deca jako fletno počnejo pušiti (ve sam zazvedil da ne pušijo sam po parkaj nek i v školskaj šekretaj i to ne sam dečki nek i puce), a pijača se rastače na vse strane, a na vse zadje je tu i droga. Moramo vsi skupa zasukati rukave jerbo sam tak moremo deco v red dotirati. Župan se nek pobriga za ravnatelje, tajnike i školske financ-ministre, a učitelji, nastavniki, profesori i vsi mi ostali se moramo pobrigati za deco, ak jif očemo postajti na zdrave noge i ljde žjif naprajti.


 Precednica Narodnjakov oliti HNS-a, Vesna Pusić je jasno i glasno rekla da se več ne kani kandiderati za precednico stranke.
Neje rekla da ostavlja politiko na milost i nemilost mladim lavovima nek se ona bode obrnula evropskoj politiki, očem reči, brigala se bode kaj bo Lejpa naša čim nekaj značila v Evropi, a domačo politiko bo prepustila mlajšima, šteri imajo vejč volje i želje boriti se z domačim vjetrenjačama.. To je još ne vse, rekla je bi štela kaj bi te novi šef stranke mel okoli četrdeset let, malo vejč ili pak malo meje. Baš si nekaj gruntam da je velika šteta kaj te novi stranački izbori dohajajo tak fletno, pak naš nejmlajši župan, Matek Posavec, nema leta kaj bi bil i nejmlajši šef stranke, no, ali tu je naša zamjenica župana, Sandra Herman, štera ima vse kvalitete, a i brzčas bi i gospi Vesni pasalo kaj bi štafetna palica šefa stranke bila v ženskaj rokaj. Kuliko vidimo i tu konja za trko imamo. Ak sam dobro razmel gospo Vesna oni stareši od šezdeset let ne dohajajo u obzir. Gospa precednica je rekla svoje, a ve je na redo "narodno"biračko telo.

V zadje vreme vse so oči vuprte v Sisačko-Moslavačko županijo, očem reči, v jivo županico Marino Lovrić Merzel. Najme kaj, ona vu ova teška i recesijska vremena kupuvle novoga auta i to ne bilo kakšega nego Audija 6, šteri košta porezne obveznika prek štiristo jezer. Oni kesnijo za nami jerbo smo mi v Međimorskoj županiji, pred 6-7 let kupuvali (i kupili) črnoga auta (ne Audija nek BMW-a) kaj se je ondašnji župan (isto Posavec) mogel pelati z drugim autima u državnoj povorki, a kaj ne bode strčel kak bogečki. Mi smo na vreme rešili svojega auta, a ve imamo čistam druge probleme, štere nebremo tak fletno rešiti, ali se borimo.

Kaj je to z našaj školaj???! Nejpredi je, i to još lani, školski minister Željko Jovanović zmenil ravnateljico v Ekonomskoj školi, pred mesec dni je odišla ravnateljica Gospodarske škole, a ravnateljska fotelja v Graditeljskoj školi se ravnateljo Zorano Pazmano nuše po što zna šteripot. Nej znati je li sam mi v Međimorjo imamo probleme z školaj, očem reči, ravnateljaj ili smo pak nejmeje jeden korak naprej pred drugima. Dok smo v red tirali sredje škole gruntali smo gda je v pučkim školama vse v redo. Ve najempot je i pučkoškolski zmazani veš počel dohajati vum. Klopka se počela odmotavati v školi Strahoninec, a župan je mam naredil kaj mo na stol donesejo čiste račune i vse druge škole štere so pod jegovom komandom. Z jedne strane očemo dotirati v red one šteri gospodarijo z školaj, a z druge strane se moramo pobrigati i za one šteri delajo z decom. Več sam, zadnjipot napisal, kak nam deca jako fletno počnejo pušiti (ve sam zazvedil da ne pušijo sam po parkaj nek i v školskaj šekretaj i to ne sam dečki nek i puce), a pijača se rastače na vse strane, a na vse zadje je tu i droga. Moramo vsi skupa zasukati rukave jerbo sam tak moremo deco v red dotirati. Župan se nek pobriga za ravnatelje, tajnike i školske financ-ministre, a učitelji, nastavniki, profesori i vsi mi ostali se moramo pobrigati za deco, ak jif očemo postajti na zdrave noge i ljde žjif naprajti.

 Moja žena vam je, pred par dni, preslavila četrdeset let kak se oženila, a ja dvajsti jerbo sam pol cajta ne bil doma. Za to veliko obljetnico je odišla deset dni na morje. Vidla je da sam zmočeni i nervozen, pak me ostajla doma kaj si malo počinem i k sebi dojdem. I vsima nam je bilo dobro, ona ima rada more (ili pak mornare), a meni pak je nejlepše doma ili pak tu negdi blizo goric. Nejsmo minulo vreme pofratili nek smo zazvedili komo kaj paše. No, rečite mi, prosim vas lejpo, neje nejlepše kaj vsaki ftič leti vu svoje jato?

 Sulejman Veličanstveni i dale vedri i oblači Lejpom našom. Kuliko sam mel za čuti, išče se novi Mikloš Zrinski, šteri bi to trebal sprečiti i šteri bi bil spreman dati celoga sebe za slobodo Lejpe naše. To je još ne vse. I Sulejman se odlučil za obnovo svojega harema, sprobal je več vse tak gda i on oče nekše nove i mlajše, makar je on vsaki den vse stareši i stareši. Kuliko sam uspel zazvediti pre čakoski gracki vuri, raspisal bode natječaja kaj se mo ne bi štera dosmickala v harem prek veze. Nejsam uspel zazvediti je li bodo puce z Burze dela prve na testeranjo?

  Naš negdašnji labodoritaš, a ve magister kineziologije v prislaskoj školi,Željko Domjanič, se dosmickal do šporckoga inšpektora v Međimorskoj državnoj upravi. Došel je stiha i to unda dok ga se je ne nišči nadjal. Nej znati je li ima strica ili pak je igral z kviskijom? Gde ga je i pred kim zdigel kaj se tak visoko dosmickal - to te ja pitam?

VESTI IZ 2042. LETA:

- Gordan Vrbanec je, na vse zadje, ipak zebrani za čakoskoga gradonačelnika na ponovljenaj izboraj i to na listi "Za nejlepši i nejbolši Čakovec" i tak je ispravlena nepravda štera mo je napravlena pred nekaj meje od tridesti let gda ga je čakosko biračko telo štelo zebrati, ali je jegova ondašnja partija za to ne mela sluha.

 - Dalmoš, Igor Štimac je znova zebrani za izbornika naših hrvaških labodoritašov. Na tom mesto je zamenil Čirija Blaževića, šteri je preslavil svoj 107. rođendan, skupa s zlatnom kolajnom osvojenom na Sveckomo prvenstvo na Islando i odišel v jezeropot zasluženo penzijo.Govora mo je održal prijatel Zdravko Mamič, šteri se ostavil labodoritanja i več pet let vodi zagrebečki karitas.

- Hajduk je osvojil prvenstvo Lejpe naše posle skorom četrdeset let. To mo je uspelo jerbo je Labodoritaški savez oduzel Dinami 12 bodi, štere je osvojil dok je igral Samir pod dopingom. Najme kaj, puhal je posle utakmice v Splito i našli so mo prek jeden promil međimurske graševine v krvi i celi sanduk pod posteljom v hotelo.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=23692:kaj-je-to-z-naaj-kolaj&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=23692:kaj-je-to-z-naaj-kolaj&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine948i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine948i)       
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/948/mnovine948i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/948/mnovine948i.pdf)             

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Gusti Draksar i Skandal bend - Stopram sam se oženil - Lijepom Našom 2013. u Čakovcu,

Gusti Draksar i Skandal bend - Stopram sam se oženil - Lijepom Našom 2013. u Čakovcu (http://www.youtube.com/watch?v=r2ctXrg28dE#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 26, 2014, 01:40:39 prijepodne
Međimurske novine, br. 949, 22.11.2013.
e-vundano 25.11.2013.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

I moški imajo svojega dneva


Ne bodete veruvali, ali i to postoji. studenščaka je Međunarodni den muškarcov, tak bar v kalendaro piše, ali ne v vsima, ali nišči ne fešta. Dobro je znati, da ne bo pak nešči rekel da se nikaj ne dela na ravnopravnosti spolova.


Vsaka rit jempot dojde, očem reči, predi ili potlik, na šekret. Tak je bilo i z ritjom Nadana Vidoševića. Verjem da se zmislite, neje to bilo tak zdavnja, da je gospon Vidoševič štel biti precednik Lejpe naše. I morem vam reči da so ga žene i zebrale. Vsa je sreča kaj smo mi moži nej vse svoje žene pustili glase davat jerbo bi on, na vse zadje, postal i precednik. Dok je ne prešel na izboraj, a bil je nejlepši od vsih kandidatov šteri so se nudili, jega je to tak strefilo kaj je počel umjetničke slike skupljati, očem reči, na kup metati v svojo repnico, štero je zazidal polek brežne vikendice. Dobro je govoril na sodo Ivo Sanaderov, nejlepši premijer od 1993. pak do denes, da ga jega i vekših i jakših igračov kaj se umjetničkih sliki dotikavle kak je on. Neje mo se, ruon, mogel za ime zmisliti, ali je sliko nosil v buksi, no sodec ga je za to ne nikaj pital. Isto tak je Ivo ne nikaj govoril za ručne vure. Kuliko vidimo Vidoševiča so vure ne gvintale, ali so mali polarni medeki bili jegova slabost. Kaj ne bi i vi mislili, kak i drugi v Hrvaškoj, šteri nemajo priliko čitati moja premišlavanja, da je Nadan muočil medeka, nej on ga je pravzapraf zel vum z vode kaj se je ne zmrzel. Vidim da me jako čudno gledite, pak vam moram sprepovedati kak je on došel do toga polarnoga medeka. Putuvali so mali polarni medek i jegov japa z Islanda v Ameriko. Jeno vreme oni plavajo, a unda mali medek zapita japo: - Japa kaj smo mi? - Mi smo polarni medeki. - lepo mo je japa otpovedal. Pak so oni jedno vreme plavali i mali medek je pital isto. Japa mo je isto odgovoril, sam malo glasneše. Posle dve vure mali medek znova pita japo: - Japa, a kak ti znaš da smo mi polarni medeki? - Gledi sinek, tvoj japica je bil polarni medek, tvoja mamica, ja, tvoj japa sam polarni medek, tvoja mamika isto tak i kaj ti je unda čudno da si i ti polarni medek! Razmeš? - Razmem, japa, razmem, ali zakaj pak mi je unda zima kak peso? Toga polarnoga medeka je naš Nadan dal k sebi dopelati kaj mo ne bode dale zima v morjo. -Dober čovek, kaj bi si žnjim rane vezal - rekel je medekov japa.

 Neje lefko biti političar, makar sam lokalni. Poglednite, gospon doktor, Tomica Novinščak je bil sam kandidat za gradonačelnika, pak mo je spokalo slepo črevo i vsa je sreča kaj se z slepim črevom nebre čakati i tak je bil na operaciji makar so doktori, jegovi pajdaši, štrajkali. V isto vreme nam je i zebrani gradonačelnik, Štef Kovač završil v bolnici i to z nekšim virusom. Neje to bil nekši jako jaki virus jerbo ga je dobil od dece, ali nam je gradonačelnik zgubil imuniteta otkak je zgubil županiske partijske izbore. Za politiko tre meti dobroga želoca, a i kajkakši virusi dohajajo dok se čovek nejmeje nadja.

 I ovo leto smo obilježili obljetnico kak je Mikloš Zrinski Čakoski nastradal od divje svije v Gornjemo Kuršanco. Vsi so bili tam: župan z svojimi zamjeniki, čakoska Matica Hrvacka, Brača Hrvaškoga Zmaja, Zrinska garda, nedelski opčinari, deca iz Zagreba z svojimi profesori, a došli so i Mađari, kak vsako leto. No, neje pak bilo nikoga od čakoske gracke vlasti, kak vsako leto, a Čakovec je Grad Zrinskih. Ne moram vam reči gda je nej bilo niti jednoga navučitela, a niti profesora povjesti, jerbo oni nemajo kaj delati v Kuršanco. Kak bodo deca došla da jivi navučiteli ne hodajo?

 Ne bodete veruvali, ali i to postoji. 19. studenščaka je Međunarodni den muškarcov, tak bar v kalendaro piše, ali ne v vsima, ali nišči ne fešta. Dobro je znati, da ne bo pak nešči rekel da se nikaj ne dela na ravnopravnosti spolova.

Doktori več ne štrajkajo, tak se bar pripoveda, jerbo jim je minister odredil radno obavezo, ali, kuliko sam mel za čuti, jemlejo sam one nejbole betežne. Došel sam vam na hitno, nekaj me je tlak muočil, ali nesam zgledal preveč maroden, pak so me poslali dimo. Vu vuhima mi je bobnjalo i zvonilo, črleni sam bil kak papriš (rekli so mi da najbrž pijem), a i momica mi se po glavi motala. Unda sam se zmislil: - Imam i dopunsko - rekel sam na šaltero, a z žepa sam zvlekel plavoga kuvertlina. - Pak kaj ste ne to mam rekli? - i otklenoli so mi vrata.

 Zimnica se negda spravljala, pak se i denes spravlja. I denes se reže zelje i meče v kado kaj bodemo mogli jesti kiselo zelje z boncekom, suhaj rebrecaj, lokotaj ili pak čurkaj. Vse je to skorom isto kak je i negda bilo sam se denes zelje nabija, a negda se gazilo. Stareši se dobro zmislijo kak je to bilo, pak nam i denes, z veseljom, prepovedajo o temo. Negda so zelje gazile mlade snehe i bila je to jedina prilika kaj so se mogle videti bose i gole ženske noge. Istina Božek, negda so ne bile podbrite nek onak lejpo kosmate kak jif je dragi Božek dal i dok so tockale to zelje z haljam v rokaj, negda so jif zdigle malo više, pak so i gačke blesiknule. Ak so jif mele, a ako ne unda so se mustači malo vum naluknuli. Unda ga ne bilo interneta, kak denes, kaj se gole ženske noge ili pak gole ritice, kaj nam sliko obračal, morejo videti vsaki den.

 Na meši vu čakoskoj starešoj cirkvi za poginule branitele vu Vukovaro i Škabrnji, kak i za vse poginule branitele v Domovinskom rato je bilo nekaj vejč od 600 ljudi. Nekaj si gruntam: a gde so bili drugi kaj so ne došli molit i zafalit tem ljudima, pak so oni poginuli za vse nas, a ne sam za ovih 600 - 700 bogoboječih ljudi.

VESTI  IZ  2042. LETA:

Negdašjemo ministro prometa i zadarskomo grackomo načelniko, Božidaro Kalmeti, je sod, na vse zadje, ipak presudil za grehe štere je negda napravil. Najme kaj, v zadjoj kištici policijskoga stola našli so prijavo da je 2009. leta prekoračil brzino na autobano od Svetoga Roka do Zadra. Pelal se je prek 200 km na vuro, a kak se tak teški grehi nebrejo i nesmejo pozabiti, sod mo je odrezal kazno, zračunal kamate i zel vozačko dozvolo.

Penzioner Kalmeta je najavil žalbo zbog prevelike brzine i premale penzije.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=23845:i-moki-imajo-svojega-dneva&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=23845:i-moki-imajo-svojega-dneva&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine949i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine949i)       
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/949/mnovine949i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/949/mnovine949i.pdf)             

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Muži(kaši)
Igrajte nam mužikaši, 11:10
FA Šiljakovina

Igrajte nam mužikaši (http://www.youtube.com/watch?v=jjtnEbeS4sY#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 26, 2014, 01:42:03 prijepodne
Međimurske novine, br. 951, 06.12.2013.
e-vundano 09.12.2013.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Vse je teži teži denes biti političar



Več sam vam minuli tjeden, preštimani čitateli, pisal o temo kak je dovčerašji prvi partijac Međimorja, Ivek Perhočov, ostal brez vsih funkcija, tak da se more znova faliti kak je ve čistam sloboden čovek. Dok se je to pripetilo Ivek je zgledal čistam zadovolen, zbajal je svojim partijskim pajdašima kaj mo je bilo na srco i odišel je dimo. No, to je sam tak zgledal na videc, jerbo duh mo je bil čistam vredo, ali je telo ne zdržalo, tak daje i on, posle gradonačelnika Štefa, završil v bolnici i to na operaciji slepoga čreva. Kak zgledi slepo črevo je bila Ivekova nejslabeša karika i čistam je vredo kaj se toga rešil. Isto nevoljo je mel i mladi doktor Tomica Novinščak, hadezeov kandidat za čakoskoga gradonačelnika. Znate kak se veli: vse ono kaj te ne vništi te zjača, tak da bodo se ve Ivek i Tomica mogli ojačani znova baviti z politikom i to brez nejslabeše karike. Kaj se dotikavle betežnikov, esdepe protiv hadezea vodi 2:1, kaj znači da je ipak leži biti v opoziciji.

Z županiskaj partiskaj izboraj je ne zadovolen niti čakoski gradonačelnik Štef Kovačov, šteri se je isto kandideral i za županiskoga precednika partije. Na izborno sesijo so došli precednik stranke, Zoki Milanović, tajnik Igor Dragovan i minister Siniša Hajdaš Dončić. Kuliko sam mel za čuti, to so vse Štefovi  pajdaši, a posebno minister, ali dok so se brojili glasi Štef je dobil meje (Štefovi pajdaši so ne zdigli roke) i Mladen Novak je postal precednik. Kak vidimo ne vredi več niti ona starinska: Što ima kuma, vujca i strica do precednika se dosmica. Dobro veli soseda Franca da so ve nekša čistam drugačeša vremena, štera niti ona ne razme makar ima več 86 let.

V minulo nedelo smo mogli zbirati je li smo za ili protiv. I zebrali smo. Jedni so bili za, a drugi protiv. Glasi so prebrojeni i več jif je bilo za. A zakaj? Za to kaj se ženidba preseli iz Zakona v Ustav. Tak bi to trebalo biti. Ali mi Međimorci smo ostali vsaki na svojoj strani. Oni ZA so si skopali kanala i naprajli šanca na desnoj strani Trnave, a oni PROTIV na levoj. I ve se spominamo prek nišana. Jedni se drugih sramijo, a oni drugi ove prve zovejo pederima. I jedno i drugo je grdo i nikak nebrem razmeti zakaj je to tak. Jako sam najgerek gda nas bode Trnava znova spajala, a ne razdvajala. Otkak smo se 1919. leta otrgli od Mađarov nigdar smo se ne tak posvadili kak ovo nedelo!

 Kaj bode z Lejpe Naše? Jedni prepovedajo da se bodo županije vgasnule, drugi velijo gda bodo ostale, ali bodo zrivane v pet ili pak šest regiji. Naši županijski večniki nedajo našo županijo, ali kaj nam to vredi da se pomalem vse seli prek Drave vu Varaždin. Odišla nam je carina, sod, porezna uprava, pošta, a nekaj se šepetuji da bodemo ostali i brez policajov, cestarov, bolnice, a i brez vode. Vse to bodemo mi meli sam bodo znami gospodarili Zagorci. Jako sam najgerek je li, na vse zadje, nebodemo meli i VŽ tablice na našaj međimorskaj autaj?  Pred našaj novozebranaj političaraj je velika i teška zadača. Županijski večniki so svoje rekli, ali to je ne dosti, treba se za to boriti i izboriti, jerbo ak  bodemo kak mlačna voda brzčas bodemo odišli po riti k meši. I mi i naša županija.

Jako sam najgerek kak, itak, kanijo posložiti te regije vu Lepoj Našoj? Kuliko sam mel za čuti, trelo bi biti šest vekših regiji. Dok so to čuli naši pajdaši z Istre oni so mam zafremali svojo županijo kak posebno regijo. Čim je to došlo na stol našemo saborniko i laburisti, Drageco Lesaro, on je nej dal kaj bodemo mi hujši od Istrijanov, pak je zapisal naše Međimorje kak osmo regijo. Tri dni posle so se javili Baranjci da i oni očejo svojo regijo. To vam je več deveta. Ne moram vam govoriti da je gradonačelnik Bandić prijavil svojega grada Zagreba kak deseto i nejvekšo regijo. Naši južni sosedi Dalmoši malo duže to štoderajo, a prvi so se javili Dubrovčani, jerbo so oni još negda bili republika, tak da jim sikak morajo dati regijo. I več smo došli do dvanaest. No, verjem da je to još ne vse. I zato sam najgerek kaj bode, itak, zišlo z te naše regionalizacije? Što se vse još ne bode našel, tak gda bodemo, na vse zadje, pak završili na dvajsti.

 Familija Fabić z Kotoribe, japa Ivek i mama Mirjana imajo devet dece. To je za vsako pohvalo i jif, brzčas, ne moramo pitati kak so glasali v nedelo na referendumo. I to je još ne vse: hitili so televizijo vum z hiže jerbo kvari i deco i mlade, a i ljude. I zato najbrž i imajo devet dece kaj so ne gubili vreme pred televizorom nek so deco delali. Vsaka čast, tak se to dela. Malo je tak spametnih i tak kuražnih. Familiji Fabić skidam kapo do poda!

 Počel je Advent, vreme čakanja Božića. V obedvemaj čakoskaj cirkvaj so vsako jutro v šesti vuri rane meše, zornice, a vsako soboto ili pak nedelo se vužiže po jedna sveča na adventskomo venco. Čakoski turistički težaki so nam i za ove dneve preprajli dostik vsega toga. Of tjeden bode v Čakovec došel Deda Mraz i to z kočijom. Denes, v petek, navečer bode pred cirkvom počakal svetoga Mikloša dok of dojde od večernje meše i celo noč ga bode vozil kaj mo pomore podeliti dare za dobro deco i šibe za nas hmajugače. Deda Mraz bode hercuval vse dok se ne vužge štrta sveča na venco, a unda bo mo došel v pomoč Ded Božičnjak, tak da bodo oni skupa na kočiji dočakali maloga Isuseka. Jako sam najgerek kak bode to vse završilo i jeli ne bode prevelika stiska vu toj našoj čakoskoj varoši?

 Međimorska burza dela bode of petek, za Mikloševo, delila darove vsim svojim težakima, po spisko. Vekše šibe bodo dobili oni šteri duže štemplajo.

ZADNJA VEST: Zbogradi vsakodnevnoga šinfanja i delanja norca žnje, čirilica si nekaj grunta gda bode ostajla Lejpo Našo i odišla dimo. Brzčas smo pak pretirali!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=24173:vse-je-tei-tei-denes-biti-politiar&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=24173:vse-je-tei-tei-denes-biti-politiar&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine951i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine951i)         
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/951/mnovine951i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/951/mnovine951i.pdf)               

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Ladarice - Malo Međimurje (live), 03:39

Ladarice - Malo Međimurje (live) (http://www.youtube.com/watch?v=wYotQ9rNE4M#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 26, 2014, 01:43:52 prijepodne
Međimurske novine, br. 952, 13.12.2013.
e-vundano 16.12.2013.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Što je Čakovčancima fkral Božiča??!!


Vse je deto na program i Sveti Štefek je tu i Sveti Ivek, a Božiča nigdi. Nebrem veruvati da je Čakovčancima nešči fkral Božiča, a isto tak se toplo nadjam da je to nej napravil nešči z stranjke na vlasti. Kak bilo da bilo Čakovčanci bodo ovo leto brez Božiča i zato ga hodajo iskat v Beč, Graz ili pak Pešto.

 V  ovomo minulomo   tjedno, šteri je več skorom za nami, je svoj den mela korupcija, a na svoje so došla i ljucka prava. Najme kaj, nejpredi smo, v pondelek, 9. decembra obilježili Međunarodni den borbe protiv korupcije i to tak kaj smo se vsi složili vu jednomo da se borimo za takšo državo i takše društvo vu šteromo mito i korupcija ne bi meli svoje mesto, očem reči, vsi smo za to kaj bi se vse delalo onak kak nam to dragi Božek zapoveda, a ne onak kak bi mi ljudi šteli. A dok mi ljudi nekaj očemo, unda nejvečpot ne pitamo kak do toga dojti i kuliko to košta. Vsako leto znova se mi na tej den toga zmislimo i obečamo jeden drugomo da več tak ne bomo delali, ali nas navek nekši vrag odvleče z pravoga pota. Verjem, brzčas, da bode od ovoga leta čistam nekak drugač.

Mam posle pondelka, v tork, desetoga decembra smo se zmislili na ljucka prava i dali smo jim pravo glasa. I to celi den. Nejmeje so se bunili oni šteri imajo nejmeje prava, a nejglasneši so navek oni šterima nekaj malo fali. Pak smo znova rekli da so vsi ljudi jednaki, ali pred Božekom, jerbo gda smo mi ljudi v pitanjo unda vredijo nekša čistam druga pravila. A dok mi ljudi pišemo pravila unda nikak nebremo biti vsi jednaki.

Vreme je Adventa (to tak evropski zvuči), očem reči, Došašča i čekanja Božiča i rođendana maloga Isuseka. Čakoski turistički težaki so nam za ovoletni Advent preprajli kajkaj toga za našo deco, a za nas stareše so tu meše zornice v obedvemaj čakoskaj cirkvaj, vužiganja sveči na advenckom venco, koncertlini vsaki tjeden, a tu je i advencka spoved. Čakoski advent je brzčas jedini šteri se hapil prvoga decembra, a traje do Staroga leta i jedini Advent na sveto šteri nema Božiča. Vse je deto na program i Sveti Štefek je tu i Sveti Ivek, a Božiča nigdi. Nebrem veruvati da je Čakovčancima nešči fkral Božiča, a isto tak se toplo nadjam da je to nej napravil nešči z stranjke na vlasti. Kak bilo da bilo Čakovčanci bodo ovo leto brez Božiča i zato ga hodajo iskat v Beč, Graz ili pak Pešto.

 Ne tak zdavnja sam pisal o temo kak je droga, pijača i pušenje več došlo i do dece v pučkoj školi. Najme kaj, kriza je još navek v Lepoj Našoj, a i vu našemo malomo Međimorjo, pak ga vse meje penez vu dečjim žepima, a ono kaj nemajo nebrejo niti potrošiti. A znate ka je to: vsi računajo na dečje žepe, očem reči, dečje peneze. Jendako se veselijo i oni v trafikaj šteri cigaretline prodavlejo, oni v štacunaj šteri pijačo prodavlejo i švercajo, a isto tak i oni kaj drogo dilajo. Dok so ovi dileri zazvedili kak ga dostik penez pre deci v pučkoj školi, došli so nutri i črez tua vrata. Ne sam gda so došli nek so i ostali nutri, a mi se ve trebamo muočiti kak jif bodemo nazaj vum natirali. A znate kak se jedna tak velika nevola kak je droga more vum natirati? Nikak!!??! No, to je još ne vse, pred nami i našom decom je još jedna nevola, a to so kockarnice i kockanje, očem reči, klađenje. Dok se jempot dojde v kockarnico, a stopram dok se jempot dobijo penezi, unda je deco nikak nej muoči vum stirati. A prosim vas lepo, rečite mi što se je da obogatil od kockanja? Znate što? Gazda od kockarnice! Ali to naši deci nej muoči dopovedati. Ili pak moramo probati to naprajti vsi skupa. Ali, poglednite kuliko je to nevoli pred našom decom: pušenje, pijača, droga, kokanje i klađenje, a mi smo vseposot sami. Ali ak bodemo sam mirno stali i gledali unda jim namo nikaj pomogli, tre fljučnuti v roke i na posel!

Naši Serjančari so kak samoposluživanje, k njim dohajajo tati, zemejo si kaj jim paše i odidejo. Najgerek sam je li je to bilo i predi ili pak je to počelo posle od kak smo došli v Evropo. Ak je počelo posle unda znamo otkod tua nevola dohaja, ali ak je to bilo i predi unda bodemo te tate malo teži našli. Rekli smo da so veliki tati oni šteri z kombijima i kamijončekima kradejo po našim poljima, a ovi so još hujši šteri premečejo hiže i iščejo sam peneze. Znuom gda tre nekaj naprajti kaj se tua nesnaga sfonda, ali ne bi znal kaj? Brzčas moramo vsi deti glave skupa, ak očemo kaj ne bodo te tati furt krali, i to predi nek nekomo poči film, a te nešči je lovec.

 Nejvekši i nejjakši županijski večnik, gospon Zdravko Holcinger z conom zvani Giga je dobro rekel: kaj se mi bojimo regionalizacije, ona bode predi ili pak potlik došla, ak so naši "Kukurikači" tak obečali v Briselo, ali bodo i županije ostale ovak kak so i denes je. Spremenilo se bode sam to kaj bodo se ovlasti i penezi delili nekak drugač. Vidim da me čistam dobro razmite: Kak mi imamo dobre i jake političare med "Kukurikačaj" v Zagrebo, pak bodemo brzčas ostali na repo dok se bodo penezi delili, očem reči, pak bodemo odišli po riti k meši.

Grad Čakovec,oliti jegovo Gracko veče je usvojilo Proračuna za Novo leto. Malo je skrčeni, veli koalicija na vlasti, a da je preveč napuhani, to so rekli ovi v opoziciji. Tak je to navek gda vsaki gledi z svoje strane. Gradonačelnik, Štef Kovač, je pojasnil da furt špara na Grackoj upravi, a tak bode i drugo leto. Zašparati kani i na ženskim težakima jerbo se nešterne žene ravnajo na porodiljni. Tak vam je to dok mladi prevzemejo vlast!

 ZADJA VEST: Jožek, nejmlajši sin jednoga poznatoga međimorskoga političara, je diplomeral na fakulteto na šteri se zapisal pred tridesti let. Dok so ga pitali zakaj je tak dugo študeral, otpovedal je: Pak japa mi je navek govoril da se vsaki čovek vuči dok je živ, a japo tre posluhnuti!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=24335:to-je-akovancima-fkral-boia&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=24335:to-je-akovancima-fkral-boia&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine952i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine952i)         
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/952/mnovine952i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/952/mnovine952i.pdf)               

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Gusti Draksar - Fala Božek za Medjimurje, 07:15

Gusti Draksar - Fala Božek za Medjimurje (http://www.youtube.com/watch?v=OtrBHAzIWeI#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 26, 2014, 01:49:40 prijepodne
Međimurske novine, br. 953, 20.12.2013.
e-vundano 23.12.2013.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

 Što je rekel da je Bosna obečana zemla???!


Dok smo još živeli vu onoj negdašjoj državi, šteroj se ime nesme spominjati brez velike nevole, pripovedalo se da je ona država štera Bosno nema ne bogzna kaj. Tak je i dale ostalo dok se je Juga restepla na sastavne djelove, očem reči, Bosna je i dale ostala obečana zemlja, kaj znači da se tam more vse delati, lenguzati, švercati, ali tak dugo dok te ne primejo. Tak vam je zišel i naš vodeči esdepeovac, precednik Županiske skupštine i slakovčar Mladen Novak. Kak smo zazvedili on je prek bosanske meje v Gradiški štel prenesti jeden pušlek euri, cirka 74 jezere, ali je ne dobil zeleno svetlo bosanskih oliti srpskih carinikov. Nej znati gde bodo itak završili te penezi.


Naš hrvacki vitez i heroj, general Ante Gotovina je minuli petek bil v Čakovco gde je primljen za počasnoga člana Zrinske garde i znova je med gardistima. Neje dugo bil prinas, ali vseposot gde se je pojavil dočekalo ga je čuda ljudi, od branitelja, dece, stareših i mlajših, vsi so šteli videti ili pak se slikati z generalom šteri je vodil naše hrvacke vojnike do pobjede v Oluji, a posle so ga, za nagrado, šest let zaprli v rešt v Hago. Generalo Gotovini je vokalna grupa Zrinski z Nedelišča otpopevala borbeno pismo Mikloša Zrinskoga U boj, u boj za dom i narod svoj, tak da se moremo nadjati kak bode Međunarodna labodoritaška federacija (FIFA) i jif kaznila čim se to zazvedi. Več otpredi je počani član čakoske Zrinske garde i general Mladen Markač, tak da so obedva haški reštanti ve v našoj Gardi.

Dok smo još živeli vu onoj negdašjoj državi, šteroj se ime nesme spominjati brez velike nevole, pripovedalo se da je ona država štera Bosno nema ne bogzna kaj. Tak je i dale ostalo dok se je Juga restepla na sastavne djelove, očem reči, Bosna je i dale ostala obečana zemlja, kaj znači da se tam more vse delati, lenguzati, švercati, ali tak dugo dok te ne primejo. Tak vam je zišel i naš vodeči esdepeovac, precednik Županiske skupštine i slakovčar Mladen Novak. Kak smo zazvedili on je prek bosanske meje v Gradiški štel prenesti jeden pušlek euri, cirka 74 jezere, ali je ne dobil zeleno svetlo bosanskih oliti srpskih carinikov. Nej znati gde bodo itak završili te penezi? Je li bodo sosedi cariniki priznali našemo Mladeno da je on to tam pošteno zaslužil ili pak da si jiv je posodil kaj zakrpa luknje v svojemo hižnomo proračuno, očem reči, v kasi fabrike, to sam dragi Božek zna. Vsi znamo da dok nekaj carinikaj dojde v roke oni to teško puščajo ili kak je sosed Tonča rekel, žilavi so kak vrag i nedajo peneze z rok kak niti pes meso z lampe. No, ne smeti gubiti nado, jerbo ona hmira zadja, a to je li bode hmrla ili pak se bode zvlekla to je ve v bosanskaj rokaj. Kuliko vidimo, Bosna je i dale obečana zemla, ali ne za vse!

Šef bande, očem reči, tatov šteri so krali po Gornjemo Međimorjo je nej z Evrope nek je naš domaći z Sitnic. Što bi rekel da so i naši domaći tati tak zaškolani i tak prefrigani? No, nesme nam to biti nikaj čudno jerbo vsi več imajo televizije, pak se tam morejo kajkaj toga navčiti. Kak bilo da bilo, Serjančari i jivi bližeši sosedi morejo mirneše spati, bar jeden cajt, dok nešči drugi pak ne prevzeme toga obrta (pet prsti i malo straha) od šteroga se dobro živi, a ne davlejo se fiskalni računi, a niti se ne plača porez Slaveko.

  Zoran Pazman, dugoletni ravnatelj Graditeljske škole je, na vse zadje, ipak moral sprazniti ravnateljsko foteljo. Čudapot so ga več mejali, ali on se je navek nekak dočekal na vse štiri (kak maček) i ostajal je v fotelji. Kak zgledi prelijala se kupica strpleja, a i hajdig falingi so mo našli.
Nejvekša mo je falinga kaj je trošil preveč penez i to one štere je ne mel. Z jedne strane so inšpektori našli da je gospon Pazman potrošil prek milijon kuni preveč, a z druge strane on terja župana za dva milijone. Što bi znal gde je pravica? Ve se je v Pazmanovo foteljo sel mlajši profesor, Zvonko Ladićov, pak nam bode mortik mogel on, črez par meseci, reči ili pokazati gde je istina, očem reči, gde so te penezi završili šteri falijio?

 Bolnica, bomo jo meli ili jo namo meli? To se vsi spituvlemo v zadje vreme, kak mi betežniki, šteri znamo da smo to je, tak i oni drugi, šteri mislijo da so još zdravi! Verjem da vam je poznato da je medicina tuliko napreduvala da je nišči od nas več ne zdrav. Probajte sam iti k doktoro, pak bodete vidli da vam bode nekaj našel. Vsi znamo kak je završil štrajk doktorov, bili so žilavi, pak je minister odredil radno obavezo, ali je štrajk ostavil traga, makar so nam oni šteri so štrajkali furt prepovedali kak bode vse vredo. Nešterni betežniki so ve na listama čekanja za preglede od 100 do 500 dni. Znate kak je to, najpredi smo srečni kaj opče dojdemo na liste, a posle se nešči fčaka pregleda, a nešči pak predi, i brez pregleda, odide k Božeko na račun. Tak je bilo i z štrajkom, mi nešterni smo se fčakali kaj so se doktori vrnuli na posel, a nešterni se več z angeli spominajo.

  Znanstveniki so zazvedili kak se v sveto, a i prinas, čuda vejč penez troši (kaj se medicine dotikavle) na ženske zizeke (kaj bodo čim vekši) i na moške luleke (kaj bodo čim trdeši), nek na altzeimer, tak da se bode, črez par let, pripetilo kaj bodo vse žene mele velike, a vsi moški trde, a nado se niti pod milim bogom mogli zmisliti kaj morej žjimi naprajti.

 V čakoskoj Elektri je pak došlo do smene v direktorskoj fotelji. Odišel je priločanec Davor Sokač, a došel je šenkovčar Mladen Hren. Makar vsi velijo da je direktorska fotelja v Elektri jako lepo i poželjno mesto, ali v zadje vreme se dostik gosto mejajo oni šteri hasnujejo direktorsko foteljo v čakoskoj Elektri. Kak bilo da bilo, gospono i magistro, Davoro Sokačo, želim nek se čuda duže zadrži v Zagrebo nek je to bil zadjipot gda ga je naš gorčanski zet Leo Begović poslal dimo čim je došel za glavnoga v Upravo državnoga HEP-a. Bil bi Leo i Dalmatince poslal dimo sam jiv je nigdar ne mogel najti na radni mesti.  Novomo direktoro, Mladeno Hreno, isto tak, želim da dobro kormani z našom međimorskom strujom, očem reči, nek pazi kaj bodemo furt meli strujo i kaj nas ne bode stepalo dok čeke dobimo!


VESTI IZ 2043. LETA:

 Na vse zadje je gospon Mladen Novak ipak dobil vrjene peneze, onih 74 jezere euri, štere so mo bosanski, očem reči, srpski cariniki zeli v Gradiški pred tridesti let. Nejvišeši sod v Bosni je vrnul našemo Mladeno peneze, štere si je on posodil v Bosni, ali ne vse. Najme kaj, zaračunali so mo 3 procente stroškov na leto kaj so mo jiv pazili, a deset procentov si je sod zel za svoje stroške. Nek mi sam još jempot nešči reče kak je Bosna obečana zemla, očem reči, raj na zemli?!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=24483:to-je-rekel-da-je-bosna-obeana-zemla&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=24483:to-je-rekel-da-je-bosna-obeana-zemla&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 64. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine953i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine953i)           
i(l) str. 64. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/953/mnovine953i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/953/mnovine953i.pdf)   
             
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Podvinčani – Penezi, 02:53

Podvinčani - Penezi (http://www.youtube.com/watch?v=RU9RHS9CGiI#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 26, 2014, 01:51:29 prijepodne
Međimurske novine, br. 954, 27.12.2013.
e-vundano 30.12.2013.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Božič je došel


Makar so čakoski turistički težaki Čakovčancaj fkrali Božiča jerbo je, v Čakovco, mam posle Badnjaka Štefaje, makar je čakoski Advent sam pre gracki vuri, a neje došel do Fratarskoga trga i cirkve, ipak je mali Isusek došel. Jedni so ga vidli i dočakali, a drugi so još v Advento šteri traje do Staroga leta. Dosta smo se hecali,a ve vam moram reči kaj mi je na srco: Srečnoga vam Božiča želim, nek vam, i vsima onima štere imate radi, mali Isusek donese Božjega blagoslova , šteri vas bode pratil furt, kak denes, zak zutra i celo ovo leto kaj nas čaka. Samo ljubezen, zdravje i srečo vam želim!


Pred dvajsti let smo se spominali isto to kaj i denes: Je li bodemo dobili županijo? Neje to tak zdavnja bilo, pak verjem gda se dobro zmislite kak smo hrumeli prek Drave, prek Varaždina, vse do Zagreba da so šteli kaj bi se mi vozili z našaj autaj, ali z varaždinskaj tablicaj. Unda smo to nekak porihtali, nekaj milom, a nekaj pak silom i ve smo dvajsti let meli Županijo, a ve nam jo pak, znova, jemlejo. Kak se nam to kaže, brzčas bode vse kaj vredi odišlo prek Drave vu Varaždin. Odnod bodo hercuvali z nami, tam bode carina, sod, glavna policiska uprava za of kraj, porezna uprava, zdrastveno, socijalno, burza dela i kajkaj vsega drugoga. Najbrž nam ne bodo zeli čakoske tablice i dali varaždinske jerbo znajo da to ne bi prešlo. Nej znati kaj to treba našaj državnaj političaraj kaj nas očejo posvaditi z sosedaj? Pak bode došlo do toga kaj nas bode Drava razdvajala mesto kaj bi nas spajala. A nejlepše bi bilo kaj bi se med sobom dospomenuli tak kaj bi vsaki kraj vu nečemo bili glavni. Najme kaj, pošteno bi bilo da nekaj bode vu Čakovco, nekaj vu Varaždino, nekaj v Krapini, nekaj vu Koprivnici, Križevcima, a nekaj v Bjelovaro, a ne kaj očejo gda bode Varaždin glavni vu ovomo celomo hataro na šterom živi skorom 700 jezer ljudi. Nej znati z čem si je on to zaslužil? A vsi oni šteri očejo se bodo zmislili gda je Čakovec, pred 150 let, mel štreko i kolodvora dok je Varaždin bil glavni grad Hrvaške i Varaždincima je ne kruna z glave pala dok so se z kočijama vozili na cug v Čakovec. A ve nam vse ono očejo zeti zakaj smo se borili. Naši braniteli, heroji i vitezi so nej hodili v rat kaj nam bode Varaždin glavni grad Međimorja. Najbrž nekaj tu ne štima. Dvajsti let smo meli županijo i več jo bodemo potepli? Jako nam je dugo trajala! Kaj nam drugo preostaja nek da damo zadačo našaj političaraj: župano, zamjenici i zamjeniko, precedniko Skupštine kaj znova genejo u boj, u boj za Međimorje, za dom i  međimorski narod svoj!

 Z jedne strane se borimo kaj nebodemo zgubili Čakovca kak centra Županije, kaj nam ga ne bodo Zagorci otpelali vu Varaždin, a z druge strane se pomalem resteple po Međimorjo. Vsi znamo da je, kaj se gospodarstva i gospodarstvenikov dotikavle, Prilok glavni vu Međimorjo. V Prilok na posel hodajo Međimorci z vsih krajov falačka zemle med dvemi vodami, a jemlejo i "stranjske" prek Drave. To je tak več par let i to Čakovčanci nebrejo zmeniti da se i na zadje noge postavijo. To je još ne vse: kuliko se to more videti prostim okom, drugi glavni međimorski grad bode opčina Nedelišče. Z Nedelišča  nam je novi precednik Županiske skupštine, novi precednik međimorskih esdepeovcov, v Nedeliščo je Mesap gde se održavlejo vsi glavneši međimorski semi i ne sam semi nek i plesnjaki. I to je još ne vse: v Nedeliščo delajo novoga labodoritaškoga stadiona i ne sam labodoritaškoga nego i atleckoga. Labodoritaši som jim takaj vo vrho i več na velikom pušejo v šijak Međimorcima. Verjem da vam ne moram nikaj pripovedati o gimnastiki, gimnastičaraj, državnom gimnastičkom centro Aton, šteri je, ne bodete, veruvali, isto v Nedeliščo. A tu je i Filip Ude, naš prvi olimpijac i osvajač srebrne medalje. Nedeliščanci imajo i svojega Božičnoga koncertlina za šteri se, več na leta, išče karta vejč. Brzčas vam ne moram nikaj vejč gvoriti i ovo kaj sam vam rekel je prek preveč. Na redo so Čakovčanci, nek se zamislijo kaj bode ostalo od Zrinskoga grada, ak Varaždinci odvlečejo svoje, a Nedeliščanci i Priločanci so več svoje odvlekli. Da je ne božično vreme rekel bi vam, ali ovak ostavljam vam kaj si sami zberete.

 Bil sam na Božičnomo koncertlino v Nedeliščo. Bilo je jako lejpo. Brankec Magdaleničov je vse to lejpo posložil, a bandisti i mužikaši so vse naprajli kaj je od jiv iskal. Na vse zadje, predi nek smo dimo išli, nam je nedelski načelnik, Darko Dania, lepo zafalil kaj smo došli i počestital nam je, kak se šika, nejpredi Božiča, a unda i novo leto. Na vse zadje je skupa z vsima v dvorani spopeval nejlepšo božično popevko Narodil nam se Kralj nebeski. Jako sam najgerek je li ga ne bodo hitili vum z esdepeja jerbo v zadje vreme su v partiji jako strogi prema onima šteri so ne na zacrtanoj
liniji.

  Najte me krivo razmeti, ali još sam ne bil niti na jenoj fešti, sesiji ili zestanko, prinas v Čakovco ili pak v Međimorjo, a kaj bi došli vsi naši saborniki. Nebrem razmeti, pak kaj oni ne delajo skupa i ne borijo se za to kaj nam bode vsima bole, kak vu Lepoj našoj i v Međimorjo. Ak se još dobro zmislim, pak smo jiv za to zebrali. Nekaj si gruntam, pak ga jiv ne tak čuda, sam šest, kaj jiv ne bi nešči mogel na kup dotirati i kaj bi jempot vsi puhali v isto trobento. Brzčas bi od toga i bil nekši hasen, a ovak dok so restepeni kak rakova deca od toga ga ne hasna.

 Več mi je žena parpot rekla kak sam ne za nikaj, kak sam nesposoben i da ga ne je nej znati je li bi ostal. Morem vam priznati da sam ne to vse, kaj mi je moja govorila, gori bral, ali fčera me je fpičila kak nigdar. Rekla je da bi ja na takmičenjo nesposobnjakovičov osvojil drugo mesto. To me je začudilo, pak sam pital: zakaj drugo? Odbrusila mi je: Zato kaj si nesposoben kaj bi osvojil prvo! Morete si misliti kak mi je bilo i da sam si po celomo, grunto ne mogel mesta najti. Odišel sam i k sosedi kaj me smiri, ali niti je ona to ne mogla naprajti. Vrnul sam se dimo, zel sam si dva-tri fraklece kuraža i pital sam jo kaj se je pripetilo. Mam mi je vse rekla, čekala je kak napeta pračka: Pogledni si vse ove sposobnjakoviče v Hrvaškoj i prinas v Međimorjo, meli so koraža (kaj nem rekel kak je ona rekel jerbo je Božič, a bil sam pre spovedi)[/b], zeli so zajme, a ve jif ne bodo morali vračati. Slavek jim bode šenkal! A kaj bode nam šenkal da si ti za nikaj i nikaj si ne zel, kaj - to te ja pitam? [/b]Nesam znal kaj reči, čkomel sam i pak sam toga dneva preživel sam na jezikovoj juhi.

 Makar so čakoski turistički težaki Čakovčancaj fkrali Božiča jerbo je, v Čakovco, mam posle Badnjaka Štefaje, makar je čakoski Advent sam pre gracki vuri, a neje došel do Fratarskoga trga i cirkve, ipak je mali Isusek došel. Jedni so ga vidli i dočakali, a drugi so još v Advento šteri traje do Staroga leta. Dosta smo se hecali,a ve vam moram reči kaj mi je na srco: Srečnoga vam Božiča želim, nek vam, i vsima onima štere imate radi, mali Isusek donese Božjega blagoslova , šteri vas bode pratil furt, kak denes, zak zutra i celo ovo leto kaj nas čaka. Samo ljubezen, zdravje i srečo vam želim!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=24623:boi-je-doel&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=24623:boi-je-doel&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 64. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine954i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine954i)           
i(l) str. 64. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/954/mnovine954i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/954/mnovine954i.pdf)                 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

FA "Šiljakovina" - Lubleni jezušek, 02:41

FA "Šiljakovina" - Lubleni jezušek (http://www.youtube.com/watch?v=9V1eO4Pvu4w#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 26, 2014, 01:56:11 prijepodne
Međimurske novine, br. 955, 03.01.2014.
e-vundano 07.01.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Dej Božek kaj i kleto bodemo na sveto skup živeli


Na to mlado leto vam želim čuda zdravja, tak da nebodemo nucali doktore i kaj bodo mogli i dale štrajkati, posla vsima onima šteri ga nemajo, plače onima šteri delajo, velike penzije onima šteri so jiv zaslužili, a vsima čuda veselja, mira i Božjega blagoslova. I nek nam Božek da kaj bodemo i kleto skup na sveto živeli.


Novo leto je tu z nami, več pajdašimo žnjim. Došlo je pred dva dni, a več smo si žnjim tak zdobra kak da se odnavek znamo. Kaj vam to govori? Kaj? Da se je ne nikaj spremenilo, da je vse po staromo samo smo na datumo jedno brojko spremenili. A Tak čuda se obečuvalo. A obečuvali so vsi, kak moški, tak i žene, kaj je vekši političar vejč je obečuval. Lepo je to dok se bar obečuvale. Pak so nam nej „kukurikači“ isto tak obečuvali pred dve leti, predi nek smo hodili glase davat? Još dendenes jif za rukave navlačimo kaj več jempot (a minule so dve leti) genejo z reči na posel. No, nesmemo mam prve dneve vse tak črno gledati, još se ftegne hajdig toga spremeniti. Nejlepše je, ipak, dok se čovek nečemo nadja. Tak vam i meni soseda Barika več na leta obečuvle da bodem mogel svojo mrkvo saditi vu jenomo vrčako, pak se mortik bode to pripetilo ovo leto?

Minulo 2013. leto je poznato po tomo kaj je Lejpa naša dišla v Evropo i znova postala evropska zemla makar je to bila od navek. Isto tak smo, i to na prtuletje, hodali znova glase davat i zbirali (grado)načelnike i župana šteri bodo hercuvali z nami štiri leti. Zazvedili smo da je Lepi Cane (čitaj: Nadan Vidoševič) gospodaril z našom Gospodarskom komorom i to tak kaj je vse do čega je došel pozobačil vu svojo pelnico ili pak garažo. Jega smo spravili v Remetinec kaj si tam pajdaši z Ivekom Sanaderom, a Uskoki još navek delajo inventuro. Na vse zadje smo zbavili i referenduma: jedni so bili za , a drugi protiv kaj bi puca i dečko, dok postanejo mož i žena ušli v Ustav Lejpe naše. To je ne bilo teško pitanje, ali smo se zato i mi Međimorci (isto kak i ovi v Hrvaškoj) vsi poprek posvadili. Najme kaj, mi smo črez referendum rešavali probleme pederov i lezbijki, a ve nas je to malo pustilo, pak smo ostajli jim nek si to oni sami rešijo. Još je nišči ne priznal da je jedno ili pak drugo nek se i dale skrivečki parijo.

 Ipak smo, črez dve leti, uspeli zazvediti da v Lepoj Našoj živi več ženi nek moških, tak da so na minulaj izboraj žene odlučivale koga bodo zebrale. Prinas v Međimorjo so zebrale nejmlajšega ( i nejlepšega) župana v celoj državi, a Čakovčanke so zebrale nejlepšega gradonačelnika. Žene so štele promjene i tak so svoje glase davale. One so ne kak mi moški, ak negdi zahuzamo one nam to ne oprostijo i vse jempot dojde na svoje, očem reči, vsaka rit dojde na šekret. Što nam je kriv kaj smo jim to dopustili: žene se borijo za ravnopravnost, a mi nebremo do reči dojti i vse je kak one očejo. One si navek zberejo onoga što bode žnjimi gospodaril, a dok mi to zazvedimo največpot odide baba z kolači. Celo leto me več to gvinta i nikak sam ne mogel zmuoči kuraža kaj bi to pital: Zakaj se vsi tak grdo spominajo o politiki, očem reči, zakaj vsi velijo da je politika kurva? To je jedno kaj me gvinta, a isto tak nebrem razmeti, ak je to istina zakaj se vse vejč i vejč ženi rivle v politiko. Mortik je to po onoj negdašnjoj (to so mi još pokojni japica govorili) da dok moški nebrejo nekaj rešiti unda žene pošlejo. Brzčas je i v politiki tak!

Šteli mi to priznati ili ne, ipak je broj trinajst pehljivi broj, tak da smo vsi srečni kaj smo se ga rešili. Neje on sam po sebi tak hudi, ali ak dojde v petek unda se more kajkaj toga pripetiti. Poglednite, napriliko, kaj se je pripetilo precedniko naše županiske skupštine Mladeno Novako na meji z Bosnom. Čovek se je pelal prek meje, kak i navek, i najempot so ga cariniki, z čistoga mira zastajli, pretepli mo auta i zeli so mo peneze štere si je pre pajdašima v Bosni posodil. Siguren sam da mo se to ne bi pripetilo da je ne bil petek i trinajsti. Znam, rekli bodete da gospon Mladen ne verje v coprnice, ali se je pravica, očem reči, prasica skazala. Brzčas tej broj 13 ima nekšega vraga v sebi!

 Vsi još navek jafčemo kak je kriza, kak nebremo nikod nikam, kak jedva na jedvite jade vežemo kraj z krajom, a pred ove svetke, šteri so za nami, ga ne bilo mesta na parkingplacima pred štacunima. Nebodete me nagovorili kaj vam povem gde ga bilo nejveč autov, ali niti pred novim štacunom ga ne bilo mesta. Otkod našim ljudima tulikši penezi? Pak najte mi reči da se naši ljudi hodajo sam gret v štacune? Jako sam najgerek kaj se bode pripetilo dok minister Slavek zazvedi kuliko penez mi Međimorci još navek v strožokima skrivlemo, pak nam fčehne nove poreze ili pak nam pošle uskoke kaj jif pretepejo.  Kakši je on več je, na to nebo trelo dugo čakati.

 Kak zgledi Serjančarima bode ovo novo leto srečneše nek je bilo staro. Najme kaj, zazvedilo se da jiv Grad leži na plino, kaj znači da bodo zbogradi tega hasnuvali nekše peneze. Nej znati otkod se je te plin dotepel k nam v Međimorje, najbrž z Dežele, ali je ve tu i naš je i mi ga bodemo prodavali, a čim se nekaj prodavle bode se i nekaj kaseralo.

 Vsi znamo da se Den ženi obslužavle osmi tretjega  a jako malo ljudi zna, to je ve v modi, da se den pederov obslužavle drugi prvoga. Ne bi se niti toga zmislil da je ne bilo svaji okoli referenduma, ali vam moram reči da je dragi Božek stvoril Adama i Evu, a ne Adama i Stevu, tak da znamo štere svetke mi obslužavlemo, a štere oni drugi. Vsaki svoje.

 Na to mlado leto vam želim čuda zdravja, tak da nebodemo nucali doktore i kaj bodo mogli i dale štrajkati, posla vsima onima šteri ga nemajo, plače onima šteri delajo, velike penzije onima šteri so jiv zaslužili, a vsima čuda veselja, mira i Božjega blagoslova. I nek nam Božek da kaj bodemo i kleto skup na sveto živeli.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=24749:dej-boek-kaj-i-kleto-bodemo-na-sveto-skup-iveli&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=24749:dej-boek-kaj-i-kleto-bodemo-na-sveto-skup-iveli&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine955i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine955i)             
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/955/mnovine955i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/955/mnovine955i.pdf)   
               
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

ŽIGA & Nova Nada - Lepo Je Na Svetu Živeti (live), 03:21

ŽIGA & Nova Nada - Lepo Je Na Svetu Živeti (live) (http://www.youtube.com/watch?v=01gJ2aQA7nY#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 26, 2014, 01:59:27 prijepodne
Međimurske novine, br. 956, 10.01.2014.
e-vundano 13.01.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

In vino veritas!!!


Več na leta se naši i hrvaški ljubitelji dobre kapljice, očem reči, vina, štricajo okoli toga je li so naša međimorska vina bolša ili pak so to vina od grozdja štero raste na morjo ili pak bliže morjo. Naša so vina bolša jerbo mi Međimorci imamo bolšo zemlo, jerbo je Međimorje malo, falaček zemlje med dvemi vodami, nejbolši na sveto, šteroga je dragi Božek nam Međimorcaj dal i mi ga tak štimamo, a i tak ga hasnujemo i vse kaj prinas zraste je nejbolše na sveto. Vsi smo pomalem pozabili da je tu prinas negda završavalo Panonsko morje, pak je još v zrako ostala duha, tak da je i to jeden jezičec na vagi šteri je na našoj strani.


Javili so mi se oni šteri me čitajo nek dopunim novoletno čestitko, pak sam ne mogel zdržati kaj jim nej spunil željo. V nejlepšoj hrvaškoj božičnoj pesmi se popevle: Dej nam Božek zdravje, a k tomo i veselje, na to mlado leto vsega obilja. Dragi Božek se bode pobrigal za zdraviče jerbo doktori si još premišlavlejo kak bodo dugo štrajkali, a dok smo zdravi unda smo i veseli, a za to kaj bodemo meli vsega obilja bode se pobrigala naša vlada. Kak i navek do ve. Jedino sam najgerek da ak se bode i dale tak brigala kaj ne bodemo morali deti zobe na klin!

 Naši dragi političari so vse do kraja lanjskoga leta obečuvali da nam bode bole nek predi i to posebno oni šteri so v majušo, oliti junjušo zeli v roke cugle lokalne vlasti i zaseli vu fotelje župani ili pak (grado)načelnikov. To dobro, očem reči, bole je ne ftegnulo lani dojti na svetlo dneva jerbo je leto prevčasi minulo. No, čim je vura odtukla pol noći naši političari so se znova oglasili i počeli ponavlati ono isto lanjsko pričo sam so jo podebljali za cirka tridesti procentov. Kak je pesnik rekel: na istoko stare priče, a na zapado nikaj novo. Posebno se reskuražil čakoski gradonačelnik: Lani se je nikaj ne delalo, ali čim je baksuzno 13. leto v tretjemo jezeroletjo odišlo v ropotarnico povjesti, mam se bode vse genulo. I kanalizacija v Novi Seli, i smetlišče v Totovco, Sredja škola v Čakovco, steze za pecikline, a još nam je obečal celi pušelj dizalici po Čakovco. Leto dni je ve vse dremalo, nigdi nikaj, a ve najempot bode vse zaštrumfalo? Negdi so se našli penezi ili pak je dobil čarobno botico. Bil bi jako vesel ak bi se to pripetilo, ali najte me krivo razmeti, jako sam najgerek jerbo so "kukurikači" još 2011. leta mahali z 21 planom i čuda vsega drugoga so obečuvali, a sam so cene plina, struje, benzina, cigaretlinov, pijače, autov odišle gori i pedeve je zrasel, dok so naši težački žepi vse bole prazni i nikak nebremo zakrpati luknje kaj nam ne bode to malo penez kaj imamo curelo na vse spehe. No, to je još ne vse, još se navek redovito punijo Burze dela. Več ve je tam nekaj meje od 400 jezer težakov. Vsaki deseti težak je na burzi. A vsi znamo da se z te mele kruh nigdar ne jel.

 Stanorad je prvi na redo od grackih poduzeča kaj ga bode čakoski gradonačelnik v red dotiral.  Odnekod tre hapiti. Več hajdig dugo, v čakoskoj grackoj vječnici, oporbenjaki jamrajo protiv Gregorca i Stanorada. Brzčas i gradonačelnik Štef nebre zbogradi toga spati, pak oče videti je li ga vu tem dimo šteri se zdiguvle okoli Stanorada je i nekšega ogjeka ili pak mortik i celi ogenj gori? Štef bi štel kaj bi se on i Gregorec rezišli v miro Božjemo, očem reči, kaj bi Grga sam odišel tak kaj se ne bi moralo preveč zmazanoga veša vum zvlačiti. Ili pak bi trelo oporbenjake v Grackomo vječo zašpotati kaj ne bi preveč spituvali, pak bi unda bilo vse vredo kak je bilo i do ve?

 Vinko Legin z Kotoribe je kak staro vino, kaj je stareši vse je bolši. Pred kraj minuloga leta, na samo Štefaje, je pobedil vse svoje protivnike i postal nejbolši pingpongaš v Kotoribi. A vsi znamo gda je več prešel v sedmo desetletje kaj se živleja dotikavle. Žilavi so te stareši športaši, kaj je Vinko znova dokazal, a i Čakovčanci imaju svoje "matuzaleme" v Putjanaj (Rino Megla, Tomica Koprivec) šteri so još negda, kak supiči, z Vinkijom igrali. Nekaj me, ipak, gvinta, je li je tua "stara garda" pravzaprav tak dobra ili pak jif ovi mlajši pre pomalem dostiguvlejo?

Več na leta se naši i hrvaški ljubitelji dobre kapljice, očem reči, vina, štricajo okoli toga je li so naša međimorska vina bolša ili pak so to vina od grozdja štero raste na morjo ili pak bliže morjo. Tak se to pripoveda, ali niti se naši vinari i vinogradati nedajo jerbo dragi Božek je jednako dal sunce za vse i vsi ga hasnuje, pak unda nebre morsko sunce biti bolše i vredneše. Nebremo reči da Dalmoši nemajo morje,  pak smo tak bedasti ne, ali so oni pozabili da so naša vina bolša jerbo mi Međimorci imamo bolšo zemlo, jerbo je Međimorje malo, falaček zemlje med dvemi vodami, nejbolši na sveto, šteroga je dragi Božek nam Međimorcaj dal i mi ga tak štimamo, a i tak ga hasnujemo i vse kaj prinas zraste je nejbolše na sveto. Još sam nekaj štel reči vsima šteri so to pozabili: V Međimorjo je nejbolša zemla, nejbolši zrak, a tu su i nejbolši ljudi, a vsi smo pomalem pozabili da je tu prinas negda završavalo Panonsko morje, pak je još v zrako ostala duha, tak da je i to jeden jezičec na vagi šteri je na našoj strani i zbogradi toga so naša vina nejbolša v Lepoj Našoj, a i vseposot gde se pijejo. Tak so bar velijo oni šteri se razmijo, a i oni šteri nejveč spijejo. Ak je tak, a tak je, unda nebremo kaj jim ne bi veruvali!

 Gospa Željka z Macinca se malo zaigrala, pak je z svojom kilažom prešla dvesto kil. Dok se je to pripetilo, zazvonilo joj je zvonce za uzbuno i počela se je paziti i pomalem kalerati. Črez jen cajt je skalerala, očem reči, hitila doli 54 kile, a ve se ravna kaj još tuliko kil potepe i kaj dojde na ono kilažo štera joj se šika. Kaj se kilaže dotikavle niti ja vam tu nejbole ne stojim. Čim so nekši svetki mam cajnger na vagi kaže prek sto. Morem vam reči da je i meni nejleži hititi doli z sebe prvih 54 kile, a probleme imam z ostalaj kilaj. Najme kaj, žena mi ima 54 kile!

VESTI IZ 2044. LETA: Na vse glavneše hiže i zgrade vu Vukovaro so postavlene table z dvojezičnaj natpisaj, očem reči, i na čirilici. Na postavljanjo ploči so bili branitelji Vukovara z Domovinskoga rata i članovi udruge za obranu Vukovara. Tak je zakopana ratna sekirka i rešen problem, šteri se je pojavil pred tridesti let.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=24859:in-vino-veritas&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=24859:in-vino-veritas&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine956i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine956i)             
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/956/mnovine956i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/956/mnovine956i.pdf)

Citat:
Gusti Draksar - Fala Božek za Medjimurje, 07:15
http://www.youtube.com/watch?v=OtrBHAzIWeI (http://www.youtube.com/watch?v=OtrBHAzIWeI)

Od srca do srca - Vinska kaplja,  02:05

Od srca do srca - Vinska kaplja (http://www.youtube.com/watch?v=JZuV6dz1TkA#ws)           
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 30, 2014, 09:57:28 poslijepodne
Živeti kot pesnik?

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Varaždinske vesti, br. 3603, 21.01. 2014.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

V iskanju nemerljivog teške je skovati rieči

Pesnik hoče dojti od sakdiešnjega do nemerljivoga, prebira i kuje rieči z šteri frčeju iskre da bi doteknule nečije serce, podragale boleču dušu ili se buni protiv nepravde.
A kaj ima s tega? Nebu promenil sviet, a za sebe ne dobil niš. Morti same pohvalu ili nekšnu nagradicu, ili mu se kakšne strukture moči smiliju pa mu privušče pomoč da si štampa zbirčicu popiefki.



Maker su pesniki “čuđenje u svijetu” ili bolj “ čuđenje administracije”, za zreči one kaj bi pesnik štel, nieje lehke “skovati rieči”. Pesniki sejene ne odustaju i javljaju se na pesničke natječaje kakev je naš varaždinski “Senje i meteori”. Oni se sečaju, senjaju, žaliju, tuguju, ali se i šale, zafrkavaju i z gdekoga se i norčiju. Pesnik hoče dojti od sakdiešnjega do nemerljivoga, prebira i kuje rieči z šteri frčeju iskre da bi doteknule nečije serce, podragale boleču dušu ili se buni protiv nepravde.

A kaj ima s tega? Nebu promenil sviet, a za sebe ne dobil niš. Morti same pohvalu ili nekšnu nagradicu, ili mu se kakšne strukture moči smiliju pa mu privušče pomoč da si štampa zbirčicu popiefki. A i tuo je retke, jer se (uverila sem se vu te) pomoč deli po poznanstvu ili pripadanju kakvem drmatorskem klanu. Pesnika usrečuje sako ohrabrenje, a takva se sreča ne mieri s penezi. Ne bi bil pesnik da je nie tak. Pisati na kajkafščine pak je još riskantnejši posel kulike god se pesniki trsili da nam dragi kaj, naša duša i naša popiefka, neju pozabljeni, neg oplemenjivani, a kajkafščina afirmierana kak književni jezik. Tiem potvrđujeju našu tradiciju i čuvaju diel jezika hrvatstva v šterom smo rođeni i za kaj se zalažemo. Veli se da je književnost hiža jezika.

Na naš 21. natječaj prispele je 89 kajkafskih popiefki na kojkakve teme, a med njimi i na one na varaždinske, za kaj je takaj prepisana nagrada.

Na zadnjem natječaju nagradu je dobila članica VKD-a, rođena Bartolofčanka, Ružica Marušić- Vasilić za popefku „I to je Varaždin“, šteru ovde predstavljam. Miesni govori v blizine gradov jakše se udaljavaju od izvorne kajkafščine, ali Ružica, profesorica hrvatskoga jezika, dobre poznaje kajkafščinu i dobre se z nju služi.


I to je Varaždin

Obleke zelene, plave, žote,
bele, črne i črlene,
robijaši, mornari, kuhari,
anđeli đavoli, copernice –
maturancka promenada
zacifrala je varaždinske vulice.
Fučka, truba, vika,
pesma i smieh
i što još zna ščiem je ozvučen tie dien.

 Z školskoga dvorišča
toče, krešči, brenči,
z decibeli vuha puni bend:
Rock me, babi, nije važno šta je,
Rock me, babi, samo neka traje
Rock me, babi, samo neka traje zap ples…
za oči pune neba, za novi pot do mesečine,
za življenje
pod ružičastom dugom.

A z Hallerove po vetru kak opomena
dohaja glas:
“ I poveli te anđeli...”
 i onda posmrtni marš.
Glas se zgubil vu halabuki,
mešali so se
smerti i života zvuki..


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/v-iskanju-nemerljivog-teske-je-skovati-rieci.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/v-iskanju-nemerljivog-teske-je-skovati-rieci.html)
i(l) str. 35 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3603.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3603.pdf)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

GRUPA TWIST-Varaždinu na placu.MP4, 02:09

GRUPA TWIST-Varaždinu na placu.MP4 (http://www.youtube.com/watch?v=b-EoPp49nig#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 30, 2014, 10:01:00 poslijepodne
PSIHOLOŠKI RATKO

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Varaždinske vesti, br. 3604, 28.01. 2014.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Muoč fsredotočenja i psihološki rat

Gda sem več skrenula v kazališne asocijacije, na pameti mi je i drama apsurda štera se takaj odvija pred nami, pa i v našem liepem baroknem gradu gde ne raste same glazba i cvietje neg i afere. Pozornica pa je nie same vu Varaždinu, neg pune širše. Van je splivale pune bajkovitih dogajanj v šteremi se još ne zna kie su patuljki, kie pa Snjeguljica. Kie je zločesta mačeha se zna, ali se skriva kie ji derži zercale.
Med tiem psihološki rat traje, a njeni protagonisti i antagonisti (ne znaš kie je kie) su vu faze ščekavanja. A Godot jim je još v reštu.



Ovie dnevov sme se jake mučili s postpotročačkim božičnim sindromom (kaj ne kak to vučeno glasi). Peneznice su nam bile prazne i domišljali sme se kak do penez dojti. Jena suseda mi je rekla da je se v energije fsredotočenja, pa sme “los kintos” zate kaj premale mislime na peneze. Ne sme se ni na kaj druge misliti. I tuo dien i nuoč. Penezi buju sami od nekud došli. Ak nam koncentracija male popusti, pojuri negativna energija i mam sme hin.

Problem je zahvatila i širše. Veli da naše hrvatske nevolje proistieču uprav stega kaj premale na peneze mislime, pak sme si za te sami krivi. Ona je, veli, na peneze jake fsredotočena i onda ju lievi dlan zaserbi pa otpre šrajtoflina i nutre mam najde penez kulike ji treba. Pruobala sem se i ja tak koncentrierati, ali me dlan zaserbel same na dien da je isplata mirovine, tak da zasigurne nemrem znati je li teorija potvrđena ili nie. Tuo mi se duge po glave motale. Onda sem v novinama vidla onega šteri je “lep ko greh” kak čepi kre streljenoga slona i krokodila pa mi se rasvetlile da su dotičnjaku deli lisice na ruke zate kaj mu je popustila koncentracija na peneze a bila usmerena na lovinu. Kak bi človek v Afrike, med lavima i krokodilima mogel na peneze misliti?

I Šegon je, kak i još neki, v nevolje poradi oslapšane koncentracije.A suseda mi je onda rasvietlila i tuo da se z ovemi, štere več tri tedna naslikavaju po TV-u i po novinami, vodi psihološki rat. Postali su popularnejši neg Severina ili Nives Celzius če se glji jake trudila pisati guolu istinu. Njiheva je istina još golša kulike god da su ju zvuordali i zvuzlali. Ali nema brige. Za nje se furt najde one kaj su srednjovekovni svečeniki za cirkvenu dramu zmislili kak “deus ex machina” ili ti po našem “spas vu zadnji čas”. Ak nikak, onda v obliku kakvega pismenoga svedočenja. Misli se mam obrču na druge stvari. I tak se pred nami igra igra ze šteru se još ne zna je li komedija ili tragedija.

No, gda sem več skrenula v kazališne asocijacije, na pameti mi je i drama apsurda štera se takaj odvija pred nami, pa i v našem liepem baroknem gradu gde ne raste same glazba i cvietje neg i afere. Pozornica pa je nie same vu Varaždinu, neg pune širše. Van je splivale pune bajkovitih dogajanj v šteremi se još ne zna kie su patuljki, kie pa Snjeguljica. Kie je zločesta mačeha se zna, ali se skriva kie ji derži zercale.

Med tiem psihološki rat traje, a njeni protagonisti i antagonisti (ne znaš kie je kie) su vu faze ščekavanja. A Godot jim je još v reštu.


Zvir.
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/muoc-fsredotocenja-i-psiholoski-rat.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/muoc-fsredotocenja-i-psiholoski-rat.html)
i(l) str. XY sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3604.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3604.pdf)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ratko (Radek):
TI MAČE(VA)...

SINOVI ZAGORJA & Radek Brodarec Ti Maće Malo, 04:06

SINOVI ZAGORJA & Radek Brodarec Ti Maće Malo (http://www.youtube.com/watch?v=x2rPW4UUByU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 14, 2014, 11:37:50 poslijepodne
(Ž)VALENTINOVE

Zagorski list
e-vundano 13.02.2013.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE
Z mamičine pučke (japo)teke

Valentinove

Bitne je da je dar od srca, a (ne?) da tulike i tulike hiljada kun ili dinarof košta. Ljubaf je, sinek dragi, najbitneša kak na Valentinove, tak i saki drugi dan, vu postelje, pri poslu, sigde

Piše: Zoran Gregurek


 
Gda vidiš veliki zbrku vu grmadi i gda se tičeki od veselja v zrak mečeju, znaš da je Valentinove. Jer se na Valentinove tiči ženiju. Prve, kak i pri nam, ljudem, tič za ženidbu z svoju družinu duojde k tičice i njene familije. Onda se veseliju i tancaju vu njezinomu grmlju se dok nije vrijime iti k tičjem matičaru, smijala bi se svakog Valentinova naša hraščinska baka Ivka.

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg49905/#msg49905 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg49905/#msg49905)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Leiner & Hrnjak - Ftiček veli, 05:57

Leiner & Hrnjak - Ftiček veli (http://www.youtube.com/watch?v=GgGDL7fjdLQ#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 28, 2014, 10:02:34 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3594, 19.11. 2013.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Iza nas ostaje same naša priča
 
Zgotovljen je Mesec hrvatske knjige, a prinas vu Varaždinu dokončan je s Književnim Špancirfestom v Gradske knjižnice “Metel Ožegović”. K nam su se došpancierale štiri mlade i nekaj menj mlade hrvatske književnice, pojačane i z jenu mušku silu.

Publike jih je predstavil ravnatelj, gospon Mario Šoštarić. Nieje tuo bila uobičajena kniževna večer, neg nekaj kak spomenkovanje. Svoje društve je vodila i na spomenek napeljavala Darija Žilić.

Dr. prof. Julijana Matanović, književnica i književna znanstvenica govorila je o tem kakev je odnos zgovorene i zapisane rieči štera postaje književni tekst, na kakve probleme duejde gda svuoj tekst hoče rezgledeti kak znanstvenica i da ji je leže z nečijim tuđim tekstom. Onda je onak čist obične pripoviedala o svojim poticajima za pisanje, o tem kak je preživela svoje detinstve i osečanju podvojenesti med svojim bosanskim porieklom i življenjem pri posvojiteljski obitelji. Podvojenest je osečala i med življenjem v Osijeku i onem v Zagrebu, pa je se preživljavanje nekak muorala zvlieči z sebe i zapisati. Tak je postala i književnica. Pune je govorila i o tem kak se v Bosne pije kava, a kak v Zagrebu ili v Švedske, gde se pije kava z automata. Misli da način pijenja kave otkriva i način društvenega življenja.

S kavom je nastavila i Dorta Jagić, pesnikinja i pripovedačica. Veli da med temi njenimi književni iskazi razlike ima same v formalnem smislu jer su ji pripovetke pune poezije, a popefke pripoviedanja. Pripoveda i o biblijskimi ženami štere v književnesti baš niesu jake “eksponirane”. Publiku je nasmejala z dvemi svojimi popefki.

Lana Derkač je pripoviedala o svem putovanju po Nikaragve i čitanju poezije na vulici, “na sakem vuglu”. Veli da su tam ljudi pune bolj zainteresierani za poeziju neg prinas. I ona je publiku zabavila s pesmom o vodokotliču i rekla da baš se v življenju more biti poticaj za poeziju.

Davor Šalat, šteri nam se predstavil kak pesnik i knjižavni kritičar, govoril je o tem da se neprimetne v sakega človeka slažu osečaji i ozračja življenja šteri ispunjaju našu podsvest od detinstva na dalje i da oni prie ili kesneše nekak moraju zijti vun, a f kniževnem delu najbolj. Nemre se pisati s praznine, neg z naslaga preživljenega. I on je prečital dvie kratke popiefke da bi potvrdil svoje mišljenje.

Darija Žilić ni ništ čitala, ali je otpopevala jenu pesmu. J. Matanović je zaključila večer z mišlju da kniževnost živi “od ljudskih priča”. Treba jih spripovedati jer iza nas ostaje same naša priča.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/iza-nas-ostaje-same-nasa-prica.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/iza-nas-ostaje-same-nasa-prica.html)
i(l) str. 25. sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3594.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3594.pdf) 
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1) 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Grupa San-Varaždinu na placu, 02:49

Grupa San-Varaždinu na placu (http://www.youtube.com/watch?v=2k44WTNNSV4#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 28, 2014, 10:04:22 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3595, 26.11. 2013.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Izvori, zviranjki, zviri, zvirki i zviranjčeci

Ja se zmislim jenega nefigurativnega zvireka zguor mojega sela z svojega i žalosnega i srečnega detinjstva.V lietni vručini sme na zviranjčecu gasili žeju i kriepili se



Več put prečtejem v novinami gda novinar piše o kakvem škakljivem dogajanju, ali neće otkriti “izvor informacije”. Kak i bude, gda si stiem mam otpili buduču informaciju, pogotove ak je pehnul f kakavoga močnika. A “izvor” šteroga moremo imenovati z još najmenj štiri nestandardne rieči mora biti čisti i bistri kaj suza. Kaj je čišči, tu je opasneše za njega jer bu prie ili pokle dospel f šake, figurativne rečene – medveda.

Ja se zmislim jenega nefigurativnega zvireka zguor mojega sela z svojega i žalosnega i srečnega detinjstva.V lietni vručini sme na zviranjčecu gasili žeju i kriepili se. Tam sme se kak i po okolnimi šumami (hustami) kak deca potepali za blagem, brali divje jagode v lipnju, vrganje f srpnju, kupine f kolovozu, liešnjake f rujnu i kostanje v listopadu. Negdar sme se fpuščali v branje susedovih črešenj, jabuk ili bi ftrgli klas mlade kuruze na njivi i pri zviranjku pekli pecilnjake. Niesme dobre prešli če su nas vlovili. Bili sme osramočeni kak kradljifci.

F pohvalu tomu zvirku sem kak osnovnoškolka zmislila pesmicu šteru sem pune liet kesneše vnesla f svoju jedinu pesničku zbirku:


“Zvirek mi zvira
i kaplje prebira,
a one kak srebro zvone.
Dvie verbe su male
nad njim zestale
pa ga po dnevu sene.
A gda pa se miesec
v noči naverne,
nad njim špancieraju serne,
a mori su bile
i f šlajeri vile
kaj bi si ličeca fmile…”


O njemu mi i denes duša senja kak i o bistrice štera se z njega zvijala i fticala v male veči potočec pod bregom. Denes je zviranjčec presušil, a ledina zarasla v germlje i šikarje radi nemara ljudskega, a nema ni blaga štere bi se pasle i tak čistile šumu. I žal mi ga je. Ali one kaj me odvleklo od njega i rodnega kraja bila je žeja za znanjem, štera se ni do denes nie vgasila. Privlekel me tzv. buolji sviet, gde nebume tak željni sadja niti lačni da dielame štetu f kuruze. A gde sem se zatekla? F svietu gdi ti pohločni ljudi, nie jen klas, neg cielu njivu ili vočnjak obereju. A kulike peneze si nagrabiju? Nie da bi ftažili žeju ili glad, neg si privuščili još vekša bogatstva i nakaradne vžitke. A gda jih “izvori” otkriju, raščemere siromake šteri komaj vežu kraj s krajem. Onda se pričnu ponašati kak pirane. Oglodaju te do kosti i nič ih je nie sram.

A kaj poštenih nema? Ima, kak nie. Oni ne daju kaliti i muljiti zvirke čistuoče z šteru sme došli na sviet. Brane jih i gda zgledi da je zlo v semu prevladalo. Tak potvrđuju da zlo naviek ostane zlo i da nigdar nemre prevladati do kraja.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/izvori-zviranjki-zviri-zvirki-i-zviranjceci.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/izvori-zviranjki-zviri-zvirki-i-zviranjceci.html)
i(l) str. 25. sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3595.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3595.pdf)   
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

JOSIPA LISAC - Zvira voda, 06:18

JOSIPA LISAC - Zvira voda (http://www.youtube.com/watch?v=EH162f_IbcU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 15, 2014, 10:45:13 poslijepodne
Dok je srca bu i krova(cije)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Varaždinske vesti, br. 3605, 04.02. 2014.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Morti se nekaj more nafčiti i čitajuč knjige

Zakaj bi se čitajuč knjige zeznale da denešnje naše bogatstve; tvornice, ceste, željieznice za druobne peneze kupujeju stranjski bogataši. I domači sumnjivega podrijetla. Zakaj bi decu zanimale kaj je f “Pod starimi krovovi” pisal Đalski? Pak, tam su degenerierani plemiči govorili kajkafski, se su rasprodavali, a onda jafkali kak su bogečki, kak npr. gorke-smiešni Cintek, “presvietli i plemeniti”, za šteroga je poslužil zbilja istiniti lik. Živel je negdi blizu Klenovnika ili Ladanja.



Prešli su zimski prazniki i deca su se nazaj našla f školi. Kulike sem fpučena, perve dneve su si, srečna kaj su se nazaj našla skup, zmenjivala priče o tem kak jim je bile na feriju i kaj su dielala. Zajednički nazivnik je tuo da su se pune družila, tulumarila, išla na koncerte, veselila se. Same su rietki, oni bolj financijski potkoženi, v inozemstvu skijali zate kaj prinas sniega nie bile ni za liek.

Drugi su surfali po internetu, treći pune gledeli TV, dečki največ utakmice, a ženski diel populacije one, največ bedaste američke filme o maloljietnicami štere v koleđi osnivaju kojkakva sestrinstva na čelu šterih su obične kakve bogate, bahate i razmažene lepotice. One na zub zemeju kakvu drugu ljepoticu za šteru misliju da jim nie ravna i onda prične borba za najljiepšega dečka, a pobiedi ova druga. Napeto kaj ambrela. Pak tuo je i normalne. Mladi muoraju proživeti mladost. Je, neki su, opet največ ženske, i čitali. A kaj? Kojkakve magazine s trači o našim ili sveckim selebritiji ili krimiče i ljubiče. Z spomenka takvih “tinejđeric”, štere bi trebale čitati realističku literature, svecku i našu, čula sem da jim je tuo jake dosadne, pa same male “vudrene” štreberice (a biti štreber je sramota) čitaju “Zločin i kaznu” ili “Anu Karenjinu”

Vidi se, i takvih ipak ima. V “Madam Bovary” ne vidiju ništ skandaloznega, a čudiju se one frka radi “Theresse Raquen”. Normalne. Decu vu te duobe ne zanimaju knjige v šterimi bi mogli prepoznati denešnje Kičmanoviće, Laure, Mecene ili, kak i denes imame iste mrtve kapitale v slavonskimi ravnicami, Laure i Tene (denes se zoveju sponzoruše) kak i prie 150 liet, a fnuogim su baš te uzori. Pitanja seksa su “top teme”, kaj je čist normalne.

Zakaj bi se čitajuč knjige zeznale da denešnje naše bogatstve; tvornice, ceste, željieznice za druobne peneze kupujeju stranjski bogataši. I domači sumnjivega podrijetla. Zakaj bi decu zanimale kaj je f “Pod starimi krovovi” pisal Đalski? Pak, tam su degenerierani plemiči govorili kajkafski, se su rasprodavali, a onda jafkali kak su bogečki, kak npr. gorke-smiešni Cintek, “presvietli i plemeniti”, za šteroga je poslužil zbilja istiniti lik. Živel je negdi blizu Klenovnika ili Ladanja.

Buog da sme se riešili takvih ostatkov izrabljivačkega feudalizma. Nikaj zate kaj su se seljaki skorem v kmetstve našli. Pa još da iščeju nekakšne “dublje poruke”? Morti bi zeznala da se v naše socijalne povesti stvari ponavljaju. Ma hote spat! Jenoga dneva i tak jim tuo same bu došle v glavu.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/morti-se-nekaj-more-nafciti-i-citajuc-knjige.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/morti-se-nekaj-more-nafciti-i-citajuc-knjige.html)
i(l) str. 23 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3605.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3605.pdf)
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pod starim krovovima - Kvartet Gubec, 03:04

Pod starim krovovima - Kvartet Gubec (http://www.youtube.com/watch?v=mGYJULtm1DU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 15, 2014, 10:46:51 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3606, 11.02. 2014.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Nešterni su zdigli ruke na sebe, drugi su zdigli ruke od sega
 
Pri nami je zbilja preveč toga naopak; ateisti i agnostiki se naslikavaju f pervi redi f cirkvami, pred cirkvami, za crkvami i f prošencijami, političari i nuovi milijunaši, z bogatstvem stečenim v zadnjih dvajset liet, kritizieraju Cirkvu za bogatstva nakupčana 2000 liet. Oni šteri su rat videli same na TV-u zapiraju prave branitelje ili jim snižavaju mirovine ak su do njih došli. Buntovniki su vu velikem broju na slobode, nekoji i na vlasti, a branitelji vu velikem broju v reštu, na sudu, ili pak još buju v reštu i na sudu, veliki se porezi opraštaju, malim pak z par tisučakov se pleni imovina, vlasniki skupih stanov zabadav dobivenih od države određuju iseljavanje z stanov ljudem šteri su svoje kupili za skupe kredite. Mali ljudi su bez posla ili dielaju bez plače, ogorčeni, razočarani, v depresiji. Nešterni su zdigli ruke na sebe, drugi su zdigli ruke od sega, a treti deli put pod noge pa v sviet.


Ali f semu tomu ljudem se ipak vrne optimizem i vera da se nekaj more preobernuti i popraviti.

Na tuo me napeljavaju drukčeša dogajanja. V Muzeju anđela Željka Prsteca otprta je izložba Nikole Koprive, izvornega umetnika z Žumberka (gdi se govori štokavsko-kakavski-ikavski). Na otpiranju su se zbrali člani obitelji njegvih dveh kčeri, Marije i Verice i njihovi rođaki i prijatelji. Kustos koprivničkega Muzeja naivne umetnosti govoril je o vriednosti Koprivine umetnosti štera je, rekel je, iskaz potrebe izražavanja z neodoljivega stvaralačkega poriva, šteri imaju same rođeni umetniki. Zate je zbiegel umetničke utjecaje i svoje je cirkvice, ftičeke i druge figurice rezbaril nesvestan njieve umetničkih vriednosti.

Drugi događaj je bile predstavljanje knjige “Pričuljci” varaždinske književnice Mire Šincek, knjige za decu i se one šteri decu imaju radi. Predstavljena je v Studijske čitaonice Gradske knjižnice, a predstavljali su ju Božidar Prosenjak, urednik “Alfine” biblioteke za djecu i mladež i Ranka Javor, knjižničarska savjetnica, kak i autorica teksta i ilustratorica, prof. Vera Kuntner. Dramska umetnica Ljiljana Bogojević je z sjajnu interpretaciju predstavila tekst, a svečanemu ozračju doprinesel je i mladi, jake talentierani glazbenik Nikola Hrupek sviranjem na harmonike.

Ciela svečanost je imiela intimni, veseli štih prijateljstva i zajedništva publike i sieh predstavljačov i zračila zadovoljstvom i srečom nasmejane, zahvalne i radosne autorice. Takšni trenutki rastiravaju grde megle štere nas sakega dneva znovič obvijaju. Naj jih bu čim več.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/nesterni-su-zdigli-ruke-na-sebe-drugi-su-zdigli-ruke-od-sega.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/nesterni-su-zdigli-ruke-na-sebe-drugi-su-zdigli-ruke-od-sega.html)
i(l) str. XY sim
(oštečena (po)dat(k)oteka?):
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3606.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3606.pdf)
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

I onda neš pil...  text: Pajo Kanižaj, pročitao: Dražen Marek, glazba: Andrija Maronić (cimbal), 03:38

I onda neš pil... text: Pajo Kanižaj, pročitao: Dražen Marek, glazba: Andrija Maronić (cimbal) (http://www.youtube.com/watch?v=3LfU72ZA9Xc#) 
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 15, 2014, 10:53:43 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3607, 18.02. 2014.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Zapuhnul me merzli veter
 
No, postale je za moja vuha preglasne. Oprostila sem se od slavljenice i zešla na vulicu. Tu me zapuhnul merzli tihi vietrek i čisti zrak. Gliboke dišuči, išla sem doma, gdi sem otprla TV, pervi put tega dneva i vidla da gori Sarajevo, Mostar, Tuzla... Onda mi je čez dušu zapuhnul još jen opasne merzli veter. Male pokle tega čula sem da su naši saborniki, v okolnosti da v Hrvatske ima 380.000 nezaposlenih, odbili priedlog da si male zmenjšaju plače. Onda sem se zmerzla.

 
 
Negde f sredini preteklega tedna male je popustila zima. Ljudi su pričeli hoditi po gradu bez vekšega straha da jim se bu posmeknule i našli se na traume. Pričeli sme posečivati i kojkakva kulturna dogajanja.

F četrtek 6. veljače bilo je v Gradske knjižnice “Metel Ožegović” predstavljanje pesničke knjižice Ljerke Fajt “Srce otvoreno pjesmi”. Knjigu je predstavljala prof. Ružica Marušić-Vasilić, pesme su čitale autorica, Ružica Juras i Vesna Pravica. Za glazbeni program pobrinul se prof. Ivan Mežnarić, šteri je i sviral i popieval i šteri je stalni korepetitor Valentini Geci, pevačici od čijega soprana su i knjige v ormarima Studijske čitaonice zadrgetale. Bile je liepe i svečane, a autorica, štera f vnogimi pesmami skazuje pesimizam i navešča smert, na kraju je, gda se zahvalila siem šteri su ji oko knjige pomogli, rekla da tuo ipak nie njena zadnja knjiga i s tiem optimistične nasmejala brojnu publiku.

Drugega dneva, 7. veljače, bila sam pozvana na još jenu svečanost, na otvorenje izložbe slik v kafiču “Mea culpa”, a priredila ju je još jena Gecika, Margareta Geci, gopodična štera o tekstilne struke predaje na Gospodarski školi, ali se amaterski bavi i slikarstvem. Ona je po zidima “Culpe” izložila jene deset slik na šterimi prikazuje mačke, se z jednak zdignjenim i zavijenim repekom. Razlikujeju se same po deržanju i izrazima lica. Jasne je da one niesu same mujce; liepe, mazne, vmiljavajuče, prefrigane, negde i podmukle i opasne (gda zvlečeju svoje parklje na šapami), tak da tu ima nečega ezoteričnega, simbolizieraju se kaj znači ženskost i ženstvenost. Margareta je onda objavila da s tu izložbu slavi i svuoj rođendan. (Nebumo rekli šteri jer onak liepa, tienka i na visuoki petami zgledi kak da ima osamnaest.)

Kafič je bil prepun mladeži štera je razgledavala slike, poslušala i popievanje Margaretine prijateljice i glazbu opčenite. Bile je i nekaj starieših ljudi z šterimi sam se i ja mogla spominati. Tak sem v ta dva dneva doživela i uobičajene i moderne i baš sem se dobre osečala.

No, postale je za moja vuha preglasne. Oprostila sem se od slavljenice i zešla na vulicu. Tu me zapuhnul merzli tihi vietrek i čisti zrak. Gliboke dišuči, išla sem doma, gdi sem otprla TV, pervi put tega dneva i vidla da gori Sarajevo, Mostar, Tuzla... Onda mi je čez dušu zapuhnul još jen opasne merzli veter. Male pokle tega čula sem da su naši saborniki, v okolnosti da v Hrvatske ima 380.000 nezaposlenih, odbili priedlog da si male zmenjšaju plače. Onda sem se zmerzla.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/zapuhnul-me-merzli-veter.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/zapuhnul-me-merzli-veter.html)
i(l) str. 35 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3607.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3607.pdf)
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Jerko Fabić - VETER PUŠE HQ, 04:03

Jerko Fabić - VETER PUŠE HQ (http://www.youtube.com/watch?v=vao4MWyr7fk#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 15, 2014, 10:54:47 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3608, 25.02. 2014.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Kak je daleke od kuma do kumice?
 
Rieči kum i kumica moreju kojkaj značiti. Kumica more biti kersna, firmena, venčana (znači svedokinja), ali i prostača, mužača i primitifka. I prodavačica na placu! One na placu prodaju “sira, putra, vrhnja, mleka, jajca i krumpiera” - kak veli pesma “Bejži Janjke…”
Za jene je ta rieč pogrdica, za druge odmilica (jene kumice su v Zagrebu i spomenika zahvalnesti na placu postavili). Je, a kie pa je kum?

 

Prie par dnevi išla sem na plac kupiti domača jajca. Bile je dost hladne pak su kumice na zime dergetale, premietale noge da jih nebi zeble, slinile od prehlade, a ruke deržale v rukavicami male znucanimi na persti. Čist su mi se smilile. Kupcov je bile menj neg nji.
Iduč priek placa najemput sem čula pitanje: Kak je daleke od kuma do kumice? Bedaste pitanje, pomislila sem. Ne znam kaj je zapraf pitač mislil, ali mi je dal misliti. A kaj sem duže premišljala, tuo mi je menj bile bedaste.

Rieči kum i kumica moreju kojkaj značiti. Kumica more biti kersna, firmena, venčana (znači svedokinja), ali i prostača, mužača i primitifka. I prodavačica na placu! One na placu prodaju “sira, putra, vrhnja, mleka, jajca i krumpiera” - kak veli pesma “Bejži Janjke…”

Za jene je ta rieč pogrdica, za druge odmilica (jene kumice su v Zagrebu i spomenika zahvalnesti na placu postavili). Je, a kie pa je kum? Smislene bi bile da je tuo kumin (kumičin) muž. Znači da kum, pa još i kumek, more imeti jednak pogrdne značenje? Ali onda bi guornje pitanje zbilja bile čist nesmislene zate kaj su onda kum i kumica čist blizu, v isti postelji ili bar v isti hiži. Znači da kum ima još jene značenje štere nekak vleče na one z Copolinih filmov o “kumima”, a tuo je onda čist nekaj drugega. V zadnje vrieme se pune rabi ta rieč. Biti nekemu kum ili imeti kuma, postale je pitanje uspona na društvene lojtrice, ali bormeš i sumnjive i optužujuče. Duge se mislile da su “kumi” same muški. Je, vraga! Berze sme se uverili da imame i ženskih štere su nie same žene, zavodnice i šoce (sponzoruše). I f politički i plindraški posli su si zvojevale ravnepravnest.

A zakaj i nebi? Zakaj bi poslovale same na placu? Umriežene su i uspešne “kume” f karijeri, f kupčanju stanov, autov i penez, pa muoči, a bormeš i luksuza, ali vute nie triebe miešati Zokyja, kak ni vute kaj se dervje tergale i bile poplave, a njega nie bile. Nieje on svemoguči. Skijal se, a nasanjkal z 1581 liepe našlihtanim autekom za vladajuče, (a Ivica pak naskijal srebernu bez kuma). Nišče je nie znal kie je auteke naručil. Nieje premijer, nieje minister prosvete… Pa kie je onda kum te nabave?

– Još se ne zna - rekel bi Mujo šteri nie poznal na vuru. Sigurne je da kumice s placa, štere osečaju kulike je vur, niesu. Ali se zgovor za aute našel šterega, veliju ljudi, ni pes z maslom nebi pojel. A z njim i odgovor na pitanje kak je daleke od “kuma” do kumice. Mieri se z visinu na lojtrice muoči i “miljami”, ak nie eurof, kun zasigurne.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/kak-je-daleke-od-kuma-do-kumice.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/kak-je-daleke-od-kuma-do-kumice.html)
i(l) str. 35 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3608.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3608.pdf) 
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1) 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Kum(rovčan) Jozo Mafiozo i(l) Jozo Marksiozo

Citat:
Kum(rovčan) II

Premišlavanje Jožeka radnika o Titušu Kumrovečkomu

Nekak mi je čistam normalno gda oni šteri so vu udrugi štera poštuvle lik i djelo druga Tita ide na izlet vu Kumrovec, ali nebrem razmeti gda deco pelamo v Kumrovec. I nej sam to, z decom nejpredi idemo na Bistrico pomoliti se Božeko i Marijici, a mam posle pelamo jiv vu Kumrovec gde je Titijova rodna hiža, a on je šteuv zaprti cirkve i Marijičino svetište vu Bistrici. Dok sam to zbajav, rekli so mi gda so nej išli glet Titijovo hižo nego kumrovečko Etno selo. Ali i to je nešči naprej jako spametno napraviv. Najme kaj, Titijova rodna hižica je zarivana vu Etno selo. A to je tak čistam slučajno zišlo, komunizam je prepav, a Tito živi.

Zvir:
Međimurske novine, 01.06.2010., br. 769.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kum(rovčan) Jozo Mafiozo
Il Padrino ( The Godfather original song ), 06:04

http://www.youtube.com/watch?v=-57JsYZlABg (http://www.youtube.com/watch?v=-57JsYZlABg)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Glasnost i p(e)restojka alla Kum(rovčan) Jozo Mafiozo
Govori tiše – T E R E Z A, 03:27

http://www.youtube.com/watch?v=KSMpza7ld98 (http://www.youtube.com/watch?v=KSMpza7ld98)

Kum, k(u)mice, kmice:

Citat:
Kajkavska kumica i štandardni kumek

Tjeden v 10 pitajni

Ko bu trebal frižidere kad se za mesec dan vani se zaledi

1  Gospođo Barice, kako ocjenjujete ovu krizu oko sira i vrhnja na Dolcu?

- Sinek moj, kak se to spominjaš z menom. Nisam ti ja nikakva gospa. Ja sem kumica.

2  Pardon. Onda što kažete?
- Na kaj? Sinek moj, pa kak bi ti ja govorila. Mene ti je zklesal kipar Štef Gračan, onaj kaj je i Zagorku sklesal, tu dole v Tkalči. A iz Škrinje me je zvlekla Branka Šeparović. Nemrem seja spominati s tebom. Ja sem ti kip, skulptura, umetničko delo, ne?


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg24205/#msg24205 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg24205/#msg24205)

KUD Orač Demerje Pet je kumi v jedni kljeti, 01:58

KUD Orač Demerje Pet je kumi v jedni kljeti (http://www.youtube.com/watch?v=fHvFkt7tYLQ#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 15, 2014, 10:57:33 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3609, 04.03. 2014.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Naša maškerada bu male duže trajala
 
Ovolietni Fašnik nam bu pervi od kak sme v Evropski uniji. Lani sme se nadali semu pune bolšem. A gorše je; več nezaposlenih, več podobnih, veče ciene, porezi i PDV, a menjše plače. Ali Fažnik bu nam liepši. Smieme (če smieme) rabiti navike slobodnega svieta. Diela se npr. o tem da smieme za Fašnik delati i nositi, med onemi štere sme i dosad nosili, i larfe (maske, obrazine) naših denešnjih političarev.


Tak je i vu velikem svietu. Zmislite se same na one od Blairea, Mitteranda i Busha npr. Čuje se da larfe naših političarov ljudi kupujeju kaj nori, a radionice larf su još f punem pogonu. Promet je veliki. I prihodi za deržavu buju vekši. Ni političari (porezniki) niesu protivni. Penezi su penezi otkud god dohajali.Več su najdeni prototipi larf denešnjih i bivših precednikov deržave i Vlade, ministrov sieh fela (a je jih) pa sabornikov, a na redu su i kojkakve druge face (od Severine do Ace). Kojčemu se domišlja pri nacrtu, pri režije fašničke “prešencije” i pri izboru fašničkih kostimov. Još se šivljeju. Veliju da bu zanimljivejše neg na maškeradi v Riju.

Predviđa se da bu na čelu kolone (jel’ se bu se peljal ili peške išel?) Cezar z zlatnim lorbekovim viencem z dvie pratilje; jena f kostimu Kleopatre z filma “Antonio i Kleopatra”, a druga f one čeljene kiklje Scarlet O’Hara z filma “Prohujalo s vihorom”. Čije larfe buju nosile, znale bu se na vrieme. Za njim se bu v starorimske kočije vozil jen bog vina i veselja (onie z grčke mitologije) nakinđan z liščem z trsja, do pasa guoli, a na glavi s krunu od rožja štera bu asocierala na Kristuševu krunu i simbolizierala muke pobirača poreza. (Preporuča se vlastita režija veselja i smieha.) I on bu imel dvie pratilje; jenu f modernem kostimu (marka kostima, broš i larfa po volji), a druga pak f kiklje Merilinke z filma “Sedem liet vernesti”. Izvesne je da bu dotičnjaku (čiju god masku nosil) pod nogami ležeča odaliska f obleke i larfe Vesne Balenović.

Sliedili buju oni z obrazinami bivšega i denešnjega vrhovnega policajca v bratskem zagrljaju, a za njimi, več po važnesti, drugi viđeniji ili skriveniji od javnesti. Visuoki izvor naviešta da se nešterne osobne buju pojavile demaskierane, f kostimi štere ve nosiju (v reštu ili f pripravi za rešt). Pojavil bu se i King Kong. Za njega se predviđa ritualne skidanje maske (meste kurenja Fašnika). Tuo još nie potrđene pa s tiem najte kalkulierati.

Maske rasporedite sami. Morete se spustiti i na lokalnu razinu. Dajte si mašti na vuolju! Naša maškerada bu male duže trajala.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/nasa-maskerada-bu-male-duze-trajala.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/nasa-maskerada-bu-male-duze-trajala.html)
i(l) str 35 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3609.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3609.pdf)
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1) 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Fašnik 2014, Velika Gorica, KUD Mičevec, 10:13

Fašnik 2014, Velika Gorica, KUD Mičevec (http://www.youtube.com/watch?v=795IWvvX74E#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 15, 2014, 10:58:54 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3610, 11.03. 2014.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Kajkavska rieč je sama po sebi popiefka
 
27. veljače ovega leta je vu (varaždinske) Gradske knjižnice predstavljena zbirka popiefki“Macbeth na fajruntu” pesnika Ernesta Fišera.
Meni se, pored popiefki, največ dopale kak je akademik Tonko Maroević govoril o jeziku knjige, o kajkafščine. Priznal je da mu je bližeša čakafščina, da kajkafščinu slabe razme, ali da ga fasciniera njezin zvuk, njena glazba, štera je sama po sebi popiefka i gda se rieči slabe razmeju. Je, i naglasil je da je književnest na kajkafčine jena grana hrvatske književnesti i kulture.

 
 
Tu i tam mi moji čitatelji prigovoriju da preveč rabim rieči zmešarija, zvuzlanest, bezvoljnest, nemoč i da bi trebala znositi več optimizma. Morti imaju praf. Pišem kak mi tie čas dojde i kak se osečam. I male se šalim, negdar i podrugljive. No, kaj je, tu je. Ovie put se bum suzderžala od spomenutih rieči i od šale. Ništ nemrem pomoči ni našimi prosvetari ni Ukrajini.

Na pameti su mi čist drukčeše stvari. Najme, 27. veljače ovega leta je vu Gradske knjižnice predstavljena zbirka popiefki“Macbeth na fajruntu” pesnika Ernesta Fišera. On je ze te predstavljanje ziebral jaku ekipu. O tem predstavljanju je več pune tega objavljene pak tuo nebum ponavljala. Normalne je da predstavljanje knjige tak poznatega autora izazove interes književne javnesti i da bu liepe i svečane i stručne kak se i šika. Meni se, pored popiefki, največ dopale kak je akademik Tonko Maroević govoril o jeziku knjige, o kajkafščine. Priznal je da mu je bližeša čakafščina, da kajkafščinu slabe razme, ali da ga fasciniera njezin zvuk, njena glazba, štera je sama po sebi popiefka i gda se rieči slabe razmeju. Je, i naglasil je da je književnest na kajkafčine jena grana hrvatske književnesti i kulture.

Liepe je tuo za čuti i nam kajkafcem šteri tuo zname, svuoj jezik radi imame i za njega se zalažeme, na njem pišeme i tak ga čuvame i oplemenjujeme. Fala Bogu da se takšna mišljenja čuju i od akademikof. I ova moja kolumna je v pričetku glasila “Kaj je naše pitanje i naš odgovor, naša duša i naša popiefka”. Naslov su mi male potkurtali, a v Fišerevimi verzuši se jake potverđival baš tie potkurtani diel naslova.

Tuo naglašavam zate kaj je 1.ožujka Varaždinske književne društve bile pozvane na “Jutro poezije” v Zagreb. Ono se održavlje v restoranu “Pod starimi krovovi” na Gornjem gradu. Nas šestero, T. Orak, R. Marušić-Vasilić, B. Pahić Grobenski, T. Ribić, Ž. Marošević-Ribić i I. Furjan bile je znenađeno kaj je lokal bil pun do zadnjega mesta, a si sesti niesu ni imeli kam. Poslušali su stoječ. Mi smo jim donesli svoje zbornike, a oni su se čudili kaj tak pune pišeme na standardnem književnem jeziku i šteli su čuti naše kajkavske popiefke. Kaj tuo nie liepe? Rade sme jih posluhnuli. Pokle našega programa i domačini su svojemi pesmami počastili nas. Pesničke je druženje, čez štere je vodil takaj naš član, Davorin Žitnik, zaposlen v Zagrebu, bile dost spontane i prava svečanost poezije. Osetilo se to f svečani tišini i zračenju duša ljubitelja pesništva štero čuva i njeguje jezik. Kajkafščinu pak i mora!


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/kajkavska-riec-je-sama-po-sebi-popiefka.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/kajkavska-riec-je-sama-po-sebi-popiefka.html) 
i(l) str. 35 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3610.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3610.pdf)
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1) 

Citat:
Nedopustivo je da se kajkavski svede na liriku

Kajkavština kao pokret, a ne samo književnost, morala bi biti sadržaj Kajkavskog spravišča, organizacije šire od »društva za širenje i unapređivanje znanosti i umjetnosti«, kako piše u njezinu nazivu. Takvo kakvo jest Spravišče je sada elitna udruga koja je svu svoju energiju usmjerila na uski krug pitanja što se obrađuju i publiciraju u časopisu, na tribinama, na književnim natječajima, na skupljanju baštine i povijesnih činjenica...
Što je s kajkavskim tekstovima u tjednim listovima na kajkavskom području? Zar se sve svelo samo na bijedni humor? Tko se od urednika tih listova ikada javlja na kajkavskom jeziku?

Nâstavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg5342/#msg5342 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg5342/#msg5342)  

Max Hozić & Ilirci - Popevka za kaj (Krapina 2011) Popevke zanavek 9.9.2011..VOB, 03.01
(Lj.Koščec - I.Robić - S.Mihaljinec) 1989.)

Max Hozić & Ilirci - Popevka za kaj (Krapina 2011) Popevke zanavek 9.9.2011..VOB (http://www.youtube.com/watch?v=W4e6TLNPgaY#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 23, 2014, 07:46:17 poslijepodne
Međimurske novine, br. 957, 17.01.2014.
e-vundano 20.01.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Mi Međimorci smo si i predi 1919. leta bili zdobra z Hrvatima

Devetoga januara smo znova preslavili Spomenden pripojenja našega maloga Međimorja domovini Hrvaškoj. Mi Međimorci smo si odnavek bili zdobra z ovima vu Hrvaškoj tak da je to ostalo do dneva denešnjega. Moram vam reči gda se furt pripovedalo kak smo se mi Međimorci pred 95. let (1919.) otcepili od Mađarov, a ne da smo se pripojili Hrvaškoj. Kuliko se vam ja razmem v živleje, pak nam je gostuvanje, očem reči, ženidba navek bila glavneša i važneša od rastave!!!? Stareši i spametneši ljudi od mene so pripovedali, i to malo poskrivečki, kak se je pravzaprav Hrvaška pripojila Međimorjo, a ne Međimorje Hrvaškoj jerbo smo mi dohajali s zapada (do fčera Austro-Ugarska, očem reči, mi  Međimorci smo podrivavali Ugarski falat carstva), a ovi prek Drave so se spominali i zrivali na Balkan. Kak bilo da bilo, zgubleni sin (čitaj: Međimorje) se je zanavek vrnul dimo k mami i to je bil razlog za veslje, kak 1919. leta tak i denes.



Tua kriza oliti kak jo političari zovejo recesija, nikak da mine. Žilava ja kak vrag. Kaj se mi bole borimo protiv je ona je vse jakša i jakša. Verjem da ste čitali one par meterne liste poreznikov na šteraj so oni gospodarstveniki i obrtniki šteri so zahuzali i neso vse platili Slaveko Liničo i jegovaj šekutoraj. Protiv te listi se borimo i mi obični smrtniki šteri plačamo režije i vse drugo kaj nas bije po glavi stanovnika, kak onih vu grado tak i nas na seli. Neje denes lefko inkasator biti, a neje lefko niti hižna vrata otprti dok ti inkasator pred vratima stoji, a v žepo nemaš niti za kruh i mleko. Takše nevole vam je mela i moja soseda Sandrica, štera se je dotepla v naš kraj negdi posle zadjega rata. Kupili so štrto hižo od nas i vse je vredo bilo dok je jeni Ivek ne ostal brez posla. Sandrica je ne nigdar delala, ali od unda je hodala gospaj v Čakovec pomagat veša peglat i ono vse kaj ide z tem poslom kcoj, dok je Ivel vsaki den hodal od poceka do poceka vsake forme fabriki ne bi li znova počel delati, pak tak i kruheka služiti za sebe i svojo družino.
Ne bi vam znal reči kak so sosedi, Ivek i Sandrica, plačali režije, ali znuom da so se vsi inkasatori svadili šteri bode išel k Sandrici. Pofalil mi se rafangerač da jo je našel vjutro v šlafrogo i platila mo je tak kaj si je šlafruga slekla. I drugi so se falili: strujač, vodač, plinač, a nejglasneši je bil penzioner Franc, šteri za televizijo pobira. Ne bi se štel mešati, ali jegova žena se sam smeje dok se on fali kak mo Sandrica plača za televizijo: Pak doma nebre zeti niti frtalj kuliko mo jo nudim, a ve je v drugi vulici pravi dasa. Znate kak je to, doma moraš, a pre sosedi očeš. Velijo da so te muški luleki kak i pesi: gazdarici nikaj ne fčinijo, a sosedo bi restrgali. Vse je to lepo i dobro, ak drugač nejde. No, nekaj si gruntam kak te žene štere namiruvlejo te inkasatore to vse zdržijo? Ali to je još ne vse: A kak te inkasatori to vse zdržijo? Brzčas jim i negda dojde kaj tri-štiri gazdarice nudijo sebe mesto penez!? Kaj unda dojdo drugi den ak nebrejo tej den zeti ono kaj jim se nudi. Još nekaj si gruntam: Kak žene plačajo duga od sto kuni, a kak onoga od tristo? Je li ga tu je kakše razlike? Sam pital jenoga inkasatora kak on to dela? Imaš vsega, od ručnoga rada, prek spomenka vu štiri oke, a največpot podlegnemo kaj zememo vse kaj nam se nudi dok se ganjčna vrata zaprejo, a hižna otprejo. Ve vidite kaj je kriza naprajla od nas, šteri to vse nesmemo znati, kaj od naših ženi štere, ve več, držijo vse štiri vogle v hiži, a kaj od naših inkasatorov?

Devetoga januara smo znova preslavili Spomenden pripojenja našega maloga Međimorja domovini Hrvaškoj. Mi Međimorci smo si odnavek bili zdobra z ovima vu Hrvaškoj tak da je to ostalo do dneva denešnjega. Moram vam reči gda se furt pripovedalo kak smo se mi Međimorci pred 95. let (1919.) otcepili od Mađarov, a ne da smo se pripojili Hrvaškoj. Kuliko se vam ja razmem v živleje, pak nam je gostuvanje, očem reči, ženidba navek bila glavneša i važneša od rastave!!!? Stareši i spametneši ljudi od mene so pripovedali, i to malo poskrivečki, kak se je pravzaprav Hrvaška pripojila Međimorjo, a ne Međimorje Hrvaškoj jerbo smo mi dohajali s zapada (do fčera Austro-Ugarska, očem reči, mi  Međimorci smo podrivavali Ugarski falat carstva), a ovi prek Drave so se spominali i zrivali na Balkan. Kak bilo da bilo, zgubleni sin (čitaj: Međimorje) se je zanavek vrnul dimo k mami i to je bil razlog za veslje, kak 1919. leta tak i denes.

Vse te fešte obilježavanja Spomendana za pripojenje Međimorja majčici Domovini čuda bole i lepše zgledijo otkak so se z Šajerice preselile v Katolički dom. Negda so vsi šteri so došli ne mogli niti Šajerico napuniti, a ve je i koncertna dvorana Katoličkoga doma ne bila dosti velika za vse šteri so došli. Najbrž so za to krivi i fratri. Znate da je 1919. leta ondašnji gvardjan pater Kapistran Geci uspel dotirati na mešo, a posle i na Kongres otceplenja-pripojenja okoli cirka deset jezer ljudi, a denešji gvardjan, pater Stanko, je ne uspel napuniti cirkvo za mešo, ali je zato bila puna dvorana za Svečano akademijo. Znate kak je to, oni verniki šteri verjejo da Božek ne postoji ne vupajo v cirkvo. I mi Međimorci smo počeli poštuvati svojo povjest.

Povjesničari i spametni ljudi so rekli kaj so meli, profesor Kalšan nam je sve lepo spripovedal kak se to pripetilo pre krajo 1918.i na početko 1919. leta i nafalil je našega Iveka Novaka, šteri je bil nejvekši "krivec" za to otcepljenje Međimorja od Hungarije. A profesor Hranjec je govoril o Vinkijo Žganco, šteri je skupljal našo međimorsko kulturo i tak dokazal da smo mi čistam nekaj drugo od onoga kaj so Mađari šteli od nas naprajti. Nišči je ne nikaj govoril o našoj međimorskoj figi v žepo, a nit pak o međimorskomo jalo. Brzčas se je to posle doteplo vu naše kraje ili pak je došlo vum dok smo malo k sebi došli. Dok je župan zel mikrofona v roke, kak se to lepo veli, mogla se čuti muha štera je mortik letela po dvorani, jerbo smo vsi bili najgerek kaj bode, itak, rekel. I morem vam reči da je jako lepo govoril (kak i navek) i rekel je da Međimorje naše malo mora ZANAVEK ostati takše kakše je je, kakšo god bode Evropa regionalizacijo iskala. I to je još ne vse: obečal je da bode na Fratarskomo trgo dal naprajti spomenika Iveko Novako jerbo si je on to zaslužil. Da ga ne jega bilo što zna gde bi mi bili. Mortik bi bilo pošteneše da napravi spomenika i patro Kapistarno skupa z Ivekom jerbo so Ivek i pater Kapistran bili dve karike jenoga lanca šteri je pretiral Mađare i scukal Međimorje z ropstva.

Dečki z Nedelišča, velijo da so oni vokalna (ne lokalna) družba "Zrinski", spopevali so nam pesmo domašinčara Forjana Andrašeca: Mura, Mura globoka si voda ti, ne miluješ ti človeka ftopiti. Pripovedali so oni nejstareši, šterima so to spripovedali jivi još stareši da je te čovek bežal pravzaprav z Međimorja prek v Hungarijo i unda se je tua nevola pripetila, a posle so to pesmo naši pjesniki predelali tak kak nam je pasalo. Što zna, kajkaj toga se pripovedalo, a ve nebremo nikoga najti što bi išel iskat je li je tam de je bil dim bil i kakši ogej?


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=24998:mi-meimorci-smo-si-i-predi-1919-leta-bili-zdobra-z-hrvatima&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=24998:mi-meimorci-smo-si-i-predi-1919-leta-bili-zdobra-z-hrvatima&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine957i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine957i)       
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/957/mnovine957i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/957/mnovine957i.pdf)             

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Mura, Mura gliboka si voda ti, 02:11

Nađkanižki srednoškolski zbor gostuval je v zadarske klasične gimnazije «Ivan Pavao II»
A nagykanizsai Piarista Iskola kórusainak vendégszereplése a zadari II. János Pál gimnázium ünnepi megemlékezésén.

Mura, Mura gliboka si voda ti (http://www.youtube.com/watch?v=BfMQGfDuuQw#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 23, 2014, 07:47:45 poslijepodne
Međimurske novine, br. 958, 24.01.2014.
e-vundano 27.01.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Trsek moj zbudi se, dosti si spal!!?

Vsi znamo da haenesovci imajo župana sam v Međimorjo i Varaždino i nigdi drugdi, a v isto vreme v Zagrebo, vu vrho, stranke imajo svoje dva političare naši sosedi prek Drave (Varaždinci), dok naši Međimorci morejo zestanke Precedništva stranke gledati prek Interneta. V isto vreme je v Precedništvo stranke pol zagrebečkih purgerov, šteri mislijo i kormanijo z vsim narodnjakima v Lepoj našoj. To kaj so oni bole nikak ne prešli na izboraj, to je čistam nekaj drugo.



Dugo se je kuhalo i na vse zadje je skipelo. Zabadaf so međimorski i zagorski narodnjaki tiskali riglico na političkomo loncu, vu šteromo se kuhala politička odluka o isključenjo Radimira Čačića, šteri je na privremenom poslo vu Valbandono polek Pule na odsluženjo rešta za unfal v Hungariji, jerbo čim jif je precednica Vesna požegetala pod pazduhima mam so popustili i riglica je odletela v zrak. A skupa z riglicom odletel je Čačić z stranke. Tak vam to zide dok žene zemejo v roke cugle stranačke vlasti v politiki. A politika je kak i karta, a karta je kak moja i Tončova gorična soseda Mojca, a ona pod vsakoga podleti (čitaj: podlegne), kak onomo šteri je prosi, tak i onima šterima se nudi. Dok vam jempot te posel, očem reči, politika, dojde v krv te nevole se ne muoči sam tak rešiti. Pak je ne bokčika Mojca kriva kaj je Tončova soseda i kaj ima takšo vročo, kaj bi rekel, počitičko krv. Nebrem nikak razmeti zakaj politiko uspoređivlejo z Tončijovom goričnom sosedom Mojcom? Znate kaj, političari sam obečuvlejo, a Mojca vsima davle i to vejč nek mi moški moremo zeti. Tre bode tu nekaj mejati kaj se ne bi soseda Mojca resrdila, pak bi nas vse tožila sodo. Brzčas je ona ne takša, ima ona čuda spametneša posla, a ne kaj bi se po sodo navlačila z socima i drkala za fiškalima. Pak je to v goricaj v kleti, dok lampaš nam sveti, čuda lepše delati, očem reči, baviti se z goričnom politikom. I vi bi to isto rekli sam da jempot dojdete sosedi Mojci v roke!

To previranje vu haenesovomo političkomo lonco je dotiralo do toga kaj je na svetlo dneva zišla resnica da ga niti med stranačkim cvetjom nega pravice. Najme kaj, mi Međimorci, a i naši sosedi Zagorci nejrajši imamo Haenesovce, pak smo jim i svoje glase dali, kak na zadnjim izborima za sabornike, tak i lanjskim izborima za lokalne (neje od glagola: lokati) dužnosnike. Vsi znamo da haenesovci imajo župana sam v Međimorjo i Varaždino i nigdi drugdi, a v isto vreme v Zagrebo, vu vrho, stranke imajo svoje dva političare naši sosedi prek Drave, dok naši Međimorci morejo zestanke Precedništva stranke gledati prek Interneta. V isto vreme je v Precedništvo stranke pol zagrebečkih purgerov, šteri mislijo i kormanijo z vsim narodnjakima v Lepoj našoj. To kaj so oni bole nikak ne prešli na izboraj, to je čistam nekaj drugo. Naši delajo i šmajhlajo se okoli biračkoga tela kak bi dobili izbore, a posle toga niti nebrejo dojti blizo Zagreba, jedva dojdo do Sesveta.. To mi je nekak poznato jerbo tak smo mi Međimorci zišli i z našim Partijcima, očem reči, esdepeovcima. Zakaj mi navek odidemo po riti k meši dok trebamo dojti nekam na vrh, zakaj smo mi navek sam birke za šišanje?  Ili ne znamo ili ne vupamo ili nećemo? Ili pak nas nečejo? A mortik je to niti ne za nas Međimorce? No, neje vrag da vse znamo sam ne komanderati? Brzčas bi nas več jempot nešči mogel i sprobati!!! Tu bi nam mogla pomoči Tončova soseda Mojca!

Kak zgledi nejso Inači zabadaf lohnili i rovali pod našom međimorskom zemlicom? Najme kaj, zazvedili so da ga na našem hataro čuda plina pod zemljom, štero ga tre vum zvleči i preprajti ga za kuriti. Opčinari v Gornjemo Mihaljevco, Štrigovi, Selnici i Vratišnco več kurijo ogja za fešto jerbo jif čaka dostik velika renta za plin šteroga bode Ina hasnuvala na našemo hataro. Vsi znamo da so opčinske kase na pol prazne, tak da bi takša "plinska inekcija" čistam dobro došla kaj se standard teh opčinarov malo popravi. Z jedne strane smo plina prodali i nekaj kaserali, a z druge strane so nam plinači zdigli ceno plina. Nebrem to razmeti, vseposot je tak da cena ide doli ak robe jega dosti ili pak preveč, jedino se plinači ne držijo toga. Naš plin je faleši od uvoznoga, ali ga mi zato dražeše plačamo. Nebrem veruvati kaj so nam rekli zakaj je plin dražeši? Trošimo premalo plina i za to ga moramo dražeše plačati. Ve se mi je vužgala i ona zadja žaruljica v glavi: neje važno kuliko plinači prodajo plina, ali oni morajo navek meti istoga dobička. Šparali mi ili ne šparali, isto bodemo platili jerbo plinači morajo svoje zaslužiti. Unda pak je najbrž nejbole kaj prestanem šparati i radijatore zapirat jerbo mi sikak na isto dojde. Komu Božek (vlada), tomo i vsi sveci (potrošači),ak ste v cukor piksi!

Minuli tjeden smo preslavili godovno svetoga Vincija. Malo je oni šteri ne znajo da je sveti Vinci patron goric i goričnih težakov. Na den svetoga Vincija vinogradari idejo v gorice po vsakomo vremeno i po dežđo i po snego. Ovo leto, očem reči, zimo ga nej bilo takših vremenskih nevoli, pak je zato po goricaj bilo čuda ljudi, kak stareši, tak i mlajši. Jeno vreme so nas mlajši spituvali kaj itak mi tulikopot hodamo v gorice, a ve pak več ne pitajo i rivlejo se z nami, tak da jif črez par let ne bodemo mogli dobiti vum z goric, očem reči, pelnice. Vinogradari so započeli novo vinogradarsko leto, vrezali so prve rozgve, obesili klobase po trsaj i vse to zaljali z lanjskim vinom kak bi i ovo leto meli pune lagve. Ne moram vam niti reči da so gemišteci pomalem tekli po našim, ve več suhim požerakima, a na vse to smo si i zapopevali ono nejlepšo pesmo našega priločanca, Ivek Glavine:

Tam gori na brego trsek nam spi,
stari mi japa ga tožno gledi.
V roki gorične škarje drži,
prigne se k njemu, pak mu veli:
Trsek moj, zbudi se, dosti si spal.

.

Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=25145:trsek-moj-zbudi-se-dosti-si-spal&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=25145:trsek-moj-zbudi-se-dosti-si-spal&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine958i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine958i)       
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/958/mnovine958i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/958/mnovine958i.pdf)             

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Đura z Međimurja 4 - Trsek moj zbudi se, 04:38

Đura z Međimurja 4 - Trsek moj zbudi se (http://www.youtube.com/watch?v=uORBvBe_Olg#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 23, 2014, 07:48:58 poslijepodne
Međimurske novine, br. 959, 31.01.2014.
e-vundano 03.02.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Najgerek sam: kak bode vuk sit i birke na brojo???!!!

Stiska na policiji i to ne mala nek velika. Romi prodavlejo aute. Fal jiv davlejo sam kaj jiv se rešijo, jerbo z autom nikak nebrejo dobiti socijalno pomoč. Ipak je jempot nešči i jive riti natiral na šekret. Nesam uspel zazvediti kak bodo naprajli te perpetum mobile, očem reči, kaj bodo vse birke na brojo, a i vuk sit? Najme kaj, nucajo aute kaj prevažajo deco i šeftajo vseposod okoli, a morajo ga se rešiti kak bi i socijalno pomoč dobili. Pak, ljudi moji, od nečega morajo i živeti jerbo smo jiv ne navčili kaj bi i delali. No, ne moramo si mi preveč trti glavo zbogradi toga, bodo več oni nekaj zmislili. Znajo oni od čega muhe crkajo, očem reči, kak bodo penezi z državne socijalne kase došli v jive cusrave žepe, a kaj pejo po jiv z autom. Pak oni, več na leta, živijo na državnaj jaslaj i ne gda jim je dobro, nek jim čuda bole nek nam i što bode ve jim govoril kak je v delo spas, ak oni znajo da je vu vino istina. A staroga koja je još nišči ne navčil voziti!



Minule dva tjedne smo furt sedeli pred telkačima i navijali za naše kauboje, očem reči, rokometaše i pomogali jim kak bi došli do zlatne kolajne, štero so, vejč od vsega, šteli jerbo jim jedino još ona fali kaj bi zbirka bila kompletna. Rokometaši so ostajli srca na parketo, ali to je ne bilo dosti kajbi došli do kolajne jerbo se kolajne davlejo onima šteri pobeđivlejo. A oni so bili čistam blizo. I to tripot. Najme kaj, naši kauboji kak da so pozabili da pobedi on šteri zabije vejč golov, a ne on šteri lepše i bole igra. Vsi znamo da je naša rokometna reprezentacija tak jaka kak je jaka nejslabeša karika vu tem reprezentativnomo lanco. Isto tak smo vsi vidli da je nejslabeša karika v Danskoj bil naš trener Slavek Goluža. Gdegod ste gledali tekme mogli ste čuti nad kim so nejveč i nejglasneše zijali, koga so nejveč kleli. Dečki so dobro igrali, a Slavek je tak čuda fušal kaj so nikak ne mogli pobediti. Olje je na ogej još doleval naš vrli spiker Dragec Čosić, očem reči, on je metal sol na otprte rane dok so naši rokometaši počeli gubiti tak da verjem kak je dostik naši ljudi vgasnulo tona kaj so mogli preživeti tekme do kraja. Nebrem kaj nem rekel još i to: bili smo nejbolši od vsih, igrali smo nejbolšega i nejlepšega rokometa, pobedili smo i Francoze i Dance i unda dok je trelo deti točko na i unda je naš Slavek to ne znal spelati do kraja. Zgledali smo, na vse zadje, kak ona krava kaj davle petnaest litri mleka, a unda fritne v dežico i vse rezleje. Nejpredi so nam se Francozi prevlekli, to smo si pozabili jerbo smo Poljake otprajli dimo, a unda pak smo, isto kak i protiv Francozov, pustili Dance vu finale. Vse smo meli v svojimi rokami i unda nam je pobjeda scurela črez stišjeno šako kak pesek. Za Španjolce se ne bodemo niti spominali, oni so došli na krajo gda smo mogli z brončanom kolajnom vse ono poprajti kaj smo predi zahuzali, ali niti to smo ne znali. No, to kaj tak zidemo nam je ne prvič i zato moramo spremeniti ili igrače ili trenerajerbo ova kombinacija je ne dobitna. I ovi kaj se kladijo po kladionicaj se srdijo jerbo nigdar nebrejo potrefiti kak bodo Slavek i jegovi kauboji zigrali. Negda je rokomet bil igra gde su igrale dve momčadi, a na krajo so navek pobedili Hrvati, a ve i dale mi igramo, a nikak da pobedimo. Bar ne dok je nejglavneše. A kaj se Slaveka dotikavle, on je predložil nekaj novoga: ne tre 16 igračov v rokometo, jemo je dosti 9-10, a ostale je na izlet pelal. -Deda moramo nekaj poduzeti - rekel mi je vnuk - ak očemo kaj bodemo i mi pobedili dok je nejglavneše. Rekel sam mo da bodemo Slaveka dočakali z pesmom: A ve adijo., bilo je lejpo dok je trjalo.!

Perkovića smo ipak, na vse zadnje, poslali v Dojčland kak so oni i šteli. Leto dni smo se puhali kak bomo mi naprajli vse po pravici sam kaj nam Perković bode doma ostal, ali neje išlo. Nejsam uspel zazvediti je li smo Perkovićo kupili povratno karto ili je dobil ono falešo sam za tua? Naš minister gospodarstva pregovarja z gospođom Angelom Merkel, šeficom nemačke politike, je li bi ona štela kaj bi mi jim posle Perkovića izručili bar pol težakov šteri si na burzi. Mi več na leta ne znamo kaj bi žnjimi, a Angeli još dendenes težaki falijo. Ak mi ne znamo kaj bi žnjimi mortik Angeli nekaj spametno padne na pamet, pak nas reši toga terha?

Zbajala mi je moja četrta soseda Sandrica da sam jo nej ruon trebal deti v novine jerbo so jo nešterni prepoznali i ve si kajkaj hudoga, očem reči, dobroga o joj mislijo. Tak je došel sosed Pišta z druge vulice, kaj bi se i on malo posladil z jene cukor-pikse, očem reči, školjkice, ali nikaj od toga. Ne mo je nikaj dužna. Ponudil se kaj plati jenoga čeka za stujo, plin ili vodo, ali niti to je ne prešlo. Ona je poštena žena i pošteno, kak more i zna, plača ono kaj je dužna, pak si nek vulica misli i pripoveda kaj god oče. Ona bode to delala tak dugo dok bode kriza, a čim ona i Ivek zidejo vum z krize vse bode po starom, kak je i bilo predi. Verjem da jo je i sosed Pišta razmel, ostavil je čokolado štero je donesel i odišel je otkod je došel. Vse pošteno!

Stiska na policiji i to ne mala nek velika. Romi prodavlejo aute. Fal jiv davlejo sam kaj jiv se rešijo, jerbo z autom nikak nebrejo dobiti socijalno pomoč. Ipak je jempot nešči i jive riti natiral na šekret. Nesam uspel zazvediti kak bodo naprajli te perpetum mobile, očem reči, kaj bodo vse birke na brojo, a i vuk sit? Najme kaj, nucajo aute kaj prevažajo deco i šeftajo vseposod okoli, a morajo ga se rešiti kak bi i socijalno pomoč dobili. Pak, ljudi moji, od nečega morajo i živeti jerbo smo jiv ne navčili kaj bi i delali. No, ne moramo si mi preveč trti glavo zbogradi toga, bodo več oni nekaj zmislili. Znajo oni od čega muhe crkajo, očem reči, kak bodo penezi z državne socijalne kase došli v jive cusrave žepe, a kaj pejo po jiv z autom. Pak oni, več na leta, živijo na državnaj jaslaj i ne gda jim je dobro, nek jim čuda bole nek nam i što bode ve jim govoril kak je v delo spas, ak oni znajo da je vu vino istina. A staroga koja je još nišči ne navčil voziti!

Doktor Tomica Novinščak je, na ponovljenaj izboraj, zebrani za prvoga čoveka grada Čakovca. Ne, nejso bili ponovleni izbori za čakoskoga gradonačelnika, več je doktor Tomica zebrani za prvoga čoveka čakoskoga Hadezeja. Kuliko sam mel za čuti, to je prva štenga na poto prema gradonačelničkoj fotelji. Mi mo želimo srečnoga pota i nek mo dragi Božek, na tomo poto, bode na pomoči. To je jeden od zadnjih potov v Čakovco, šteri je još ne asfalterani!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=25282:najgerek-sam-kak-bode-vuk-sit-i-birke-na-brojo&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=25282:najgerek-sam-kak-bode-vuk-sit-i-birke-na-brojo&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine959i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine959i)         
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/959/mnovine959i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/959/mnovine959i.pdf)               

Citat:
Katica Rajič

CIGANICA

Baš sem ve si za stol sela
Kak bom vezda žmahno jela
Kad na vrati: cin, can, cin, ca
Skočim fletno, Ciganica.
Što te, jarec, ve donesel!
Mira nemam ni k obedu.
Nemam nikaj -
idi prosit tam k sosedu.

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg43050/#msg43050 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg43050/#msg43050)

ciganica s prislavci, 00:34

ciganica s prislavci (http://www.youtube.com/watch?v=6Pdwlkq0sAs#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 23, 2014, 07:52:35 poslijepodne
Međimurske novine, br. 960, 07.02.2014.
e-vundano 10.02.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Kak dugo bode Lejpa Naša “kukurikala”?

Slavek se svadi z svima vu Lepoj našoj jerbo nam je pojemal vejč penez nek smo meli, a premijero Zokijo nigdar dosti. Na vse zadje mo je Zoki natiral i zamjenika Šegona, šteri mo je bil leva roka. Kuliko sam mel za videti i međimorski poreznjaki delajo protiv Slaveka, nešči mo potkopavle Porezno upravo, tak da vse to ide krajo: i porezna uprava, i Slavek i Zoki, a i cela vlada. Furt negdi nekaj škriple, negdi je nekaj betežno, pak je nejbole betežen dr Babić završil v Remetinco, a ne v bolnici. Pitam se pitam: kak dugo bode Lejpa Naša mogla te se nevole magaditi? A mi Međimorci? I kaj bode z Marinom Lovrić Merzel, sisačkom županicom?



Denes, v petek, sedmoga februara je započela zimska Olimpijada v Rusiji, očem reči, vu varoši Soči na Črnomo Morjo. Vsi znamo da bodo se tam skijali za kolajne naš Ivek Kostelićov i jegovi pajdaši, a naši zemljaki, ali sam vam ne štel o tomo govoriti. Najme kaj, štel sam vam reči kak so naši međimorski meštri delali nejlepše i nejvredneše hiže vu šteraj bodo na kvartelju ruski precednik Putin i premijer Medvedev. To so mlajši političari, ali so čuli od svojih japekov kak so međimorsku graditelji i zidari od negda na dobromo glaso. Nesmo niti mi još pozabili kak je pred tridesti let ( nejmeje) čakoski i međimorski GeKa počel delati v Rusiji, a kuliko vidimo dobri glasi o našaj meštraj so još ostali. Pravzaprav sam vam, štel reči kak je nišči ne car vu svojemo dvoriščo i zato morejo naši meštri delati po celomo sveto, ali dok tre zidati dvorano v Svetomo Đurđo na Brego ili pak školo v Revici unda to naši meštri ne znajo i mora dojti Feniks z Slavonskoga Broda kaj nam pokaže kak se fuša na takšaj poslaj.

Policaji falijo na vse strane, a tam gde jiv nejmeje tre navek se pojavijo. Tam gde se krade, pije, drogera tua ne ftegnejo dojti, a dok se z pajdašima pelam dimo z goric unda se navek zmorejo negdi za grmom ili pak za voglom gde jiv se nikak ne nadjamo. Najgerek sam, očem reči, jako sam najgerek kak bode to ve zgledalo dok bodo naši policaji delali po ovomo novomo pilot projekto? Najme kaj, te novi projektlin išče od naših policajov kaj bodo čuda vejč delali, kaj bi rekli kaj bodo efikasneši. Najte me krivo razmeti, ali nebre nikak jeden policaj biti, v isto vreme, na dve mesti. Nekaj vam drugo mene gvinta: Brzčas bode pak te pilot projektlin sam prinas v Međimorjo. Prosim vas lejpo, najdite mi jednoga Dalmoša - policaja šteri bode delal v kancelariji vjutro od sedem (ak dojde), pak do tri vure i unda bode išel na teren. Bode išel, ali do prve konobe (čitaj: krčme). Zakaj sam vsi trenerajo strogočo na Međimorcaj? Furt nešči gospodari i zapoveda z nami. Još smo 1919. leta rekli da nam je dosta ljuckih hamov i odišli smo na svoje, ali i dale nas furt nešči zapreguvle i išče od nas kaj bodemo delali vejč nek moremo zdržati. Rečite mi kak bodo priločki policaji naprajli vse kaj tre, ak tam dojde jeden policaj na jezero Međimorcov? Nej znati je li jim bodo peciklini dosti ili bodo nucali motore i koturaljke? Velijo da bi trebal dojti jeden policaj na cirka, okoli dvjesto ljudi, ali Međimorci vse morejo, a to bode i pilot projektlin pokazal. Najgerek sam kaj bode z tem pilot – projektlinom dok bode plaval prek Drave? Brzčas ga bode nekši vir pospravil v ropotarnico povjesti, kak i vse reforme štere so do ve hapili “kukurikači”. Kak je dauko od ideje do realizacije, očem reči, kak je dalki pot od obečuvanja do dela. To i meni soseda Barika navek baja. Veli: Jožek, kak je to lejpo zgledalo dok si me nagovarjal, a ja sam se nadjala, ve pak ništ od tebe, kak da si v zemlo prepal otkak mi je, pred dve leti, volja došla. Ima ona praf, nejsam jo trebal pehati, očem reči, obečuvati ak sam ne kanil nikaj naprajti.

Več je bila skradja vura, očem reči, zadji cajt kaj i naš župan, Matek Posavec, vudri z šakom po stolu i reče ovima vu vladi da se nebrejo zbrčkavati z Međimorjom kak oni mislijo. Par sto let smo se mi Međimorci borili i svadili sve do 1919. leta gda smo zanavek rekli zbogom sosedaj Mađaraj i vrnuli se v Hrvaško, a ve nam pak ovi z Hrvaške pak očejo krojiti kapo, a da se nas nikaj ne pita. Zmislijo nekšo regionalizacijo po šteroj bode vse: sodi, poreznjaki, cariniki, doktori i bolnica, policaji, pošta i poštarice, inšpektori, kataster, gruntovnica, sve bode vu Varaždino, a mi bodemo vu Lepoj našoj kak trinajsto prase. Pak smo se ne za to borili. Ak smo se borili (a jesmo) i izborili kaj bodemo sami z sobom gospodarili (a jesmo) unda očemo kaj to i tak bode. Nebre, nešči nas sam tak prodati našim sosedima prek Drave. Vsi znajo gda smo si mi žnjimi navek bili zdobra, pak to očemo i dale biti, ali vsaki nek hercuje na svojemo hataro. Ak smo se znali boriti i izboriti za to kaj bodemo sami svoji unda bodemo znali i gospodariti. Minister za peneze, Slavek Linićov, čuda penez pobere prinas po Međimorjo, pak bi ga lejpo prosil nek nam to da i nazaj, a ne kaj bodo penezi putuvali Zagreba v Međimorje i presedali vu Varaždino. Mi sam očemo kaj si bode vsaki trošil svoje peneze, očem reči, one kaj so nazobačili v Međimorjo nek jiv i nazaj vrnejo k nam.

Čuli ste kak je to zišlo z vodom. Naša vlada je zdigla ceno vode i to sam zato kaj bodo i ona nejmenša sela v Lepoj našoj, črez par let, dobila vodovoda. Tak ovi v Evropi velijo i zbogradi toga vsi mi morami dati kunu ili dve kaj pomoremo onima šteri nemajo vodo v hiži. Vidite, to vam mene vužge: mi v Međimorjo smo na leta davali peneze kaj bodo vsi Međimorci meli spelanoga vodovoda i to smo si sami naprajli i z svojimi penezi, a ve pak moramo davati peneze i za druge v Lepoj našoj šteri so si to ne šteli naprajti. Kuliko vidimo, mi smo navek nejmeje deset let napre, ali nas pak to košta. Najme kaj, nejpredi delamo sami sebi, a unda vsi onima šteri so si ne šteli naprajti. Tak smo zišli i z bolnicom: zadje štiri bolnice smo si mi Međimorci naprjli z samodoprinosom dok so nam se drugi z Hrvaške norca delali, a ve vidimo da so meli praf, jerbo drugima je vse država naprajla i unda jim je čistam nekak normalno kaj jim to i država zeme. Država je naprajla, država je zela kaj se za to i pobriga, a prinas smo mi naprajli i ve nam je država zela kaj z tem gospodari. Navek dojde na ono isto, čavel šteri štrči nejpredi dobi po glavi!

Nejso niti vsi ministri vu Milanovićovoj vladi jednaki. Nešterni nikaj ne delajo i čuda vredijo, a nešterni čuda delajo i nikaj ne vredijo. Med ovimi zadnjimi je i minister za peneze Slavek Linićov. Kuliko sam mel za čuti, Slavek je več dugo ne v Zokijovoj cukor piksi i vse je bliže potnim vratima. Najme kaj, Slavek se svadi z svima vu Lepoj našoj jerbo nam je pojemal vejč penez nek smo meli, a premijero Zokijo nigdar dosti. Na vse zadje mo je Zoki natiral i zamjenika Šegona, šteri mo je bil leva roka. Kuliko sam mel za videti i međimorski poreznjaki delajo protiv Slaveka, nešči mo potkopavle Porezno upravo, tak da vse to ide krajo: i porezna uprava, i Slavek i Zoki, a i cela vlada. Furt negdi nekaj škriple, negdi je nekaj betežno, pak je nejbole betežen dr Babić završil v Remetinco, a ne v bolnici. Pitam se pitam: kak dugo bode Lejpa Naša mogla te se nevole magaditi? A mi Međimorci? I kaj bode z Marinom Lovrić Merzel, sisačkom županicom?


Zvir:
Str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine960i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine960i)           
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/960/mnovine960i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/960/mnovine960i.pdf)                 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Luka Bulić - Pevec Perko (Krapina 2012) Nove popevke HQ, 03:44

Luka Bulić - Pevec Perko (Krapina 2012) Nove popevke HQ (http://www.youtube.com/watch?v=JvOTQfePTPc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 23, 2014, 07:54:10 poslijepodne
Međimurske novine, br. 961, 14.02.2014.
e-vundano 17.02.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Jako sam najgerek

Mi Međimorci smo se i tu pred rud porinuli. Legalizerali smo vse kaj smo morali i nej morali, a čim se tua legalizacija završi mam bode Slavek Liničov zrival, prek sabornikov, zakon kaj bo se plačal porez na nekretnine. Kuliko vidimo, pak nas je nasanjkal, pak bodemo odišli po riti k meši! Jako sam najgerek kuliko toga vsega so legalizerali Dalmoši, a kuliko je toga ostalo na morjo kaj se, tobož, ne zna što je gazda i to sam zbogradi toga kaj ne bo mel što poreza platiti. Mi Međimorci sam delamo, a država nam zeme vse kaj more, a Dalmoši furt gruntajo kak bi toj istoj državi čim meje dali, očem reči, kaj jim čim vejč vu žepima ostane. Nikak si nebrem pregruntati što je spametneši: mi ili oni? Dok mi damo Božeko božje, caru (čitaj: Liničo) carevo unda nemamo kaj jesti i hodamo čakat pred Karitasovo kuhjo ak kaj tam za nas ostane!



To kaj se vu ove dneve kuha vu bosanskomo lonco to je ne brez vraga. Tre si to čistam ozbiljno pregruntati i to vsi od reda, očem reči, kak oni v Bosni, tak i mi vsi šteri smo jim sosedi. Verjem da Bosanci idejo na vulice jerbo nebrejo več zdržati vse te nevole štere so jiv pretisnule. Vse je to dobro kaj očejo zbuditi svoje političare kaj malo otpustijo remena šteroga so preveč stegnuli, ali zato ne tre vužigati hiže, aute i vse drugo jerbo s te mele se kruh nigdar ne jel. Pitate me zakaj se mi vsi moramo paziti kaj bode z toga bosanskoga lonca zišlo? Pak kaj ste pozabili kak je to bilo pred sto let vu toj istoj Bosni, vu tom istom Sarajevo dok je Gavrilo Princip prelukjal lonca vu šteromo je vrelo, očem reči, gazdo od lonca i počel je prvi svecki rat. Z Bosnom se je ne smeti igrati. No, imate praf, z Bosnom se je još moći, ali z Bosancaj ne! Ak je pred sto let nej mogla žnjimi na kraj dojti Austro-Ugarska kak bode denes mogla Federacija BIH ili pak Evropa kak prvi sosed. Ne bi štel coprati, ali mi to ne vleče na dobro!


Nejpredi da se razmemo, to je ne nikša zima dok vu februaro mesto snega curi dežđ, a unda naglo stegne i te dežđ se zmrzne tak da od cesti i trotoari napravi šklizaljke. A mi ljudi, kakši smo več je, nikaj ne posluhnemo i mesto kaj bi doma ostali dok tua nevola ne  mine, ne mi moramo iti vum i sprobati toga leda. I to je još ne vse, idemo vum brez zimski gumi na šolcaj i unda je čistam normalno da ne dojdemo kam smo genuli nek odidemo po riti k meši, očem reči, poškliznemo se, padnemo i nekaj si spoteremo jerbo još navek spametnenši popušča. Tak vam je to bilo minuloga vikenda da je osemdeset ljudi završilo na kirurgiji z spotrtim kostima. Doktori so meli pune roke posla, a gipsači so meli prebačaj prek 500 procentov. Vsa je sreča kaj je štrajk doktorov završil, pak so vsi došli na red i to na vreme. Vse je vu ovo denešnje vremem čudno, več je nikaj ne kak je negda bilo, pak zato i v zimi, mesto snega, curi dežđ, a isto tak se unda i stareši sančejo i curijo po šklizaljkaj mesto dece.

Glavna vest je vu našoj Međimorskoj županiji da župan prodavle službenoga auta i to ne bilo kakšega nek črnoga BMW-a. Verjem da se zmislite kak je pred nekaj vejč od šest let bila glavna vest kak ondašnji župan Jožek Posavec kupuvle črnoga BMW-a kaj se bode mogel voziti v koloni z drugaj črnaj državnaj autaj. Unda je župan Posavec kupil črnoga auta, a ve pak ga župan Posavec bode prodal. Kolo sreče se obrača i dale, tak da so jedni doli, a drugi gori. Istina je da jedino mi ne mejamo župana jerbo unda je bil Posavec, a i ve je Posavec. Istina bog, unda je bil Jožek, a ve je Matek, unda smo nucali črnoga BMW-a kaj smo se mogli pelati vred z drugaj županijaj, a denes moremo zaostajati (ili forfarati) i vu falešaj autaj. Župan Matek si je pregruntal da bode bole mesto jednoga velikoga auta meti dva male i faleše z tem kaj bode jeden od teh i kombi za  deco z Karitasova doma. Kaj je je, ipak je dobro delati i drugima dobro!

Vlada nam je zela bolnico, očem reči, minister za zdraviče, jerbo smo ne delali z dobičkom nek smo furt bili dužni, a mi smo sam dali našega doktora Horvata kak sanaciskoga upravitelja šteri mora dotirati bolnico vred, kajbi rekli na zeleno kito. Vse je minister zel vu svoje roke i unda nikak nebrem razmeti zakaj mi Međimorci moramo i dale splačati zajme za opremo bolnice štera je več ne naša? Kaj je ne dosti kaj smo si sami zazidali bolnico i opremo smo kupili, a ve so nam bolnico zeli, a zajma ne. A mene so vučili da to navek ide skupa: što je gazda te plača duge i hasnuje ono kaj se zasluži. Pak se bodemo složili da so denes nekša čudna vremena, ne vredijo Božekovi zakoni, a kak unda more ono vrediti kaj se ljudi dospomenejo?

Legalizacija onoga vsega kaj smo naprajli, očem reči, zazidali brez paperov na svojim gruntima ide pomalem krajo. Rekel sam pomalem jerbo urbanisti ne ftegnejo naprajti vse kaj morajo jerbo se črez leta hajdig toga nabralo kaj smo fuš zazidali. Ljudi šteri legalizerajo morajo platiti štrofa za svoje "grehe," a država neće nikaj platiti ljudima šteri toga posla delajo, očem reči, neće jim platiti iber vure. Znate kakša je naša država, kakši je naš financ minister Slavek, on zobači vseposod gde stigne, a penezi vum žnjegovih rok jako teško idejo. Ne bi vam znal reči je li je vseposod takša stiska kaj se teh legalizaciji dotikavle, ali mi Međimorci smo se i tu pred rud porinuli. Legalizerali smo vse kaj smo morali i nej morali, a čim se tua legalizacija završi mam bode Slavek Liničov zrival, prek sabornikov, zakon kaj bo se plačal porez na nekretnine. Kuliko vidimo, pak nas je nasanjkal, pak bodemo odišli po riti k meši! Jako sam najgerek kuliko toga vsega so legalizerali Dalmoši, a kuliko je toga ostalo na morjo kaj se, tobož, ne zna što je gazda i to sam zbogradi toga kaj ne bo mel što poreza platiti. Mi Međimorci sam delamo, a država nam zeme vse kaj more, a Dalmoši furt gruntajo kak bi toj istoj državi čim meje dali, očem reči, kaj jim čim vejč vu žepima ostane. Nikak si nebrem pregruntati što je spametneši: mi ili oni? Dok mi damo Božeko božje, caru (čitaj: Liničo) carevo unda nemamo kaj jesti i hodamo čakat pred Karitasovo kuhjo ak kaj tam za nas ostane!

Kaj bodemo z vranaj vu čakoskomo parko? Najme kaj, vrani je vsaki den vse vejč, a gracki oci nebrejo nikšega leka najti kaj nam one ne bi čefketujile po cele dneve i srale po glavaj. Kuliko sam mel za čuti od težaka v čakoskoj grackoj upravi, šteri je prosil kaj mo ne bi ime spominjal jerbo je novi gradonačelnik jako strogi, da se spavlja delegacija v Zagreb k profesoro Baltazaro kaj on reši toga problema. Kuliko je meni poznato, profesor je v penziji, ali tu i tam još štrumfa ak se ga lejpo prosi, očem reči, ak se ne dojde z praznom rokom jerbo so profesorske penzije (kak i plače) navek male, ak ne i premale. Jako sam najgerek kaj bode z tega zišlo?

VESTI  IZ  202O. LETA:

Precednik vlade Radimir Čačić z nekbližešim suradnikima vrnul se iz Kine gde je potpisal ugovor o stoljetnoj suradnji NR Kine i Lejpe naše. Nejzadovoljneši z tem ugovorom morejo biti brodograditelji jerbo morajo naprajti dva velike brode i prek jezero malih.

Isto tak bodo i železni meštri meli pune roke posla, a hrvaška tekstilna industrija bode mogla, brez carini, konkurerati vsima na kineskomo pijaco.

Neje nika rečeno kaj bodemo mi morali dati Kinezima, ali to se bode čulo črez kratko vreme, kak i navek. Z precednikom Čačićom je bil prvi potprecednik vlade Milan Bandić, minister turizma Ivek Jakovčić i minister gospodarstva Nikica Gabrić. Kak je to bil važen posjet za bolše zutra Lejpe naše govori nam i činjenica da ga je na aerodromu dočakal i precednik države Tomislav Karamarko. Pregovori z Kinezima so jako dugo trajali, ali kuliko vidimo, naši političari so uspeli v semo kaj jim je bilo na pameti.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=25560:jako-sam-najgerek&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=25560:jako-sam-najgerek&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine961i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine961i)           
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/961/mnovine961i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/961/mnovine961i.pdf)                 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

"Črlena hiža" - Tajči (Ft. Jane), 03:58

"Črlena hiža" - Tajči (Ft. Jane) (http://www.youtube.com/watch?v=a9v51We0kgY#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 23, 2014, 07:55:53 poslijepodne
Na "pol pota": saka sličnost kukurikavcov z Pol Potom (ne)je  slučajna

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurske novine, br. 962, 21.02.2014.
e-vundano 24.02.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Stopram so na "pol pota", a mi več nebremo

Na pol mandata "kukurikači" so podnesli račune o tomo kaj i kak so delali. Vlada i vsi ministri so se stali pred veliko zrcalo i vsi, kak jeden, so zapitali: Ogledalce, ogledalce, reči ti nam što je nejlepši i nejbolši vu Lepoj našoj? Zrcalo je sam čkomelo i čkomelo, a unda so počele vum iti črne "šestice", a žnjimi je kormanila Marina.

Minister Slavek Liničov, a i jegova Porezna uprava furt mislijo na nas, tak da nebrete nikaj niti z nosa skopati, a kaj ne bi na to platitli poreza. Ova "kukuriku" vlada je stopram na "pol pota", a mi več zdehavlemo, več nebremo, kak nam je Slavek fest stegnul remene. Moral nam je nejpredi dati posla, a onda zeti peneze, ali posla i plači nigdi, a Slavek i jegovi vse vejč očejo, jim nigdar dosti. Brzčas smo se ne za takšo Lejpo našo borili!!???



Milanka Opačič je, kak zgledi, prestala živeti kak obični ljudi na minimalco, očem reči, spustila se na zemljo, pogledala običnim ljudima v oči i rekla, a da je ne niti trepnula z  okom,  kaj i kak dela "kukuriku" vlada:
- da smo rekli (pred dve leti) kak bodemo uveli fiskalizacijo nišči nam je ne veruval, a mi smo to napravili,
- da smo rekli kak bodemo naprajli reda med onima šteri dobavlajo socijalno pomoč, a po njo hodajo z beemvejima ili pak merđijima, i da bodemo za vsega par sekundi znali što kaj od jiv ima, a i to smo naprajli ( Zna se sam ono kaj je nešči prijavil, ali ne i vse kaj ima),
- još lani smo vam rekli da bodemo, vtruc ovoj velikoj krizi, štera nas več pet let duši i praznoj državnoj kasi, kupili 1580 novih autov, nišči je ne veruval, ali morem vam reči da bodemo i to napravili!

Minister za vrtece, deco, tete, škole, školarce, navučitele, navučitelice, športaše i labodoritaše, Željkec Jovanovič je, brez srama, priznal kak je ne došel v politiko kaj se bode na kočiji vozil. Drugi den se je vgrizel za jezik (ili pak ga je Zoki zašpotal), pokril se z vuhima po glavi i lejpo je priznal da nema nikaj protiv kočije, ali ne one z dva konje, nek one z tristodva i z olimpiskim jarmom. Pak valjda on kak minister vredi bar tuliko kak sisačka županica Marina Merzel!?

Za vreme poplave v Sisko precednik vlade, Zoki Milanovič obišel je poplavljene, a županica Marina je furt bila polek jega. Vsi znamo da jo je,v zadje vreme dosta šinfal, ali kak zgledi vse joj je šenkal, očem reči, pregledal črez prste. Vsi znamo da je Slavek Liničov Marinin venčani kum, a ne Zoki, ali kuliko Zoki čita Sveto pismo i popevle psalme, brzčas se prepravla za fermanoga kuma. Jako sam najgerek je li je Slavek na ljubosumen kaj je Zoki vsako malo pre jegovoj kumi?

Na pol mandata "kukurikači" so podnesli račune o tomo kaj i kak so delali. Vlada i vsi ministri so se stali pred veliko zrcalo i vsi, kak jeden, so zapitali: Ogledalce, ogledalce, reči ti nam što je nejlepši i nejbolši vu Lepoj našoj? Zrcalo je sam čkomelo i čkomelo, a unda so počele vum iti črne "šestice", a žnjimi je kormanila Marina.

Naš međimurski župan, Matek Posavec, pravzapraf prodavle službenoga beemveja. Nej znati je li ga bode prodal jerbo je na jega zakelil preveliko ceno. Mortik se nešči najde komo vredi tuliko jezerač kuni kuliko župan kani dobiti?

Ovozemaljska životna sveča serjančara Rajkija Majsena z Hlapičine je dogorela v pedeset i drugomo leti. Dok se je hapil Domovinski rat Rajko se je ne skrivačkal kak kaj što od nas, nek je odišel, z puškom v roki, borit se za Lejpo našo. Duže od tri leti je išel z front na front, z bitke vu bitko, tak dugo dok je agresor ne pretirani i Lejpa naša oslobođena i zafremana. Vsi znamo da je od rata minulo skorom dvajsti let i da so se vsi braniteli i heroji v rato ne jednako uspešno znašli i vu miro. Jeden od takših je bil i Rajko. On se furt nadjal da mo bode Lejpa naša vrnula duga i da bode mogel, zato kaj je bil v rato, delati i od svoje plače živeti. Niti je dobil stalnoga posla, niti je dobavljal pomoč kak bi mo se šikalo, ali je zato zbetežal i bolest ga je posprajla v grob. Još jeden šteri se nadjal da bode država za štero se boril vrnula svojega duga isto onak kak je on išel, z puškom v roki i z glavom vu taški iz bitke vu bitko. Još se jempot pokazalo da sloboda nigdar ne popevle onak kak so branitelji popevali o njoj i kak so je z žarom srca čakali i izborili. Kak mi ljudi fletnjo pozabimo onoga što nam je pomogel v nevoli. Još jempot se skazala ona istina da so heroji v rato ne i heroji v miro: jedni v rato dobavlajo bitke, a drugi delijo slavo ( i vse drugo) pobjednikov. Rajko je tak malo iskal, a i to malo smo mo ne znali ili ne šteli dati.

Makarska i Trogir  so zaklajeni z smetjom i ne znajo kam bi žnjim. Vse oči Dalmošov bile su vuprte v Gorčan (vuprem oči vu to kompostano gorčansko) i to celo minulo nedelo, ali so jim Gorčanci zeli i zadnjo nado, tak da ne bodo mogli svoje smetje voziti v Gorčan kak so se nadjali. A i sosedaj Varaždincaj je v pipi vgaslo tak da si bodo morali iskati novo žrtvo, šteroj bodo mogli uvaliti svoje "brege" smetja. Verjem da znate kak je v minulo nedelo bil prvi opčinski referendum v Lepoj našoj na šteromo so Gorčanci bili protiv kompostane štero je jiv načelnik šte, z oka ili boka, zrivati na gorčanski hatar. Na lanjskomo referendumo v decembro so Gorčanci glasali ZA, a ve pak so bili PROTIV, tak da ve opčinski načelnik zna kaj jegovo biračko telo misli. Nigdar so Gorčanci ne bili tuliko na televizije kak ove dneve. Nekaj jim se načelnik fest zameril da so vsi bili protiv jega i jegove kompostane???

Minulo soboto so v Čakovco bili tri ministri, Branko Grčić, Siniša Hajdaš Dončić i Ranko Ostojić. Došli so skrivečki brzčas zato, jerbo so se dopelali v staraj autaj, a spominali so se sam z esdepeovcima. Kakši so to ministri kaj se skrivačkajo od novinarov, a i od svojega biračkoga tela? Pak smo jiv i mi Međimorci zebrali kaj so došli na vlast, makar ne vsi. Kak se moremo nadjati nečemo dobromo od ljudi šteri se skrivlejo pred nami i ne vupajo nam v oči pogledati? I to na našemo hataro. No, stopram so na "pol pota", pak se još ftegnejo poprajti.

Makar se kriza još navek navelikom šerpuri, kak po Lepoj našoj, tak i po Međimorjo, ali nebremo i nesmemo nikak veruvati kak so nam vse lađe potonule i kak so nas vsi pozabili. Najme kaj, minister Slavek Liničov, a i jegova Porezna uprava furt mislijo na nas, tak da nebrete nikaj niti z nosa skopati, a kaj ne bi na to platitli poreza. Ova "kukuriku" vlada je stopram na "pol pota", a mi več zdehavlemo, več nebremo, kak nam je Slavek fest stegnul remene. Moral nam je nejpredi dati posla, a onda zeti peneze, ali posla i plači nigdi, a Slavek i jegovi vse vejč očejo, jim nigdar dosti. Brzčas smo se ne za takšo Lejpo našo borili!!???


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=25712:stopram-so-na-qpol-potaq-a-mi-ve-nebremo&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=25712:stopram-so-na-qpol-potaq-a-mi-ve-nebremo&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine962i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine962i)           
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/962/mnovine962i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/962/mnovine962i.pdf)
                 
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Gusti Draksar i Skandal bend - Stopram sam se oženil - Lijepom Našom 2013. u Čakovcu, 03:24

Gusti Draksar i Skandal bend - Stopram sam se oženil - Lijepom Našom 2013. u Čakovcu (http://www.youtube.com/watch?v=r2ctXrg28dE#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 23, 2014, 07:57:14 poslijepodne
Međimurske novine, br. 963, 28.02.2014.
e-vundano 03.03.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Slavek v zadjemo redo

Na konvenciji esdepea na šteroj so se falili kak jim dobro ide od roke of mandat z šterim so došli na pol pota, precednik vlade i vsi ministri so sedeli v prvomo redo sam je minister z nejdebelšom buksom, Slavek Linič, sedel v zadnjemo redo. I nikomo je ne falil. I nišči ga niti nej spazil da so ga novinari ne zaškicali. Morete si misliti kak je to vse vredo vu vladi gde se zbrčkavlejo z ministrom šteri se briga za peneze? No, kak bilo da bilo, ali zadji red? To je on red z šteroga se ide vum! Z dvorane, partije, vlade.



Kuliko gud jo poslušam nikak nebrem zazvediti, očem reči, prespodobiti v šteroj to državi živi Vesna Pusič i šteri je to narod tak srečen i zadovolen z vladom gde je ona potprecednica. Nebrem si nikak premisliti kak pak unda zgledijo prave vlade, štere delajo tak kaj je ljudima bole i kaj so zadovoljni i imajo od čega živeti, a i plače dobavlajo za svoj posel, ak je ova naša, očem reči, jena, nejbolša vlada do ve?

Milanka Opa(la)čič nam je lejpo rekla kak so oni, očem reči, "kukurikači" počeli stvarjati Lejpo našo od fondoša, kaj bi rekli gda je Hrvašaka počela rasti i cvesti pred dve leti gda je ova vlada zavzela fotelje vlasti. Verjem da to kaj je govorila na konvenciji esdepea nema nikše veze s tem kaj je drugi den pala v kupaonici?!

Na konvenciji esdepea na šteroj so se falili kak jim dobro ide od roke of mandat z šterim so došli na pol pota, precednik vlade i vsi ministri so sedeli v prvomo redo sam je minister z nejdebelšom buksom, Slavek Linič, sedel v zadnjemo redo. I nikomo je ne falil. I nišči ga niti nej spazil da so ga novinari ne zaškicali. Morete si misliti kak je to vse vredo vu vladi gde se zbrčkavlejo z ministrom šteri se briga za peneze? No, kak bilo da bilo, ali zadji red? To je on red z šteroga se ide vum! Z dvorane, partije, vlade.

Minister za zdraviče, Rajko Ostojičov je priznal da je minulo leto, jegovo ministarstvo završilo z gubičkom od sto jezeri kuni prek jedno milijardo, makar je šparal na vse strane, a reforma sustava se rezmahala. Nej znati je li je što to rihtal ili pak se je čistam slučajno to potrefilo, ali točno tuliko penez kuliko je Rajkeco falilo tuliko so ministri (i jive leve i desne roke) preveč potrošili na sebe, aute, plače, reprezentacijo i živleje ober našega hrvaškoga standarda. Šparalo se na betežnikima, a za poličare na vlasti je ne kriza. Oni trošijo, a nam betežnikaj i težakaj bodo zvlekli z žepov i zadje peneze kaj to pokrijemo. Ve bode Rajko moral povečati participacije i dopunsko ak oče kaj se te luknje vu kasi za zdraviče ne bodo povečavale.

Romi prodavlejo aute!? Morete si to zamisliti? Ve najempot nišči neče meti auta sam kaj bi dobavlal socijalno pomoč. Vse se more dok se oče, očem reči, dok se mora. Ve bi vsi oni prenesli auta na rodbino sam kaj ostanejo na spisko za socijalno pomoč, ali ga nišči neče jerbo vsi dobavlajo nekšo pomoč. Jako sam najgerek kak bode to zišlo kaj oni "de jure" prodajo auta, a"de facto" kaj bi ga i dale hasnuvali za vsakefele biznise z šterima se oni bavijo. Nej znati što bode itak prvi našel formulo za tej "perpetum mobile"? Ili pak bodo i Romi morali početi živeti od svojih žulov. Da mi je to videti!

Nešči je opljačkal zlatarnico vu glavni čakoski vulici. Istina bog, nega čudi ljudi v Čakovco dok so obični dnevi navečer, no, furt se nešči špancera, ali je nišči nikaj ne videl. Takša je šega, vu zadje vreme, prinas kaj se pljački i provali dotikavle: Dok tati dojdo nišči nikaj ne vidi, a dok si nešči dopela ljubavnico mam vsi vidijo!

Nejga mira v Gorčano. Nikak da vu toj opčini polek meje z Hungarijom dojde do mira. Tam so, kak načelnik veli, ljudi na svojo roko, a načelnik, kak ljudi velijo, na svojo roko i nikak da se zidejo. Mamica (čitaj: Gorčanci) ido po šumi, a japica (čitaj: načelnik) ide po poto, i kak se bodo unda zišli. Zmislite se da so, pred cirka dve leti, bili izbori jerbo so se opčinski večniki rezišli kak rakova deca i nišči jif je ne mogel nazaj dotirati. Unda je načelnik prešel, očem reči, načelnikovi vječniki so zafremali novo opčinsko vječe, štero je hercuvalo vse do lanjskih izborov vu majušo. Na temaj izboraj je načelnik Moharič prešel za konjski novet, ali se je kupica strpleja rezlijala pre kompostani. Gorčanci so rekli na prvomo opčinskomo referendumo vu Lepoj našoj, da nebre vse biti onak kak načelnik oče i kompostana se odsmickala v Prilok. Je li je to tak velika sreča kak načelnik pripoveda ( tri težaki bodo delali) ili pak je to pravzaprav takša nevola kak pripoveda Đurek Puričov i jegova družba. Nam se nikam ne žuri, pak bodemo počakali kaj tua kompostana zraste i predela v Priloko na Ljubekovom hataro.

V zadje vreme se vseposot spominajo o predstečajnaj nagodbaj, ali sam nikak ne uspel zazvediti je li je to jako dobra stvar za naše gospodarstvenike šteri so fpešali ili pak je to još jedna prilika kaj se zemejo penezi onima šteri jif još nekaj imajo. Najte me krivo razmeti, ali se, istina bog po skrivečki, nudijo fiktivni dužniki z šterima v nagodbi morete dobiti, a nešči drugi bode platil. Te nešči drugi more biti i država, ali ona je i do ve vse lukje krpala i mrtvace oživljavala. No, ne vse, sam one šteri so meli kuma vu vekšaj foteljaj, očem reči, na višešaj pozicijaj.

Počele so se šklizati ceste v Dragoslavco i Železnoj gori. Onak z čistoga mira. Negda je cesta bežala sam unda dok so moški išli z goric gde so malo preveč dugo pretakali z lagva v kupice, a z kupici v požerake, a denes se ceste zmekuvlejo več vjutro dok se gible prema goricaj. Nekaj je tu ne kak tre!

Kak čakoski gracki oci, očem reči, komulaci plašijo vrane v grackomo parko? Odnekod so dopelali plehnato srako, štera se vsako malo dere,očem reči, krči sam kaj bi natirala vrane vum z parka. Par dni je to bilo vse onak kak je bilo i splanerano, ali so vrane naprajle radionico vu večernjoj školi tak da se ve sraka zabadav dere jerbo vrane i dale vse delajo po svojemo. Ve se pak sosedi prek parka bunijo da jim vrane več ne smetajo, ali jif sraka vsaki čas budi dok si počivlejo. Ve pak ne znamo je li so vekše zlo domače vrane ili pak plehnata sraka? Nejbole bi bilo da se v gracki upravi zafrema odbor za vrane i nek lejpo, vsi skupa, odidejo vu beli Zagreb grad k profesoro Baltazaro. Nejpredi bode on rešil toga vročega čakoskoga problema. Ak je Zagrepčance mogel rešiti Dalmatincov makar je to negda bilo) unda bode mogel i nas vrani. Tre se požuriti kaj ga  Božek ne pozove k sebi na račun.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=25884:slavek-v-zadjemo-redo&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=25884:slavek-v-zadjemo-redo&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine963i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine963i)             
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/963/mnovine963i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/963/mnovine963i.pdf)                   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(na nižeše “naslovnice”, ter na 02:22 je Zvonimir Črnko (pok. Buševčanec Zvonko Frajninov)

ZADNJI FIJAKER, Viki.wmv, 05:49

ZADNJI FIJAKER, Viki.wmv (http://www.youtube.com/watch?v=_qdMC17XJ5A#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 23, 2014, 07:58:18 poslijepodne
Međimurske novine, br. 964, 07.03.2014.
e-vundano 10.03.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Fašnik je fasoval svoje, dosta je bilo jegovoga

Vsa je sreča kaj vsako leto dojde Fašnik, pak se unda zna što je kriv za vse naše nevole. Isto tak je bilo i ovo leto. Naposlušali smo se kajkaj toga, a nejveč je bilo hitanja blata i kameja z jedne strane na drugo, očem reči, z leve na desno. Ping-pong loptica je furt letala od esdepeja do hadezeja i nazaj. Nikak se je ne moglo zazvediti što je itak kriv za vse nevole nas Međimorcov i naših dobrih sosedov Hrvatov? A unda je došel na vlast Fašnik i vse smo jemo napisali v optužnico. Fašnik je kriv za vse: Kriv je za sisačko županico Marino, za jene prekomere plačene savjetnike, kriv je za jeno gostuvanje štero je ne platila, kriv je za jene rođendane, štere je županija platila, kriv je za jenoga kuma Liniča, kriv je za cirka 1600 auti, štere naša vlada kani nabaviti, kriv je kaj so zmenili Mladena Bajiča, kriv je kaj je glavni safari lovec, "slikar" i "gospodarstvenik" Nadan Vidoševič v rešto, kriv je kaj so dovčera glavni haenesovci Čačić, Koračević, Martinčević hičeni vum z stranjke. i kaj nam dale nabrajal. Nejglavneše je da je on za to vse fasoval, da so ga obesili na kandelaber i skurili. I tak so vsi vidli kaj čaka one šteri nekaj hudoga i nepodobnoga napravijo.



Ve vidite na kaj smo došli? Deca so nam nejglavneša vu familiji, očem reči, pre hiži. Kaj je dete mlajše to je glavneše. Vse kaj ono oče ili kak bi japica rekli, kaj ono zaprdne, to se mora k hiži dovleči ak očemo kaj bode mir pre hiži. Kuliko vidimo, denes se zna što je gazda pre hiži? Nejmlajši! I dok bode takše dete zraslo unda bodo vsi pitali kakje to dete tak hmaje polek tak dobrih roditelov? A vsi znamo da je stvar v odgojo. Kak smo ga odgojili takše nam je je. Nebre vse biti onak kak deca očejo, tre jim nekaj zabraniti, očem reči, tre jim reda dati. Nebremo jim doma vse dati kaj zaprdnejo i unda čakati kaj nam jiv bodo tete vu vrtecima ili pak navučitelice v školaj reda navčile. I to je još ne vse jerbo ak nešterna navučitelica zdigne glasa na našega, očem reči, vašega "maloga princa" unda drugi den doletimo v školo i pobiramo na red vse po spisko: od navučitelice, prek pedagogice do ravnatelice, a na vse zadje i podvornika. Treba deci reči, dok so još mala, da nebrejo meti vse v živlejo, da živleje ne pozna sam lepe stvari jerbo živleje vsakoga čoveka ima, kak i vsaka medalja, dve strane: ono lepšo i ono meje lepšo, očem reči, hujšo. To moramo deteto reči i moramo ga na to preprajti, jer bode, predi ili posle, naletelo i na vse one nevole štere živleje nosi za sobom.

Bil je red pre kasi vu vekšemo štacuno i vsi so čakali na red kaj platijo ono kaj so si v korpice ili pak kolca nametali. Za jednom mamicom, štera je strplivno čakala svoj red, je bila mama z dečkerom šteri je bil jako nemiren i furt je rital ili pak ščipal mamico. Mamica je jeno vreme trpela vse te huncvutarije maloga stvoreja i dok je več ne mogla zmagaditi, prosila je mamo nek zašpota svojega dečeca. Mama joj je otpovedala kak ona nebre nikaj naprajti jerbo ona svojega sineka odgaja tak kaj on dela vse kaj mo na pamet padne i čaka kaj on dojde k pameti i to takšoj kaj bode sam zazvedil kaj sme oliti kaj nesme delati. Odzaj za "brižnom" mamicom je bil jen dečko okoli petnaest let i to je poslušal. Dok je čul kaj je dečkerova mama otpovedala mamici zel je z korpice flašico pekmeza, otprl jo je i rezlejal po "spametnoj" mamiki. Ona se je naglo obrnula i z očima prestrelila dečka. A on je sam rekel: I ja sam jeden od onih šteroga so tak odgajali kak vi svojega sineka! Vse se najempot zmirilo, ali je mamica na kasi platila i pekmeza. Vse ima svoje meje!

Vsa je sreča kaj vsako leto dojde Fašnik, pak se unda zna što je kriv za vse naše nevole. Isto tak je bilo i ovo leto. Naposlušali smo se kajkaj toga, a nejveč je bilo hitanja blata i kameja z jedne strane na drugo, očem reči, z leve na desno. Ping-pong loptica je furt letala od esdepeja do hadezeja i nazaj. Nikak se je ne moglo zazvediti što je itak kriv za vse nevole nas Međimorcov i naših dobrih sosedov Hrvatov? A unda je došel na vlast Fašnik i vse smo jemo napisali v optužnico. Fašnik je kriv za vse: Kriv je za sisačko županico Marino, za jene prekomere plačene savjetnike, kriv je za jeno gostuvanje štero je ne platila, kriv je za jene rođendane, štere je županija platila, kriv je za jenoga kuma Liniča, kriv je za cirka 1600 auti, štere naša vlada kani nabaviti, kriv je kaj so zmenili Mladena Bajiča, kriv je kaj je glavni safari lovec, "slikar" i "gospodarstvenik" Nadan Vidoševič v rešto, kriv je kaj so dovčera glavni haenesovci Čačić, Koračević, Martinčević hičeni vum z stranjke. i kaj nam dale nabrajal. Nejglavneše je da je on za to vse fasoval, da so ga obesili na kandelaber i skurili. I tak so vsi vidli kaj čaka one šteri nekaj hudoga i nepodobnoga napravijo.

Fašnik je i svoje fasoval v Čakovco. Tu je kriv za vse kaj se je pripetilo v Stanorado i kaj je direktor Gregorec odišel po riti k meši i moral bode sprazniti direktorsko foteljo, isto tak je kriv i za Ivano v čakoskomo Turističkomo uredo, kriv je i za to kaj se je ne počela delati kanalizacija v Novi Seli, a i za oporabilište v Totovco. Kriv je i za labodoritaše, trenere i upravo NK Čakovca šteri so se počeli restepati. Uspel sam zazvediti da je kriv i za vrane v čakoskomo parko.

Kaj se dotikavle naše županije, nejpredi je kriv kaj je župan moral prodati našega svetešjega i črnoga BMW-a, a ve je kriv kaj ga nišči neče kupiti. Isto tak je kriv i za to kaj se zemla z hižaj škliže v Železnoj gori i Svetomo Urbano. Kriv je za Beton, Jelen i Štomfaraj, šteri so v stečajo, a isto tak je kriv i za Čateks šteromo nebre zebrati novoga nejvekšega dioničara i to med dvema Zagorci mam prek Drave.

Minuli tork so se v čakosko gracko upravo najavili dva biznismeni šteri imajo željo investirati na hataro našega glavnoga grada. Vse se preprajlo za doček jerbo ne dohajajo biznismeni vsaki čas v Čakovec. I plehbandisti so čakali. Na vse zadje sam ne uspel zazvediti je li so to bili pravzaprav biznismeni ili pak jim je na pameti bilo nekaj čistam drugo jerbo se nikaj ne čuje z gracke uprave. Ipak je precurelo črez zaprta vrata da je bil v pitanjo jeden "plaftaš" z Kuvajta, a of drugi je herbal vse kaj je ostavil Sulejman Veličanstveni osim harema.

Na čakoskom autobusnom kolodvoro so tri dečki zbili jednoga. Neje to bilo niti prvipot, a dej Božek kaj to bode zadjipot. Najme kaj, večpot se pripeti kaj se dečki zbijejo sam je to več prešlo vse granice kaj ovi jakši mislijo da mora vse biti onak kak oni mislijo da mora biti ili pak onak kak oni velijo. Niti puce nesmejo navek iti z onim dečkom šteroga si zberejo, a pogotovo ne po autobusnomo kolodvoro ak je tam nešterni jakši dečko šteromo je ta puca zapela za oko. Dečka so zbili, ali ne vupa iti kaj bo jif prepoznal jerbo što zna kaj se bi pak z toga mogla pripetiti. Isto tak nam policaji lepo velijo nek poslikamo one šteri se bijejo i gluposti delajo, a prosim vas lepo, što bode unda vas branil ak vas te ratoborni dečki vidijo kaj ste jif poslikali. Moramo priznati da je to prešlo vse granice, ta demokracija i ta sloboda, štero si nešterni jemlejo i na svojo roko reda delajo, ne vleče na dobro. Premalo je policajov ak očemo med mladima reda naprajti. Jako sam najgerek, kaj se bode pripetilo ak se bodo počeli biti i po diskačaj ili plesnjakaj. To je ne nigdar dobro završilo. Brzčas bi na autobusnomo kolodvoro trebali furt dežurati policaji, a pogotovo vjutro, polne i navečer da dohaja i odhaja nejveč đakov. Ovak so mladi i nagli, a dok još i pijača napravi svoje unda dojde do takših gluposti. Trebamo se mam pobrigati za to i prijeti posla kaj ne bode pak prekesno! Kaj se nemo pak v pondelek ravnali k nedeljni meši!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=26037:fanik-je-fasoval-svoje-dosta-je-bilo-jegovoga&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=26037:fanik-je-fasoval-svoje-dosta-je-bilo-jegovoga&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 64. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine964i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine964i)             
i(l) str. 64. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/964/mnovine964i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/964/mnovine964i.pdf)                   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

GA Tresnjevka - Protuletje se otpira, 03:42

GA Tresnjevka - Protuletje se otpira (http://www.youtube.com/watch?v=LOc_yN4qWSk#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 23, 2014, 08:00:28 poslijepodne
Birkokroacija

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurske novine, br. 965, 14.03.2014.
e-vundano 17.03.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Vuk sit i birke na brojo

Nebrete veruvati, ali nišči neče (međimursko-)županovoga BMW-a. Vsi sam spituvlejo, a nišči kaj bi porinul roko v žep i kaj bi ga kupil.
ZADNJA VEST: Predi nek sam završil z premišlavanjem zazvedil sam da je, ipak, stigla prva ponuda za BMW. Došla je z Siska od Marine Lovrič Merzel. Nekak jo čistam razmem, ak so joj Sisčani ne dali kaj si kupi novoga Audija unda je malo stareši i čuda faleši i to županov) BMW kaj si ona popuni svojo štalo. Mela bode pravoga auta, a ne bode preveč potrošila. Na vse zadje još vu zadnjemo redo z malaj slovaj je napisano nek se račun pošle na Hrvaške šume, a to pak županico unda ne bode nikaj koštalo. Vuk sit i birke na brojo!



Nebrete veruvati, ali nišči neče županovoga BMW-a. Vsi sam spituvlejo, a nišči kaj bi porinul roko v žep i kaj bi ga kupil. Nekak sam se v sebi nadjal da se bode javil negdašji župan, Jožek Posavcov, pak je to ipak jegovo dete, on ga je k hiži dopelal na cesto i v kolono spravil Ali kak zgledi več je ljubav minula ili kak bi teca Jalžica rekla: dauko od oči i prsti, dauko od srca. Makar je beemwe još navek na dobromo glaso i v kondiciji. Kak god, ipak so to nekša čudna vremena ili pak smo mi Međimorci nekši čudni ljudi, onak malo na svojo roko. Napriliko, Ameri so davali čuda vejč od dvajsti jezer dolarov za robačo Monike Levinski vu šteroj se parila z negdašjim precednikom Klintonom, a mi nečemo dati dvajsti jezerač oerov za uščuvani i kak curica lepi beemwe. I to županov.

Delati v čakoskoj grackoj upravi je siguren i jako dobro (pre)plačeni posel i zato se vsi držijo za te posel kak pijanec za potno leso i ne ftegnejo nikaj drugo delati, očem reči, ne vupajo se pustiti kaj jim ne bi nešči zavzel to mesto. Dok jempot dojdeš do tak lepoga mesta malo vejč kak nika se ne dela, boš se staroga vraga dal od teh jasli, štere punijo čakoski porezni obvezniki. Pripoveda se da nešterni, štere je na posel donesla politička kalna ili pak koaliciska voda, sam hodajo na posel jerbo ne znajo kaj bi delali. Istina je jedna, plača je velika i na vreme, očem reči, vsaki mesec, pak je nišči ne bedasti kaj bode se dal fkrej od toga kruha brez motike. Dok sam to zazvedil, nebrem več par noči spati i furt si gruntam kak bi se, itak, i ja zrival delat vu tu fabriko? Što zna, kapo ne nosim, pak bode mi mortik nekaj spametnoga palo na pamet.

Vidla žaba kak kojo mečejo potkove, pak je i ona zdigla nogo. Tak so bar čakoski gracki večniki rekli, i to oni oporbenjaki šterima je nigdar nikaj ne praf, da je Štef Kovačov, čakoski gradonačelnik del na dnevni red osnivanje Zaklade za pomoč nadarenaj đakaj, študentaj, študenticaj i mladim ljudima. Najme kaj, gospon Štef je ne štel biti hujši od naše županije i župana, šteri imajo svojo zaklado "Katruža" prek štere pomažejo betežnim Međimurcima kaj dojdo do preveč dragoga, a potrebnoga, za zdraviče i dugo živleje, lekeca. A znate kak je to na grackomo večo gde gradonačelnik, očem reči, esdepe i jegova družina, imajo dosti roki kaj morejo vse zglasti kaj jim padne na pamet. I ja sam za to kaj se pomore spametnoj čakoskoj deci kaj pokažejo kaj znajo, ali tak kak je zafremana tua Zaklada dr Iveka Novaka teško kaj bi mogla onak delati kak je to spalnerano. Najme kaj, Zaklada bode pomagala vsim mladima, šteri so ne stareši od 35 let, a spametneši so od običnih smrtnikov, očem reči, nadareni so ili kak bi sosed Pišta rekel, imajo nekaj malo vejč soli v glavi nek drugi. Ak sam vam ja to dobro razmel nadareni morejo biti zidari, pigeri, tesari, keramičari, strujači, vodači, limari, đaki, študenti, športaši, ogjogasci, bandisti, tamburaši, partijci, pevači, tanceri, vinogradari, vočari, ribiči, lovci, kompjuteraši i kaj nam dale nabrajal i vsi se morejo javiti gradonačelniko ak bodo morali iti nekam kaj vsima drugima pokažejo vse kaj znajo. Mortik i čakoski klošari med sobom imajo nešternoga šteri je nadareni za svoj posel od šteroga več na leta živi, a kakši so oni več je, brzčas, ga bodo poslali  z moljbom nek ide štečit pred gradonačelnikova vrata, očem reči, Zaklado. Jako sam najgerek kak bode Štef došel na kraj z vsim tim spametnim i nadarenim Čakovčankama i Čakovčancima, šteri od ovoga tjedna morejo računati na gracke peneze, šteri jiv čakajo v Ivekovoj zakladi. A nesam vam rekel da gradonačelnik sam drži cugle vlasti vu zakladi i sedi na kasi jerbo je on upravitelj, a i sam zbira Upravni odbor. Nekak si gruntam da bodo več v pondelek donesli moljbe za peneze nadareni čakoski labodoritaši. Kaj reči? Štef si je sam zakuhal, očem reči, skuhal to kašo, oliti, zaklado, pak jo bode sam i na "švecki stol" donesel.

Ne znati kaj bodemo mi stvorili z našom decom. Bil sam vam v soboto na čakoskomo pijaco i došel je pajdaš (čakoski gracki večnik na vlasti) z vnukom. Za jedno roko je držal vnuka, a v drugoj je mel cekera i ceduljico, štero mo je jegovo bolša polovica, a vnukova baka, v roko fteknula. Furt se spominal z vnukom i najempot ga je zapital: Štefek, što nam davle mleko? Štefek je, kak iz topa, otpovedal: Deda, kaj ne vidiš, pak mlekomat. Kak so tua mala deca spametna i nadarena, vse znajo!

Kak zgledi, posle prvoga čitanja presude Iveko Sanaderovomo za lov v mutnomo u slučajo Fimi Media, Ivek več ne bode dugo sam v rešto jerbo so jegovi negdašji stranački pajdaši, šteri so zobačili peneze i nosili jiv Iveko (tak so bar rekli na sodo) so na pravomo poto kaj i oni dojdo k njemo i tak mo prekratijo duge remetinečke dneve.

Naša Čakovčanka, Tamara Laptoš, štera je več par let gastarbajterica v Uskoko, je na pravomo poto kaj postane šefica, očem reči, ravnateljica (to se bole štacunjski čuje) Uskoka. Vsi se još, kak da je bilo denes, zmislimo kak je , pred tri leti bila zebrana za nejbolšo tužibabo na celomo sveto. Neje to makar kaj, malo je takših na sveto, a sam ona v Lepoj našoj, Tamara zna vse, ak ne još vejč, kak je znal jeni dofčerašnji šef Dinko Cvitan, a moremo reči, i to z rokom na srco, da je čuda lepša od svojega šefa. Nekak je čuda lepše, bar nam moškima, da nas naganja lepa žena nek bilo kak spameten i nadareni moški. Držim fige za Tamaro, red je da i nešči z Međimorja jempot ispliva na nejvišešo štengo.

Ostali bodemo brez Porezne uprave. Ne sam kaj bodo z našaj poreznikaj gospodarili oni vu Varaždino nek bodo zaprli i Porezno upravo v Priloko. Vse sam kaj se tobož nekaj zašpara. A mi v Međimorjo imamo nejmeje poreznjakov na državnomo platnomo spisko od vsih vu Lepoj našoj. Priločka porezna uprav se pakera v ropotarnico povjesti, a Prilok je po gospodarstvenikaj jakši od Čakovca To nesmem na glas reči jerbo nam bodo i čakosko zaprli. Pajdaš i priločanec Pišta je rekel: Bilo je lepo kaj smo ne morali za vse v Čakovec hodati, dok je trajalo. I strosil je fraklec žganice vu več privčeni, ali navek ženi požerak. A vse ono drugo kaj je posle rekel je ne za of tenki novinski paper. Ne bi zdržal.

ZADNJA VEST: Predi nek sam završil z premišlavanjem zazvedil sam da je, ipak, stigla prva ponuda za BMW. Došla je z Siska od Marine Lovrič Merzel. Nekak jo čistam razmem, ak so joj Sisčani ne dali kaj si kupi novoga Audija unda je malo stareši i čuda faleši i to županov) BMW kaj si ona popuni svojo štalo. Mela bode pravoga auta, a ne bode preveč potrošila. Na vse zadje još vu zadnjemo redo z malaj slovaj je napisano nek se račun pošle na Hrvaške šume, a to pak županico unda ne bode nikaj koštalo. Vuk sit i birke na brojo!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=26175:vuk-sit-i-birke-na-brojo&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=26175:vuk-sit-i-birke-na-brojo&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine965i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine965i)               
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/965/mnovine965i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/965/mnovine965i.pdf)                     

Citat:
Kak se v Međimurju veli BMW?
Je-bem-ve.

Žiga u Lisinskom – Kartruže, 02:59

Žiga u Lisinskom - Kartruže (http://www.youtube.com/watch?v=4XYVlKrhIqs#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 03, 2014, 09:24:05 poslijepodne
Gobac, gobec, gubec, Gubec

2014-04-03

Vu vreme dok je na HTV1, v emisije  „Večer(ka) na 8. katu“, gostuval Davor Gobac, krugoval (delal, radio) GLAS HRVATSKE tal svega prostora vustupil je slikarice i kajkavske spisatelice i recitatorice Rajke Poljak, tere ja tum prigodum prečitala svu pesmu „Gobec“.
Kajti nam Rajkin „Gobec“ ne na raspolagajnu, vevo je nejni kajkavski pisani prozni, (p)rožni puPoljak, v teromu se spomijne gubec:

Vladek je poručil Tortelini al pomodoro e basilico, a mene je zavela Torta al prsuto e mozzarela. Ta torta ni slatka, to je kakti najpoznateša verst kruha vu Umbrie. Zgledi kak male depše teste za picu, i uglavnem je fine. Vladeku je šjora od Giardina pervomu donesla negovo sledovanje. Drugač se tuoga nemre nazvati. Sledovanje. Sledovanje je bile vu originalnemu viniluplastike, kak je gedek vu tvornice Via Col Gusto  - zameržlene. Časna reč če lažem, naj strela boža vu me pukne. Čelavi gazda – kuhar je smeknul z sledovanja poklopec, zgrel, prikeljil te na plastični tenerek kak za ukras, uz te plastična vilica pak tebi Vladek dragi bon apetit. Vladek je po pervi putek ostal bez reči. Ne mogel veruvati očiem, ne same svojem, neg ni mojem. Ja sem same ziehala kak riba na suhem, pak sem zela mobitela i sledovanje fotografierala. Jerbo sem mam pomislilja da tega nekomu poviedam, ne bi mi veruval. Jerbo ni ja niesem veruvala vlastitem očmi. Onda me zgrabila kanžđa čeljična praf za serčeke daj sem se zmisljila da moje sledovajne tek trieba dojti. Štiela sem pobeči. Vladek mi nie dal. Muljec, hrabre je pervoga tortelina porinul vu gubec. Gledal me revne vu uoči i rekel kak nije loše. Gdaj on tega meni za neke moje jele veli, ja sem sigurna da nič ne vela. Gledel me ravne i dalše vu uoči i žvakal i žvakal... Vu tem tega došle je i moje sleduvanje... Tuorta.

Zvir/obširneše:
DNEVNIK Z ITALIJE - sedmi tal
http://poljak.jimdo.com/2013/10/25/dnevnik-z-italije-sedmi-dio/ (http://poljak.jimdo.com/2013/10/25/dnevnik-z-italije-sedmi-dio/)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

….Rajka cajka z Podravine
Mladen Medak Gaga i Kvartet Gubec uz TO HRT a Klapska cajka z Podravine, 04:13

Mladen Medak Gaga i Kvartet Gubec uz TO HRT a Klapska cajka z Podravine (http://www.youtube.com/watch?v=rzJ8pS516R8#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 10, 2014, 08:17:36 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3611, 18.03. 2014.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Nieje lehke biti sudec
 
Kaj je pravica zapraf? Si misliju da znaju, a saki vidi same svoju pravicu i na se kaj mu ne odgovarja kriči da je nepravda. I na kaj se onda osloniti? Na znanje? Na zakone? Na moral? Na istinu? Na Bibliju? Ili se deti na kup i s tega zvleči nekaj svojega? I oni šteri su se školali da bi pravedne sudili nemreju siem pogoditi pa jim presude moraju spreispitati još važnejši. Zate su i stručnjaki na mukami.

Na ove premišljanje natirala me ovolietna Godišnja skupščina Varaždinskega književnega društva, održana 8.ožujka (na svetski Dan žena pak su zate se ženske dobile po jen jaglac).

Precednik N Slukić, tajnik T.Orak i precednica NO – a N. Bogojević, podnesli su godišnja izvešča. Nabrojene je se kaj je VKD ostvarile v 2013. letu i kulike knjig su njegvi člani napisali i vundali. Onda se raspravljale o izvešču. Jeni  misliju da se sme računati same one gdi je pisale da sudeluje i VKD, a kaj njegvi člani dielaju bez toga natpisa se ne računa.Večina se s tiem slaže. Bile je rečene i da se za se treba znati jer člani VKD-a niesu same “nosači velikih klobukov” i boemi nek se bave i drugemi, pa i znanstvenemi posli. Rečene je i da VKD nema svoje prostorije, da je f Trakoščanske 24 same gost, ali da  mu miesna zajednica i te meste hoče fskratiti.

Gradski političari se baš ne zanimaju za Društve, pa ni za njegve potrebe za prostorom. Morti misliju da je postojanje književnega društva same trošek i da ga Varaždinu ne treba. VKD-u su kakti dali rodnu hižu V.Jagića, štera je same skladišče smetja. Za obnovu, veliju, nie penez. Izvešče o poslovanju s penezi je dočakane s pljeskom za T. Oraka jer se štima na dlaku. To je prinas rietkest. Znači, poštenjakov ipak ima. Drugač, kak zgledi, na posle s penezi nieki vrag  privlieče same one z dugi persti šteri se berze openeze po one: Moja ruka, tvuoj žep!

No, izvešča su prihvačena pa i plan ovelietnega delovanja. Primljene su i nuove članice Društva; Iva Tkalec, Ljubica Marošević Ribić i Lidija Deduš, najavljena je i proslava 20. oblietnice postojanja Društva. Ali ne znači da nie bile kritike. Tak se M.Varga, inače najpopularejši hrvatski pesnik haikua v Japanu, obrušil se na Ocenjivački sud lanjskih “Senja i meteorov”. On misli da je nagradu trebala dobiti jena, po njegvi proceni, čist druga pesma. Za svoje mišljenje je dobil sedem e-mailov potpore ( a nieje bil član Suda) a ni jeden član Suda nie dobil nijeden e-mail ni potpore ni protesta.Vište zakaj sem tulike premišljala o pravde. Nieje lehke biti sudec. Furt se najde i nad popom pop.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/nieje-lehke-biti-sudec.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/nieje-lehke-biti-sudec.html)
i(l) str. 43 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3611.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3611.pdf) 
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Sudec za prav(icu)?
kušni me za prav, 02:39
(kušni me kaj cipele mi se zuju..)

kušni me za prav (http://www.youtube.com/watch?v=KktNhf2pbLY#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 10, 2014, 08:18:48 poslijepodne
Međimurske novine, br. 966, 21.03.2014.
e-vundano 26.03.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Zakaj nas nišči nikaj ne pita???!

Točno 95 let je minulo od kak se je Međimorje, očem reči, od kak so naši prajapice i pramamice ftrgli lanaca z šterim so jiv zvezali Mađari za sebe i prepojili so se Lepoj našoj.
Kak se nam vse (to) kaže, cugle naše međimorske vlasti, i ne sam naše, bodo vu Varaždino i unda bodemo meli ono protiv čega smo se borili od stoletja sedmog, a to je kaj nam bode Zagorec glavni, očem reči, poverenik za Međimorje. Ak smo se znali pred 95 let brigati za sebe unda znamo i ve da smo čuda spametneši. Jedino me to gvinta i zbogradi toga mi moj črvek neda spati: Zakaj nas nišči nikaj ne pita??!!



Kakša je razlika između 1919. i 2014. leta. Ne bodete veruvali, ali točno 95 let. Točno tuliko let je minulo od kak se je Međimorje, očem reči, od kak so naši prajapice i pramamice ftrgli lanaca z šterim so jiv zvezali Mađari za sebe i prepojili so se Lepoj našoj.  Bil je to veliki svetek za vse Međimorce kaj so, posle hajdig let, znova došli dimo gde so več bili naši brati po krvi, Hrvati, a vsi skupa smo se, onak prek noči, našli vu novo zafremanoj državi Srbov, Hrvatov i Slovencov. Mam po tem smo dobili i poverenika za naš falaček zemle međimorske, očem reči, za nejlepši cvetnjak na sveto med dvemi vodami. Bil je to Ivek Novakov, međimorec z Macinca, šteri je delal i živel kak gastarbajter v Čakovco, kak je to vsima poznato vu našemo krajo. Isto tak vsi znamo da je država SHS bila kraljevina, štera je ne poznala demokracijo vu kakšoj mi denes živimo. A denes vam je to čistam nekak drugač! Mi vsi živimo v demokraciji, a drugi nam kapo krojijo. I ne sam kapo, jerbo so nam kola genula doli z brega. Nejpredi smo se borili za Lejpo našo protiv naših sosedov z Istoka, šteri so jo šteli za sebe. Dok smo jo izborili jeden čas je bila naša, a unda smo jo poslali v Evropo za sneho. Neje dugo trelo čakati, a na svetlo dneva je došla nova evropska regionalizacija, očem reči, Lejpo našo so počeli falatati na čistam druge falate kak so to do ve bile županije. No, političari velijo, pak i naši Međimorci, da bodo županije ostale sam bodo bole kak bistrički bokci i dok bodo nekaj šteli morali bodo iti štečit peneze na vse strane, kak po Briselo, tak i po Zagrebo, ak bode kaj hasnilo. A denes vam je to čistam drugač. Još navek imamo župana šteri još navek ima i bukso, a ne znati kak bode to dugo trajalo i kak to bude unda dok tua demokracija, štero nam Evropa prodavle, bode zela maha. Kak se nam vse to kaže, cugle naše međimorske vlasti, i ne sam naše, bodo vu Varaždino i unda bodemo meli ono protiv čega smo se borili od stoletja sedmog, a to je kaj nam bode Zagorec glavni, očem reči, poverenik za Međimorje. Ak smo se znali pred 95 let brigati za sebe unda znamo i ve da smo čuda spametneši. Jedino me to gvinta i zbogradi toga mi moj črvek neda spati: Zakaj nas nišči nikaj ne pita??!!

Vsi znamo da so nas hadezeovci hajdig zadužili, ali isto tak znamo da so Zoki i Slavek ne mali Iveki i da so i oni hajdig podebljali duga, tak da nišči ne zna da bodemo, itak, došli na zeleno kito. Mogli bi reči da smo dužni kak Grčka. Nekaj si gruntam da so naši ministri vsi od reda spametni i vsi jako čuda znajo. No, tak bar prepovedajo. I zato si furt gruntam kak je nikomo ne palo na pamet kaj bi naše duge kandideral prema Evropskaj fondaj. Malo, malo, pak čujem kak smo ne pozobačili vse peneze štere nam je mama EU preprajla i brzčas bi bilo nejbole za vse da mi te peneze zememo i denemo tua gde smo dužni. Pak je minister Slavek pravi maher za predstečajne nagodbe, kaj maher, on je jiv japa jerbo jiv je on i zmislil, pak bi mogel v Briselo prodati to svojo inovacijo. Kuliko sam mel za čuti to je još nišči v sveto ne zmislil predi Slaveka. To je bormeš niti Grkljanaj ne palo na pamet!   

Ne znati zakaj se svadijo hadezeovci i esdepeovci v čakoskoj varoši. Ili pak je to čistam vredo jerbo so jeni na vlasti, a ovi drugi jif šinfajo i očejo v red dotirati. Vsi mi znamo da dok se politčari prepucavlejo da je istina navek na sredini, očem reči, negdi izmeđo. Kak i navek vu živlejo. Hadezeovci šinfajo gracke oce kaj se nikaj ne dela, a gradonačelnik Štef je ne mogel zmagaditi, a kaj se ne bi pofalil. Nejpredi se pofalil z anglomeracijom Čakovca i kanalizacijom Novoga sela na Dravi, a to jim je vse prepravil negdašji direktor međimorskoga vodovoda Jožek (moj imejak) Zorčec šteroga so zmenili jerbo je hadezeovec. A kaj se dotikavle ovih poslof još so ne zapičili niti prvo lopato. No, nekaj drugo me gvinta i gruntam si gde se zgubilo oporabilište Totovec, posel vreden prek 30 milijonov kuni, štera je več na čekanjo duže od leto dni, a ve najempot se  gradonačelnik Štef več žnjom niti ne fali. Neso mi tu vse birke na brojo jerbo vsi znamo da je direktor državnoga Fonda za čisti zrak, gospon Miler, prijatel od našega Štefa. Brzčas je te posel pobegel gradonačelniko ili pak ga je dal svojemo zamjeniko. Pak to mora iti, jerbo što bo si pomagal, ak si nebodo partiski pajdaši i prijateli?

Na vse zadje smo ipak zazvedili kuliko Čakovčance koštajo gracki oci. To so ne mali penezi, kak veli gradonačelnik Štef, nek so to prekpreveč veliki penezi. Vsi tri koštajo porezne obveznike nekaj meje od sedemdeset jezer. I to mesečno. Kuliko i kaj, itak, tre delati za te peneze? Jako bi bil vesel kaj bi se to i vidlo kaj se dela! Ak sem ja to dobro prečital, pak gradonačelnik ima vekšo plačo od župana, a kuliko znamo, ipak, je Županija vekša, i to ne jempot, od Grada.

Ma, nek politika ide vi več znate kam, a mi pak idemo malo v Železno Goro k pajdašo Lojzo Tomšičo na vrhunski i zlatni savinjon. Morem vam reči da nam je navek bilo lepo v Lojzovoj pelnici sam je malo teško vum dojti, ak nemaš zimske gume, dok sprobaš vse te finote štere tak lepo tečejo i krepijo dušo i telo. Kaj mi drugo preostaja nek kaj čestitam Lojzo i pofalim ga za jegova vina, a posebno savinjon. Ak je on uspel med Dalmošaj dobiti zlatno kolajno onda je to duplik vredno jerbo Dalmoši teška srca nekomo priznajo da je bolši od jiv. No, ak mortik nekomo med vami ne paše savinjon, sam vi genite prema Železnoj Gori jerbo v Lojzovoj pelnici bo se, brzčas, našlo nekaj kaj paše vašemo požeroko i želoco. Savinjon ima i brata crnca, očem reči, Lojz ima i črno vino, a za žene žutoga muškatlina. Tre sam dojti i sprobati. Nišči nau žejen, a niti lačen.

V sredo, of tjeden,smo preslavili godovno svetoga Jožeka, a to je prinas v Lepoj našoj i Den moškarcov. Morem vam reči da se je nišči ne zmislil na naš moški den, a ja sam za Den ženi dosti globoko porinul roko v žep. I parpot sam spomenol, onak pre gemišteco posle obeda, ali nikaj se je ne prijelo. Nekak si gruntam da se nebrejo vse investicije vrnuti črez kratko vreme. Nejsam vupal biti preglasen jerbo sam, pred tri mesece, pozabil na on den da smo jeden drugomo kajkaj toga obečali i porinuli rinčice na prste. No, pak smo ljudi i bodemo se nekak dospomenuli.

Međimorski labodoritaši vu Tretjoj hrvaškoj ligi so alfa i omega lige, očem reči, početak i kraj. Najme kaj, mi Međimorci imamo v ligi sedem klubov, labodoritaši Međimorja so na čelo kolone, a čakoski labodoritaši so čistam na krajo i pazijo kaj ne bi što opal vum. Morem vam reči da se vsi naši klubi držijo bole doli, skupa z Čakovcom (kaj ga nej bilo strah) i oni so pravi fondoš te lige, tak da se tua liga nikak nebre vruhnuti. Tak ne bi zišlo da so se i dospomenuli. Nebrem veruvati da mi v Međimorjo imamo tak malo dobrih labodoritašov kaj vsi igrajo v Međimorjo. A falimo se da nam je labodoritanje v krvi??!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=26374:zakaj-nas-nii-nikaj-ne-pita&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=26374:zakaj-nas-nii-nikaj-ne-pita&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine966i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine966i)               
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/966/mnovine966i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/966/mnovine966i.pdf)         

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

Ansambel Bratov Avbreht - Volim Jožeka, 03:32
Festival oberkrainer glazbe Lobor 2013 www.loborfest.com (http://www.loborfest.com) 

Ansambel Bratov Avbreht - Volim Jožeka (http://www.youtube.com/watch?v=-Zgmoa96e-A#)           
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 10, 2014, 08:22:25 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3612, 25.03. 2014.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Kie je razrajtal naš racvieli vert?

 
     Pretekloga tedna sem odišla f naše Kazališče pogledati predstavu “Višnjik”.
Diela se o jenem preliepem višnjiku z ljetnikofcem. Njegvi su plemeniti vlasniki v njemu vživali, prezirali peneze i same se zaduživali. Je, i filozofierali su kak bi trebale delati.
     Sličnest z denešnjicom prinas lehko je prepoznati. Višnjik bu vas mam podsetil na Liepu, se več dužnu, se menj Našu. Vu nje gospodari “elita” štera ne zna kaj i kak treba delati. Se rasprodavlje zadužuje se, a tajkuni kupujeju za male peneze.

 

Pretekloga tedna sem odišla f naše Kazališče pogledati predstavu “Višnjik” (v originalu Višnjev, sad, točne kak se i negda prinas govorile). Prie par liet sem za “Višnjik”, kak i za druge velike Čehovljeve drame, pisala upute za čitanje lektire pa dobre poznam tekst. Predstava je nie one kaj sem očekivala, kaj ne znači da nie dobra. Vidi mi se da je na miesti i preveč modernizierana. More biti da ja to krive razmem.

Diela se o jenem preliepem višnjiku z ljetnikofcem. Njegvi su plemeniti vlasniki v njemu vživali, prezirali peneze i same se zaduživali. Je, i filozofierali su kak bi trebale delati. Niesu ni šteli ni znali kaj i kak delati niti su mislili kaj bu gda penez več nebu. Vlasnica višnjika je živela, zabavljala se f Parizu i rajtala peneze šteri su dohajali z Rusije. I si oko nje su se same zabavljali. Tu je bil i jeden seljak, novi bogataš šteri se oko višnjika omuhaval kak maček oko vruče kaše i predlagal nekakva rešenja za štera gospa Ranjevska ni štela ni čuti. Na kraju je došla ovrha. Višnjik je kupil nuovi bogataš, šteroga je elita deržala za prostaka. Vžival je kaj je kupil imanje na šterom su njegvi dedi bili kmeti. Negdašnji gospodari su morali spakierati kofere i oditi. A zakaj je uprav ta drama uprizorena?

Sličnest z denešnjicom prinas lehko je prepoznati. Višnjik bu vas mam podsetil na Liepu, se več dužnu, se menj Našu. Vu nje gospodari “elita” štera ne zna kaj i kak treba delati. Se rasprodavlje zadužuje se, a tajkuni kupujeju za male peneze. Bar da bi si oni znali kak delati, a nie same slagati milijune, imati aute, vikendice, stane, jahte… Je li nedavne osujeni bivši precednik naša inačica Ranjevske? A kulike je takvih još? Kie i kakvu budućnest predviđa nam? Kie je rasprodal naš rascvieli višnjik? Kie od tega ima koristi? Kie je tuo rajtal naše peneze po svietu od Verone (na operi) do Novega Zelanda (na samoanskem tanc-ritualu), od Kube do Mongolije… Njieve je cvieče, malih ljudi smeče!

Poglečte same kak se naši “demokratski” političari igraju z smetjem: Zakaj nej profitierali “naši”, a nie “njihovi”? Kaj nie i nam Varaždincem pitanje smetja dogorelo do noktov? Hoče se pokazati ča je politička muoč jakša pa kulike košta da košta! Ionak “igrači” ne plačaju z svojega žepa (šteromu si sami odrede koliki je). Oni same zaračunaju, a mi plačame kak god da su nam žepi plitki. Kaj morti onie s plačom od 20 tisučakov more razmeti kak je živeti oniem ki v znoju lica svoga zarađuju kruh svoj? Se kie brine za naš rasvieli vert šteri se ruši?


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/kie-je-razrajtal-nas-racvieli-vert.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/kie-je-razrajtal-nas-racvieli-vert.html)
i(l) str. 35 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3612.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3612.pdf)   
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Višni(k) nam Bog je do...

Citat:
Himna Slobodi - A Hymn to Liberty, 03:44
Ivek Gunduličov / Jakopek Gotovec
https://www.youtube.com/watch?v=0FkJ9iZvH54 (https://www.youtube.com/watch?v=0FkJ9iZvH54)

Višnja Korbar - Kak vragu na rep stati (Krapina 2010) Popevke zanavek HQ, 03:42

Višnja Korbar - Kak vragu na rep stati (Krapina 2010) Popevke zanavek HQ (http://www.youtube.com/watch?v=q6MyO4K10HU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 10, 2014, 08:24:12 poslijepodne
Međimurske novine, br. 967, 28.03.2014.
e-vundano 31.03.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Što je itak te predstečajne nagodbe zmislil???!!

Znam, ženi sam ostal hajdi toga dužen i kak se to zazvedilo, očem reči, zišlo je na svetlo dneva, moral sam pokrenuti predstečajno nagodbo. Ženi je to ne bilo praf, nešči joj je negdi rekel da  tak nigdar nebo dobila vse ono kaj sam joj dužen, pak smo se počeli i sfaditi. Nejpredi smo se sam sfadili, a unda smo počeli i kričati tak da se je med nas zmešala i punica. Morete si misliti kak čovek zide dok je v manjini, a tak sam vam i ja zišel i odišel po riti k meši jerbo je punica pozvala sosedo Bariko za predstečajnoga upravitelja. Ne da sam si z sosedom ne preveč zdobra nek sam tam dužen čuda več nek doma. I unda neš klel onoga vraga šteri je te nagodbe zmislil?


Kaj itak dela šefica i jeni težaki v međimorskom ŽUC-o i je li jif opče treba? To se pitajo čakoski gracki oci (i nešterni večniki), točneše rečeno, čakoski gracki načelnik. Kuliko se vam ja razmem v politiko, meni je šefica ŽUC-a, gospa Ljerka, čuda lepša od našega međimorskoga župana, a i od čakoskoga grackoga načelnika i ne verjem da je jeni posel kaj bode sam delila peneze štere nazobači za popravljanje međimorskih cesti. Ak bi z državne kase vsaki grad ili pak opčina dobila svoj falaček kolača za krpanje lukji po cestama, što bi hodal vu beli Zagreb grad, vu Hrvaške ceste ili pak k ministro pre šteromo dela i naš Veselin Biševac, štečit peneze šteri tam čakajo za one projektline za štere mi v Međimorjo nemamo dosti penez. Nešči mora! A za to vam je naša Ljerka pravi maher, a to bi načelniki, a posebno čakoski gradonačelnik moral znati kuliko je penez Ljerka dovlekla z Hrvaške cestarske kase, pak bi unda drugač govoril i malo lepše se spomjinal.

A kaj se nadvožnjaka dotikavle, jega nam je obečal poprajti gospon Biševac, dok smo ga v Zagreb pošiljali, unda ga je negdašji gradonačelnik kandideral (tak je bar rekel) prema evropskaj penezaj, a na vse zadje je minister Hajdaš Dončič obečal čakoskomo gradonačelniko Štefo da ga on bode v red dotiral skup z Hrvaškaj cestaj. Kuliko vidimo od obečanoga je nikaj ne napravleno, a naš nadvožnjak je vse stareši i vse bole pogjeni, kak stari japica, a ve se počel krhati, a i noge so ga pomalem počele ostavljati (reuma ili pak išijas). Vsi znamo da je toga nadvožnjaka napravil GeKa 1976. leta, a na noge ga je postavil negdašji čakoski i međimorski GK boss, Danijel Režek i da je on mel bar malo vizionarskoga duha bil bi mam osnoval i zaklado za popravljanje, pak bi mi meli denes z čega to naprajti. Ve vidite, ak se nešterni stvari ne napravijo na vreme unda, z cajtom, dojde do problemof.

Malo malo pak mi na pamet padne naša čakoska bolnica i furt si gruntam kaj bo žnje, očem reči, je li nam jo bo minister ostavil ili pak bode odišla za sneho vu Varaždin, kak i vse drugo kaj vredi, kak i vse drugo kaj smo črez leta sami naprajli, a ve nam jemlejo kak da nam je to z neba palo. Kaj se bolnice dotikavle vsi znamo gda je naša bolnica jedna od bolših, ak ne i nejbolša v Lepoj našoj, doktor Miro Horvat, naš denešji ravnatelj bolnice i sanaciski upravitelj je kajkaj dobroga i spametnoga zmislil, a pitam se pitam je li nam to bode dosti kaj bodo i dale naši betežniki v našoj bolnici, a zdraviče jim bodo popravlali i v zmočena tela lekece vlevali naši doktori ili pak bodemo morali vse to hodat iskat prek Drave vu Varaždin. V zadji cajt sem zazvedil da bode najbrž naša bolnica ostala sam bode na potni lesi pisalo: Regionalna bolnica Varaždin, pogon Čakovec.

Nebremo reči da nas naši, očem reči, Milanovičovi ministri ne hodajo glet. Dojdejo glet kak nas i tak i naše malo Međimorje. Je dojdo i vsakipot nekaj odvlečejo prek Drave vu Varaždin. Haenesovi ministri dohajajo v Županijo, a esdepeovi v grad Čakovec. Vsaki ide k svojima. Haenesovi bar nekaj donesejo, napravijo ili pak obečajo, a esdepeovi (bar za ve) dohajajo v soboto ili pak nedelo i skrivlejo se kaj jiv nišči ne vidi, a naši političari nikaj ne pitajo. Ali bil bi red da dok več dojdejo da nekaj naštečimo, a ne kaj jif lepo dočakamo i na obed otpelamo (kak nam to nalažejo šege naših japeki i mamici). Neje ruon Lejpa naša tak bogečka kaj ne bi mogla (od te bokčije) i nam Međimorcaj nekaj dati. Ak se more drugdi trošiti more se i prinas.

Verjem da ste primetili kak so ve vekši broji na štere plačate parking placa v grado Čakovco otkak je Ivek Perhočov došel nazaj v Čakom.  Najme kaj, do ve so to bili sam štiri broji, a ve je napre dopisani još brojček 70, tak jif ga ve šest. Kogagut sam pital kaj bi to moglo biti, nišči je ne znal, a unda so mi rekli čakoski gracki klošari šteri se vsaki den shajajo pre gracki vuri i šteri znajo vse kaj se v Čakovco pripeti, ak ne i vejč. Rekli so mi da je te broj 70 Ivekova kilaža i da so to ovi v Briselo zapovedali kaj se to napiše na tabljo kaj se bode znalo v šteroj varoši je auto bil sparkerani. Ak oni velijo unda, najbrž  tak i mora biti!

Jako sam najgerek kaj bode z našaj čakoskaj labodoritašaj. Kud idejo tud nas sramotijo. Kakša je to uprava, kakši so to treneri, kakši so to labodoritaši šteri se nebrejo ziti niti na utakmici? Tu bi trelo nekaj naprajti. Ak nosijo gracko ime unda bi gracki oci tomo trebali stajti na kraj kaj se ne bi tua sramota i dale širila. Ak ga jif ne dosti nek prestanejo igrati i nek vgasnejo kluba, jerbo ak nekaj nejde nejde. Tak smo i mi moški, dok nekaj nebremo unda to i ženama priznamo. Toj sramoti se mora stati na rep.

Protuletje se otpira, kak veli naša negdšja, ali lepa međimorska popevka. Vse je lepo i dobro, vse se budi, cvetje i sadovje se počelo gibati, vse me to veseli i srco mojemo neda mira, a nejveseleši sam jerbo nam bodo čeki za plin čuda, čuda menši.

Znam, ženi sam ostal hajdi toga dužen i kak se to zazvedilo, očem reči, zišlo je na svetlo dneva, moral sam pokrenuti predstečajno nagodbo. Ženi je to ne bilo praf, nešči joj je negdi rekel da  tak nigdar nebo dobila vse ono kaj sam joj dužen, pak smo se počeli i sfaditi. Nejpredi smo se sam sfadili, a unda smo počeli i kričati tak da se je med nas zmešala i punica. Morete si misliti kak čovek zide dok je v manjini, a tak sam vam i ja zišel i odišel po riti k meši jerbo je punica pozvala sosedo Bariko za predstečajnoga upravitelja. Ne da sam si z sosedom ne preveč zdobra nek sam tam dužen čuda več nek doma. I unda neš klel onoga vraga šteri je te nagodbe zmislil?


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=26465:to-je-itak-te-predsteajne-nagodbe-zmislil&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=26465:to-je-itak-te-predsteajne-nagodbe-zmislil&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine967i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine967i)                 
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/967/mnovine967i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/967/mnovine967i.pdf)           

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

Zagreb Jazz Portrait (Live - 5. 12. 2013.) - Protuletje se otpira (Spring Time) Trad., arr. M. Igrec, 07:15

Zagreb Jazz Portrait (Live - 5. 12. 2013.) - Protuletje se otpira (Spring Time) Trad., arr. M. Igrec (http://www.youtube.com/watch?v=dgeyzTniY5A#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 10, 2014, 08:26:21 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3613, 01.04.2014.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Ni VKD nije prorok vu svem „selu“

21. ožujka ovega 2014. leta Varaždinske književne društve (VKD) slavile je 20 liet postojanja.
Moreme i smeme zaključiti da niesme baš nevažni i da nekaj doprinosime varaždinski kulturi. Ali se zmislime i na staru, na kajkafščinu spreobernutu arapsku poslovicu, da nišče ni prorok vu svem selu pa tak (za naše vladajuče) ni VKD v gradu Varaždinu.



F petek 21. ožujka ovega 2014. leta Varaždinske književne društve (perve takve vu varaždinske kulturne povesti) slavile je 20 liet postojanja. V Gradske knjižnice “Metel Ožegović” skupil se liepi broj publike. Uvodnu rieč dal je njen ravnatelj, gosp. Mario Šoštarić, šteri je liepe govoril o suradnje Društva i Knjižnice i kak priznanje za nju Društvu podaril jenoga srebrnjaka. Saka čast!

S tiem je razveselil članstve tiem več kaj [/b]predstavnikov denešnje “strukture vlasti”, ni gradske ni županijske, nie bile. Na te sme se več naviknuli. Muorame jih razmeti. Zokupljeni su stranačkemi boji; kie je, a kie bu f šteri stranki, a tuo znači kie bu, a kie več nebu sedel na kakvem dobre plačenem stuolcu. [/b]Nemaju časa za svečanest nekakvega društva štere je nie ni političke ni nogometne ni ribolovne. Kaj bi se s tiem zamarali? Ne trebaju nas ni kak glasače. Zate su se fnuogi zmislili na bivšega pročelnika za kulturu i šport Janka Pavetića, šteri je nie propuštal naše svečanesti.

V ime Društva govorili su predsjednik Nenad Slukić i inicijator, osnivač i tajnik VKD-a. Tugomir Orak, a Ružica Marušić-Vasilić napravila je i prikazala filmek o delovanju Društva. Veliki posel! Z njim sme se zmislili na osnivanje Društva, na se njegve predsednike, na pervi Varaždinski književni zbornik (i drugih petnajst) i na “Srebernu cestu”, na natječaj “Senje i meteori”, na natječaj “Katarina Patačić” organizieranu z Maticom hrvatskom i pod pokroviteljstvem Varaždinskih viesti (z negdašnjim direktorom Ernestom Fišerom nagrađivale su zebrane autore), i na pesničko-ekološki recital “Ivanščica diše za cieli sviet”, i na Glazbeno-pesničke večeri f Kavani, i na pune predstavljanj knjig v Gradske knjižnice, Glazbene škole i Kazališču.

Zmislili sme se i fnuegi književni večeri, suradnje s školami z drugimi književni natječaji i društvi, pa i međunarodni (z Makedonci i Slovenci), na naše počasne člane, sveučilišne profesore i akademike i na one šteri su več odišli “k Haleru”. Njim f počast čitali sme njieve popiefke. S zahvalnostju sme se zmislili i na medije; Varaždinske viesti i Varaždinsku televiziju i njene reportaže z naši svečanosti, na Radio Varaždin, Radio Kaj (i mi njegujeme kajkafščinu) i se druge šteri su pratili naše delovanje.

Moreme i smeme zaključiti da niesme baš nevažni i da nekaj doprinosime varaždinski kulturi. Ali se zmislime i na staru, na kajkafščinu spreobernutu arapsku poslovicu, da nišče ni prorok vu svem selu pa tak (za naše vladajuče) ni VKD v gradu Varaždinu.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/ni-vkd-nije-prorok-vu-svem-selu.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/ni-vkd-nije-prorok-vu-svem-selu.html)
i(l) str. 35 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3613.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3613.pdf)   
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)     

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

POPÉVKĚ SEM SLAGAL I RÉČICĚ BRÂL
Popevke sem slagal - Zvonko Težak, 02:27

Popevke sem slagal - Zvonko Težak (http://www.youtube.com/watch?v=hbGeuZiCfK8#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 10, 2014, 08:27:36 poslijepodne
Međimurske novine, br. 968, 04.04.2014.
e-vundano 07.04.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Politika, žene, a na vse zadje i čeki

Isto tak se vseposot pripoveda kak je vse vredo z koalicijama haenesa i esdepea v Grado Čakovco i Županiji i da vse teče kak po lojo, a unda dojdejo gracki komunalni redari i namečejo čeke za krivo parkeranje vsim večnikima županiske skupštine. Tak so si zdobra kaj se prek čeki spominajo. Vsa sreča kaj je rat minul jerbo bi se spominali prek nišana.??!
To vam je isto kak i prinas doma. Najme kaj, žena i ja smo si jako zdobra i to tak kaj si bole nebremo biti sam se več dva tjedne ne spominamo i dok je velika sila ceduljice si pišemo. Prestala mi je kuhati, a ja pak sam se, vtruc, preselil spat v dečjo hižo. I do toga vsega je došlo sam zbogradi toga kaj sam pozabil na godišnjico jene ženidbe. Nebrete veruvati kak je malo dosti za svajo.



Sandra je odišla, Sandra je tu. Tak bi mogli reči posle vsega kaj se je minuloga tjedna pripetilo vu našoj županiji, očem reči, med međimurskaj narodnjakaj. Najme kaj, kak je več parpot rekla, a ve se je pokazala da je mislila onak kak je govorila, zamjenica župana je ostajla svoje pajdaše narodnjake i odišla v slobodne strelce. Bar za jeden kratek čas. Vsi znamo da je, posle raskola vu haeneso, Sandra ostala verna Čačićo, a vsi ostali, skupa s županom Matekom, so ostali na drugoj strani, očem reči, drukajo za svojo šefico Vesno Pusić. Bar za ve. Ne znati kak to bode dugo trajalo jerbo je več zafremana nova stranka, štero bode vodil gospon Čačić čim se vrne z službenoga pota. Sandra je ostajla stranko i stare političke pajdaše, je stranki svojo potprecedničko funkcijo, ali je zato i dale ostala zamjenica župana jerbo to nema komo vrnuti. Biračko telo jo je zebralo i ve mora čakati nove izbore kaj bode znova zazvedila je li je i dale v cukor- piksi biračkoga tela ili pak si je ono štima nekoga drugoga. To vse, do ve, sam razmel sam me furt nekaj drugo gvinta: Je li bode Sandra i dale na vlasti ili bode zamjenica v opoziciji? Najte se nikaj smijati, pak je pred 16 - 17 let prinas v Međimorjo več bila opozicija na vlasti!!

Nebrem vam nikak razmeti te naše političare, malo malo pak čujemo ili pak čitamo da si je Mladen Novak, precednik Županiske skupštine zdobra z županom Matekom, makar med jimi ne cvete nekša velika ljubezen. Isto tak smo, pred par dni, zazvedili kak se vodeči međimorski esdepeovci, Mladen Novak i Štef Kovač, ne svadijo nek so si zdobra makar so bili protivniki na zadjim partiskim izborima. [/b] Šest meseci je minulo od izborov i mi obični smrtniki smo več zazvedili kak je med vodečim partijcima vse vredo, makar se to nebre videti z prostim okom.

Isto tak se vseposot pripoveda kak je vse vredo z koalicijama haenesa i esdepea v Grado Čakovco i Županiji i da vse teče kak po lojo, a unda dojdejo gracki komunalni redari i namečejo čeke za krivo parkeranje vsim večnikima županiske skupštine. Tak so si zdobra kaj se prek čeki spominajo. Vsa sreča kaj je rat minul jerbo bi se spominali prek nišana.??! To vam je isto kak i prinas doma. Najme kaj, žena i ja smo si jako zdobra i to tak kaj si bole nebremo biti sam se več dva tjedne ne spominamo i dok je velika sila ceduljice si pišemo. Prestala mi je kuhati, a ja pak sam se, vtruc, preselil spat v dečjo hižo. I do toga vsega je došlo sam zbogradi toga kaj sam pozabil na godišnjico jene ženidbe. Nebrete veruvati kak je malo dosti za svajo.

Kajkaj toga smo zazvedili o plino, očem reči, o čekima za plin i to za nejkrajši mesec, februar. Plinači so toga meseca restegli od kraja januara do prvih dnevov marcijuša sam kaj bi nas uvjerili da so čeke takši veliki i žmehki morali biti. Neje mi te ček dal mira, pak sam skočil v beli Zagreb grad k profesoro Baltazaro nek mi on proba zračunati i nakup deti te kubike, kilovate i zakaj vejč plačam ak se meje grejem, ali niti jemo je to ne išlo od roke. Morem vam reči da si je lasi skubel, tri kalkulatore je spotral i mobitela, ali neje išlo, tak da je, na vse zadje, strgal i svojo profesorsko diplomo. Zazvedili smo da plinači merijo kuliko vredi plin jempot na mesec i tua mera unda vredi za celi mesec. To vam je isto tak kak da bi policaji nas šofere alkotesterali jempot na mesec, i to bi nam još naprej rekli da to bode, tak kaj bi mi unda bili bez brige celi mesec. Na pamet mi je pala moja soseda Barika, štera je več hajdi dugo v penziji, a vsaki čas bi nekaj štela od mene, a morem vam reči da ima hico sam jempot na mesec, a ostale dneve so ji i noge mrzle. Nebodete veruvali, ali željo ima vsaki drugi den i po tomo i obračuna dela. Zato sam i završil v predstečajnoj nagodbi. Ne znati što bo to vse zmagadil kaj se od nas išče: z jedne strane plin, z druge struja, s tretje  voda štera je pok podražila kak da bi vijagra po njoj tekla i ak to vse uspem preskočiti ili pak zbeči, unda me dočaka soseda Barika. A z sosedaj si navek tre biti zdobra. Nigdar se ne zna da bode vam trebal nešči hrpta paziti.

Poslušam cele dneve te naše velike državne političare, furt se štricajo i jedni na druge skačejo. Ve je of rekel ono, a on drugi ovo, ovi so fkrali čuda vsega, ovi drugi se nikaj ne razmijo v politiko, oni tretji ve kradejo i tak dale i tak dale. Dok vse to poslušam furt mi po glavi rovari črvek i spituvle me: je li je prinas je šteri ispraven političar??! Rečite mi, prosim vas lejpo, kaj mo nek rečem? Dosti ovih kaj so krali je v Remetinco, počeli so pomalem vum iti i prvi potni nalogi za rešt v Lepoglavi, a i prvi računi kaj se fkrađeno vrne. To je vredo, vsaki on šteri je kral je lopov ili tat, kakšo god stranačko majco nosi, i tre nazaj donesti ono kaj je odnesel. Ali kak to more biti da so hadezeovci pokrali milijone, a ve esdepeovci morajo vrnuti milijarde? Pitam vas, a i sebe: gde se zgubila razlika, očem reči, jako sam najgerek što jo je i kam potepel? Mortik je i to odišlo v predstečajno nagodbo ili pak se je nešči z nekim nagodil? Mortik! Što zna!?!

 ZADNJA VEST štero smo čakali duže od mesec dni. V tork vjutro je došla prva ponuda za županov BMW. Makar je župan zgubil več vsako nado, ali osvanul je i jemo srečen den. Kuliko sam mel za čuti, ponudo je dal naš čovek, šteri več hajdi dugo dela v Austrliji kak gastarbajter, a minuli tjeden se dopelal na urlab skupa s Zokijom, precednikom naše vlade.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=26608:politika-ene-a-na-vse-zadje-i-eki&catid=301:joek-radnik&Itemid=575 (http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=26608:politika-ene-a-na-vse-zadje-i-eki&catid=301:joek-radnik&Itemid=575)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine968i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine968i)                 
i(l) str. 56. sim:
http://www.mnovine.hr/images/pdf/968/mnovine968i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/968/mnovine968i.pdf)           

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

Sandra Bagrić & ilirci - Jura i koloratura (Popevke zanavek) Krapina 2012. HQ, 02:39

Sandra Bagrić & ilirci - Jura i koloratura (Popevke zanavek) Krapina 2012. HQ (http://www.youtube.com/watch?v=DgctcAmL0XU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 10, 2014, 08:29:14 poslijepodne
Senzori?
Sen-zori se-znori(li)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Varaždinske vesti, br. 3614, 08.04. 2014.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Sigde moreju zatajiti senzori

Vulične svelte! Bila je pol deveta, liepi i sunčani dien, a električna svetla su gorela. Kaj suncu treba pomoč da bi pervi vuletni dien bil svetleši?
Se ide automatski, ali sigde senzori moreju i zatajiti. Kak onda nebi po liepem i sunčanem dnevu? Zasliepile jih je sunce. Ili vgrađivači senzorov imaju krivotvorene diplome? Ili nemaju senzore za odgovornost?


 
V subotu 29. ožujka (sušca ili gregorščaka) bile je liepe, sunčane i čist vuletnje vrieme. Večer prie tega je na televizije rečene da je tuo pervi dien ovelietnega vuletja pak sem odlučila rane iti v grad; na plac i f štacun. Zapraf mi je glavne bile sprejti se i navživati liepega dneva. Hodajuč po gradu, gruntala sem o čem bi bile najbolje pisati za ovu kolumnu.

O krivotvorenimi diplomami (imaju jih same penežljivi i politički močniki) ili o tem kaj bu z prosvetarskimi plačami? O tem kak su vučiteli plačeni, znam se. Vu te se miešati je zabadav pokle onega kaj je dien prie zjavil minister prosvete, šteri prosvetarsko življenje “ni spoznal ni prepoznal”, a se prosuđuje i o sem odlučuje. Kaj o tem more misliti “obični puk” gda tak misli minister? Da je same lete dni bil f vučitelske kuože, imel bi senzore za tuo kaj su vučiteli osetljivi i za par kuna. Več znam (cieli radni viek, bar deset preživljenih “revolucionarnih”školskih reform) da gda god zaškripi v državnimi financijami, najprie nastružeju prosvetari.

F takvimi premišljanji dojdem v Dučansku vulicu i tu zastanem. Tu mi se presvetlile. Ti bokca, kak mi tuo prie nie opale na pamet? A kaj mi je tuo tak razbistrile misli? Vulične svelte! Bila je pol deveta, liepi i sunčani dien, a električna svetla su gorela. Na šteru stran su mi onda mogle misli pobieči? Išla sem prema placu, prešla priek Korza, kad one, i f Kukuljevičeve goriju svetla. Pa kaj je tuo? Kaj suncu treba pomoč da bi pervi vuletni dien bil svetleši? A f petek se na TV-u govorile o tem kak se špara struja i da f to ime fnogi gradi v svetu, pa i Hrvatske, na jenu vuru buju zgasili sa svetla. I pokazali su kak bu tuo zgledele vu Varaždinu. Buogek moj dragi, pa kaj se denes muora nadoknaditi one kaj je snoči prišparane? Odma mi se razjasnile zakaj mi je ovolietni račun za struju tak zrasel. Kak i ne bi gda ga derže pod svetlem i na topline za šteru i suncu treba električna pomoč. Čitatelji bi morti mogli pomisliti da mi je nie trebale tulike gruntanja, neg nazvati odgovorne za gradsku rasvetu. Jee, kaj god!

V davna duoba, gda sem v svoje zaostale i šparne duše mislila da bi to trebale, i jesem, ali mi je pervi put rečene da tuo nie moja briga, a drugi put (bile je 11 vur), da je to se pod senzori i da oni otčitaju gda je svetle potrebne, a gda nie. Se ide automatski, ali sigde senzori moreju i zatajiti. Kak onda nebi po liepem i sunčanem dnevu? Zasliepile jih je sunce. Ili vgrađivači senzorov imaju krivotvorene diplome? Ili nemaju senzore za odgovornost?


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/ (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/)
i(l) str. 35? sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3614.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3614.pdf)
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)     

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Do bu vužgal kmicu?
Citat:
Don Huan - Ugasi Luč (1982), 03:55
https://www.youtube.com/watch?v=mBng-8XjdNM (https://www.youtube.com/watch?v=mBng-8XjdNM)

Oj, sončece
Ansambl LADO - Lisinski 2012, 02:49
LADO v Lisinskomu, sviben 2012. (Glazba: Oj, sončece - Janja Ivančan)

Ansambl LADO - Lisinski 2012 (http://www.youtube.com/watch?v=ppuGWgrIdjY#ws)
Naslov: Protuletje se otpira, žena me na fitness tira / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 14, 2014, 11:48:03 poslijepodne
e-medjimurje / kolumne

Đuro Pongrac - Jura

LAJAVEC
"KAJKAVŠČINA"

Protuletje se otpira, žena me na fitness tira

Ste fčera čitali gledali one slike na eMeđimurju. Ste vidli kaj ljudi delaju za svoje zdrovje i telo. Ak se jedna direktorica more vrteti oko šipke, stoti na jedni nogi, delati helikoptere, sukati se kak kača, i se to samo radi zdrovja i kondicije, zakaj vi ne bi mogli?

Lefko direktori i menađeri idejo na fitness. Razmem da su im trtice ftrnule od sedenja i možđeni prepuni briga. No jo bi štel videti i nekaj ženskih i muških kaj delajo v direktni proizvodnji. Ili nemajo peneze za fitnes ili se komaj dovlečejo dimo. A domaj treba skuhati za družinu. Pobrigati se za štalu, kotec. Njima ne treba štonga kaj se bojo vrtele ka piškor v loncu. Drugo nemaju cajta za to.



Nemre se reči da je zima rekla zbogom, ali mi se nekak srce narošilo dok sam zgledal, jaglace kraj jorka i picekovo cvetje (tratinčice) po trovi na vrtu. Protuletje je zo me novi štart v novi život. Se betege, nevolje, i druge hude stvori probam ostaviti v megleni, zdeni zimi.

Stojim na lojtri i režem trseka, brajdu, i molim Boga da ne da mraza, kaj su mladice dobro prezimele, i niso pozeble. Ak ne bu mraza i toče moglo bi biti lepe berbe. No nekak mi roke ne posluhneju to kaj im možđeni komandiraju. Pomali dršćeju. Zidem z lojtre a noge mi dršću kak pesu dok sere. Lovim zroka kak riba na suhom.

Pak koja si ve vrožja mater ? Odidem v kuhinju. To zimska hrona bez vitamina, a puna mesa i mosti, jemlje svoje. Žena zgotovlja obeda i veli. - Dobro da si došel, taki idemo jest. - Daj ti meni štamprl vitamina. Nekak nemam snoge. Dršću mi roke i noge, a nemam ni sape. - Nemaš ti kondicije moj Đurek. Celu zimu si sedel za tom tipkovnicom i buhal s prstima po njoj kak stekli.

- Pak sam ne baš stolno sedel za njom. - Ne nisi. Genul si se dok je trebalo na šekret iti ili k pajdošima na belu. Tam ste se šetali do jedne vure fnoći. A dimo ste išli kak harmonikoši.  - Naj se srditi, ali mene se boli da nemrem ni jesti. - Na bo ti nikaj ako šteru kilicu hitiš. Na to nešće pokleplje po vrotima. Žena otpre vrota, a na vrotima pajdoši Kusa i Feri.

- Bok ljudi. Ste obedovali? - Fola Bogu jedni jesu, a drugi niso. Dve vure je rezal brojdu ve tu hmira - odbrusi im moja ženica. - Marica naj tak pripovedati – z mukom otpovrne Feri. Vidiš pajdoš Kusa i jo jednok  tak nikam nemremo. Samo dršćemo i išćemo zroka. Vidim da se i Đurek leči, pak ne bi nam priškodelo malo žganice.

- Je, prešepeće Kusa, sam čul da je dobra cirkulaciju. - Treba vam sema pamet popraviti, nastavi ona moja. Vam su navek najbolji lek žganica i gemišti. Korak jegera, gredica paradajza i luka, malo špeka, meso s tibljice i druge jestvine vrh su vašeg življenja.  - Marica, naj  tak govoriti. Pak kaj smo se ne v ovom življenju dost nadelali ? Nekaj smo herbali, nekaj somi stvorili. Decu smo na noge zdigli, vnuke dočakali, dobili kakve-takve penzijice pak je red da i mi svoj drobec malo f pogon denemo.

- Čuj Kusa se ti jo to razmem, podboči se moja i unese se Kusi u lice. No nikak nemrem razmeti da ste prešli šezdesetu, a glej kakvi ste. Mi se vidi da bote živeli sto let. - Daj bože, po čemu ti to tak misliš? Zapitam ju. Po čemu? Zglediste kak da imate devedeset devet. Pak bote još jeno leto preživeli. Za pet ran božjih genite se.

Ste fćera čitali gledali one slike na eMeđimurju. Ste vidli kaj ljudi delaju za svoje zdrovje i telo. Ak se jedna direktorica more vrteti oko šipke, stoti na jedni nogi, delati helikoptere, sukati se kak kača, i se to samo radi zdrovja i kondicije, zakaj vi ne bi mogli? Kusa jo pogleda.

- Se ti to znami šoliš? - Nikaj se jo ne šolim. Dost je toga vašeg verestovanja pri šanku i punom stolu. Somi sebi z lampama kopate groba. Of moj je zodnji pot bežal dok je dobil sračku. A zakaj bi bežal pak me nišće ne naganja? A kaj se kondicije dotikovle nju bomo mali, pomali natokli. Kaj bo morti nešće drugi se posle napravil? A kaj ak se nekaj vu tom vežbanju pripeti ? Kam se pemo lečit.

Gledi samo Naceka. Dvo meseca ni mogel nikam s postelje kak ga je koljeno zaboljelo. Naručil se v drugom mesecu ortopedu, a na šalteru mu je rečeno da je na redo stopram potkraj aprila. I kaj ve. Koljeno boli, hoditi nemre. V bolnici mu je rečeno nek ide privat ortopedu. Znoš ti droga moja kuljko je tam čakal? Nikaj. Drugi den je došel na red. Pregled i ultrazvuk 350 kuna, injekcija v koljeno 200. Išće je moral dvo pot dojti na injekciju i saki pot po 200 kunica. Mel je nekvoga burzitisa. Jezero kun je ostavil pri doktoru ali ve beži kak zojec.

Daj ti meni reči de bom jo zel peneze za privat doktora ak me v križima stegne od tog tvega vežbanja? - Praf imaš, potvrdi Kusa. Marica, gde se ti mlodi tak fejst zmočijo? Kam gojd pogledaš samo sediju i tipkaj po onim spametnim telefonima. Ako šteroga kaj pitaš ne čuje te jer vu vuhima ima slušalice, sediju v školi, sediju v autobusu, i nedaj bog da se šteri stal starejšoj ženici ili čoveku. Iz škole dojdu trudni kak da so celi den kopali. A poglej kaj jedu.

Nekve hamburgere, čisburgere, pice, bureke, hot dog, ni som neznam kaj se to znoči. Probaj im dati pretepenoga graha pak buš čula spoved. A glej kaj se ne piju. Soma forba i cukor. Ve bodo takvi nas vučili zdravom životu. Te mlode pucke jace ne znaju speći. Nek dečkima tvoj Đurek do škorje v roke i nek režu brajdu. Drugi den nado mogli ni mobitela v roki držati.

- Je, je,  mrmljal je Feri. Em so ti fitnesi, joge, kak se ono veli, aha, makrobiotika, i vegetarijanci samo pomodarstvo. Pak sam se ne rodil kak bik kaj bom samo zelenjavu hrdal. Kaj ne čtaš da su najnovija istraživanja dokozala da je most zdraveša od ulja. Do ve so nam drugač predekovali. Gledi samo po čem je kila cvirki, a počem litra ulja. Provi domoči cvirki so po 120 kuna za kilo. Znoči da vredijo.

Lefko direktori i menađeri idejo na fitness. Razmem da su im trtice ftrnule od sedenja i možđeni prepuni briga. No jo bi štel videti i nekaj ženskih i muških kaj delajo v direktni proizvodnji. Ili nemajo peneze za fitnes ili se komaj dovlečejo dimo. A domaj treba skuhati za družinu. Pobrigati se za štalu, kotec. Njima ne treba štonga kaj se bojo vrtele ka piškor v loncu. Drugo nemaju cajta za to.

- Vi ste jedni, nemam reči kaj bi vam već rekla. Ak već ne mislite no se unda probajte malo misliti na nas. Što vas bo obračal po postelji, i na šekret nosil ak vas prunt vudri? Žena? Ona sa svojih šezdeset kil bo vas sto kiloše nacukovala? Deca kaj so v svet odišla? Ili se genite ili vam Novi Marof stoji na raspolaganju.

Kusa se prvi stal. – Bok dečki jo moram iti. Išće moram jaboke obrezati. Feri me tožno pogleda, mrmljajući kak mu je išće puno posla ostalo i otplozi za Kusom. Žena me pogleda. Idem, idem. Zemem škorje i vujdem prejdi nek je mogla kaj reči.


Zvir:
http://www.emedjimurje.hr/kolumne/kolumna-protuletje-se-otpira-zena-me-na-fitnes-tira (http://www.emedjimurje.hr/kolumne/kolumna-protuletje-se-otpira-zena-me-na-fitnes-tira)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Protuletje se otpira (Croatian Folk Song), 02:59

Protuletje se otpira (Croatian Folk Song) (http://www.youtube.com/watch?v=uYei0C2Bzi4#)
Naslov: Odg: Osleki i pršut v Međimorjo____HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 26, 2014, 11:27:52 poslijepodne
Međimurske novine, br. 969, 11.04.2014.
e-vundano 15.04.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Osleki i pršut v Međimorjo

Mi Međimorci smo spametni kak vrag, za vse kaj se primemo pretvorimo v zlato. Tak nam je ve palo na pamet da mi prinas, na tem falačko zemlice med dvemi vodami, šteroga nam je Božek dal kaj ga bodemo hasnuvali i na jemo hercuvali, počnemo delati pršuta i prevzememo Dalmošima jivoga brenda ( kak to naši turistički težaki velijo).



Voda je podražila za 2,85 kuni po kubiko i to prvoga aprila. Nekak sam si gruntal da se nešči heca z nami, ali črez par dni nam je vsima v pipi vgaslo jerbo so počeli dohajati računi, očem reči, čeki i to hajdi vekši. Ve so več prekprokleto veliki, vekši i od struje, a kuliko bi stopram koštala da nej meli svojo vodo i da jo nej vlekli vum z naše međimorske zemlice. Dok smo si mi Međimorci plačali samodoprinosa i delali si svojega vodovoda naši sosedi z Hrvaške so pili pive pred štacunaj za te peneze. Isto tak, dok smo mi plačali dve kune po kubiko za vovovodno mrežo po našemo falačko zemlice med dvemi vodami, naši sosedi z Hrvaške so se smejali, a ve dok smo mi svojega vodovoda naprajli, ve nam je naša "kukuriku" vlada vudrila štibro kaj i mi moramo plačati za vodovodno mrežo našim sosedima z Hrvaške. I moremo se slikati. Mi, a naši sosedi se nam ve pak morejo norca delati jerbo smo zišli pravi hrmaki: nejpredi smo sebi naprajli vodovoda, a ve moramo pomagati sosedima i kaj se unda čudimo kaj nas vsi pitajo otkud nam penezi. Velijo "kukurikači" da je Evropa tak rekla kaj vsi prinas v Hrvaškoj morajo meti vodovoda, pak ak oni tak očejo unda jim ga nek i napravijo, a ne kaj nam pak z žepi peneze vlečejo.

To je još ne vse kaj se vode dotikavle. Najme kaj, Čakovčanci imajo svojo štibro (od lanjskoga novoga leta) po šteroj plačajo jedno kuno po kubiko za kanalizacijo v Totovco i selima polek Drave. Još 2012. pred kraj leta je još ondašji direktor naši Međimorski vodi, Jožek (moj imejak) Zorčecov, šteroga je minulo leto naša međimorska partija posprajla v ropotarnico povjesti, je potpisal ugovora (skupa z ondašjim gradonačelnikom Šalamonom) z Evropskom bankom za obnovo i razvoj za delanje kanalizacije v Dravskomo bazeno, a čakoski gracki oci nikud nikam, šlajdrajo na mesti i nikak da genejo. Penezi v banki čakajo, a gracki oci so još ne kupili niti štila za lopato z šterom bi trebali početi delati kanalizacijo, a Čakovčanci več skorom leto i pol plačajo po jedno kuno za otplato zajma (Grad mora vrnuti svojih 1o posto, a ostalo Hrvaške vode). Plačajo, čakajo i magadijo. I kaj se unda čudijo kaj več imajo vuha kak osleki.

Čakoski hadezeovci se pak nekaj svadijo med sobom. Kak zgledi med jimi nutri nekaj ne štima. Oni se pravzaprav morajo boriti protiv esdepeja, haenesa i drugih svojih političkih protivnikov, a ne kaj furt ratujejo med sobom i unda se tu potrošijo, tak da preslabi dojdejo na izbore i unda zidejo onak kak zidejo. Če si duže premišlavlem, če si duže gruntam vse dohaja na to ak tak nastavijo da se niti z te nove, očem reči, friške mele kruh ne bode jel.

Mi Međimorci smo spametni kak vrag, za vse kaj se primemo pretvorimo v zlato. Tak nam je ve palo na pamet da mi prinas, na tem falačko zemlice med dvemi vodami, šteroga nam je Božek dal kaj ga bodemo hasnuvali i na jemo hercuvali, počnemo delati pršuta i prevzememo Dalmošima jivoga brenda ( kak to naši turistički težaki velijo). Ve poglednite dok to prinas jempot gene kak bode zgledal naš međimorski stol: Nejpredi si pojemo meso z tiblice i doštukamo si ga z sirom i vrhjom, unda prejdemo na naš domaći pršut i kcoj turoše dovlečemo, štere polejemo z tikvinim, očem reči, kuščičnim oljom, a još si vrežemo, šnito, dve, kuruznoga kruha kakšega so još negda pekli moja mamica. A to je još ne vse, jerbo si vse to, na vse zadje, zalejemo z pušipelom. Brend do brenda, a nabonjkamo se kak breji vuki. I ne sam mi nek i vsi oni šteri k nam na fruštuk dohajajo.

Još negda so naši turistički težaki otpirali hotele, a unda so došli drugi, pak so jiv zapirali, tak da je ve ne znati kuliko jiv dela, a kuliko jiv je na čekanjo. A ve pak se otpira hotel za koje v Grabrovniko. Jako sam najgerek kak bode išel te konjski hotel jerbo ga kojov ne ruon preveč prinas vu Međimorjo. Mortik Barika i Valči računajo na stranjske koje, šteri bi k nam na vikende dohajali. Nekaj si gruntam da bi Vnukovi morali preširiti hotela tak kaj bi bil za koje i kobile i kaj bi se oni tam parili, a unda bi kcoj dodelali aprtmane za gazde kobili i gazdarice koji, tak da bi se i oni mogli družiti oliti počivati dok se jivi konjski ljubimci igrajo. Tre na vse misliti.

Profesor, magister i trener v čakoskomo labodoritaškomo klubo, Jožek Zbiljski, je prikelil jedno (??) odgojno-obrazovno pljusko svojemo labodoritašo. Brzčas je dečec negdi nekaj zahuzal i neje napravil vse ono kaj mo je i kak gospon trener rekel. Profesore, profesore, pak se to ne dela v ganjko gde vsi vidijo, a i sodec, pak si popušil črlenoga kartona i moral si oditi na tribine, a dečece si same ostavil na igrališčo kak kvočka piceke. Vsi znamo da je bota zišla vum z raja, ali je ne došla na svetlo dneva. Ostala je v zbornici, kabineto ili pak v slačionici, očem reči, ona se nuca sam za zebrane i tak se tre prema njoj ponašati. Vsi mi, a i ti profesore, bi moral znati da soci, delegati i novinari ne spadajo med te zebrane.

Minuli tork so se mali cigančeki (tak mi je teca Franca rekla) pelali z peciklinaj po glavnoj čakoskoj vulici, makar je tam več zabrana, ali so jiv komunalci ne pehali, zvonili so s zvoncima i kričali: Denes je Den Roma. Tak mali, a več znajo za svecki den Roma. Nekaj si gruntam da je to jim nešči moral reči. A kaj si vi gruntate?

ZADNJA VEST: Željko Sabo i Marina Lovrič Merzel so podnesli ostavke na vse dužnosti v partiji kaj ne bodo sramotili partijo. A kak se osječa biračko telo, sisačko i vukovarsko, to nišči ne pita i nikoga je ne brige. Kak i navek, parija se ipak nejpredi za sebe pobriga!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Osleki%20i%20pršut%20v%20Međimorjo
i(l) str. 64. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine969i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine969i)                   
i(l) str. 64. sim (?):
http://www.mnovine.hr/images/pdf/969/mnovine969i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/969/mnovine969i.pdf)  (?)           

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

Kajkavci Dalmaciji – Cesarica, 02:55

Kajkavci Dalmaciji - Cesarica (http://www.youtube.com/watch?v=7mbiUoMKctw#)
Naslov: Odg: Pametnejše je zgrešiti Bogu neg zemaljskem bogem? ______Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 26, 2014, 11:29:39 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3615, 15.04. 2014.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Pametnejše je zgrešiti Bogu neg zemaljskem bogem?

Tak da zname: i želje moreju biti genocidne pak zate pazite kaj želite, a svoje želje najte nikemu reči. Ni na spuovedi na šteru bute valjda išli pred Vuzem. Pametnejše je zgrešiti Bogu i odgoditi kaznu, neg zemaljskim bogem. Ak nema nikaj druge dost je da se “znaju” nečije želje.

 
 
Do pervoga travnja (dneva na šteri se more i sme nekažnjene lagati), trebala je v Haagu zgotoviti rasprava o hrvatske tužbe i serbijanske protutužbe za genocid. Bile je liepe vrieme i niesem pune sediela pred TV-om, ali sem tu i tam nekaj načuhnula kak se tie sudski proces pred predstavniki međunarodne pravde razvija.

Jemput sem poslušala i izlaganje serpske strani, a posebne me se dojmile izlaganje serpskega pravnika i njegvega engleskega pomočnika. Se te serpske argumente o temu da je ona f pitanju genocida nevina več znam.i stuoput sem jih čula, pogotove one o hervatskem “progonu” 250 000 Serbov s Krajine za vrieme Oluje i uloge predsednika Tuđmana kakti glavnega krivca zate kaj je željel hrvatsku deržavu, pa onda i rat i progon. (Zgodne je i tuo kak broj tie prognanikov raste. Serbi obožavaju velike broje.)

A središnja točka, vidi mi se, bile je naglašene serpske mišljenje da je več i sama želja za samostalnom Hrvatskom zločin šteri sviet muora kazniti. (Pritem sem se zmislila jene popiefke štera, ak se dobre zmislim, ide ovak:

Da niesme imeli Franca
kie bi bil Hervate pustil z lanca
kie bi bil Bosnu delil
i Serbe z Hrvatske selil,
kie bi bil Veliku Hrvatsku risal
i tuo po salveti napisal?
I tak ostavil dokument
kak jaki i sigurni argument?

Šalna pesmica za ozbiljne stvari!) Tak da zname: i želje moreju biti genocidne pak zate pazite kaj želite, a svoje želje najte nikemu reči. Ni na spuovedi na šteru bute valjda išli pred Vuzem. Pametnejše je zgrešiti Bogu i odgoditi kaznu, neg zemaljskim bogem. Ak nema nikaj druge dost je da se “znaju” nečije želje.


V nedelu pokle tega bila sem na meši. Zgovarjala se molitva pokajanja (“…sagriješih vrlo mnogo riječju, djelom i propustom…”) i mam sem se zgubila f premišljanju je li nečija želja pitanje savjesti ili zločin i pitala se kaj bi ja napravila da me kie optuži za želju štera more komu naštetiti. Npr.željiela sem da se jen človek požuri priek semafora da bi i ja prek njega prie prešla? Dotični je krenul, z auta mu je nieki zatrubil i zlecal ga pa je opal i natukel si koljeno. Je li moja želja bila zločin zbubientanega kolena? Vište, kaj god premišljam!

 Zaprav; kak onda iti na izbore? Za koga se odlučiti, ak jeni drugemi same kriče da su lopovi, a si su, zgledi, jednaki? Kie bi onda koga mogel tužiti za želje da zebrani dielaju dobre? A si bume kažnjeni. Sreča je kaj su izbori tajni pa si krivu odluku moreme obesiti mačku za rep. I trpeti. Ostal bu nam same prigovor savesti. Srečen nam Vuzem!


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/pametnejse-je-zgresiti-bogu-neg-zemaljskem-bogem.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/pametnejse-je-zgresiti-bogu-neg-zemaljskem-bogem.html)
i(l) str. 27 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3615.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3615.pdf) 
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)     

Citat:
Da niesme imeli Franca
kie bi bil Hervate pustil z lanca
… kie bi bil Veliku Hrvatsku risal

Lančni, lačni Franc riše

LAČNI FRANZ - Naj ti poljub nariše ustnice (1986) , 04:05
https://www.youtube.com/watch?v=4ZizddICr2A (https://www.youtube.com/watch?v=4ZizddICr2A)

http://www.forumgorica.com/kajkavski/popevke-sem-slagal-i-recice-bral-kaj-danke-i-kaj-nocke/msg54410/#msg54410 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/popevke-sem-slagal-i-recice-bral-kaj-danke-i-kaj-nocke/msg54410/#msg54410)

KVARTET GUBEC Molitva - KRAPINAFEST 2013., 03:41

KVARTET GUBEC Molitva - KRAPINAFEST 2013. (http://www.youtube.com/watch?v=etNuMChMDN8#ws)
Naslov: Odg: Podražila voda, podražilo vino!!!?________HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 26, 2014, 11:35:58 poslijepodne
Međimurske novine, br. 970, 18.04.2014.
e-vundano 15.04.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Podražila voda, podražilo vino!!!?

Nebode podražila sam voda nek i vino. Najme kaj, prepravlja se novi svetek vina i vsega kaj je z vinom povezano Urbanovo 2014. i več ve so nam rekli kak bode kupica za festival vina, očem reči, sprobavanje vina v štrigovskoj dvorani koštala 70 kuni, kaj je nekaj meje od deset oerov. Podražila je 40 procentov od lani. Pitam vas i sebe je li bodemo mi, Liničovi bokci z praznaj žepaj, mogli to platiti gda znamo da predi moramo i vodo platiti i kuliko to čovek mora spiti kaj potroši te kune?



Odnegda se je pripovedalo da je Nedelišće poznato po tomo kaj se črez jega ide v Čakovec, oliti vu Varaždin, otkod več dojdeš. I melo je, a brzčas ima i denes, nejveč krčmi v Međimorjo. Tak je to bilo, tak se je pripovedalo, a kaj se krčmi dotikavle tak je i denes je. No, to je bilo zdavnja, a denes je Nedelišče nekaj drugo, Nedelišče je jedno jakše (po penezi) ako ne i nejjakše mesto vu našemo malomo cvetnjako med dvemi vodami. Tu ga hajdi gospodarstvenikov, težakov, imajo Atona i gimnastičare, Mesapa za seme i plesnjake, imajo novo labodoritaško igrališče i dobre labodoritaše, imajo svoje (i naše) Međimorske popevke, pleh bandiste, a meli so i prvo tiskaro vu ovim našim krajima. Istina je da črez Nedelišče ide cesta od Čakovca prema Varaždino, i nazaj i da si morate dopusta zeti ako očete, pešice prejti prek te nedelske ceste. Pozabil sam vam reči da imajo i semafora jerbo brez jega nebi nikak bilo muoči dojti z jedne strane ceste na drugo. Najbrž je i negda tak bilo dok so ne meli semafora, pak so zato i otpirali krčme na jednoj i drugoj strani vulice i to zato kaj ne bi što bil hmrl od žeje dok bi čakal kaj pe v krčmo prek ceste. Navelikom se spominajo, a de ga jega dima tu bode, črez kratek čas, i ogej, da bodo delali novo cesto po šteroj bo moči dojti z Čakovca vu Varaždin, a kaj se Nedelišče niti nebo vidlo. To bode jako dobro za pešake, šteri bodo mogli prek ceste da bodo šteli, ali ne bode dobro za turistički težake, jer stranjski ne bodo niti vidli Nedelišče i ne bodo postajali v nedelskaj krčmaj. Vse je to lejpo i dobro kak se Nedelišče i Nedeliščanci lepo razvijajo i kak mesto i opčina raste, ali kak i vsi tak i Nedelišče ima svojo kmično strano, a ona jim dohaja od slovenske strane i to v dva primjerke: Parag 1 i Parag 2. Vsi smo mi najgerek kak bodo rešili toga problema, ali verjemo da se bode i to rešilo. To nebrejo sami, tu jim i Lejpa naša mora pomoči. Kuliko poznamo Nedeliščanke i Nedeliščance oni ne bodo mirni dok se i to ne reši.

Nebode podražila sam voda nek i vino. Najme kaj, prepravlja se novi svetek vina i vsega kaj je z vinom povezano Urbanovo 2014. i več ve so nam rekli kak bode kupica za festival vina, očem reči, sprobavanje vina v štrigovskoj dvorani koštala 70 kuni, kaj je nekaj meje od deset oerov. Podražila je 40 procentov od lani. Pitam vas i sebe je li bodemo mi, Liničovi bokci z praznaj žepaj, mogli to platiti gda znamo da predi moramo i vodo platiti i kuliko to čovek mora spiti kaj potroši te kune? Nekak razmem nas moške, mi si to bodemo zeli pod muko, ali kak bodo zgledale naše fajne žene dok zapijejo teh sedemdeset kuni? Nesam štel reči da so naša međimorska vina ne tak dobra i kaj tuliko ne vredijo, ali i teca Franca so rekli da je to prekpreveč drago, a kaj je preveč to je niti z kruhom ne dobro. A teca so navek znali kaj govorijo. Bar do ve.

Zdavnja, još dok smo v školo hodali, smo čitali da je trdi oreh sadovje čudnovato i što ga oče spotrti mora paziti na zobe. Brzčas je za to zazvedila i Mirela Holy, pak je po tomo i dala ime svojoj novoj stranki. Za Mirelo smo zazvedili prek smetja, očem reči, ona je bila ministrica za smetje i čisti okoliš dok so jo ne zmenili. Bila je čistam vredo jerbo je falila nas Međimorce, ali je nekomo ne pasala ili pak na žulj stala i morala je sprazniti ministarsko foteljo. Neje si preveč dugo gruntala i premišlavala, smetje je ostajla, a politiko ne, makar se jo je ona odrekla, i dela novo stranjko Oreh. Vse je to vredo sam si nekaj gruntam je li ga bode dosti mesta na našoj hrvaškoj političkoj sceni za vse te nove stranke? Za Mirelin Oreh smo več zazvedili, novo stranjko je najavil Nikica Gabrič, tu je i profesor Ljubo Jurčič. Skorom sam pozabil, pak tre ostajti mesta za Čačića ( i našo Sandro) dok se vrne z rešta. Kuliko vidimo ne bode nam dosadno kaj se politike i političarov dotikavle. Kuliko vidimo vsi so zazvedili kak je politika kruh brez motike i to beli.

Nej znati kaj naše političare vleče na more? Pak je bar ova zima ne bila preveč mrzla, ak ne bomo plinače pitali, a čakoski gracki oci so se odišli spominat v Pulu, dok je naš župan skočil malo do Dubrovnika. Nekaj si gruntam da se naši političari morajo malo vejč med sobom spominati i dogovarjati z onim gradima šteri so nam bliže. Nesam uspel zazvediti kaj Čakovčanci imajo zajedničko z Pulom? Mortik bodemo i mi počeli brode delati?A tu polek Čakovca je Prilok, a tu so i Priločanci od šterih se imajo kaj navčiti. A Dubrovnik? Brzčas oni imajo svojega Straoga grada, šteroga so vredili i zlišpali i na jemo služijo, a mi z našim nebremo nikak dojti na zeleno kito. Mortik vu tom grmo leži županov zajec? Mortik?

Minuli tjeden je na nedelskom Mesapo bil sejem knigi. Morem vam reči da je tu bilo vsega za videti i kupiti. Furt sam si gruntal, a na vse zadje sam i kupil par knigi, več znate da so to bile one nejfaleše, ali ve još moram najti što bo jiv čital. Znate več da ga cajta vse meje i meje i da knige jako teško dojdejo na red. To mi je jako žal jerbo v sakoj knigi čovek nekaj spametnoga zazvedi, ali teško dojdejo na red. Štel sam vam pravzaprav reči da so na Mesapo bili, i to jeden polek drugoga Tuđman. Tito i Hitler. Vse tri ste si mogli dimo odnesti za 85 kuni, Tuđman i Tito so bili po 30 kuni, a Dolfi je skaleral i koštal je sam 25 kuni.

Španceram se po pijaco, odišel sam i na čakoski sejam i vseposot mi nudijo bučino olje.  Nikak mi je ne moglo dojti v pamet kaj so to buče i gde rastejo, pak sam odišel k teci Franci pitat. Več sam vam rekel da je teca kak Guglin, ona vse zna, i još vejč od toga. Pital sam jo za buče, pak mi je otpovedala: Ti bedak jen, pak ti nikaj ne znaš. To so ti tikve i to ti je kuščično olje. Mam mi se je nekaj presvetilo i vse sam razmel. Moral sam si tecom spiti fraklec žganičke, pak si je ona to zaslužila.

Pred nami je Vuzem, nejvekši svetek nas krščanov i katolikov. Želem vam srečnoga Vuzma, nek nam uskrsli Božek da zdravja i pomore da i de nam nejbole tre. Neje Vuzem sam šunka, hren, jejci, bidra i do vuzmeno stola, do vuzmenoga zajtreka se ide črez cirkvo. Vsako dobro vam želim!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Podražila%20voda,%20podražilo%20vino!!!? 
i(l) str. 64. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine970i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine970i)                   
i(l) str. 64. sim (?):
http://www.mnovine.hr/images/pdf/970/mnovine970i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/970/mnovine970i.pdf)    (?)   
       
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

ŽTS Zvončice- Zvira voda, 04:53

ŽTS Zvončice- Zvira voda (http://www.youtube.com/watch?v=OBUqUkoqqxQ#) 
Naslov: Odg: Varaždinske književne društve v Ptuju_____HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 26, 2014, 11:38:59 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3616, 22.04. 2014.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Varaždinske književne društve na Literarnem maratonu v Ptuju

Nieje bile ni teškuoč da se razmeme jer je slovenski standardni jezik kajkafski, ali čist drukčeši od hrvatske kajkafščine. Vnuogi starejši ljudi (v Slovenije) znaju hrvatski (šteri jim vleče bolj na serpski). Nafčili su ga još v duoba Juge priek zajedničke vojske i televizije. Mladi pak ga vuče tek gda duojdu na naše morje.

 
 
Prešla je i zima i korizma i Veliki petek i Vuzem, a post nas tek čaka. Prestale su vuletnje poplave, ali dohajaju poplave zmenjšanja prihoda i povečanja rashoda. Stalne nas zasipavljeju grde viesti pak nam ostaje same boriti se za življenje i nastavljati posel šteri je pred njimi.

I Varaždinske književne društve nastavlja svoje delovanje. Pokle godišnje skupščine i proslave dvadesete oblietnice svojega osnivanja, ove je subote, 12. travnja njegvih dvanajst predstavnikov bile na Literarnem maratonu v susedne Slovenije. Tak je nastavljena suradnja s Literarnim društvem z Ptuja štera je pričela prie šest liet, a suradnju je dogovorila negdašnja predsednica VKD-a Ružica Marušić-Vasilić. Ona je i denes vu VKD-u zadužena za mednarodne literarne veze i organizaciju naših književnih”srečanj”.

Domačini na čelu s Natašom Ban, predsednicom ptujske literarne udruge, baš su nas liepe dočakali vu velike i prostrane dvorane Narodnega doma gdi oni imaju svoje prostorije za sastanke i delovanje.(Mi sme male zavidne gledeli kak zglede prostori štere oni imaju na raspolaganju, ak se zna da VKD nema nikakvega vlastitega mesta za okupljanje kam pa za priređivanje književnih susretov ili bar za svoje sastanke.) Na začetku samega Maratona ni bile pune govorancij, ali nas je z liepimi rečmi pozdravil župan, dr. Štefan Čelar, šteri nam je zaželel srdačnu dobrodošlicu i v EU i v Ptuj, pa govoril i o značenju i negovanju dobresusedskih “pogojev” i povezivaju kultura med narodi. Ptujski muški pevečki kvartet nam je, takaj v znak dobrodošlice, otpopeval tri slovenske pučke popiefke s čim je Literarni maraton, šteri je trajal se skup tri vure, dobil značenje svečanega i ozbiljnega kulturnega dogajanja. Pokle tega sme si čteli svoje popiefke i kratke priče, pa i naše nuove članice štere su f Ptuju pervi put zešle pred književnu publiku.

Vu tem se potrdile da publika največ ima rada duhovite i šalne, satirične popiefke. (Kakev god odušek ogorčenju i znak neslaganja z postoječim stanjem satira bila, i denes kak i naviek, same je lajanje na miesec.) Nieje bile ni teškuoč da se razmeme jer je slovenski standardni jezik kajkafski, ali čist drukčeši od hrvatske kajkafščine. Vnuogi starejši ljudi znaju hrvatski (šteri jim vleče bolj na serpski). Nafčili su ga još v duoba Juge priek zajedničke vojske i televizije. Mladi pak ga vuče tek gda duojdu na naše morje.

Na kraju su zmenjeni dari, a pri obedu i neformalnemu druženju dogovorjen je uzvratni susret vu Varaždinu.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/varazdinske-knjizevne-drustve-na-literarnem-maratonu-v-ptuju.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/varazdinske-knjizevne-drustve-na-literarnem-maratonu-v-ptuju.html)
i(l) str. 35 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3616.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3616.pdf)   
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)       

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Žmigavke (škilke, namiguše)
Navihanke / Zagorski sam veseljak. / ( www.trekzakenzo.nl (http://www.trekzakenzo.nl) ), 03:11

Navihanke / Zagorski sam veseljak. / ( [url=http://www.trekzakenzo.nl]www.trekzakenzo.nl (http://www.youtube.com/watch?v=jezV5Oe8oWQ#) )[/url]
Naslov: Odg: Ve bodo i ovi v Hrvaškoj vidli____HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 03, 2014, 07:55:06 poslijepodne
Međimurske novine, br. 971, 25.04.2014.
e-vundano 28.04.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Ve bodo i ovi v Hrvaškoj vidli kak je to da Međimurka drži cugle vlast

      Naša Tamara Laptoš je postavlena za glavno šefico Uskoka. Vsi znamo da je ona pred tri leti bila zebrana za nejbolšo tužibabo na sveto, a ve pak se bode se borila protiv korupcije i organizeranoga kriminala. Več ve ne bode nišči mogel reči da i mi Međimorci nemamo nikoga v Zagrebo i to na nejvekšemo položajo. Tamara je postala nejjakša žena v Lepoj našoj, naša "čelična Lady" i nek si nišči ne misli kak bode žnjom lefko došel na kraj.

      Oni štere je mela na dnevnomo redo znajo kak je to dok jiv ona pretepe. Ak ne verjete meni pitajte Polančeca, Sanadera i profesore šteri so trgovali z ocjenama na fakso. Bole oštro zgledi i od vujne Agne, štera je strah i trepet celoga Vanovca, rekla je teca Franca. No, šalo na strano, neje to lefki posel šteroga je Lejpa naša dela pred našo Tamaro. Tre čuda znati, čuda živci i vupeša meti jerbo je čovek z vsima na sodo, a i vsi lažejo, očem reči, ne govorijo istino i z takšima je navek bilo teško na kraj dojti. Tamari želim čuda sreče, čuda uspeha na novomo poslo i čuda kriminalcov v rešto.

Naša Vlada, očem reči, jeni financ minister Slavek Liničov furt rivle roke v naše prazne žepe i nigdar mo je ne dosti. I niti ne počrleni dok ga primete z rokom vu našemo žepo. To se vam lepo po naški veli da jempot zdiguvle cene, a drugipot trošarine tam gde si nebremo pomoči. Ne znati kak dugo bode to trajalo, kak dugo bodemo mi zdržali? A to niti dragi Božek ne zna jerbo niti on se nebre restrgati, niti pak on more razmeti te naše "kukurikače". Vsi smo mi hodali v školo, vsi smo mi čuli za Franca Tahija, šteri je svoje kmete i seljake štel vništil do kraja(vsaka sličnost z Slavekom je čistam slučajna) i bil bi uspel v temo da se je ne pobunil i buno zdigel Matija Gubec. Jako sam najgerek što bode, itak, naš Matija Gubec, šteri bo nam pomogel kaj stanemo na rep našemo Slaveko i jegovomo šefo Zokijo?

Nebrem nikak razmeti kaj se čakoski gracki načelnik, Štef Kovačov, furt svadi z našom međimorskom šeficom za ceste gospom Ljerkom? Ne znati je li je prava božja istina da mo ona davle meje penez nek bi mo morala ili pak meje nek bi on nucal? Vsi znamo da ga penez ne nigdi dosti (jedino pre Liničo ga navek je kuliko on nuca), ali zato se ne tre sfaditi. Na vse zadje mi to zide na to da joj je Štef jalen kaj je ona lepša od jega. Ak ona vse dela po zakono brzčas unda nikaj drugo nebre biti v pitanjo!

Kaj ne bodemo mi Čakovčanci i Međimorci furt gombali da nišči od vlade ili pak glavneših političarov ne dohaja k nam, čakoski gracki oci so dopelali Svena Milera direktora Fonda za smetje i zaštito okoliša. Verjem da ste ne pozabili kak nam on kak glavni šrajf več dve leti obečuvle da nam bode zlišpal našega smeščaka v Totovco kaj bode zgledal kak oni nejlepši v Evropi. Ali kuliko sam mel za čuti gospon Miler je ve nikaj ne o temo govoril sam nam je obečal da nam bode kupil skorom pol kamiona za smetje voziti. Oporabilište nam je odišlo po riti k meši, ali kak so nam rekli ovi vu Fondo to oporabilište so, još lani, zahuzali naši "mladi lavovi" vu nejvišešaj grackaj foteljaj. No, pak je pol kamiona ne tak malo, a brzčas je to ona prva polovica z šterom se kormani.

Naši međimorski policaji se falijo kak so čuda penez zeli nam Međimorcaj na cesti i to sam zato kaj smo nekaj malo zahuzali. Dok to čujem furt si nekaj gruntam da smo mi Međimorci nejvekši grešniki vu Lepoj našoj jeerbo se niti jedni drugi policaji nikaj ne falijo z takšom penežlivom žetvom. Velijo vsi da smo mi šparavni i zato se mam lovimo za žepe čim nekaj zahuzemo jerbo nam je to na pol faleše. Pak je faleše i drugima, i Zagrepčancima i Slavoncima i Dalmošaj i onima v Istri, pak i oni dosti toga zahuzaju, ali se to nika ne vidi vu državnoj kasi. Kaj ne bi vi mislili da se oni vozijo kak nam dragi Božek zapoveda, da so zvezani ili da se ne spominajo z mobitelaj, ne, oni so se navek do ve dogovarjali z svojim policajima. Ali ve bodemo i mi to delali jerbo nam je šef policije, gospon Srpak, lejpo rekel nek se ne lovimo mam za žep nego predi dojdemo na spominek. To je zato kaj bodemo poznali naše policajske šefe, a i čuda nam bode faleše. Ste vidli kuliko kazni smo do ve platili i to sam zato kaj smo ne znali da se moremo dospomenuti vse z policajima. Još jempot se pokazalo da neznanje košta. I to čuda!

Dok čakoski gracki oci iščejo investitore po Istri i Puli oni pravi investitori, šteri imajo voljo i peneze za investerati v Međimorje so odišli v Prilok, grackomo načelniko Ljubeko Kolareko. Nebrem nikak zazvediti pak kud se itak more dojti v Prilok kaj se ne prejde črez Čakovec? Ili pak te investitori gledijo da so čakoski gracki oci ne doma, pak unda dojdejo, a kak jiv ne najdejo odidejo dale? A kam bo suza nek na oko, a investitori v Prilok, tam de so jim i drugi pajdaši.

Več dugo gombamo kaj k nam v Međimorje nikaj ne dohajajo esdepeovi ministri nek sam oni z haenesa. Ve smo zazvedili da jiv naši političari ne zovejo jerbo nam nebrejo nikaj dobroga donesti, a zabadav jiv nečejo zvati. Kaj nam ne bodo sam na stroško. Kak smo zazvedili esdepeovi ministri dohajajo sam z rešenaj problemaj. Ve nam je došel minister za zdraviče, Ranko Ostojič, donesel je jen pušlek kuni i rešil nas je bolnice. Ve več nebomo meli probleme z bolnicom i naši betežniki bodo lepo odhajali vu Varaždin tak da naša bolnica več ne bode delala gubičke. Na vse zadje smo zazvedili da je naša bolnica navek delala nejmenše gubiče, mela je nejmenše stroške po betežniko, a i naši doktori so bili jako šparavni. No, to kaj smo si mi Međimorci sami zazidali naše tri zadje bolnice za to je ne suha došla na ministrovo oko. A što nam je kriv kaj smo takši norci, pak si nikak ne znamo povrnuti ono kaj smo dali. Dej namBožek zdraviče i vse bode vredo, ali bolnico bode ostala tu de smo jo zazidali.

KUKURIKAČI KUKURIČEJO: Kaj smo vam obečali predi izborov to smo i ispunili: obečali smo vam promjene, a to smo i napravili, so hadezeovo rodbino v javnomo sektoro smo zamenili z svojom!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Ve%20bodo%20i%20ovi%20v%20Hrvaškoj%20vidli%20kak%20je%20to%20da%20Međimurka%20drži%20cugle%20vlast
i(l) str. 64. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine971i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine971i)                   
i(l) str. 64. sim (?):
http://www.mnovine.hr/images/pdf/971/mnovine971i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/971/mnovine971i.pdf)   
       
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *     

Drele i Vid Balog-Remetinec, 02:46

Drele i Vid Balog-Remetinec (http://www.youtube.com/watch?v=Xba_oNyVk-Q#)
Naslov: Odg: Imeti ili biti? –čist bedaste pitanje je sad_HR.KAJ.NĚ?-Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 03, 2014, 08:35:02 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3617, 29.04. 2014.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Imeti ili biti? – čist bedaste pitanje je sad

Kaj ti je filozofski relativizem! Jen mudrac je zgodne rekel za jenu denešnju facu. ”Negdar pervi akcijaš, denes pervi akcionar.” Tie je fljetne zarazmel f čemu je štos. Z diplomu (more i kupljenu) ili bez nje, nieje bitne. Ne spreoberneju ljudi same formu, neg i saderžaj; dušu če su ju gda i imeli. Na tu temu je besmertni Poljak Jirži Lec poručil ljudem naj ne ruše i postolja ak ruše spomenike (došle buju nueve veličine) i da se ropski lanci dielaju od samih nula (karakternih). Je li bolše imeti (karaktera i dostojanstva) maker nigdar ne doživeli remetinečku slavu? To naj sam Buog sudi.


 
Več put me kojkakve življenske zgode natiraju na čudne misli. Jena od tieh me napeljala na pitanje, aktualizierane ovih vuzemskih dnevov: Imeti li biti?

Nieje to hamletofske pitanje (Biti ili ne biti?) nad šterim i najvekši glumci svieta zestaju i fsredotočuju se da bi mu vdehnuli dušu i dali značenje velikega i sudbonosnega pitanja. Same najvekši majstori glume tuo moreju. Imeti ili biti pak je pitanje čist drugega ranga. Oni šteri su me negdar vučili filozofiju i teoretizierali o tem pitanju, spominjuči se mudresti od Biblije i se filozofe priek Platona do “svetega trojstva” Marxa, Engelsa i Lenjina, navlačili su, nie same mene, na čist krivi odgovor. Da je dvuojba teška, je! I jene i druge pitanje je uvjerljive zgovarjal i proslavljeni Rade, ali se f stvarnesti ipak opredeljil za imeti (Brijune), a nie biti (na prave strani v ratu). Mustače si je pustil, a z bradu još kalkuliera. Sad ju ima, sad ju nema. Ali dvuojba ga još muči i ciepa mu dušu. Da je važne imeti, nemre ni on v svoje veličine poreči. Zakaj bi inače ljudi šteli imeti stan, posel,  plaču “dostojnu čovjeka”, slobodu… Kaj se more biti, bez krova nad glavom, bez kruha, bez obleke?

Istina, nemre se biti ni bez pravde i ponosa,  ali tuo je več višeša štienga postojanja. Zate je pitanje imeti ili biti čist bedaste – veli mi jena napredna osoba. A da se biti more čez imeti, misliju i oni šteri duojdu na vlast. Zaneseju se i  počneju grabiti se kaj znači imeti pa vu tem zanosu nekak zgube orentaciju. Rietki se najdeju “onkraj brave”, a tuo ovisi opet o tem kie ima, a kie nema. Tam počneju znovič razmotavati dvuojbu o imeti (veliku plaču, položaj, muoč, bormeš i kakšnu diplomu), i biti male v reštu, ili ništ od tega ne imeti i biti siromak. Biti f kakvem  lokalnem reštu, a nie v Remetincu, fnuegem je ispod časti. Kie tam dospe, postane velika faca. Gda zide vun, pozdravlja dobre ljude šteri su ostali nutri.

Kaj ti je filozofski relativizem! Jen mudrac je zgodne rekel za jenu denešnju facu. ”Negdar pervi akcijaš, denes pervi akcionar.” Tie je fljetne zarazmel f čemu je štos. Z diplomu (more i kupljenu) ili bez nje, nieje bitne. Ne spreoberneju ljudi same formu, neg i saderžaj; dušu če su ju gda i imeli. Na tu temu je besmertni Poljak Jirži Lec poručil ljudem naj ne ruše i postolja ak ruše spomenike (došle buju nueve veličine) i da se ropski lanci dielaju od samih nula (karakternih). Je li bolše imeti (karaktera i dostojanstva) maker nigdar ne doživeli remetinečku slavu? To naj sam Buog sudi.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/imeti-ili-biti- (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/imeti-ili-biti-)–-cist-bedaste-pitanje-je-sad.html
i(l) str. 35 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3617.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3617.pdf)   
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)         

Citat:
Remetinec (Novi Marof)
http://hr.wikipedia.org/wiki/Remetinec_(Novi_Marof) (http://hr.wikipedia.org/wiki/Remetinec_(Novi_Marof))

Oj lepi Remetinec moj, 02:49

Oj lepi Remetinec moj (http://www.youtube.com/watch?v=MnTzhwMVyKg#)
Naslov: Odg: Vsi nas falijo i to nam je dosti_____HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 11, 2014, 12:31:32 prijepodne
Međimurske novine, br. 972, 02.05.2014.
e-vundano 05.05.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Vsi nas falijo i to nam je dosti

Minister za zdraviče došel je vu Međimorje naše malo i jako je falil naše doktore i sestrice. Ne sam da so dobri nek so sjajni, kaj god to značilo. Pak mi znamo kakši so sam jif je premalo tak da preveč delajo, furt lečejo po bolnici i močijo se kak Kristoš. Tak so teca Franca rekli.



Minulih tjeden dni smo slavili Den županije i spomenden na Petra Zrinskoga i Frana Krstu Frankopana, štere so Habsburgovci skratili za glave sam zato kaj so šteli malo več pravice na ovomo našemo hataro. V soboto je bila v čakoskoj starešoj cirkvi, onoj štero je zafremal Mikloš Zrinski pred 355. let meša za pokojne.Županiji je pomagala to fešto naprajti i naša čakoska Zrinska garda tak da so došli vsakefele gardisti z vsih krajov Lejpe naše, od plavoga morja do zelene Slavonije. Dok so vse te postrojbe došle v cirkvo i dok so još došli političari brez šterih je to nikak ne smelo minuti, jako ga malo mesta ostalo za obične smrtnike, a oni kak da so znali da se to bode tak pripetilo, pak so ne niti došli. Morem vam reči da se niti vuni na glavnomo čakoskomo trgo ne preveč ljudi zišlo kaj bi feštalo za Den županije, ali so se najempot ljudi odnekod zmogli čim so lovci počeli deliti gulaša. Nesam ve siguren je li je to bilo zato kaj je gulaš bil jako dober ili pak zato kaj je to bilo vreme obeda? Vsaka čast onomo što je delal programa županiske fešte i kaj je gulaša del v program jerbo da je ne toga bilo vsi naši stranjski bili sigurni kak smo se mi Međimorci zdošli.

Na svetešjoj sesiji Županiske skupštine je govoril župan, Matek Posavec, i to frtalj vure o temo kakša smo mi županija, kaj nas muoči, kaj delamo, kaj bi šteli delati, a falijo nam penezi. Vse je to zgovoril, a mel je sam jednoga čistam maloga šalabahtera. Da bi mi tak fletno i tak tečno išli napre kak je župan govoril što zna de bi nam bil kraj?

Na županijski fešti so bili sam haenesovi ministri,. a niti jeden esdepeov je ne došel tak da se nebremo nikaj preveč penez nadjati z državne kase jerbo esdepeovci držijo v rokaj državno kaso. Najbrž so se naši saborniki i naši vodeči esdepeovi političari trebali založiti kaj bi Slaveka dopelali jerbo znamo da on nigdar ne dohaja z praznom rokom. Ili dojde z penezi ili z novim čekima!

Minul je i Prvi maj, težački svetek oliti osvetek. To je jedini den da težaki ne delajo nek svetkujejo. Tak bar v kalendaro piše. Verjem da ste i vi primetili da ga bažola bilo čuda meje jerbo so ga državni inšpektori zabranili. Rekli so da je preglasen i da zdiguvle temperaturu (makar i dežđ curi) i mogel bi pofuriti gorice, povrtele i sadovjake, a smeli so ga kuhati sam esdepeovci. Oni so na vlasti i imajo papere, očem reči, viziperte da jiv bažol nikomo i ničemo ne škodi, jer je to partiski bažol. Bažol na vlasti se smel jesti kuliko je što dobil (znate i vi da je vlast ne za se i da ga ne nigdar dosti), a prdeci so bili narihtani na 49 decibela (kaj je ne preglasno, a i neso ga mogli čuti oni šteri imajo slabeše slušne aparate), a mogel se prepoznati po specijalnoj duhi. Najme kaj, v lonec z bažolom se vleval pušipel, ali sam on z markicom, tak da se za bažolom ne prašilo. No i z vinom se je ne smelo pretjerivati jerbo se unda za bažolom ne niti prašilo, očem reči, slabo se čuje. A vsi znamo da se dober bažol dauko čuje, a mortik još i dale čim so ga kuhali "kukurikači" i to ona vekša i jakša polovica. Isto tak vsi znamo da ga ne pravoga bažola brez naših "seljakov". Mortik ste i vi negdi nabasali na kakši bažol šteri je ne bil z esdepeovoga lonca, ali znate kakši smo mi Međimorci, malo na svojoj roko, z malo vejč vupeša, pak se negdi i na črno kuhalo sam kaj se težački svetek preslavi z poslom: z žlicom v jenoj i kupicoj v drugoj roki.

Neje minister za zdraviče došel vu Međimorje naše malo baš z praznom rokom. Obečal nam je da bodemo mi glavni vu regiji za betege srca. Dobili bodemo aparata za srce, kakše več vsi drugi imajo, a i CT-a, šteroga nam je več tretjipot obečal. Znate kakši smo mi več je, dok nam nekaj davlejo mam smo pitali kaj nam bodo zeli. A zeli nam bodo frtalj postelji (ak ne i vejč), to se za ve zna, a za vse drugo nam bode depešo poslal. Minister je jako falil naše doktore i sestrice. Ne sam da so dobri nek so sjajni, kaj god to značilo. Pak mi znamo kakši so sam jif je premalo tak da preveč delajo, furt lečejo po bolnici i močijo se kak Kristoš. Tak so teca Franca rekli. Isto tak znamo da mi Međimorci ne bolujemo sam od srca, makar ga toga vsaki den vse vejč i vejč, i zato sam jako najgerek kam bodemo morali hodati z drugaj betegaj?

Kaj nek vam rečem za Jožeka (mojega imejaka) Zorčeca šteri se razišel z svojaj pajdašaj v hadezejo. Nebrem vam ja to nikak razmeti da Jožek šteri je bil precednik hadezea pre Roko, potprecednik v grado Čakovco i član precedništva v Županiji je ve najempot, kaj bi rekli, onak prek noči nekaj ne razmel i neje se znašel v novom koncepto stranke. Tak so bar rekli oni višeši od jega. Nebrem razmeti kak se ne znašel, a on ga je delal. Brzčas je ne ostavil mesto za sebe, vu tomo novom koncepto, pak so ga več ne nucali? Esdepeovci so ga natirali z posla, a hadezeovci z politike. Vsi znamo kak esdepeovcima ide posel brez jega, a jako sam najgerek kak pak bode hadezeovcima išla politika brez onih šteri so duže od 20 let nekaj delali i stvarjali. Kuliko vidimo nešči dugo dela i vse mo, prek noči, pozabimo, a nešči drugi, isto tak dugo, nikaj ne dela i to mo zanavek zapamtimo. Nebrem nikak razmeti zakaj mi je ruom ru na pamet pala ona stara pučka izreka: Ćudapot v živlejo zidemo čoveka šteri nam je nekaj dužen i navek se toga zmislimo, a još večpot zidemo nekoga komo smo mi dužni i nigdar se toga ne zmislimo?

Denes imamo Veleučilište i školamo menađere turizma i športa, imamo čuda šporcki profesori, a šport nam je vse niže i niže. Negda smo ne meli profesore, a niti menađere, a bili so nam labodoritaši i rokometaši v Prvoj ligi, a denes smo niti ne blizo. Istina bog, naše čakoske, očem reči, međimorske puce so došle na pocek Prve lige, več drugo leto za redom, a nega nikoga što bi jif prenesel (kak mladenko) prek poceka. V ženskomo rokometnomo klubo ga ne niti mladih školanih menađerov, niti profesorov, nek delajo i kluba vodijo stareši prekaljeni zaljubljeniki v šport i igro z labodom. No, oni so svoje naprajli, prvi so v Drugoj ligi, a ve je ostal posel za menađere, političare i vse one šteri imajo peneze kaj bi tem mladim, dobrim i lepim pucama zrihtali kaj bodo igrale v Prvoj ligi, a ne kaj bodo furt sam nejbolše v Drugoj ligi.

Pak je Zoki zmenšal plače državnim činovnikima. Najgerek sam, jako sam najgerek, kaj bode napravil ak mo dojdo na vulice kaj bodo ljudi vidli kuliko jif je kaj nikaj ne delajo? Unda se bode vidlo kuliko jif je od predi, a kuliko je esdepe svoji uhljebil!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Vsi%20nas%20falijo%20i%20to%20nam%20je%20dosti
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine972i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine972i)                     
i(l) str. 56. sim (?):
http://www.mnovine.hr/images/pdf/972/mnovine972i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/972/mnovine972i.pdf)     (?)   
       
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

Ivana Kindl - Fala (Krapina 2009) Popevke zanavek HQ, 02:26

Ivana Kindl - Fala (Krapina 2009) Popevke zanavek HQ (http://www.youtube.com/watch?v=alkSt3zroGQ#)
Naslov: Odg: Kie muora govoriti, a kie premučati istinu?__HR.KAJ.NĚ?-Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 13, 2014, 12:51:52 prijepodne
Varaždinske vesti, br. 3618, 06.05. 2014.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Kie muora govoriti, a kie premučati istinu?

Povesni dogodek pretekloga tedna pak se zbil v Rimu gde su dva pape proglašeni svetimi. Zbile se i još jene čude pape Ivana Pavla II. V Rim je privlekel i hrvatskega predsednika, šteri ne veruje v njegvih deset čuda. Morti se svecem išel potajne zagovarjati za nuovi mandat. Ili je išel ftruc premijeru, šteri je izjavil da on muora govoriti istinu, a predsednik nie i sme ju premučati. Tak je nametnul dvojbu; govoriti istinu ili nie.



Baš gda sem pričela pisati svoju stotu kolumnu, na pamet mi je došel naslov jake popularneg romana “Sto godina samoće”. Zmislila sem se kak sem negdar “gutala” priču o fantastičnem Macondu i v sečanju redala likove obitelji Buendia. Tie čas su na radiju prečteli viest da je vumrl Gabriel Garcia Marquez, autor tega romana i nobelovec za književnest. Ne muorate verovati, ali bile je tak. Za mene čudesna slučajnest, dogodek za pamčenje!

Tega tedna je bila i Noć knjige pa je viest došla kak naručena za pretakanje z šupljeg f prazne. Javnesti je rečene da mi Hervati slabe deržime do knjige. Kak i nebi? Poglečte same izdvajanje za kulturu! I školski programi tomu ideju na ruku. Lektira je postala formalnest. Kaj bi deca trošila vrieme na čitanje! Se liepe sprepišeju z interneta. Jene nuoči se čitale. I vu Varaždinu. Bila mi je betežna noga pak sem čitala doma i s tri prečitane knjige male popravila prosjek. Povesni dogodek pretekloga tedna pak se zbil v Rimu gde su dva pape proglašeni svetimi. Zbile se i još jene čude pape Ivana Pavla II. V Rim je privlekel i hrvatskega predsednika, šteri ne veruje v njegvih deset čuda. Morti se svecem išel potajne zagovarjati za nuovi mandat. Ili je išel ftruc premijeru, šteri je izjavil da on muora govoriti istinu, a predsednik nie i sme ju premučati. Tak je nametnul dvojbu; govoriti istinu ili nie.

Več je bile takšnih dvuojbi. Jen je negdašnji jake eksponierani političar navodne rekel da on ne laže, neg sam tu i tam ne govori istinu. Na njega se obrušila sa javnest; si mediji, komentari, političke rasprave… Si su mu se smejali. Trajale je tuo nekaj časa, ali bile i pozabljene kak i tie političar. Ovie put je premijer rekel i tuo da on ni predsjednik države, a i nebu, kaj mu verujeme, govori istinu pa nie simpatičan. S tiem je zategnul špagu šteru je drugi mam još napel, kak god Vlada poduzimala mere štere su “smrtna presuda” populistem zate kaj govoriju kaj jim ”na pamet padne”. To me praf zdrmale.

Je li tuo premijer zgovoril kaj mu je na pamet opale ili mu je došle zvun pameti? Pokle je tuo ponavljene na TV-u, ali su redaktorske škarje obavile svuoj posel pak je i nestale. Ali da je rekel, rekel je. Da je zapamčene, zapamčene je kak i obečanja pred izbore i izjava da nie ništ obečal! Če se tuo deneme na kup, moreme biti mirni, kak i radi izjava varaždinskih gospodarov smetja da njieve zmešarije mi nebumo platili. – I kaj sme ve čineči ? – zavapil bi Dudek da nie vumrl. Tak zvuzlanu priču nebi sfantazieral ni Marquez!


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/kie-muora-govoriti-a-kie-premucati-istinu.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/kie-muora-govoriti-a-kie-premucati-istinu.html)
i(l) str. 35.  sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3618.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3618.pdf)         
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)       

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

ŠTAndardni palindrom:
U RIMU UMIRU.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Oprosti im, papa
(il nekak slično)
Oliver Dragojevic-Oprosti Mi Pape, 03:56
https://www.youtube.com/watch?v=Q9iL798jEto (https://www.youtube.com/watch?v=Q9iL798jEto)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

LOJTRICE I LESTVICE ZVUKOV
Vice Vukov Igrajte nam japa (Hrvatska narodna), 01:42

Vice Vukov Igrajte nam japa (Hrvatska narodna) (http://www.youtube.com/watch?v=WgIwfK3nhfw#)
Naslov: Odg: I k nam so, ipak, došli milijoni z Hrvaške___HR.KAJ.NĚ?-Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 19, 2014, 10:26:45 poslijepodne
Međimurske novine, br. 973, 09.05.2014.
e-vundano 12.05.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

I k nam so, ipak, došli milijoni z Hrvaške

Kaj nebomo furt gombali i jamrali kak nikaj ne dojde k nam v Međimorje prek Drave, pred mesec dni je došlo par milijoni pužov. I to vsake fele. A dok imaš par milijoni nečega unda si bogat čovek, ali te puži, a to so vam oni nejvekši bokci jerbo niti hižice nemajo, bodo nam vse pojeli do čega dojdejo. Ne znati de so jiv držali do ve, pak te so lačni bole nek termiti. Morete si misliti kakša je to glad da koprive i luka jejo. Jako sam najgerek kak se jiv bodemo rešili, a nekak bodemo morali ak očemo kaj bodemo meli nekaj za brati od onga kaj smo posadili i posejali. To je vekša nevola od čekov naše drage, ljubljene i nigdar prežaljene Porezne uprave.



Vsi se još dendenes spominajo, pak i ovi pre čakoskoj grackoj vuri, o tomo kak je lepoga govora održal župan v Šajerici za Den županije. Neje to nikaj kaj ga je pofalila prva potprecednica Vlade Vesna Pusić jerbo je on jeni libling, nego ga falijo ljudi na vse strane. Mi Međimorci smo lokomotiva štera v Lepoj našoj vleče naprej, rekel je Matek, ali nejdemo tak fletno naprej kak bi morali jerbo smo mi lokomotiva na vuglen, a ovi šteri na ogej mečejo nam imajo plačo cirka tri jezere kuni. Da bi meli sam malo vejč još bi bole delalai, a i bolšega vuglena bi mogli kupiti, pak bi to vse čuda bole zgledalo jerbo bi fletneše išli naprej i to tak kaj nam bi cela Lepa naša bila jalna. Znate kak je to, mi Međimorci se furt falimo kak je naš međimorski jal naš brend i kak se ga nikak nebremo rešiti, ali rečite mi, prosim vas lepo, na čemo bi nam Hrvati mogli biti jalni? Na našaj plačaj štere so nejmenše v Lepoj našoj ili pak na temo kaj nejveč delamo, a nejmeje imamo? Ili pak mortik na temo kaj smo lokomotiva? A vsi znamo da on šteri naprej leti ili pak visoko štrči navek dobi po gopco! Pak mi Međimorci to nejbole znamo: vsi porezi i nameti se nejpredi i nejfletneše poberejo v Međimorjo. Mi ne bežimo od toga jerbo dobro znamo da božje ide k Božeko, a caro pripada jegovo, sam nas gvinta to kaj nešterni to isto pripovedajo, ali tak ne delajo, pak se državna kasa ne puni z vsih krajov Lejpe naše jednako.

Na Prvi maj, državni svetek da se ne dela nek se fešta i svetkuje, došli so v Čakovec Zoran Milanović, precednik esdepea i Zoki Milanovič, precednik hrvaške Vlade. Došli so na bažol šteroga so pre Staromo grado kuhali esdepeovci. Kak vsi znamo, den predi je naša Međimorska županija mela svoj Den, a obslužavali smo i Spomenden na pogibijo P Zrinskog i Frankopana, ali unda je niti jeden ne ftegnul dojti jerbo je to svetek Sabora, a ne Vlade, a i naš župan je haenesovac, tak da si moremo misliti kak je to vse bajno i sjajno med "kukurikačaj"? To je još ne vse. Zoki furt pripoveda kak moramo šparati, kak je naša država draga, kak trošimo več nek služimo i kak živimo bole nek bi trebalo v toj krizi, a unda je on došel v Čakovec na bažol z sedem državnih auti. I to kak? Vsi znamo da je v Čakovco bila partiska fešta i došel je Zoran kak šef partije jerbo so ga pozvali naši partijci, županijski šef Mladen i gracki Mario, a tu so kcoj došli vsi ostali partiski saborniki, načelniki i gradonačelnik i to je Zoran došel tak kaj si je od premijera Zokija posodil državne aute i unda ga je bilo sram, pak je sobom zel i jega. Zato sam vam mam rekel da so v Čakovco bili obedva i partijac Zoran i premijer Zoki. Dok se fešta so Čakovčanci i Međimorci dobri, a dok tre dojti i nekaj pomoči, nekše peneze donesti unda odide nekam drugam. A mortik ga naši esedepeovci niti ne zovejo za takšega nekaj jerbo mi v Međimorjo več vse imamo. Čudno je da vsi znajo gde smo mi dok tre poreze pobirati?

Rekel sam vam več zadjipot da ga ne pravoga bažola brez "seljakov", pak je tak bilo i ovo leto. "Seljaki", očem reči, haesesovci so kuhali svojega bažola na Martici, kak i navek. Tam je posle odličnoga bažola grmelo i prašilo se, ali se vse to zalijalo z dobrim gemištima i v društvu Zorana Vidovića - Zokija, gazde i šefa međimorskih "seljakov" i jegov pajdašov, tak da bode toga prvomajskoga piknika teško pozabiti. Što zna zna!

Za Den županije je Zrinska garda, štero vodi Lojz Sobočanec, poklonila nam Međimorcaj bisto Petra Zrinskoga štero je napravil sin naših bregov i goric, Mihael Štebih, kipar, slikar i gardista. Postavili smo ga pred zgradom županije i to tak kaj gledi prema hiži kak da je porter i kontrolera da težaki ido na posel, a da pak z posla. Najte me krivo razmeti, pak je to ne spomenik za težake županije nek za vse naše Međimorke i Međimorce i zato ga ne tre skrivati. Peter je pravi mož, a tak ga je i Miha sklesal, i zato ga je trelo brnuti prema vulici nek ga vsi vidijo šteri polek idejo. Mi domaći ga teško najdemo, a kak ga bodo unda stranjski našli.

Dok sam videl Petra Zrinskoga kak zgledi kak pravi mož, a takši je i moral biti ak je vupal reda delati v Ausrougarskoj, mam mi je na pamet opal naš Mikloš Zrinski Sigecki, šteroga smo deli na skradnico v čakoski park. Nebrem veruvati da je Mikloš bil tak mali kak kepec, a tulikši let so ga Turki ni mogli sfondati. Nekaj mi tu ne štima. Trelo bo Mikloša dodelati ili pak novoga i vekšega naprajti kaj bode onakši kakši je bil: strah i trepet negdašje Evrope. Ak je prevnuk Peter takši mož unda je pradedek Mikloš moral biti još vekši i jakši. Pak pred jim so bežali i klečali, i to na leta, vsi Turčini.

Kaj nebomo furt gombali i jamrali kak nikaj ne dojde k nam v Međimorje prek Drave, pred mesec dni je došlo par milijoni pužov. I to vsake fele. A dok imaš par milijoni nečega unda si bogat čovek, ali te puži, a to so vam oni nejvekši bokci jerbo niti hižice nemajo, bodo nam vse pojeli do čega dojdejo. Ne znati de so jiv držali do ve, pak te so lačni bole nek termiti. Morete si misliti kakša je to glad da koprive i luka jejo. Jako sam najgerek kak se jiv bodemo rešili, a nekak bodemo morali ak očemo kaj bodemo meli nekaj za brati od onga kaj smo posadili i posejali. To je vekša nevola od čekov naše drage, ljubljene i nigdar prežaljene Porezne uprave.

Dugo se je to kuhalo v esdepeovom lonco i na vse zadje je kuhar Slavek, kum vsih kumova, ostal brez posla. Dugo se je pripovedalo kak se Slavek i Zoki spominajo sam prek nišana, ali dok je Slavek gulil nas Hrvate i punil državno kaso Zoki je magadil. Unda je došel na svetlo dneva Slavekov pajdaš Dragun, šteri je dobil zajma črez nered, posle so vum došli grehi sisačke županice Marine Merzel, a Slavek joj je bil kum, ali dok ga je stajla glavna porezna šekutorica Nada Čavlović Smiljanec unda ga je Zoki zel na zob. Dok je Zoki zazvedil kaj je svojim pajdašima, prek predstečajni nagodbi (a i mimo jif) oprostil stotine milijoni kuni, unda se je kupica prelijala i od torka je minister za peneze Slavekov zamjenik, Boris Lalovac. Gazdi je prekipelo i odrezal si je deesno roko. Najgerek sam je li mo bode dosti leva kaj ostane i dale šef Partije i precednik Vlade ili pak bode odišel po riti k meši kak naša soseda z Dežele Alenka Bratušek?

Ve vidite na kaj so nas dopelali naši "kukurikači". Vsi so v Evropi odišli vum z krize sam mi i Cipar ne. Osem let so se "kukurikači" prepravlali kaj bodo prevzeli vlast v Lepoj našoj i ve dok so došli na vrh neso znali kaj naprajti, pak so nas pokoturnuli doli z brega. Mi smo veruvali da oni nekaj znajo, a ve se pokazalo da ništ ne znajo, a nečejo priznati da ne znajo i ve smo tu gde smo je. Tak nam i treba!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/I%20k%20nam%20so,%20ipak,%20došli%20milijoni%20z%20Hrvaške
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine973i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine973i)                     
i(l) str. 56. sim (?):
http://www.mnovine.hr/images/pdf/973/mnovine973i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/973/mnovine973i.pdf)      (?)   
       
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

Puž-muž, diži roge van
Žena muža za buču prodala, 01:03

Žena muža za buču prodala (http://www.youtube.com/watch?v=YTsUlvA4dn8#)
Naslov: Odg: Oni “f krletki” bi mogli osnovati stranku___HR.KAJ.NĚ? -Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 22, 2014, 01:13:35 prijepodne
Varaždinske vesti, br. 3619, 13.05. 2014.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Oni “f krletki” bi mogli osnovati stranku  

Da se nekaj, osim graha, kuhale, znali su same znalci. Ostali su osečali nekaj čudnega v zraku.
I dogodile se; čerupanje med “kukurikavci” i nuova uhičenja vu Varaždinu. Si trdiju da su nevini i da ne razmeju optužnice. O tem na berzinu nemrem suditi. Niesem jim blizu. Ali sem čula jenu ciničnu ideju; naj si oni šteri su več “f krletki”, ili vu nje buju naskorem, osnuju nuovu stranku. Članstva jim nebu zmenjkale, a mogli bi organizierati i podružnice. Varaždinska bi jim bila zbilja brojna. Mogli bi osnovati i vladu v sjeni. Premijera i ministra gospodarstva več imaju, a i minister financija jim je izgladen.



Komaj sme se priviknuli na te da imame nuove svece, a več su došli “merzli sveci” i tuo ftruc temu kaj se slavil Praznik rada. Največi diel dneva bile je tople, dišal je grah z mesom i špekom, popieale se i veselile. Slavile se na se strani, i tuo saka politička stranka na drugem meste; varaždinski SDP na Dravi, HNS na Trakoščanu, a HDZ v Ljubeščici. Političari su pokazali velike zanimanje za severni diel Hrvatske.

Pomislile bi se da su došli zu zate kaj jim je najbližeše pa buju jim putni stroški najmenjši, ali nam je laburist Lesar otkril da je Premijer f Čakovec došel s pratnju v sedem auti, kak da je kralj. (Nie važne a je ili nie, ak se on tak oseča.) Od tam se v Zagreb nie štel mime Varaždina same prepeljati. Došel je pozdraviti gradonačelnika Habuša (s pratnju) i građanem čestital Pervi svibanj. Ministrica vanjskih poslov i HNS-ovka pak je v Trakoščan došla ohrabriti svoju rasciepljenu i potkurtanu stranku i nadihati se friškega zraka, a morti se zmislila i na onu štera se baš f Trakoščanu dogovorila za EU s Slovencem B. Pahorom. Morti si je gđa Pusić i pred ploču z šterom je ovekovečen tie sudbonosni dogodek i male zdehnula.

Na kraju je zjavila da je proslava Praznika rada tradicija, na kaj su ji statisti i jelci graha jake zapljeskali. Ne zna se je li se pritem zmislila svojega obečanja 200.000 radnih miest i kak ji je pri sercu z denešnjih 350.000. I ministrica kulture je bila blizu i pohvalila naše kazališče. Saka čast! Daleke od toga da je tuo f predizborne svrhe! Gospon Karamarko pak je, skromen kakev je, došel v Ljubeščicu prerezati nekakšnu žnoricu. Pokazal je da misli na gospodarstve i održal govor f šterom je špotal one na vlasti. I sindikalisti su reagierali oštre. Prizivali se ostavku Vlade i dielili čeljene kartone. Potkraj su “merzljaki” se pokvarili s dežjom i severnim vetrem probali rashladiti vruču političku atmosferu. Da se nekaj, osim graha, kuhale, znali su same znalci. Ostali su osečali nekaj čudnega v zraku.

I dogodile se; čerupanje med “kukurikavci” i nuova uhičenja vu Varaždinu. Si trdiju da su nevini i da ne razmeju optužnice. O tem na berzinu nemrem suditi. Niesem jim blizu. Ali sem čula jenu ciničnu ideju; naj si oni šteri su več “f krletki”, ili vu nje buju naskorem, osnuju nuovu stranku. Članstva jim nebu zmenjkale, a mogli bi organizierati i podružnice. Varaždinska bi jim bila zbilja brojna. Mogli bi osnovati i vladu v sjeni. Premijera i ministra gospodarstva več imaju, a i minister financija jim je izgladen.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/oni-f-krletki-bi-mogli-osnovati-stranku.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/oni-f-krletki-bi-mogli-osnovati-stranku.html)

i(l) str. 23.  sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3619.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3619.pdf)
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)         

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kavaliri - Baurico - TV Spot, 02:40

Kavaliri - Baurico - TV Spot (http://www.youtube.com/watch?v=f6pZZkcvviA#ws)
Naslov: Predizborna kampanja se zalaufala, najte vse veruvati_HR.KAJ.NĚ?-Lépa naša kaj.
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 22, 2014, 11:59:54 poslijepodne
Međimurske novine, br. 974, 16.05.2014.
e-vundano 19.05.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Predizborna kampanja se zalaufala, najte vse veruvati

Drugi potprecednik Vlade i minister regionalnoga razvoja, Brankec Grčičov na svetlo dneva je zišel z "istinum" kak naše gospodarstvo posluje z dobičkom i da smo mi zišli vum z krize. Dok mi se Brankec motal po pameti najempot mi se je vužgala ona nejmenša svečica, pak sam sam sebi rekel: Jožek, Jožek, kak si stareši vse si bedasteši, pak si pozabil da traje predizborna kampanja za Eu izbore i da se ve sme vse govoriti i obečuvati i za to se nigdar ne mora odgovarjati biračkomo telo. Brzčas nas Brankec ima za norce kak da mi neznamo da so nam gospodarstveniki v riti.



Znate kak vu nejstarešoj knigi Bibliji piše: Dragi Božek, ak nam bodeš sodil po našim grehima što bode ostal? Nekaj slično bi mogli reči i za precednika Zokija i jegovo Vlado, jerbo ako Zoki bode natiral vsakoga ministra šteri nikaj ne dela, ne dela kak tre ili pak je žel ispod žita, što bode ostal vu velikoj i svetešjoj hiži na Markovo trgo? Nejpredi je odišel prvi potprecednik Ratko Čačić. Jega so natirali Mađari, ve ne dugo je odišel financ minister Slavek Liničov. Vse se glasneše pripoveda da je sam pitanje dneva da bode odišel Zmajlovič, a Jakovini se fotelja več hajdig dugo nuše. Minister za đake, študentice, profesore i navučitelice, Željkec Jovanovičov, je vse zmešal pučkaj, sredjaj i visokaj školaj tak da nikomo ne bode čudno ak mo se bode Zoki zafalil. Vsi znamo da je on z Reke, a i Linič je odnod tak da bode jako teško kaj bi ostal, jerbo s kim pajdašiš takši si i ti (pajdašija ne norija). Najbrž se tu čakajo izbori za EU parlament, pak bode posle toga nastavljeno veliko čiščeje v hrvaškoj Vladi. Za jim bi trebal kufre pakerati i minister Maras, a i Siniša Hajdaš Dončić je več ne v Zokijovoj cukor-piksi. Za ministra regionalnog razvoja Brankeca Grčiča se več dugo pripoveda kak se je ne baš znašel v mistarskoj fotelji (tak velijo i ovi pre čakoski gracki vuri) i da jo pomalem prazni, a i Vrdoljak je čuda vejč obečuval. Ministra obrane Tončeka Kotromanoviča bodemo mi Međimorci zmenili jerbo nam neda kasarno, očem reči, vojarno zabadav, a Zoki i Vesna so nam jo obečali. Nas Međimorce je našel kaj nas bode gulil. Ak oni šteri vse nejbole znajo tak velijo unda se tak bode i pripetilo i jako malo ministrov bode ostalo. Ostali bodo Ostojići i haenesova kvota z prvom potprecednicom Vesnom. Teško je biti minister, očem reči, dober minister i ne preveč grehov delati jerbo denes so vremena takša čim vekšega greha napraviš pokora se odelavle v ropotarnici povjesti. Što zna kak bodo završile te turbolencije vu Vladi kaj bi rekel te male i velike rokade na velikoj "kukuriku" vladajućoj šahovskoj ploči. Vlada vlada, kriza je vse vekša i vekša, a penezi nas čakajo v Briselo, a mi (čitaj: naši ministri) jif ne znajo zeti. Kak zgledi, mi kak biračko telo smo dali svoje glase za promene, ali kak zgfledi da smo pak v kmico vritnuli jerbo smo ne šteli promjene na huje.

Kak zgledi da je drugi potprecednik Vlade i minister regionalnoga razvoja, Brankec Grčičov zazvedil da je na listi za odstrel, pak je, prek noči, na kup del hruške i jabuke, to je zbrojil, nekaj je oduzel, ono kaj mo je ostalo je podelil, a a vse skupa je pomnožil tak da je, na vse zadje, na svetlo dneva zišla "istina" kak naše gospodarstvo posluje z dobičkom i da smo mi zišli vum z krize. Do fčera smo bili v krizi do guta, a denes je presvetilo nekše novo sunce ili pak je nešči vužgal svetlo na krajo šest let dugoga kriznoga i kmičnoga tunela. Dok mi se Brankec motal po pameti najempot mi se je vužgala ona nejmenša svečica, pak sam sam sebi rekel: Jožek, Jožek, kak si stareši vse si bedasteši, pak si pozabil da traje predizborna kampanja za Eu izbore i da se ve sme vse govoriti i obečuvati i za to se nigdar ne mora odgovarjati biračkomo telo. Brzčas nas Brankec ima za norce kak da mi neznamo da so nam gospodrstveniki v riti.

Ne znati je li bodemo i Međimorci jempot došli v Ginisovo debelo knigo rekordov, ali ove dneve smo zazvedili da smo rekorderi. Najme kaj, zazvedili smo da se za leto dni zaprlo v Međimorjo 124 obrtov i ak to spreračunamo dojde na to da se vsaki tretji den zapre po jeden obrt. To je ne za faliti, ali je tak. To so nam naša Vlada i poreznjaki privoščili. Ali to je još ne vse jerbo se po sobotaj i nedelaj ne dela, a dok još denemo kcoj, očem reči, zememo fkrej svetke i osvetke unda zazvedimo da se vsaki drugi den vgasne po jeden obrt, točneše rečeno, vsaki drugi den jeden obrtnik odide po riti k meši. To sam vam stiha rekel, pak pazite kaj to ne bi minister Brankec zazvedil!

Minister za zdraviče, gospon Ostojič, je del na listek lekov i zdravoga šumskoga zraka, tak da je ve i za tej lek tre meti receptlina ili pak ga morate sami v kešo colati. Čim so to zazvedili ovi vu Hrvaškaj šumaj mam so našnjofali velikoga biznisa i lepe peneze, očem reči, kruha brez motike.  Mi v Hrvaškoj imamo čuda penez, a nesmo kak ftičeki Božekovi i zato nebremo nikaj dobiti zabadaf. Kaj vas ne bode nešči zadrobiščil v šumi brez bukse ili pak, nedaj Božek, brez penez, zazvedil sam za nejnoveši i prvi cenik od kak je dragi Božek sveta i šume stvoril: španceranje po šumi 40 kuni; dihanje friškoga zraka 60 kuni; drkanje po šumi 55 kuni; cucanje, vsejedno gospa ili pak gospon 20 kuni; pražnjenje črevi + nucanje hrastovoga listja 60 kuni; pražnjenje črevi + borova kitica mesto rit papera 40 kuni; pražnjenje črevi v pesje vrečice, šuma časti, zabadaf; videti živoga medveda 200 kuni; videti lovca brez dozvole, foršus 300 kuni; podehnoti plavoga cveta 5 kuni; podehnoti črlenoga cveta 15 kuni; zgaziti cveta, šteroga god 10 kuni; zgaziti črlenoga cveta 20 kuni; piti vodo z potoka 4 kn gutljaj; seks za grmom 100 kuni; seks-pederi 200kuni; seks ženi 100 kuni; seks ženi - publika, po glavi 20 kuni; gledati v srno 110 kuni; spominek z srnom 140 kuni; gledanje divje svije 120 kuni; spominek z divjom svijom prek mobitela 200 kuni.

Vse ono kaj ga nega v ceniko, a lugar vas najde da ste nucali ili delali naplačivle se kak je lugaro čef. Lugari isto kak i policaji za plačanje mam davlejo 50 procentov popusta. Vse se zna, vse se vidi, pak što nuca nek se zravna v šumo jagode brat. Ak ga medo ne zadrobišči. Tak vam je to v neklepšoj maloj zemli za veliki počinek.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Predizborna%20kampanja%20se%20zalaufala,%20najte%20vse%20veruvati
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine974i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine974i)                       
i(l) str. 56. sim (?):
http://www.mnovine.hr/images/pdf/974/mnovine974i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/974/mnovine974i.pdf)       (?)   
       
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

Žena me kune i jake špota,
za velkog bedaka, za norca me ma.

TS Delirij - Vinska kaplja, 02:33

TS Delirij - Vinska kaplja (http://www.youtube.com/watch?v=b6fS8Z0U-7s#ws)
Naslov: Priestolnica europske kulture i Metel Ožegovič___HR.KAJ.NĚ?-Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 24, 2014, 02:00:28 prijepodne
Varaždinske vesti, br. 3620, 20.05. 2014.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Priestolnica europske kulture i Metel Ožegović

Varaždinska knjižnica, štera je med pervima v Liepe Naše (od 1836.), denes nosi ime svojega osnivača Metela Ožegovića, v one vrieme svestrane obrazovanega i poštovanega intelektualca, uglednika i dobrotvora, šteri ni deloval same vu Varaždinu, neg i v Pešti i Beču i čija mišljenja su uvažavale i najvišeše inštancije ondašnje vlasti. Njemu je 8. svibnja Knjižnica obilježavala 200. oblietnicu rođenja.

Pišem i radi usporedbe njegve brige za kulturni razvoj svojega naroda i delovanja denešnjih političarov i tajkunov šterim je kultura “deveta rupa na svirali”. Fnogi (tega sme denes svedoki) grabiju same za sebe. I javne i potajne! Ak mi kie imenuje i dokaže za jenega našega denešnjega močnika i bogatuna da je dal napraviti bar jenu siem dostupnu škuolu s penezima z svega žepa, a nie na dug i nie na račun poreznih obveznikov, od mene dobi cielu jednu moju mirovinu. Obogatil se nebu, ali za mesečne režije bu imel.



Pervih dnevov svibnja meseca varaždinske novine su pisale o tem kak se Varaždin bu kandidieral za europsku priestolnicu kulture. Maribor je tuo od lani. Sledeči bi mogel biti Varaždin, ali kak ima i drugih kandidatov, se ovisi o tem šteri bu imel jakši lobi, protekciju med političari. Varaždin ima jake razloge za tu čast: stara gradska struktura, barokni graditeljski štih (cirkve i palače), kazališče starejše od zagrebačkega HNK-a, Varaždinske barokne večeri, bogati kulturni život (jedna od pervih gimnazija v Hervatski), brojne srednje i visoke škuole i sveučilišče, negdašnje političke središče ( “Mali Beč”), grad tri put proglašen kak najuređeniji grad kontinentalne Hrvatske i se tak do knjižnice štera je takaj med pervima v Liepe Naše (od 1836.). A ona denes nosi ime svojega osnivača Metela Ožegovića.

Njemu je 8. svibnja Knjižnica obilježavala 200. oblietnicu rođenja. Prof. Jasminka Štimec je za tu prigodu vredila izložbu dokumentov o njegvem življenju i delovanju. Svečanest je otprl ravnatelj Mario Šoštarić. Govoril je o začetkima Knjižnice, razvoju, promenami njejnega imena i denešnji problemi. Zmislil nas je i na jake ambiciozni projekt nuove knjižnice, predstavljen prie več let, od šteroga do denes nikaj. Morti bu aktivierani, ak bi Varaždin dobil čast šteri se nada. Onda je dr.sc.Vladimir Huzjan predstavil rezultate istraživanj o življenju i delovanju M. Ožegovića, v one vrieme svestrane obrazovanega i poštovanega intelektualca, uglednika i dobrotvora, šteri ni deloval same vu Varaždinu, neg i v Pešti i Beču i čija mišljenja su uvažavale i najvišeše inštancije ondašnje vlasti. Prigodnu poštansku omotnicu sa žigom velike oblietnice predstavil je Josip Jelenečki z Kluba kolekcionara. Svečanest su uveličali i mladi glazbeniki Filip Vincek i Benjamin Jagec.

Ne pišem ove same radi kulturnega i dobrotvornega delovanja M. Ožegovića i njegvega doprinosa tomu kaj se Varaždin v 21. stolietju more kandidierati se za europsku priestolnicu kulture, neg radi usporedbe njegve brige za kulturni razvoj svojega naroda i delovanja denešnjih političarov i tajkunov šterim je kultura “deveta rupa na svirali”. Fnogi (tega sme denes svedoki) grabiju same za sebe. I javne i potajne! Ak mi kie imenuje i dokaže za jenega našega denešnjega močnika i bogatuna da je dal napraviti bar jenu siem dostupnu škuolu s penezima z svega žepa, a nie na dug i nie na račun poreznih obveznikov, od mene dobi cielu jednu moju mirovinu. Obogatil se nebu, ali za mesečne režije bu imel..


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/priestolnica-europske-kulture-i-metel-ozegovic.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/priestolnica-europske-kulture-i-metel-ozegovic.html)
i(l) str. 23 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3620.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3620.pdf)   
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)       

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Nenad Kumrić CHARLIE, Kvartet Varaždin i Carevi - Ja sem Varaždinec (Lijepom našom), 03:12

Nenad Kumrić CHARLIE, Kvartet Varaždin i Carevi - Ja sem Varaždinec (Lijepom našom) (http://www.youtube.com/watch?v=A8JGVbx1_94#ws)
Naslov: Odg: Vsi poti vodijo v gorice__HR.KAJ.NĚ?-Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 26, 2014, 10:43:16 poslijepodne
Međimurske novine, br. 975, 23.05.2014.
e-vundano 26.05.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Vsi poti vodijo v gorice

Minuloga vikenda vsi poti so vodili v brežno Međimorje, očem reči, v brege i to tam gde raste grozdje, tam gde so pelnice, a v pelnicaj lagvi, a v lagvima vino. Vsi več znamo, a i vrapci popevlejo po krovaj i drevjo, kak je mesec majuš rezerverani za vinsko fešto v Svetomo Vrbano, Železni gori, Štrigovi i vsim breščajkima kud so gorice restepene. Minuloga vikenda smo se vsi shajali vu štrigovskoj šporckoj dvorani gde se je vino pretakalo z flaši v kupice, a z kupički v naše navek žene požerake. Ta fešta, z imenom i conom Urbanovo zvana, je tri dni trajala i verjem da so vsi došli šteri so kanili, a nešterni i tripot.

       V petek so naši županijski političari širom otprli vrata dvorane, v soboto je dvorana bila tak puna kaj je trelo čakati kaj nešči zide vum na zrak kaj se moglo nutri dojti, dok je v nedelo došel i Zoki, precednik Vlade. Gledal je, brzčas, na televiziji kak so vsi Međimorci v Štrigovi s kupičkaj vinčeka v rokaj, pak je bil najgerek što je itak te vse ljude v Štrigovo dovlekel, pak je i on doletel glet.

Došel je Zoki v nedelo odvečer kaj nebodemo mi Međimorci gombali kak visoki političari ne delajo v nedelo. Ali je došel sam. I nikaj je ne pil. Mortik je sam i vozil. A kaj je unda dohajal na vinsko fešto ak je ne kanil piti? I to ne bilo kakše vina, neg međimorskoga, a ono je nejbolše na sveto i bližešim planetama. Dočakali so ga naši županijski političari, saborniki i domaći šrajfi, a oni šteri v nedelo ne delajo so ne došli. Morem vam reči da je obišel vse naše vinare, a duže se je zadržal tam gde so puce dobrote i finote delile. Kakši je, itak, Zoki karakter da so ga lepe Međimorke ne uspele na "greh napelati" kaj bi si bil malo spil. Najbrž on zna da je na cesti dopuščeno 0.5 promilov, a i naši međimorski policaji ga poznajo. No, ali ak je išel ravno dimo moral je črez Zagorje prejti, a sam dragi Božek zna je li je on v zagorskoj cukor-piksi.

Denes i zutra bodo naši vinari i vinogradari otprli svoje pelnice, tiblice, škrije, najže., zakurili bodo kotle, peke, roštilje i narezali vse dobrote i finote štere imajo, tak da nas bodo pripravleni dočakali dok mi genemo po potima i stezama Međimorskoga partizanskoga odreda, a te poti se denes zovejo: Vinska cesta. Naši vinari nas zovejo kaj dojdemo još jempot sprobati tua nejbolša vina i to v pelnicaj direkno z lagva v kupičko, a z vene v naše suhe požerake. Tre sprobati zakaj so v lagvima, i to v onim drvenim, nejbolša vina? Tre, ruon tak, sprobati štero vino ide nejbole na tiblico, štero na cvirke, štero pak na kotlovino ili pak roštilj, a štero je, itak, nejbolše kaj premočimo turoša skotanoga vu koščičnomo oljo. Vse to tre sprobati kaj bi mogli našim ženama, deci ili pak vnukaj pripovedati kaj čoveko daje krepost, zdiguvle tlaka i po čemo se pamet dobavla. To je vse tak važno kaj se to nebre nikomo veruvati nek treba čovek sam sprobati i unda širiti istini na pokoleja štera so došla na svet posle nas. Verjem da se bodemo zišli v nešternoj pelnici. Siguren sam v to!

Skorom mi je, na vse zadje, zbeglo to kaj sam štel pofaliti puce i žene kak so i one zazvedile da dobro vinčeko razveseljuje srca, a i davle krepost telo. Hajdigpot mi se je oko zastajlo na pucama i ženama štere so sprobavale žute muškate, tramince z duhom, črnoga pinota ili pak kabernet savinjona. Morem vam reči da se mi moški bodemo morali jako dobro kcoj držati i vejčpot trenerati ak bodemo šteli biti bolši od ženi v športo šteri se igra z punom kupicom v roki. Žene se čuda fletneše vučijo nek mi mislimo.

Ne bi vam znal reči kuliko smo turoši pojeli dok smo čakali kaj nam ga priznajo da je on naš međimorski i da mo je Međimorje zavičaj. To je vse tak dugo trajalo kaj so nam se skorom krave zdošle, pak bi lefko i brez mleka ostali. A znate kak je to: još je nišči ne sira napravil brez mleka. Nebrem veruvati kak je profesor Valkaj došel do toga da turoša imajo rajši moški nek žene, a trdi je, neje preveč veliki, a i lepo formo ima. Kak bilo da bilo brzčas se bodo žene oglasile ak jiv je profesor negdi zakinul. Meni vam je turoš nejbolši z mesom z tiblice, poljani z kuščičnim oljom, a kcoj mladi luk. A to vse je tre zaljati z pušipelom, ali brez olja, ak nečete kaj bi došlo do zastoja prometa v črevima.

Neje čuda vode preteklo pod serjanskim mostom otkak so se mladi venodjali, očem reči, seksali na autobusnom kolodvoro. Nesmo uspeli zazvediti komo je to došlo milo na kolodvoro i kakšo je meštrijo mel te serjanski Don Juan, jerbo kak jo je seksal, ak je ona ležala na želoco, a on na joj? Dok sam to pital teco Franco, a ona je prefrigana kak sam vrag i premazana vsim maščama, fletno mi je otpovedala: Jožek, Jožek, kak si stari tak si bedasti, pak so se oni venodjali kak kujseki, a dok so spazili soseda kak svojo meštrijo za slikati vleče vum z hlač, mam so se polegli na pod. A je li je veni ostal vu venoj to nišči ne zna. Sam vena!

Neje čuda cajta minulo otkak smo postajli bisto Petra Zrinskoga v cvetnjako pred hižom naše županije, a več so se oglasili sosedi z Osterajha. Poslali so depešo nek vugnemo Petra ili pak mo obrnemo glavo jerbo preveč grdo gledi prema Bečo. Pak niti nebre lepše gledati jerbo je znal kaj ga čaka.

Grad Čakovec je organizeral Majski muzički memorijal (41. pot) v spomen velikomo kompozitoro i Čakovčanco Jožeko (mojemo imejako) Štolcero Slavenskomo. Svetešje otvoreje je bilo v Šajerici, otprl je župan, ali skorom nišči je ne došel. Nega bilo niti grackih ocov šteri so to vse organizerali: niti gradonačelnika, niti zamjenika, a niti pročelnika. Nega bilo navučitelov i profesorov, a kak bi unda đaki mogli dojti ak so jiv ovi ne pozvali. Imamo gimnazijo štera nosi Jožekovo ime, a ima odličnoga zbora, ali gimnazijalcov je ne bilo, imamo Umjetničko školo, ravnatelj Božo Bogdanov je bil, ali profesorov i đakov nigdi. Na otvorejo so igrali nejbolši hrvaški glazbeniki iz Zagreba. Nejpredi je igral gudački kvartet "Porin", a posle jiv so nas oduševili Zagrebečki solisti. Vsi znamo da v kvarteto igrajo štiri, a Solistov je bilo jedanaest, dok to pomnožimo dojdemo do brojke 44. Vidite, točno tuliko je bilo nas v publiki. Pak kaj si je naš Jožek ne zaslužil vejč publike? A tak se sveposot štimamo žnjim, a dok nam dojde v Čakovec unda ga ne poznamo i nečemo ga dojti pozdraviti. Čudni smo mi nekši ljudi, kaj ne?


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Vsi%20poti%20vodijo%20v%20gorice
i(l) str. 72. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine975i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine975i)                       
i(l) str. 72. sim (?):
http://www.mnovine.hr/images/pdf/975/mnovine975i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/975/mnovine975i.pdf)       (?)   
       
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

Boris Ćiro Gašparac - V gorice, 03:51

Boris Ćiro Gašparac - V gorice (http://www.youtube.com/watch?v=nn7dqYGIpN8#)
Naslov: Odg: Norijada i Bolša Hrvatska_____HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 29, 2014, 12:13:24 prijepodne
Varaždinske vesti, br. 3621, 27.05. 2014.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Norijada i Bolja Hrvatska

       Po vulicami, kak god je bile hladne, nekoji su drhtali v maturantskimi oblekami. Niesu predvideli da “merzli sveci” buju tak merzli, a da najmrzlejša bude Sofija. Ali su ju  večinom ze svoju norijadu nadmudrili; sponorievali su, skakali, kričali, polievali se z vuodu ne mareči za hladnoču.
       Na TV-u nam več put pokažu emisiju “Bolja Hrvatska”. Svih tih 46 tisuč ovolietnih maturantov bi trebali za dvie, tri, pet ili i več liet postati buolja Hrvatska. Kie tu buolju Hrvatsku bu izgradil, ak si pobiegnu van?



Prešle je duoba maturantske “norijade”, a maturanti još dokončavljeju svoje srednoškolske obrazovanje. Opraštaju se od škole, svojih profesorov, školskih prijateljov. Još buju male vučili za ispit zrelosti, jeni za upise na visoke škole i sveučilišče, drugi pak za zaposlenje, če imaju sreču da ga dobiju.

Po vulicami, kak god je bile hladne, nekoji su drhtali v maturantskimi oblekami. Niesu predvideli da “merzli sveci” buju tak merzli, a da najmrzlejša bude Sofija. Ali su ju  večinom ze svoju norijadu nadmudrili; sponorievali su, skakali, kričali, polievali se z vuodu ne mareči za hladnoču. Negdi pak su, kak npr. pred gradsku viećnicu na varaždinskem Korzu, liepe i kulturne tancali. Je, spelavali su i kojkakve huncutarije i bedastuoče i zmišljali špelancije štere su bile i neprimerene (negde su jenu žensku hitili v morje). Sega sme se več nagledeli, maker se tuo i nie bile znak zrelesti za šteru bu največi broj njih ipak dobil pisanu potvrdu. 

Nekim pak je največi domet slavlja bil napiti se do nesvesti pa su se, morti nenaviknuti na pijaču, morali pobljuvati. Bile je i takvi šteri su ostali ležati na cesti. Ne znam je li pri ovim maturalnim norijadami bile i onie šteri su završili na Hitne, na spumpavanju želuca. Pretpostavljam da je. Jenega pijanega hurmaka sem i ja več f nedelju vidla ležati na cesti pred Katedralu. I još je kričal naj ga ostavime na miru da mu se spi. Na merzli cesti! Razmem da su mladi željni zabave, naviek spremni na šalu i se jim nebi trebale gledeti pod povečalem, ali kaj je preveč, preveč je. Zabava nebi smela prerasti v nasilje i zlostavljanje. Nek mi se ne prigovori da sem staromodna zate kaj me tuo zabrinjava. Nemam rada čuti gda vnuogi od njih svoju budučnest zamišljaju v neke druge deržave. Nek ne veliju da tu nemaju uvjeta ili da jim nieki ne da. Kie nji ima kaj dati ili ne dati ak znaju kaj hočeju? Sviet je njihev, nek stvoriju uvjete, nek stvari zemeju v svoje ruke.

Na TV-u nam več put pokažu emisiju “Bolja Hrvatska”. Svih tih 46 tisuč ovolietnih maturantov bi trebali za dvie, tri, pet ili i več liet postati buolja Hrvatska. Kie tu buolju Hrvatsku bu izgradil, ak si pobiegnu van? Zakaj rezultate svojega znanja, talenta i rada nebi dali svojim roditeljem, svoji zemlji i vu nje koristili svoje znanje, ostvarli svoje izume, vodili svoje firme, doma zaradili peneze i zgrade buolje življenje v buolji Hrvatski. Kaj vani penezi rasteju kak lišče po sveržju? Gdi je junaštve mladih? Gdi jim je odlučnest da preokreneju sviet na bolje?

Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/norijada-i-bolja-hrvatska.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/norijada-i-bolja-hrvatska.html)
i(l) str. 23.(?)  sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3621.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3621.pdf) 
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)         

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vekšega norca od mene ni,
čiji je Štefek kaj v zipki spi

KVARTET GUBEC - JESI VIDEL.mp4, 03:13

KVARTET GUBEC - JESI VIDEL.mp4 (http://www.youtube.com/watch?v=gmxH_IvgR4Y#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 07, 2014, 03:33:24 poslijepodne
Citat:
Kajkavska cajtmašina

Kiseli vuGorki
(V)SE( )ZONA KIS(S)ELE VUGORKOV
Kolovoz i okolo-vozi
IŠLA MAR(T)A Z KOLOVOZA (kolodvora)
Kiseli c(j)elovi, KIS(S-CJ)EL(OV)I, Küsschen-i, kušleci

Međimurske novine, br. 976, 30.05.2014.
e-vundano 02.06.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Esdepe je zgubil izbore, a Dragec Lesarov je podnesel ostavko!!!??

 Črnogorci so se nekaj pobunili, očem reči, nekši jif kršeli zajedajo, pak bi šteli pol Prevlake. Nebrem razmeti, pak kaj so oni pozabili da je negda naša bila Boka Kotorska i ak očejo pol Prevlake nek vrnejo Boko. Ak oni očejo kaj bode jif vuk sit, unda i mi očemo kaj bodo naše birke na brojo.



Vse ono kaj so političari ne uspeli naprajti naprajla je reka Sava. Najme kaj, političari so ne uspeli vse nas na kup nametati i kaj bi glave skup deli, a čim se Sava rezlijala mam smo bili vsi kak jeden, dali smo vse kaj smo mogli, vse kaj smo meli sam kaj pomoremo onima šterima je voda odnesla krova nad glavom. Nebrem razmeti zakaj mi nebremo navek biti tak zdobra jedni z drugima, a ne sam unda dok nam nekša nevola dojde na vrata? Vsaki od nas je dal kuliko je mogel, a i još se davle jerbo nejvekše nevole počnejo dok se voda povleče. Vsa je sreča kaj so vsi preživeli, a vse ostalo bodemo, vsi skupa, v red dotirali.

Minuli so izbori za evropske parlamentarce. Hajdig je bilo onih šteri so meli željo živeti i delati v Briselo skupa z vsim drugim evropskim političarima. Ak ste dobro pogledali i naši domaći dečki i puce so naprajli svojo listo želja. I neso prešli. A kak bodo i prešli da je sam dvajsti posto nas Međimorcov zišlo na izbore? Glase so išli davat esdepeovci, haenesovci i kak i navek, penzioneri. Međimorje je pak pokazalo da je još navek lejpo i črleno. Črleni so još bili Varaždinci, Istrani i Primorsko-Goranska županija skupa z Rekom. Verjem da znate kak je hadeze z svojimi kompanjoni dobil šest europarlamentarcov, "kukurikači" štiri, a trdi je "Oreh" sadovje premazano vsim maščama dobil jedanajstoga. Dok so hadezeovci popevali, "kukurikači" se sfadili, naš vodeči laburista i šenkofčar, Dragec Lesarov je podnesel ostavko jerbo je jegova lista odišla po riti k meši i neje prešla praga. Kuliko sam mel za čuti da so "kukurikače" ne pobedili hadezeovci nego Mirela Holy i jeni "Oreh", ali vam se je ne bi z tem složil. Najme kaj, znuom da je esdepeovcima teško priznati da so jiv potukli i to do zemle, hadezeovci, ali "Orehi" so zeli glase laburistima, jerbo jim največ falijo. Kak bilo da bilo, jeni so dobili, a drugi zgubili, kak i navek. Još niti jempot se je ne pripetilo kaj bi na izboraj vsi pobedili i vsi bili zadovolni. Tak isto, napriliko, je nišči ne mogel znati da bode hadeze v Gorčano potukel, i to do zemle, esdepeja, a isto tak je nišči ne planeral da bodo Serjančari dali glase esdepejo i da bode hadeze zgubil v Podturno. A tak je bilo!

Vsi oni šteri se motajo okoli Urbanovoga se ve falijo kak so naprajli dobroga posla. A imajo se i zakaj jerbo je črez ove dneve bilo v Svetomo Urbano, Štrigovi i Železnoj Gori prek pet jezeri ljudi. Nejveč jif je bilo v štrigoskoj šporckoj dvorani, a vsi ostali smo bili po bregaj, grabaj, goricaj i pelnicaj. Urbanovo je dugo trajalo, a još je bilo prekratko za vse one šteri so ne ftegnuli dojti na sprobavanje naših nejboših vina. Znate kaj, dok mi Međimorci, šteri ta fina vina žlepkamo celo leto, dojdemo v štrigovsko dvorano unda ga ne več mesta za vse stranjske šteri bi šteli sprobati tua naša vina od šterih se pamet dobavla. Zato si vam ja več dugo gruntam kak bi Urbanovo moralo i par dni biti v Čakovco kam bi unda mi dopelali vse one z Hrvaške, Đežele, Osterajha. i kaj nam dale nabrajal, šteri očejo sprobavati i piti tua naša nejbolša vina. I ove z Istre bi pozval, nek probajo čiji so vina bolša, očem reči, nejbolša. Verjem da bodo si naši vinari, župan i turistički težaki vse to pregruntali do drugoga leta i naprajli onak kak bode za vse nejbole. Verjem da mi Međimorci znamo kak to tre naprajti i od čega muhe, očem reči, vinske mušice, crkajo.

Čakoski gracki načelnik oče naprajti takšo gracko upravo kaj bodo graci težaki mogli delati vseposot gde treba. Ne znati gde bode zmogel takše težake i gde so te škole kaj školajo takše težake? Takši kaj so se v se razmeli so se negda školali v Kumrovco, ali tua škola je zdavnja zaprta, ali još postojijo črlene knigice štere mejajo vse diplome. Mortik je na to mislil?

Ne sam Čakovec nek i celo Međimorje zaostaja za Zagrebom. No, pak je i ne čudno jerbo je Zagreb čuda vekši ne sam od Čakovca nego i od celoga Međimorja. Najme kaj, v zagrebečkoj Grackoj upravi so našli 120 težakov šteri so zlagali kam so i kak dugo v školo hodali, očem reči, sfalsificerali so svoje diplome. Verjem da je prinas v Čakovco i v Međimorjo vse vredo i da se mi ne kinčimo z ljuckim perjem. I v Zagrebo je vse bilo vredo i vsi so paperi štimali dok so ne šekutori počeli lohniti. No, ipak smo mi Međimorci odnavek bili poštejaki. I delali pošteno dok se drugač ne moglo.

Zagorski župan i esdepeovec, Željko Kolar je v minulo soboto bil v Kumrovco z vsima onima šteri so došli na Titijov rođendan. Ljudi so došli, a Tito je ne došel, isto kak niti lani. Drug Kolar je vsima lejpo rekel kak je Tito nejveč od vsih ljudi na sveto napravil za Lejpo našo. To je rekel i ostal živ. Je li je on tak mislil ili pak je rekel kaj so štovateli lika i djela druga Tita šteli čuti ne bi vam znal reči. A vsi znamo da dok je drug Tito došel na vlast Lejpa naša je bila do Drine i Zemuna. I Boka Kotorska je bila naša. I Neum, i Trst, a dok je odišel sam pol toga je ostalo. Pak je zagorski župan ne tak mladi kaj to vse ne bi znal?

Stalno naši sosedi na svajo vlečejo i to jempot ovi na severo, a drugipot oni na jugo. Na Janeze smo se več privčili kaj jim sploh oko leti prek meje k nam, a ve pak so kršeli počeli zajedati i Črnogorce. Najme kaj, Janezi se ravnajo kaj bi na Muri delali centrale za strujo. Pak kaj jim je ne dosti kaj na Dravi imajo centralo vsaki seli, a ve bi još i Muro šteli ponucati. Nebrem razmeti, pak kaj so oni ne čuli za sunčane elektrane? Em so čuda faleše i čuda predi jif napravijo. Bodemo jim mi poslali našega inžinera i strujača, Draša Berkopiča kaj jif navči kaj se sunce more naprajti. Z druge strane so se Črnogorci nekaj pobunili, očem reči, nekši jif kršeli zajedajo, pak bi šteli pol Prevlake. Nebrem razmeti, pak kaj so oni pozabili da je negda naša bila Boka Kotorska i ak očejo pol Prevlake nek vrnejo Boko. Ak oni očejo kaj bode jif vuk sit, unda i mi očemo kaj bodo naše birke na brojo


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Esdepe%20je%20zgubil%20izbore,%20a%20Dragec%20Lesarov%20je%20podnesel%20ostavko!!!??
i(l) zajna stranica sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine976i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine976i)                         
i(l) zajna stranica sim (?):
http://www.mnovine.hr/images/pdf/976/mnovine976i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/976/mnovine976i.pdf)         (?)   
       
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

Dragec Karlek (Kira)Lesar....

Kries-Kirales, 07:36
Ovo se klanja zeleni Juraj,Kirales
Zeleni Juraj zeleno drevce,Kirales...

Kries-Kirales (http://www.youtube.com/watch?v=kGx-VwFmGjQ#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 07, 2014, 03:35:43 poslijepodne
Citat:
Kajkavska cajtmašina

Kiseli vuGorki
(V)SE( )ZONA KIS(S)ELE VUGORKOV
Kolovoz i okolo-vozi
IŠLA MAR(T)A Z KOLOVOZA (kolodvora)
Kiseli c(j)elovi, KIS(S-CJ)EL(OV)I, Küsschen-i, kušleci

Varaždinske vesti, br. 3622, 03.06. 2014.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor


Ne pokaže voda same kakvi su ljudi v nevolje

Ne pokaže voda same kakvi su ljudi u nevolji i neg kakvi su oni štere nevolja nieje zahvatila. Slikarski posel pak otkriva da slikati znači “prodrijeti u vlastitu krv”, “ući u najdublji dio sebe” i “u tami svoga postojanja prepoznati svijetle bisere koji čekaju da budu pretvoreni u metaforiku boja”. Ak človek more drugemi otkriti doživljaj ljepote, napravil je plemenitu stvar.



Tri dogajanja su obilježila ovelietni svibenj; stalni dežđi, velike poplave i izbori za EU parlament. Prinas ljudi ne pamte gorše i težeše poplave od ovie, nie same v naše deržave neg i pri naši susedi. Veliki dežđi napunili su rieke, a največ Savu, štera je od obilja vode čist ponoriela, zrušila nasipe i potopila naselja, puolja, tranjike i šume, vlejala se f hiže i štale, podavila ili pretirala blage i živinu. I ljudi i zvieri muorali su spašavati živu glavu. Bila je, veliju, biblijskih razmerov i se je pokazala; i ljudski mar, i nemar, i dobre, i zlo. No o tem govoriju se novine i RTV – postaje. Dežđi manj curiju, voda se povlači i otkriva same jad i pustoš, a i izbori su prešli. Zvuordali su političke odnose v zemlji. Ni o tem ništ nuevega nemrem napisati niti se šaliti. Kaj je tragične izazivlje suze, a nie smieh. Čemu ritati mrtvega magarca?

V drugi predeli, onie pošteđeni poplave, ljudi živiju po starem i baviju se svojimi posli preživljavanja v ovemi teški časi, ali i stvaralaštvem štere prelazi okvire brige za kruh sagdiešnji. Jena takva osoba je i varaždinska profesorica, pjesnikinja i amaterska slikarica Ružica Marušić-Vasilić. Baš v duoba najgorših poplav otprla je svoju izložbu slik za vučenike, profesore i se druge odrasle i namernike v restoranu Elektrostrojarske škole Varaždin. Ona je poznata varaždinske književne publike nie same kak predstavljačica knjig članov Varaždinskega književnega društva neg i kak njegva bivša predsednica i autorica pesničkih zbirk. Poznata je i kak slikarica štera je več put samostalne ili v skupnimi izložbami otkrila i svoj slikarski talent. Izlagala je v Galeriji “Jamnić” v Lepoglave, v Drugi osnovni, Glazbeni i v Elektrostojarski školi, pa v Galeriji “Forum” i tri put v Likovne galerije Varaždin (LUV-u).

Ovie put je pokazala dvadeset i tri slike na tri temeljna motiva; cvietne, one nadehnute morjem i mrtve prirode. Tu je pokazala največ preciznosti, rafiniranosti, produhovljenosti i posebne slikarske poetičnosti (Svijećnjak i mimoze, 101 ježinac, Vrč i mlinac). Prelievanjem boja realističnim motivem je dala i jenu ezoteričnu meglicu.

Ne pokaže voda same kakvi su ljudi u nevolji i neg kakvi su oni štere nevolja nieje zahvatila. Slikarski posel pak otkriva da slikati znači “prodrijeti u vlastitu krv”, “ući u najdublji dio sebe” i “u tami svoga postojanja prepoznati svijetle bisere koji čekaju da budu pretvoreni u metaforiku boja”. Ak človek more drugemi otkriti doživljaj ljepote, napravil je plemenitu stvar.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/ne-pokaze-voda-same-kakvi-su-ljudi-v-nevolje.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/ne-pokaze-voda-same-kakvi-su-ljudi-v-nevolje.html)
i(l) str. 23 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3622.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3622.pdf)     
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)         

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Katarina Toplek: Mura, Mura globoka si voda ti, ti ne miluješ človeka vtopiti

Toplek Katarina, Pjevački zbor „Josip Vrhovski" Nedelišće : Mura, Mura, globoka si voda ti, 02:50

Toplek Katarina, Pjevački zbor „Josip Vrhovski" Nedelišće : Mura, Mura, globoka si voda ti (http://www.youtube.com/watch?v=TTnvcu-a1EU#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 07, 2014, 03:37:13 poslijepodne
Citat:
Kajkavska cajtmašina

Kiseli vuGorki
(V)SE( )ZONA KIS(S)ELE VUGORKOV
Kolovoz i okolo-vozi
IŠLA MAR(T)A Z KOLOVOZA (kolodvora)
Kiseli c(j)elovi, KIS(S-CJ)EL(OV)I, Küsschen-i, kušleci

Međimurske novine, br. 977, 06.06.2014.
e-vundano 09.06.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Vsi dojdo v Međimorje sam penezi nikak!!!!

Kaj je istina istina je. Na svetešji zestanek čakoskoga Grackoga veča došli so vsi glavni šrajfi z Zagreba. Bil je tu precednik Ivo, premijer Zoki i precednik Sabora. Nej znati gda bodo ftegnuli nekaj drugo delati ak bodo hodali vu vsako malo vekšo varoš na gracke fešte. Skorom sam vam pozabil reči da je precednik Sabora, gospon Leko, bil v Čakovco prek svoje zastupnice i potprecednice Dragice Zgrebec. Ne važno kak, ali je bil! A z tem da so mo isti den bili gosti precednik, premijer i glavni sabornik Lejpe naše, z tem se more malo štera varoš pofaliti ak ne računamo beli Zagreb grad!



Minul je čakoski Den Grada, šteri je trajal duže od tjeden dni. Šteli mi to priznati ili ne, ali nekši jako dugi den. Bole kak pondelek posle preduženoga vikenda. Bilo je tuliko vsega kaj se je jedva stisnulo na plakate, kak male tak i velike. Nekak si gruntam da so nejsrečneši čakoski gracki oci kaj so te fešte za Den Grada gotove jerbo so letali z jednoga kraja grada na drugi kak na kotačima.. A sami so si krivi kaj so tuliko vsega šteli zbaviti, a još več toga pokazati. Vsega je bilo, a nejmeje ljudi. Vse so zrihtali sam so bil v sili pak so ne ftegnuli rezvedriti posle sobote i Črlene jabuke tak da je v nedelo dežđ curel. No, nebrejo se niti oni restrgati. Neje za vse dosta sam mladost i kondicija.

Vsa je sreča i fala dragomo Božeko, kaj je čakoski Jug (to vam je ona vekša polovica Čakovca prek štreke) ne v Čakovco, pak je tam ne bil Den Grada, jerbo da je bil verjem da bi gracki oci doli došli ili pak čistam skraherali.

Kaj je istina istina je. Na svetešji zestanek čakoskoga Grackoga veča došli so vsi glavni šrajfi z Zagreba. Bil je tu precednik Ivo, premijer Zoki i precednik Sabora. Nej znati gda bodo ftegnuli nekaj drugo delati ak bodo hodali vu vsako malo vekšo varoš na gracke fešte. Skorom sam vam pozabil reči da je precednik Sabora, gospon Leko, bil v Čakovco prek svoje zastupnice i potprecednice Dragice Zgrebec. Ne važno kak, ali je bil! A z tem da so mo isti den bili gosti precednik, premijer i glavni sabornik Lejpe naše, z tem se more malo štera varoš pofaliti ak ne računamo beli Zagreb grad!

Dok so več bili v Čakovco nejso se mogli zvleči, a kaj nej pofalili i Čakovčance, a i Međimorce. Falili so nas tak kaj so nam črlene ruže zrasle na glavaj. Zoki se je zafalil kaj smo na zadjaj izboraj dali glase jegovaj kandidataj, a Ivo se nam probal prišmajhlati i prositi kaj ga ne bodemo pozabili dok bodemo, v decembro, znova zbirali prvoga čoveka Lejpe naše. Vse smo obečali. Kak i navek. Ak smo do ve bili črleni moremo i dale!??!

Celi tjeden so nam gracki oci nudili sam langoše, cvetje, šifrance i slavonskoga kulena, šteri je malo preteška hrana za naše cusrave i na pol prazne težačke žepe. Unda se onak prek noči na fešto dotepel roštilj i to po sindikalnaj cenaj. Kak da ga je Dragec Lesarov dopelal. Makar je došel mimo natječaja čistam je dobro pasal predi mrzle pive i (Črlene) jabuke. Makar pivo i jabuke nejdo skupa, ali v soboto je pasalo.Gradonačelnik Štef je pokazal zavidno kondicijo, ne sam da je na vse stigel, nek je i vse videl. Tak je spazil kaj čakoski klošari lačno i željno gledijo prema dimo, šteri se je sukal nad roštiljom, pak je i jim odnesel po porcijo čevapov. I to je još ne vse: pregruntal je da so dečki najbrž i ženi, posle čevapov, pak jim je i pive odnesel. Vsaka čast! Nek i klošari znajo da je Den grada. To je napravil makar je znal (?)da je to ne jegovo biračko telo jerbo so dečki prijavleni vu Vulariji, a v Čakovco so gastarbajteri.

Precednik Ivo se je požuril i došel je nekaj raneše na svetešji zestanek čakoskoga Grackoga veča, pak ga je naš župan Matek otpelal malo v Gornjo Dobravo gde so Međimorci v tretjoj životnoj dobi slavili 50 ili pak 60 let od ženidbe. Ivo im je počestital, mladenkama je i cvetje dal (i on računa na žensko biračko telo), a Matek mo je lejpo pojasnil da je to krčma gde navek more dojti na domačo hrano i domačo pijačo. I ne mora čakati kaj v penzijo dojde. A more i pajdaše, očem reči, pajdašice dopelati.

Zadjipot sam pisal o zagorskomo župano Željkijo Kolaro i jegovomo govoro v Kumrovco. Nazval me Tonča, šteri još dendenes šeplja od šrapnela, šteri ga je zahačil na Kalniko, i zbajal mi je kaj sam pozabil na Blajburg i Križni pot, dok sam Titijo nametal jegove zasluge. Fala Štef, nebrem se niti ja restrgati! Vidiš,kam bi došel da nemam tebe?

Več duže od tjeden dni poslušamo i spituvlemo se što ima praf: Slavek ili pak Zoki. Čuda pivi se spilo, čuda litrov vina restočilo, a nikaj smo ne spametneši jerbo so Slavek i Zoki još navek na brvi (kak dva ovna), a niti jeden kaj bi popustil. Jeden den je glavneši Zoki, drugi den Slavek, a mi sam bajamo, gombamo, natačemo i pijemo. No, to još ne bo dugo trajalo jerbo petek trinajsti je vsaki den vse bliže i bliže. A vsi znamo da den predi počne Svecko labodoritaško prvenstvo, a unda političari idejo v drugo ligo.

Kaj se to pripoveda da je nešči Slaveka pratil, da mo je furt bil za petami? Pak što bi itak mogel Slaveka pratiti? Zoki? Ili naše tajne službe? Nebrejo. On je fletneši od vsih ili bar dva-tri korake napre. Što zna de bi završil da so ga ne zastajli? Mortik v Remetinco pre kumici Marini ili pak pre Ivijo. Mora zafaliti Zokijo kaj ga je zabrenzal, spustil na zemljo, zastavil. Vsako zlo za nekše dobro! A, ve je pak Zoki na redo. Što bi mogel jega spasiti? Što - to te ja pitam? Mortik Slavek? Ili ne? Najbrž Ivo, ak respiše nove izbore. I to čim predi!

Vse gosteše i gosteše viđavlejo ljudi Karamarkija v cirkvi. Ili je v katedrali ili pak pre Svetomo Markijo na Kaptolo. Kuliko sam uspel zazvediti, moli dragoga Božeka nek pomore Zokijo kaj zdrži vse ono blato štero hičejo na jega, vse ono kameje z šterim ga zgađajo jegovi partiski pajdaši, kak i vse one hračke z šterim ga fljučkajo vsi oni šterima je ne všeć i kaj čim duže ostane šef Partije i prvi čovek Vlade, jerbo ak se vrne Picula unda bodo vsi Karamarkijovi plani z Lejpom našom pali vo vodo. Prefrigani je Karamarko (što bi rekel?), zna on otkod veter puše i od čega muhe crkajo. A navek je bilo čuda bole, čuda leži i čuda faleše sprečiti nego lečiti.

Kak sam vam več rekel, drugi tjeden počne Svecko labodoritaško prvenstvo, pak je ovoletni prelazni rok domačih labodoritašov odloženi za mesec dni. Kuliko sam mel za čuti, pre čakoski gracki vuri, NK Remetinec se ravna vu višo ligo i oče se pojačti kaj to bode ziher. Kuliko smo uspeli zazvediti od glavnoga menagera, pozivnice so odišle vu Vlado. Na listeko želja so oni jakši, mlajši, spretneši i vekši ministri. Zebrani imajo mesec dni za premišlavanje.

Naši zebrani labodoritaši so več v Brazilo i čakajo kaj otprejo Svecko labodoritaško prvenstvo protiv domačih Brazilcov. Ne znati kaj moremo od jiv očekuvati jerbo so zbogradi krize i recesije sami odišli. Najme kaj, žnjimi je (ne)išel Niko!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Vsi%20dojdo%20v%20Međimorje%20sam%20penezi%20nikak!!!!
i(l) zajna stranica sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine977i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine977i)                         
i(l) zajna stranica sim (?):
http://www.mnovine.hr/images/pdf/977/mnovine977i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/977/mnovine977i.pdf)          (?)   
       
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

LJUPKA DIMITROVSKA&IVICA SERFEZI-PENEZI PENEZI-I.wmv, 02:49

LJUPKA DIMITROVSKA&IVICA SERFEZI-PENEZI PENEZI-I.wmv (http://www.youtube.com/watch?v=BpVGdiWswY4#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 07, 2014, 03:38:16 poslijepodne
Citat:
Kajkavska cajtmašina

Kiseli vuGorki
(V)SE( )ZONA KIS(S)ELE VUGORKOV
Kolovoz i okolo-vozi
IŠLA MAR(T)A Z KOLOVOZA (kolodvora)
Kiseli c(j)elovi, KIS(S-CJ)EL(OV)I, Küsschen-i, kušleci

Varaždinske vesti, br. 3623, 10.06. 2014.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor


Je strah zrasel z zemlje ili je opal z neba?
 
Strahu su si popriek. Tuo bi se vučene rekle da je zavladal egzistencijalni strah.Vu tem strahu se več ne zna kie je komu prijatelj, kie kum, kie brat, a kie pravi ili “potencijalni” neprijatelj.

Prie ili kesneše na videle muora duojti se, pa i tuo kie je posijal strah po zemlje. Seme straha hičene v zemlju pusti korenje i opasne raste. Z neba duejde po više sile. Ak je došel v mandatu ateistov i agnostikov, šteri vu više sile ne veruju, s tiem se nemreju pravdati. Kie bu vutem opal, bu se dobre zbubiental i stergal.


 
Zgledi da ovie dnevov strah objemlje cielu Našu Liepu. Strah je opče stanje. Jeni su strahu da neju našli posel (duge ga zabadav iščeju), drugi da ne bi zgubili posel, treči da za one kaj su oddelali neju dobili plaču pa neju mogli plačati kredite i režije, oni na vlasti su strahu da bu se nekaj spreobrnulo pa buju zgubili položaje, da se bu zeznale kak su dobili velike kredite i komu su kaj dali ”ispod stola”, nešterni da buju muorali platiti porez na kamate za šparanje penez ili da buju razotkriti njieve inozemni računi, prevarancije i krađe pa strahujeju od uhičenja i rešta, a večina nas od poskupljenj, zmenjšanja plače ili mirovine, vekših porezov, od bolesti, gladi i da ne velim još i od poplave.

Strahu su si popriek. Tuo bi se vučene rekle da je zavladal egzistencijalni strah.Vu tem strahu se več ne zna kie je komu prijatelj, kie kum, kie brat, a kie pravi ili “potencijalni” neprijatelj. Zate nas jeni hočeju uveriti da je v Juge bile bolje. Kakti, pune je tega bile izgrađene, a denes pak ništ. Ljude zanima po čiji nacrti je se dobre izgrađane ak naši denešnji stručnjaki ništ ne znaju projektierati pa ministri vreče penez daju stranjskim za čije projekte se na kraju konstatiera da ne vriede. Kie je na višeši štiengi muoči, tie ima več razlogov za strah. Ali se mreža pričela tergati, a oni šteri su vu nje se kefaju se f šesnajst. A kaj nam sutra donaša? Kie bu koga “pojel za doručak”? Zate se pitame je li strah zrasel z zemlje ili nam je opal z neba, kak je rekel jeden šteri ne zna gde je, ali je za prikrivanje straha glavni. Stalne se nekaj obečavlje i vladajuči se dielaju optimisti, a na njimi se vidi da lažeju pa jim male kie veruje.

Oni šteri su za sebe govorili da su pravedni i pošteni, a protivnikem da je med njimi razlika kak nebo i zemlja (podzemlje čak), nekak su ftihli. Razotkrila se njieva pravednest i poštenje. Jemput bu se zeznale kie je i kulike penez zamračil, kie je kulike deržavu zadužil, kie i zakaj je duobil poticaje, komu je otpisan porez, kie je i zakaj dobil velike otpremnine. Prie ili kesneše na videle muora duojti se, pa i tuo kie je posijal strah po zemlje. Seme straha hičene v zemlju pusti korenje i opasne raste. Z neba duejde po više sile. Ak je došel v mandatu ateistov i agnostikov, šteri vu više sile ne veruju, s tiem se nemreju pravdati. Kie bu vutem opal, bu se dobre zbubiental i stergal.

A kaj bu stega imiel narod? Plačal bu račune za njieve krive odluke. Niesem optimistična. Moderne rečene, ja sem i tak outsourcing - vanjska usluga.



Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/je-strah-zrasel-z-zemlje-ili-je-opal-z-neba.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/je-strah-zrasel-z-zemlje-ili-je-opal-z-neba.html)
i(l) str. 23 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3623.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3623.pdf)     
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)
         
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Marjana Deržaj Ptičje strašilo, 03:26

Marjana Deržaj Ptičje strašilo (http://www.youtube.com/watch?v=5Wkn5_HtatA#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 07, 2014, 03:39:43 poslijepodne
Citat:
Kajkavska cajtmašina

Kiseli vuGorki
(V)SE( )ZONA KIS(S)ELE VUGORKOV
Kolovoz i okolo-vozi
IŠLA MAR(T)A Z KOLOVOZA (kolodvora)
Kiseli c(j)elovi, KIS(S-CJ)EL(OV)I, Küsschen-i, kušleci

Međimurske novine, br. 978, 13.06.2014.
e-vundano 16.06.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika


A ve adio, a ve zbogom

         Pred dve leti je minister Željkec Jovanovič dal otkaza našoj Duški Novakovi ravnatelici čakoske Ekonomske i Trgovačke škole sam zato kaj je deco zapisala v školo i to, kak je on rekel, mimo reda šteroga je on donesel i nigdi ne zapisal. Nebodete veruvali, deco je stavil v školi, a Duško je poslal dimo.
          Kak je to več nejvečpot v življenjo, jedna nevola nigdar ne dohaja sama, pak dok je precednik Zoki zazvedil kak je jegov minister za škole, navučitelice, đake, profesore i študente zgubil soda z ravnatelaj štere je zmenil, mam je i jega poslal v "staro kramo".



Ak bi rekel: vsaka rit dojde na šekret, to ne bi bilo točno, makar se dotikavle sam ministra Željkeca Jovanoviča, šteri si je, pred dve leti, na pik zel našo profesorico, Duško Novakovo, a unda ravnatelico čakoske Ekonomske i Trgovačke škole. Točneše bi bilo da bi rekel da se pravica skazala i to dosti fletno. Sam da vas zmislim, ak ste mortik pozabili, pred dve leti je minister Željkec dal otkaza našoj Duški sam zato kaj je deco zapisala v školo i to, kak je on rekel, mimo reda šteroga je on donesel i nigdi ne zapisal. Nebodete veruvali, deco je stavil v školi, a Duško je poslal dimo. Čim se to tak pripetilo vsi smo mam znali da je Duška dobro naprajla, sam je Željkec treneral strogočo. Nek se zna što je minister i to z esdepeja, a što pak ravnatel z Međimorja. Željkec je mel v roki vlast i partisko knigico, a Duška sam radno knigico. Neje se znalo na čijoj je strani, očem reči, vu čijim je rokama pravica i zbogradi toga je vse završilo na sodo. Soci so to jen čas premetali, unda so malo kvasili, pak gruntali i na vse zadje je zišlo da je Duška mela praf, da je pravica bila na jenoj strani. A minister je, nebodete veruvali, pak odišel po riti k meši. Najte me krivo razmeti, ali Željkec vu vsemo za kaj se prime zahuza, očem reči, navek je kontra pravice i nigdar nema praf. Kaj reči, žilavi je kak vrag i furt hoda po poto šteroga si je on sam zacrtal i šteroga samo on vidi. Ak tak nastavi mogel bi ziti kak i jegov dofčerašji partiski pajdaš, zemljak i sosed Slavek. Znate kak je to, dok jempot kola genejo doli z brega teško jif je zastajti. Navek je tak: dok jenomo presveti drugomo se vgasne. A tak je bilo i tu, kotač sreče se je zaobrnul i Duška je došla nazaj gori, a Željkec se još drži za kotač, ali sam z jenom rokom i mora fest paziti kaj ne padne.

P.S. Kak je to več nejvečpot v življenjo, jedna nevola nigdar ne dohaja sama, pak dok je precednik Zoki zazvedil kak je jegov minister za škole, navučitelice, đake, profesore i študente zgubil soda z ravnatelaj štere je zmenil, mam je i jega poslal v "staro kramo". Jako sam najgerek je li ve nebode minister tožil vse te ravnatele šteri so jega zmenili i shodili mo otkaza. Nek vidi kak je to da prek noči ostane brez posla, očem reči brez kruha i mleka. Na vse zadje ve bi ipak mogel reči: vsaka rit, predi ili pak posle dojde na šekret. Nesam uspel zazvediti je li se Željkec mili Duški ili pak jo je tak resrdil kaj je za jim niti suzo ne pustila?

Vsi znamo kak je dalko odišla ljubezen izmeđo precednika Zokija i ministra za peneze Slaveka. Nejpredi so se posvadili na poslo, a posle kak je Zoki Slaveko dal otkaza, svaje so nastavljene i v Partiji. Kak so se i klošari spominali pre čakoski gracki vuri, tak se je i pripetilo: Slavek je odišel po riti k meši. Dok so glase davali na partiskom zestanko pol ljudi je bilo za Slaveka, a pol ljudi pak za Zokija, ali je Zokijova polovica bila malo vekša i Slavek je spakeral partiske kufre, vrnul črleno, nejspametnešo partisko knigico i odišel je na burzo, očem reči, odišel se počivat vu Sabor. Za kruh i mleko bode brzčas mel, jerbo kulikše duge je pajdašima pozabil, pak se je najbrž nekaj i vrnulo.

Dok je Slavek ostal brez ministarske fotelje i ministarske bukse, Slavek je svojemo šefo poslal jedno lepo pesmico:

Stopot sam te Zoki preklel
Stopot sam te Zoki preklel
telefon ti spuščal,
v rodno te mesto poslal
drugam sam peneze nosil
i ve bi dukate od nevole, tebe izneveril,
ruon v Spačvo hitil.
A zaj za menom se Šegon skril,
zamračil milijone, zabadav se sekeraš Zorane,
brato so ti dunje žute.
A ja, tu i tam, zmislim se, z mitom se mi več rodimo
kaj mi je moj stari znal reči je, z korupcijom hmiramo,
kradi sine i ne srami se, stečajna nagodbo što te nebi rad mel,
ali pazi kaj te ne primejo, ne zna kaj je propustil.
A zaj za menom se Šegon skril,
Marino so prefletno natepli,
Zabadav se sekeraš Zorane,
I Sabijo so dunje žute.


No, kaj nebo zišlo da sam precednik Ivo i Slavek imajo v sebi muzičke žice, pak je i Zoki, drugi den posle kak je Slavek zgubil od partiskih pajdašov 50:47, poslal tamburaše k Slaveko kaj mo odigrajo jeno potno:

Gledim ti lice, vsaka ta bora teško je zaslužena,
gledim te, svi se frej od tebe obračajo, ostajaš sam
gledim te tvoje oči splašene, kak dečecove,
šteromo so zeli igračko z šterom nejrajši igral se.
A ve zbogom, Liničo, a ve zbogom, Liničo
I što zna da i što zna gde boš pak vedril i oblačil.
Prefletno je došel kraj, niti senjati nesi ftegnul,
odletel ti je golub z kite, pobegel vrabec z roke,
pol edepeovcov te, prek noči, pozabilo, marša ti odigralo,
stišaj srce, želoca, željo, nebreš se vrnuti.
A ve zbogom, Liničo, a ve zbogom, Liničo
I sam znaš, da več nigdar ne boš vedril i oblačil.


Ve se, na vse zadje, zazvedilo za Liniča, da je bil ovakši, da je bil onakši i da je več kak minister v Račanovoj Vladi delal pol-pol, pol je sebi jemal, a pol je Šarco (čitaj; državi) daval. No, ak je tak bilo i ak so esdepeovci takši poštenjaki, unda je Slavek več zdavnja trebal biti v Remetinco, a ne kaj je znova završil v ministarskoj fotelji i to kak pazitel glavne državne bukse. Naši stari so nas vučili da se ne tre veseliti ljuckoj nevoli, ali brzčas so vsi oni šterima je Slavek lani zapiral krčme ili pak štacune zbogradi 10-12-15 kuni viška v kasi, neso mogli zdražati kaj nej spili bar jedno kupičko Slaveko za srečen pot v političko staro kramo. Ipak niti ljudi nebrejo kontrolerati vse emocije!

Naši Međimorci, šteri so negda kak gastarbajteri, očem reči, želocom za kruhom, odišli vu Beli Zagreb grad i tam ostali imajo svojo udrugo Međimoraca v Zagrebo, pak so si i ovo leto organizerali svoje, očem reči, naše međimorsko proščeje v Zagrebo. Pater Tonči Trstenjak, poduzetnik Mikec, doktor Bergovec, profesor i doktor Jura Kolarić, penzioner Režek i pajdaši so pozvali biškupa Miškeca Gorskoga, šteri je odslužil svetešjo nedeljno mešo, a posle so nastupali kulturnjaki z Kotoribe i Zasadbrega, povezal jif je donjovidovčan Lojzek Srpakov, a na vse zadje se je Žiga respopeval z svojimi mužikantimi. Dok sam Žigo poslušal v Zagrebo mam mi je došlo v pamet zakaj ga prinas doma ne zovejo kaj bi popeval? Morem vam reči da čuda lepše popevle v Zagrebo. Najbrž je Čakovec, a i Međimorje premalo za tej jegov glas, šteri se tak lepo i dauko čuje.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/A%20ve%20adio,%20a%20ve%20zbogom
i(l) zajna stranica sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine978i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine978i)                           
i(l) zajna stranica sim (?):
http://www.mnovine.hr/images/pdf/978/mnovine978i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/978/mnovine978i.pdf)           (?)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Loborfest 2009 Ansambel Veseli svatje -- Suza za zagorske brege, 02:42

Loborfest 2009 Ansambel Veseli svatje -- Suza za zagorske brege (http://www.youtube.com/watch?v=hWu0CbkfnP0#)

Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 07, 2014, 03:41:14 poslijepodne
Citat:
Kajkavska cajtmašina

Kiseli vuGorki
(V)SE( )ZONA KIS(S)ELE VUGORKOV
Kolovoz i okolo-vozi
IŠLA MAR(T)A Z KOLOVOZA (kolodvora)
Kiseli c(j)elovi, KIS(S-CJ)EL(OV)I, Küsschen-i, kušleci

Varaždinske vesti, br. 3624, 17.06. 2014.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor


”Recept za “strah-tortu”

     Jeden sloj je zmiksan od EU izborov, kaj znači Ruže i Tonina z dodatkem  M. Le Pen, potem pa male Ukrajine i Putina, potepeno s Krimom meste pecilnega praška Dr. Oetker, pa onda male Obame i Angele Merkel poradi sočnesti. Drugi pak je nekak bolj klasične zvuordani od domačih poplava i pomoči poplavljenemi, pa onda od “pripetavanja”za Savudrijsku valu (Piranski zaljev), a pridodane je i nekaj crnogorskega okoli Prevlake, poradi ravnoteže znutri bivše Juge.
     Najdepši sloj je zmešan od domačih Scila i Haribda...



Ak ste kuharski nastrojeni i gledeli ste “Celebrity Master chef”, sigurne bu vas zanimala “strah-torta” za šteru je recept pisani i popularizierani preteklega tedna. Sami ju nemrete napraviti, ali da ju bute kuoštali i z nju se još duge davili, sigurne je. Kaj nieste primetili njen recept na TV-u ili v novinami? Hočete ju ili nie, recept je javni, tuorta je napravljena i vi ju sprobavljete, ak tega i nieste svesni. Prie ili pokle bu vam došle v glavu. Torta je najmenj “trokatna”, a saki sloj je z druge mešavine (zmešarije), saki je nadeveni z drukčešom “filom”, a zvana je, kak se i šika, nakinčana  i z nejestivim kinčem. A i sloji se moreju raporediti kak kie hoče. Pak prinas je demokracija visoke rangierana.

Jeden sloj je zmiksan od EU izborov, kaj znači Ruže i Tonina z dodatkem  M. Le Pen, potem pa male Ukrajine i Putina, potepeno s Krimom meste pecilnega praška Dr. Oetker, pa onda male Obame i Angele Merkel poradi sočnesti. Drugi pak je nekak bolj klasične zvuordani od domačih poplava i pomoči poplavljenemi, pa onda od “pripetavanja”za Savudrijsku valu (Piranski zaljev), a pridodane je i nekaj crnogorskega okoli Prevlake, poradi ravnoteže znutri bivše Juge.

Najdepši sloj je zmešan od domačih Scila i Haribda, štere na naš brod skup tira Karamarko, a zbegava  Vlada s kormilarem Zokyjem, i z drugom Linićem kak kočničarem, pa čas zgledi da bu zdrobljen, čas pak da z “mudrim vodstvem” (oni na vlasti su furt najpametnejši) bu zišel na otprto morje. Glavna melja za njega je boks v SDP gde se još ne zna kie bu ostal na podu, a kie z rukami v zraku. Je, nesme pofaliti ni žličica Stipe, pa navrh noža Ive (sejene šteroga), Lalovca, Leke itd., itd.

Čujte, tuo je temelj za tortu, a saka sredina ima i specifični pridodatek (zate i je višeslojna), a kam i kulike bute deli Habuša, Patafte ili npr. R.Radelić i njejne otpremnine, tuo ide po vuolje. Če ste pomislili da buju tu zmiešane i Jadra, Vesna, Milanka i v zadnji čas Kolinda, upozoravljem vas da one nemreju biti zvuordane z nabrojeni. One spadaju f kremu i glazuru. Dohajaju kak ukras, kak cukorne rojžice skup z blješteči đunđeki! Željko, Ranko i naskorem morti još kie buju poslužili kak tacna na štere se torta serviera. Morete ju vživati s pratnju A. Vujice (Laži, laži, laži me…) i tancati v ritmu “kak veter puše”.

Deržavni dug, nezaposlenest, protesti, bune sindikatov,  ciene, porezi i slične, nutri se ne mieša. Pokvaril bi se okus sega nabrojenega. Če jih slučajne primietite, zanemarite jih.  Dober vam tek!


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/recept-za-strah-tortu.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/recept-za-strah-tortu.html)
i(l) str. 23 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3624.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3624.pdf)       
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1) 
         
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

"Mamica su štrukle pekli", 01:26

"Mamica su štrukle pekli" (http://www.youtube.com/watch?v=IykjJ7maovg#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 07, 2014, 03:43:33 poslijepodne
Citat:
Kajkavska cajtmašina

Kiseli vuGorki
(V)SE( )ZONA KIS(S)ELE VUGORKOV
Kolovoz i okolo-vozi
IŠLA MAR(T)A Z KOLOVOZA (kolodvora)
Kiseli c(j)elovi, KIS(S-CJ)EL(OV)I, Küsschen-i, kušleci

Međimurske novine, br. 979, 20.06.2014.
e-vundano 23.06.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika


I naše žene štimajo labodoritaše

Vidite, kaj je Željkeco Jovanovičo ne išlo od roke za tri leti, Seve je naprajla za tri mesece, tak da joj ve precednik Hrvaškoga labodoritaškoga saveza Davorček Šukerov je z roke, skupa žnjim je v Brazilo, a niti ovi pre čakoski gracki vuri ne znajo za sigurno je li mortik skupa i ne spijo. Seve je sprobala gospodarstvenike, tajkune, političare, bandiste i tamburaše, pak je ve prešla na labodoritaše. Najbrž ona nejbole zna gde i z kim joj je dobro, gde je bolše, a gde pak joj je nejbolše! A da je Davorček navek dobro zabijal, to vsi znamo!



Najte me krivo razmeti, ali je brzčas točno da mi Međimorci, a i naši sosedi z Hrvaške , jedni druge jako slabo poznamo. Hajdig let skupa ili pak jedni polek drugih, živimo i takorekoč se ne poznamo, a dok dojde nešči z vuna k nam, kratek cajt je znami i mam vse ili pak još vejč, zna o nama, očem reči, zazvedi kakši smo, kak delamo, kaj mislimo i kakši po sveto hodamo. Tak so Ameri k nam poslali jednoga mladoga novinara na mesec, dva i črez kratek cajt je svojemo gazdi poslal istino o nama:

"Ima na Balkanu jedna zemlja, koja graniči sama sa sobom. Gdje žive najljepše žene, a natalitet opada. Gdje nezaposleni najviše rade, gdje na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju. Gdje vlakovi kasne po redu vožnje. Gdje svi igraju nogomet, a pobjeđuju u vaterpolu, rukometu ili tenisu. Gdje svi žure na posao, a nitko ne stiže na vrijeme. Gdje osmosatno radno vrijeme traje dvanaest sati. Gdje je zdravstvo besplatno, a liječenje skupo. Gdje su novinari slobodni da napišu što god im se naredi. Gdje je svjetska kriza dobila državljanstvo. Gdje su javne nabave tajne, a državne tajne javne. Gdje se ratovi nikada ne završavaju. Gdje se povijest ponavlja svaki dan. Gdje su najbogatiji oni koji nikad nisu radili. Gdje je strana valuta uzeta za domaću. Gdje ljudi svetkuju, a psuju Boga. Gdje pametne zbog narazumijevanja proglašavaju luđacima, a luđake sposobnima. Gdje nepismeni pišu povijest. Gdje si zakoni nezakoniti, a anarkija normalno stanje. Gdje vlast prezire građane, od kojih živi, kao neželjene svjedoke. Gdje se živi od budućnosti, jer na sadašnjost nemaju pravo. Gdje se svako svakome smješka, a niko nikome ne želi dobro. Gdje sudski procesi traju duže od života. Gdje su samo poplave način navodnjavanja zemljišta. Gdje prizivaju diktatora, a demokraciju smatraju porezom na budale. Gdje smatraju da će zemlja više napredovati ako što više nazaduje. Gdje nisi normalan, ako ne poludiš. Gdje živi samo zato da bi umro. Gdje je vrijeme beskonačno, a glupost. besmrtna.."

Kaj reči, mladi čovek je vse rekel, ošacal nas je onak od prve i unda se mi čudimo kaj Ameri znajo vse o nama. A kuliko vidimo neje nas teško skužiti ak je dečec to napravil za meje od dva mesece. Na vse zadje bo zišlo da nas je dečec još i pofalil. Ne bi se štel mešati! No, najbrž je ne bil prinas v Međimorjo jerbo je niti reč ne napisal o našemo međimorskomo jalo i figi v žepo.

Hapilo se je Svecko labodoritaško prvenstvo i to v Brazilo, a labodoritanje je šport vu šteri se vsi razmimo i vsaki od nas je bolši trener oliti izbornik nek je to naš Niko. To je tak bilo, tak je i ve je, a i tak bode vse dok bode i nas. Vsi znamo da dok posli v labodoritanjo nejdo kak tre, očem reči, dok se ne igra kak tre i dok se ne pobeđuvle unda se mejajo treneri, a to pravilo ne valja v našoj Vladi. Tam je trener (čitaj: premijer) bog i bota i da posel nejde, kak je to napriliko prinas več dve tri leti, unda se mejajo igrači (čitaj: ministri) kak na traki. Trener jif je zebral, trener jif je postavil vsakoga na svoje mesto (čitaj: vu svojo foteljo), dal jim je zadačo i nikud nikam. I ve mesto kaj bi spremenili trenera, ne on meja igrače, a posel i dale najde nikud nikam. Brzčas smo mi čudna zemlja jerbo prinas ne vredijo niti ona pravila štera vredijo po celomo sveto. Vidite, lepo je napisal dečec z Amerike.

Vsako malo se vu našem političkom kazališto pojavijo novi glumci, kak bi rekli po gracki, na političko sceno dohajajo nekši novi igrači. Prosim vas lepo kaj nam to nudi Oreh? Ak je Hrast ne uspel, šteri je jako trdo drevo, kak bode itak Oreh zišel? Znuom, znuom, trdi je oreh sadovje čudnovato, zato si ga je Mirela Holy i zela pod svoje. Ali sam tak dugo dok je trdi. Tak sam i ja bil glavni pre hiži dok je on bil trdi, a čim je to več ne bilo kak tre, očem reči, enc A, vse se počelo mejati i drugi igrači so počeli dohajati i igrati dok sam ja grel klupo za rezerve i čakal na red dok so drugi več ne mogli. Najgerek, jako sam najgerek je li ne bo i Oreh završil na klupi za rezerve? I to hrastovoj. Makar je hrastova, ali je klupa na šteroj sedijo sam rezervni igrači, šteri čakajo da bodo igrali. Jedni dočakajo, a čuda je onih šteri sam sedijo. Tak i osleki čakajo kaj trava zraste.

Vse vejč ženi dohaja i ostaja v politiki, najbrž so i žene došle k sebi jerbo i jim paše kruh brez motike. Čim vejč držijo štila vu rokaj i meje delajo z motikaj kruh je slajši, a živleje lepše. No, ali ak so žene odišle v politiko negdi morajo faliti? Ili v kuhji, vrčako ili pak v posteli. Mortik je ovo z postelom ne točno jerbo skorom vsaki esdepeov minister ima polek sebe, ozaj za sobom ili pak pod sobom, nejmeje jedno i to mlajšo, bole napredno ili pak nazadno, i dobrodržečo deklo. I vse je vredo: one nigdi ne falijo, a ministri pak preveč ne lojsajo sami, a i Zoki navek zna gde jiv more najti. Kuliko vidimo nega prave i poštene politike brez pravi i sposobni ženi. Ovi pre čakoski gracki vuri so mi rekli da je isto tak i v grado Čakovco, a i našoj Međimorskoj županiji i vseposot gde hercujejo mladi političari. Ne znati kaj se unda moški pušejo da bi brez jif vse odišlo k vrago, da brez jif nikaj ne muoči i da brez jif niti trava ne raste.

Vsi znamo kak je veliko željo mel, ve več negdašji, minister za đake, navučitelice, škole, študentice i špotaše, Željkec Jovanovičov, kaj bi v Hrvaškomo labodoritaškomo savezo reda napravil i kaj bi mo precednik Davor Šukerov jel z roke. Predi nek je uspel do Mamiča i Šukera dojti mo je gazda Zoki podmeknul foteljo, pokazal vrata i dal vritnjaka. Vidite, kaj je Željkeco ne išlo od roke za tri leti, Seve je naprajla za tri mesece, tak da joj ve Davorček je z roke, skupa žnjim je v Brazilo, a niti ovi pre čakoski gracki vuri ne znajo za sigurno je li mortik skupa i ne spijo. Seve je sprobala gospodarstvenike, tajkune, političare, bandiste i tamburaše, pak je ve prešla na labodoritaše. Najbrž ona nejbole zna gde i z kim joj je dobro, gde je bolše, a gde pak joj je nejbolše! A da je Davorček navek dobro zabijal, to vsi znamo!

Županov BMW je prodani posle duge i teške bolesti i to ne za tuliko penez kuliko je županil kanil dobiti več za tuliko kuliko je kupec štel dati, a za jim je ostala prazna garaža. Črez kratek čas se vu prazno garažo dosmickal novi faoveov Pasat. Pak ne bode valjda župan hujši od čakoskoga i drugih međimorskih gradonačelnikov. Priločki gracki načelnik vozi srebrnoga jaguara i to ženinoga. Ali se ipak vozi v jaguaro, a i pdv je plačeni, kak smo zazvedili. Kak bi to zgledalo da dojde čakoski Pasat, priločki Jaguar i serjanska Laguna, a naš međimorski župan v staromo Ford Focusu. Pak najte, ljudi moji smeha delat, kaj očete da nam župan nekam dojde v tem malom auteko, pak nam napravi sramoto. Kaj bodo si ljudi mislili o nam Međimorcaj? Ne sam da smo jalnoši, nek smo k tomo još i škrti. Pak nam to ne treba. Kaj košta košta! I zato je vredo kaj si je župan privoščil malo vekšega i novešega auta jerbo je i dragi Božek nejpredi sebi brado napravil!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/I%20naše%20žene%20štimajo%20labodoritaše
i(l) zajna stranica sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine979i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine979i)                           
i(l) zajna stranica sim (?):
http://www.mnovine.hr/images/pdf/979/mnovine979i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/979/mnovine979i.pdf)            (?)   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Žiga & Bandisti & Boris Leiner - Lasi si je rudala (official video), 03:49

Žiga & Bandisti & Boris Leiner - Lasi si je rudala (official video) (http://www.youtube.com/watch?v=zPQBsi0fMBI#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 07, 2014, 03:45:21 poslijepodne
Citat:
Kajkavska cajtmašina

Kiseli vuGorki
(V)SE( )ZONA KIS(S)ELE VUGORKOV
Kolovoz i okolo-vozi
IŠLA MAR(T)A Z KOLOVOZA (kolodvora)
Kiseli c(j)elovi, KIS(S-CJ)EL(OV)I, Küsschen-i, kušleci

Varaždinske vesti, br. 3625, 23.06. 2014.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor


Zgledi da živime vu velikem norchauzu bez vrat i oblokov

     F novinami piše da je Paško Kačinari vodil dugotrajnu buorbu za svojih 358 milijunov kuna, štere mu je Zagrebačka banka štela zejti i uveriti ga z “dokumenti” da mu jih je isplatila. Za krivotvorenje ga nie odgovornih.
     Gda človek se to pročita pa vidi da gospon Paško još imenuje sudionike sega tega, mora pomisliti da je ponorel i on i si mi pa zgledi da živime vu velikem norchauzu bez vrat i oblokov. Voda nam več zalieva usta, ali sejene imame snage veseliti se i kričati; 0:4 za Hrvatsku! Bar male veselja!



Si mi premišljame kak tuo z nami stvari zaprav jesu. Zasipani s podatki da je neki hrvatski hotel, banka ili firma prodana ze sramotne nisku cienu, da je nieki na velikem političkem položaju podmičen napravil veliku štetu deržave i nagle se jake obogatil, da se deržava znovič pune zadužila, da zdravstvo ima velike manjkove, da su vnoge firme pod stečajem ili su propale, da negde zaposleniki po par meseci niesu dobili plaču, da nam BDP ide na niže, a ciene same rasteju.

Zeznajeme kak je ovie ili onie sebi prigrabil milijune, saki čas se nieki najde reštu, a političari jeni na druge kričiju: Pujci ga! Buorba za vlast je nemiloserdna. Si hočeju biti blizu kase. Spoznati tuo more se same na izvoru podatkov i imeti vupača javne reči. Za jenega takvega sem zeznala z oporbenih novin štere nemaju na piku same Sanadera, Linića, Merzel ili Milanovića npr. F temi novinami piše da je Paško Kačinari vodil dugotrajnu buorbu za svojih 358 milijunov kuna, štere mu je Zagrebačka banka štela zejti i uveriti ga z “dokumenti” da mu jih je isplatila. Za krivotvorenje ga nie odgovornih. Trdi da je z bankaremi povezan i sud. Dokumenti štere je predal sudu da bi došel do svojih penez “zgubljeni” su na sudu i onda poradi njegve upornesti “pronađeni” na istem sudu. On trdi da i denes bankarski lobi, v šterem su i domači ljudi, vlada na ciele bivše deržave i da je tie lobi odgovoren za 17.000 ubijenih v Domovinskem ratu,150.000 raseljenih ljudi, 400.000 nezaposlenih i 1.300 vniščenih firm, da je F. Luković, negdašnji direktor Jugobanke kreiral Yu-Forex grupu štera je još 1981. raspolagala s 52 tone zlata.

Vlasniki jugo-duga denešnji su gospodari Hrvatske, a si jugo-bankari i denes su hrvatski bankari. Podatki za znoreti! Kačinari zna da je f Parizu najdene 600 -700 milijunov dolara hrvatskih penez i da Hrvatska zapraf nebi smela imeti duga, ali se z njejni penezi priek MMF-a kamatari i z inozemstva kupuje hrvatske banke, ceste i firme i plasieraju krediti s velikimi kamatami. Zate nam je tak kak je. Veli da je za se tuo znal bivši deržavni odvetnik, ali ništ ni poduzel. Zna to i denešnji, ali je pitanje je l’ bu krenul uzvodno k izvoru kriminala ili bu i nas i sebe ftopil v njegve poplave.

Gda človek se to pročita pa vidi da gospon Paško još imenuje sudionike sega tega, mora pomisliti da je ponorel i on i si mi pa zgledi da živime vu velikem norchauzu bez vrat i oblokov. Voda nam več zalieva usta, ali sejene imame snage veseliti se i kričati; 0:4 za Hrvatsku! Bar male veselja!


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/zgledi-da-zivime-vu-velikem-norchauzu-bez-vrat-i-oblokov.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/zgledi-da-zivime-vu-velikem-norchauzu-bez-vrat-i-oblokov.html)
i(l) str. 23 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3625.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3625.pdf)       
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)   
         
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Snočka sam ti draga pod oblok dohajal
Ti si baba nora, greh je tebe dal

Snočka sam ti draga fučkal i popeval, 09:18
KUD "Mihovljan", Mohovljan

Snočka sam ti draga fučkal i popeval (http://www.youtube.com/watch?v=BEy8FUQlzs8#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 07, 2014, 03:47:00 poslijepodne
Citat:
Kajkavska cajtmašina

Kiseli vuGorki
(V)SE( )ZONA KIS(S)ELE VUGORKOV
Kolovoz i okolo-vozi
IŠLA MAR(T)A Z KOLOVOZA (kolodvora)
Kiseli c(j)elovi, KIS(S-CJ)EL(OV)I, Küsschen-i, kušleci

Međimurske novine, br. 980, 27.06.2014.
e-vundano 30.06.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika


Pred nami je jako vroče političko leto

(LK: Po nosu Ratkajevih)

     Ratko Čačić je došel z rešta ili kak bi se to reklo, vrnul se z službenoga pota. Vsi znamo da je predi nek je odišel v rešt bil precednik HNS-a i prvi potprecednik Vlade i minister za gospodarstvo. Isto tak se zna da je Vesna Pusić popunila prva dva mesta, očem reči, došla je na čelo stranke i postala je prva potprecednica Vlade, a Ivek Vrdoljakov je postal minister. Neje Ratko preveč dugo bil v rešto, a jegovi so ga (čitaj: Vesna) hitili vum z stranke i tak mo zafalili kaj so došli v debele fotelje, štere jim je on shodil. Tak je to navek, dalko od očiju dalko od srca. Vse je bilo mirno dok se znalo gde je Ratko, ali sam vam ve jako najgerek kaj bo se, itak, pripetilo z narodnjakima, šteri so još dužniki Ratkijo? Je li mo bodo oni isto tak zafalili kak i Vesna i obrnuli mo hrpta ili pak to bode nekak drugač, očem reči, onak kak to Ratko oče? Pred nami je vroče političko leto. Ne sam vroče, nek jako jako vroče!
* * *
     Iščem tajnico. Nesam preveč zbirljiv i zato moja tajnica mora čistam kredno zgledati, mora znati vse ono kaj vidi za sebe zadržati, ali ne mora meti nikše prevelike ili pak previsoke škole. Radno vreme: dvokrevetno.



Kaj bodemo ipak naprajli z komarci? Još je pravzaprav ne došlo jivo pravo vreme, a več so se razmahali i pikajo kak da so z esdepeja. I na vse zadje smo zazvedili da jiv nesmemo tamaniti jerbo so zaštičeni kak lički medvedi. Pak prinas je vsaka marha zaštičena, vse zveri, vsi ftiči, a i vsi nametniki, jedino smo još mi Međimorci ostali i nas vsi smejo krasti, pikati, pregajati, a i z nas hrmake delati. Gda se bode, itak, nešči našel i za nas pobrigal? Pak je več skradja vura!

Još je niti pol Sveckoga labodoritaškoga prvenstva ne minulo, a naši so "vatreni" več doma. Tre šparati, jerbo je Lejpa naša još ne zišla vum z krize i nikak so se ne mogli nabrati penezi za celo prvenstvo. Brzčas je takši bil naputek jerbo so i naši tak igrali kaj ne bi preveč dugo v Brazilo ostali. Poglečte napriliko, v prvoj tekmi protiv Brazila so igrali jedni labodoritaši i zgubili so 3:1, protiv Kameruncov so igrali drugi i pobedili 4:0, a protiv Meksikancov so igrali pak oni prvi i, nebodete veruvali, pak so zgubili 3:1. Da je Niko štel pobediti i ostati duže v Brazilo bil bi del ove druge i još bi tam bili. Tak vam je isto bilo i z našaj glavnaj državnaj političaraj: nega bilo dosti penez kaj bi išli obedva precedniki, pak je Zoki odišel, a Ivo je ostal doma. I unda bode nešči bajal da naša Vlada i naši precedniki ne šparajo!!??

Neje da se ja strašno razmem v labodoritanje, ali vam nekaj moram povedati. Kak smo igrali, a i kak smo zigrali to smo vsi vidli, ali verjem da se bodete z menom složili: da smo mi v Brazilo na golu meli golmana (kak je napriliko bil Međimorec Dražen Ladić vu Francuskoj) još bi se dečki goli kopali v Brazilo i čakali nove protivnike. Teško je igrati bez golmana, a mi smo ga meli sam za to kaj je lopto z gola vum jemal. A za to smo ga ne trebali pelati jerbo lopto z mreže more što gud zeti. To smo školo jako drago platili, ali kaj se more ak Niko i jegov brat Robi nikoga nikaj ne posluhnejo. No, najte me krivo razmeti, pak je Srna čuda bole branil od našega Stipice?

Na sam Den antifašizma je precednik Zoki držal govore na vse strane. Nejpredi je govoril v Brezovici de je falil partizane, a unda je odjuril do Jazovke gde jif je kudil, jerbo so brez soda, pravice i brez reda potamanili ljude i hitili jif v grabo. Kaj ve mi, šteri smo poslušali ili čitali jegove govore, znamo je li so partizani bili vredo ili pak so bili brez reda. Najbrž je i vu tomo partizanskomo cvetjo bilo drača i to tem vejč kaj je rat duže trajal. Brzčas pak je nejhuje bilo dok je rat završil, a nešterni so lanca ftrgli , pak jim je nišči ne mogel do nosa doseči i vred jif dotirati. Kuliko vidimo niti 45. je sloboda ne bila tak lepa kak so naši borci, za vrme rata, popevali i senjali o njoj. Bar ne za vse.

Vsi znamo da je negdašji precednik vlade i hadezeovec Ivo Sanader v rešto jerbo je od Mađari zel deset kupčekov mita i prepustil jim je Ino nek delajo žnjom kaj očejo. Oni so tak i delali i mi v Lepoj našoj smo meli jako maloga hasna od te naše nejvekše fabrike. Isto tak nam je poznato da so sosedi Mađari kupili Ino pred nekaj vejč od deset let dok so v lepoj našoj hercuvali esdepeovci z pokojnim Iveko Račanom. Vse glasneše i glasneše se šepetuji da so več unda Mađari "posolili" kak bi po prečeco došli do Ine. A i unda je minister za peneze bil Slavek, šteri je to ve več ne jerbo se je nekaj zameril Zokijo ili pak je nekaj zahuzal. Bo pomalem vse došlo na svetlo dneva, bode pravica vse zahačila, a ne kaj bodo sam jedni v rešto, a ne vsi šteri so meli roke v pekmezo i omastili mustače.

Ratko Čačić je došel z rešta ili kak bi se to reklo, vrnul se z službenoga pota. Vsi znamo da je predi nek je odišel v rešt bil precednik HNS-a i prvi potprecednik Vlade i minister za gospodarstvo. Isto tak se zna da je Vesna Pusić popunila prva dva mesta, očem reči, došla je na čelo stranke i postala je prva potprecednica Vlade, a Ivek Vrdoljakov je postal minister. Neje Ratko preveč dugo bil v rešto, a jegovi so ga (čitaj: Vesna) hitili vum z stranke i tak mo zafalili kaj so došli v debele fotelje, štere jim je on shodil. Tak je to navek, dalko od očiju dalko od srca. Vse je bilo mirno dok se znalo gde je Ratko, ali sam vam ve jako najgerek kaj bo se, itak, pripetilo z narodnjakima, šteri so još dužniki Ratkijo? Je li mo bodo oni isto tak zafalili kak i Vesna i obrnuli mo hrpta ili pak to bode nekak drugač, očem reči, onak kak to Ratko oče? Pred nami je vroče političko leto. Ne sam vroče, nek jako jako vroče!

V Čakovco grado bodo i ovo leto meli skračeno leto, štero bode trajalo sam dobrih dva tjedne. Hajdi toga vsega bode se melo za videti i čuti v Čakovco i to vse za to kratko vreme. Pak što bode skorom vsaki den hodal na nekše kulturne priredbe? No, i neje to vse. Najme kaj, to čakosko leto bode v isto vreme da se igrajo nejglavneše tekme na Sveckomo labodoritaškomo prvenstvu. I rečite mi vi, ali pošteno, je li vi pete na kulturo ili pak na šport, očem reči, labodoritanje. Pak je Svecko prvenstvo vsako štrto leto i zato si nekak gruntam da je trelo to čakosko leto preseliti posle labodoritanja, a predi Prcinkulovoga, jerbo ipak je labodoritanje prva malomeje važna stvar na sveto.

Mi Međimorci ne spimo makar prinas još navek hercuvle kriza, ali mi se nedamo i furt nekaj speluvlemo i rovarimo. Tak vam bodo svoje prvenstvo meli vsi vredneši ogjogasci v Lepoj našoj, štere je pozval Mario Medved, čakoski dogradonačelnik i vodeči međimorski ogjogasec. V isto vreme je v dvorani Graditeljske škole Svecko prvenstvo za junjorke v rokometo, štero je na noge postavil Zoran Vidović, vodeći međimorski "seljak" i zamjenik župana. V Doljnjemo Kraljevco je bilo Svecko prvenstvo vu spidvejo, a isto tak se prepravla i Svecko prvenstvo v ribičiji na Dravi. Nej znati kak se to vse zazvedilo prek naše državne meje, ali so nam ponudili, jerbo mi vse znamo i vse moremo, kaj bi organizerali utješno skupino Sveckoga labodoritaškoga prvenstva za one labodoritaše, šteri so, kak i mi, morali prefletno oditi dimo z Brazila. Kuliko znamo tu bi igrale svecke labodoritaške sile kak na priliko Španjolska, Engleska, Italija, Bosna, Rusija, Portugal i naši "Vatreni." Kak so mi rekli klošari pre čakoski gracki vuri najbrž bodo tekme počele čim ogjogasci na grackomo stadiono zbavijo vse kaj imajo.

Iščem tajnico. Nesam preveč zbirljiv i zato moja tajnica mora čistam kredno zgledati, mora znati vse ono kaj vidi za sebe zadržati, ali ne mora meti nikše prevelike ili pak previsoke škole. Radno vreme: dvokrevetno.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Pred%20nami%20je%20jako%20vroče%20političko%20leto
i(l) zajna stranica sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine980i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine980i)                       
i(l) zajna stranica sim (?):
http://www.mnovine.hr/images/pdf/980/mnovine980i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/980/mnovine980i.pdf)        (?)   
       
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * 

Radek pak na po(l-)lit(r )ičke špice, slemenu, Slemenu

Na Sljeme - Radek Brodarec, 02:38

Na Sljeme - Radek Brodarec (http://www.youtube.com/watch?v=15EIk9eN4Hc#) 
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 07, 2014, 03:52:11 poslijepodne
Citat:
Kajkavska cajtmašina

Kiseli vuGorki
(V)SE( )ZONA KIS(S)ELE VUGORKOV
Kolovoz i okolo-vozi
IŠLA MAR(T)A Z KOLOVOZA (kolodvora)
Kiseli c(j)elovi, KIS(S-CJ)EL(OV)I, Küsschen-i, kušleci

Varaždinske vesti, br. 3626, 01.07. 2014.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor


Stručni ili politički interesni vritnjak

Da je gospon Željko Jovanović od Premijera dobil vritnjak, nemre se poreči, kak god oni trdili da je minister prosvete i sporta povlečen v prijateljskem dogovoru. Dogovora je  bile, ali vritnjak je vritnjak, (na opče zadovoljstvo prosvetnih delatnikov i šire). Veliju da za tie vritnjak, stručni, politički ili same interesni, dotičnjak i je i nie kriv. Nieje zate kaj su se ministerski resori pri Kukurikači delili tak da su najprie zebrani ministri, a onda su se oni sporazmeli med suobu kie bu prevzel šteroga.



Niesem vidla i ne znam a je bile tak ili nie, ali narodna predaja govori da je buduči premijer s kandidati vodil ovakvi spomenek:

– Čuj, Ratko štere ministarstve hočeš?
– Pa gospodarstve. Zate sem i zešel vu Vladu.
– Imaš praf. Ti si maher za te. – A ti Slavek?
– Kaj druge nek financije -otpovrnul je ovie odlučne, ni ne senjajuč da bu jemput dobil vritnjaka.
– Logične, ti si specijalizierani vu tem području več od službovanja v INE. Tuo Vesna Balenović trdi več priek deset liet. - A ti Rajkec?
– Unutrašnji posli. Kaj ne znaš da ja f tem resoru več imam iskustva?
– More! – složil se buduči premijer. – Vesnica  bu zela vanjske posle. Ona se za te viežba još od srednje. A Mirelica ima resor smetja i čistega okoliša. Ona je ženska pa ima šnjof za čistu prirodu. Kaj ne? 

Tak je išle i dalje pa je Željka dopala prosveta i šport; em je školovani, em je vežbal s “tegovi”, pak je logične da si zeme takve ministarstve. A kaj nie ni prosvetar ni športaš, nieje bile bitne. Nie je važna struka, pa zate ni vritnjak nie stručni. Ali tu se začela njegva delimična krivnja zate kaj je odlučil reformierati školstve i isušiti močvaru f športu. Mam pokle izborov dal se na posel i pričel z još jenu abrakadabra reformu školstva. Postigel je nezapamčeni uspeh vu tem kaj je ukinul kvačicu na š i postal junak legende o zercalu (ili ogledalu). Reforma je donesla slabše plače prosvetarem i šparung kak i se druge, počev od Šuvarove! Za ništ je nie kriv on, neg Vrhovni sud i “loša percepcija” v javnesti. Jasne da su krivci oni šteri loše percipieraju. Pogotove prosvetari i maturanti šteri su nie zarazmeli kakve je farbe Juditin persten! Kaj zate ak f pitanju nie bila farba neg razumievanje ponuđenoga teksta. I tak je Željkec zglajzal, maker su naši ritači lopte v Brazil odišli bez Šimunića čist spremanega za SP. Tie uspeh mu je nie zeti v obzir.

No, došel je nuovi minister, nuova era i nuova reforma! Morti on trefi dobru percepciju. Morti bu gospon Mornar bolše brodil, vedril (i oblačil) s prosvetari.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/strucni-ili-politicki-interesni-vritnjak.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/strucni-ili-politicki-interesni-vritnjak.html)
i(l) str. 35 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3626.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3626.pdf)         
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)   
         
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Negda sam visoko letel, zdavnja sem bez kril!

I onda neš pil... text: Pajo Kanižaj, pročitao: Dražen Marek, glazba: Andrija Maronić (cimbal), 03:39

I onda neš pil... text: Pajo Kanižaj, pročitao: Dražen Marek, glazba: Andrija Maronić (cimbal) (http://www.youtube.com/watch?v=3LfU72ZA9Xc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 07, 2014, 03:53:22 poslijepodne
Citat:
Kajkavska cajtmašina

Kiseli vuGorki
(V)SE( )ZONA KIS(S)ELE VUGORKOV
Kolovoz i okolo-vozi
IŠLA MAR(T)A Z KOLOVOZA (kolodvora)
Kiseli c(j)elovi, KIS(S-CJ)EL(OV)I, Küsschen-i, kušleci

Međimurske novine, br. 981, 04.07.2014.
e-vundano 07.07.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika


Francoski vitez se špancera po Čakovco

Čakovčanec Edo Lukman, več prek tridesti let voditelj čakoske škole animiranoga filma, postal je francoski vitez jerbo je čuda pomogel francuskoj kulturi. Vsi Edija poznamo kak čoveka šteri furt nekaj dela, vuči generacije i generacije naše dece risati i navek je stiha. Nigdar preveč ne šteči, ne jafče, a ve najempot smo zazvedili da ga poznajo i ovi v Francuskoj. Značko viteza mo je v Čakovec donesla francoska veleposlanica v Lepoj našoj. Neje to makar kaj, ona je zbog Edija došla k nam v Čakovec. I još nekaj. Čim je Edo postal vitez unda so se za njega zgrabili i naši političari. Neje se moglo, v prvi mah, zazvediti je li je Edo gracki ili pak županijski kulturni težak?



Makar so se naši labodoritaši, z prvim cugom, otpelali z Brazila dimo v Domajo ipak se je naš porter na golo Stipica Pletikosa uspel zarivati vu ekipo prvenstva. Najme kaj, v Brazilo so zbirali i nejhujše labodoritaše, pak naš Stipica brani za jiv. Nebrem reči da je nišči ne pratil naše kak igrajo, kuliko bežijo, kuliko lenčarijo ili kuliko fušajo, kak napriliko naš Stipica. A neje niti čudno jerbo so tekme snimali z prek dvajsti kameri tak da se na vsakoj nekaj vidi. Kuliko gud se Stipica skrival, ali so ga našli i postavili so ga na mesto, štero si je zaslužil.

Vsi smo čuli, a naše žene i vidle, kak so se naši labodoritaši kopali goli kak od mame rođeni. Nejsam uspel zazvediti je li so se to kopali zbogradi precednika Hrvaškoga labodoritaškoga saveza Davora Šukera ili pak radi jegove pajdašice Severine. Čim zazvedim bodem vam povedal.

Navek se govrilo da je vsaki od nas kovač svoje sreče, a v Brazilo je Niko koval našo srečo i zišlo je kak je zišlo. Vsaki pravi kovač sreče ima i nekoga što mo pomaže. A koga je Niko mel? Mlajšega brateca Robija, a nikoga spametnešaga, šteri bi mo pomogel dok kola genejo doli z brega. Ak vas slobodno pitam: kak se zval nejpoznateši poglavica indijancov? Bik šteri sedi! A znate zakaj se tak zval? Zato kaj je ne mogel stati! A zakaj je ruon on bil nejglavneši i poglavica? Zato kaj je bil nejspametneši, očem reči, neje vse v nogaj nek je ono nejglavneše v glavi. Mi, očem reči, naši labodoritaši so vse meli sam nam je pamet sfalila. Verjem da smo se, ipak, nekaj navčil v Brazilo??!!

Naša labodoritaška reprezentacija je mela jako dobre, ako ne i nejbolše veznjake na Sveckomo prvenstvo (Modrić, Rakitić), a igrali smo kak bezveznjaki! Kuliko se ja razmem, greška je bil vu vezi!

Čim se zazvedilo da so Račan, Linić i Jurčić, još dok so 2003. leta prodavali prvi frtalj INE zeli i kuvertline z penezi, mam je naš Vrhovni sod zmenšal rešta Ivijo Sanadero.

Kuliko čujemo inšpektori iz Zagreba bodo hodali v šekucijo k nam v Čakovec i Međimorje, a nesmo nikaj čuli kam bodo poslali hercuvat naše inšpektore. Brzčas bi bilo nejbole da naši inšpektori hodajo po Zagrebo i tam reda navčijo zagrebečke purgere i vse dotepence, šteri pod zagrebečkim nebom kruha služijo, kak so i nas tu doma reda navčili, jerbo je prinas v Međimorjo ipak nejvekši red v semo. A ne kaj dojdo stranjski inšpektori i na nami Međimorci trenerajo strogočo i zapirajo nam krčme ili pak štacune sam zato kaj so našli par kunici viška v kasi. Krčma ili pak štacun se zapre, a te isti ljudi, prek pedevea, poreza i drugih nameta, plačajo te iste inšpektore. Nejbole je onima, šteri so na državnaj jaslaj i nikaj ne delajo jerbo oni nemajo v kasi niti viška niti manjka. Imajo manjka v šihtericaj gde jim falijo vure, ali ga zbogradi toga ne nikaj meje kunici v kuvertlino z plačom. To je te perpetum mobile, šteroga je još nišči v Lepoj našoj ne uspel v red posprajti makar nam to ovi z Evrope furt bajajo.

Ne znati zakaj je naša Vlada žilava kak sam vrag dok je v pitanjo naša čakoska kasarna, očem reči, vojarna. Nedajo nam to kasarno i nedajo. Ne znati što je odnesel v beli Zagreb grad nekše hude glase kak očemo z tem placom nekaj zašuljati. Je li je to bil još Jožek Posavcov ili pak Ivek Peerhočov? Nekši je vrag tu ne kak tre! Ali i mi se nedamo, pak ne moramo mi Međimorci navek biti vekši katoliki od pape i dati peneze, štere nemamo, za nekaj kaj smo sami naprajli i kaj je naše. Nedajo oni, nedamo mi, pak bodemo vidli što bode duže zdržal?

Čakovčanec Edo Lukman, več prek tridesti let voditelj čakoske škole animiranoga filma, postal je francoski vitez jerbo je čuda pomogel francuskoj kulturi. Vsi Edija poznamo kak čoveka šteri furt nekaj dela, vuči generacije i generacije naše dece risati i navek je stiha. Nigdar preveč ne šteči, ne jafče, a ve najempot smo zazvedili da ga poznajo i ovi v Francuskoj. Značko viteza mo je v Čakovec donesla francoska veleposlanica v Lepoj našoj. Neje to makar kaj, ona je zbog Edija došla k nam v Čakovec. I još nekaj. Čim je Edo postal vitez unda so se za njega zgrabili i naši političari. Neje se moglo, v prvi mah, zazvediti je li je Edo gracki ili pak županijski kulturni težak?

Dvajstipet let je minulo otkak smo mi v Lepoj našoj, a i naši sosedi z Juge, prešli z socijalizma, očem reči, komunizma v kapitalizam. Nejpredi smo živeli v socijalizmo, a unda se je nešči zmislil da bi nam čuda lepše bilo v komunizmo, pak smo genuli po širokoj i asfalteranoj cesti po tomo poto. Kapitalisti so se sam smijali i čakali so da bodemo zalutali i da se bode vruhnula ta hižica od karti. Tak je i bilo dok je Gorbačov prodal ruskoga socijalizma i dal zrušiti Berlinskoga zida. Za vse nas vu Varšavskomo pakto je počelo novo vreme jerbo se je brez zida čuda dale vidlo. Živeli smo v mrako komunizma i dok je nešči vužgal svetlo kapitalizma vsi smo leteli naprej kak muhe brez glave. Vsi smo se nadjali da bodemo v tom novom uređenju kapitalisti, a ne smo meli na pameti da ga jako malo kapitalistov, očem reči, kulakov, a čuda vejč proleterov, očem reči, težakov, šteri morajo jako čuda delati (ak imajo gde) za korico kruha i lonček mleka. Nesmo veruvali da so nam govorili kak nema velike razlike između kapitalizma i socijalizma (bar za težake i male ljude) i da je v socijalizmo bilo izrabljivanje čoveka po čoveko, a v kapitalizmo je obratno.

Čakoski komulci, očem reči, komunalni redarstveniki bodo znova počeli štrofati one šteri se z peciklinaj vozijo po centro Čakovca. Makar so peciklini hičeni z prometa po centro Čakovca več od prvoga aprila stopram je ve došla depeša z vrha da moči kaserati od onih šteri ne čitajo, ne posluhnejo, kaj bi rekli ne bogajo. Morem vam reči da i dale ovi z peciklinaj lečejo okoli mene, okoli dece, okoli mladi mami z kolcaj, a redarstvenikov nigdi. Ne moramo čakati nevolo jerbo ona sama dohaja i kaj nebode nešči završil v gipso predi nek bodo komunalci pravzaprav počeli štrofati??!!!

Minulo je pet let otkak je Ivo Sanaderov napustil mesto precednika Vlade i cugle državne vlasti dal v roke svoji pajdašici Jadranki Kosor. Posle nam je Ivo pokazal kud se ide v Evropo jerbo je on išel v Osterajh gume mejat, a Lepa naša je, po tem trago, odišla v Evropo štiri leti posle. Nebrem veruvati kak vreme leti. Leto dni je minulo otkak smo v Evropi, a još navek čakamo kaj nam počne teči med i mleko, štero so nam obečuvali dok smo nutri išli. Kuliko sam mel za čuti još navek nutri davlemo vejč penez nek vum zvlečemo. Što nam je kriv kaj se ne razmemo v posel. Brzčas so oni nucali nas, a ne me jiv!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Francoski%20vitez%20se%20špancera%20po%20Čakovco
i(l) zajna stranica sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine981i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine981i)                         
i(l) zajna stranica sim (?):
http://www.mnovine.hr/images/pdf/981/mnovine981i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/981/mnovine981i.pdf)         (?)   
       
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * 

Zvonko Špišić - Pismo gosponu Prevertu v Pariz (Popevke zanavek) Krapina 1997. HQ, 04:11

Zvonko Špišić - Pismo gosponu Prevertu v Pariz (Popevke zanavek) Krapina 1997. HQ (http://www.youtube.com/watch?v=LD_wKnbfQeE#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 07, 2014, 03:54:33 poslijepodne
Citat:
Kajkavska cajtmašina

Kiseli vuGorki
(V)SE( )ZONA KIS(S)ELE VUGORKOV
Kolovoz i okolo-vozi
IŠLA MAR(T)A Z KOLOVOZA (kolodvora)
Kiseli c(j)elovi, KIS(S-CJ)EL(OV)I, Küsschen-i, kušleci

Varaždinske vesti, br. 3627, 08.07. 2014.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor


Političari bi morali prepoznati brige, strahe, nade i želje naroda

Nie trebe biti jake školovani da bi se razmel Havelov govor z duše človeka šteri prepoznaje brige, strahe i nade običnih ljudi s kojega god kraja svieta bili. Vapime za političari šteri ne misle same za svoju korist, neg razmeju naše brige, strahe, nade i želje za boljše življenje. One štere niesu protivne opčeljudskem moralu i dobrobiti!



Negde oko 2 000. leta došla mi je pod ruku knjiga Vaclava Havela “Sve je moguće”. Zmislim se da sem ju sprečitala “na dušak” i da mi je f sečanju ostala duhovne finuoče i češkega domoljublja pa i “čovjekoljublja i bogoljublja” štero je z nje zračila.

Knjiga je tiskana pred kraj devedesetih, pred nuove izbore f Hrvatski, a čitala sem ju gda su na vlast došli Mesić i Račan ili kak je Havel rekel “neokomunističke strukture” pak mi je bila posebne zanimljiva zate kaj mi je otkrivala razmišljanja drukčeša od onih naših političarov. Negda progonjeni pisac-disident (on veli -  borac za slobodu i ljudska prava), Havel je f to vrieme bil predsednik Češke pokle mirnega odvajanja Slovačke. Prie rušenja Berlinskega zida i sloma komunizma bile mu je zabranjene putovanje zvun svoje zemlje, a pokle tega je pune putoval po svietu, dobival počasne sveučilišne doktorate i govoril na sveučilištima, pred političari i predstavniki vlasti. I doma; za svoje Čehe. 

Knjiga “Sve je moguće” su zaprav njegvi govori o “izazovima postkomunizma”, “iskušenjima političke vlasti”, o duhovnesti, politike, moralu, mržnje, nade, “odgovornosti za budućnost svijeta”, ratu na Balkanu…Mislil je da je čovečanstvu potreban Isus, a ne Cezar. S tiem je nie negiral pravo nijenega naroda na svietu da ima svoj oblik duhovnesti i da njeguje svoju veru jer se religije svieta imaju isti koren v ljudske potrebe za onostranim i i težiju “gore nad zemlju gdje njegova je duha  kolijevka” kak je zapisal naš pesnik Kranjčević.

Knjigu sem nedavno dobila na dar i znovič sprečitavala neke delove i po več put. Dobre knjige vriedi več put čitati ak v njimi moreme prepoznati probleme svieta i najti orentaciju za svoje denešnje i buduće ponašanje. Vnoga Havelova stajališta, največ ona kak on tretiera svoj narod, trebali bi na pameti imeti i naši političari. Sigurne su nešterni od njih knjigu čitali. Najbolše bi bile gda jim nebi trebale tuđe pameti, pa ni Havelove knjige za pouku, neg same za podsečanje i potvrdu zahteva da vladajuči moraju zastupati svoj narod i delovati narodu na korist, čast i ponos i to po zahtevu svoje duše. Verujem da i prinas takvih ima.

Nie trebe biti jake školovani da bi se razmel Havelov govor z duše človeka šteri prepoznaje brige, strahe i nade običnih ljudi s kojega god kraja svieta bili. Vapime za političari šteri ne misle same za svoju korist, neg razmeju naše brige, strahe, nade i želje za boljše življenje. One štere niesu protivne opčeljudskem moralu i dobrobiti!


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/politicari-bi-morali-prepoznati-brige-strahe-nade-i-zelje-naroda.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/politicari-bi-morali-prepoznati-brige-strahe-nade-i-zelje-naroda.html)
i(l) str. 35 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3627.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3627.pdf)           
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)     
         
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Drele i Vid Balog-Remetinec, 02:46

Drele i Vid Balog-Remetinec (http://www.youtube.com/watch?v=Xba_oNyVk-Q#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 07, 2014, 03:56:34 poslijepodne
Citat:
Kajkavska cajtmašina

Kiseli vuGorki
(V)SE( )ZONA KIS(S)ELE VUGORKOV
Kolovoz i okolo-vozi
IŠLA MAR(T)A Z KOLOVOZA (kolodvora)
Kiseli c(j)elovi, KIS(S-CJ)EL(OV)I, Küsschen-i, kušleci

Međimurske novine, br. 982, 11.07.2014.
e-vundano 14.07.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika


Esdepeovci, hadezeovci, haenesovci., pak i laburisti so protiv je

(LK: AMBROZIJA ILITI PARTIZANKA)

Moramo priznati, šteli mi to ili ne, ali i mi v Međimorjo imamo zajedničkoga nezerenuša protiv šteroga se borimo vsi, kak oni šteri hodajo v cirkvo, tak i oni šteri hodajo polek, očem reči, v krčme. Isto tak te neprijatelj je ve več naš domaći, kak političari veliju, unutrašnji, a niti dragi Božek ne zna otkod se je dotepel k nam na te naš hatar, na falaček zemle med dvemi vodami, a i vsemaj političaraj je na črnoj listi bili oni esdepeovci, hadezeovci, "seljaki", liberali, haenesovci, demokrščani, laburisti ili pak reformisti. A i "hrastači" i "orehi" ga netrpijo.
Jednako se protiv jega borijo naši branitelji kak i oni šteri so se za vreme domovinskoga rata skrivali po Evropi i bežali od puške na plečima. Verjem da vam je vsima poznato da je zajedničkomo neprijateljo rat objavljen i na zestanko Županiske skupštine i da so vsi večniki, kak oni na vlasti, tak i oni v opoziciji, zdigli roko "Za." A i župan ga ne trpi skupa z svojom zamjenicom i zamjenikom. Ve sam vam več vse rekel, a brzčas ste i potrefili da se tu dela o ambroziji, očem reči, partizanki, štera če jo bole fondamo bole raste, a žnjom nam dohajajo sam nevole. Što bi se nadjal da posle partizana, šteri so bili na pobjedničkoj strani, bar jen cajt, nam je došla partizanka, štera je na kontra strani? No, pred neprijateljom ne tre bežati, tre mo pokazati zobe i sfondati ga, jerbo jedino tak moremo dugo živeti i lepo nam bode na zemli i kaj ne bodemo morali črez nered kihati i šmrkle si brisati.

Čakoski gracki oci so ne veruvali da bodo tak teško došli do direktora v Stanorado. Najme kaj, nejpredi je respisani natječaj, tam negdi v marcijušo, i zebrani je bil profesor Željko Knok. Pre čakoski gracki vuri so se spominali da je to pajdaš od, isto tak, čakoskoga gradonačelnika, ali so to sam trači jerbo je Nadzorni odbor, v šteromo je isto tak glavni, profesor Bruno Trstenjak, ne mogel nikoga drugoga zebrati dočim je došla sam jedna moljba. No, ne znati kaj se je v semo tomo pohabilo, a i novinari so nekaj jamrali, ali je gospon Knok odustal od Stanoradove direktorske fotelje. Natječaj je znova napisani, znova se išlo na zbiranje novoga direktora i našel se je, ve več morete pogunuti da je v pitanjo profesor, Velimir Mađarič. I ve je došla sam jedna moljba jerbo se nekompletne moljbe ne bi opče gledale. Makar je ne pisalo v natječajo, ali, tak so bar rekli ovi pre čakoski gracki vuri, trebalo je meti i partisko knigico i to v črlenoj farbi. Kak bilo da bilo, Čakovčanci direktora imajo i sam još tre kaj se v toj grackoj fabriki napravi red unda bodo i stanari z šterima Stanorad hercuje mogli mirno spati. Dok profesori drmajo tu bode vse vredo jerbo so to mladi i školani ljudi, šteri čuda toga znajo. Ne znati kaj se je ve več bivši direktor Andrej Gregorec komo zameril, ali zadjih pet - šest let je bil furt na tapeti. Ne tuliko on kuliko jegov posel. Dok je poduzeče dopelal v predstečajno nagodbo, kak god ona dobro zgledala, mladomo i novomo gradonačelniko Štefo se je kupica strpleja prelijala i zišlo je tak kak je zišlo. Novom direktoro Mađaričo želemo kaj bode z Stanoradovim brodom dobro kormanil i kaj zbegne vse oluje, vetre i zamke, štere ga najbrž čakajo.

Ste vidli kak je to ve zišlo na Sveckomo labodoritaškomo prvenstvo v Brazilo. Brazilci so naleteli na švapsko mine, ne mine nek na atomsko bombo, i zgubili so nikaj vejč, a niti meje, nek 7:1. Sedem pot je jif golman Julio Cesar odhajal po labodo v svojo gajbo, a čuda toga je i obranil. Mam sam se zmislil na našega Stipico Pletikoso, šteri je ruom nikaj drugo ne delala nek je sam jemal lopto vum z gajbe. Ve vidite kak se pravica fletno skazala. Još je niti ne minulo mesec dni otkak so Brazilci nas pobedili v prvoj tekmi prvenstva z 3:1, a pomogel jim je japonski sodec Nišimura (kaj u prevodu znači: nema muda), šteri je zmislil penala za jif, a da je vse bilo kak smo mi v Lepoj našoj splanerali, bili bi mi pobedili Brazilce i tak bi jif spasili od sramote, štero so doživeli protiv švapskih labodoritašov. Švabi so meli veliko srečo kaj so ne morali z nami igrati jerbo smo mi penicilin za jif. Zmislite se sam kak smo jif nakefali vu Francuskoj 1998. leta. Oni to nebodo nigdar pozabili. A mi, niti unda!

Leto se rezmahalo, urlabi so počeli za sve težake, kak za one šteri vsaki den delajo, tak i za one šteri celo leto sam na posel dohajajo. Kuliko sam mel za čuti i političari se ravnajo na urlab tak da si bodemo i mi mogli počinuti.

Ne znati zakaj se je naš precednik Ivo Josipovič pofalil kak, još navek, ima Titija vu svoji kancelariji? Nekaj si gruntam da se nadja kak bi mo jedino još Tito mogel pomoči kaj bi još pet let hercuval z Lejpom našom. Nek se čovek nadja , nesmemo mo to zeti!

Prinas ga još navek vse vejč oni šteri so brez posla, plače hmajikuju, več na leta, na istoj visini, očem reči, nizini, ako jif još dobavlamo. Država nam je naredila da deca morajo pod mus hoditi v pučke i sredje škole i ona je osigurala škole i navučitele, a negdi i gablece, a vse drugo (knige, taške, prevoze) morajo roditeli colati z svojega žepa. A otkod roditelima tuliko penez - to nišči ne pita? Bogečka država, a bogati ljudi!

Nejpredi so se žnjim štimali sam štrigoski turistički težaki, a ve to delajo i vsi međimorski. I župan Matek Posavcov rad dohaja na jega. Minuli mesec je gori dopelal i našega turističkoga ministra. Vidim da se na smeh držite i mam mi je jasno da znate da vam govorim o Mađerkinomo brego v Štrigovi. Dok je Mađerka Emili bila lepa i mlada unda so vsi moški šteli biti pod bregecom, a ve posle vsi očejo biti na brego. Negda so vsi oni šteli so meli srečo kaj so bili pod bregom vidli vse zvezde, a i falaček raja, a denes se z brega vidi Dežela, Osterajh, Hungarija i Hrvaška. Dok smo bili mladi unda nam je čuda lepše bilo pod bregecom, a ve dok nam herc po meje tuče, a i slabeše vidimo, ve smo zadovoljni z onim kaj vidimo. Vsako vreme ima svoja veselja.

Pred nekaj meje od dve leti je ondašnji minister za škole, đake i navučitelice, Željkec Jovanovićov, zmenil ravnatelico čakoske Ekonomske škole Duško Novak, jerbo je zapisala deco v školo kaj ne bodo po krčmaj lufta brenzali. Naš hrvaški Upravni sod je to smeno poništil, ali se ve javil novi minister, Vedran Mornar, i on je ne štel biti hujši od Željkeca i znova je zmenil Duško z mesta ravnateljice, makar je v toj fotelji ne več skorom dve leti. Nek se zna što je na vlasti, što je minister i čija je zadja. Pak nebode valjda sod reda delal med profesoraj i ravnateljaj. A zakaj unda imamo ministra?


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Esdepeovci,%20hadezeovci,%20haenesovci.,%20pak%20i%20laburisti%20so%20protiv%20je
i(l) zajna stranica sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine982i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine982i)                         
i(l) zajna stranica sim (?):
http://www.mnovine.hr/images/pdf/982/mnovine982i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/982/mnovine982i.pdf)          (?)   
       
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(Abrozijanski) drač vs.Draž (Katalenič)

Martin Sagner & Melos - Ja sem pospanec, 02:49

Martin Sagner & Melos - Ja sem pospanec. (http://www.youtube.com/watch?v=3kaT47vURAc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 07, 2014, 03:58:02 poslijepodne
Citat:
Kajkavska cajtmašina

Kiseli vuGorki
(V)SE( )ZONA KIS(S)ELE VUGORKOV
Kolovoz i okolo-vozi
IŠLA MAR(T)A Z KOLOVOZA (kolodvora)
Kiseli c(j)elovi, KIS(S-CJ)EL(OV)I, Küsschen-i, kušleci

Varaždinske vesti, br. 3628, 15.07. 2014.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor


Tuo kaj se piše i govori, ni pes z maslem nebi pojel

Tuo kaj se piše i govori, ni pes z maslem nebi pojel. Političke “veličine” misliju da se same oko njih sviet verti. Saki od njih se napre rievlje i protivniku hoče zabiti cviku. Se je jena velika trač-partija. Naj mi se ne zameri reči; Kak “babe”na placu! Mislim; naj mi “babe” ne zameriju. Zate muke i boli razdireju narod; poplava, tuča, slaba ciena pšenice, stečaji, smanjenje plače…



Kaj sem one pisala o “strah-torti”? Kaj sem prorokuvala? V globalu niesem ništ fulala, ali jesem pune v detalji. Posebne one o Kolindi šteru sem “vidla” same na tortine glazure, a nie na verhu kak Barbiku. Je, tuo je bile zate kaj ja tortu i niesem vidla kak svadbenu i slavljeničku. V javnest nie bil došel onie spis od trinajst stranic šteroga se naš Predsednik fljetne odrekel i za njega optužil obaveštajne podzemlje. Ni proroki nemreju bez podatkov. Z tega se vidi da torta (figurativna) do denes nie do kraja spravljena, ali nuova dogajanja Lindu ipak dievljeju na verh zate kaj tak liepa i cukrena na verh baš paše. Same kaj meste nje nešterni dievljeju i Kena onak ftegnutega vu frak. Njega bi bile teške vu frak ftegnuti zate kaj se v zadnje vrieme, v odgovornem predsedničkem poslu, baš nie stenjšal. Nevolja pak je i vutem kaj na ove naše torte mesta ima same za jenu figuru.

Ak se Barbike oblieče krinolina, zavzela bu cieli verh. Za Kena nebu mesta. Ima nekak preveč domače i ozloglašene ime. Kie mu je kriv kaj je svuoj pogled usmeraval več na istok neg na zapad. Treba misliti kam se gledi! Kak podnesti dva Ive za redom? (Mesić je zebrani zate kaj se ne zove Franc.) Veča nevolja proistieče z tega kaj na verh ili bar blizu verha splezati hoče još i Bandić, a spasiteljski je zagudil i reformierani Čačić, ali mu je mam otpoviedane da ne govori istinu. Ništ od prave torte! Za večinu je terdi peljak. Hervati nečeju domači dualizem ili kaj još gorše. Kak da nemaju EUropu!

Tuo bi vliekle na samoupravljanje vučem več imaju prakse. Spoznali su da je vu tem jen same upravljal, drugi su mu potpirali noge na stolcu, a trejči fotelju nosili na pleči i delali. Kak da je denes drukčeše! Izim kaj denes se menj ljudi diela pak je fotelja se težeša. Znovič se prebrojavljeju odlike i mane kandidatov. Onieh na špice političkega dogajanja! Bu vraga! Rasvietljene je pune tega skritega i prikritega. Njieva slika postaje se gorša, kak slika Doriana Graya f poznatem romanu.

Tuo kaj se piše i govori, ni pes z maslem nebi pojel. Političke “veličine” misliju da se same oko njih sviet verti. Saki od njih se napre rievlje i protivniku hoče zabiti cviku. Se je jena velika trač-partija. Naj mi se ne zameri reči; Kak “babe”na placu! Mislim; naj mi “babe” ne zameriju. Zate muke i boli razdireju narod; poplava, tuča, slaba ciena pšenice, stečaji, smanjenje plače…
Moreme se veseliti same uspehu Jelene Štefanić, Marka Gašparovića, Vusićeve i Kavrana, koncertu za Gunju ili hodočašču na Mariju Bistricu. Bar nečem!


Zvir:
str. 35 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3628.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3628.pdf)           
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)     
         
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Setala se fajna Mara KUD Prelog, 02:46

Setala se fajna Mara KUD Prelog (http://www.youtube.com/watch?v=X40vKXbqR3s#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 14, 2014, 07:38:27 poslijepodne
Citat:
Kajkavska cajtmašina

Kiseli vuGorki
(V)SE( )ZONA KIS(S)ELE VUGORKOV
Kolovoz i okolo-vozi
IŠLA MAR(T)A Z KOLOVOZA (kolodvora)
Kiseli c(j)elovi, KIS(S-CJ)EL(OV)I, Küsschen-i, kušleci

Međimurske novine, br. 983, 18.07.2014.
e-vundano 21.07.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika


Leto v Zrinskomo grado

V Evropi so nam lepo rekli kak mi Hrvati (a to vredi i za nas Međimorce) moramo poštuvati vse one šteri po našoj zemli hodajo i v njoj se gavalerijo: Srbe, Mađare, Muslimane, Bosance, Makedonce, Janeze, Čehe, Slovake, Švabe, Ruse, Ukrajinke, Bugare, Šiptare, Kineze, Japance, Talijane, Crnogorce, Rome…, a onima šteri so prinas na kvarteljo i na jaslaj jim so nikaj ne rekli. I tak moremo mi na leta čakati kaj bodo nas oni počeli poštuvati ak je jim nišči nikaj ne rekel. Niti to evropsko cvetje ne cvete za vse jednako, a niti pak jednako ne deši!



Leto dni je minulo otkak smo v Evropi kaj god to značilo. Kak da smo predi ne bili? Još predi nek so nas pustili nutri sam govoril kak oni nucajo nas, a ne mi jiv. A da je to tak pokazala nam je istina da mi još dendenes več plačamo jim nek oni nam. A što je za to kriv? Oni velijo da mi, a mi z prstom kažemo na jiv i mašemo z projektlinima za štere nam nečejo dati peneze. A oni v Briselo furt kažejo na nas i gombajo kak se slabo kcoj držimo. A oni naše peneze žmulijo kak da so jivi. Furt sam govoril: prosim vas lepo, pak komo bi mi z Hrvaške bili tak lepi i dobri kaj bi nam svoje peneze dal onak gešenk? Vidite pravica se fletno skazala. Ne sam da nam nedajo svoje nek nam nečejo dati niti naše, nek se žnjimi gavalerijo pred drugim državama, štere isto tak čakajo na poceko Evrope, kaj jim te „dobri ljudi“otprejo vrata, obečajo jim još več nek nam i pustijo jiv nutri. A dok dojdo včasi bodo vidli kam so došli. Ali to ti je isto tak kak da se oženiš: dok zazvediš kam si došel več ti je prekesno jerbo so ti več prstena naheznuli na roko. Tak se i mi furt nadjamo da bodemo jempot dobili sve naše paneze nazaj. No, znate da to nigdar ne bode, pak nam je ne Evropa dala zabadav svojo zastavo kaj slobodno mašemo žnjom i kaj ne moramo kazati pasoša dok jempot zidemo vum z Lejpe naše. A to košta. I zato tulikše peneze pošiljamo v Brisel. Za nas i naše ljude, žene, đake, študente more sfaliti, ali Evropa je odnavek, još od Austro-Ugarske, na prvomo mesto.

V Evropi so nam lepo rekli kak mi Hrvati (a to vredi i za nas Međimorce) moramo poštuvati vse one šteri po našoj zemli hodajo i v njoj se gavalerijo: Srbe, Mađare, Muslimane, Bosance, Makedonce, Janeze, Čehe, Slovake, Švabe, Ruse, Ukrajinke, Bugare, Šiptare, Kineze, Japance, Talijane, Crnogorce, Rome…, a onima šteri so prinas na kvarteljo i na jaslaj jim so nikaj ne rekli. I tak moremo mi na leta čakati kaj bodo nas oni počeli poštuvati ak je jim nišči nikaj ne rekel. Niti to evropsko cvetje ne cvete za vse jednako, a niti pak jednako ne deši!

Uspel sam zazvediti kakši je to bil šok za Brazil i Brazilce dok so zgubili od Švabov 7:1. Mi to nebremo razmeti jerbo so Brazilci zmislili labodoritanje i tam prek trinajst milijonov dečkov i puci nagaja labodo. Ve dok sam vam to rekel ve vam je malo bistreše. Posle te labodoritaške sramote so i brazilski majmuni v prašumi ne dva dni banane jeli. Neso jim pasale. A znate zakaj so ne jeli? Zato kaj so majmuni. Jerbo labodoritanje je, pravzapraf samo igra. Dok so zgubili od Niskozemske 3:0 već je to bilo čistam normalno. I majmuni so se prifčili. A prosim vas lepo, što bi to mogel v Brazilo sam tak strpeti da se zna da jim je država v krizi kak i naša, ak ne i bole, a potrošili so cirka, okoli dvanajst milijardi dolarov za mesec dni labodoritanja. Pitate se kak bodo dugo to plačali. Navek i nigdar ne bodo splatili, kak i mi v Hrvaškoj naše dvorane i naše Svecko prvenstvo v rokometo, štero je bilo prinas pred pet let.

Dok je bilo labodoritaško prvenstvo v Brazilo prinas se je igralo svecko prvenstvo za puce. I to ruon na ovomo našemo hataro, od Zgreba prek Dugoga Sela, Čakovca, pak do Koprivnice. Prinas v Međimorjo je vse to lepo minulo jerbo je dirigencko palico mel v roki zamjenik župana Zoran Vidović, a dok on neka zeme v roke unda to vse dela kak švicarska vurica i to ona stareše generacije štera je bila z rokom delana. Vsaka čast Zokijo i jegovoj ekipe, vsi so z Čakovca i Međimorja odišli zadovoljni, a i obečali so da bodo znova došli jerbo je prinas raj zemaljski. Štel sam vam pravzaprav reči da so svecke prvakinje postale rokometašice z Južne Koreje, štere so pobedile vse svoje protivnike makar so bile v nejmenše na prvenstvo. Nejbolša igračica na sveto je velika samo 163 centimetra, (kak Leo Messi), a nišči joj je ne mogel doseći do nosa jerbo je pokazala veliko brzino, snalažljivost, a bila je i nejbolši tehničar. Verjem da bodo to naše žene zele v pamet da je ne vse vu veličini i da mali i tehničari, isto tak, morejo biti nejbolši na sveto, jerbo ovi kaj so mele same velike (Angola, Kongo) te so osvojili zadja mesta.

Naš novi minister za zdraviče Siniša Varga ne zna niti hrvaški govoriti, a hrvaški je minister. Makar je to priznal na spovedi, v Saboro, pred potprecednicom Dragicom Zgrebec i makar se je gospon-drug Siniša rodil v Kanadi ipak se je trebal navčiti govoriti ak je štel biti minister. Pak je na leta bil ravnatel Hrvaškoga zavoda za zdraviče. Ali kak zgledi tam je ne moral znati hrvaški. Ne znati, mortik je mel prevoditelja? Vsejeno, još jen šteri nas je prevel žene prek vode! A mi porezni obvezniki smo sam tiho i plačamo!

Neje ruom lepo, ali pak se moramo, i to znova, spominati kaj je nejvekše zlo za naše mlade? Je li je to pijača ili pak droga? A tu nešči zna dete kcoj i venodjanje. Kuliko vidimo ipak je droga nejvekše zlo jerbo se za drogeranje nejkesneše zazvedi jerbo vsi to skrivlejo kak maček dreka. Nejvečpot roditeli zadji zazvedijo (kak i mož dok si žena privošči drugoga) da jim je dete zagunulo v drogo, a to je nejvečpot prekesno. Znamo da deca hodajo v komune, da se jezere i jezere kuni trošijo za to, ali čim zide vum dileri ga znova najdejo i tua leta lečenja so pravzapraf zabadav potrošena. Z pijačom je malo drugač. Isto tak počne v šestomo-sedmomo razredo, predi se vidi, ali i duže traje. To je nevola, očem reči, vuteska, štero je isto tak teško zfondati. Ak mene pitate, ipak je nejbole da se nam deca bavijo z športom, onda nemajo čas za te gluposti ili nevole kak so alkohol i droga, a posle se morejo i venodjati, jerbo posledice se morejo videti nejraneše za devet meseci ak ne i predi. Ali i tak ga preveč mesta vu vrtecaj, štere smo več zazidali.

Leto v Grado Zrinskih je dovleklo v Čakovec beogradskoga benda SARSA. Čuda je došlo mladih, a još vejč jako mladih, očem reči, premladih, šteri so plesali i hupsali dok so jim naši sosedi z istoka igrali. I naš Stari grad je zdržal vsa ta stepanja i potrese. Fala Miklošo Zrinskomo kaj je to tak dobro zazidal. No, to je još ne vse: mladima je ne bilo dosti kaj so mogli poslušati i plesati nek so se morali i zbiti vu dvoriščo Staroga grada. Nebre biti dober koncertlin ak se malo i ne pokefajo. Beograđani igrajo, jeni plešejo, drugi se bijejo, a policaji nikaj ne znajo ili pak v krej gledijo. Ne znati kaj velijo starci čije dete dojde dimo z koncertlina z plavim okom ili pak z frugom na glavi?


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Leto%20v%20Zrinskomo%20grado
i(l) zajna stranica sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine983i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine983i)                           
i(l) zajna stranica sim (?):
http://www.mnovine.hr/images/pdf/983/mnovine983i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/983/mnovine983i.pdf)           (?)   
       
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurje kak si lepo zeleno - Vlado Mihaljević, 03:36
Međimurje kak si lepo zeleno - Vlado Mihaljević (http://www.youtube.com/watch?v=YMj2ngp7Okc#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 14, 2014, 07:39:28 poslijepodne
Citat:
Kajkavska cajtmašina

Kiseli vuGorki
(V)SE( )ZONA KIS(S)ELE VUGORKOV
Kolovoz i okolo-vozi
IŠLA MAR(T)A Z KOLOVOZA (kolodvora)
Kiseli c(j)elovi, KIS(S-CJ)EL(OV)I, Küsschen-i, kušleci

Varaždinske vesti, br. 3629, 22.07. 2014.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor


Još jena knjiga na bednjanskem miesnem guovoru

Bednjanskemu guovoru prieti izumiranje, pa se muora zapisati i “pohraniti u nacionalnu memoriju” kak zaštičeno “nematerijalno kulturno dobro”. Saki se jezik i saki guovor najbolj čuva ak se na njemu piše, a bednjanski ima več autorov z vriednimi književni ostvarenji. Ne bi bile dobre da ostane same na razini vica, da služi za karikaturu i nasmijavanje onieh šterim je čuden i nerazumljiv.

 

F subotu 12. serpnja v Bednje je bile predstavljanje knjige “Do tei imuš serce” (Da ti imaš srce) Izidora Furjana, člana Varaždinskega književnega društva. Knjiga je teorijski raznerodna zate kaj je vu nju del i pesme i pripovetke i jen skeč, pa i opširnejši prikaz svoje teške buorbe za življenje i nepravde, šteru su mu, po njegvem mišljenju, delali ljudi. Se kaj je napisal su njegva sečanja, najvredneša po tomu kaj su dokumenti duoba gda je rođeni, odrasel i preživljaval svoju mladest. F knjige su popisane i rieči stumačene standardnimi rečmi hervatskega književnega jezika.

Predstavljanje je vodila je prof. Ružica Marušić Vasilić, a o knjige su govorile varaždinske profesorice hervatskega jezika i književnesti, Nevenka Žirovec i Barica Pahić Grobenski, rođene v bednjanskem kraju kak i autor. I popiefke su mu čitali rođeni Bednjančani; Danica Radmanić, Božica Herega, N. Žirovec, Karlo Žimbrek i sam autor, tak da su gosti, največ člani VKD-a skup s njegvim predsednikom Nenadom Slukićem, šteri je imel uvodnu rieč, mogli čuti pravi izvorni bednjanski miesni guovor. Za glazbeni diel svečanesti pobrinul se prof. Ivan Mežnarić, šteri je vglazbil Furjanove popiefke i otpopieval jih. Furjanova knjiga zapraf i nieje veliki doprinos književnesti nacionalnih razmerov, ali je jake vriedna zate kaj je največim dielom pisana bednjanski, miesnim guovorom šteri je najbolj zečuvani oblik prajezika sieh kajkafskih guovorov. Po tomu je tie jake “važna znanstvena jezikoslovna činjenica”, tiem več kaj je zečuvani na jenem malem prostoru, de je i denes razgovorni jezik večine stanovnikov. Stalne je predmet znanstvenega interesa. Postal je poznat i zanimljiv, pogotove zate kaj na njem popievaju “Kavaliri”, glazbeni sastav šteri je uprav na njegvoj melodioznosti i neobičnesti izgradil svoju popularnost f ciele Hervatske.

Bednjanskemu guovoru prieti izumiranje, pa se muora zapisati i “pohraniti u nacionalnu memoriju” kak zaštičeno “nematerijalno kulturno dobro”. Saki se jezik i saki guovor najbolj čuva ak se na njemu piše, a bednjanski ima več autorov z vriednimi književni ostvarenji. Ne bi bile dobre da ostane same na razini vica, da služi za karikaturu i nasmijavanje onieh šterim je čuden i nerazumljiv. I bednjanska deca f škuole na njemu pišu, a več nekaj liet se pripovieda o tiskanju riečnika bednjanskega. Morti i tuo jemput buo. Fnogi Bednjančani svuoj guovor osečaju kak diel svojega detinjstva i mladesti. Kam god da jih je življenje odnesle, duša jim je ostala v rodnem kraju i v domačem guovoru.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/jos-jena-knjiga-na-bednjanskem-miesnem-guovoru.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/jos-jena-knjiga-na-bednjanskem-miesnem-guovoru.html)
str. 35 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3629.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3629.pdf)             
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)       
         
Citat:
BEDNJO - NUJLIJEPŠI KEMAUČEK SVIETO
http://www.forumgorica.com/kajkavski/bednjo-nujlijepsi-kemaucek-svieto/ (http://www.forumgorica.com/kajkavski/bednjo-nujlijepsi-kemaucek-svieto/)

Kavaliri - Nujlijepši kemauček svieto, 03:09

Kavaliri - Nujlijepši kemauček svieto (http://www.youtube.com/watch?v=_AOywiEkvdA#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 14, 2014, 07:40:39 poslijepodne
Citat:
Kajkavska cajtmašina

Kiseli vuGorki
(V)SE( )ZONA KIS(S)ELE VUGORKOV
Kolovoz i okolo-vozi
IŠLA MAR(T)A Z KOLOVOZA (kolodvora)
Kiseli c(j)elovi, KIS(S-CJ)EL(OV)I, Küsschen-i, kušleci

Međimurske novine, br. 984, 25.07.2014.
e-vundano 28.07.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika


Je li se splati pamet meti???!!!

Nejbolša hrvaška maturantica je gracka puca, ali ne čakoska nek serjanska, Ivana Tarandek. Kuliko vidimo vse nejbolše v Lepoj našoj raste v Međimorjo, a državni političari, posebno esdepeovci, se zbrčkavlejo z nas. Nejbole so se norca naprajli z serjanskoga gradonačelnika Dražena Srpaka, šteri išče novoga mosta prek Mure zbogradi preveč kamionov vu varoši. Državni političari ne znajo kaj bi naprajli z našom državom, ali se zato norca delajo z Serjančarov, a tam rastejo nejspametneša deca v Lepoj našoj.



Meli smo mi prinas v Hrvaškoj i do ve stupa sramote, ali ve smo naprajli i to, očem reči, napravil je minister dela Mirando Mrsič, kaj bode i od teh stupov nekši hasen. Najme kaj, deli smo na te stupe vse one šteri svojim težakima ne davlejo plače. To je vse lejpo i dobro i pitam vas lejpo, kak vas tak i sebe, je li bodo ve mam posle toga srama i sramote vsi težaki dobavlali plačo. Pak je ne valjda bilo nejglavneše kaj osramotimo one šteri (nebrejo – morejo - nečejo) ne davlejo plače težakaj. Kak i vse prinas, tak je i to čudo trajalo tri dni i ve se več nišči o tomo ne spomina. Niti težaki, niti gazde, očem reči, tajkuni, niti porezniki, niti soci, a i ministro je v pipi vgaslo. Kakši je hasen, itak, bil od teh spiskov na stupu špota i sramote i što je mel (ak) kakšega hasna? Mortik je to još jeden od Sizifovih poslov, šteroga dela naša Vlada? Poreznjaki se brigajo za sebe i jim je nejvažneše kaj bodo gazdi plačali doprinose i poreze, Ministarstvo dela se briga kaj vsaki težak dobi papera, očem reči, obračuna plače kaj bode mogel štrajkati i tožiti gazdo, državni odvjetniki i soci se genejo dok nešči prijavi kaj ne dobavlja plačo ili pak gazdo toži sodo. Vsaki se briga za svoje, a za težaka nišči. Z sindikalcov se vsi norca delajo. A i sami znate kak vam mam zraste cena i da bodete dobili one plače, štere vam je gazda dužen, ak ga bodete da li na sod? Nigdar, a mortik niti unda, jerbo vsaki, pred socima, najde nekšega zgovora i vse obeča tak dugo dok sodec ne veli svojo zadjo. A posle? Posle pak ide vse po staromo, a oslek (čitaj: težak) i dale čaka dok trava zraste.

Navek je bilo tak da so se za deco brigali mamike i tateki, a dok so ovi ne ftegnuli ili ne meli čas, to so delali japice i mamice… A ve so se hapili nekši novi cajti, pak so se za deco počeli brigati načelniki opčina, gradonačelniki, a na vse zadje i župan. Na vse zadje moram pitati: Čija so itak tua naša deca? Pripoveda se da je roditelima voda došla do guta i da več nebrejo vezati kraj z krajom. Kuliko ja vidim tua voda je tam več par let, negda malo više, negda malo niže, sam so jo naši političari stopram ve spazili. Kak nam je ve najempot briga za deco došla na prvo mesto, kuliko znamo ljubezen odnavek ide prek želoca, a pot do vlasti prek dece, jerbo se več dugo spominamo što bode deci kupil knige, a što pak bode deco v školo pelal i to zabadav. Župan je hitil kost načelnikaj i gradonačelnikaj i oni jo ve glođejo i premečejo te drobne peneze v opčinskaj i grackaj kasaj, sam kaj ne bodo hujši od soseda, a sosedi navek vejč imajo, očem reči, bogateši so i vejč morejo dati. No, to je ne vse, i župan bi se ve štel ufurati v te cug, šteri pomaže roditelima i deci jerbo so roditeli počeli faliti (grado)načelnike, a i župano paše da ga nešči fali. Jemo so tua naša deca i te knige pale na pamet, a ve drugi ogrijajo štubleke i pobirajo vrhje. Deca so na urlabo, roditeli isto tak, japice i mamice so na čakanjo, a penezi otkod dojdejo dobro bodo došli. Tuliko nebo došlo kaj bi bilo zviška. Dok nabavimo knige deci, unda pemo dale, nagajat autobusače kaj bodo čim faleše vozili to našo deco v školo. To sam politika more. Ne, malo mi je pobeglo, ne politika, nek političari!

Čim so nametani listeki na stupeke špota i sramote mam je varaždinski labodoritaški savez, šteri vodi Međužupanisko ligo, hitil vum čakoske labodoritaše, šteri od ovoga leta igrajo pod novom conom NK Archea Čakovec. Najme kaj, novi sponzor čakoskih labodoritašov poduzeče Archea je na stupo srama, ne davle plače težakaj, nema peneze, a kak bode unda mogla davati peneze za labodoritaše? Bole to nek da bode onak kak je bilo lani da so čakoski labodoritaši igrali utakmice z sedem- osem igrači, a nejvečpot je igral i oružar, pomočni trener i šofer autobusa, šteri jiv je dopelal na tekmo jerbo je igrači ne bilo dosti. Neso meli peneze niti za kruh i mleko, a ne kaj bi meli za pojačano ishrano. A vsi znamo da dečki lačni i ženi nebrejo nikak labodo nagajati.

Od listeki ministra rada Miranda Mrsića, čuda več ga listeki čakanja v čakoskoj bolnici. Jako malo ga doktorov – specijalistov gde se ne čaka prekpreveč dugo. (Prosim vas lepo, pak kakši je to doktor pre šteromo se ne čaka?) Betežniki tak dugo čakajo kaj več pozabijo na kaj so bili betežni ili pak jim dragi Božek predi vrne zdraviče. Ne znati zakaj tuliko penez davlemo za zdraviče (kaj ne bodem ono dopunsko štibro spominjal), a unda dok nekaj nucaš nejvečpot nebreš dojti na red. Ak falijo doktori, a falijo, ak falijo naše drage i preljubljene sestrice, a falijo, unda se nek minister za zdraviče za jiv pobriga, makar ne zna praf hrvaški govoriti. Nek vsi oni šteri davlejo štipendije študentaj davlejo za doktore, pak bodo deca rajši i leži za doktore študerala i črez šest- sedem let (nejkesneše) bodemo meli dosti svoji doktori. Pak ne moramo, furt i vseposod, na sebi i svojemo zdravičo šparati.

Nejbolša hrvaška maturantica je gracka puca, ali ne čakoska nek serjanska, Ivana Tarandek. Kuliko vidimo vse nejbolše v Lepoj našoj raste v Međimorjo, a državni političari, posebno esdepeovci, se zbrčkavlejo z nas. Nejbole so se norca naprajli z serjanskoga gradonačelnika Dražena Srpaka, šteri išče novoga mosta prek Mure zbogradi preveč kamionov vu varoši. Državni političari ne znajo kaj bi naprajli z našom državom, ali se zato norca delajo z Serjančarov, a tam rastejo nejspametneša deca v Lepoj našoj. Najgerek sam, jako sam najgerek, je li bode Ivana jednoga dneva, kak nejspametneše hrvaško dete, sedela v ministarskoj ili premijerskoj fotelji Lepe naše ili pak jo bodemo poslali v Brisel nek jo Evropa vidi i čuje ili pak je politika rezerverana za one šteri imajo partiske knigice. Nejhuje kaj se nam more pripetiti je to kaj bode došel nešči zvuna i odvlekel Ivano k sej za šako eurov, jerbo se mi nebremo nikak zmisliti gde bi jo nucali.

Tak bar velijo, da je vest dneva, noći, tjedna… kak haenesovci ostavlajo Vesno i bežijo ili letijo k Čačićo. Pak se to znalo čim so Čačića, onak prek noći, hitili vum z stranke. Zna se, vsaki ftič leti vu svoje jato, tam gde so ga navčili leteti i za sebe se brigati.

Vest tjedna ili pak meseca mi je došla iz Hrvaškoga Sabora. Zazvedili smo da se bodo, od septembra, mogli ženiti pederi i lezbače. Čim sam to zazvedil mam mi je opal kamen z srca, šteri je tu čusel još od lanjskoga referunduma da me je pajdašica pobrala na red kak nemam rad vse ljude i žene jednako i da jiv moram meti rad makar imajo i falingo na srčeko. Nebrete veruvati, kuliko mi je mam leži jerbo znamo da se pederi bodo ve sam med sobom parili i ne bodo napastuvali nas druge makar bodemo meli oblečene rozne robače. Za žene z isto takšim občutkima nemam kaj reči jerbo me je ne niti jedna napala, a kaj bi v meni (ili na meni) pajdašico iskala.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Je%20li%20se%20splati%20pamet%20meti???!!!
i(l) zajna stranica sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine984i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine984i)                           
i(l) zajna stranica sim (?):
http://www.mnovine.hr/images/pdf/984/mnovine984i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/984/mnovine984i.pdf)            (?)   
       
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

IVAN HRŠAK GDO GOD LJUBI PAMET GUBI, 03:21

IVAN HRŠAK GDO GOD LJUBI PAMET GUBI (http://www.youtube.com/watch?v=dZuplEkeCOY#ws)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 14, 2014, 07:42:08 poslijepodne
Citat:
Kajkavska cajtmašina

Kiseli vuGorki
(V)SE( )ZONA KIS(S)ELE VUGORKOV
Kolovoz i okolo-vozi
IŠLA MAR(T)A Z KOLOVOZA (kolodvora)
Kiseli c(j)elovi, KIS(S-CJ)EL(OV)I, Küsschen-i, kušleci

Varaždinske vesti, br. 3630, 29.07. 2014.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Vnuegi su se našpičili na slabi uspeh na mature

Ovega, pak, su se leta neki najbolj našpičili na slabe rezultate mature, a največ, pak, nate kaj navodne nijeden maturant nie sto posto riešil test z hrvatskega jezika.

Deci muora biti jasne kaj muoraju znati za šteru ocenu. More biti da i nema onie šteri bi imeli kolac, kvrgu, kajlu, cviku, keca - kak se deca ne zoveju jedinicu, ali nemre biti ni da večina ima ocenu odličan. Tuo je znak da je ili program premale zahtevni ili predavač nema kriterija. Ili su si učeniki geniji? Denešnji programi su pretrpani, drugač rečene, nemaju odgovarajuči broj nastavnih vur.


 
Nieje same vrieme zmiešane. I obični ljudi su nekak zmiešani i nemirni. Tek sme premogadili vrieme mature, upise f srednju, na visoku škuolu ili na sveučilišče, ali se pitanja školskega uspeha još povlačiju i vodiju žučljive rasprave o tem z leta v leto na isti način. Kritike na račun školstva su jednake kak i iskanje krivca za neuspehe. Ovega, pak, su se leta neki najbolj našpičili na slabe rezultate mature, a največ, pak, nate kaj navodne nijeden maturant nie sto posto riešil test z hrvatskega jezika. Bile kritike utemeljene ili nie, znali se krivci ili nie, stvari se ne mienjaju. Jesu li krivi programi, školski standard, potplačeni, podcenjeni i razočarani prosvetari?

Ne cieni se rad, moralne i etičke vriednosti su zanemarene, a naše je doba drukčeše, prilike f šterimi živime drukčeše, a bormeš su i deca drukčešega ponašanja. Se to si zname. Bez dubinske i temeljite preobrazbe i poštovanja starih, dobrih i proverenih vrednosti same jambrame i mačka potežeme za rep, a on jednak mijauče. Još nema genija kie bi se to preobernul.

Gda đaki pokazuju slabe rezultate, ili ne valja program ili se slabe ostvaruje. Teorija postavlja da ocene učenikov pri dobrem programu i dobrem predavaču moraju biti raspoređene tak da največ učenikov ima ocenu dobar, a kulike je veoma dobrih, tulike je dovoljnih, kulike odličnih, tulike nedovoljnih. Ali f praksi neki to nemreju, a drugi nečeju poštovati. Predavač bi muoral najprie izgraditi kriterij za dvojku. Dalje se same se od sebe poravnava. Deci muora biti jasne kaj muoraju znati za šteru ocenu. More biti da i nema onie šteri bi imeli kolac, kvrgu, kajlu, cviku, keca - kak se deca ne zoveju jedinicu, ali nemre biti ni da večina ima ocenu odličan. Tuo je znak da je ili program premale zahtevni ili predavač nema kriterija. Ili su si učeniki geniji? Denešnji programi su pretrpani, drugač rečene, nemaju odgovarajuči broj nastavnih vur.

Programi bi trebali utvrditi same bitne stvari i z njimi uskladiti satnicu, a pokle i maturalna pitanja. Ak je gradiva preveč, nema se časa ponavljati i viežbati. Bez viežbanja se ne vuči ni gramatika ni matematika, a bez (teške) gramatike nema znanja ni poštovanja svojega jezika ni svojega identiteta. Jezik v javne uporabe pokazuje razinu obrazovanja i kulture. Premale se čita. Čitanje je nie same zabava. Z njim se spoznaje sviet, vuči i razvija mišljenje i usvaja ispravni jezik. Tak bi trebale biti, a je nam kak nam je. Dek se ništ ne mienja, zabadav je iskati krivca.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/vnuegi-su-se-naspicili-na-slabi-uspeh-na-mature.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/vnuegi-su-se-naspicili-na-slabi-uspeh-na-mature.html)
str. 23 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3630.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3630.pdf)             
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)       

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Krunoslav Cigoj - Ti još ni ne znaš (Popevke zanavek) Krapina 1997. HQ, 03:52

Krunoslav Cigoj - Ti još ni ne znaš (Popevke zanavek) Krapina 1997. HQ (http://www.youtube.com/watch?v=7qY98h7bjro#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 14, 2014, 07:43:40 poslijepodne
Citat:
Kajkavska cajtmašina

Kiseli vuGorki
(V)SE( )ZONA KIS(S)ELE VUGORKOV
Kolovoz i okolo-vozi
IŠLA MAR(T)A Z KOLOVOZA (kolodvora)
Kiseli c(j)elovi, KIS(S-CJ)EL(OV)I, Küsschen-i, kušleci

Međimurske novine, br. 985, 01.08.2014.
e-vundano 04.08.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Dojdite vsi na čakosko proščeje, vaše mamrele so več tu!!!

Čakoski gracki oci, a i turistički težaki, so nam kajkaj toga preprajli za glavno čakosko proščeje. Oni slavijo jubilarno pedeseto, a fratri svoje 355. i ne ruom preveč jubilarno. Lepo je vu ove prščejarske dneve prejti po glavnaj čakoskaj vulicaj, cifraste so i pisane kak detelica, a i nudi se vsega kaj si srce poželeti more i oče. Još vejč od toga. Nejlepše so mi mamrele ober glavne čakoske vulice. Jako lejpo, štogod se toga zmislil. No, klošari so se spominali pre čakoski gracki vuri (štera pak dela na vse četiri strane) da falijo plave mamrele. Najme kaj, bar tak naši klošari velijo, esdepeove so črlene, haesesove so zelene, haenesove so pomaranđaste, emdeesove so žute, penzioneri imajo drapnate, za belo znamo da je ne farba, jedino hadezeovci nemajo svoje plave, a vsi znamo da i oni živijo v Čakovco i Međimorjo.



Knige za deco so još navek na prvaj stranicaj naših Međimorski novin jerbo se ve, na vse zadje, ne zna je li bodo deca dobila te knige i što bo jif platil. O tomo se spominamo več mesec dni i da se je skorom vse dospomenulo po gradima i opčinama unda je župan negdi došel do penez i ve bode on nabavil nekaj vejč od pol knigi, a ono kaj fali bodo dali gradi i opčine. Političari se spominkuju, a roditeli ne znajo kaj naprajti, jedino so deca ne nervozna jerbo jim je vsejeno što bo jim kupil knige. Sigurno je jeno, deca bodo genula v školo prve dneve septembra i mela bodo knige. Vsi nekak verjemo da bodo županijski večniki zdigli roke za županov predlog, a župan jim bode pošepetnol gde je zmogel peneze. Je li je dobil na lutriji ili pak mo jiv je roda (ili pak nekši drugi ftič) donesla.

Čakoski gradonačelnik Štef Kovač si je zebral Ivičinoga županiskoga šefa protokola, Davida Vugrinca, kaj mo bode došel voditi vse domače i evropske posle. Kak je Štef rekel, takši mo je čovek ruon v Grado falil, a ovi v županiji so se žnjim zbrčkavali. Još je David ne pravzapraf pete meknul z županije, očem reči, još je ne za sobom zapral glavna županiska vrata, a več je župan dopelal nejlepšo voditeljico z čakoske televizije, Matejo Goščiej. No, kak smo, na vse zadje zazvedili, neje Mateja došla pravzapraf delat v Županijo nek je došla kaj pomore pre poslima vu ove vroče letne mesece. Verjemo da župan zna kaj dela jerbo ima on praf, Mateja je čuda lepša i mlajša od Davida. Sam mi nejde v glavo kak je to čakoski gradonačelnik ne videl? A zna se, da on ima oštro (i plavo) oko za ženski svet. Bar tak žene velijo, kak mlade tak i one stareše i iskusneše. A vsi mi, šteri malo duže hodamo po sveto, znamo da žene imajo navek praf kaj se naš moških dotikavle. Verjem da ste znali, mortik ste malo pozabili, pak vam bodem znova rekel: žena si navek zbere čoveka, šteri si posle bode jo zebral. Mi moški smo, kaj se toga dotikavle, za jif mali Ivice. Bez zamere prosim!

I Karinina rit je došla na šekret. Tak bi se moglo reči za štrigovčanko Karino Zamuda, štera je mela svojo menjačnico, pomalem je mejala ljudima oere ( a v Štrigovi ga toga dosrti jerbo so naši brežni Međimorci več hajdig let težaki prek meje v Deželi, a i dale v Evropi), ali joj je to ne bilo dosti, pak je jive peneze rivala vu svoje štomfe i dale što znja gde i što zna z kim mešetarila, tak da je na vse zadje falilo nekaj vejč od dva milijone kuni. Več je dve leti minulo odkak se je to zazvedilo i otkak so Karino prijeli z prstima v ljuckomo pekmezo i ve bode vse to završilo na sodo. Karina je nejpredi zginula prek meje, ali so jo posle našli, a najgerek sam, jako sam najgerek, je li se bodo nasli i penezi? Lefko za Karinino rit, štera bo završila na šekreto, a najbrž i v rešto, ali što bo ljudima peneze vrnul?

Več je tri tjedne minulo otkak so svecki labodoritaši odišli dimo z Brazila, a publika, kak domača, tak i stranjska, se je vrnula svojim vsakodnevnim poslima. No, još dendenes se kibici spominajo, nejvečpot pre gemištecaj i delajo kombinacije kaj bi bilo da bi bilo? Nejbolšega labodoritaša so zebrali, nejbolšega golmana isto tak, zna se i što je bil nejbolši trener. No, ne zna se što je bil nejlepši trener? Mi z Lejpe naše, očem reči, naše žene, one mečejo roko v ogenj ( i to ne sam jeno) da je to naš Niko, šteri se je štimal z svojimi belimi robačami, z svojim nejlepšim nosom i z zglancanom frizurom. Čistam mi je nekak normalno da Švabice rivlejo svojega Joakima, jerbo je on tam nekaj i pokazal. Najbrž smo mi našemo trenero ne rekli da smo ga poslali kaj bode vodil naše labodoritaše, a ne smo ga poslali za izbor mistera. Te naš Šuker, kakši je več je, sam je pobegaval za Severinom kaj mo ne bode pobegla, pak je Nikijo pozabil reči zakaj mi pravzapraf putujemo v Brazil.

Da smo več kod ženi, štere so bile v Brazilo, moram vam reči da so i drugi labodoritaši meli svoje žene, a ne sam naš labodoritaški bos Davor Šuker. Vsi znamo da je predi naše zadje tekme došel Šuker v slačionico skupa z Severinom, a posle smo vidli da so se naši labodoritaši vlekli po igrališto kak da jiv je nešči pregajal celo milo noč. Isto tak vsi znamo da je prva puca Dojčlanda, Angela Merkel, došla v slačionico svojih labodoritašov predi finalne tekme z Argentinom, a jeni labodoritaši so leteli po igrališčo i ritali so kak da jim je kerozina dala za piti. Nebrem razmeti je li je to razlika izmeđo Angele i Severine ili pak nekši vrag mora biti v švapskim labodoritašima za šteroga naši dečki neznajo?

Dok smo več pre Severini, sam da pofalim čakoskoga gradonačelnika šteri jo je dopelal v Čakovec na glavno proščeje za Prcinkulovo. Čim se to zazvedilo vsi se več prepravlamo kaj jo pemo glet i poslušat i da vidimo kaj je od nje ostalo posle Brazila. Najte me nikaj zbočki gledati, pak i sami znate kakše so vručine i sparine bile v Brazilo, a i za jenoga pajdaša se pripoveda da je dosta teški čovek, tak da je to vse trelo zmagaditi. Vsi koji hodajo, očem reči, hodamo v cirkvo i nesmo na proščejo sam pod šatoraj, znamo da se za Prcinkulovo more zmoliti oprost za vse ono kaj smo v živlejo zahuzali, pak sam zazvedil kak je za to čula i Severina i došla je na proščeje popevat, a posle bode odišla na spovet k čakoskomo gvardjano i župniko, patro Stankijo, i tak bo si shodila oprost od svih onih grehov za štere i mi znamo, a i za sve one štere smo ne vidli.

Čakoski gracki oci, a i turistički težaki, so nam kajkaj toga preprajli za glavno čakosko proščeje. Oni slavijo jubilarno pedeseto, a fratri svoje 355. i ne ruom preveč jubilarno. Lepo je vu ove prščejarske dneve prejti po glavnaj čakoskaj vulicaj, cifraste so i pisane kak detelica, a i nudi se vsega kaj si srce poželeti more i oče. Još vejč od toga. Nejlepše so mi mamrele ober glavne čakoske vulice. Jako lejpo, štogod se toga zmislil. No, klošari so se spominali pre čakoski gracki vuri (štera pak dela na vse četiri strane) da falijo plave mamrele. Najme kaj, bar tak naši klošari velijo, esdepeove so črlene, haesesove so zelene, haenesove so pomaranđaste, emdeesove so žute, penzioneri imajo drapnate, za belo znamo da je ne farba, jedino hadezeovci nemajo svoje plave, a vsi znamo da i oni živijo v Čakovco i Međimorjo. Vse je za prepravleno za proščeje, sam so se gracki oci i turistički težaki ne pobrigali za vreme. Tuliko mladih ljudi je prepravlalo to proščeje, čuda jiv je i gracki upravi, a nišči kaj bi se pobrigal kaj bi to razvedril, očem reči, restiral te črne oblake ober Čakovca. Kuliko vidimo i znamo Čakovec ima dosta potencijala i za takše posle. Kaj se bo znalo i ne bo pozabilo za kleto.

Vsi smo najgerek kaj so se, itak, spominali Ivo Josipovič, precednik Lejpe naše na odlasko, Radimir Čačić, političar v povatko, naš međimorski župan Matek Posavec i Sandra Herman, zamjenica župana na urlabo v goricaj pre vinskomo mahero i profesoro Franceko Lovreco na zestanko šteri je ne bil? Nišči je ne bil v goricaj pre našemo Franceko, očem reči, vsi so bili sam ne skupa. A Francek je bil z vsakim. Ve vse znamo: vsaki je svoje rekel Franceko, a on je vsakomo dal kaj ga ide. Kuliko vidimo vu temo političkomo lanco gazda Francek je nejglavneša karika i jedino bi on mogel vse znati. A dok de te vsi jempot znova zidejo, unda bodemo vsi vse znali. I vejč odo toga. Tre sam malo počakati. Bar cajta imamo dosti.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Dojdite%20vsi%20na%20čakosko%20proščeje,%20vaše%20mamrele%20so%20več%20tu!!!
i(l) zajna stranica sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine985i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine985i)                             
i(l) zajna stranica sim (?):
http://www.mnovine.hr/images/pdf/985/mnovine985i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/985/mnovine985i.pdf)             (?)   
       
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Gabi Novak - Šestinske Ambrele (Krapina 2010) Popevke zanavek HQ, 04:19

Gabi Novak - Šestinske Ambrele (Krapina 2010) Popevke zanavek HQ (http://www.youtube.com/watch?v=WCgIopc658o#)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Rujan 14, 2014, 07:45:41 poslijepodne
Citat:
Kajkavska cajtmašina

Kiseli vuGorki
(V)SE( )ZONA KIS(S)ELE VUGORKOV
Kolovoz i okolo-vozi
IŠLA MAR(T)A Z KOLOVOZA (kolodvora)
Kiseli c(j)elovi, KIS(S-CJ)EL(OV)I, Küsschen-i, kušleci

Varaždinske vesti, br. 3631, 04.08. 2014.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

 Ovelietna “Srebrna cesta” i kratka priča

“Srebrna cesta” ima svoju vernu publiku. Ona je skorem dvie vure strpljive poslušala priče štere su čitali sami autori. Tematika tretierana f temi pričami bila je zbilja raznorodna i šarolika, a nieje faljele ni onie štere su mogle nasmijati publiku. Ipak, muora se priznati da su nešterni teksti bili predugi za, bumo rekli, estradne čitanje. Kratke priče bi trebale biti stvarne kratke, a čitanje nie dukše od pet minut. Poželjne bi bile da bude i krajše.



F petak 1. kolovoza ovega 2014. leta v atriju Starega grada znovič su, več 14. put, Varaždinske književne društve i Koncertni ured Varaždin organizierali manifestaciju “Srebrna cesta”.

Ove lietne kulturne dogajanje, kak je več siem poznate, pod tiem se imenom organiziera v počast pesniku Gustavu Krklecu i njegve antologijske istoimene pesme. Ideja za tu manifestaciju potieče još od sedamdesetih liet, gda je pod tiem imenom raspisivan književni natječaj, a VKD ju je oživil i dal ji nueve sadržaje; od nastupov mladih pesnikov šteri su dohajali z raznih krajev Hrvatske do (radi pomanjkanja penez) zapiranja vu varaždinske okvire, bolj reči v okvire VKD-a. Ovega leta nie bile ni glazbene pratnje pa je se svedene na čitanje pripovetki. Uvodna rieč i ravnanje dogajanjem bile je “pod dirigentskom palicom” predsednika VKD-a Nenada Slukića. Svečanest v posebnem ozračju Starega grada pričela je, po običaju, čitanjem Krklecove pesme, kaj treba poslužiti za stvaranje posebne atmosfere. Čitala ju je Ana Brđanović, studentica glume.

Nastupili su književne publike več poznati varaždinski autori; Ivica Jembrih Cobovički, Đuro Jelavić, Iva Tkalec, Izidor Furjan, Petar Žitnik, Zlata Bogović, Ružica Marušić-Vasilić, Mira Šincek i Nada Bogojević, a priču Božene Filipan, štera radi bolesti ni mogla dojti, pročital je Tugomir Orak.

“Srebrna cesta” ima svoju vernu publiku. Ona je skorem dvie vure strpljive poslušala priče štere su čitali sami autori. Tematika tretierana f temi pričami bila je zbilja raznorodna i šarolika, a nieje faljele ni onie štere su mogle nasmijati publiku. Ipak, muora se priznati da su nešterni teksti bili predugi za, bumo rekli, estradne čitanje. Kratke priče bi trebale biti stvarne kratke, a čitanje nie dukše od pet minut. Poželjne bi bile da bude i krajše. Dukše priče, kak god bile zanimljive i šalne, pogodnejše su za osobne čitanje pojedinca i intimne proživljavanje pročitanega. Ženski diel VKD-a je v nastupu bil bolj zanimljivi i prihvatljivi. Priče ženskih članica Društva su bile krajše, a nastupi efektniji zate kaj su čitane glasne, razgovetne i interpretativnije. Pogotove se tuo more reči za Ružicu Marušić i njenu priču “Anđelijini anđeli” i Nadu Bogojević, štera je svoju priču “Moja strina Aljbina” napisala na razgovorne kajkavščine kaj je bile posebne dopadljive.

Se je dokončane druženjem autora i publike na skromnem domjenku gde su se pretresali nastupi, sadržaj svečanesti i iznašale ideje za “Srebrnu cestu” v 2015. letu.


Zvir:
str. 23 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3631.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3631.pdf)               
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)         

Citat:
Srebrna cesta - Ibrica Jusić, 03:30
https://www.youtube.com/watch?v=EB-QENLmEog (https://www.youtube.com/watch?v=EB-QENLmEog)

IBRICA JUSIĆ - Popevke sem slagal, 01:37

IBRICA JUSIĆ - Popevke sem slagal (http://www.youtube.com/watch?v=Gv3dglFcOV8#ws)
Naslov: Odg: Dva tjedne sam v SDP-ejo zdržal / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 21, 2014, 09:13:51 poslijepodne
Međimurske novine, br. 995, 10.10.2014.
e-vundano 13.10.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Dva tjedne sam v SDP-ejo zdržal

Več dva tjedne sam v SDP-ejo. Od kak sam prešel v SDP-e furt imam probleme kak z glavom tak i z črevima.
Dva tjedne sam zdržal i več sam za nikaj, kaj znači da sam več ne za takše napore kakše od mene projektlin SDP-e išče.
Nesam vam ja za reforme i revolucije i najte me več zvati vi SDP-eovci šteri vsakio den pijete, a to morete zdržati. Najte na mene več računati, vidite da sam ne ja vam par. Morete mi reči da sam za nikaj, da sam strahopezdec, da sam ne muško, ampak ja več nebrem i šljus!



Nebrem razmeti nas Međimorce. Nebremo nikak pozabiti to kaj se zamjenica Sandra Herman malo pelala po škarpi i kaj si je malo spila z pajdašijom. Prosim vas lepo nek se javi što se od nas nigdar ne pelal po škarpi, bar malo, i što je ne nigdar vozil dok si je malo spil z pajdašijom. Vsi znamo da dok si malo spijemo da smo unda nejspametneši, da vse nejbole znamo i da nam unda nišči, niti z pištolom, nebre volana zeti z rok. Vse ono kaj mi zahuzamo skrivlemo kak moček dreka, a na druge z prstom kažemo. I to vsaki den znova. Nejleži je v ljuckomo dvoriščo reda delati, ampak je pre sebi doma navek bilo čuda teži. Nebrem vas (nas) razmeti, kaj smo jalni Sandri kaj je fajna, kaj se razme v politiko, posel, kaj je dauko do gurala ili pak drugač nebremo dojti do je nek jo na red pobiramo. A vsi znamo da to žene nemajo rade. Prosim vas lepo vsaki od nas, šteri je brez greha kaj se pijače dotikavle, očem reči, vožnje z maliganima v glavi, nek prvi hiti kamena na Sandro. Vi tam desno, najte kameje jemati v roke, pak ste z krčme došli.

Vulica Iveka Gorana, a k tomo i Kovačića v čakoskoj varoši je bila sama jama, pak so se gracki oci pobrigali kaj se v red dotira. Najme kaj, Macanovo igrališče se zrihtalo, stare polstoljetne dreve smo vum skopali i posadili mlade pred šterima je svetla budućnost (kak i pred grackim ocima) i mom posle toga trelo je zrihtati i v red dotirati celoga kvarta. Tak je i napravleno. Sve je fajno dok je novo, kak i žene (čitaj: puce) dok so mlade. Nove ceste, novi asfalt i nova regulacija prometa. E, tu sam vas čekal. Hajdig se je stručnjakov za gracki promet motalo okoli Macanovoga doma i ve skorom nikaj ne štima. A za vse bode kriv zamjenik Mario Medved, on je gazda. Vse je lepo i dobro ak se dopelate z rotora polek pošte i očete parkerati ozaj za Macanovim igrališčom jerbo ve po novomo morete nutri, a toga ga ne do ve bilo. Ali vekši je vrag ak očete dojti na parking z Goranove vulice jerbo se ve z te strane nebre nutri, tak da ve tre nejpredi oditi na rotor pre bolnici, a posle se tre otpelati i do rotora pre pošti i ak vam ne dojde momica od dva rotore na tak kratkom placo, stopram unda bodete mogli postati i dehnuti si na Macanovom parking-placo. Nebrem razmeti zakaj se nej moglo zrihtati kaj bi se i dale hodalo nutri i z jedne i druge vulice, a vum bi se hodalo sam na Goranovo vulico, kak je i do ve bilo. Unda se bodemo pak čudili ak bode nekomo momica od teh rotorov, pak nam se bode, ničim izazvan (ili pak izazvana) otpelauv v škarpo ili polek ceste. I unda ga bodejo policaji, političari, a i mi drugi, na red pobirali.

Naša državna delegacija (premijer i jegov sin) so bili v Ameriki i išli so glet kaj ima novoga med kompjuteraj i kompjuterskoj tehniki. Zazvedili smo da so kaj de bili i da so hajdig toga vidli. Kuliko smo čuli, bili so i v nejstarešoj američkoj fabriki, štera je odnegda bila napre od vsima. Tam je još navek glavni manager, inženjer i projektant jeden čovek i vse se dela kak on to zaprdne. A te čovek je poglavica Bik Šteri Sedi. Trelo je i to videti, vsi se mejajo, dohajajo i othajajo, a on ostaja. A ve sam sedi jerbo je več stari kak matuzalem, pak se nebre stati. I unda mi nek nešči reče da se ne muoči othrvati kompjuterima i napretko. Ak morejo indijaneri, unda moremo i mi. Pak smo mi ne bedasteši od jif.

Kaj bodemo rekli, bole je, a i pošteneše da priznamo kak smo več malo pozabili na jega. A to vam jega vužge, tak da naš srebreni olimpijac (ve več znate o komo govorim) Filip Fičo Ude pak jaše. Zmislite se kak ga je v minulim cajtima koj parpot vritnul i hitil doli, ampak so se ve znova pomirili i vse ide kak po žnorici i to onak kak Fičo nejbole more, a mi očemo kaj bi furt tak bilo. Kak bilo da bilo, Fičo je pokazal vsima, nam i celomo sveto, da je još ne za staro železo, a mi znamo da pak konja za trko (i to svecko) imamo.

Več dva tjedne sam v SDP-ejo. Od kak sam prešel v SDP-e furt imam probleme kak z glavom tak i z črevima. Kak saki den pijem, spametneši popuščajo, pak me glava tak boli posle prekratke noči kaj si moram vjutro obroče mejati, jerbo se alkoholne, očem reči, vinske pare ne ftegnejo rezljuftati nek se vužgejo. A nekaj slično je i z želocom i črevima gde ga preveč tekočih artiklov, očem reči, gemištov, a premalo plodova koca, pak unda, največpot, te gemišti preletijo kak črez tenka, tak i črez debela čreva. Dva tjedne sam zdržal i več sam za nikaj, kaj znači da sam več ne za takše napore kakše od mene projektlin SDP-e išče. Najbrž bodem se povlekel z bojnoga polja, očem reči, napustil bodem SDP-e, prestal bodem saki den piti i vrnul se bom v mirneše vode. Neje tuo za mene, a i teško je staroga koja vučiti voziti, očem reči, navlačiti ga na nove navike. Kak vidite čovek mora vse trenerati, bez redovitoga treninga ne muoči niti vsaki den piti. Trpi glava, trpi želodec, skeščijo čreva, a i žepi se furt bunijo. Jedino mi je glava furt bila puna vinske duhe, a želodec i čreva so se proti praznili, kak i žepi. Nesam ftegnul po dnevo zaslužiti kuliko sam po noči zalužil. V tem betego nebrete nikaj dobiti na receptlin, a niti evropski fondovi vam nikaj ne davlejo za te posle v takšoj radionici. Nesam vam ja za reforme i revolucije i najte me več zvati vi SDP-eovci šteri vsakio den pijete, a to morete zdržati. Najte na mene več računati, vidite da sam ne ja vam par. Morete mi reči da sam za nikaj, da sam strahopezdec, da sam ne muško, ampak ja več nebrem i šljus!

Minuli tjeden ga bilo hajdig lepih dnevov, skorom vejč nek v augustušo, pak vam je soseda Barika hitila na vrt svoje (morete misliti kakše) telo kaj pobere ove zadje toplo sonce. Ona vam študera na Velikomo učilišto. Mel sam pisanoga časa, pak sam jo jeden čas gledal ili kak so to pokojni japica znali reči, pasel sam si oči. Morem vam reči da se furt igrala z mobitelom. Neje mela onoga maloga kakše žene nejrajši imajo, bil je on nekši vekši, cifrasti i lopošnati. Terlockala ga je v rokami, drkala je po jemo vsako malo, dela ga je počivat med zizeke, a dok si je štela levo strano posunčati, unda ga je porinula negdi izmeđo. Znate vi več kam. I kaj se unda čudite kaj je sosedo došla želja kaj bi bil mobitel. Dok sam napuščal čeko dala mo je i puso. Najbrž joj je nešči poslal nekšo slikico. Nekaj sam si gruntal, bole da sam si malo predremal nek da sam prek blanjki gledal, jerbo je i of moj pospanec furt gori glavo rival. Teško je kontrolerati svoje, a kaj nebom nekaj za sosedo rekel.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Dva%20tjedne%20sam%20v%20SDP-ejo%20zdržal
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine995i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine995i)                       
i(l) str. 56. sim (?):
http://www.mnovine.hr/images/pdf/995/mnovine995i.pdf (http://www.mnovine.hr/images/pdf/995/mnovine995i.pdf)        (?)   
       
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

Mladen Medak Gaga - Jezuš, dečki, kak me hiče, 03:59

Mladen Medak Gaga - Jezuš, dečki, kak me hiče (http://www.youtube.com/watch?v=flEnvwsfrV0#)
Naslov: Odg: Od poezije f kafičima je nie triebe zazirati / HR.KAJ.NĚ?-LépaNašaKajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 21, 2014, 09:20:57 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3640, 07.10. 2014.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

 Od poezije f kafičima je nie triebe zazirati

24. rujna v Gardens baru bila organizierana Poezija u kafiću. Muoram priznati da me književne manifestacije f kafičima ne privlače, ali gda sem več bila v gradu, a za koncert f Katedrale niesem imiela penez, pridružila sem se svojim kolegama, članima VKD-a šteri su Poeziju u kafiću organizierali. Pozitivne me iznenadile tuo kaj sme imeli pesničke goste. Priredbu je vodila nuova članica VKD-a, Ljubica Ribić Mirošević, štera se za tu priliku nakinđala z jenu veliku črnu ruožu v lasi i s tiem doprinesla pojačanju (barskega i boemskega) ugođaja. Ona je zgodne i duhovite najavljivala čitače poezije.



Nie same da su Barokne večeri i koncerti barokne glazbe, neg je, pokle lietne stanke, aktivieran i književni život. Tak je 24. rujna v Glazbene škuole bile predstavljanje perve pesničke knjige Mirne Weber. Zbrala se publika šteru drugač baš i ne vidime na književnimi manifestacijami. Kaj ti je biti poznati Varaždinec! Predstavljanje je vodil Ernest Fišer. Gda su književna predstavljanja v Glazbeni, furt bu i popievanja, pa je tak bile i ovie put, tim več kaj autorica potieče z glazbene obitelji pa su ji popiefke vglazbljene, a otpopievala jih je Sofija Cingula svojim neponovljivim glasom. Pesme pak su, polek glumice Ljiljane Bogojević, čitale i autorica i urednica Božica Jelušić, a kritički jih je procienila i nahvalila Emilija Kovač. Pohvaljen i istaknut je i ilustrator knjige, anđelar Željko Prstec.

Iste večeri je v Gardens baru bila organizierana Poezija u kafiću. Muoram priznati da me književne manifestacije f kafičima ne privlače, ali gda sem več bila v gradu, a za koncert f Katedrale niesem imiela penez, pridružila sem se svojim kolegama, članima VKD-a šteri su Poeziju u kafiću organizierali. Pozitivne me iznenadile tuo kaj sme imeli pesničke goste. Priredbu je vodila nuova članica VKD-a, Ljubica Ribić Mirošević, štera se za tu priliku nakinđala z jenu veliku črnu ruožu v lasi i s tiem doprinesla pojačanju (barskega i boemskega) ugođaja. Ona je zgodne i duhovite najavljivala čitače poezije.

Med njimi je posebne bil istaknuti Milan Novak z Maribora, šteri je izložil svoje grafike, čital svoje pesme i brinul se za ugodnu glazbenu kulisu. Sudeloval je i Miroslav Tičar z Krškega. Največ pak je pesnikov bile z Zagreba; Lara Laura Gee, Lidija Puđuk, Dijana Jelčić i Zdravko Odorčić, šterimi se pridružil i Zravko Jelčić, popularni glumac. Recitiral je pesme poznatih autorov z svojega bogatog repertoara. Nastupili su i članovi VKD-a : Tugomir Orak, Nenad Slukić, Ružica Marušić Vasilić, Lidija Deduš, Milan Janjetović, nova aspirantica za članstvo Slavica Gazibara i moja malenkost. Pervi put je javne nastupil i Mirko Varga, šteri je čital pesmu I. Posavca s čiem je, onak male preveč podlejani, napravil pravi „šou“ i do suza nasmejal publiku. Pročital je i svoje haiku-pesme s šterimi ima uspeha i štere su mu objavljene v antologiji hrvatske haiku –poezije.

Smem reći da je se skup bile dost zgodne i zanimljive, ugodne i neposredne druženje pesnikov i publike, tiem več kaj su vekadejci odmerili snage z drugimi pesniki i pokazali svoje solidne pesničke domete. Zate je od poezije v kafičima nie triebe zazirati.

Predstavljanje druge knjige dogodile se 25. rujna v Gradske knjižnice gdesu Enest Fišer i Alan Čapar predstavili „Uspješnog i ponosnog Gorana“ Milivoja Turka. Na te predstavljanje sem bila spriečena duojti pak o tem nemrem podrobnejše. Ove jeseni bu, zgledi, kak i sake jeseni pune književnih manifestacij.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/od-poezije-f-kaficima-je-nie-triebe-zazirati.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/od-poezije-f-kaficima-je-nie-triebe-zazirati.html) 
i(l) str. 27 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3640.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3640.pdf)     
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)         

Citat:
ZAGORSKI DELATNI DEN


Ispripovedajte Vi nam, Joža, kak zgledi Vaš delatni den?

- Evo ovak: Jutro se ja i Bara zdignemo, ona skuha kavu, pa si popijemo kavu i trgnemo si saki po jen štamprlek žganice (rakijice), a ja neki put i dve.

Onda ja prejdem kravama, kokošima i pajcekima, to počistim, a Bara za to vreme dela fruštuk. Onda si pojedemo fruštuk, pa si popijemo saki pol litre vina.


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/general-discussion/vicevi-1/msg55201/#msg55201 (http://www.forumgorica.com/general-discussion/vicevi-1/msg55201/#msg55201)

Petkovečki tamburaši - Popevke sam slagal, 02:51
Petkovečki tamburaši - Popevke sam slagal (http://www.youtube.com/watch?v=GUTU3toMvvI#)
Naslov: Odg: Fičo pak jaše / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 08, 2014, 07:21:52 poslijepodne
Međimurske novine, br. 996, 17.10.2014.
e-vundano 20.10.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Fičo pak jaše


Što drugi nam bode dopelal sonce med te naše vsakodnevne sive oblake, što nam bode rezvlekel obraze v smeh i veselje ak to ne bode napravil naš Fičo. I to ne bilo kakši, stari, nekša krnitja, nek naš Filip Ude - Fičo. Pred šest let je donesel z Kine srebrno olimpisko kolajno, a i v ove dneve je, isto tak, z Kine dovlekel srebrno kolajno, ali svecko. Verjem da to znate, vse te medalje je osvojil z svojim konjom na šteromo več na leta jaše. I to ne bilo kak, nek nejbole na sveto.


Dočakali smo ga znova na glavnomo čakoskomo placo, neje nas bilo tuliko kak pred šest let, ali smo ga jako lepo dočakali. Bilo ga i čuda dece, štera so došla z svojimi starci. Jeden malac je pital japo (ili pak japico): A gde mo je konj? Zakaj je ne došel i z konjom? Nej sam uspel svoje vuho porinuti tak blizo kaj bi bil čul kak je japica opravdal Fičija. Fičo je bil vesel i zadovolen i vsima nam je lepo obečal da mo je dosti toga gimnastičkoga srebra i da se z konjom dospomenul da ve ido na zlato. Neje to ruom vse tak. Najme kaj, uspel sam zazvediti da je gospođa Ana, Fičijova bolša polovica, več ne zadovolna z srebrom i da bi štela zlato. Znamo vsi mi da je ženam furt zlato na pameti, a ženina želja je i za Fičija zakon. No, pustimo šalo na strano, ali to kaj je Fičo napravil to more malo što na sveto. Vsi znamo kakše je probleme Fičo mel s zdravičem posle srebra v Pekingo, a i koj ga je parpot vritnul, ali malo je tak trdoglavo upornih kak je Fičo. Kaj se upornosti dotikavle najbrž so mo i osleki jalni. Fičo, vsaka čast, poklonec i kapa do zemle.

 Preveč je vroče i za Miholjsko leto ili kak se to štacunski veli, babje leto, pak se to pozna vseposot. Ne sam da nam je vroče, nek so nešterni i zakuhali i to ve v oktobro jerbo so zbogradi dežđa to ne mogli celo leto. Te jesenske vručine, sparine i južine so ne uspeli zbeči niti naši političari. Nejhuje so prešli KK (čitaj: kukuriku kompiči) političari i to naši međimorski. Da čovek ne poverje da so se naši domaći političari spominali prek nišana na istinabožek puški lufterici. Nesam baš siguren je li so se posvadili precednik županiske skupštine, gospon Mladen Novakov i župan, gospon Matek Posavcov, ili pak je do svaje došlo med partiskim i stranačkim prvakima, a v čemo so nejglasneši bili, precednik međimorske partije, drug Mladen Novak i prvi čovek međimorskih haenesovcov, narodnjak Matek Posavec. Makar je te den, te četrtek, bilo vedro i sunce je svetilo po celomo Međimorjo kak da smo mi Međimorci ne nikomo nikaj dužni i kak da smo vrnuli vse duge za bolnico, a v županijski večnici je vse iskrilo, očem reči, grmelo je i blesikalo se kak v septembro dok se je dežđ ne mogel (ili ne znal) zastajti.

 Na svetlo dneva je došel i spominek Mladena i Mateka šteroga sam ne nejbole razmel. Najme kaj, nesam bil siguren je li je bil v pitanjo Matek kak balavec ili pak je on derište, kakšo mo je cono prikelil Mladen. Kak jeden čovek nebre vse znati, tak se niti ja nebrem restrgati, pak sam v pomoč pozval vse one šteri vejč znajo od mene, a to so: rečniki (domaći i stranjski), enciklopedije, Internet i sosedo Franco. Nebrem si to oprostiti, ali nekak mi je pobeglo kaj sam se ne ftegnul pospominati z čakoskim Guglinom pre gracki vuri. Vsaka čast vsima, ampak mi je teca Franca nejbole pojasnila što je to balavec, a što pak derište. Veli Teca: balavec, pak to ti je naš šmrklavec, posranec ili pak žvalavec, nešči mladi, šteri još vse ne zna, a derište to ti je dete bez reda, štero se furt duri i z drugih norca dela, kak dinamovec Zdravko Zagreba. Ve vse znamo ili se nekak gruntamo da znamo, kaj je Mladen pravzapraf štel reči Matiji. Labodoritaškim rečnikom rečeno, tre to političko lopto spustiti na zemljo i nek se dečki pospominajo ak očejo kaj jiv KK opstane v ligi.

 Nekaj vam ja tu ne razmem, ravnatelj naše Hitne je ne zebrani jerbo je SDP-e ne dal svojega blagoslova doktoro Novinščako. A neso ga niti težaki blagoslovili. Ne bi se štel mešati, ali brzčas je to nekaj novoga da v kapitalizmo proleteri zbirajo svojega gazdo, očem reči, šefa. Napriliko, v Međimorskaj vodaj so težake ne nikaj pitali. Isto tak vam ne razmem kaj se gospa z Vararaždina srdi kaj je ne zebrana, a mela je vse papere, šteri so se iskali. Najbrž bi mi Međimorci morali mam zebrati nekoga prek Drave, očem reči, Zagorja što se javi za šefovsko foteljo prinas v Međimorjo. Tak je bar do ve bilo prinas v Međimorjo, pak je unda Zagorcima čudno ak se te šege i dale ne držimo. Znate kak smo mi Međimorci nevek pripovedali: Nek bode šef Zagorec sam kaj ne bode moj sosed, prijatel. Ne moram vas zmišljuvati da je tu v pitanjo naš međimorski jal, šteri nam je v genima i šteroga se nikak nebremo rešiti.

 Nebrem to razmeti kak se igrači v našoj međimorskoj, očem reči, županiskoj KK nebrejo dospomenuti okoli duga za bolnico. Mesto kaj bi glave deli skup i drukali v Zagrebo pre Milanovićo, Lalovco kaj nam naša mačehinska Vlada reši toga duga za bolnico, a to nam je za Den županije gospa potprecednica Vesna i obečala. Ne, esdepeovci to koristijo, z figom v žepo, i očejo zrušiti Mateka. Mi smo tak bogati, imamo tak čuda penez kaj moremo platiti i teh osem, devet milijonov za bolnico. Pak ne moram vam vsaki den ponavljati kak smo si mi Međimorci vejč od pol bolnice sami napravili, a kaj je nikomo v Lepoj našoj niti na pamet ne palo i bilo bi čistam vredo da nam Vlada nekaj vrne, a ne kaj mi hodamo, mislim tu na esdepeovce, v Zagreb nagovarjat ministre nek nam ne pomorejo. A ministri to debelo koristijo i norca se delajo z nas i to mam čim zapremo vrata. Morem vam reči da je to preveč i za međimorski jal. Pak je ne bolnica Matekova, pak so ne penezi Matekovi i kaj se mene dotikavle čistam mi je vsejeno z šteroga žepa pejo penezi vum, sikak bodo falili v županijski kasi.

 Pobrali smo grozdje. Kakše je bilo takše smo pobrali, a mošt je, v lagvima, več odbrundal vse ono kaj je znal i kaj se je navčil. No, neje još zrel za, navek žene, požerake naše. Mora još malo čkometi, čuseti v pelnici i počakati svetoga Tinčeka kaj ga bodemo mogli donesti na stol. Mel sam nekaj za čuti da se je grozdje bralo i po pelnicaj. I to po noči, pod svetlom. Svetil je mesec, ali sam tatima jerbo so gazdi stopram vjutro vidli da jim je nešči otpelal par toni grozdja. Kak je mesec nikomo ne rekel što je bil na bratvi v nočni šifti, tak da bode najbrž nejvekši međimorski tat, nepoznati počinitelj, završil na sodo ak ne i v rešto.
Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Fičo%20pak%20jaše
i(l) str. 56. sim
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine997i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine997i)   
http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine (http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine) 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Crne strele - Vec tri dana jasem ja z Varazdina.wmv, 02:46

Crne strele - Vec tri dana jasem ja z Varazdina.wmv (http://www.youtube.com/watch?v=RzPC4b_yGz8#)
Naslov: Odg: Gljibuoke je kajkafske korenje / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 08, 2014, 07:24:23 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3642, 21.10. 2014.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Gljibuoke je kajkafske korenje

Zvonareve istraživanje kajkavske usmene književnesti razvija sviest o tem kak gljiboke seže korenje hrvatskega književnega jezika, pokazuje kak je narodne govorenje prerasle f književni jezik i kuliku štetu za nacionalne osveščenje donaša  nepriznavanje kajkafskega korenja v hrvatskem književnem standardu.



Da je korenje kajkafščine gljibuoke, prie sega v narodnem govorenju, ali i v pisane književnesti z njega zišle, duobili sme još jenu potvrdu. Rieč je o knjigi „Pregled povijesti kajkavske narodne usmene književnosti“ mr. sc. Ivana Zvonara štera je v Gradske knjižnice „Metel Ožegović“ bila predstavljena 15. Listopada ovega, 2014. leta, v okviru Mjeseca hrvatske knjige, kaj je f pozdravnem govoru naglasil ravnatelj Knjižnice gosp. Mario Šoštarić.

Suorganizator predstavljanja bila je i Hrvatska udruga „Muži zagorskog srca“. Knjigu su predstavljali dr. sc. Rajko Fureš, predsjednik Udruge „Hrvatskog zmaja“ i suorganizator Znanstvenog skupa o kajkavštini f Krapine i dr. sc. Joža Skok, česti varaždinski gost, književni povjesničar, kritičar i esejist. Vođenjem svečanosti predstavljanja Zvonareve knjige, pridružila se i prof. Ivanka Kunić, poznata varaždinska pesnikinja. Ona je odlično interpretierala stare popiefke. Dr. Fureš je največ govoril o Krapinskom skupu i nastojanjem kajkavskih intelektualcev da se sprieči othitavanje kajkafščine štere je zapričete z uvođenjem jedinstvenega književnega jezika i da se kajkafščina njeguje i v narodnem govorenju i f pisanju i tak sprieči njene propadanje. Krapinskem znanstvenem skupu je, med vnogimi drugimi, stalni suradnik i mr. Ivan Zvonar. Član je i VKD-a.

O Zvonarevi „Povijesti...“ opširne je i nadahnute govoril dr. Skok naglašavajuč da je to same pervi diel dugelietnega autorevega istraživanja kajkafske narodne usmene književnesti, da se Zvonar vu nje skažuje kak vrsni znanstvenik, istraživač i književni povjesničar i da je knjiga po svoje znanstvene vriednesti jednaka drugimi tematski srodnimi knjigami, a po vnuegimi elementi jih i nadmašuje. Naglasil je i Zvonarovu zaslugu da znanstvene dokaže da pesme iz „Prekomurske pesmarice“ niesu diel slovenske, neg hrvatske književnesti, a da je Vuk Karadžić pune hervatskih popiefki prekrojil na štokavštinu i ubrojil f serpsku književnest. Pokazal je i kak su Hervati prepevavali pesme drugih narodov i tak se povezivali v isti europski kulturni krug. Preobernute na kajkafščinu, postale su kajkafske narodne, ali jim on nieje zanijekal strani izvornik. Zvonareve istraživanje kajkavske usmene književnesti razvija sviest o tem kak gljiboke seže korenje hrvatskega književnega jezika, pokazuje kak je narodne govorenje prerasle f književni jezik i kuliku štetu za nacionalne osveščenje donaša  nepriznavanje kajkafskega korenja v hrvatskem književnem standardu.


Zvir:
Str. 23.  sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3642.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3642.pdf)   
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)         

Citat:
Izišla knjiga "Pregled povijesti kajkavske usmene književnosti (I. dio)"
http://www.hkv.hr/kultura/vijesti-kultura/18345-izisla-prva-knjiga-biblioteke-povijest-hrvatske-kajkavske-knjizevnosti.html (http://www.hkv.hr/kultura/vijesti-kultura/18345-izisla-prva-knjiga-biblioteke-povijest-hrvatske-kajkavske-knjizevnosti.html) 

KU „Sobočanci" Mala Subotica : Mura, Mura; globoka si voda ti, 02:37

KU „Sobočanci" Mala Subotica :Mura, Mura; globoka si voda ti (http://www.youtube.com/watch?v=r7vxjHfwYhY#)

Naslov: Odg: Jožek, Bandič, domobrani i partizani / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 08, 2014, 07:39:34 poslijepodne
Međimurske novine, br. 997, 24.10.2014.
e-vundano 27.10.2014.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Jožek, Bandič, domobrani i partizani


Kak vidimo i udbaške riti so došle na šekret. Istina Božek to se je ne pripetilo v Lepoj našoj jerbo je još hajdig onih šterima ne paše kaj bi udbaška istina došla na svetlo dneva pak so nam tu pomogli Švabi i jiva premijerka i gazdarica Evropske unije, Angela Merkel, tak da je Jožek Perkovičov, šef naše hrvaške Udbe došel na sod v Minkeno. On je, tak se bar pripoveda, na drugi svet poslal Štefeka Đurekovića, direktora Ine, štera je unda još ne bila MOLova. Vsi smo najgerek je li bode Jožek priznal što ga je poslal v Dojčland za Štefekom, očem reči, što mo je potpisal potnoga naloga i platil dnevnice.
Vsi znamo da je Štefek, pred tridesti let, odišel po riti k meši, a vsi bi (Evropa bole i mi, ali ne vsi) šteli znati kak i zakaj se je to pripetilo i gde je, kak i komo Štefek zgrešil? Gde je, itak, zglajzal i je li je to bil tak veliki greh kaj je moral oditi dragomo Božeko na spoved? Skupa z Jožekom, v Minkeno je i negdašji šef (je li sam negdašji?) jugo Udbe, Zdravkec Mustačov. Za ve dremle v švapskomo rešto i čaka kaj bode, skupa z Jožekom vse rekel kaj zna, očem reči, kuliko se bode vsega zmislil. Je li bodo došli na svetlo dneva vsi oni šteri so namočili svoje prste v negdašji hrvaški i jugo udbaški pekmez ili bodo vse oni krivi šteri so odišli k Božeko na račun. Nije niti pravici lefko, oni štere zemlica greje jim je vsejeno, ali ovi šteri još hodajo po ovom suncu nebeskom, oni se borijo kaj se ne bi ruom vse zazvedilo. I denes se pripoveda da oni v podzemljo kormanijo i gospodarijo z vsem kaj se gori pripeti, a kuliko vidimo i negdašja Juga, štero nešterni nebrejo nikak pozabiti, je bila zazidana na isto takšemo fondošo. Najgerek sam, jako sam najgerek je li bode švapska pravica išla tak globoko pod zemljo?

 Kak zgledi i zagrebečke riti bodo došle na šekret. Najme kaj, naši Uskoki so v rešt, na spominek, dopelali vse one z beloga Zagreb grada šteri tam vedrijo i oblačijo ve ili pak so to delali črez minula leta. Skupa žnjimi je i dugoletni zagrebečki gradonačelnik Milan Bandić. Jedni so veseli kaj so ga zaprli, drugima se on mili, a on se preveč ne sekera jerbo veli da so otpelali krivoga čoveka na pravo mesto ili pak pravoga čoveka na krivo mesto. Ne znati kaj je Bandić zgrešil, gde je prešel prek meje, ali najbrž Uskoki nekaj znajo da so ga v nedelo navečer (jega i pajdašijo) pobrali i v čuzo dopelali. Je li je to zato, kak advokati velijo, kaj se ne bodemo spominali za Jožeka v Minkeno ili pak je nekaj drugo v pitanjo, vreme i soci bodo nam pokazali. Kuliko sam mel za čuti, Bandić je kriv kaj se je, pred 5 let, kandideral za precednika Lejpe naše, pak so donacije za izborne stroške predugo dohajale, a on jiv je trošil kaj penezi ne bi splesnivili v banki.  Brzčas so mo Uskoki šteli reči kaj mo nej palo na pamet da bi se znova kandideral za precednika jerbo za to mesto kandidera Ivo, a on se je več privčil na te posel.

 Kak bilo da bilo, od vsih šesnaest, štiri so pustili dimo, a ostali, jiv dvanajst, so v rešto z tem da je Bandić ne z pajdašijom, pak je gradonačelnik ne par grackaj i drugaj službenikaj, tak da so jega otpelali v Remetinec k Ivijo. On i premijer si bole pašejo. Ivo je tam zbogradi dvajsti milijonov eori, štere je nešči porinul v jegove žepe, a ve mo je došel Bandić zbogradi toga kaj je zamaglil dvjasti milijonov, ali kuni. Tak bar velijo Uskoki. Milijoni so milijoni, dvajsti je dvajsti. A kaj rešt v Remetinco zna kakša je razlika med eorima i kunama? Penez je penez. Dok Uskoki i soci završijo z Bandičom zatoga bode več Ivo odgulil svoje, pak mo bode mogel prepustiti svojega precedničkoga apartmana.

 Negdašji minister za škole, đake, podvornike i navučitelice, Željkec Jovanovičov, se pofalil kak je on dober coprjak. Pred štiri leti je pocopral da bode Ivek Sanaderov završil v rešto i to se je pripetilo, a nekaj takšega je pocopral i Bandičo. Kak vidimo i Bandičova rit je v Remetinco. Ne znati otkod vse to Željkeco, što mo je to pošepetnol, jerbo da on vse to tak zna ili pak šloga z šalice za kavo, unda bi bil znal da bodo i jega jegovi drugovi zmenili, očem reči, da bode i on odišel z ministarske fotelje po riti k meši. Nekak se čuda bole vse vidi kaj se pripeti v ljuckomo dvoro, očem reči, čuda leži je pometati pred ljuckim gruntom.

 Vesna Pusič, naša vanjska minmistrica i potprecednica je priznala kak je Lejpa naša dužna švicarskoj UBS banki 45 milijonov dolari za rastavo z Jugom. Jako sam najgerek da bodo Švicarci dobili te peneze jerbo je i našemo župano Mateko, za Den županije, obečala da bode Vlada platila duga za našo bolnico, pak se je nikaj od toga ne pripetilo.

 Gracki oci so natirali Čakovčance i Međimorce kaj delajo grehe v prometo, očem reči, vozijo se kud se ne bi smeli. Najme kaj, dok se je napravil novi parking-plac zaj za Macanovim igrališčom napravljena je i nova regulacija prometa. Več sam vam rekel da se ve more na parking-plac sam z vulice Zavnoha i to posle dva kruge na dva rotore, a vum se more sam na vulico Iveka Gorana Kovačića. Ali ljudi kak ljudi, oni navek iščejo prečece, pak tak i ve: nutri vuhajajo, onak žmerečki, z Ivekove vulice, a i iz Zavnoha i to, dok se dvapot oglednejo, prek pune crte.. Što bode itak delal te kruge po rotoraj, a tre i benzina šparari. Kuliko vidimo, niti se poštuje gracka vlast, a niti pak znaki šteri so postavleni. Ak večina ima navek praf, unda bo tre nekaj spremeniti: ili gracke oce ili pak znake?

 Minuli tjeden je čakoski gracki načelnik zakopal kamena temeljca za Vanosko šporcko dvorano. Nadjam se da ga je (kamena temeljca) dobro obrnul, očem reči, koreje nutri, a betve gori, tak kaj bode dvorana mogla zrasti. Ne znati kaj se je pak pripetilo vu Vanovco kaj je gradonačelnik Štef ne dal kaj bi domaći župnik blagoslovil toga kamena. Kuliko poznam Vanovčare, pak so tam ne sam drugovi (ili kak veli moj vanoski pajdaš Gusti; nezerenoši), šteri verjejo da Božek ne postoji, tam živi čuda katolikov, šteri verjejo da Božek postoji. Nejpredi nam je precednik Ivo zabranil molitvo minuli mesec na Den pobjede, očem reči, oslobođenja da je kasarna postala vojarna, a ve pak je Štef ne dal blagosloviti kamena zaglavnoga. Verjem da bodo to ljudi zapamtili dok bo drugipot tre iti glase davat.

 Kak je to nejvečpot je da mož stavi mobitela doma, a žena je sama, unda črvek rovle po ženskoj glavici i nejvečpot nebre zdržati, a kaj ne bi, bar malo, zaluknula v možekov mobitel. Tak je i moja Barika naprajla. Pregleduvala je čije vse to ja broje imam, s kim se spominam i komo poruke pošiljam. Najempot je nekaj našla i to tak važnoga da je stala korak mazaj, očem reči, bliže k obloko. Našla je v imeniko gde piše: Seks zabadaf. Žena nej bila žena (ne poznate vi mojo Bariko?) da ne bi prekontrolerala s kim se ja to, itak, seksam zabadaf. Stisnula je gombeka i črez kratek cajt je zvonil jeni mobitel. Nikaj mi je ne rekla niti dok sam dimo došel, a niti do denes, makar so, od toga dneva, minuli dva tjedni. Toplo se nadjam da vreme leči vse betege i rane, pak bode ona ozdravila.

 Nazval me je dober pajdaš z beloga Zagreb grada i pital: Kaj se je to privas v Čakovco pripetilo kaj je trdesti domobranov prešlo v partizane? Nesam ga mam razmel, unda mi je pojasnil da je mislil na ove narodnjake, šteri so pomaranđaste drese zamenili za črlene. Čim nekaj zazvedim bodem vam povedal. Prekzutra se shajajo ovi pre čakoski gracki vuri, šteri navek vse nejbole znajo!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Jožek,%20Bandič,%20domobrani%20i%20partizani 
i(l) str. 56. sim
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine997i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine997i)   
http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine (http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine) 

Citat:
V joytre sum sa rune staulo

Bilo bi zgodno da se (okolo)bednjanski KUD-i i glazbeni sastavi vukluče v popularizerajne hrvatske (i bednjanske) narodne pesme «Vjutro rano», tere je (glazbeno, ne tekstualno) jednak prvi tal (del) negda austro-ugarske himne «Gott erhalte Franz, den Kaiser» (hrv. "Bog, čuvaj cara Franca»), a de(ne)s nemačke himne «Das Lied der Deutschen (hrv.: "Pesma Nemcov"), poznateše pod nazivom «Deutschland, Deutschland über alles».

http://www.forumgorica.com/kajkavski/bednjo-nujlijepsi-kemaucek-svieto/msg38799/#msg38799 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/bednjo-nujlijepsi-kemaucek-svieto/msg38799/#msg38799)

Stal se jesem v jutro rano, 02:44
Narodna Družina RT Zagreb cca 1963
Popevke Prigorja i Zagorja

Stal se jesem v jutro rano (http://www.youtube.com/watch?v=vxFC_4pWuw0#)
Naslov: Odg: Lieve, desne, nigder mega stanja... / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Studeni 08, 2014, 07:58:36 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3643, 28.10. 2014.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Lieve, desne, nigder mega stanja...  

Dobre je vutem zmisliti se onega kaj se zgodile jenomu Štiefu šteri je bil član Partije, ali je nie raskrstil s religiju, pa se, dek se išel na partijski sastanak, pred cirkvom prekrižil. I bil jake kritizierani! A on se branil, pokazujuč da je njegve mahanje z ruku značile: Štief, pamet v glavu! Ni lieve ni desne, neg pravo f K P.



Kak se vidi, tuo je kajkafska verzija poznate slavonske pošalice na račun pijače i pijancov. V zadnje rieči se niesem zabunila. Čitatelji mojih kajkavskih komentarov i zafrkancij buju mam zarazmeli da ne mislim na alkoholizieranje, neg na popikavanje poradi opijenosti s politiku i na političke strančarenje. Ak sem dobre čula, uprav je osnovana 140. politička stranka, štera se zove Hrvatski reformisti ili tak nekak, po zamisli prie nekaj časa Pervega potpredsednika Vlade i šefa HNS-a, Radimira Čačića, preimenovanega f Gazimira, zate kaj je na mađarski cesti na drugi sviet poslal dvoje ljudi. Onda je bil osuđen na rešt (i viežbanje tenisa) pa shičen z stranke štera se pokle toga rascepila na njemu verne i verne več domoglim položajem. Kaj ti je politička dosljednest! TV je ovih dnevov prenašala njegev govor. Tuo nikega ne muora znenaditi. On je furt liepe, napredne i čovekoljubive govoril. Pokle tega je jednoglasne zebrani za 140. stranačkega predsednika kaj je, veliju, dobre zdrmale se druge stranačke predsednike, nie same na političke scene, neg i na cesti. Kud vozi gospon Čačić, maker i nie imel volan v rukami, f prometu, pa i političkem, treba oprez. Tak se nametnule pitanje sieh pitanja: Za koga glasati na predsedničkim izborima, a za koga za Sabor?

Političke stranke se prinas rojiju kak čmelci. Je jih kak drevja. Kak onda med njimi prepoznati Hrast npr.? Ili reformiste. Si liepe pripoviedaju. Demokracija, f šteru se si kuneju, same zmantra ljude. Kaj nie bile bolje gda sme vnapre znali za koga glasati pak niesme imeli ni dvuojb ni nemirne savesti ak sme fulali? A tuo se pokaže najmenj za leto ili dva. Prekesne! Predsednička kampanja se več ozbiljne zalaufala. Bile je puine onie šteri su rekli da su za Kolindu, a ve jih je Čačić zbunil s tiem kaj su se on i njegva stranka drugač opredelili. Čačić je naviek znal donašati mudre odluke. Bez onie f prometu! Sadašnji predsjednik je nie tak lepi i skockani kak K.G.K, ali se zna kak diše. Kolinda je stalne na javnem tlakomjeru. Se tuo triebe znati! A kak znati gda ni vnuegi političari ne znaju, pogotove oni šterim politika život znači. Osnujeju stranku ili se vunju zapišu, a onda oni štere su oni primili kasneše, aktivieraju vunbacitelje i daju jim vritnjak. F politike „same vječna mijena jest“. Popis shičenih je dugi, a na verhu su sami kapitalci; Sanader, Kosor, Čačić...

Zate shičeni osnujeju nuovu stranku. Glasačka mašinerija ili naifci šteri misliju da buju kaj premenili, spopikavljeju se f svojimi dvuojbami pa i zapopievljeju “...oj ulice i ti si pijana!“ Ulica su ovde glasači. Dobre je vutem zmisliti se onega kaj se zgodile jenomu Štiefu šteri je bil član Partije, ali je nie raskrstil s religiju, pa se, dek se išel na partijski sastanak, pred cirkvom prekrižil. I bil jake kritizierani! A on se branil, pokazujuč da je njegve mahanje z ruku značile: Štief, pamet v glavu! Ni lieve ni desne, neg pravo f K P. Morti je onie Štief i denes na mukami, a „mašinerija“ se spopikavlje zmed lievih, desnih i sredinjih, iskajuč gdi je prave stanje. Kaj bu vutem odlučile? Serce, korist ili pamet? Ak se dobre ne trefi, pokle buju same drugi krivi.

Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/lieve-desne-nigder-mega-stanja.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/lieve-desne-nigder-mega-stanja.html)

i(l) str. 23.  sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3643.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3643.pdf)
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)         

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Nigde mega stajna, hiže…
Tatiana Cameron Tajči & Jane - Črlena hiža (Krapina 2012) Nove popevke .HQ, 04:27

Tatiana Cameron Tajči & Jane - Črlena hiža (Krapina 2012) Nove popevke .HQ (http://www.youtube.com/watch?v=f45URFzLDJE#)
Naslov: Odg: NA SVETA TRI KRALA ILI KAK OČETE / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 06, 2015, 10:44:14 poslijepodne
G+M+B

Stric-vujc, stric-vujc.
Zaružil je tujc
na čarna vrata hižna,
starinska alamižna:
vu ime Baltazara,
vu ime čarnega cara,
egiptovskeg Gašpara,
udelite krajcara!

Obširneše::
Citat:
STRIC-VUJC
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg27154/#msg27154 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg27154/#msg27154)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Citat:
RAZGOVOR – Vladimir Gerić, redatelj i prevoditelj drame »Na Sveta Tri Krala ili kak' očete« koja se prikazuje u okviru 18. zagrebačkog histrionskog ljeta
 
KAJKAVSKI SE NE SRAMI NI NJEŽNOSTI NI SLABOSTI

Svaka se »norma« s vremenom istroši, postaje neosobna, općenita. Zato bježi u »šatru«, odnedavna u nepodnošljive prostarije i anglizme. Da ne spominjem povampirene politicizme i srbizme, koje nam mediji i pojedini političari sve više podvaljuju, kaže Vladimir Gerić

http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23621/#msg23621 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23621/#msg23621) 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Citat:
W. Shakespeare: Na Sveta tri krala... - KAJ, XXXVI, Zagreb 4-5 (2003.)

kajkavski prijevodi


WILLIAM SHAKESPEARE:

NA SVETA TRI KRALA
ILI
KAK OČETE


Prijevod: Vladimir Gerić, Zagreb

Z angleškoga pretočil na kajkavski
i malo podomačil,
za HISTRIONE,
Anno Domini MMIII
Lacko Gerić*

* Naslov Shakespeareova originala " Twelfe night, or what you will"; za izvedbu u sklopu ovogodišnjega Histrionskoga ljeta "na horvatski z anglikanskoga igrokaza pretočil i postavil" Vladimir Gerić, a "postavljenju pripomogel" Vid Balog

Dramatis personae:
   MEDVEŠKO      ...je ban, neje ban
   VIOLA         .. .je srečna nesrečnica
   ZLOVOLKO      ...je bogec zalubleni mrnđek
   LIVIJA         ...je nesrečna srečnica
   TOBI PODRIGAČ                   ...je, bu pil dok ima
   DRAŠ ZIMLJIČICA   ... je jen vitez
   NORJAK      .. je spametni norc
   MARIČA      .. je jena veselača
   SEBASTIJAN      .. je na svoju mamu
   ANTON         ...je luturan   
   FABEK         ...je bi...
   VELEČASNI      .. je fest jako jaki plebanuš
   VALEK         ...je kojekaj
   FLOSAR      ...je sim, pak tam
   POČIMALJE      ..jesu fine puce kaj lepo zgledaju
                     i lepo popevaju,
                            a ima ih se kaj za videti
                            i kaj za čuti

Histrioni, dečki, pucke, stražari, mužikaši....

PETI ČIN
1.

Glumec, Mariča
MARIČA
Anda, ak me voliš, pokaži mi njegovoga lista!
GLUMEC
Draga moja Mariča, napravite i vi meni jenu uslugu.
MARIČA
Se, kaj želite!
GLUMEC
Najte od mene iskati da vam pokažem njegovoga lista.
MARIČA
To bi bilo, kak da mi darujete cucka, pak onda za revanša od mene isčete da vam ga vrnem!
Dohajaju Ban, Viola, Korlek i plemiči.


Nâstavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg9200/#msg9200 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg9200/#msg9200)

”Sveti tri kralji so zvezdo zbrali”
BOŽIĆ U GORICI, KUD ŠČITARJEVO, 27 12 2011 , SVETI TRI KRALJI, 03:11

BOŽIĆ U GORICI, KUD ŠČITARJEVO, 27 12 2011 , SVETI TRI KRALJI (http://www.youtube.com/watch?v=4_JyrU2D43k#)
Naslov: Odg: Pantovščak – pantlin (pantlek) / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 16, 2015, 12:34:29 prijepodne
Pantovščak kak vulica i tal Zagreba, zvirni je naziv teri je još i d(en)es nesigurnoga porekla, no mogel bi dojti od (stare) kajkavske riječi pantlin ( cingulum terrae ) - vuski p(oj)as zemle.

http://www.os-pantovcak-zg.skole.hr/index.php?option=com_content&view=category&id=8&Itemid=214 (http://www.os-pantovcak-zg.skole.hr/index.php?option=com_content&view=category&id=8&Itemid=214)

* * * * * * * *

Pantovščak je dobil ime po vijugavomu putelku nalik na dugu vrpcu (traku) ili kak bi kajkavci povedali – pantlin (pantlek) .
Naziv pantlin dohaja od nemški BAND + LIN.
(LK: Band (nem.) = traka, vrpca).
Lin je tipični (LK: obično deminutivni) kajkavski nastavek: Biciklin, Cukorlin, Kukarlin.

Zvir: Kreativni Kajkavci / Kajkaviana magica, 2014-11-05
https://www.facebook.com/Kajkavci?fref=nf (https://www.facebook.com/Kajkavci?fref=nf)

(http://scontent-a.cdninstagram.com/hphotos-xfa1/t51.2885-15/10802405_672849629479185_646861437_a.jpg)


* * * * * * * *

Dragutin Domjaničov:
V SUNCU I SENCI

ŠKRLAČEC NA VUHO

Škrlačec na vuho,
 Za pantlekom cvet,
 Pak kaj mi gdo more?
 Ja vsaku smem glet.
 Nasmejat se vsakoj
 Smem, vesel i mlad.
 I reći smem vsakoj,
 Da imam ju rad.
 Al kojoj najrajše
 Bi štel da povem,
 Baš toj niti reči
 Povedat ne smem.

http://dzs.ffzg.unizg.hr/html/Domjani3.htm (http://dzs.ffzg.unizg.hr/html/Domjani3.htm)
Naslov: Odg: Ruodeševe je još nie gotove / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / z tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 18, 2015, 01:49:00 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3654, 13.01. 2014.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Ruodeševe je još nie gotove  

Je, i ovega leta sme imeli Ruoduševe, za cieli narod hervatski. Čist na drugi, bumo rekli moderniji mačin! Bile je v nedelju i bili su izbori za predsednika naše deržave. Kak god sem se branila, od izborov niesem mogla pobieči.



Bil je Božični post pa sme postili, Buožič pa se prenajedali i ponapili, Štiefanje pa sme se treznili, Januševe pa sme jeli same ostanjke od Božiča i tak se do Ruodeševega ili Herodoševoga, dneva v spomen na pomor muške dece od kralja Heroda ili Heroduša, šteri je štel vubiti tek rođenega Buežjega sina pa dal pobiti su mušku decu. Tak piše v Biblije. Na tie dien sme, kak deca, za šalu male duobili po riti.

Je, i ovega leta sme imeli Ruoduševe, za cieli narod hervatski. Čist na drugi, bumo rekli moderniji mačin! Bile je v nedelju i bili su izbori za predsednika naše deržave. Kak god sem se branila, od izborov niesem mogla pobieči. Cielega dneva mi je bile nekak dugečasne i vrag me natental da otprem televizor za emisiju „Tvoje lice zvuči poznato“. Da lice zvuči, zbilja je znenađujuča stilistička finta. Opala je f prikladne vrieme pak sme mogli videti i kak zvuče poznata lica političarov. Sredi emisije su hičeni izbori. I bile je napete. Pogotove ona izvešča o tem kak su prešli kandidati, največ dvoje glavnih; Kolinda (dame napre) i Josipović (za znuovič). Čas bliže, čas dalje! Na kraju čist blizu! Najvekše znenađenje je bil I. V. Sinčić. On, kak sem čula, nalikuje male na svečenika Suca, male na bitlza. (Nekoji su rekli da z lasmi podseča na mladega Čehoka i naj dobre pazi da ne prejde kak on.) Kak god da su se v kampanje kandidati „verbalno šamarali“, Sinčić je (deminutivec obični) ostal pri svomu.

One dvoje mu je pričele laskati. Hočeju se prišmajhlati za glase njegvih biračov v druge runde. Govorili su da je i njiev program isti same zrečen drugimi rečmi. Jedini je Dr. prihvatil poraz, ali je govoril i o semenu. Hm, je li bu z njega žita? Gda je bile jasne kie muora iti v drugi krug, pričele je. Ljudi moji! Kaj tu sega niesme čuli! Gospođa Kolinda, kak fina dama, nie ništ špotala, neg siem čestitala pa i oniem šteri su glasali protiv nje. Njejni su mahali z zastavami, a ona z rukami, smejala se, obečavala i pozivala na zajedništve. Protivniki su rekli da je dvoličnest. Ivo je bil čist konkreten. Dogodile se da je več put zgovoril i rieč Hrvatska, štera mu nie mogla prejti priek vusnic ni pri prisege.

Došle mu je v glavu čiji je predsednik i pričel je vdirati v domoljubne tipke, spominjati pune kervi, brinuti se kie je, a kie nie zaslužil Hrvatsku. (Morti je zarazmel šatoraše v Savske.) Nikak oni šteri su ju pokrali! Počel je s“mi“ i „oni“, ali mic po mic, zazvučal kak Kolinda. No je, nieje med svojemi primetil Mesića. Neki veliju da je mahal z australskim dolarskim čekom. Ne verujem.

Naše Ruodeševe ipak nie gotove. Još bu vraga, velim vam!


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/ruodeseve-je-jos-nie-gotove.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/ruodeseve-je-jos-nie-gotove.html)
i(l) str. 23.  sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3654.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3654.pdf)
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

Citat:
Teta Liza i Lado - Deca, moja deca, 03:01
https://www.youtube.com/watch?v=wIgQD_785OI (https://www.youtube.com/watch?v=wIgQD_785OI)
Nevina de(či)ca
Žiga-žaga band, Deca moja deca, 04:42
 
Žiga-žaga band, Deca moja deca (http://www.youtube.com/watch?v=9SLAmdv0WKY#ws)
Naslov: Odg: Imamo precednico i to fajno / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / z tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 20, 2015, 11:00:23 poslijepodne
Međimurske novine, br. 1009, 16.05.2015.
e-vundano 19.01.2015.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Imamo precednico i to fajno!

Ivo je svoje odigral, a ve pak nam bode Kolinda povedala i pokazala kaj ona zna i more. Ne bi se štel mešati vu šteroj ste vi polovici sela, očem reči, Međimorja i komo ste svojega glasa dali, ali denite roko na srce i priznajte da je Kolinda ipak čuda lepša od Ivija. A i čuda je mlajša, govori šest jezikov, a jedina joj je falinga kaj ne zna v klavir igrati. Pak nebrejo vsi v klavir igrati, bila bi prevelika stiska, a i klaviri bi sfalili.



Minuli so izbori, minul je prvi krug šteri je bil pre krajo lanjskoga leta na samo herodešovo da so Ivek Sinekov (čitaj: Sinčić) i doktor Kujundžić odišli po riti k meši, a Ivo i Kolinda so dobili novo šanso na početko novoga leta. Minulo nedelo smo znova hodali glase davat i kuliko smo vidli mi Međimorci smo pak glase potepli. Ne vsi, ali skorom vsi. Najme kaj, oni trifrtalj šteri so svoje glase dali Ivijo so f kmico vritnuli, a oni frtalj šteri so zebrali mlajšo i lepšo, očem reči, precednico, jivi glasi se računajo. Mogel bi reči da je vejč moških hodalo glase davat i zato smo zebrali precednico, jerbo da ga vejč ženi išlo brzčas bi one znova zebrale Ivija. Tak je bilo v Hrvaškoj, a prinas v Međimorjo, gde žene držijo se štiri vogle v hiži, so i one išle glase davat, a dosti moški je ostalo doma hižo paziti i ogja kurit. Kak bilo da bilo, precednico smo zebrali i ve se znova morejo spominati levi i desni, Ivijovi i Kolindini, očem reči, esdepeovci i hadezeovci, šteri so se ove dva tjedne, med dvemi krugi, gledali zbočki i prek nišana. Ivo je svoje odigral, a ve pak nam bode Kolinda povedala i pokazala kaj ona zna i more. Ne bi se štel mešati vu šteroj ste vi polovici sela, očem reči, Međimorja i komo ste svojega glasa dali, ali denite roko na srce i priznajte da je Kolinda ipak čuda lepša od Ivija. A i čuda je mlajša, govori šest jezikov, a jedina joj je falinga kaj ne zna v klavir igrati. Pak nebrejo vsi v klavir igrati, bila bi prevelika stiska, a i klaviri bi sfalili.

 Kaj ne bodete rekli kak ja zmišljuvlem kak so se i naši Međimorci med sobom svadili vu ove predizborne dneve. Svaje so bile med pajdašima, pajdašicama, vu familiji, a i po krčmaj so se posvadili pajdaši šteri več dvajsti let skupa pijejo. Morem vam reči da ga jedino svaje ne bilo v bregima v goricaj. Tam so vsi bili za čisto vino i za Ivija! Tak vam dva pajdaši skup delajo več dosti let, a ve se pripetilo da je mlajši bil za Ivija, a stareši za Kolindo. Vsaki je na svojemo stolo mel sliko svojega liblinga. V četrtek, pred drugi krug, je stareši našel svojo Kolindico v korpici za smetje. Ve vidite na kaj je to došlo? To je huje nek da so se sfadili okoli ljubavnice. Kuliko znam, Kolinda je znova na stolo, a verjem da bodo pajdaši zakopali ratno sekirko i ak to ne bodo mogli v Čakovco unda bodo odišli v Sveti Urban ili pak Banfi i tam v pelnici, pri lagvu, vse zagladili. Pak je ne politika zmišlena za to kaj bode svadila ljude, nek zato kaj jif bode pomirila.

 Bila vam je minulo soboto i nedelo moja Teca Franca pre svoji sestri, a moji drugi teci, Malči v belom Zagreb grado. Kak več obedve imajo dosti mehina na plečima, očem reči, več skorom osemdeset let se poteplejo po ovomo sveto, pak vam nebrejo preveč dugo spati nek se zaron stanejo i to predi nek kokot zakukuriče. Tak so se i v minulo nedelo stale nekaj predi od šeste vure i odišle so se špancerat po Zagrebo. Zagreb i Zagrepčanci so spali, a pasal jim je i friški zrak. Kak teca Malča stanuje blizo Kameniti vrati dospomenule so se kaj odidejo do Marijice i zmolijo nekaj za sebe, svojo deco, vnuke, prevnuke i drugo rodbino. Dok so došle čistam blizo spazile so gospona Ivija kak se molil Marijici najbrž nek mo pomore kaj izbore dobi. Znate kak je to, pomalem so tukle zadje vure, odborniki so se več pomalem doma lišpali predi nek bodo otprli vrata biračkomo telo, pak si je i Ivo gruntal: A kaj ak Božek ipak postoji? I črvek mo je ne dal mira, pak se je rano vjutro i stiha dosmickal do Marijice kaj joj pošepetne par lepih reči kaj mo ona pre svojemo sineko Jezušu zmoli sam još jenoga mandata. Kak smo vidli, ipak je to bilo prekesno. Neje niti Božek Ivijo vse pozabil ono kaj ga je ne priznal. A što zna kak bi bilo da je Ivo došel za Božić? Vsi znamo kaj je Božek napravil z sinekom razmetnim, a kaj z desnim razbojnikom na Kalvariji. Isto tak znamo kak so prešli težaki šteri so delali v Božekovom vinogrado!!!? Brzčas je ipak malo predugo čakal!!!??

 Minuli tjeden smo opslužavali Spomendneva na jezerodevectodevetnajsto leto da smo zanavek odišli od Ugarske i vrnuli se svoji majkici zemli. Ovo leto se je to opslužavalo na vse strane: počelo je od Macinca, gde se je rodil Ivek Novakov, pak prek Vratišinca gde je živel i delal Vinci Žgancov, v Čakovco na grobjo gde počivlejo Ivekove kosti, v Prelogo smo zafalili velečasnomo Đureko Lajtmano za vse ono kaj je on napravil za nas Međimorce i naše Međimorje malo. Den je završil v čakoskoj Šajerici de je nejpredi otprta izložba o Međimorjo i Međimorcima v Prvomo sveckomo rato. Bilo je vsega, došla je i kulturna ministrica i potprecednica Sabora je bila tu, a sam ga nas Međimorcov bilo jako malo, očem reči, malo vejč kak nika. Zabadav se naši političari muočijo kaj nam složijo dobroga programa ak mi nikam ne dojdemo. Moram pofaliti ravnatelico škole z Macinca, štera je dopelal svoje navučitele makar je to bilo vjutro zaron, a i mraz je ščipal za obraze, a to sam nigdi drugdi ne videl : niti Vratišinco, niti v Priloko, a niti pak v Čakovco. Kak da je Spomenden sam za političare, ljude z Matice, družbe "Braća hrvaškoga zmaja", Zrinske garde, a nikoga drugoga se to ne dotikavle. V Šajerici je, ruon tak, bilo puno premalo ljudi, niti so vsi stolci ne bili zavzeti. Čuda je zastupnikov i načelnikov falilo, županijski večnici so, isto tak, ne meli čas dojti, a o ravantelima pučki i sredji školi da i ne govorim. Vsaka čast onima šteri so bili! A kak bodo došli navučiteli i navučitelica da ravnateli ne dojdo. A kak bodemo mi deco navčili kaj je to Spomenden, ak mi sami ne dojdemo. Vsaki od nas se zmisli svojega rođendana, a i fešto napravi. Kakšo takšo! Ali naš falačec zemlje med dvemi vodami, naše Međimorje malo si je ne zaslužilo kaj bi mi došli i vuro dve deli na stran za roden kraj. Da so naši stari i još stareši isto tak gruntali 1919. leta mortik bi još dendenes bili v Ugarskoj.

 Ne znati kaj se Zvonkec Bartoličov zameril svojim Dobrovčancima i to ve dok je hmrl. Dugo sam ga znal i navek se je falil z svojim rodnim krajom i svojom Dobravom, a ve mo oni nečejo postajti spomen-pločo na školo. A Zvonkec je ne bil makar što. Bil je profesor, doktor, znanstvenik, pisac, akademik, a i robijaš, odgulil je na Golomo otoko skorom dve leti. Nej znati kakše je, itak, falinge mel kaj mo Dobrovčanci nebrejo to pozabiti. Mortik je bil na krivoj strni, očem reči, v krivoj stranki i neje bil partizan, jerbo jegov sosed z Kotoribe, Joža Horvatov, ne da je dobil pločo nek i celo školo. Tre lopto spustiti na zemlo i dati Zvonkeco kaj si je za svojih osemdeset let zaslužil. Jemo več nikaj ne tre, ali tre poštuvati ljude šteri so celo svoje živleje delali kaj bode nam i našoj deci bole.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Imamo%20precednico%20i%20to%20fajno!
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1009i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1009i)
Aktuelni broj i rajneši su (i) sim:
http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine (http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine)
       
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * 

Špancerala se fajna Kolinda…
… nega grofa, ni cesara, kojemu bi veru dala.

 Vlado Kreslin in Lidija Bajuk - Šetala se lepa Mara, 03:53

Vlado Kreslin in Lidija Bajuk - Šetala se lepa Mara (http://www.youtube.com/watch?v=X5LV4aHgWFs#)
Naslov: Odg: Vaga i špaga? / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Siječanj 26, 2015, 08:02:23 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3655, 20.01. 2015.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Vaga i špaga?

Na puol strane su napredni i urbanizierani, na vlasti ili pri vlasti gdi hočeju ostati, a na druge polovine su ruralci, nazadnjaki i domoljubi vu tienke večine. Ali su duobili izbore. Kaj je skandalozne za one perve. No, s tiem još nie gotove. Špagica se nazaj zategnula pa gubitniki znovič prebrajaju glasove i iščeju luknju v zakonu da bi Kolindu Grabar Kitarević spriečili da bude predsednica. I još k tomu s HDZ-a. (Pokle su gubitniki priznali da je naglašavanje hadeze–krađe bila loša taktika.) Vutem se otkrile da je nam najslapša stran matematika. I tuo nie infinitezimalni račun, neg obične zbrajanje i oduzimanje.



Bile je napete. Nacija je derhtala v nedeljnu večer v čekanju rezultatov na izborima. Gda su se na TV-u vidle one dvie slikice kandidatov, a pod njimi i postotki glasov štere je kie duobil, ja sem med njimi vidla (same v svoji glavi) i treču spodobu, božicu Pravdu (Justitiu) z povezanimi očmi i z vagicu v rukami.

Onie povez priek joči bi trebal značiti da nesme ništ videti, neg same osečati na šteri strani vage je več dokazov pravice. Morti baš zate ne vidi kie ji zdelice dokazov natieže. Sejene Ivi nie pretegnul ni onie novček z božične pogače. Vagica je podrhtavala i pretiezala ve na jenu, ve na drugu stran. Za čist male, a špaga se natiezala. Gda sme več pri špagi, nie zgorega reči da je s špagu, bolj reči drietu, posla imel i ex-kandidat za predsednika šteri nie maral za izbore, neg za one štere iseljavaju f Knegincu pa pokazal svoju solidarnest z ljudmi v nevolji. Če i neuspešne. Je, onda je zgledele da je špaga pukla. Ali je nie. Same je ftvrđene da je nacija rasciepljena po svetonazorske crte.

Na puol strane su napredni i urbanizierani, na vlasti ili pri vlasti gdi hočeju ostati, a na druge polovine su ruralci, nazadnjaki i domoljubi vu tienke večine. Ali su duobili izbore. Kaj je skandalozne za one perve. No, s tiem još nie gotove. Špagica se nazaj zategnula pa gubitniki znovič prebrajaju glasove i iščeju luknju v zakonu da bi Kolindu Grabar Kitarević spriečili da bude predsednica. I još k tomu s HDZ-a. (Pokle su gubitniki priznali da je naglašavanje hadeze–krađe bila loša taktika.) Vutem se otkrile da je nam najslapša stran matematika. I tuo nie infinitezimalni račun, neg obične zbrajanje i oduzimanje.

A kak i nebi gda nam je školstve v riti. A v riti nam je i gospodarstve i pravna znanest. Nikak prečteti i razmeti kaj piše v zakonu, maker su ga pisali oni šteri čitaju i zakone npr. na francuskem. Tuo pod sumnju dievlje i hervatski jezik. Bolj bi se razmele gda se čitale na hrvatskosrpskem ili kak več. Špaga se zatieže i na tem kaj je ili nie dužnest predsednika deržave. Ženska pak predsednica? I kak tuo spojiti s tiem da su protiv nje uprav napredni?

K tomu jim se ni ne oblači ni ne šminka po ukusu. I savetuju ju; kupovati drukčešu obleku, drugač farbati lasi, nikak dievati broše. Kaj zaposliti modne savetnike meste one za gospodarstve? Promeniti se f semu do neprepoznatljivosti? I ja ju nekaj savetujem ak razme kajkavski. Pobedila je zate kaj je trdila da ona zna, hoče i more. Sad pak i muora. Ak pa nebu, bu se gospodski oprostila. Kak i Josipović.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/vaga-i-spaga.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/vaga-i-spaga.html)
i(l) str. 23 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3655.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3655.pdf) 
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

* * * * * * ** * *

VA(R )GA
KUD ZABOK, ZAGORSKI PLESOVI, DRAŽEN VARGA, 03:14

KUD ZABOK, ZAGORSKI PLESOVI, DRAŽEN VARGA (http://www.youtube.com/watch?v=xCGUHnwimZ0#ws)
Naslov: Odg: Ide i Tito z Pantovčaka / HR.KAJ.NĚ?-Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 04, 2015, 12:59:35 prijepodne
Međimurske novine, br. 1010, 23.01.2015.
e-vundano 26.01.2015.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Ide i Tito z Pantovčaka

Črez mesec dni se drug Tito seli z Pantovčaka. Najte me nikaj čudno gledati, kaj ste pozabili kaj je Ivo rekel: Tak dugo dok je on tam bode i drug Tito žnjim, a ve on ide, pak bode brzčas i drug Tito odišel žnjim. Najgerek sam kam bode itak odišel drug Tito? Je li bode i on odišel na Faks za pravico (mortik i tam nucajo šlosara) ili pak bode ostal v politiki gde je navek i bil? No, ne kanim se pravzaprav zbogradi toga preveč sekerati, za Fašnik bodemo vse znali. A Fašnik je ne preveč dauko.



Kak je lepo živeti v Lepoj našoj, a još je lepše zbirati precednika, očem reči, precednico. Najme kaj, hodili smo glase davat, jeni so drukali za druga, a drugi za precednico, a posle izborov se zazvedilo da so vsi pobedili. I levi i desni i črleni i plavi, vsi feštajo. Ipak, kak je da je, ipak so na desnoj strani malo vekše fešte jerbo je Kolinda, za prsa, pobedila Ivija, a te jene atribute, štere joj je Božek dal, je zapazilo biračko telo, a posebno moško i dok so se sorterali glasi malo vekši kupček je bil na desnoj strani. Kak bilo da bilo, ipak je čuda lepše pobediti, a ve je na Kolindi kaj opravda ove naše glase, očem reči, nek dela tak kaj se bomo i dale štimali žnjom!

 Lepo nam je obečal prvi, očem reči, vodeči međimorski hadezeovec, Darkec Horvatov, kak naša i hrvaška nova precednica Kolinda Grabar Kitarović ne bode pozabila na nas Međimorce, šteri smo joj svoje glase dali na minulim izborima. Nekaj si gruntam, kak nas je strašno čuda bilo, ona bi mogla, kaj održi reč štero je Darkec dal, jen den dojti v Međimorje i obiti celo svoje biračko telo i vsakomo se zafaliti, stisnoti mo roko i nagraditi ga z svojim lepim osmjehom šteri osvaja. Ona je pragmatična žena, kuliko smo vidli v ovih par dni otkak je zebrana i najbrž bode tak naprajla.

Črez mesec dni se drug Tito seli z Pantovčaka. Najte me nikaj čudno gledati, kaj ste pozabili kaj je Ivo rekel: Tak dugo dok je on tam bode i drug Tito žnjim, a ve on ide, pak bode brzčas i drug Tito odišel žnjim. Najgerek sam kam bode itak odišel drug Tito? Je li bode i on odišel na Faks za pravico (mortik i tam nucajo šlosara) ili pak bode ostal v politiki gde je navek i bil? No, ne kanim se pravzaprav zbogradi toga preveč sekerati, za Fašnik bodemo vse znali. A Fašnik je ne preveč dauko.

 Državno izborno poverenstvo je potvrdilo da je na izborima za precednika pobedila Kolinda i da bodemo ve pet let meli precednico, a kaj to znači da so izbori još navek ne gotovi za precednika Vlade Zokija Milanoviča i jegovo prvo potprecednico Vesno Pusič. Oni so žilavi kak sam vrag i još se navek nadjajo da se bode pripetilo čudo i da bode Ivo i dale ostal na Pantovčako. Zakaj smo Ivija išli mejat ak so se oni tak lepo privčili jedni na druge?

Ivek Josipovičov, šteri broji zadje precedničke dneve, je mel pravoga izbornoga slogana i iskal je pravoga pota sam kaj ostane tam gde je bil, a posle kak mo je Kolinda zela mero pravoga pota so našli jegovi savjetniki, šteri so spakerali kufre i genuli z Pantovčaka. A kam? Vsaki na svojo strano, kak rakova deca. Pet let so živeli kak bubregi v lojo, nikaj so preveč ne delali, nišči je to od jiv niti ne iskal tak da je od jiv ne bilo bilo skorom nikšega hasna. Bar smo mi obični smrtniki to ne primetili, očem reči, toga hasna. Nesam mogel nikak zazvediti kuliko so penez povlekli z državne kase, vu svoje žepe, za teh pet let, ali znate da so ne malo koštali. Oni, jive žene, ljubavnice (kakši je to savjetnik precednika države šteri nema bar jedno ljubavnico ili pak ljubavnika?), deca, kartice, očem reči, nejso bili maloga stroška. A vse smo to mi težaki i porezni obvezniki morali namiriti. Morem si misliti kuliko je težačkih žepov ostalo na pol prazno kaj so se vsi te lačni zobi na Pantovčako mogli nahraniti?

 Precednik Vlade, Zoki Milanovič furt kaže z prstom na svoje političke protivnike da so oni lopovi i da vse zlo ovoga našega hrvaškoga sveta dohaja z te strane. Nekak si gruntam da je niti Zoki ne takši poštejak kak bi on štel kaj bi mi veruvali jerbo se v državnoj kasi nabere hajdi penez, prek vsih porezi i nameti, a minister za peneze, Boris Lalovac, mora vsaki čas iti prek meje po novoga zajma. Jako sam najgerek gde so pak unda penezi ak nišči ne krade, a nikaj se ne dela? Kaj ne bo zišlo kak v čakoskomo Stanorado da so penezi vseposot cureli nekam drugam, mortik i v privatne žepe i da so lukje čuda vekše nek so i nejvekši protivniki, stare postave na vlasti, mislili? Što bi si da mislil da se je v tak maloj fabriki tak čuda penez vrtelo i to mimo kase, mimo paperov i to tak da so ovi v nadzornomo odboro o tomo pojma ne meli.

 Nebrem si nikak pregruntati, pak bi vas prosil kaj mi pomorete: čiji je, itak, minister Fred Matič? Zoki i jegova družba velijo da je on minister branitelov, a oni ga ne priznajo i iščejo jegovovo ostavko. Velijo: niti smo ga mi zebrali, niti on ne zna kaj mi očemo, niti ne dela kaj bi nam bilo bole. I još velijo, kaj se rata dotikavle da je Fred luka ne jel, a niti preveč podihaval. Ne priznajo niti jega, a niti mladoga Glavaševiča. Ne znati da bodo braniteli, gde i zkim našli zajedničkoga jezika kaj se dospomenejo tak kaj ne bodo več morali meti non-stop otprtoga štacuna v Savskoj vulici. Več je skradja vura za to!

  Najgerek sam, jako sam najgerek kak bode naša Vlada rešila probleme z švicarskim frankom. Nebrem reči da so toga franka naši političari zgrabili kak mačka miša, ali črez kratek čas vsi so skočili v zrak. Nikomo ne paše. Niti se slažejo bankari, a niti pak dužniki. Najbrž smo to mi morali rešit z Švicarcima, pak oni nam delajo probleme, oni nam zdiguvlejo tečaja, a nas nikaj ne pitajo. Vsi so se smejali z našega šenkoskoga sabornika, Drageca Lesara dok je v Saboro lepo predložil (pred cirka pet let) nek se pozabijo te devizne klauzule i nek bodo dugi naših težakov v kunama, ak kune služijo, kune so dobili od banke i unda nek i kune vrnejo. Ali ne, kaj bode on, sindikalec, kak ga zovejo oni šterima ne paše, vučil ministre i bankare kak tre delati z penezi. A da so ga posluhnuli ve nej meli te friške brige. Trelo je nekaj naprajti prevenitvno, za stalno, a ne kaj naša Vlada navek oče pogasiti ogja dok se on več rezgori!

 Kaj se nebomo, mi Međimorci i to brežni, preveč brigali okoli franka, kak strela z vedra neba nam je doletela vest da je Mohokos več ne nejvekši breg na ovom našem falačeco zemle med dvemi vodami. A bil je nejvekši od stoletja sedmog do ve. I meni je moj črvek ne dal mira, pak sam išel zazvediti o čemo se to pravzapraf dela. I neje mi dugo trelo kaj sam zazvedil. Vse so to naprajli naši ljudi. Pred nekaj vejč od dvajsti let so Međimorske vode delale obeliska na vrho Mohokosa kaj bodo vsi znali da je tu nejvekši breg našega maloga Međimorja. Ali kak je te vrh bil jako špičasti trelo ga je malo zravnati kaj se kamen z metražom ne bi prehitil. Težaki so ne znali kaj naprajti, pak so pitali svojega direktora Zokija. I unda so oni naprajli kak jim je on rekel. Otpelali so z Mohokosa cirka deset kamijonov zemle na Cimermanov breg, a to so ne nigdi zapisali i čistam je unda normalno da je ve Cimermanov breg za te kup zemle višeši od Mohokosa. Leta ido, trava raste, tragi od kamijonov se ne vidijo i čistam je unda nekak normalno da mladi ljudi, kak so Andreja i Davor, zmerijo onak kak je je. To kaj sam zazvedil moral sam vam reči tak kaj bodete i vi znali da i naši ljudi morejo negda spremeniti ono kaj je dragi Božek napravil!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Ide%20i%20Tito%20z%20Pantovčaka
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1010i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1010i) 
Aktuelni broj i rajneši su (i) sim:
http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine (http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine)
       
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * 

Međimurje kak si lepo zeleno - Vlado Mihaljević, 03:46

Međimurje kak si lepo zeleno - Vlado Mihaljević (http://www.youtube.com/watch?v=YMj2ngp7Okc#)
Naslov: Odg: Na tu mladu legnem stara več kriči / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 05, 2015, 08:50:46 poslijepodne

e-medjimurje / kolumne / 2015-01-01

Đuro Pongrac – Jura

LAJAVEC
“KAJKAVŠČINA”

Nikom nije ljepše nek je nam… sretna Nova 2015.



"Na tu mladu legnem stara već kriči - zakaj mene nećeš mene tak srbi". Moja žena ih pogleda tobože strogo i reče. Dajte malo tiše. Ne mora celo selo znati koga gdje svrbi. - Gospođo Marica – odgovori on- ja sam bivši sluga Božji. Zapamtite kaj sam vam rekel. Bivši. Znate li vi kaj to znači bivši ? To vam znači da ne postojim. I da ni ovih izbora više ne bi bil ni broj.


Jebemti nisam imal na kraj pameti kakvi smo mi to specijalisti, analitičari. U ovih tri dana od izbora hrpa analiza, zakaj ovaj ni dobil, zakaj je ona dobila, da je bilo ovak bilo bi onak, a nitko od ovih malo ljepših godinica neće reći onak istinu po duši. U ono vrijeme moje mladosti, reče poglavar Juge, da budu izbori za ovo ili ono.

Jebote narod vesel kak radio Banovina. Zetovci od ranog jutra po gradskim ulicama idu i pušeju borbene marševe. Žene i muži su se zbigecali kak da idu na špancir. Za obed se našel falačec teletine, iz "bunkera" (podruma – točionice, na veliko i malo ) donesla se demižonka vina, z mađarske su se pribavile patrone za delat soda-vodu, jer tad su u modi bili špriceri, gemišteki su došli kad je radajner bil dost jeftin.

Do prijepodne već su gotovo svi, 90 % obavili građansku dužnost. Najljepše od svega bilo je to, kaj ni bilo nevažećih listića. (barem javno). Znate zakaj ak je njih pet šest bilo na listi zaokružil si sve. Ak je bil jedan bil je jedan. Nisi se mogel zabuniti da si štel. Država je bila šparna kak Škotski gajdaš. Nije bilo drugog kruga, sučeljavanja, vrijeđanja i slično.

Poslije izbora, druženje, pjesma. Nemojte misliti da je to znanstvena fantastika. Nismo odlučivali ništa, a na izbore smo išli kak muha na drek. Pa kaj to ne bi moglo i sad biti. Znaju li Kolinda i Ivek kakvog vraga delaju med ljudima. Pak bum dane i dane presedel pred televizorom a žena bu kričala.

- Jebal vrag tebe i te izbore. Odi dopelaj tačku dve drvi iz šupe. Zakaj nisi popravil vodoktlič ? Kaj ne vidiš da prelijeva? Kak bu zgledal račun za vodu ? - Evo samo još malo sad bum. - Sad bum, sad bum. Isti kak i oni. Samo kvocate kak bute a već 20 let nikak da dojde to "sad bumo".

Bojim se pozvati ljubav mog života da mi se pridruži i da probamo zajedno donijeti odluku za koga bumo. Zadnji put kad je gledala sučeljavanje bila je katastrofa. Ili moram kupiti televizor s brisačima ili ženi zabraniti gledanje sučeljavanja. U nekom trenutku kad voditelj postavi pitanje a ovi počnu sa odgovorima moja draga počne pljuvat po televizoru da opcija "TV s brisačima" postaje jako ozbiljna.

I dok čekam dečke za posljednje dogovore o dočeku Nove 2015. godine, sve više razmišljam o nečem kaj me već mjesecima ždere. Hoće li Kolinda ili Ivo pokrenuti pitanje Gospodarskog pojasa i ZERPA. Vrdoljak čeka rezultate izbora da objavi tko bu dobil posel da vrta po Jadranu. Je pa kaj mislite ak neki kandidat zapne za Gospodarski pojas i ZERP. Tko bu ostal bez provizije. Nekak si mislim da buju mudro prešutjeli tu temu.

Evo stiže mi pajdašija na dogovore za doček Nove 2015. Stekli i Gubica pod ruku pelaju našeg pajdaša "Oremusa" svećenika u penziji, da se ne potrga na snijegu i ledu. No nekak mi se vidi da se bivši sluga Božji malo nagnojil Brbljače. Jer je na stihove naše starinske, " Na tom mladom ljetu veselimo se…. " na koju je svoju verziju otpopeval Gubica on samo zadovoljno klimal glvom.

"Na tu mladu legnem stara već kriči - zakaj mene nećeš mene tak srbi". Moja žena ih pogleda tobože strogo i reče. Dajte malo tiše. Ne mora celo selo znati koga gdje svrbi. - Gospođo Marica – odgovori on- ja sam bivši sluga Božji. Zapamtite kaj sam vam rekel. Bivši. Znate li vi kaj to znači bivši ? To vam znači da ne postojim. I da ni ovih izbora više ne bi bil ni broj.

Vidite ja sam vam kak ovaj moj vječni stari hubertus. Zemem ga iz naftalina samo kad zaškripi. Onda se okrene prema novom članu naše ekipe koji se ovog ljeta vratio iz Njemačke u zasluženu mirovinu. Reci gospođi Marici zakaj si bil 1989. sedam dana v reštu? Ma dajte koga više zanima kaj je bilo ? Ajde reci. Nas zanima. No dobro na jednoj vatrogasnoj veselici ondašnji partijski sekretar me pital.

Marijan koje heroje iz NOB-a najviše poštuješ? Ja sam rekel da poštujem samo dva. Koja dva – pital me on. Josipa Broza kaj nas je ujedinil, i Marjana Badela kaj nas još skup drži. On me poslije prijavil i sedam dana sam lakiral radijatore. Vidite gospođo Marica. I taj naš kak ga mi zovemo Robija ni pobegel van. V domovinskom ratu je bil dragovoljac. Ma pustite to večlečasni. Bilo pa prošlo.

Muči antikristuš jedan. V švabiju je prešel 1995. Znate zakaj. Na vlast su opet došli oni kaj su ga v rešt deli. Nego kaj je netko rekel živjeli? Rečenica koja je značila da sam zaboravio ponuditi goste s pićem. I kad Kolinda kaže ne gledajmo unatrag već prema naprijed, dal bi joj pusicu. A da joj dam svoj glas, nek mi samo malo pojasni kaj i kak tam naprijed vidi. Još jemput.

Damama rukoljub i sretna 2015. godina, muškoj populaciji, sretna 2015. godina!


Zvir:
http://www.emedjimurje.hr/kolumne/kolumna-nikom-nije-ljepse-nek-je-nam-sretna-nova-2015 (http://www.emedjimurje.hr/kolumne/kolumna-nikom-nije-ljepse-nek-je-nam-sretna-nova-2015)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Fala Božek za Medimurje Klemencic, Draksar, Belcic YouTube, 07:25

Fala Božek za Medimurje Klemencic, Draksar, Belcic YouTube (http://www.youtube.com/watch?v=0Aev5k48CWU#)
Naslov: Odg: Čiji si ti gore list? / HR.KAJ.NĚ? -Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 07, 2015, 05:31:25 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3657, 03.02. 2016.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Čiji si ti gore list?

V onem razdoblju med dvemi izbori, zgledele je da oboje kandidatov govoriju iste. Gospon bivši je prevzel Kolindinu domoljubnu retoriku, a ona je nastavila po svojem. Neki su mislili da se zalažeju za iste: za pravdu, jednakest, gospodarski napredek i domoljublje npr. Tak je zgledele da je sejeno kie bu zebrani, ali se ipak postavljal pitanje s čije je kie gore list. Nie su vidli razliku, neg su se pozivali na poučne iskustve kie je kaj napravil i na veru kie bi mogel drukčeše i boljše napraviti. I zate je se bile tak neizvesne, maker se vnapre znale kie je s čije gore list i kakvi vetri z nje pušu. Ipak je došle iznenađenje.



Vnuogi su opali na rit (ne budi gerde reči) zate kaj je najbolj omiljenem zmenjkale par tisuč glasov za štere je premogla protivnica. Pervi su se, još onak omegleni od poraza, mam pričeli odricati od onega kaj su govorili. A zakaj je postavljane onakve pitanje? Valjda zate kaj su Hervati po svietu rastepeni kak listje štere veter raznese. A kojkakvi vetri su jih po svietu rastepli. I baš uvređeni su se osetili „oni“ zate kaj su za vrieme izborov največ bili na rešetu.
Još več pak Hervati susedne deržave šteri prinas ne plačaju poreza. Viš vraga! I tu su opale rieči štere ni pes z maslom nej pojel, a ti su tuo otčitali kak rasizem prema vlasitem narodu. Znemirili su se i oni šteri z svieta v Hrvatsku pošiljaju peneze da bi njihova rodbina mogla preživeti.

Ali ve se naglašava da su za bivšega bili urbanizierani, napredni i civilizierani, oni z asfalta, a protiv - selski, menj napredni. Zgledi da je jenemu žal kaj ciela Hrvatska još nema asfalta. a tuo je ipak njegev propust.
Da je več Hrvatske asfaltieral, morti bi denes gospon Hajdaš, udati Dončić (tak se šaliju na njegev račun) imel več tega za dati f koncesiju. A zadovoljnejši bi bil i naš varaždinski župan šteri se zbilja more pohvaliti da je njegva županija vglavnem asfaltierana i urbanizierana (ima gradov kaj listja) pa je ostala vierna bivšemu. Ali kaj je, tu je.

Bila sem se poveselila da sme konačne si Hrvati v domoljublju, brige za gospodarski oporavek i za nezaposlene vjedinjeni. Ma kakvi! Ništ od tega! Isti vetri pušeju i dalje, ak nie i gorše, pa je gosn Pupovac, naviek jake važni faktor, pričel znuovič frfljati o ustašami, a nekšni Črnogorec zvisoka poručivati Kolindi naj mienja retoriku. Veliju; „ne kondicionalno, nego imperativno“. jer da je Srbe preimenovala v Hrvate. Nafčil se človek zapovedati, a navika je navika. I onda se ljudi pitaju s čije je on gore list.
Ja pak znam s čije je on, a s čije ja. Same listek.


Zvir:
Str. 23.  sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3657.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3657.pdf)
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

* * * * *

Listek mi je došel, 01:35
Narodna Družina RT Zagreb cca 1963
Popevke Prigorja i Zagorja

Listek mi je došel (http://www.youtube.com/watch?v=liEFaPN5ssw#)
Naslov: Odg: Saki navija za svoje / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 11, 2015, 11:43:01 poslijepodne
Međimurske novine, br. 1012, 06.02.2015.
e-vundano 09.02.2015.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Saki navija za svoje

     Nejpredi bi se zafalil mojemo vernomo čitatelo kaj me čita i prati. On je levi težak, a Jožek desni, tak je i Jezuš na Kalvariji, na Veliki petek, mel dva razbojnike - levoga i desnoga.
     Poštuvani moj vjerni, vsaki od nas navija za svoje, jeni, kak napriliko Vi, za črlene, a drugi pak (kak Jožek) za plave, jempot pobedijo jeni drugipot drugi, navek on što je bolši.



Nejpredi bi se zafalil mojemo vernomo čitatelo kaj me čita i prati.
 Kakše je to veselje za jednoga čoveka i k tomo radnika kak sam ja, da zazvedi da ga nešči čita i da ne piše i premišlavle zabadav, a to kaj me, na vse zadje, malo i šinfa, ali ak več čita unda ima pravo i šinfati, očem reči, ima praf kaj čistam drugač misli nek moj Jožek, makar smo obedva radniki ili pak težaki. On je levi težak, a Jožek desni, tak je i Jezuš na Kalvariji, na Veliki petek, mel dva razbojnike - levoga i desnoga.
 
Štel bi ipak reči mojemo vernomo čitateljo da je ne vse dobro prečital (mortik je ne čital z razumjevanjem) i da je ne ruon tak verni kak je napisal, jerbo da je unda bi znal da so za Jožeka vsi tati šteri kradejo i neje važno v kakšemo dreso oliti robači to delajo, očem reči, vsejeno je je li so črleni, plavi, žuti, zeleni, pomaranđasti, črni ili pak vijoličasti i vsaka takša rit treba dojti na šekret (DORHov ili pak USKOKov), a potem i na kvartelj v hotel Remetinec. Morem se složiti z čitateljem da so grehi napravleni posle 1991. leta, makar je unda još bil rat (a v ljubezni i rato je vse dopuščeno), šteroga so nam narinuli naši prvi sosedi, a i domaći igrači, šteri so drukali i igrali za protivničko ekipo (čitaj: agresore). Neje unda bilo lefko, trelo je reči zbogom YUgoslaviji i zafremati Lejpo našo, jezeroletno senjo nas Hrvatov. Vse je to bilo napravleno onak kak smo, na leta, senjali.A unda smo genuli dale. Čuda je bilo onih šteri so ne zišli vum z pretvorbe z čistimi obrazi, bilo je tu janih i drugih, črlenih i plavih, očem reči, levih i desnih, a kak prilika dela lopova ili tata od čoveka, malo je vejč bilo desnih v priliki.

 Pred kraj minuloga stoletja so levi, očem reči, Račan i drugovi, dobili vlast od naroda jerbo so obečuvali da bodo poništili vse pretvorbe i reda naprajli med novim kapitalistima i novovalnim kulakima. Dok so cugle vlasti prijeli v roke stopram unda so zazvedili da ga preveč črleni z rokami v pekmezo od pretvorbe (makar so igrali i v plavom dreso, znutra so ostali črleni) , pak so toga posla deli na stran jempot zanavek.

 Kaj se Remetinca dotikavle morem sam reči da mi je žal kaj sam ne tam jerbo bi unda mogel mojemo vernomo čitateljo vse reči kak je tam Ivijo i pajdašima, z jedne strane, a z druge strane bi znal da sam sposoben bil maznuti (državi ili pak nekomo drugomo što je bedasteši od mene) bar jeno deset milijonov ojeri. A kak smo mi težaki to ne sposobni, unda moramo i dale rintati za male peneze i nadjati se da ne bodemo nigdar završili v ovim malim prostim reštima gde ga nega niti telkača, a niti interneta, jerbo se to nam Međimorcima ne šika, makar je ne greh, neje niti lepo, ali je sramota. Znate kaj, vjerni moj čitatelju, kaj se tatov i Remetinca dotikavle, hadeze je prvi počel tua pošiljati svoje ljude, a dok je esdepe, očem reči, dok so kukurikači zeli cugle vlasti vu svoje roke, oni so nastavili ono kaj je Jadranka započela, pak so i dale hadezeovce v rešt pošiljali, tak da so ve tati v rešto, a "poštejaki" vuni. "Poštejaki" so več premazani vsi maščama i zato je nejleži kričati: držite lopova, a stopram unda ak nosi dresa druge farbe, napriliko plave.

 Dok so esdepeovci, očem reči, kukurikači prijeli cugle vlasti v svoje roke, obečali so biračkomo telo velike promene i morem vam reči, kak god steška, ali održali so obečanje: Vse hadezeovce, po državnim poduzečima, ustanovama i ministarstvima sospremenili i tam ve delajo esdepeovci i čuda ga jif vejč nek predi. Kaj nam rekel da so ministri još niti ne stopili svoje fotelje, a cene so več počele letati v zrak i to ne malo, nek nebo pod oblake. Struja, voda, plin, benzin, nafta, cigaretlini, trošarine, pedeve, vse je to dišlo gori, tak da ve nišči nebre reči da je za vreme Zokijove Vlade nikaj ne zraslo. Tu vam meni, dragi moj vjerni čitatelju soze idejo na oči, i to vsaki mesec, da moram za režije zeti z več na pol praznoga žepa tridesti ili četrdeset procentov vejč penez nek do ve. Pitam ja mojega vjernoga, kak je on zadovolen z tem kaj se naša država, očem reči, naša Vlada i Zoki kak jeni šef, briga sam kak nam bode praznila žepe, a kak bi i mi težaki nekaj zaslužili za to se nek pobriga nešči drugi.

 Nebrem razmeti mojega vjernoga kak on z polom prati to našo politiko i to zaduživanje nas Hrvatov (tu pod Hrvatima mislim i na nas Međimorce) jerbo da bi pratil unda bi i znal da je naš dug pred tri leti bil 50 milijardi, a posle so se kaj Linič, kaj Lalovac, zadužili za još 70 milijardi, ali so oni pedeset ne vrnuli. To jim je sam zgovor bil. Pitam se: gde so penezi? Vse je podražilo, vse vejč smo dužni, vsi poštejaki (jerbo so tati v Remetinco), a penez ga ne! Najbrž to negdi mora nekaj biti kaj mi, Jožek, a i moj vjerni niti ne znamo.

 Moram još reči mojemo vjernomo čitateljo da med onim "poštenjakim" ga čuda onih, šteri so odnesli čuda vejč nek Ivo i pajdaši z Remetinca i prema tem "poštenjakima" i prema vsemo kaj oni imajo je Ivo mali Ivica. Zmislimo se negdašjega ministra v Ivekovoj Vladi šteri je saneral Rečko banko z našimi penezi (i to ne z malim kupom) i unda jo je prodal za fal peneze. Isto tak nebrem, a kaj se ne bi zmislil na vrečo štera se zvala Viktor Lenac i de so dišle vreče i vreče naših penez, a od toga nikši hasen. Te isti mag za peneze je znova dobil ministarsko foteljo i unda je zmislil predstečajne nagodbe kak bi svojim pajdašim zbrisal vse ono kaj so dužni. I kaj nebom dale nabrajal jerbo ga ne več placa, ali Ivo bi moral hoditi v školo kaj bi se neka navčil od Slaveka. I ne sam Slaveka nek i jegovi pajdaši šteri so se motali okoli državne kase i državne narodne banke.

 Brzčas sam malo zglajzal jerbo me je moj vjerni na red pobral zbogradi Titija, a i on je počel z Titijom, a prešal je na vse ono kaj ga muoči, a ne vupa nikomo drugomo reči sam meni, jerbo zna da smo mi težaki ljudi od povereja. Ne bi znal reči zakaj Tito fali mojemo vjernomo, ali moram mo reči da je več zdavnja odišel k Božeko na račun i več ga ne nikše šanse da bi se vrnul. A i da se vrne ne verjem da bi se znašel vu ovoj novo situaciji. Isto tak nebrem razmeti zakaj mojemo vjernomo smeta Kolinda ili kak jo on zove KITArovićka, pak je ona čuda lepša od Ivija YUsipovića? No, vsaki ima svojega liblinga, ali treba i Kolindi dati priliko kaj pokaže kaj zna. Ivo se je baš ne skazal i kuliko sam videl posle objave izbornih rezultatov Ivo je bil vesel i zadovolen kaj se rešil toga vsega, a predi vsega premijera Zokija i ministrice Vesne, šteri so mo nejveč pomogli kaj je zgubil izbore.

 Poštuvani moj vjerni, vsaki od nas navija za svoje, jeni, kak napriliko Vi, za črlene, a drugi pak (kak Jožek) za plave, jempot pobedijo jeni drugipot drugi, navek on što je bolši. Tito je več dugo ne pobedil, makar se dosti dobro drži, a verjem da je čistam slučajno to kaj so pobedniki na izboraj Kolinda KITArović i Tomisla KARAmarko, a kaj so levi Ivo YUsipović i esdepe zgubili, očem reči, popušili ove zadje izbore. Isto tak je čistam slučajno da je Fašnik zadji den Ivijovoga stanuvanja na Pantovčako, a to je i Titijov zadji den, jerbo z prvim dnevom Korizme, na samo Pepelnico, Kolinda jemle cugle vlasti vu svoje ženske roke. Do ve nas je Ivo nosil v svojimi črlenimi rokami, a ve pak nas bode Kolinda vu svojimi plavimi rokami. Siguren sam da se moj vjerni slaže da joj damo šanso, pak se bodemo črez leto-dve spominalo de nam je bilo lepše?


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Saki%20navija%20za%20svoje
i(l) str. 64. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1012i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1012i) 
Aktuelni broj i rajneši su (i) sim:
http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine (http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine)
       
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * 

Drele i Vid Balog-Remetinec, 02:46

Drele i Vid Balog-Remetinec (http://www.youtube.com/watch?v=Xba_oNyVk-Q#)
Naslov: Odg: Pepelnica zaručnica, Fašnik mladožejna / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 18, 2015, 08:18:03 poslijepodne
Pepelnica zaručnica, Fašnik mladožejna

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zagorski list, Svečen (Veljak, Svičan, Veljača) 2015.
e-vundano: 16.02.2015.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE
Z mamičine pučke (japo)teke

Na fašenjek se ijeju krvavice

Što se nekad radilo na fašnik, dan poslije – na Pepelnicu, znala je naša hraščinska baka Ivka, pučka prognozerka.…


Piše: Zoran Gregurek

 
Pred nama je za mnoge željne dobre zabave najiščekivaniji dan u godini. Naravno, riječ je fašniku ili maskenbalu koji je ovaj utorak kad će mnogi staviti maske na lice i barem se na jedan dan pretvoriti u lik iz svojih snova.
Što se nekad radilo na fašnik, dan poslije – na Pepelnicu, znala je naša hraščinska baka Ivka, pučka prognozerka.

- Za fašenjek se par danof priređuvala hrana kak da su male gosti jer od toga datuma nastupljuje korizma gda treba pune menje mrsiti i predavati se užitkom. Zate je na fašenjek furt bil pun stol, od sakojkakavoga mesa do kolača, vina i malinovca - prisjećala se baka.

Na fašnik su naši stari s posebnim tekom blagovali krvavice.
- Šte na fašenjek još za dane poije krvavice s pravu ječmene kašu, te bu cijile lete žive sretne i bez bolesti. Šte je imel buhe, vuši ili tekuti, na fašenjek je muoral jesti krvavice z zeljem, i se tuo zalejati z kupicu pive. Oni šteri su šteli počrneti te lete, a da ih sunce ne speče, na fašenjek bi pili friške kravlje mlijieke - savjetovala je baka.

A kakav je to običaj bacanja hrane peradi na fašnik, bilo smo radoznali.
- Prvi štrukelj, zlijievka, buflin, kraflin ili palačinka šteri su se spekli na fašenjek, muorali su se hititi čučicami da ih pokljuju da te lete nej bolest ni druga napast imijiela vlast nad družinu vu hiži te lete. A voda vu štere se na fašenjek kuhale zelje, čuvala se za Pepelnicu da bi z nju guole noge poškropili da nas te lete nej kača vu polju, gorica, krej potoka ili vu šume fpičila - govorila je baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumna/iz-bakine-pucke-biljeznice-na-fasenjek-se-ijeju-krvavice-2 (http://www.zagorje.com/kolumna/iz-bakine-pucke-biljeznice-na-fasenjek-se-ijeju-krvavice-2)

Citat:
Tu za repu, tu za len

Tu za repu, tu za len,
tu za masno zelje.
Fašnik se je oženil,
pepelnicu zaručil.
Pepelnica zaručnica,
Fašnik mladoženja.

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/tradicija/sto-djeca-pjevaju-kao-maskare/msg49269/#msg49269 (http://www.forumgorica.com/tradicija/sto-djeca-pjevaju-kao-maskare/msg49269/#msg49269)

Pepelnica zaručnica, Fašnik mladožejna
GA Tresnjevka - Tu za repu tu za len, 01:58

GA Tresnjevka - Tu za repu tu za len (http://www.youtube.com/watch?v=PkN4LNss1GU#)
Naslov: Odg: Zestanek z Božidarom Petračom / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / tisKAJne
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 19, 2015, 11:59:35 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3658, 10.02. 2016.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Književni susret s predsjednikom DHK-a, Božidarom Petračem

Božidar Petrač naglasil je da je ciele njegve književne delovanje proisteklo z franjevečke duhovnosti štera je njega oblikovala i kak človeka i kak književnika i čital svoje jake profinjene, produhovljene i jezične vsavršene pesme kaj je bile posebne upečatljive i poučne za one šteri hočeju vsavršiti svuoj književni jezik.



Književni susreti v Rock Art Caffe klubu već su čist redovite mesečne priredbe članov Varaždinskoga književnog društva. Tu v ugodnem ozračju pesme ili kratke priče čitaju i člani i nečlani Društva, nadobudni pesniki z Varaždina kak i gosti z drugih sredin, a cilj je vživanje v poezije i izmena iskustva pisanja. V sriedu 28. siečnja VKD je organiziral susret s predsednikom Društva hrvatskih književnika, Božidarom Petračem. Predstavljena je njegva književna svestranest, posebne njegev pesnički i prevodilački posel šteri obuhvača dela poznatih stranjskih književnikov, s francuskega jezika s tega razdobja. I ovie put su voditelji bili Ljubica Ribić i Milan Novak.

Gospon Petrač je najprie govoril o svem življenju i male se potužil na tešku situaciju v izdavalaštvu, pogotove za one šteri od svojega književnega posla živiju. Pokle je govoril o poticaju za pesme z zbirke“ Klarine ceduljice“ štere su štampane i v zadnjem broju KOLA, časopisa DHK-a v uredništvu Ernesta Fišera. Naglasil je da su one, kak i ciele njegve književne delovanje, proistekle z franjevečke duhovnosti štera je njega oblikovala i kak človeka i kak književnika i čital svoje jake profinjene, produhovljene i jezične vsavršene pesme kaj je bile posebne upečatljive i poučne za one šteri hočeju vsavršiti svuoj književni jezik. S tiem kaj je VKD počastil svojim posetom, pokazal je da cieni delovanje varaždinskih književnih poslenikov.

S predsednikom DKH-a, gost je bil i Hrvoje Kovačević, takaj z Zagreba, šteri je čital diel svoje humorističke priče. Od članov VKD-a celovitije je predstavljen Tugomir Orak, zaslužnik za osnivanje VKD-a, jeden od najaktivnejših članov Društva, šteremu je vglavnem tajnik, a da bu predsednik, još ga niesme mogli nagovoriti. V zadnje duoba se jake afirmieral kak haiku-pesnik pa v Japanu dobil i dvie glavne godišnje nagrade i pridružil se več priličnem bruoju v Japanu nagrađenih varaždinskih pesnikov haikua. I on je čital svoje popiefke, nie same haikue.

Predstavil se i pesnik Mladen Ćosić šteri potieče z Bosne, ali živi v Nizozemske, gde je, veli, več afirmierani pesnik i otkud je uprav doputoval na varaždinske predstavljanje. Svoje popefke čitali su i njegvi zagrebački prijatelji, a nastupili su i varaždinski pesniki, šteri su se predstavili s po jenom ili dvie popiefke na kajkavščine ili na književnem standardu. Zgledi da pesništve još nie postale „preživela umetnost“ sudeči po ovem uspešnem, ugodnem i korisnem pesničkem druženju.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/knjizevni-susret-s-predsjednikom-dhk-a-bozidarom-petracem.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/knjizevni-susret-s-predsjednikom-dhk-a-bozidarom-petracem.html)
i(l) str. 21.  sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3658.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3658.pdf)
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)


* * * * *

Pet(o)rač – Pet je kumi..

KUD Orač Demerje Pet je kumi v jedni kljeti, 01:58

KUD Orač Demerje Pet je kumi v jedni kljeti (http://www.youtube.com/watch?v=fHvFkt7tYLQ#)

Naslov: Odg: Međimurska županija ima dva župane! / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 22, 2015, 11:37:50 poslijepodne
Međimurske novine, br. 1013, 13.02.2015.
e-vundano 16.02.2015.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Naša županija je posebna, imamo i dva župane!

Međimurska županija jedina v Lepoj našoj štera ima dva župane. Najme kaj, jeden od županov je Matek Posavcov, a drugi je Jožek (moj imejak) Župan, šteri je župni vikar vu čakoskomo fratarskomo kloštro. Čim bodo to zazvedili naši sosedi z Hrvaške mam nam bodo jalni. Nek se i oni malo grizejo kak se i mi grizemo kaj oni imajo vekše plače, a mi vejč delamo. Pak zato nam i vse tak ide od roke kaj imamo dva Župane!



Nebrem nikak razmeti kaj se naš međimorski župan Matek Posavcov srdi kaj ga vsi zovejo na svojo strano, očem reči, vu svojo stranjko oliti koalicijo. Kak to on nebre razmeti, tak mladi pak več župan, a k tomo i ledičen, pak je čistam normalno da ga vsi očejo oženiti i vsaka stranka oče kaj bode ruon jeni zet. Nekaj je tu ipak čudno, vsi ga zovejo k sebi i levi i desni, a ovi ili ove na sredini ga nedajo. Čistam bi nekak normalno bilo da se i puce pita štera ga bode povlekla k sebi, štera oče žnjim deliti dobro i zlo i to tak dugo dok jiv nekša druga nevola ne restira. Lejpo je čuti kaj nam je naš Matek dal do znanja da on, vu ovom časo, oče sam jedno, oče služiti građanima, očem reči, nam Međimorcaj, no, nekaj mi je tu ne jasno ili so novinari krivo razmeli ili pak je naš župan mel slaboga dneva jerbo je pozabil građanke, očem reči, Međimorke. A kuliko vidimo jemo je lepše, a i meni bi bilo, da služi Međimorkaj, a mi Međimorci smo na odličnomo tretjemo mesto. Kaj se čudite: na prvomo mesto so Međimorke, na drugomo mesto so isto Međimorke, ali mlajše jerbo se ne zidejo na prvo mesto, a unda smo mi Međimorci. Mi, kakši smo več je, smo jako zadovolni z tretjim mestom i bronastom medaljom. Dok si malo bole pregruntamo, mi Međimorci smo i doma negdi izmeđo drugoga i tretjega mesta, pak je unda ne čudno kaj smo tu zadovoljni z tretjim mestom. Medalja je medalja, pak nebrejo vse biti zlatne. Kaj bi naš "rokometni mag" Slavek Goluža dal za ovo našo bronasto kolajno. Prosil bi Mateka kak pajdaša nek se ne sekera kaj se ljudi, a posebno žene spominajo za jega, jerbo se sam za dobrim kojom praši. Dok bodo se prestali spominati unda mo bode to falilo. Ak mene pita, nek sam hoda po sredini, kak god dugo more, a prinas v Međimorjo ga dosta mesti gde se ceste škližejo, tak bode i on došel na jedno takše mesto predi nek naša glavna cestarica vse to popravi, pak ga unda bode več zemla nekam porinula ili levo ili desno. Još je nišči ne na sredini ceste ostal dok so nevihte bile, a kaj ga vrag (čitaj: politika) ne bi pobral. Vreme leči vse rane, a i navek najde pravoga pota. Ne znati je li Matek ima dosti cajta kaj bode mladi i ledičen zišel z toga? Rekel sam: vreme bode pokazalo! Mladi, lepi, ledičan, dobrodržeči, dobrostoječi z bistrim pogledom v bolše zutra i kak ne bode unda nejpoželneši mladožeja i ne to sam vu našemo malomo Međimorjo nek i prek Drave, očem reči, po veloj Lepoj našoj ak ne i dale. Dok si malo bole pregruntam Sulejman Veličanstveni, kuliko smo meli priliko čuti i videti, je bil mali Ivica prema našemo župano!!??

 Naš župan Matek Posavcov da gud ima priliko navek fali nas Međimorce, a još bole Međimorke, kak smo nekaj drugo, kak smo mi bolši, spametneši od vsih drugih vu Lepoj našoj i kak čuda vejč delamo os vsih i za čuda menše peneze. Ak smo mi Međimorci po vsemo drugačeši unda je i naša Međimurska županija jedina v Lepoj našoj štera ima dva župane. Najme kaj, jeden od županov je Matek Posavcov, a drugi je Jožek (moj imejak) Župan, šteri je župni vikar vu čakoskomo fratarskomo kloštro. Čim bodo to zazvedili naši sosedi z Hrvaške mam nam bodo jalni. Nek se i oni malo grizejo kak se i mi grizemo kaj oni imajo vekše plače, a mi vejč delamo. Pak zato nam i vse tak ide od roke kaj imamo dva Župane!

Vsi smo bili zadovoljni z šestim mestom naših rokometašov na Sveckomo prvenstvo tak dugo dok smo si ne mogli pomoči, a čim so dimo došli i prespali si dve-tri noči, čim smo došli k sebi mam smo pokazali Slaveko pesnico pod oko i poslali ga v ropotarnico povjesti. Mi Hrvati, svecki prvaki i olimpiski pobjedniki, mi bodemo zadovoljni z šestim mestom. Morete si misliti? Nebrem veruvati kak si je Slavek gruntal da bode preživel i ovo sramoto? Pak kaj on ne pozna Zokija Gobca? Zoki je nigdar ne nikaj kriv makar vse on zakuha, a drugi unda to morajo pojesti i zato je i Slavek odišek po riti k meši. Mi imamo tak dobre igrače, nejbolše na sveto, ak ne i još bolše i na krajo smo jedva šesti. Nekaj tu ne štima, a kak nebremo vse igrače spremeniti leži je trenera v rit vritnuti. Slaveka je Zoki poslal nazaj na rokometni faks jerbo je nešterne stranice v knigi z taktikom preskočil, pak se to mora još navčiti. On je mladi, pak vse ftegne. Prefletno je došel za trenera reprezentacije, pak je zahuzal. Mi smo ga poslali v Katar po kolajno, a ne kaj se vrnul z praznom rokom.

 Naša Županiska bolnica je dobila novoga gazdu, očem reči, sanaciskoga upravitela, a to je negdašji pomočnik ministra Marasa i gazda v poduzečo Linea cod, Štef Koraj. On je dobil mandat od Vlade kaj proba ozdraviti našo bolnico. Predi jega je tu reda počel delati doktor Miro Horvat, ali se je on vrnul betežnikima, a ve bode Štef zel v roke toga vročega i betežnoga kalampera i probal bo ga v red dotirati. Neje to lefki posel i zato očem Štefo poželeti srečo vu tem poslo, a ak bode tak unda bode naša bolnica prva v Lepoj našoj štera je v red dotirana. Unda se bode župan mogel pak pofaliti kak smo mi i tu prvi. To je teški posel, z jedne strane, a z druge strane je lepi jerbo je posla prekpreveč, betežniki nigdar ne sfalijo.

Naši ljudi šteri so čuda dužni, očem reči, prek preveč, ve jim mi to bodemo šenkali. Ve pak to pe prek naše grbače, prek našega hrpta. Ve se je pak zazvedilo da on šteri furt vse plača, je ne poštejak nek bedak i to jako, jako veliki, kaj nam rekel kak hamril. Nebrem reči, jega prinas ljudi, kak seljakov tak i težakov, šteri nebrejo nikak poplatiti vse čeke i dojti na zeleno kito jerbo jim je plača prekratka, ali jega i onih šteri se puščajo: prvo namirijo sebe, a čeki čakajo na red. Bil sam z sosedom pre jegovomo pajdašo z ribičije. Jafkali so na te čeke, kleli so opčino, načelnico, županijo, plina, strujo, državo, ministarstvo, Zokija, Pusičko, ali za Ivija so ne nikaj rekli. No, moram vam reči da jif je štriri pre hiži i vsi pušijo, a za bagoš nesmejo penezi sfaliti. Isto tak, kuliko sam videl z prostim okom, imajo i 6 (z slovaj: šest) mobitelov i dva aute. Najbrž tu neka ne štima: nejpredi platijo mobitele, kupijo benzina i bagoša, jesti morajo i unda je nekak čistam normalno da sfali za čeke. A mi poštejaki (čiataj: bedaki) nejpredi platimo čeke, več smo zdavnja svoje popušili i unda ak kaj ostane za jesti dobro, a ako ne unda iščemo fraj kontejnera. A pijača? Pijemo sam dok nešči donese pijačo ili pak zove rundo. Kaj ne znate da je još navek kriza?

 Rekel sam, jega tu onih šterima tre pomoči, šteri nebrejo, šteri pravzaprav nemajo, ali i tu tre naprajti reda kaj ne bo zišlo kak poduzeča v predstečajnoj nagodbi gde se nejveč pomoglo nejfletnešima, nejspretnešima i Liničovim pajdašima, a ne onima šterima je nejbole trelo. Zmislite se sam kuliko let so se naši Brazilci vozili z beemvejima i mečkama po socijalno pomoč? Preveč drugo nam je trelo kaj smo tu reda naprajli, pak bi prosil kaj bi se i med čekima red napravil, a ne kaj bode, na vse zadje zišlo, da bodo nejveč penez meli oni šteri nigdi i nikaj ne delajo. Štel bi sam reči kaj ne bodemo pomagali "siroto" na svojo sramoto, a posle bo se tua ista "sirota" z nas norca delala.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Naša%20županija%20je%20posebna,%20imamo%20i%20dva%20župane!

i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1013i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1013i)   
Aktuelni broj i rajneši su (i) sim:
http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine (http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine)
       
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * 

Neki to vole vruće- Dva gemišta (Krapina 2012) Nove popevke HQ, 03:23

Neki to vole vruće- Dva gemišta (Krapina 2012) Nove popevke HQ (http://www.youtube.com/watch?v=NAFtIzK7Wu4#)
Naslov: Odg: Žene se pratiju i o semu premišljaju / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 24, 2015, 08:04:08 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3659, 17.02. 2015.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Žene se pratiju i o semu premišljaju

– I zamieraju ji kaj je rekla da bu vdirala po stolu, da tuo ženski nie primerene.
- I smijeju ji se zate kaj zna kravu podojiti i voziti traktora, da je prava seljača i da ji zate ne spada da bu predsednica. Ali Buog ne mari kaj pes laje.
- Ja ji to ne zameram. Moja mama pak je, gda je to čula, zakričala: Tri put hura za Kolindu!  Da je seljača govoriju oni šteri su svoje plemstve stekli 1945. i pokle? Naj mi smeha ne delaju – dodala je druga.



Bile je gerde vrieme i snieg je curel pa sem se v zadnje vrieme deržala hiže. Nisem odišla ni f kazališče, maker je bila premijera predstave štera me zbilja zanima. Ali za te još bu časa. Ali kak god da je gerde vrieme, f štacun se muora iti. A onda sem se na ceste namierila na jene ženske društve štere je pretresale sagdiešnja dogajanja.Tri ženskice štere su me podsetile na pesmicu „Tri nonice“ štere su se bile „na putu zestale pa su klopotale.“ Ali tuo su, kak sem berze vidla nie bile obične tračljifke, neg čist informierane ženice. Taman su bile zrekle svuoj sud o odluki haškega suda i muaram vam reči da je čist drukčeši od haškega. Onda su prešle na K.G.K. od štere su očekivale male jakšu reakciju na tu presudu, ali su ju mam opravdale da nema časa jer pripravlja inauguraciju. I drugač su z nju solidarne po ženske certe jer da je ženska zbilja feš kak nijena druga političarka i da je gerde kaj neki jalnuši i nekulturnjaki za nju pišeju.
- Pa kaj pišeju? – pitam kakti naivne.
- Najte reči da ne znate. Pak valjda čitate novine! Morti i interneta. Tam komentare čitaju i moja deca i i onda se smijeju bedastočami štere se tam moreju najti.
– Zbilja ne znam.
– Meni je najbolj neukusne one o nogami. Pak ni ona misica da bi ji noge trebale s centimetrem meriti. Važne je kakva ji je glava i kaj ji je vu nje.
 – I zamieraju ji kaj je rekla da bu vdirala po stolu, da tuo ženski nie primerene.
- I smijeju ji se zate kaj zna kravu podojiti i voziti traktora, da je prava seljača i da ji zate ne spada da bu predsednica. Ali Buog ne mari kaj pes laje.
- Ja ji to ne zameram. Moja mama pak je, gda je to čula, zakričala: Tri put hura za Kolindu!  Da je seljača govoriju oni šteri su svoje plemstve stekli 1945. i pokle? Naj mi smeha ne delaju – dodala je druga.
Pokle pak je nekak na red došla i varaždinska situacija; svađe med političari, proračun, bankrot, zmešarije oko smetja, pitanja Čehokovega suđenja i krivnje i kie bu koga i tak dalje.
Bormeš su me začudile kak pune o semu znaju, kak se pratiju i kak o semu premišljaju.
- Da je meni male dati vlast! Ja bi se tuo razjurila! – zdehnula je jena..
- Ali prie par dnevi je Premijer, tu prinas, znuovič agitieral za sebe i svoje. I rekel je da su oni svetle, a oni drugi tmica.
- Je, on bu same rekel: Nek bu svetle! I mam bu svetle.
- Morti se njemu i je pod kraj ipak rasvietlile. Pak si nam nudiju svetle! Same, kie bu za te platil struju? A mogle bi se od nekojega svetla i oslepiti. Kaj još niesme dost čoravi?


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/zene-se-pratiju-i-o-semu-premisljaju.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/zene-se-pratiju-i-o-semu-premisljaju.html)
i(l) str. 37 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3659.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3659.pdf) 
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1) 

Citat:
DRAGO GERVAIS: TRI NONICE
ZVODE VUČENIKI OŠ BAKAR
PRIREDILA : VENA ŠTRASER, prof

TRI NONICE, 06:11
https://www.youtube.com/watch?v=394403QMFkk (https://www.youtube.com/watch?v=394403QMFkk)

zagreb, zagreb, selo kraj VARAŽDINA
Pot Vec tri dana, 01:58

Pot Vec tri dana (http://www.youtube.com/watch?v=uvcq6Z-wl0U#)
Naslov: Odg: Kolinda, Ivo, maškori, prijateli, korizma / HR.KAJ.NĚ? -Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 26, 2015, 08:05:26 poslijepodne
Međimurske novine, br. 1014, 20.02.2015.
e-vundano 23.02.2015.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Kolinda, Ivo, maškori, prijateli, korizma

Morem vam reči da mi je jako lepo kaj žena vupa vudriti po stolo, a Ivo je to niti jempot ne napravil za pet let. Kak je teca Franca rekla to je kučni odgoj. Ne bi se štel mešati, ali ne znam gde je jeni mož dok ona doma tuče po stolo, je li ga nega doma ili pak je pod stolom? No, nek si to oni med sobom rešijo, važno da se zna što pre hiži nosi hlače i što je gazda. Ne sam pre hiži, nek i na Pantovčako!



Ovo leto je tak zišlo, na samo fašinsko nedelo je Kolinda Grabar Kitarović prisegnula, pred Božekom i ljudima, da bode precednica vsih ljudi, ženi i dece, šteri živijo v Lepoj našoj, a isto tak i vsim Hrvaticama i Hrvatima, šteri se poteplejo po belomo sveto, v ovih pet let šteri so pred nami. Morem vam reči da je precednica bila jako šik, jako je lejpo prepovedala tak da smo se več v nedelo mogli žnjom štimati i bilo nam je lepo i toplo pre srco kaj smo znali da smo ne glase potepli. Jako je bil vesel i jeni mož Jakob, ali kuliko se ja razmem v politiko on ne bode ve precednik ak mo je žena precednica, on bode i dale ostal precedničin mož. Najbrž čovek zna zakaj je bil vesel? Malo je ljudi v Lepoj našoj šterima je žena precednica. Kak bilo da bilo i naš Božek je dal svojega priloga inauguraciji precednice Kolinde, bilo je jako lepo i toplo vreme, brzčas je i on bil zadovolen kaj se je rešil nezerenuša Ivija.
          Dva dni posle je bil Fašnik, zadji den fašničkog ponorevanja i maškorov. A Fašnik je bil i zadji Ivijov den na Pantovčako. Vsi znamo da je Fašnik den za hurmastoče i te den vsaki more biti ono kaj oče tak da bode Ivo najbrž još precednik. Brzčas je i Ivo bil zadovolen dok je gledal kak so Fašnika obesili i skurili jerbo je kriv za vse nevole Lejpe naše, a isto tak je kriv i za to kaj je Ivo zgubil izbore. Još Ivo nebre dojti k sebi kak je on šteri je bil nejlepši precednik, pravi gospon makar malo apšisani, lejpo je govoril, dopadal se ženaj, a i one so jega štimale, žnjimi je pil kavice. Bil je nejbolši i nejpopularneši političar v Lepoj našoj, a zgubil je izbore od Karamarkija šteri je nejhujši političar i nišči ga nema rad. Mortik je ipak to kaj je gospa Kolinda lepša od Ivija, lepše zgledi, a i mlajša je, prevagnulo pre našemo biračkomo telo. Morem vam reči da se i ja štimam z Kolindom, lepa je, lepo zgledi i zna kaj oče, a isto tak zna kaj mi od je očekuvlemo. Morem vam reči da mi je jako lepo kaj žena vupa vudriti po stolo, a Ivo je to niti jempot ne napravil za pet let. Kak je teca Franca rekla to je kučni odgoj. Ne bi se štel mešati, ali ne znam gde je jeni mož dok ona doma tuče po stolo, je li ga nega doma ili pak je pod stolom? No, nek si to oni med sobom rešijo, važno da se zna što pre hiži nosi hlače i što je gazda. Ne sam pre hiži, nek i na Pantovčako!
          Vsi so bili veseli v nedelo, vsi so pleskali Kolindi, vsi so popevali da je trelo sam je jena gospa ne bila zadovola, očem reči, bila je nekša srdita i bez vole. I vi ste to primetili? Neste? A kak unda znate da je to bila Besna Pusič?

Mam čim smo dobili novo precednico zravnali smo se v Čakovec maškore glet. Kuliko sam mel za čuti, gradonačelnik Štef Kovačov je na jedvite jade predal grackoga ključa maškorima, a unda ga je zmiril jegov pročelnik Barič, šteri mo je stiha pošepetnul da je napravil i jenoga rezervnoga ključa tak da je vse pod kontrolom. Denes so teška vremena i maškorima ne muoči veruvati jerbo što zna što je vse bil pod maskaj i kaj si maškori gruntajo dok jif nišči ne pozna?
          Morem vam reči da mi je bilo jako čudno kaj je v Čakovco na maškorima ne bil niti jeden političar, niti domaći, niti stranjski. Još se je nigdar ne pripetilo kaj ne bi med maškorima svoje prectavnike meli precednik, premijer ili pak ministri. A niti Kolinda je ne došla. Nega bilo niti Liniča, Bandiča, a isto tak mi je ne jasno kak to delajo čakoski turistički težaki da so ne uspeli dopelati bar jedno grupo maškorov z Remetinca. Morem vam reči da je bil jedino Ivo Sanaderov, došel je sam i ne bi ga niti prepoznal, ali ga je pajdaš prepoznal po brojo 10 milijonov. Vsi znamo da so reštanti sam broji v rešto, ali nikak se ne uspel zazvediti kaj je iskal v Čakovco? Mortik ima tu nekše dužnike, plača v rešto je ne vsaki mesec, a stroški so veliki, a i Ivo je navčeni na živleje na velikoj nogi.

Nikak se mi Međimorci nebremo otrči od toga da smo Mala Švicarska. A i nečemo jerbo se z tem štimamo. Kak bilo da bilo, Švicarci priznajo da mi Međimorci imamo velikoga juša i v pravoj velikoj Švicarskoj, jer tam naši ljudi delajo več skorom sto let, pak je unda čistam nekak normalno da so nekšega vraga i tam naprajli. Vsi znamo da so nejpredi naši ljudi tam delali, tam peneze služili, a doma trošili. Kak je vreme išlo tak so čude vejč cajta tam bili i vse meje i meje doma, pak so unda morali i tam nekaj zazidati. Znate vi dobro, da smo mi Međimorci ne zdravi ak nekaj ne zidamo vseposot kud idemo. Nebrem se nikak složiti da Švicarci imajo čuda vekše plače od nas Međimorcov, ne oni sam ono kaj zaslužijo spametneše respoređuvlejo i duže jim traje. I još jedna sitnica koja jim tu pomaže: Švicarci imajo 4500 i naši težaki imajo 4500, sam kaj oni imajo v frankima, a mi v kunama. Neje nam lefko to priznati, ali mi smo na leta jačali franka, a norca smo se delali z naše kune, a ve smo se mi zaškolali i ve bodemo mi jačali našo kuno i sam je pitanje dneva gda bode naša kuna dostigla jivoga franka. Naša kuna je mlada, lepa i v kondiciji, tak da stari franak to bitko najbrž ne bode zdržal. Jedva čakam dneva da bodo Švicarci za svoj stari franak dobili jedno lepo i mlado kuno!

Čakovec, Čakovčanke i Čakovčanci so pak dobili jednoga grada prijatela i to Blagoevgrada v Bugarskoj. Nesam znal da je Bugarsak naša obečana zemla i nebrem nikak zazvediti zakaj se mi ve moramo z Bugarima i Bugarkaj pariti. Nekaj sem mel za čuti, od naših grackih ocov, šteri so išli v posjeto novomo prijatelo, kak je to red i kak to stare međimorske šege nalažejo, da so Bugarke čuda lepše od Bugarov, a i grad je lepi, skorom kak Čakovec tak da ti naši dva gradi bodo lepi par. Nešterni pripovedajo da se je Čakovec i Međimorje z tem odužilo Bugarima šteri so bili v sastavo Črlene armije, a ona je v aprilo 1945. leta oslobodila Međimorje od mađarskih okupatorov. Mi Međimorci dugo i dobro pamtimo i očemo vse ono kaj smo dužni vrnuti. I vse nam to dobro ide jedino ono kaj smo dužni vu frankima tu nam malo škriple. Blagoevgrad kak Blagovgrad, Bugarke kak Bugarke, ali nebrem nikak razmeti zakaj se nečemo dale pariti z Sigetvarom, mi smo jiv grad prijatel, a oni naš ne? Isto tak smo zahuzali vse ono kaj je bilo lepo i dobro i kaj smo meli z Šrambergom v Dojčlando. A ne znam zakaj? Nekak si gruntam, pak se čuda vejč vsega moremo nafčiti od Švabi nek od Bugarki? No, tu sam se malo zaletel, Bugarke imajo čudas lepše cvetje nek Švabice, a vsi znamo da je naš Čakovec grad cvetja.

Korizma je stopram počela, stopram smo na poceko, a več so naši političari počeli postiti, očem reči, odrekli so se nečega kaj jim je do ve bilo dobro. Tak se je, napriliko, čakoski gradonačelnik v Grackomo vječo odrekel "seljakov" i na višeše štenge je del laburiste i "nezavisnoga" Kočilo. Vsaki dela onak kak mo paše. Jako sam najgerek kaj se bode pripetilo ak vsi z opozicije prejdejo na drugo strano, pak unda bode i v Čakovco opozicija na vlasti kak je bila v Međimorskoj županiji pred 15-16 let.

Isto tak so se laburisti, i to predi nek je korizma pravzaprav počela, odrekli svojega mesta v opoziciji, spraznili so ga i odišli v pozicijo, očem reči, na vlast. Imajo oni praf, pak so se oni ne hapili baviti z politikom kaj bodo furt negdi na repo događaja. Na vreme so genuli, dok je još bilo mesta, jerbo nega niti na poziciji mesta za vse, nek sam za zebrane i one šteri prvi dojdejo!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo%C5%BEek%20radnik/1/Kolinda,%20Ivo,%20ma%C5%A1kori,%20prijateli,%20korizma (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo%C5%BEek%20radnik/1/Kolinda,%20Ivo,%20ma%C5%A1kori,%20prijateli,%20korizma)
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1014i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1014i)   
Aktuelni broj i rajneši su (i) sim:
http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine (http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine) 
       
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Glazbeni ansambl Tresnjevka - Turopoljski svati, 03:19

Glazbeni ansambl Tresnjevka - Turopoljski svati (http://www.youtube.com/watch?v=XdJTDz9Mj4o#)
Naslov: Odg: Krava kak vutelovljenje sud-bine / HR.KAJ.NĚ?-Lépa naša kajkavska/ tisKAJne
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 04, 2015, 10:04:44 poslijepodne
Prvo kravica, pa štalica
Tragi-k(o)mična svetla po(z)ornice: kmična Kraveska i svetla Po(dv)ornice
Krava i sud-bine

* * * * *

Varaždinske vesti, br. 3648, 02.12. 2014.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Krava kak vutelovljenje sudbine

Radi Pisave Iva ženi Rožu,a ona ju dobi da bi spraznila hižu za bratevu ženu. Iva hoče biti svega tiela gospodar, a Roža ostvariti puninu svega življenja čez materinstve i ljubav.
Kie je od njih vekša žrtva?



Naše Kazališče spunjava svoje obečanje da bu se brinule za kajkafski repertoar. Pokle „Bogega Ivača, znova“, predstave „iskonskog humora i poezije prostote“, za šteru se more reči da nema ni Varaždinca ni dotepenca šteri ga nie pogledal, bila je „Breza“ B. Radakovića po motivi Slavka Kolara, a ovih dnevov i „Svoga tela gospodara“ v režije G.Para, takaj po Kolarovi motivi.

Pune je tega več rečene o temi predstavami. I mene nekaj natentava da o njimi premišljam, ali naglašavam da si ne vmišljam da sem nekšni kritičar f kazališnem području. Same iznašam osobni dojam. Na ovie zapis me napelava usporedba zmed predstav na Kolarove teme. Nemre se reči da „Breza“ nie bila dobra, ali mi je ostavila, nekšni osečaj neispunjenesti. Išla sem ju pogledati i drugi put. Onie pervi opčutek mi je ostal. Glumcem nemam kaj prigovoriti. Nekaj mi je ipak podsvesne smietale. Onda je došel „Svoga tela gospodar“. Prie tega sem vidla jenu predstavu i film. Temu i radnju pak zna več saki srednjoškolec. Ni tu v glume nie problem. Ne bi vupala govoriti o nijansami. Zgledi da je se štimale, kaj je več put rečene.

Pa gde je onda kvaka? V režije, v tretmanu teme? Je, tue je germ vukem leži zajec. Vidi mi se da je v „Brezi“ bilo preveč „odsustva empatije“ med likovima, a prenaglašena seljačka zaostalost, trdekornest i primitivizam; kakti ti seljaki su bedasti i zabiti. I ova predstava je realistična, a Kolar ostal prepoznatljiv kak i njegev „smijeh kroz suze“, ali se odnosi nekak drukčeše razlažu. Vidi se glibueke čovekoljubive razumevanje za životnu buorbu v siromaštvu i onda gda je smiešna. Niesu Ivini roditelji bezosečajni sebičnjaki, a Iva bedak zate kaj prihvača ženidbu s pucom šteru nemre ni pogledati. Tomu se protivi „cijelo njegovo biće“. Na te ga sili nagon preživljavanja, a tuo znači imeti kravu, vriedne blašče. Krava je vutelovljenje njieve sudbine. Radi Pisave Iva ženi Rožu,a ona ju dobi da bi spraznila hižu za bratevu ženu. Iva hoče biti svega tiela gospodar, a Roža ostvariti puninu svega življenja čez materinstve i ljubav.

S tega onda proistieče jaki dramski sukob. Gda Roža doživi same uvrede i nasilje, ta mučeča i trpeča osoba svuoj krik pobune skažuje kak vrhunec življenske patnje. Kie je od njih vekša žrtva? Iva ipak podsvesne oseti da v sredine štera ga tak pritišče nemre ostati svega tiela gospodar. Slomil ga je Rožin izbor smrti meste poniženega življenja. Tu se onda dogodi čas razumevanja za veličinu ljudskega bola. Iva spije copriju. I tuo nie bile smiešne. Ja sem pustila suzu.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/krava-kak-vutelovljenje-sudbine.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/krava-kak-vutelovljenje-sudbine.html)
i(l) str. 27.  sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3648.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3648.pdf) 
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1) 

* * * * *

Zadruga: Krava mi je v detelju vušla, 03:14

Zadruga: Krava mi je v detelju vušla (http://www.youtube.com/watch?v=7Fk1tjPn_sc#)
Naslov: Odg: Fala ti, Božek za joči sokolove / HR.KAJ.NĚ?- Lépa naša kajkavska/ tisKAJne
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 07, 2015, 09:52:32 poslijepodne
Međimurske novine, br. 1015, 27.02.2015.
e-vundano 02.03.2015.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Fala ti, Božek za joči sokolove

          Fala ti, Božek kaj sam mogel videti Ivija
          kak odhaja z Pantovčaka i Kolindo, štera mo je mahala,
          fala ti, Božek kaj videl sam te osmeh šteri ostaja
          i regionalisto, šteri odhaja



Mi Međimorci se još navek spominamo za novo lepo precednico i jeno inauguracijo i to vse zbogradi naše stare međimorske pesme "Dej mi, Božek, joči sokolove.", štero je na Markijovomo Trgo popevala Renata Sabljak, jerbo ak ga nas več ne v svetešji pesmi, očem reči, himni Lejpe naše unda smo srečni kak črveki kaj je precednica mislila na nas dok je dohajala na Pantovčak makar smo mi jako slabo ili skorom nikak ne mislili na jo dok smo hodali glase davat. A kaj se more, mi smo, kak biračko telo, zahuzali kaj se Kolinda dotikavle, a ona još navek računa na nas. Kak je to lepo da znamo da nešči misli na nas makar smo mi to ne zaslužili. To vam je tak kak i moja soseda Barika, furt se mota po moji glavi, furt si gruntam o joj, a ona niti da hiti oko na mene, a kamoli da si ga počine na mojemo telo, nek ide polek mene kak polek turskoga groblja. No, pustimo sosedo Bariko nek ona ostane tam de je je, a mi pak se bodemo vrnuli našoj staroj međimorskoj pesmi malo predelanoj za ovo priliko:

          Fala ti, Božek nejpredi za naše malo Međimorje,
           fala ti, Božek za Lejpo našo,
           fala ti, Božek za joči sokolove,
           fala ti, Božek kaj sam mogel videti Ivija
           kak odhaja z Pantovčaka i Kolindo, štera mo je mahala,
           fala ti, Božek kaj videl sam te osmeh šteri ostaja
           i regionalisto, šteri odhaja,
           fala ti, Božek za joči sokolove.


 Nekak je čudno završilo minulo leto prinas v Međimorjo, očem reči, v Strahoninco. Tam je več v decembro započela korizma. Najme kaj, tam so se esdepeovci odrekli "seljakov" v Adventu, to je vreme darivanja, a strahoninski opčinski večniki so svojega načelnika nagradili z nogom v rit. Ve so na redo Strahoninčari kaj početkom marcijuša, na pol korizme, rečejo je li se slažejo z esdepeovcima ili pak bodo haesesovco Franceko produžili mandat. Jako sam najgarek kaj se bode itak pripetilo ak bodo Strahoninčari svoje glase dali Sanji, a Strahoninčarke Franceko? Unda bode prinudni upravitelj, gospon Posavec, tam duže na kvarteljo!

 Nebodete veruvali, ali nešči je v čakosko gracko kaso uplatil 3 milijone kuni i razveselil grackoga načelnika Štefa. Morete si misliti kak se je zavinula polica v grackoj kasi, štera je navčena kaj tulikši penezi najempot dojdejo v kaso. Mam je gracki hižni mešter (čitaj: ezermešter) moral mejati polico. Dugo se je skrivalo što je bil te Ded Mraz. Niti gracka financ ministrica Lidija je ne uspela zazvediti što je to itak sranil svoje peneze v gracko kaso. No, na vse zadje se je, ipak, zazvedilo da so te penezi došli z Bugarske kak bi se stoprocentno zacementerala pajdašija našega Čakovca, grada cvetja i dece i jivoga Blagoevgrada, grada cvetje i študentov. Nekak smo se fest dopali Bugarima i Bugarkaj, a vidli so sam naše gracke oce, očem reči, tri kralje, kaj so se tak razbečarili. Kaj reči, dobro smo se prodali!

 Priločanci nikak da dojdejo na zeleno kito z našom Vladom i jivim šefom Zokijom. Što jim je kriv kaj so tak visoko odleteli, očem reči, čuda više nek vsi drugi v Lepoj Našoj, pak imajo premalo težaki na burzi dela i ve nebrejo dobiti tuliko težaki za javne posle kuliko nucajo. Kaj so pozabili da on čavel šteri strči preveč visoko navek dobi po gopco, pak so tak ve i oni zišli. Nebrejo nikak računati kaj bodo oni i dale v državnoj cukor-piksi jerbo je te preločki čavel hadezejov, a hamer šteri tuče esdepeov. Ovak so Priločanci preveč visoko, a ve bi šteli kaj bi jif država i dale pomagala kaj bodo još više leteli. Dobro so si ovi v državi pregruntali jerbo ak bi Priločanci preveč visoko odleteli što bo jim do nosa dosegel?

Hrvaški sabornik, Srbijanec ne svojom krivnjom, Milorad Mile Pupavac, je donesel v Sabor selotejpa onoga dneva dok je Branimir Glavaš, šteromo je hrvaški Ustavni sod poništil presudo i robijo od deset let za ratne zločine, došel z Mostara pogledati sabornico v Zagrebo i kaj se malo pospomina z negdašjim pajdašima sabornikima. Mile je štel vsima reči kak je Glavaš optoženi i kriv za "Slučaj salotejp" i lejpo nas je vse podučil kak se selotejp dela kaj bi koristil čoveko, a nešterni ga (mislil je tu na Branimira) nucajo za čistam nekaj drugo. Ali je Mile pozabil da i deca dohajajo na of svet stvorjeni na sliko i priloko Božekovo i to zato kaj bodo delali dobra dela i kaj bodo služili Božeko i ljudima i neje važno na šteroj so strani Dunava rođeni. A nešterni, isto tak, posle skrenejo pak ratujejo protiv svojih sosedov, kaj bi rekli delajo čistam nekaj drugo nek ono za kaj jif je dragi Božek poslal na of svet. E moj, Mile, neje vse onak kak ti to misliš, dosta toga ste ti i tvoja bratja zakuhali kaj se nebre sam tak pozabiti.

 Vse kaj mi obični smrtniki ne znamo zna Guglin i Internet. Tam vse moremo najti, prečitati i zazvediti. Nebrem nikak razmeti kaj bode z naše dece da oni zazvedijo kaj zabadav hodajo v školo ili pak na faks. Kaj bodo hodali ak vse kaj nucajo morejo najti na Guglino. Prvi so se počeli protiv Guglina buniti doktori. Oni so cirka okoli deset let hodali po fakultetima, bolnicaj i specijalizacijama, a ve jim dohajajo betežniki šteri vse znajo. I kak ne bode doktoro žal kaj je tulikšega cajta zgubil, a zabadaf. A i mi ljudi smo čudno raslinje, nekaj malo prečitamo na Guglino i mislimo da vse znamo. Pak je čovek ne auto jerbo ak je auto gumija prazna tre jo zakrpati i napumpati, ak auto nejde mortik nema benzina i kaj ne bodem dale nabrajal, a mi ljudi imamo svoje falige, očem reči, vsaki od nas ima nekaj čistam svojega i to je ne isto kaj i sosed ima. Verjem da ste dostipot čuli kak si sosedi i rodbina posojavlejo prahe, sirupe i druga vračstva sam kaj ne bodo morali hodati stisko delat pre doktoro, a beteg nikak da mine. Da je to vredo unda ne bi morali školati doktore nek bi još dendenes coprnice bile glavne v seli. Dragi Međimorci, preštimane Međimorke, pustite Guglina nek on dela svojega posla, a ak vas beteg muoči ravno k doktoro on brzčas nejbole zna kaj vam treba. Kaj ne bodete zišli kak je zišla moja tretja soseda Mica. Ona si je posojavala prahe jerbo so jo križi boleli. Potrošila je prahe od vsih sosedov, i od moje tece France, ali je nika ne pomoglo. Na vse zadje je ipak morala iti k doktoro. I ve ste najgerek kaj je bilo? Kaj? Bila je pucka, za tri mesece. Fajna, zdrava, skorom štiri i pol kile. Fest puca, tak bole fest kak nas krčmar z vulice. A, vidite, Guglin je o tomo pojma ne mel jerbo je Micika opče ne hodala v krčmo.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Fala%20ti,%20Božek%20za%20joči%20sokolove
i(l) str. 64. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1015i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1015i)   
Aktuelni broj i rajneši su (i) sim:
http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine (http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine) 

Citat:
Kolindu Grabar-Kitarović na inauguracije čuva i Zrinska garda:
http://www.mnovine.hr/vijesti/hrvatska/aktualno/kolindu-grabar-kitarovic-na-inauguraciji-cuva-i-zrinska-garda (http://www.mnovine.hr/vijesti/hrvatska/aktualno/kolindu-grabar-kitarovic-na-inauguraciji-cuva-i-zrinska-garda)
Citat:
fala Božek za Međimurje.mpg, 07:13
       Recital-Marijan Belčić
       Glazba-"šest let je minulo" Gusti Draksar
       montaža - Mario Brezovec
https://www.youtube.com/watch?v=DqAo1noxuDY (https://www.youtube.com/watch?v=DqAo1noxuDY)

Renata Sabljak - Dej mi Bože (inauguracija predsjednice RH), 02:03

Renata Sabljak - Dej mi Bože (inauguracija predsjednice RH) (http://www.youtube.com/watch?v=yvlbG1vYrU8#ws)
Naslov: Odg: Tiho pojte s(pl)ićani slavuji / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / tisKAJne
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 13, 2015, 09:53:52 poslijepodne
Predvuzmeni predbožični (č)lane.k (lajnski sneg)

Varaždinske vesti, br. 3650, 16.12. 2014.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

„Moj sokole, širi svoja krila“, ili „Tiho pojte sićani slavuji“?

Onda je nuovi zapopieval pesmu „Moj sokole, širi svoja krila...“ Zezvala je svađu i prekinula zbilja zanimljivu političku raspravu zate kaj je jenega diskutanta raščemeril(a). „ Kaj hočeš? Dam ti ja tvojega sokola! Nacionalist jen bedasti!“
 – Popieval bum kaj hočem! Kaj se špinčiš? Misliš da ti je tuo još Juga? Partijaš pijani.“
Zvršile je s tiem da je nieki pozval policiju. I gda se začula policijska sirena, si su si poseli i zapopievali: „Tiho pojte sićani slavuji...“



Bližiju se božični dnevi i vrieme je čestitanja Božiča i Nuevega leta. Negdar sme pisali čestitke, a denes se menj zate kaj čestitanje moreme obaviti telefonski, z e-mail ili SMS-porukom („jer nema ko nema MB“) pak več ne muorame svoje drobne peneze trošiti na čestitke i marke. Imame modernejšu tehnologiju „priopčavanja“ pak ja svoje dobre želje čitateljem morem poslati i priek novin. Da nebi kesnila, ovie put hočem to napraviti male ranejše. Kak je zapričela predsednička izborna kampanja, more se dogoditi, kak se dogodile f slučaju o šterem hočem pisati, da vas vaše različne svetonazorske i političke opredeljenje posvadi s prijatelji i rođaki pa nit buju oni vam kaj dobrega željeli nit vi njim. Pokle vam bu žal.

Jene privatne društve, skupljene s čist drugih razlogov neg je politika, liepe se zabavljale. Jele se i pile, kucale se s kupicama, popievale “Zato, bračo, pime ga, dok ne pukne zorja...“. Kaj je bil povod okupljanja, niesem mogla znati, ali je z rasprave bile jasne da su različite politički i svetonazorski opredeljeni i suprotstavljeni. Analize i argumentacije štere sem čula nemrete čuti ni na TV-u ni na radiju, a bormeš nemrete jih najti ni v novinami. Mislim pritem na njievu oštrinu, bistrinu i „jake“ rieči štere su se mogle čuti, a v javnim priopčilima jih z pristojnesti (kulike je pristojnesti još ostale) nemrete čuti.

Onda se društvu priključil je nuovi i zapopieval „Moj sokole, širi svoja krila...“ Pesmu sam več negde čula, ali ju ne znam pa ju nemrem citierati, a bile bi dobre. Zezvala je svađu i prekinula zbilja zanimljivu političku raspravu zate kaj je jenega diskutanta raščemeril. Kupicu, šteru je bil podigel da si pojača adrenalin, tie je spustil na stol i komaj se držeči na nogaj, zakričal: „Kaj hočeš? Kaj se ti miešaš? Dam ti ja tvojega sokola! Ak se ne vugneš, tak te ras...dim da se mam najdeš na vulice. Nacionalist jen bedasti!“

 – Kaj pak ti hočeš? Se tebi nekaj priviđa? Popieval bum kaj hočem! Ti bi se bil, a nemreš se deržati na nogami! Kaj se špinčiš? Misliš da ti je tuo još Juga? Partijaš pijani.“ Kaj je dalje bile, ne muoram objašnjavati. Zvršile je s tiem da je nieki pozval policiju. I gda se začula policijska sirena, si su si poseli i zapopievali: „Tiho pojte sićani slavuji...“ Zgodne, kaj nie? Je li treba još kaj reči?

Same tuo da siem želim srečne i blagoslovljene božične blagdane. I bogati stol. Naj vam se ide vu slast! Zberite si pametnu hrvatsku vlast štera nam siem bu na čast. I sikak gospodarski rast!


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/moj-sokole-siri-svoja-krila-ili-tiho-pojte-sicani-slavuji.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/moj-sokole-siri-svoja-krila-ili-tiho-pojte-sicani-slavuji.html)
i(l) str. 27
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3650.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3650.pdf)

* * * * * * * * * *

Dej mi Bogek joči sokolove
Lado Electro - Dej mi, 05:19

Lado Electro - Dej mi (http://www.youtube.com/watch?v=OPjWvH8UUeQ#)
Naslov: Odg: Gde ga jega dima / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 15, 2015, 12:06:29 poslijepodne
Gde ga je Dim(nik)a, jega i vatr(i)e / Patrie
Citat:
Pajdašija z Xmasičom
Božo Dimnik: Zaizres, posudil sem Mesiću peneze
http://www.vecernji.hr/hrvatska/bozo-dimnik-istina-je-posudio-sam-mesicu-novac-413604 (http://www.vecernji.hr/hrvatska/bozo-dimnik-istina-je-posudio-sam-mesicu-novac-413604)
Međimurske novine, br. 1016, 06.03.2015.
e-vundano 09.03.2015.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Gde ga jega dima

Finski soci so došli do toga da so menageri vu fabriki za ratne aute, dali milijonšesto jezer oeri mita (afera Patria) za posel prinas i pre sosedaj Janezaj. V Deželi je Janez v rešto, a prinas pod milim Bogom nebrejo nikoga najti što bi bil bil finskoga luka podihaval, a kamoli jel. Prinas vse poštejak do poštejaka.
Verjem da vsi znate ono našo staro pučko izreko: Gde ga jega dima, jega i vatre, posle kak so finski riti došle na finske šekrete, tua pučka izreka je isto tak odišla na predelavanje i ve glasi: Gde ga je Dimnika, jega i Patrie.



Vse se to pripetilo vu februaro, meseco šteri je poznati po tomo kaj se gonijo mačke, ali ovo leto je on bil čuda važneši i čuda toga se je v jemo pripetilo makar je trajal, kak i navek, sam dvajstiosem dni. Nejpredi je, na fašinsko nedelo, bila inauguracija novozebrane, mlade i lepe precednice Kolinde Grabar Kitarović, a v tork, na sam fašnik, skurili smo Fašnika, on je kriv, kak i vsako leto, za vse nevole štere muočijo nas v Lepoj našoj. Tak se zazvedilo da vsi mi zabadaf kunemo "kukurikače" jerbo je Fašnik kriv za vse naše nevole za štere znamo, a isto tak i za vse druge štere so još ne došle na svetlo dneva. Nekaj sam mel za čuti da je minister i potprecednik Vlade, Branko Grčić, kandideral kurenje Fašnika prema Eu fondovaj kak bi nam oni pomogli kaj se Fašnika za navek rešimo i kaj bi, posle šest let, i prinas sunce presvetilo po celoj Lepoj našoj, a ne sam na krajo tunela.

          Mam čim je fašnik minul, čim je Ivo zišel vum z Pantovčaka i pustil nutri novo precednico Kolindo, maske so pale. Ali ne prinas nek vu Finskoj. Najme kaj, finski soci so došli do toga da so menageri vu fabriki za ratne aute, dali milijonšesto jezer oeri mita za posel prinas i pre sosedaj Janezaj. V Deželi je Janez v rešto jerbo so soci vidli da ima prste zmazane od fdinskoga pekmeza i poslali so ga v rešt. A prinas pod milim Bogom nebrejo nikoga najti što bi bil bil finskoga luka podihaval, a kamoli jel. Prinas vse poštejak do poštejaka, a naše institucije i dale delajo svojega posla. Najbrž bodo i prinas te vse riti, štere so omastile mostače od finskih oerov (afera Patria), došle na šekret.
          To se do ve još nigdar ne pripetilo na ovomo našemo sveto od kak ga je naš dragi Božek stvoril pak do denes, kaj so finske institucije zazvedile i dokazale da so jivi menageri tam zeli peneze i odnesli k nam i vu Deželo, a prinas se nikak nebre zazvediti komo so dali. Nas so vučili v školi da nekaj kaj postoji, nekaj čega ga je, nebre sam tak nestati, ali brzčas je tu prste mel nekši David Koperfild, šteri je na vse to hitil meglo i tak naše institucije, bar za ve, nikaj ne vidijo. Več ve so dnevi dukši, megle ga vse meje i meje, tak da se bode, nejduže črez mesec dni, moglo i prinas vse videti. Ak nebode došla nekša druga nevola.
          Verjem da vsi znate ono našo staro pučko izreko: Gde ga jega dima, jega i vatre, posle kak so finski riti došle na finske šekrete, tua pučka izreka je isto tak odišla na predelavanje i ve glasi: Gde ga je Dimnika, jega i Patrie.

 Naša nova precednica Kolinda si nebre zebrati gde bode delala svojega posla za šteri je zebrana, je li to bode na Pantovčako ili pak vu Visokoj vulici. Kuliko sam mel za čuti, esdepeovci bi jo nejrajši preselili pod šator.

 Ak mene pitate kaj se nek napravi z temaj bistaj na Pantovčako, tu vam se ja ne bi štel mešati jerbo se premalo razmem v kiparstvo, ali kak bilo da bilo nekšega reda tu tre naprajti. Ivijo je vsejeno bilo gde štera bista stoji, jerbo je on nezerenuš, ali nebre biti kaj so jena polek druge, Titijova bista i bista Lojzeka Stepinca. Oni so vse bili sam ne pajdaši.

 Meli smo priliko prečitati v ljubljanskom cajtungo Delo spominek z našim županom Matekom Posavcom. Ne sam kaj so se Janezi žnjim spominali nek so ga najavili kak zutrašnjega precednika Vlade Lejpe naše. A vsi znamo da Janezi nigdar nikoga zabadaf ne falijo: najbrž si je naš župan to zaslužil ili pak Janezi imajo nekaj na pameti jerbo oni znajo da mi ovo leto zbiramo nove sabornike, novoga premijera i nove ministre. Najbrž oni vlečejo na svajo jerbo so još dendenes nezna čiji je pravzapraf Piranski zaljev ili pak Savudrijska vala, a i Sveta Gera je još ne stoprocentno gruntovno prenešena na naše sosede makar jo oni hasnujejo od kak smo se rezišli z naše zajedničke negdašje države čije ime nesmem spomenuti brez velike sile. Ak znamo da Janezima nebremo veruvati niti dok dare nosijo unda je sigurno da imajo nekaj za bregom, a komo ve pušejo v jedra, očem reči, protiv koga zdiguvlejo praha, je li je to Zoki, Vesna ili pak Karamarko, to bodemo zazvedili nejduže do kraja ovoga leta. A kaj se našega župana dotikavle ,lepo je znati gda i mi Međimorci, bar jempot, imamo svojega konja za premijersko trko. Kak bilo da bilo, ipak je Dežela članica Evropske unije i ak bode nekaj zahuzala bodo jo ovi v Briselo na red pobrali.

Doktor, profesor, pje(s)nik i pisac, Zvonimir Bartolić, se je ipak vrnul vu svojo Dobravo otkod je tak zdavnja odišel. Kak god je školski odbor bil protiv, ipak so Općinari, čakoska Matica Hrvacka, Zrinska garda i družba "Braća hrvackoga zmaja" uspeli postajti spomen pločo v Doljnjoj Dobravi. Neje ploča postavljena na školi nego na stari hiži Zalan. I neje, kak ste vi mislili, postavljena na zido šteri je brjeni na vulico nek na onomo prema dvoro, tak kaj jo ne bi nešči videl, šteri sam tak, dojde v Dobravo. A profesor se je navek štimal z svojom Dobravom i kak član zmajske družbe si je zel ime: Zmaj Dobravski. No, profesor Bartolić je još dobro prešel jerbo je jegova ploča na zido hiže, a profesor, doktor, pisac i velečasni Rudi Hraščanec, šteri je na leta delal na tomo kaj bode Dobrovčanima čim bole, on ima svojo pločo v ganjko hiže Zalan. Nebrem razmeti zakaj se Dobrovčani sramijo svojih nejbolših ljudi?

 Serjenčari se, isto kak i ovi na Pantovčako, nebrejo dospomenuti je li bodo i dale meli vulico Jožeka Broza i je li se bode vrnula vu varoš bista Karla Mrazovića? Neje lefko tu biti spameten i neje lefko niti precedniko Grackoga veča Miljenkijo Cmrečako, a niti grackomo načelniko Draženo Srpako, jerbo je ne muoči vsima dati na praf. Kuliko vidimo niti ovi v Zagrebo, a oni so na Pantovčako pak čuda dale vidijo, ne znajo kaj je bil Tito, je li je bil ono kaj jeni velijo ili pak ono kaj velijo drugi, a niti jeni niti drugi nečejo veruvati da je bil ono kaj velijo tretji. No, verjem da se bodo Serjančari dospomenuli tak kaj bodo vsi zadovoljni i kaj se ne bode posle pripetilo da bodo, v glavnoj grackoj krčmi, jedni pili na levoj (Titijovoj), a drugi na desnoj (načelnikovoj) strani.

Ovo nedelo se bode posebno slavil Dan ženi v Strahoninco jerbo oni idejo na popravni ispit i znova zbirajo opčinare i opčinskoga načelnika ili načelnico. Ve se bode vidlo što v Strahoninco hlače nosi i je li so glavneši moški ili pak vse cugle vlasti pre strahoninskaj hižaj držijo žene. Najbrž bodo moški glasali za načelnico (kak se šika) a žene za načelnika (kak je red), a na krajo bodo o pobedniko odlučivali oni šteri bodo brojili listeke. Kak i navek i kak vseposod!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Gde%20ga%20jega%20dima
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1016i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1016i)     
Aktuelni broj i rajneši su (i) sim:
http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine (http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine)   

Citat:
Vladimir Mutak - Nejdeme dime - Zato braco, pijme ga, 05:29
https://www.youtube.com/watch?v=2xiT7hsNWTk (https://www.youtube.com/watch?v=2xiT7hsNWTk)

Xmasičovi (s)patrijarhalni problemi

(http://www.eurocinik.com/images/2015/02/Patria-mito.jpg)
Naslov: Odg: Dej mi Bože oči sokolove i Korizmu bogobojaznu / HR.KAJ.NĚ?-Lépa naša kaj.
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 15, 2015, 02:26:47 poslijepodne
eMedjimurje
17.02.2015.

SILENDO NEMO PECCAT
(Nigdo ne zgreši mučeč)

Piše: Stjepan (Štefič) Mesaričov

Dej mi Bože oči sokolove i Korizmu bogobojaznu

Saki Međimurec i Međimurka teri drže do sebe, do zavičajne kulture i etno baščine, špinčil se gda je na Kolin(d)auguracije Predsednice RH, Kolinde Grabar Kitarović, vrstna pevačica i glumica Renata Sabljak, otpopevala zvirnu međimursku popevku „Dej mi Bože“.
Ke nam je delati v Korizme, da bumo sebe i Bogu dragi, mileši i bolši?



       Saki Međimurec i Međimurka teri drže do sebe, do zavičajne kulture i etno baščine, špinčil se minule nedele, gda je na Kolin(d)auguracije Predsednice Republike Hrvatske, Kolinde Grabar Kitarović, vrstna pevačica i glumica Renata Sabljak, otpopevala zvirnu međimursku popevku „Dej mi Bože“.
       Špinčil sem se i ja, ke je v ov svečani i povesni dogodek vgrajena naša popevka, tem pre ke je zvedba bila brilantna. Priznam, rajše bi mi bilo da je ovu popevku na svečano i lepo nakinđene bine na Markovom placu, otpopeval naš domači sin Mirko Švenda Žiga, ali nesu navek se žele vuslišane nikomu.
       Ziher bi i prve hrvatske predsednice bilo rajše da je v Međimurju dobila više glasov na zajnem zebirajni. Ali ne. Ne Međimurcem i Međimurkam to zamerila, ke je vidlivo po zebirajnu ove međimurske popevke. Kolinde i Renate fala i saka čast.

       Od zutra, od Čiste srede ili Pepelnice do Velikog tjedna početkom jurjevščaka (travna) bumo v Korizme ili Četrdesetnice, cajtu priprave za najvekši kristjanski blagdan Vuzem.
       Skoro seposud  čujem čega se ludi buju strajali v Korizme. I to verniki i nezerenoši (neverniki). Najviše je se bu strajalo vina, pive i žganice, potem mesne vužitkov i slastic, juterne kave i koječesa drugega. Z druge strane čujem svega župnika, ali i druge velečasne i same cirkvene vrhovnike kak bit Korizme i ne v strajajnu, nego više v čijnejnu, delajnu. Bog niti kristjanska vera v Korizme od nikoga ne išče da ne pije, je, popeva i slično, maker pravzaprav v načelu nema nike protiv toga.
       Post i nemrs su dobrodošli i preporučlivi, no oni (LK: nemrs) su obvezni sakoga petka, a poglavito (LK: post i nemrs) na (LK: Pepelnicu i) Veliki petek i (LK: nemrs) na Badnjak. Daklem, ke nam je činiti (delati) v Korizme, da bumo sebe i Bogu dragi, mileši i bolši?
       Kristjani trebaju moliti za sebe i druge, trebaju biti bolši ludi i primer dobrega vernika. Si trebamo biti obzirneši prema drugem, bolši na poslu, v društvu na svakom mestu. Poslodavci trebaju biti obzirneši prema težakem, ne je zakidati v nihovem pravicam, težaki ne smeju zlorabiti „gazdu“ i ne zimati ke je negovo.
       Banke, javna dalkovidnica, te-operatori i javna poduzetja ne smeju korisnike sve vuslug zakidati za znose i kamate. Novinari trebaju pisati o lepšem stranam ludi, dogotkov i živlejna, a mejne težiti senzacijam. Biti bolši i pobožneši v Korizme, znači dočekati i imati bolši i radosneši Vuzem.
       A Vuzem vole vernici i nezerenoši (neverniki). Prvi z-bog gorestaloga Spasitela, a drugi z-bog šunkice. Kak i „Dej mi Bože“, jedni z-bog toga ke je međimurska pesma (i) lepa, a drugi ke je lepa.


Citat:
Znate razliku med postom i nemrsom?
http://www.zupa-sivsa.com/index.php/tematske-cjeline/92-znate-li-razliku-izmedu-posta-i-nemrsa (http://www.zupa-sivsa.com/index.php/tematske-cjeline/92-znate-li-razliku-izmedu-posta-i-nemrsa)

Žiga i Bandisti & Zlatko Vitez - Oči sokolove, 04:02

Žiga i Bandisti & Zlatko Vitez - Oči sokolove (http://www.youtube.com/watch?v=UdV0fKzfXTE#)
Naslov: Odg: Kakvo bu Jožefovo, takva bu i kuruza / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 19, 2015, 09:07:10 poslijepodne

Zagorski list
e-vundano 09.03.2009.

Iz bakine pučke bilježnice
Z mamičine pučke (japo)teke

Kakvo bu Jožefovo, takva bu i kuruza

Pune je Jožekov vu našemu Zagorju i male štera dekla nije vu životu pod obrvu gledela ili rada imijiela kakvoga Joška, Jožicu ili Pepeka. Ne veli se ni zabadava: Majka buožja Guorska, dej mi muža Joška. Naj je kuost i kuoža, same da je Joža.

Piše: Zoran Gregurek



Jedan od najvažnijih spomendana u ožujku je Josipovo, koje se slavi 19. u mjesecu, i koje se vrlo često spominje u pučkoj meteorologiji. Koja je simbolika “Jožefova“, ispričala nam je naša hraščinska baka Ivka.

– Kakve je vrijeme na Jožefove, takva bu i kuruza. Ake bu lijiepe, onda bu kuruza dobra: imijela bu duge i bogata klase. A če bu grde, dešč ili, ne daj bože snijieg, i kuruza bu nikakva, sami ficleki. I sa druga letina bu kak se šika eke bu na Jožefove vedre i jasne vrijieme – govorila je baka. Pitali smo baku i zašto je Josip toliko omiljen u narodu.

– Je, znaš kak ide ona pesma: Volim ja, vuolim ja, vuolim, vuolim Jožeka. Njega grljim, njega ljubim, njega budem kitila, a pokle i njegva budem mladenka. Pune je Jožekov vu našemu Zagorju i male štera dekla nije vu životu pod obrvu gledela ili rada imijiela kakvoga Joška, Jožicu ili Pepeka. Ne veli se ni zabadava: Majka buožja Guorska, dej mi muža Joška. Naj je kuost i kuoža, same da je Joža. I tak ti Jožeke mnuge babe rad imaju - smijala bi se baka. Starica je upozoravala kako nije dobro da u ožujku cvatu pojedine voćke.

– Ake vu trećemu mesecu, ali i vu aprilu, cvetu slive, onda te lete ne pekmusa ni dobre rakije. Jer, sliv bu male i večinom budu grižljave ili pišive - zaključila bi baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-kakvo-bu-jozefovo-takva-bu-i-kuruza (http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-kakvo-bu-jozefovo-takva-bu-i-kuruza)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Jožekem i Pepicam, srečen god!

Citat:
Mi Franc Jožef
(Habsburgi)
http://www.forumgorica.com/povijest/mi-franc-jozef/ (http://www.forumgorica.com/povijest/mi-franc-jozef/)
Citat:
Rode v Čigoč obično dojdu na Jožefovo
SELO ROD – ČIGOČ, 02:28
https://www.youtube.com/watch?v=mZyOlbAy4Sk (https://www.youtube.com/watch?v=mZyOlbAy4Sk)

Imam rada Jožeka
Zagorski mušketiri Volim Jožeka, 03:56

Zagorski mušketiri Volim Jožeka (http://www.youtube.com/watch?v=FtT1-U8-NUY#ws)
Naslov: Odg: Strahoninčari morajo na popravni / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 21, 2015, 02:20:54 poslijepodne
Međimurske novine, br. 1017, 13.03.2015.
e-vundano 16.03.2015.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Strahoninčari morajo na popravni

Sanja Krištofičova (SDP) i Francek Lehkec (HSS) bodo morali znova v birački ring. Na Den ženi, osmoga marcijuša, Strahoninčari so ne ženi svoje glase dali, bar moški, unda je nekaj žnjimi ne vredo i morajo iti na, kak bi to Dalmoši rekli, prepetavanje. Žene kak žene, znate več kak so one, štera žena bode sam tak, z čistoga mira, priznala da je druga žena, očem reči, Sanja, bolša, lepša i spametneša. To nebremo niti sam tak od jif iskati. Nekaj si gruntam da bi toga izbornoga zakona trelo spremeniti jerbo postavla jako teška pitanja pred biračko telo, a posebno žensko.

 

Zagrebečkoga gradonačelnika Milana Milčija Bandiča so znova zaprli v rešt. Prvipot so ga v rešt otpeljali jedno nedelo v decembro lanjskoga leta, unda je on negdi zmogel, posodil si je kak i vsi političari, petnaest milijonov kuni kaj so ga pustili vum z bajbuka, ali so mo zabranili kaj bi delal svojega posla na šteri je zebrani. Uskoki i Poskoki so mo vsaki den nahajali nove i nove grehe, štere je delal kak prvi čovek Zagreba. Morem vam reči da se je hajdi toga nabralo, ali Milčija je to ne nikaj sekeralo jerbo je on senjal kak bode zafremal novo stranko i kak pe z svojom listom na izbore, šteri so pred nami ovo leto. On je delal svoje, fiškali svoje, uskoki svoje, a soci svoje. Tak so ga soci vrnuli nazaj na posel gradonačelnika, a on je još niti ne ftegnul dojti do svoje fotelje, a kamoli do gracke kase, a več so ga Uskoki znova v rešt zaprli jerbo se je ne tak ponašal kak je obečal dok je daval petnajst milijoni kuni i još so mo našli i nove grehe. Dugo je Milči bil prvi čovek belog Zagreb grada, cirka okoli dvanajst let i za te cajt je hajdi toga napravil, ali, kuliko ve čujemo, i hajdi toga je zahuzal, očem reči, zamračil. Zagreb je veliki grad, skorom pol Lejpe naše, pak so tu i veliki penezi v pitanjo, tak da je, kuliko vidimo, Milči ne mogel zdržati kaj nej bil porinul globleše svoje prste v flašico z pekmezom nek so mo to gracki večniki zglasali. Tak da ve beli Zagreb grad ima nazaj svojega zebranoga gradonačelnika sam je on v Remetinco. Kuliko vidimo več je ne Zagreb glavni grad Lejpe naše nek je to Remetinec.

Čuda je oni šteri bi v Lepoj našoj jeli kruha brez motike. Tak je došlo i na svetlo dneva to kak nešterni prodavlejo maslinovo olje kak nejbolše, a ono je to ne. [(b]Vsi znamo da je lanjsko leto bila suša i da so masline jako slabo rodile, a olja ga isto tuliko kak i vsako leto, ak ne i vejč. Inšpektori so našli da je več od pol olja hujše nek na viziperto piše, očem reči, da nam oljari ili pak trgovci prodavlejo vugurke pod brus. To nam je poznato da bi vsi šteli čim vejč zaslužiti, ali ne znati zakaj minister i ovi v Ministarstvo poljoprivrede skrivlejo te šteri tak delajo mesto kaj bi jif zabili na zid špot- sramote. Znate kak je to odnavek: Tat je on šteri krade, a i on šteri vrečo drži.

 Strahoninčari ido na popravni. Na Den ženi, osmoga marcijuša, so ne ženi svoje glase dali, bar moški, unda je nekaj žnjimi ne vredo i morajo iti na, kak bi to Dalmoši rekli, prepetavanje. Žene kak žene, znate več kak so one, štera žena bode sam tak, z čistoga mira, priznala da je druga žena, očem reči, Sanja, bolša, lepša i spametneša. To nebremo niti sam tak od jif iskati. Nekaj si gruntam da bi toga izbornoga zakona trelo spremeniti jerbo postavla jako teška pitanja pred biračko telo, a posebno žensko. Bilo je jako knap v Strahoninco, a nejbole navečer. Celi den je vse bilo vredo, a čim je den išel krajo živci so vse bole i vse fletneše delali. Rekel sam vam zadjipot, o vsemo odlučivlejo oni šteri brojijo glase, a ruon te so Franceko čistam malo premalo nabrojili tak da bodo morali znova v birački ring Sanja i Francek, a gospon Markus bode sodil, on bode autrihter. On mora biti pošten jerbo ak on bode za nekoga drukal unda se bode mam znalo da bode on drugi zgubil. Glasi se bodo i ve drugoč davali tajno tak da vsaki svojega da komo oče, kak moški tak i žene. Ipak je osmoga marcijuša nekaj rešeno: esdepeovci (v novomu občinskomu veču) več nebodo mogli rušiti proračune, ve je loptica odletela na drugo strano mrežice tak da je na servi desna strana.

 Vse se meja kak na poslo, tak v politiki, a i v školaj. Najme kaj, negda so naši stareši hodali v škole z tablicaj i kamenčekaj, neso meli olovke i teke, a ve naša deca ili pak vnuki hodajo z tabletima i pak ne nucajo teke i olovke. Dok so v rokaj ili pak pod pazduhom bile tablice vse ostalo je moralo biti v glavi, a denes so tableti tak spametni kaj se glave več ne nucajo. Jako sam najgerek kam bode to vse došlo, pak vsi se bodemo sam prek tableti, očem reči, interneta spominali. Ne znati kak se bodo itak deca delala? Je li tam bode vse po staromo ili bode i tu nekaj novoga zmišleno. Znate kaj me gvinta, kaj se bode ipak pripetilo ak bodo žene dobavlale deco brez nas moški? Ak bode do toga došlo unda bodemo mi moški na ovomo sveto kak trinajsto prase, višak od šteroga glava boli!

 Dobravska opčina, očem reči, načelnik dobravske opčine oče zaposliti jedno Matejo kaj mo bode delala vse one posle štere ve nišči ne dela. Brzčas si je gruntal, ak more naš župan meti Matejo kaj mo dela vse kaj treba, more si i on jedno takšo na posel zeti. Dosti dugo si je zbiral i ve jo je našel. Kak je to lepo dok čovek, i k tomo načelnik, ima srečo i najde takšega težaka kakši mo treba. Morem vam reči da so ne vsi takše sreče. Nekaj sam mel za čuti da mo Dobrovčani bajajo kak si na posel jemle pajdašovo kćer, pak ne bo valjda zaposlil kćer od onih šteri ga ne trpijo. Roka je navek roka hmivala. A kaj vam nek rečem, pak i ja bi isto pajdaša ili pak pajdašico zel na posel.

 Znate kaj, tu vam ja nekaj ne razmem i basta! Nebrem razmeti zakaj se županija, gradi i opčine svadijo okoli Međimorski vodi? Ak vsaki grad i opčina ima svojega vodovoda, a ima jerbo vsima teče voda z pipe kuliko jo god malo otškrhnejo, gde je unda županijski vodovod? A mortik župan ima praf, celo Međimorje je nejpredi županija i vsa voda teče po županiskom hataro, a unda ide v gracki ili pak opčinski vodovod, tak da mora župan meti svojega nadzornika tam kaj se bode boril za županisko zemlo i županisko vodo, kaj se nebo rovalo po zemli brez reda i kaj se nebo međimorska, očem reči, županiska voda rezlevala. Verjem da sam jim pomogel tak da se bodo čakoski gradonačelnik i župan čuda leži dospomenuli.

Na vsa zvona se je minister Hajdaš - Dončič falil dok je otpiral posla kaj se počne delati most kopno - Čiovo. Vsi smo bili veseli kaj bode i ova Vlada, štera več ide svojemo krajo, očem reči, več se za jo dela mesta v ropotatnici povjesti, ali je to naše veselje jako kratko trajalo. Čim je dišla televiziji z gradilišča odišli so i težaki i bageri. Bil sam minuli tjeden na gradiliščo i našel sam tam jednoga bagera i to onoga maloga dečjeg i jednoga težaka. Da bi se minister Hajdaš - Dončič ve prestal podbrivati, predi si bode po bradi gazil nek of težak napravi toga mosta o šteromo se spominamo i šteroga čakamo cirka pedeset let.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Strahoninčari%20morajo%20na%20popravni
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1017i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1017i)     
Aktuelni broj i rajneši su (i) sim:
http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine (http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine)   

* * * * * * * * * *

Da mi daju dečke izbirati…
Kata: Samoborci piju vino z (Kata)lonci
Respekt Samoborci piju vino z lonci, 03:32

Respekt Samoborci piju vino z lonci (http://www.youtube.com/watch?v=1W03alo-5Bc#)

Naslov: Odg: Cvietje, slike, popiefke, žene / HR.KAJ.NĚ? -Lépa naša kajkavska / tisKAJne
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 28, 2015, 11:21:39 prijepodne
Citat:
CVETNI(ČKI) MIRACOLINO
(Mraclinsko "vladino" čudo)
http://www.forumgorica.com/politika/felix-sreckec/msg55799/#msg55799 (http://www.forumgorica.com/politika/felix-sreckec/msg55799/#msg55799)

Varaždinske vesti, br. 3663, 17.03.2015.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Cvietje, slike, popiefke, žene...

Dogajanje je v svem velikem škrljaku, kakti znaku da se o umetniku diela, otprl Dražen Pavlović, poznati varaždinski slikar i načelnik (jer mu je na čelu) LUV-a. A otprl je izložbu slik na šterimi je naslikane cvietje sieh fela i boja. Pravi blagdan za oči! Slike pak je naslikala naša varaždinska književnica i amaterska slikarica, od nedavne umirovljena profesorica Ružica Marušić-Vasilić.



Furt je liepe gda se nekaj slavi, pogotove gda se na kupu najde cvietje, slike, popiefke, žene i zahvalna publika.

Tak je bile i 7. ožujka ovega našega, od kojkakvih, dogajanj prilične merzlega i vetrovitega, zmiešanega 2015. leta. Ove dogajanje je bile f Konzumu pri gruoblju, f šterem Likovna udruga Varaždina (LUV) ima svoje prostorije, štere ji daje vlasnik rečene trgovačke hiže, gospon Todorić. kaj znači da i on more i hoće male namegnuti i potpomoći područje kulture. Dogajanje je v svem velikem škrljaku, kakti znaku da se o umetniku diela, otprl Dražen Pavlović, poznati varaždinski slikar i načelnik (jer mu je na čelu) LUV-a. A otprl je izložbu slik na šterimi je naslikane cvietje sieh fela i boja. Pravi blagdan za oči! Slike pak je naslikala naša varaždinska književnica i amaterska slikarica, od nedavne umirovljena profesorica Ružica Marušić-Vasilić. Kaj si morete zamisliti lepše ime za slikaricu cvietja, maker i nie same cvietja? Ilustriera ona i knjige svojih prijateljic.

Ali štos nie bil same f cvietju jer je Ružica naša, kak je več znane, i pesnikinja i pripovedačica, članica Varaždinskega književnega društva f šteremu deluje od njegvega osnivanja i tuo nie same z objavljivanjem svojih popiefki i pripovetki, neg , največ put, i kak suurednica Varaždinskega književnega zbornika, glasila VKD- a. Bila je ona v jenem mandatu i predsednica VKD-a, a i denes je aktivna v Upravnem odboru Društva i organizatorica mednarodnih susreta varaždinskih pesnika s onemi v nama susednimi deržavami. Zate je nie iznenađujuće kaj je na svečanest otpiranja svoje izložbe pozvala i druge članove Društva i ženske (Pahić, Bogojević, Ribić, Marušić-Vasilić) i muške Slukić, D.Žitnik, Pakšec, Furjan).

Kak je izložba bila dien prie Međunarodnoga dana žena i glazbeni diel programa imiela je žena, kantautorica i pevačica Mirjana Pospiš, publika je vglavnem bila ženska, voditeljica je bila žena, takaj članica VKD- Ivanka Kunić, a čitane su pesme na temu žena. Šteta je same kaj nie bile mikrofona pa rieči popifki niesu mogle jasne dospeti do sieh nazočnih. Tak je pored svečanesti otpiranja izložbe slik s motivima cvietja, proslavljen , pomale zanemareni mednarodni ženski dien.

Pokle ove liepe svečanosti je publika, štera se ili namerne ili slučajne (radi dolaska f kupovinu v ovu robnu hižu poradi radoznalesti kaj se tu dogaja) zbrala v tem liepem prostoru, razgledala izložbu i čestitala autorice. A kaj bi lepšega mogel biti dar ženam za njiev praznik v ovem siem nam kriznem duobu, neg cvietje i pesme?


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/cvietje-slike-popiefke-zene.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/cvietje-slike-popiefke-zene.html)
i(l) str. XY.  sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3663.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3663.pdf)   
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)   

* * * * *

Stari il novi fosili?
Novi Fosili - Rožica sem bila, 04:08

Novi Fosili - Rožica sem bila (http://www.youtube.com/watch?v=JLlpGVOCvwU#ws)
Naslov: Odg: Pak si mi sosedi moramo pomagati / HR.KAJ.NĚ?- Lépa naša kajkavska/tisKAJne
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 28, 2015, 02:36:42 poslijepodne
Međimurske novine, br. 1018, 20.03.2015.
e-vundano 23.03.2015.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Pak si mi sosedi moramo pomagati

Nesam znal kak je to sosed Tonča premagadil kaj je ostal brez kroflinov, jerbo znate kak je to, hiža bre kroflinov, na fašnik, je isto kak i selo brez cirkve. Kaj sam drugo mogel, popolne sam odišel soseda prosit kaj mi škarje za obrezavanje posodi, pak sam mo odnesel krofline. Sosedo sam ne videl, škarje sam dobil, gemište smo si spili. I to ne sam jednoga. I vse je pak došlo na svoje. Pak se mi sosedi moramo pomagati! No, za sosedo na znam!



Kak smo rekli, prekzutra Strahoninčari idejo na popravni, očem reči znova morajo iti zbirat staroga načelnika ili pak novo načelnico jerbo jim je to v prvomo krugo ne uspelo. Bar so tak rekli oni šteri so glase brojili, a kuliko znamo jiva je navek zadja. Nekaj mi furt v glavi rovle črvek kak bode to itak zišlo. Najme kaj, stari načelnik Francek Lehkecov je znova sam brojil svoje glase i on je nabrojil dosti, kuliko jemo tre i rekel je da so za jega izbori gotovi. Najgerek sam ve je li on bode prekzutra došel znova. Znate kak je to v labodoritanjo, ak nešči ne dojde unda je 3:0 za protivnika? Ali nejglavneše je da dojde biračko telo, da oni rečejo za koga so, koga oni očejo: načelnika ili načelnico! Najbrž bode tak kaj bodo žene svoje glase dale načelniko, a moški svojega načelnici. Ve sam srdit kaj so naše institucije još navek ne vum dale rezultate popisa ljudstva od 2011. leta tak da još ne znamo je li je več ženi ili pak moški med Strahoninčaraj! Kak bilo da bilo ili kak bi deca rekla, još dvapot se stanemo i vse bodemo znali. Da sam Strahoninčar ja bi znal komo bi svojega dal!

Još smo ne staroga pijaca v red dotirali, a več se nam nudi kaj bi zafremali novoga i to nejlepšega otod pak vse do belog Zagreb grada, Kaniže, Jeruzalema, Ormoža, Krapine, Koprivnice, lepšega i od Varaždinskoga. Neje vse v temo kaj bi naš čakoski i međimorski pijac bil nejlepši na videc, nek bi on bil nejbolši po onomo kaj bi se tu nudilo. Tu bi se moglo kupiti vse domače, vse naše međimorsko, vse ono kaj je nejbolše za naša, od dela i teškoga živleja, zmočena tela. Ak sem dobro razmel Bojana Perhoča, šteromo je to na pamet palo, on bi štel kaj bi vsi Međimorci, a stopram naši prvi i drugi sosedi, dok očejo nekaj dobroga, finoga i vrednoga najti za pojesti, došli na čakoski pijac i tu bi vse našli kaj vredi i kaj nucajo za dugo, srečno i zdravo živleje. Kuliko sam mel za videti tu bi bila i domača krčma z domačaj žganicaj, domačom tiblicom, turošima i drugim sirima, domačim kruhom, kakšega so negda jeli naši japice i mamice, a na vse zadje i naša međimorska vina štera so, to več znajo i vrapci na drevjo, nejbolša na sveto i ovim bližešim planetama. Još ak bi naš maestro Laci Vargov, a on je fahman za takše huncvutarije, zmislil i pesmo za naš novi pijac unda bi to bil pijac kakšega je ne mela niti negdašja Austro-Ugarska. A ona je bila na glaso.Bojan je to lepo zamislil, kaj lepo, jako lepo, ak ne i nejlepše, ali najgerek sam je li je on ne par let napre odišel. Ali ve je vreme kaj se o tomo počne spominati i premišlavati. Pak je i Tesla bil čuda dale napre, ali je, na vse zadje, ipak vse došlo na jegovo. Mortik se i v našaj glavaj vužge nekša žarulica, pak genemo po Bojanovom poto, v svetleše i bolše zutra. Kost je hičena, na redo so gracki oci kaj počnejo o temo gruntati.

 Nekaj si furt gruntam kak je dauko od Dobrave do Kotoribe? Vsi mi govorijo da so ta dva negdašja sela, a denešje opčine, prvi sosedi makar još navek nemajo pravo cesto kaj bi jif povežuvala. Rekli so mi još nekaj: ovi v Kotoribi so levi, a Dobravčani so desni, pravzaprav so mi šteli reči da v Kotoribi držijo cugle vlasti esdepeovci, a v Dobravi hadezeovci. Kak je da je, a to je najbrž tak zbogradi tega kaj je naš Joža Horvat, pisac i moreplovec z Kotoribe, on je bil levi, a Zvonkec Bartoličov, pjesnik, pisac i profesor z Dobrave, on pak je bil desni. Nekaj si gruntam, pak dok idete z Čakovca i dojdete do Vidovca, pak vam je unda Kotoriba levo, a Dobrava desno i unda nebre nikomo biti čudno kaj je i v politiki tak zišlo. No, nesam vam to štel reči, nek mi nikak nejde v glavo kak ovi levi morejo vse naprajti jerbo je Joža Horvatov dobil i školo v Kotoribi i vsi Kotoripčani se štimaju žnjim, a ve so mo postajli i spomen pločo na hiži v Zagrebo gde je delal i živel, a Dobravčani so se nekak na jedvite jade dospomenuli kaj Zvonkeco postavijo pločo na Kulturnomo domo i to na dvoriščo, kaj jo ne bi što stranjski videl, a vsi so se borili, z rokaj i nogaj, kaj Zvonkec ne bi, niti slučajno, zalutal v Dobravsko pučko školo.. Ne znati kaj je, itak, Zvonkec kriv svojim Dobravčanima i Dobravčankama z šterima se je navek jako, kaj jako, prekpreveč štimal. Što zna, mortik bode i Zvonkec dobil školo dok mo bode sto let otkak se je narodil?

Žene se, več na leta, borijo kaj bodo vu vsemo jednake z moškima. Kaj vam bodem rekel, nekaj si gruntam, ne da so jednake nek so nas prestigle i ve se mi moški moramo boriti kaj ne bodemo papučari i kaj bodemo, bar tu i tam, jednaki z ženami. Morem vam reči da je vse to počelo od mladi. Deca skup v škole hodajo, pak se unda i parijo posle škole. Nejpredi smo meli za priliko videti te mlade kak se parijo po parkaj, a posle da i skup pijejo, tak je došlo do toga kaj se ve več i doktori, očem reči, psihologi, pedagogi i kak se vse drugač ne zovejo, spominajo o temo da so puce i žene počele piti vejč nek dečki i mi moški. Ve vidite, de so nas fčehnule? Tu desmo nej bole haklik i gde smo mislili da nas nigdar nebrejo dostiči. Nikak mi nejde vu to mojo debelo glavo da se nam more pripetiti da bodo žene mesto nas hodale v krčme, a mi bodemo doma deco pazili, obede skuhavali, posodo prali, a za ves te posel bodemo dobili i ženine tri vogle, štere so one, od stoletja sedmog hasnuvale. To kuliko žene spijejo se je vidlo i ovo leto na Den ženi, po krčmaj je bil sam lepši (to se vidlo), nežneši (i to se vidlo) i trezneši (to se ne vidlo) spol. Predi toga, za sam fašnik, je bila kak se to veli generalna proba za to žensko odhajanje z hiže za Den ženi. Najme kaj, vsi mi, očem reči, i puce i dečki, šterima je godina proizvodnje bila v sredini minuloga stoletja znajo da so žene odnegda hodale po kvasa na fašinski pondelek. Negda je to ne bilo čudno kaj so si žene na te den dale malo oduška pak so zgledale kak moški dok si malo preveč spijejo, ali ovo leto je to prešlo vse meje. Nešterne so po kvasa hodale tri dni, počele so v soboto, a završile v pondelek i to rano vjutro. Ne bi štel faliti mojo sosedo jerbo ona je v semo sposobneša od čuda ženi, kak v našoj vulici tak i v celom našem malom Međimorjo, i ona vam je odišla od hiže v soboto, a dimo je došla v pondelek navečer i to prekesno. No, neje bilo onak kak vi mislite, jerbo je soseda emanciperana žena i neje mela, v tork vjutro, plavo oko, ali se je v noči od pondelka na tork nikaj ne zdiglo pre sosedovi hiži od kvasa šteroga je soseda tri dni žmulila v taškici, tak da ga ne nikaj bilo niti od fašinski kroflini. Nesam znal kak je to sosed Tonča premagadil kaj je ostal brez kroflinov, jerbo znate kak je to, hiža bre kroflinov, na fašnik, je isto kak i selo brez cirkve. Kaj sam drugo mogel, popolne sam odišel soseda prosit kaj mi škarje za obrezavanje posodi, pak sam mo odnesel krofline. Sosedo sam ne videl, škarje sam dobil, gemište smo si spili. I to ne sam jednoga. I vse je pak došlo na svoje. Pak se mi sosedi moramo pomagati! No, za sosedo na znam!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Pak%20si%20mi%20sosedi%20moramo%20pomagati
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1018i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1018i)       
Aktuelni broj i rajneši su (i) sim:
http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine (http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine)   

* * * * * * * * * *

Dečki z bregov Sosed moj, 02:55

Dečki z bregov Sosed moj (http://www.youtube.com/watch?v=3xc-Hs5-EzY#)
Naslov: Odg: Stalne iste teme i isti problemi / HR.KAJ.NĚ? -Lépa naša kajkavska/tisKAJne
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 29, 2015, 12:38:35 prijepodne
Predvuzmeni predbožični (č)lane.k (lajnski sneg)

Varaždinske vesti, br. 3662, 10.03. 2015.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Stalne iste teme i isti problemi


Nuova je predsednica VKD-a naviestila da bu nastavila s več ustaljenimi programi radi šterih Društvo i postoji. Pokle sme v Društve prijeli dvie nuove članice; Mirnu Veber i Đurđicu Garvanović-Porobija. Male sme se tužili na te kaj su potpore Grada Varaždina i Županije se tenjše, a do drugih pripomoči se dojde teške ili nikak I na te kaj ni pokle dvadeset liet delovanja Društva nemame nikakev vlastiti prostor.



Pregledajuč svoje stare kolumne, vidim da pune put pišem o istimi temami i problemi. Nešterne je nekak normalne ponoviti zate kaj sliede v godišnjem ritmu. Tak sem napr. Več dvaput pisala (zaprav izveštavala) o godišnjimi skuščinami Varaždinskega književnega društva, pa tak i ovie put. Godišnja skupščina, i još k tomu izborna, bila je v subotu 14. veljače, dien prie neg je bile svečane polaganje zakletve naše nuove deržavne poglavarice, Kolinde Grabar Kitarović kaj je bil jake liepi i svečani svečani dogodek pak se pričele nametati mišljenje da v javnem delovanju prevladavaju žene. A i mi vu VKD-eu, menj svečane, zebrali sme za predsednicu gđu Zlatu Bogović za šteru mislime da je dobra organizatorica, a k tomu je poznata članica Društva i haiku- pesnikinja s nagradami nie same doma neg i v svietu. V Japanu, domovine haikua je več put. V našem Društvu za časnu dužnest predsednika nie bile predizborne kampanje; morti male nagovaranja, zate kaj nišče ne želi ponoviti tie naporni volonterski posel. Tak je se prešle v miru i tišine. Gđa Bogović Je dobila je večinu onie šteri su bili na skupščine (komaj sme imali kvorum). I v nuevi Upravni odbor VKD-a su zebrine žene, nekaj starejših, a nekaj novejših članic, veliju; radi kontinuiteta. Muški se nekak vugibljeju tega posla. Pređešnji predsednik, N. Slukić izvestil je se kaj je v njegvem mandatu napravljene; priek trideset ostvarenih programov ; pripravljanje i predstavljanje zbornikov radova Društva, domači i mednarodni književni susreti i nuovi program „Poezija v kafiču“ šteri se od prošle jeseni odvija sakega meseca s gostima z drugi sredin. E. Fišer , predsednik Matice hrvatske i, štera s VKD-om surađuje oko nagrade „Katarina Patačić“ obečal je daljnju potporu. Nuova je predsednica naviestila da bu nastavila s več ustaljenimi programi radi šterih Društvo i postoji. Pokle sme v Društve prijeli dvie nuove članice; Mirnu Veber i Đurđicu Garvanović-Porobija. Male sme se tužili na te kaj su potpore Grada Varaždina i Županije se tenjše, a do drugih pripomoči se dojde teške ili nikak I na te kaj ni pokle dvadeset liet delovanja Društva nemame nikakev vlastiti prostor. Zasad su tuo prostori Mjesne zajednice v Trakoščanski vulici. Ak se organizieraju književne večeri, predstavljanje knjig ili dodelivanje nagrada za „Katarinu Patačić“ ili pobednikima Natječaja „Senje i meteori“, onda tuo muora biti v Gradske knjižnice ili v Glazbene škuole jer su nam tu furt otprta vrata. Ni bile prevelikega optimizma.
Kaj se more? Tak je kak je.


Zvir:
str. 23 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3662.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3662.pdf)
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)

* * * * * * * * * *
zagreb, zagreb, selo kraj VARAŽDINA
NAKUPINA BAROK Već tri dana jašem ja z Varaždina isječak iz emisije "Popevke i štikleci", 04:29

NAKUPINA BAROK Već tri dana jašem ja z Varaždina isječak iz emisije "Popevke i štikleci" (http://www.youtube.com/watch?v=U_IYnCjEeRs#)
Naslov: Odg: Cvetnica - CV(ETNO) PROTU(LET)JE / HR.KAJ.NĚ?-Lépa naša kajkavska/ tisKAJne
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 29, 2015, 12:09:48 poslijepodne
Cvetnica - CVETNO PROTULETJE

Zagorski list, gregurjevščaka (sušca, protuletnjaka, ožujka) 2009.
e-vundano: 24.03.2009.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE
Z mamičine pučke (japo)teke

Zake dekle kite zdence na cvijietnu nedelju


Dobre se zna da se na cvijietnu nedelju vu cierkvu nese drijienek na blagoslov i donaša dime da bi te lete štitili hižu i mekote od tuče, poplave, velike suše i groma. Dekle bi pak drijinek ili cice – mace nesle z balgoslova i direktne išle k hiži svojega dragoga i nakitile bi mu zdenec. Tuo je značilo da su ozbiljnje zagrejane za njega i da oču da je bude muž i oča njezine dece - pripovijedala bi baka. Od Uskrsa, naime, ponovno počinje sezona ženidbi koja u pravilu traje do najtoplijih dana.
 

Uskrs se nekad u Zagorju čekao s tolikim nestrpljenjem baš kao i Božić. Samo što je u vazmeno vrijeme bilo više prilike za obavljanje obreda i poslova na otvorenom. Što je o uskrsnim običajima znala naša hraščinska baka Ivka, pučka prognozerka, doznat ćete u nastavku.

- Poklade se rekle riti da se dobre najede jer da ne mrsa do Uskrsa - bila je tuo uzrečica šteru mi je znala ponavljati muoja babica. - Negdar sme se mi stroge pridržavali posta vu korizme i same sme male gda pojeli šteri komačec mesa vu nedelju, a vu srijiedu i petak sme točne postili i čak nej ni jajca jeli jer su od živine - govorila je bala. Zadnji tjedan u korizmi, sedmica do Cvjetnice, bila je vrlo važna za udavače.

- Dobre se zna da se na cvijietnu nedelju vu cierkvu nese drijienek na blagoslov i donaša dime da bi te lete štitili hižu i mekote od tuče, poplave, velike suše i groma. Dekle bi pak drijinek ili cice – mace nesle z balgoslova i direktne išle k hiži svojega dragoga i nakitile bi mu zdenec. Tuo je značilo da su ozbiljnje zagrejane za njega i da oču da je bude muž i oča njezine dece - pripovijedala bi baka. Od Uskrsa, naime, ponovno počinje sezona ženidbi koja u pravilu traje do najtoplijih dana.

- Če je dekla imijela želudec do zub, onda se ženila i vu najvekše žrgučine, gda su se kolači i mese muorali do zadnje držati f pelnici da se nebi pokvarili i da ih nej muhe oblazile. Vu letu bis gosti obične znale napraviti i vu trnacu kam bi se znesli stoli i stolci, šteri bi se posudili od sih susedof - prisjećala se baka događaja iz prve polovice prošlog stoljeća.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumna/iz-bakine-pucke-biljeznice-zake-dekle-kite-zdence (http://www.zagorje.com/kolumna/iz-bakine-pucke-biljeznice-zake-dekle-kite-zdence)

Citat:
Stjepan pl.Stepanić-Štefinof (1920-1976)
Cvetnica, običaj iz sela Lomnice (pisano 1962.g.)
http://www.forumgorica.com/tradicija/sveci-svetki-i-obicaji/msg30312/#msg30312 (http://www.forumgorica.com/tradicija/sveci-svetki-i-obicaji/msg30312/#msg30312)
Citat:
CVETNI(ČKI) MIRACOLINO
(Mraclinsko "vladino" čudo)
http://www.forumgorica.com/politika/felix-sreckec/msg55799/#msg55799 (http://www.forumgorica.com/politika/felix-sreckec/msg55799/#msg55799)

CVETNO PROTULETJE
Međimurje kak si lepo zeleno,
cvetičem si ti meni ograjeno.
Tu me moja draga majka rodila,
tu me ona prva v'cirkvu vodila,
Boga molit, bližnjeg ljubit vučila,
Boga molit, bližnjeg ljubit navčila.



Cveti cvetek, fiolica, brala te bu devojčica…
Žiga i Bandisti-Protuletje se otpira, 02:56

Žiga i Bandisti-Protuletje se otpira (http://www.youtube.com/watch?v=be7IK8Wy1t8#ws)
Naslov: Odg: Kalif Al-Bagdadi i Bandić mučenik / HR.KAJ.NĚ?-Lépa naša kajkavska/tisKAJne
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 30, 2015, 09:24:58 poslijepodne
Vecernakova b(l)ogosfera
(blasfemija?)

Ja, selak
Vundano: 27.3.2015.
Piše: Hassan Haidar Diab

Kalif Al- Bagdadi mogel bi Bandića proglasiti mučenikom

- Isusek dragi, mislim da bu onoga negvoga odvetnika Hanđekovića srce strefilo... em je zgubil 15 milijuna kuna zbog prijatela i njegvoga jezika. Pa kaj ni mogel mučati dok je bil vani?

“Čujte ljudi (HNS-ova Živka ministarka Vi(n)olić) je  krala ali je i vrnula, i obećala da više ne bu!“. Dej ti zemi u svoje firme pa buš videl kaj ti se bu dogodilo... buš moral vrnuti odma ali i delal buš drušvo Bandiću u zatvoru sigurno. A Vi(n)olina se pokajala i nikomu ništa. De je tu pravica?



Ko i svaki put do sada, nakon mojega povratka s ratišta, ovoga puta iz Iraka, znal sem da će mi moji sumještani prirediti pravi doček. To me jutro dočekao pun Selski sabor (selska birtija). Nema koga ni bilo, a neke sem ljude videl čak i prvi put. Moj ulazak prekinul je njihovu veliku raspravu jer je skroz vani bilo čuti nadvikivanje.
- Gospon novinar, saka vam čast. Meni ni jasno kak vas ni strav iti tam u te zemlje de se tak ubija i ko zna kaj se sve ne dela?
- Moj Joža, to je moj posel i moram ga delati… a strav me je, to sem vam već rekel.  Ali, kad počnem delati mislim samo na posel i ništa više…
- Ne znam, gospon novinar, ja bi dobil infarkt da mi se tak pripuca pod riti!
- To je istina, gospon novinar, Joža se trese kad njegova Marić vikne na njega...
- Sad ti delaš od mene papučara?
- Ne delam ja niš..- ti sam  delaš... i daj se pomekni tam da gospon tu sedne i popije kavu..- sigurno se zaželel domaće kavice, kaj ne gospon novinar? Sednite, bute nam rekli kak vam je bilo. Daj Đurđa, kaj si na godišnjem? Zakaj već ni kava u rukami gospona?
- Tu je kava, samo nemrem dojti do njega kak ste ga okupirali... krenite se malo da čovek more zraka zeti...

- Gospon novinar, znam da vam ni bilo lako tam u tem Iraku ali i mi vam ovde imamo sega... Znate da je naš Bandić pak u reštu?
- Je, čul sem, Ivić.
- Isusek dragi, mislim da bu onoga negvoga odvetnika Hanđekovića srce strefilo... em je zgubil 15 milijuna kuna zbog prijatela i njegvoga jezika. Pa kaj ni mogel mučati dok je bil vani?
- A kaj bi mučal? Probal je osigurati da se ne vrne v ćuzu al se zajebo... otišel pak prije neg kaj je planiral. A ti Ivić, kaj žališ toga advokata? Da ni imal te peneze nebi da… Ja i ti bome ne bumo dali kad nemamo.
- To je istina, Štef. Nego, glečte vi kak se to peticija za njega potpisiva…
- Je, je..- a gdo potpisiva? Ovi kaj ih je zadužil… celi šator u Savske... Kak i ne bi pa daj jem je da zdignu šator, daj em je struju, vodu.. sve kaj oćeju... A to bumo pak sve mi platili.
- Ni baš tak, em je i Linć potpisal za njega!
- Taj je isti kak i on, veruj mi Joža.
- Gospon novinar, kak je to krenulo mogel bi dojti i onaj kalifa ili halifa, neznam kak se to veli? Onaj Bagdadi... i on bi čist lako mogel dojti za Bandića potpisati, i još ga proglasiti mučenikom.
- Kakve ti gluposti Štević pripovedaš... kaj bi taj došel sim? Za Bandića potpisati?!
- A zakaj ne bi? Em svi znaju kak Bandić deli šakom i kapom... zato i potpisivaju za zijde van i nadaju se neke crkavice... kaj misliš da jem je lepi i da ga voliju? U cele te priče su ti važni samo penezi... niš drugo.

- Al valda nam sad bu bolje... Naša nova predsednica nam je puno obećala i će pol toga napravi mi smo na konju...
- Bu, bu… samo ti glancaj svoga konja u to ime... kaj misliš da  nam budu sad rože cvele kad je tvoja Kolinda Graba došla na vlast? Budu rože cvele samo ak si ih sam posadiš pred vrati...
- Ti si Joža gluplji od mojega cucka. Ja sem sigurni da bu bolja od Ivića. Kaj nam je on pomogel? Niš! Samo se šetal okolo po svetu i glumil gospona.
- A neg kak... Evo, tvoja predsednica već napravila puno zanas. Već nas je oplela po žepu a ni se ni raspakerala. Kaj misliš do bu njenu feštu platil? Inaguraciju? Mi! Jesi glup ko konj. Mi nismo pasali da dojdemo tam međ gospodu... nas ima u rezerve za takve stvari… mi samo plaćamo njiove zahteve i prohtjeve.

- Dejte dečki se smirite, imamo i važnijeg posla. Vi pripovedate gluposti a glečte kaj nam delaju?! Jeste li, gospon novinar, videli onu debelu ministricu kulture Violinu kaj je napravila?
- Mislite na Andreu Zlatar Violić?
- Da, da ta!? Em tam, nema nikoga normalnoga... sve sami lopovi i tati… Naša si je Violina lepo dizala peneze kak joj je kaj trebalo i mučala kak i si drugi. A sad kad su ju otkrili se kakti ispričava. Ma ja bi nju del nek kopa celo leto i tak vrne peneze da je to više ne padne na pamet.
- Dečki, em je nekak morala plaćati svoje večere. Pa kaj niste videli kaj je u novinami pisalo kak je feštala u nekakve Sofre i tancala na stolu? Em se vidi da misli samo na jelo i pilo.Treba platiti takve provode, skupe večere i pijanke! Em je bila pijana ko smuk! I onda veliju kak mi seljaki pijemo! Pijemo al ne tancamo po stoli i sami platimo svoje duge i ne krademo.
- Ivić, kaj melješ. Pak je vrnula peneze!
- Je, je… samo kad? Kad su ju otkrili! I još su joj dali šest mesec da to vrne na rate i tek su onda to u javnost dali onak usput... “čujte ljudi, je  krala ali je i vrnula, i obećala da više ne bu!“. Dej ti zemi u svoje firme pa buš videl kaj ti se bu dogodilo... buš moral vrnuti odma ali i delal buš drušvo Bandiću u zatvoru sigurno. A Violina se pokajala i nikomu ništa. De je tu pravica?
- A o kakve ti pravice Ivić govoriš? Kaj je negda bilo pravice? Ženska si je zela kad joj je falilo i kaj... kaj se čudite? Svi oni tak delaju samo kaj se neki otkriju, a neki su se već tak spraksirali da jem ni onaj POSKOK niš nemre.
- Kakvi sad POSKOK? Valda PNUSKOK?
- Sad se ti Pepić delaš pameten. Svejeno je kak se zove... USKOK, PNUSKOK, POSKO... em ti isto menjaju imena da čovek ne zna kak je točno ni zoveju.

- A kaj se čudiš kaj nemreju ni u tem tvojem POSKOKU niš otkriti kad su i tam si takvi. Gle samo onoga špijuna Kremenka. Taj kopa z rukami i nogami da se dočepa fotelje i pokrade kaj još ima u te naše jadne Hrvacke.

- Pustite sad vi sve te priče i dej ti nam Đurđa da si još popijemio... i dejte konačno gosponu novinaru reć da nekaj veli i ispripoveda nam nak mu je bilo u Iraku. Gospon novinar, već ste dugo z nami i bute se morali navčiti da se zborite za sebe i velite koju reč. Evo, još kavice i svakomu jednoga maloga... dejte sad mučite malo jer gospon novinar konačno preuzima reč...


Zvir:
http://blog.vecernji.hr/hassan-haidar-diab/kalif-al-bagdadi-mogel-bi-bandica-proglasiti-mucenikom-6481 (http://blog.vecernji.hr/hassan-haidar-diab/kalif-al-bagdadi-mogel-bi-bandica-proglasiti-mucenikom-6481)

Citat:
Vecernakova b(l)ogosfera
(blasfemija?)

Ja, selak
Vundano: 13.2.2015.
Piše: Hassan Haidar Diab

Na poziv Kolinde seljaki na traktoru i s kravom Musovom dolaze na inauguraciju!

- Em ne zna kaj bi više zmislila s tum inaguracijum... Mislim da bi na mesto te lente bilo bole deti oko vrata onaj zvonec kaj tvoja Musava nosi. Tak bi bar znali s'aku dobu de je i de dela kakvu štetu... jer dobroga ta nebu niš napravila. Senja lentu... valda misli da ide na izbor za miss, a ne da mora državu voditi.

http://www.forumgorica.com/politika/predsjednicki-izbori-u-rh/msg55665/#msg55665 (http://www.forumgorica.com/politika/predsjednicki-izbori-u-rh/msg55665/#msg55665)

Citat:
KAJ, XLI, Zagreb 6 (2008)
kajkaviana danas

O (RAZJEDINJENIM*) KAJKAVSKIM EMIRATIMA I OSTALOM

Božica Jelušić, Đurđevec
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23544/#msg23544 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23544/#msg23544)

Vehni, vehni, Vi(n)olička
Vanda Winter - Vehni, vehni fijolica, 04:07

Vanda Winter - Vehni, vehni fijolica (http://www.youtube.com/watch?v=LhFRfqYoiV0#)
Naslov: Odg: Zgledi da je vu Varaždinu Đuro Horvat zacopran /HR.KAJ.NĚ?-Lépa naša kajkav
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 30, 2015, 09:39:02 poslijepodne
Citat:
Po nekem coprnice i coprnaki imaju istu etimologiju kak i Cop(p)ernicus iliti (Nikola) Kopernik. (David) Copperfield =?
Varaždinske vesti, br. 3664, 24.03. 2015

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Zgledi da je vu Varaždinu Đuro Horvat zacopran

Zeznala sem da je tie skockani gospon Međimurec, da ima svoju firmu, da ljude šteri prinjem dielaju ne zove radniki neg suradniki i da je ze svoji stručnjaki izumil postrojenje štere fljetne, ekološki čiste i jeftine recikliera smetje.
Po njegvem mišljenju smetje je nie otpad neg sirovina.
Naglasil je da bez obzira na goruče probleme s varaždinskim smetjem, varaždinske vlasti za to postrojenje ne pokazujeju nikakve zanimanje.
Zgledi da je vu Varaždinu zacoprani. Ili je on copernjak pa je več zacopral one v Ukrajine, one v Makedonije i na Kosovu... Varaždinci pak mu se ne daju.


 
Ne gledim baš preveč TV, pa tak ni VTV osim dnevnika i viesti, ali čitam novine; „Varaždinec“ i „Regional“. Nemre se reči da sem neinformierana. Kak večinu Varaždincov, zanima me kaj se vu Varaždinu događa, pak znam i za zmešarije f političkimi strankami, za one oko izbora intendanta f Kazališču, za natječaj vu vezi ravnatelja/ce vrtiča pa tak i za one črne komedije oko smetja.

Jenega večera prie dva tedna sem pieglala vieš i štiela da mi nekaj pod vuhi šuška, a niesam se namierila na nikakvu prihvatljivu mužiku, pa sem na VTV-u našla nekaj kaj ne moram gledeti nek same poslušati dek dielam. Bil je tuo spomenek s Đurom Horvatom. Najprie sem pomislila da je tuo nekšna dosadna politička emisija jer je gospon nasuprot voditelja bil liepe zbigecani, baš ka za TV-publiku. Gda sem zesluhnula da on govori o gospodarstvu i o varaždinskem smetju, napela sem vuha i ostala do kraja emisije. Zeznala sem da je tie skockani gospon Međimurec, da ima svoju firmu, da ljude šteri prinjem dielaju ne zove radniki neg suradniki i da je ze svoji stručnjaki izumil postrojenje štere fljetne, ekološki čiste i jeftine recikliera smetje.

Po njegvem mišljenju smetje je nie otpad neg sirovina. Voditelj je v studio pozval i jenega od njegvih suradnikov, dr. Viktora (nie sem mu zapamtila prezime) šteri je još jakše potrdil one kaj je gospon Horvat govoril. A rekel je da su postrojenja Horvatove firme več postavljena pa je nabrojil deržave f šterimi dielaju. Uspešnest tega se tam more proveriti. Naglasil je da bez obzira na goruče probleme s varaždinskim smetjem, varaždinske vlasti za to postrojenje ne pokazujeju nikakve zanimanje, maker on ne nudi niš druge neg da odgovorni dojdu videti kaj to Horvatova firma diela i nek mu daju priliku da jim se liepe razloži. Pa nek onda sude.

Ja sem odehnula. Rešenje je tu! Mislila sem da bu odma v novinami se gizmele od viesti o tem. Ali nijenega slova ni o tem poduzetniku ni o njegvem postrojenju. Da je bar kie napisal da se za tie projekt zna i objasnil zakaj za njega nema interesa. Kaj bi! Ništ. Istodobne imame naslove tekstov vu „Varaždincu“: „ Čiji je balirani otpad; Varkoma, Čistoće ili države“ i „Bale su tu, a nema novca“, a v „Regionalu“: „Habuš mora platiti pet milijuna jer nije uklonio bale“. Maker bale niesu njegve, Đuro Horvat je zabrinuti. Ali zgledi da je vu Varaždinu zacoprani. Ili je on copernjak pa je več zacopral one v Ukrajine, one v Makedonije i na Kosovu... Varaždinci pak mu se ne daju.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/zgledi-da-je-vu-varazdinu-duro-horvat-zacopran.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/zgledi-da-je-vu-varazdinu-duro-horvat-zacopran.html)
i(l) str. 23 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3664.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3664.pdf) 
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1) 

* * * * * * * * * *

Vužgi ga (Blaž.eni) Vlaho
(Blaž iliti Vlaho)
ANTONINA & DUBRAVKO ČEŠNJAK (tamboura) Vužgi ga Blaž live 2013 HD, 02:21

ANTONINA & DUBRAVKO ČEŠNJAK (tamboura) Vužgi ga Blaž live 2013 HD (http://www.youtube.com/watch?v=xEn0GOGeCfg#ws)
Naslov: Odg: Kam plava haenesov brodek / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / tisKAJne
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 31, 2015, 09:30:23 poslijepodne
Citat:
OVE RIBE SU SKUPE.
NESU. ZDRAVE SU.

Međimurske novine, br. 1019, 27.03.2015.
e-vundano 30.03.2015.
Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Kam plava haenesov brodek.??

Kak smo čuli kulturna ministrica si je posodila z državne kase peneze, a do kraja 2013. leta je ne ftegnula vrnuti 152 jezere kuni i jena šefica Vesna jo je mam zmenila i poslala v ropotarnico ministarske povjesti, a to dok se Vesna z Turske pelala z avijonom, šteri je pelal mimo voznoga reda i to je nas porezne (navek) dužnike koštalo 120 jezer kuni unda se je nikomo nika ne pripetilo. Kuliko vidimo, neso vsi ministri jednaki i neje ministrici dopuščeno kaj si more privoščiti potprecednica Vlade. I to prva. A Vesna je Andreji i šefica vu haeneso.



Kaj ne bodo naši ljudi pripovedali da prinas v Lepoj našoj sam težaki teško živijo i da je kriza sam za težake, penzionerce i one šteri nikaj ne delajo, očem reči, šteri so brez posla i štemplajo v nejvekšoj našoj hrvaškoj fabriki, a to je burza dela, došli so na red i političari. Tak je zišlo na svetlo dneva kak si je kulturna ministrica, Andrea Zlatar Violič, posojavala peneze z državne kase i to brez kamatov. Neje se preveč bunil minister za peneze, Boris Lalovac, kaj je ne plačala kamate nek ga je bole muočilo to kaj je posojeno ne vrnula. Ne znati kak bi vse to bilo završilo da so ne šekutori k hiži došli i precedniko Zokijo pod nos porinuli tak da je jena šefica i prva potprecednica Vlade morala zeti stvar vu svoje roke i Andrejo zmeniti. Najgerek sam je li so vsi ministri tak slabo plačeni ili pak je to sam z ovima z haenesa? Najgerek sam kaj se ve bode pripetilo z tem penezima šteri so se z državne kase preselili v Andrejin žep? Je li bode to ona vrnula ili pak bode odelala prek posla šteri bode hasnil celomo našemo društvu, jerbo je do ve dobro delalala svojega posla, kak so to napravili negdašji minister Perek Čobankovič i jegov pajdaš Damir Polančecov?

Kak smo čuli kulturna ministrica si je posodila z državne kase peneze, a do kraja 2013. leta je ne ftegnula vrnuti 152 jezere kuni i jena šefica Vesna jo je mam zmenila i poslala v ropotarnico ministarske povjesti, a to dok se Vesna z Turske pelala z avijonom, šteri je pelal mimo voznoga reda i to je nas porezne (navek) dužnike koštalo 120 jezer kuni unda se je nikomo nika ne pripetilo. Kuliko vidimo, neso vsi ministri jednaki i neje ministrici dopuščeno kaj si more privoščiti potprecednica Vlade. I to prva. A Vesna je Andreji i šefica vu haeneso.

Rekel sam vam več kaj me gvinta: je li so haenesovi ministri isto tak dobro plačeni kak i esdepeovi? Najme kaj, kulturna ministrica je bila preslabo plačena pak si je morala posojavati peneze z državne kase, makar je znala ak se to zazvedi da bode morala oditi po riti k meši i nišči ne bode gledal kak je ona delala svojega posla. Z druge strane pak je esdepeov minister Siniša Hajdaš Dončič obečal još lani, ak ne bode reši probleme (čitaj: duge) naših hrvaški cesti da bode spraznil svojo ministarsko foteljo. Kaj se posla dotikavle još je v pelenaj, ali se vum z fotelje neda. Ne znati je li dobavla vejč penez nek Andrea ili pak meje troši ili pak mo ministarska fotelja vejč vredi od penez? Nesam dosti pameten kaj bi vam to znal reči. Najbrž so ministri i ministrice ne jednaki, očem reči, neso napravleni od istoga materijala!

Tito je ipak odišel z Pantovčaka posle Ivija i završil je doma v Zagorjo, očem reči, v Kumrovco, otkod je i genul v svet pred cirka okoli sto let. Vsima je nejlepše doma, pak tak i jemo, a na vse zadje tam mo je i mesto. Tam je jegova hižica vu šteroj je došel na svet, tam je jegov dom i tam ga bode našel vsaki on što bode štel.

Tito je još navek prinas na vlasti makar je več zdavnja pod zemljom. Kak zgledi vsaki den ga vse vejč i vejč oni šteri ga nebrejo zabiti i furt ga čakajo da se bode vrnul. Nikak nebrem razmeti kaj on ima z ovom Lejpom našom štere ga negda ne bilo i v šteroj je on ne živel. Pak se je on boril i zalagal za komunističko ili pak socijalističko Jugo, a ne za ovo demokracko Hrvaško. To jedno i drugo nikak nejde skupa jerbo smo do Lejpe naše ne sam tak došli nek smo morali ratuvati. Domovinski rat je trajal štiri leti i čuda je naši dečki, heroji, vitezi ne dočakalo kaj bi jiv grelo toplo hrvaško i demokracko sunce. Ak bodemo i dale čakali kaj nam bolše zutra dojde z Kumrovca unda ne bodemo tak včasi jeli beloga kruha. I ne bode Lejpa naša onakša kakšo so senjali i za kakšo so se borili naši braniteli.

Zaklela se zemlja rajo da se bodo vse tajne zazvedile, pak se tak zazvedilo da naš dofčerašji minister za peneze i poštejak slavek Liničov ima skrivečkoga računa v Švicarski banki na šteri so dohajali penezi z vsi strani Lejpe naše. Nema sam "poštejak" Slavek svojega računa v Švicarski jega tu i drugih poštejakov, šteri svoje peneze skrivlejo kak zmija noge. Ne znati je li so to franki ili pak so nekše druge zelene boje, ali se zna čiji so i što more do jif, a malo teži se bode zazvedilo otkod so došli!

Jako sam najgerek kam itak plava tua haenesova brodica i v šteri lučici bode postala? Je li to bode ona leva, kak do ve ili pak bode kapetanica genula desno ili pak bode, na vse zadje, ostala negdi između, kak se to nadja naš međimorski župan Matek Posavcov. Najme kaj sem uspel, za ve, zazvediti: precednica Vesna je stoprocentno sigurna da bodo jeni haenes i Zokijov esdepe išli skupa i na parlamentarne izbore, šteri nas čakajo ovo leto i vsaki den so vse bliže i bliže. Potprecednik haenesa i minister Ivek Vrdoljakov je ne ruon siguren z kim bodo v zamuš išli, a naš župan je, isto tak, stoprocentno siguren da to ne bode esdepe. Kuliko znamo narodnjaki so navek dobro trguvali i navek so posle izborov bili med onima na vlasti, pak si nekak gruntajo da bi to i ve tak spelali, ali je ve več glavni cestar, šteri je navek našel pota prema Banskaj dvoraj ne več jiv narodnjak. Vsaki den donaša nekaj novoga, očem reči, vsako je jutro spametneše od večeri, pak bodemo još malo počakali jerbo pomaranđasta brodica još navek plava po morjo. Istina bog, malo je bliže levoj obali, ali je nagjena na desno, no to još nika ne znači.

Navelikom se pripoveda, a mogli smo i prečitati da se naš župan, Matek, skrivečki prepravlja za precednika hrvaških narodnjakov. On je mladi, dosti dauko je dorival, politika ga je postajla na sam vrh vu našem lepom malom Međimorjo, ali to je jemo premalo, nekak je stišjeni, pak bi se štel širiti i prek Drave. Mladi je, zaškolani, čuda zna, sam nek pazi z kim tikve sadi kaj ne bo zišel kak jegov pajdaš i prezimenjak Joža, šteri je pred cirka osem let mel isto takše želje, pak je, na vse zadje, odišel po riti k meši.

Odnavek je bila šega da broda, šteri se je počel nuhati ili pak nagijati, kapetan broda i jegova posada napuščajo zadji. Haenesov brod se još navek dobro drži i dobro plava po našemo hrvaškomo političkomo morjo i nikši vetri so mo do ve ne nika mogli, ali ga je čakoski dogradonačelnik Romano Bogdan napustil i preplaval je na prvi vekši brod i to on črleni. Ve vidite kak je zišel, tam so ga dočakali raširenih roko, ali se je of tjeden pokazalo da je to ne ruon tak spametno napravleno kak je v prvi mah zgledalo. Najme kaj, državna revizija je spraznila foteljo kulturne ministrice tak da je Romano ostal na pomaranđastom brodeko on bi denes bil minister jerbo on ima vse one kvalitete štere kulturni minister mora meti. A ovak bode precednica Vesna morala nekaj improvizerati do kraja ovoga mandata. Što zna da bode pak Romano mel takšo priliko? Znuom da je ne dauko do kraja mandata, ali dok jempot čovek zasedne v ministarsko foteljo nega moči tak lefko vum z ministarstva natirati! Kaj ne?


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Kam%20plava%20haenesov%20brodek.??
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1019i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1019i)     
Aktuelni broj i rajneši su (i) sim:
http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine (http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine)   
       
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

OVE RIBE SU SKUPE.
NESU. ZDRAVE SU.
Raca plava po Drave - FA Turopolje, 02:58

Raca plava po Drave - FA Turopolje (http://www.youtube.com/watch?v=K85Mk8Dyi3c#)
Naslov: Odg: Kak se obleči za Vuzem? / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 31, 2015, 11:58:32 poslijepodne
Zagorski list, jurjevščaka (travna, maloga travna) 2014.
e-vundano: 19.04.2014.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE
Z mamičine pučke (japo)teke

Kak se obleči za Vuzem?

Se treba biti friške oprane i spieglane. Deca mouraju dišati i imeti najlepše haljinice i lače na sebe, a žejnske trebaju bitu vu beline, ali je dobre i da nekaj na sebe imaju boje ljubičic. Ljubičasta je boja za najvekši svetek i rubače te boje oblače sam za posebne cajte.



Kako su se naši stari priređivali za Uskrs, najbolje je znala hraščinska baka Ivka, pučka prognozerka.…

Nekad su u Zagorju, a što se poštuje i danas, na Veliki četvrtak od podneva prestajali svi radovi na zemlji. Zašto je tomu tako i kako su se naši stari priređivali za Uskrs, najbolje je znala hraščinska baka Ivka, pučka prognozerka.

- Znale se da si posli na polju i vu gorica staju na Veliki četrtek prije puoldan. Od onda nije smeti vu zemlje rovati jer je tam tijele Isusa Krista i zemlja se ne sme dirati jer je tuo grijieh. Gazdarice se od onda spravljaju za velike dane, peču se mlinci, gledi se štera se pu piščetka zaklala i koji komad šunjek se bu del kuhat - savjetovala je baka.

A iako su Zagorci nekad bili u prosjeku puno slabijih finanacisjkih mogućnosti nego danas, za Uskrs bi se stavilo najbolje na sto.

- Na Vuzem je najglavneši obrok froštukelj. Za froštukelj se ije blagoslavljena hrana: kuhana šunjka, jajca, ren, mladi luk i kolač. K semu tomu paše kupica domačega vina, pive, a za decu malinovec - rekla bi baka.

Za najveći kršćanski blagdan treba lijepo urediti kuću, a i staviti najljepšu opravu na sebe.

- Hiža muora biti jake vređena, na stuolu novi stuolnjak zvezen z piščanci i pisanicam. Na podu ne sme biti ni jedne smeti i se treba biti friške oprane i spieglane. Deca mouraju dišati i imeti najlepše haljinice i lače na sebe, a žejnske trebaju bitu vu beline, ali je dobre i da nekaj na sebe imaju boje ljubičic. Ljubičasta je boja za najvekši svetek i rubače te boje oblače sam za posebne cajte - mudrozborila je baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumna/iz-bakine-pucke-biljeznice-kak-se-obleci-za-vuzem-1 (http://www.zagorje.com/kolumna/iz-bakine-pucke-biljeznice-kak-se-obleci-za-vuzem-1)

* * * * * * * * * *

(VU)ZEMI MENE, (VU)ZEMI MENE…
…PREPISANU FTICU
(FTIČEK VELI, FTIČEK VELI…)

CINKUŠI ft. DARKO RUNDEK - TIČEK (official video), 05:06

CINKUŠI ft. DARKO RUNDEK - TIČEK (official video) (http://www.youtube.com/watch?v=YgP47d1YjsQ#ws)
Naslov: Odg: Tito znova na Pantovčako / HR.KAJ.NĚ?-Lépa naša kajkavska/ pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 10, 2015, 11:56:33 poslijepodne
Međimurske novine, br. 1020, 03.04.2015.
e-vundano 07.04.2015.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Tito znova na Pantovčako

Nebrem zdržati i moram vam povedati, a vi ste to kak moji verni čitateli i zaslužili, kaj se je( vse) pripetilo v minulo sredo (1. travna):
- Tito je, očem reči, jegova bista, znova dopelana na Pantovčak jerbo so antifašisti na red pobrali precednico Kolindo i da je ne bisto vrnula na staro mesto, oni bi postajli svojega šatora na Jelačič placo i to polek koja.



Davor Šuker, precednik našega hrvaškoga labodoritaškoga saveza je zebrani v Izvršni odbor, očem reči, vu vlado evropskoga labodoritaškoga saveza (UEFA) čiji je precednik Mišel Platini. Vseposot se pripoveda da je Šuker "igrač" Zdravkija Mamiča i da mo je on pomogel kaj je uspel dojti na krov labodoritaške Evrope. No, kaj se Mamiča dotikavle on, i to več na leta, vedri i oblači z našim hrvaškim labodoritašima, labodoritašenjem i labodoritaškim socima, tak da je unda ne nikše čudo ak je on i zrival Šukera za ministra v Platinijovo labodoritaško vlado. Kak bilo da bilo, Šuker je mel željo dojti v UEFO, a Mamič mo je sam tu pomogel. Ali tu je ne kraj, kuliko sam mel za čuti, v sredo se je v Zagrebo, na janjetini "Pod starim krovima" šepetujilo, i to dosti glasno, a nejglasneši so vsi bili dok je peti liter našega međimorskogha pušipela došel na stol, kak bode gospon Mamič zrihtal i gospi Vesne Pusič kaj i ona dojde za glavnoga tajnika v UN. Vrag bi ga znal kak dauko sežejo Zdravkijovi ščepci i kaj vse on more ili pak nebre. Nešterne stvari nam je pokazal i dokazal, a živleje ide dale. Verjem da vam je poznato da se vse glavne i nejglavneše stvari dogovarjajo pre mladoj i friško pečenoj janjetini, mladomo luko i dobromo, kaj dobromo, nejbolšemo vino na sveto. Šuker se je dal v roke Zdravkijo i jegove senje so se ostvarile i zato verjem da ak bi se i Vesna dala i ona bi mogla dojti tam kam oče. Fondoš je zafremani prvoga dneva ovoga meseca i zato verjem da je to skorom stoprocentno sigurno da se bode z te mele dober kruh jel.

Dosti dugo se je šepetujilo kak bode banka zblokerala našo bolnico i to sam zato kaj ne plača zajma šteroga je zdavnja zela, a šteroga je hrvaška Vlada obečala doli vudriti. Nebrem razmeti zakaj je banka hitila blokado našoj bolnici, a dužna je Vlada, očem reči, Zoki Milanović. Kuliko sam vpučeni v te zajam za našo bolnico, pak jega je, ve več negdašnji župan, Ivek Perhočov prestal plačati, a Matek je sam odnesel duge precedniko Zokijo i to skupa z prvom potprecednicom Vlade Vesnom Pusič. Pak kaj te naši glavni političari tak fletno pozabijo kaj so obečali? Ili pak je to kaštiga Mateko kaj vleče haenesovce vum z "kukuriku" koalicije? Vrag bi ga znal?

Još nekak morem razmiti Zokija i ministre, šteri se zvlačijo kaj ne bi platili duga za našo bolnico, a pred tri mesece smo jim prepisali bolnico kaj bodo oni žnjom gospodarili i hercuvali i ak je tak, a tak je, unda je čistam normalno da je Vlada dobila vse: hiže, zgrade, betežnike, doktore, sestrice, očem reči, vse dobro i kaj se unda čudijo kaj so ve i dugi jivi. Pak tak bi vsi delali, a tak več i na leta delajo z nami Međimorci, kaj dohajajo ka nam v Međimorje, poberejo vrhje (čitaj: vse svoje na vreme plačamo), a kiselo mleko i sirotko nam ostavijo. Rekel sam, još nekak morem razmeti državne političare, ali nebrem nikak razmeti naše domače, međimorske sabornike. Nebrem razmeti gospođo Nadico Jelaš, kak more reči da bi bilo kontra zakono ak bi država platila našega duga banki? Kak more to biti ak banka plača duga za svojo bolnico, štero smo joj pred tri mesece dali onak gešenk. I još nekaj, dok smo delali mi Međimorci naše bolnice z svojimi penezi, unda je to ne bilo protuzakonito? A dok smo naprajli unda smo dali državi i unda se je ona nikaj ne bunila. Čudno je to kak vu toj Lepoj našoj vredijo jedna pravila i jedni zakoni, tam prek Drave, a čistam drugi na ovom našem falačko med dvemi vodami. A mortik smo si mi Međimorci sami krivi kaj nebremo počakati kajbi nam država nekaj naprajla, onak gešenk kak to vsima drugima dela.

 Isto tak smo zišli i z našim međimorskim vodovodom. I tu smo si vse sami naprajli, celo Međimorje, očem reči, vsi Međimorci i Međimorke imajo vodo za piti vu svojimi pipami i ve za nagrado plačamo po jeno kuno po sakomo kubiko vode štero spijemo ili pak ponucamo kaj bodo i naši sosedi v Lepoj našoj, z šterim smo si mi navek bili zdobra, isto meli kak pipe tak i vodo za piti. To je ne, prosim lepo, protuzakonito?

A isto tak ili pak nekaj sličnoga imamo i v plino. Tam isto moramo plačati poreza ili pak štibro i to sam zato kaj smo si sami vse naprajli, a drugi nemajo nikaj od toga. I tu se je pak pokazalo da čavel šteri strči visoko gori navek dobi po gopco. Čuda je bole lenguzati i jafkati, jesti i piti i čakati dok država otpre keso i počne delati i na jugo kaj bode vse mel kaj so si ovi "bedačeki", ne bedačeki nek norci, na severo sami naprajli.

Kuliko sam mel za čuti, v Priloko je nešči posadil par mekoti afrički slivi. Nesam uspel zazvediti što je to tak spameten bil, očem reči, je li je to naš čovek ili pak je nešči došel na naš hatar jerbo je tu prinas prava zemla, štera davle sve od sebe, pak bode prinas afrička šliva nejfletneše zrasla. Ipak, kuliko sam mel za čuti da tu prste ima gospon Gregoraš. Najme kaj, on je dopelal afričko slivo v Prilok, a ve bode i preširil malo svojega hotela jerbo čim bodo slive zrasle mam bodo ljudi i žene dohajali v Prilok na Marino deco delat. To bi trelo biti nekaj slično kak vu onom filmo z velečasnim. Kak bilo da bilo z tem poslom bodo vsi prefiterali, a posebno žene jerbo se pripoveda kak tua afrička sliva ima trdo koro, a tua trda kora pomaže moškima kaj bodo meli trde bote, a vsi znamo da se trdom boto vse more: i deco delati, očem reči, puniti vrtece i škole kaj bodo tete i navučitelice mele kaj delati, a isto tak trda bota se more koristiti v medicini i kozmetiki jerbo znova donaša osmeh na lica naši ženi. Sam tre slive furt zalevati i medicinski turizam bode buknul prek noči.

Nebrem zdržati i moram vam povedati, a vi ste to kak moji verni čitateli i zaslužili, kaj se je vse pripetilo v minulo sredo (1. travna):
- Nejpredi je, i to mam od jutra, zagrebečki gracki načelnik Milan Bandič zafremal Stranko Remetinečkih reštantov. Čim se je to zazvedilo, počeli so se buniti ostali reštanti da bi i oni šteli dojti i pojačati to novo stranko jerbo joj je program nejbolši do ve. Čaka se da čim prvi fiškal dojde v Remetinec bode zmenil statuta tak da bodo i reštanti z Lepoglave, Turopolja, Pule, Reke, Splita, a i oni z Mostara se mogli baviti z politikom.
- Tito je, očem reči, jegova bista, znova dopelana na Pantovčak jerbo so antifašisti na red pobrali precednico Kolindo i da je ne bisto vrnula na staro mesto, oni bi postajli svojega šatora na Jelačič placo i to polek koja.
- Banka je povlekla blokado naše bolnice, jerbo je, tak so bar rekli, bankarski podvornik to blokado odnesel na krivo mesto. Najme kaj, podvornik je trebal to blokado odnesti v kontejner v pelnico, a ne v bolnico. Jako sam najgerek kaj se bode pripetilo podvorniko?
- Darko Horvat je dobil opomeno pred isključenje iz politike jerbo je počel coprati. On je pred nekaj vejč od mesec dni pocopral da bode bolnica blokerana. Nebrem razmeti kak je on to znal? A mortik je podvornik v banki jegova rodbina?
- V sredo je bila velika spoved v glavnoj i starešoj čakoskoj cirkvi Svetoga Mikloša Biškupa. Da je ne v pitanjo ispovedna tajna bili bi zazvedili je li je župan priznal svoje grehe vezane za "kukuriku" koalicijo i zakaj sili vum i je li je to bil greh, pogreška ili pak je vse to del pod jeden zajednički nazivnik: politika. Iz županovih zobov v Božekova (čitaj: župnikova) vuha i tu je kraj vsemo. Župan je pokoro zmolil, a mi se moremo spominati, tračati, coprati, poslušati, magaditi.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Tito%20znova%20na%20Pantovčako
i(l) str. 64. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1020i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1020i)     
Aktuelni broj i rajneši su (i) sim:
http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine (http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine) 
       
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Imam rada Jožeka rad(nik)a

grupa BLUE JEANS - volim,volim jozeka, 03:14

grupa BLUE JEANS - volim,volim jozeka (http://www.youtube.com/watch?v=qHImv8EL9I8#)
Naslov: Odg: Da mi je na vlasti biti mesec dni! / HR.KAJ.NĚ? -Lépa naša kajkavska/tisKAJ
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 15, 2015, 11:08:49 poslijepodne
BITI MINISTAR(KA) U (PR)AVNOJ VLADI:
SAMO SMENA (ZGLAJZANE) STALNA JE
Jena (kult)ura – dva pandura

* * * * * * * * * *

Varaždinske vesti, br. 3665, 31.03. 2015.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Da mi je na vlasti biti mesec dni!

… a javil se slučaj ministrice kulture. Tue je podsetile na slučaj švedske ministrice štera si je na deržavnu karticu kupila štrumfe pa muorala dati ostavku.
Drugač je tuo prinas. Naša ministrica kulture si je posujavala peneze z deržavne blagajne. Gda se tuo otkrile i dalje je bila štičena v interesu Koalicije f šteru su bili priključeni haenesovci s pet postotkov glasov i pet ministrov. Nebi se ni znale da ministrica nie „provaljena“ f Saboru. Onda su se i oni šteri su ji deržali lojtru, obrnuli protiv nje.



Ljudi nigdar niesu zadovoljni z onemi na vlasti. Odnašanje „imajučih i premogučih“ prema običnim ljudem naviek su razlogi zadovoljstva ili nezadovoljstva za te. Mi sme mislili da bume na zadnji izbori nekaj bitne premenili i doživeli istinski osečaj da je v društvu se vređane po pravice i poštenju. Ali kaj bi! Pokle sakih izborov se znuovič uveravame da se zebrani, čim zasiedneju vu fotelju vlasti, nekak spreoberneju pokazujuči muoč šteru donaša fotelja f šteru su fcopnuli. Dek njiev šief pripovieda o poštenju, oni počneju delovati samostalne. Nie na opču, neg na svoju privatnu korist, ili f korist stranke štera jim je omogučila fotelju. Tuo je iste, jer da niesu pripadniki stranke, fotelja bi jim bila „pusti san“. Zgledi da je čist prirodne; gda se duojde na vlast, imeti priliku za krast.

Taman se stišal slučaj Sanadera, Merzelove i Saba, a javil se slučaj ministrice kulture. Tue je podsetile na slučaj švedske ministrice štera si je na deržavnu karticu kupila štrumfe pa muorala dati ostavku. Nieje bile razumievanja za žensku s poterganimi očicami na štrumfi. Ak je ministrica i zna kaj smie, a kaj nesme, nek pazi na štrumfe i naj s hiže ne zijde bez gotovine. Kaj se nesme, nesme se – rekli su glasači nesmiljeni za ministričin problem. Da je hodila s potrganimi štrumfami, nebi ju optužili za kriminal. Kritizierali bi ju same stručnjaki za modu, kak i našu predsednicu, ali ju nebi natirali na ostavku. Tuo pak je dobre upozorenje za našu Kolindu. Bolje ji je hoditi v obleki šteri prigovaraju drmatori v mode, kulike god bili popularniji od nje, neg drmatori f politike. (I naj furt ima rezervne štrumfe.) Čistuoča je nie pol zdravlja, neg cieli mandat.

Drugač je tuo prinas. Naša ministrica kulture si je posujavala peneze z deržavne blagajne. Gda se tuo otkrile i dalje je bila štičena v interesu Koalicije f šteru su bili priključeni haenesovci s pet postotkov glasov i pet ministrov. Nebi se ni znale da ministrica nie „provaljena“ f Saboru. Onda su se i oni šteri su ji deržali lojtru, obrnuli protiv nje. I tak si je priskrbela vritnjaka šteri ji nie ostavil traga same na duši. Otraga nie poplavela od vritnjaka. Veliju da je črnjafke na „komandi pozadine“ dobila zate kaj je male več potegnula pa ji se zmantale, dezorentierala se i našla na organu za sedenje. Tie se slučaj još komentiera. Jeden od naših zluradih kritičarov si je na te zdehnul: Da mi je na vlasti biti mesec dni! Nie jasne je li mislil da bi on v deržavi mam napravil reda ili na te kulike penez bi si za te vrieme pospravil v žep.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/da-mi-je-na-vlasti-biti-mesec-dni.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/da-mi-je-na-vlasti-biti-mesec-dni.html)
i(l) str. 23 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3665.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3665.pdf)
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1) 

* * * * * * * * * *

Brezova metla
Jena (kult)ura – dva pandura

Jedna vura dva pandura 1, 0:56

Jedna vura dva pandura 1 (http://www.youtube.com/watch?v=LDRf3QRXzRw#)
Naslov: Odg: I unda nej biti minister!!!? / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / tisKAJne
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 17, 2015, 10:06:51 poslijepodne
Međimurske novine, br. 1021, 10.04.2015.
e-vundano 13.04.2015.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

I unda nej biti minister!!!?

Ve znam zakaj je lepo biti političar i zakaj se vsi, osim nas Međimorcov, cukajo za ministarske fotelje. Pak je to, ljudi moji, preštimani moji Međimorci i preljubljene Međimorke, kruh brez motike. A i desertlina, očem reči, kolača dobiš da očeš sam malo globleše porineš kartico nutri. Probal sam ja svojo porinuti i to sedem - osem pot, ali nikaj, vrag neda vejč vum kak sam nutri del. A mortik ne znam dosti dauko nutri porinoti jerbo nemam večernjo političko školo, a i nesam bil na kurso za ministra. A ve mi je več prekesno kaj bi svojoj mamiki ili pak japeko bajal kaj so me ne v takšo školo dali, a ne kaj so mi sam navek motiko i rasohe v roke rivali.



Kaj je to aglomeracija čakoske varoši? To je, kuliko se ja razme v politiko, pravzaprav jedna velika septička graba. Morete si zamisliti da je došel precednik Zoki i to z dva ministre, Jakovinom i Zmajlovičom, kaj zapiči prvo lopato i započne kopanje te velike gracke čakoske septičke grabe. Prosim vas lepo, najte mi zameriti, ali Čakovčare čeka nekše veliko, kaj nebom rekel sranje, ak jim je tre tak velika septička graba? Ne znati kakše pak unda stopram sranje čaka naše sosede Zagorce vu Varaždino, šteri bodo delali dvapot vekšo grabo nek je čakoska. Nejso te septičke grabe nekša velika sreča, ali ve znamo da se bodo mela kam skriti vsa ta sranja štera so pred nami, a i naši težaki bodo meli kaj delati. Jednim udarcom bodemo potofjali dve muhe.

Da je ne minister za kalamper, ciklo, mrkvo, luk, mak, konopljo i šalato, Tihomir Jakovina, bil v Čakovco ne bi znali da je još navek, bar za ve, za vse felere i fulanja ove "kukuriku" Vlade još navek kriv hadeze. A znate zakaj? Jerbo je ova Vlada još nikaj ne naprajla! Kuliko sam razmel ministra Jakovino, bode vsaka Vlada, od ve nadale, morala vse posle do kraja stirati predi nek jo naše biračko telo natira v ropotarnico povjesti. Nebrem razmeti zakaj je to tak, ali tak je, jerbo sam mi kak biračko telo furt živimo v Lepoj našoj onak kak moremo, a političarima vsake štiri leti znova počne bolše živleje. Ali ne vsima, sam zebranima! Kak ga ne dosti penez za vse unda sam bole živijo zebrani, a mi osleki, vsake štiri leti, počnemo znova čakati kaj bode i za nas trava zrasla.

Neje se sam, ve več negdašja, kulturna ministrica Andreja Zlatar Violič parila z bankomatima, makar so jeni računi prvi splivali, očem reči, došli na svetlo dneva. Čim so toga ministričinoga zmazanoga veša novinari obesili na štrik srama kaj se posuši, precednik Zoki je postrojil vse ministre i pred jif je dopelal bankomata i of je z prstom pokazal na vse one šteri so ga podsilili i vlekli vum žnjega ono kaj jiv ne sleduje. Ve mi se je vužgala ona zadja albanska svečica i ve znam zakaj je lepo biti političar i zakaj se vsi, osim nas Međimorcov, cukajo za ministarske fotelje. Pak je to, ljudi moji, preštimani moji Međimorci i preljubljene Međimorke, kruh brez motike. A i desertlina, očem reči, kolača dobiš da očeš sam malo globleše porineš kartico nutri. Probal sam ja svojo porinuti i to sedem - osem pot, ali nikaj, vrag neda vejč vum kak sam nutri del. A mortik ne znam dosti dauko nutri porinoti jerbo nemam večernjo političko školo, a i nesam bil na kurso za ministra. A ve mi je več prekesno kaj bi svojoj mamiki ili pak japeko bajal kaj so me ne v takšo školo dali, a ne kaj so mi sam navek motiko i rasohe v roke rivali.

Razmem vse to da prilika dela tata od čoveka, ali tat je on šteri krade, a i on šteri vrečo drži, očem reči, da so i onima, šteri so prepustili te bankomat-račune, isto tak ostali prsti zmazani od pekmeza. I te perpetum mobile je delal kak podmazani: mi bedaki smo punili državne kase, a oni zebrani i prebrani so jif praznili, očem reči, punili so svoje žepe. A minister Lalovac jim je držal štanjgo, kaj bi rekli čkomel je kak da se to jega ne dotikavle. Trelo bi i jegove kartice malo dati v roke šekutoraj. Što pak nam je kriv kaj sam plačamo, a ne pitamo v čije žepe te naši penezi pravzaprav idejo? I unda je čistam normalno da penezi sfalijo dok tre vrnuti zajma za našo bolnico jerbo so jif ministri potrošili črez nered. Gombal sam doma na te ministre tak da sam niti ne videl da je došla k nam teca Franca, a ona je več osemdeset let fiškal v našoj familiji, pak mi je rekla: Ah, Jožek, nej se sekerati, ti to smeta na lepoto, šparaj si to malo kaj ti je još ostalo, pak je jif dvajsti, a nas štiri milijone i nebrejo oni nikak tuliko vum dnesti kuliko mi moremo nutri deti. Brzčas teca ima praf, neje ona bila zabadaf nejspametneša v seli predi kak je Guglin došel na svet. Živleje je prekratko kaj bi se čovek zbogradi tega sekeral.

Denes je petek, vsa je sreča kaj je ne pak trinajsti, ali je zato deseti april.Nesam siguren je li je denes nekši svetek ili pak osvetek, ali teca Franca je rekla da je nekši vrag je. Veli, i na radijo so rekli. No, pustimo na stran i radio i teco, štel sam vam sam reči da do dneva denešjega je naš župan, haenesovac i mladi laf, Matek Posavcov, još navek ne hičeni vum z stranjke. To nebre biti brez vraga jerbo znamo kak so fletno vum leteli Čačić i Linič čim so jim malo bole krila zrasla nek je to, od precednika, bilo dopuščeno.

Imam još navek papernato vozačko dozvolo i morem vam reči da mi još navek vredi. Tak so i policaji rekli. Ali kaj mi to vredi da so ključi od auta pre ženi, a i pes, šteri sam ženo posluhne, furt spi pod zadjim kotačom. Gde je ve to županisko poverenstvo za ravnopravnost nas moški i naši ženi? Gde je - to te ja pitam? A dok sam ja ženo ne pustil po kvasa, za fašnik, mam so policaji doleteli. I to dva i z "maricom".

Vseposot se slavi i fešta za sedemdeset let otkak so nam, zadjipot, bar za ve, oslobodili naše malo Međimorje od Mađarov. Zmislim se dok sam hodal v pučko školo, pak nam je učiteljica dala za zadačo nek pitamo doma kaj je to seks, kaj je grupni seks, a kaj je to ljubezen. Nejpredi sam pital japo, on me je sforšibal k mami, a mama me je poslala k mamici. Mamica je bila sestra od tece France, pak je, ruon tak, vse znala. Rekla je, sednise Jožek bodem ti jo to pomalem povedala. Sel sam si polek je na šamlek i počela je: Tak ti je to bilo, nejpredi so se, pred kraj rata, Švabi dotepli k nam v Međimorje, jiv so Mađari pustili nutri jerbo so v isti rog puhali. I unda so nas Švabi počeli jahati. Jahali so, ali so i plačali. To ti je ne dugo trajalo jerbo so se nekod z Kotoribe dotepli Bugari. Jif ga čuda bilo, pak se več jif doteplo k vsakoj hiži i vsi so, kaj bom ti rekla, jahali. Neje lefko bilo vse te nevole zdržati, ali i oni so platili kuliko so nas ponucali. Još smo i trigelta dobile. Na vse zadje so došli partizani i to nekud z Kalnika. I oni so dugo ne meli v rokaj ili pak pod sobom žene, pak so i oni hodali po hižaj. A kaj smo si mi mogle pomoči, ak je bil rat unda je bil rat za vse tak da smo si i mi žene morale nekaj premagaditi. Morem ti reči i oni so nas venodjali, ali so ti oni zmislili ljubezen sam kaj ne bi morali plačati. Vse sam razmel, ali denes se več nišči ne spomina o tomo kuliko so pretrpele naše Međimorske žene i kuliko so doprinesle kaj je ne čuda vejč Međimorcov završilo na grobjo, nek so doprinesle tomo kaj so se popunile familije tam gde je nešči v logoro ostal.

Za vsaki svetek je čakoska glavna vulica zlišpana kak se i šika. Za Valentinovo so visela na žici ober vulice velika črlena srčeka. Vsi so rekli da je muštro za veliko srčeko dala gospa Boška z turističkoga ured. A za Vuzem so bile obešene nekše male pofarbane jejci. Makar sam vse okoli spituval nikak sam ne mogel zazvediti što je, itak, dal muštro.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/I%20unda%20nej%20biti%20minister!!!?
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1021i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1021i)     (?)
Aktuelni broj i rajneši su (i) sim:
http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine (http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine)   
   
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Žiga i bandisti - Lepo je na svetu živeti, 03:07

Žiga i bandisti - Lepo je na svetu živeti (http://www.youtube.com/watch?v=CJehN4t-bMY#)
Naslov: Odg: Dečici na veselje / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / tisKAJne
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 20, 2015, 11:54:18 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3667, 14.04. 2015.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Dečici na veselje

Dr. Eduard Kušen je z liepimi rečmi prikazal vriednesti knjige „Imali smo dvorac, Dječje igre u prirodi“ i posebne naglasil da je ona oblik čuvanja tradicije i da ilustracije oplemenjuju sadržaj knjige, a mr. Ernest Fišer je govoril i o praktične vriednesti knjige štera je dečici na veselje. More dobre dojti i roditeljem i dedekem i babicam šteri imaju sreću imati vnučeke pa jim je preporučil knjigu.



Preteklega tedna, 8. travnja, v organizacije Matice hrvatske i Varaždinskega književnega društva v Kazališču, v dvorane Europa media predstavljena je knjiga Ivanke Kunić „Imali smo dvorac, Dječje igre u prirodi“. Predstavljači su bili recenzenti dr. sc. Eduard Kušen, mr. Ernest Fišer i prof. Ružica Marušić-Vasilić kao ilustratorica knjige. Svečanost je vodila i o autorici knjige govorila potpisnica ove kolumne. Dvorana je bila bila prepuna.

A kaj je tuo izazvale tak veliki interes publike? Morti i tuo kaj su nastupala dečica pa su i njievi roditelji šteli videti kak se vu vrtiču i f škuole igraju. Ili morti zate kaj je Varaždincima autorica več poznata kak književnica štera je objavila več pesničkih i proznih knjig. Profesionalne pak je dielala kak vučiteljica, nastavnica i profesorica - pedagoginja; prosvetna savetnica i ravnateljica škuole. Stalne je nastavljala svoje školovanje dek nie postigla i akademski naslov. V svem prosvetarskem delovanju iskazala je posebnu naklonest za izvannastavne aktivnosti z dečicom s šterom je postizala velike uspehe. Za tuo dobivala i najvekša priznanja i deržavne nagrade. Nie se same igrala z decom. Napisala je i stručne knjige f šterimi je i teorijski obrazlagala dečje stvaralaštve i praktični pristup temu poslu. Isticala je zakaj se deca trebaju i muoraju igrati i da čez igru deca prenašaju i čuvaju narodni jezik, razvijaju maštu, pokazuju svoje sposobnosti i vuče se življenju.

Tuo su na predstavljanju pokazali „klinci“ štere su zvežbale odgajateljice Dječjeg vrtića „Škrinjica“ Slavica Koščak i Marica Košić i dečica pervega, drugege i trečega razreda OŠ Vidovec pod vodstve vučitelic Anice Kolarić, Biserke Posavec i Verice Grd. Svojimi nastupi dečica su jake razveselila publiku pa su nekojim mamicam od nežnesti i suzice potekle.

Dr. Eduard Kušen je z liepimi rečmi prikazal vriednesti knjige „Imali smo dvorac“ i posebne naglasil da je ona oblik čuvanja tradicije i da ilustracije oplemenjuju sadržaj knjige, a mr. Ernest Fišer je govoril i o praktične vriednesti knjige štera je dečici na veselje. More dobre dojti i roditeljem i dedekem i babicam šteri imaju sreću imati vnučeke pa jim je preporučil knjigu. Prof. Marušić-Vasilić je pojasnila kak su nastajale ilustracije i kaj ji je bila najvekša inšpiracija, a izdavač knjige Dean Težak potvrdil je veliki interes za nju. Na kraju se autorica zahvalila semi ki su sudelovali v predstavljanju, publiki i svojimi sponzori pa zaključila da je baš bile liepe.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/decici-na-veselje.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/decici-na-veselje.html)
i(l) str. 25.  sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3667.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3667.pdf)   
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)   

Citat:
Patrik Kovač – Radast, 01:08
33. Smotra dečjoga kajkavskoga pesništva "Dragutin Domjanić"
Sv. Ivan Zelina, 26.10.2013.
Radast, Patrik Kovač, 5. (Raz)red
OŠ "Petar Zrinski", Čabar, PŠ Tršče
Pelatelica: Ingrid Žorž, prof.

https://www.youtube.com/watch?v=hVXM7VuPoFU (https://www.youtube.com/watch?v=hVXM7VuPoFU)

Veselo Zagorci…
Sinovi Zagroja i Mirko Korotaj - Veselo, veselo zagorci, 02:53

Sinovi Zagroja i Mirko Korotaj - Veselo, veselo zagorci (http://www.youtube.com/watch?v=fXmBQ0dbXws#)
Naslov: Odg: Bole vrabec v roki nek. / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / tisKAJne
Autor: Ljudevit Kaj - Travanj 23, 2015, 11:58:19 poslijepodne
Međimurske novine, br. 1018, 17.04.2015.
e-vundano 20.04.2015.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Bole vrabec v roki nek.

Precednik Z. Zoki Milanovič je ne došel na rendes makar ga je precednica Kolinda G. Kitarovič jako lepo zvala. Neje niti rekel da nebo došel i zakaj je ne došel. Mortik je Kolinda morala na Pantovčak deti tri biste: jedno od Jožeka B. Titija, drugo Ivija A. Jusipoviča, a tretjo od Štefeka S. Mesiča, unda bi se mortik Z. Zoki Milanovič i pojavil. Neje vupal biti sam z Kolindom!



Ne znam zakaj Zvonkec Golobov, naš vodeči međimorski antifašist, misli da je vekši i jakši antifašist od mene, a ja sam vekši od jega i imam nejmeje tridesti kil vejč od jega, pak me je ne pozval na svetešjo antifašističko sesijo, vu čakoskomo Kulturnomo centro, gde se pripovedalo o temo kak smo se pred sedamdeset let rešili fašizma, fašistov i okupatorov. Pak je Međimorje naše malo od vsih nas Međimorcov i ak je bilo oslobođeno pred tak čuda cajta unda je red da vsi skupa popevlemo "Po šumama i gorama.", a ne sam zebrani. Kaj se popevaja dotikavle, ne znati de so itak trenerali kaj so tak zdušno popevali kaj so jim grljanjki drhtali.

 Morem još razmeti Mladena Novakovoga, precednika Županiske skupštine, kaj me ne pozval na svetešjo sesijo našega međimorskoga parlamenta, kaj bi tam mogel pozdraviti našega večnoga precednika Štefeka Mesiča, jerbo je Šajerica ne dosti velika kaj bi vsi nutri zišli. No, nejde mi nikak v glavo kaj Štefek itak ima z oslobođenjem našega Međimorja?

Niti dragi Božek ne zna što vse okoli te naše bolnice i toga vražjega zajma ima tu svoje prste. Najme kaj, od župana, šteri je haenesovec, se čuje kak naši međimorski esdepeovci brenzajo kaj precednik Zoki i jegov minister Lalovac ne vrnejo zajma banki i denejo točko na i kaj se dotikavle naše nove bolnice. Z druge strane esdepeovci znajo da je župan bil protiv kaj se bolnica deblokera jerbo je on vu tem poslo ne mel svoje prste. I kak ve mi obični smrtniki, bili bole ili meje betežni, nek znamo vu šteromo grmo (čitaj: v šteroj stranjki), leži zajec, očem reči, gde je pravica.

 Vsi čakamo kaj se oglasi čakoski načelnik jerbo bi on mogel malo vejč svetla donesti vu to dosti kmično i betežno situacijo okoli bolnice. Najgerek sam, jako sam najgerek na čijo bi se itak strano stal načelnik Štef, nejglavneši gracki otec i jeden od nejjakših, ak ne i nejjakši esdepeovec v Međimorjo.

 Ja se vam preveč ne razmem vu to mešetarenje z penezi, ali sosed Tonča je v tem pravi maher. Znate, on vam je na leta bil nekši činovnik v zadrugi, trguval je z pajcekima i teličima tak da je navek mel v žepo pušlek penez, a to je siguren znak da se on razme v peneze, očem reči, mešetarenje. Spominali smo se o toj našoj zablokeranoj bolnici i političarima šteri se motajo okoli je. Rekel mi je: Nešči tu nam hiče peska v oči i vse nas vleče za nos. Ak je banka zablokerala bolnico, a jeje, unda je zela peneze kuliko je bolnica bila dužna, očem reči, naplatila si je duga šteroga je župan (čitaj: država) ne vredo plačala. I kak unda more županija i dale biti dužna - to te ja pitam? Malo sam si pregruntal, očem reči, malo mi je to gruntaje duže trajalo, ali na vse zadje vam morem reči da sosed Tonča ima praf.

 Unda pak se je zbudil i on moj vražji črvek i ve pak i mene nekaj gvinta kaj se dotikavle toga betežnoga zajma za bolnico. Pak je toga zajma, ljudi moji, prestal plačati negdašji i več pozableni (bar od esdepeja) župan Ivek Perhočov i kak so stopram ve banki sfalili te penezi od zajma? I to ruon ve dok se naš župan ravna na krov državne politike. Najbrž je to, rekla mi je teca Franca, nešči naručil i to nešči komo je naš domaći međimorski jal ne dal mira. A vi znate, to ste več meli priliko čuti, da je teca Franca pravi mali selski, očem reči, vulični fiškal i da zna čuda vejč od Interneta.

Naši međimorski županijski večniki so pravi mali norci. Najme kaj, oni se bavijo z politikom, sedijo v našemo međimorskomo parlamento i vodijo našo županijo za nekše drobne peneze. A znate kak stari ljudi velijo, ak je neka jako fal to nebre bogzna kaj vrediti. Najte me krivo razmeti, ali vsaki posel ako čovek dobro napravi ima i svojo ceno. Nebre biti da ga v županijski kasi je penez za vse sam ne za one šteri ga delijo i vodijo posle onak kak dragi Božek zapoveda, onak kak mi očemo i nucamo i na vse zadje svojega posla delajo tak kaj bodemo mi šteri smo jif zebrali zadovoljni. Nebre biti istina da vsi županijski večniki pre našaj sosedaj v Hrvaškoj vredijo čuda vejč od našega čoveka. Pak smo došli na ono kak se za nas i spominajo v Lepoj našoj, da smo mi Međimorci za kramp, motiko i lopato, a ne za škole i politiko. A v zadje vreme bar čuda vejč hodamo vu škole i fakultete, ak ne mi unda bar naša deca, ali kaj nam unda te diplome pomažejo ak smo i žnjimi jako slabo plačeni. Vse je to tak, ali na vse zadje je nikomo ne jasno kak je to da mi čuda delamo, malo služimo i čuda imamo. Kaj moremo reči, čuda imamo jerbo čuda delamo i vsejeno je je li delamo z diplomaj ili pak brez jif! Brez diplomi moremo, ali brez lopate i motike  nikak!

 Strahoninski esdepe je odišel po riti k meši. Posle zgublenih zadjih izborov vse opčinske fotelje i stolce popunili so pobedniki. Tak to zide dok imate vrapca v roki i plazite po drevi kaj bi došli do goloba, a unda i golob i vrabec skupa odletijo dok ste se vi poškliznoli po suhoj kori. Pak se je još jempot pokazalo ono kaj nam naši stari furt šepetujijo: bole je vrabec v roki nek golob na kiti! Ali ljucko srce nigdar zadovoljno neje, pak makar bilo i esdepeovo.

 Priločki gracki načelnik Ljubek Kolarekov je moral za petnaest minot dojti vu Ministarstvo ak je štel dobiti državno zemljo kaj proširi svojo gospodarsko zono. Vidite i po tomo smo mi Međimorci ne jednaki z onima v Lepoj našoj. Nam državni političari davlejo 15 minot i dok scuri pesek na vuri baba z kolači odide i to zanavek, a naši sosedi na jugo Lejpe naše, oni dobavlajo po 15 dni kaj dojdejo po svojo zemljo, očem reči, jif prosijo, pak na vse zadje nikaj od toga. Zakaj? Pak so ne oni na tom sveto kaj bi delali, za to smo mi Međimorci, oni so tu kaj bi uživali v plodovima našega dela. Kuliko vidimo, vsaki je zbogradi nečega na sveto.

 Precednik Z. Zoki Milanovič je ne došel na rendes makar ga je precednica Kolinda G. Kitarovič jako lepo zvala. Neje niti rekel da nebo došel i zakaj je ne došel. Mortik je Kolinda morala na Pantovčak deti tri biste: jedno od Jožeka B. Titija, drugo Ivija A. Jusipoviča, a tretjo od Štefeka S. Mesiča, unda bi se mortik Z. Zoki Milanovič i pojavil. Neje vupal biti sam z Kolindom!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Bole%20vrabec%20v%20roki%20nek.
i(l) str. 64. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1022i (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1022i)         (!?
Aktuelni broj i rajneši su (i) sim:
http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine (http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine)     

* * * * * * * * * *

Zor', zora, zlatna zora, zanavek bum bila tvoja,
golubek moj beli, za moj život celi!

Kajda- Golubek moj beli  (službeni spot), 03:57

Kajda- Golubek moj beli (službeni spot) (http://www.youtube.com/watch?v=jwYTXoCw4Go#ws)
Naslov: Odg: Kriza, kriza, kriza... i njene odzvanjanje / HR.KAJ.NĚ?-Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 04, 2015, 08:44:07 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3668, 21.04. 2015.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Kriza, kriza, kriza... i njene odzvanjanje

Je, kriza se pune spominje i v novinami i na TV-u. Vladajuči se hvale kaj su se napravili da bi bile bolje i kaj buju napravili da se zijde s krize, a same posujavljeju nueve peneze. Oporbanjaki pak kritizieraju i obečavljeju... F semu tomu saki čas opadne viest kak je nieki proneveril velike peneze, kak je nieki od vladajučih znuovič zel pune za svuoj luksuz ili duobil veliku otpremninu, maker se pokazale da je nesposoben ili da je smienjen po kriteriju političke podobnesti.



Idem na banku plačat račune i dek stojim v redu, čujem spomenek onie pred menom i za menom, a rieč šteru največ put čujem je - kriza. Ljudi se tuže da jim kriza ne da živeti. Ne da ni meni. Onda se „riešim“ čist pristojnega kupa penez za plin, struju, proračun Grada, za groblje, telefuon i kredit (fala Bogu da je pri kraju) i tak „olakšana“ idem dalje računajuč kak bum dalje. V Dučanski dvie ženske srednjih liet stojiju pred štacunom z obučom, glediju nuove modele i zdihavljeju: Zabadav! Da nieje kriza... Male dalje, na vuglu jen stari zabundani harmonikaš rastieže mieh, a pred njim na asfaltu nekšna škatuljica i nekaj sitniša šterega su samilosni prolazniki nutra hitili. I ja hitim kunu a f sebi zmrmljam: Kriza. Idem na plac i gledim gdi je kaj i po čem je kaj i kalkulieram; za kaj imam ili nemam penez.

Je, kriza se pune spominje i v novinami i na TV-u. Vladajuči se hvale kaj su se napravili da bi bile bolje i kaj buju napravili da se zijde s krize, a same posujavljeju nueve peneze. Oporbanjaki pak kritizieraju i obečavljeju... F semu tomu saki čas opadne viest kak je nieki proneveril velike peneze, kak je nieki od vladajučih znuovič zel pune za svuoj luksuz ili duobil veliku otpremninu, maker se pokazale da je nesposoben ili da je smienjen po kriteriju političke podobnesti.

I onda tumačiju da je se po zakonu. Onda se ljudi (tu mislim na slabe plačenu ili nezaposlenu bokčiju) pitaju kie diela takve zakone i za koga. Kie tuo nudi menedžerske ugovore za otpremnine štere si mi plačame podobnikem. Ništ dobrega ne napraviju, ali je sejene duobiju velike peneze jer da na njih imaju pravo. Potpisali su takev ugovor! Ništ zate kaj je za vrieme neuspešnega posla imal veliku plaču. Treba ga još nagraditi kaj je odstupil! Kaj nekaj sličnega naskorem nie bile i prinas vu Varaždinu? Kaj s toga nie jasne zakaj se tuliki rievljeju f politiku i na vlast?
 

- Pa tu je več neg ja šest liet dobim svoje profesorske mirovine – rekla je jena prijateljica o slučaju v HABOR-u. I nie mi je trebala reči jer je i z menom tak. Njemu je nie kriza. Kriza je same nam. Ali kaj? Šuti i trpi. I onda me zmislila na stari, ali male osuvremenjeni vic kak je jen ogorčeni človek na briegu kričal (med ljudmi ni vupal): fašisti, antifašisti, komunisti, nacionalisti, titoisti, reformisti, kapitalisti, laburisti... A berde mu je odzvanjale: ...isti... isti... isti... I još je dodal: liberali, ideali... a berde njemu: ali.. ali... I još sme se tomu smejale. A i kaj bi druge? Same je smieh besplatan.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/kriza-kriza-kriza-i-njene-odzvanjanje.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/kriza-kriza-kriza-i-njene-odzvanjanje.html)
i(l) str. 26.  sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3668.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3668.pdf)   
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)     

* * * * * * * * * *

Citat:
DOBRE LJUDE HOČEM BLIZU
DA POZABIM NA TU KRIZU,
TANCALA BUM SVE DO JUTRA
BRIGE REŠILA BUM ZUTRA

Obširneše:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/popevke-sem-slagal-i-recice-bral-kaj-danke-i-kaj-nocke/msg47402/#msg47402 (http://www.forumgorica.com/kajkavski/popevke-sem-slagal-i-recice-bral-kaj-danke-i-kaj-nocke/msg47402/#msg47402) 

AKUD Žensko Kazalište G.Jesenje - Ni me briga - TV Spot, 03:38

AKUD Žensko Kazalište G.Jesenje - Ni me briga - TV Spot (http://www.youtube.com/watch?v=wFYphtMi1g4#ws)
Naslov: Odg: Caro carovo, a Božeko jegovo / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / tisKAJne
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 05, 2015, 11:33:48 poslijepodne
Međimurske novine, br. 1023, 24.04.2015.
e-vundano 27.04.2015.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Caro carovo, a Božeko jegovo

Neje lefko živeti v Lepoj našoj jerbo so nas odnavek naši stareši vučili da nejpredi tre dati caro carovo, Božeko božje, a ono kaj ostane je za nas i naše živleje i mi se toga još navek pridržavlemo. No, kak smo več rekli, denes je to jako teško jerbo dok damo caro jegovo za Božeka nam čistam malo ostane, a za nas čistam nikaj. Kak je odnavek bilo tak je i denes, car (čitaj: država i jeni sastavni komadi) nam je predragi. Vsi sam rivlejo roke v žepe nas bokčekov i ta nam navek nekaj najdejo. Ne znati kak bode dugo to trjalo? Neje zabadaf država ženskoga roda. Ne znati kak dugo bodemo mi to zdržali? Kaj ne bodemo zišli kak Joškijov foringaški koj: dok ga je privčil kaj mo je ne jesti daval unda mo je fcrkel.




Lejpa naša je jedna od retkih ak ne i jedina država na sveto v šteroj se čuda još navek događajo. Najme kaj, prinas je kriza i recesija nejpredi počela sam smo jo mi ne mam prepoznali, ali zato je i nejduže prinas. Od kak so kukurikači prijeli cugle vlasti v svoje črlene roke vse je genulo nekam doli, nekam nazaj, očem reči, curik i kriza se je šepurila po Lepoj našoj kak da se je tu rodila i da je tu prinas zrasla. Gospodarstveniki i obrtniki teško dišejo, penzionercima i vsima drugima je voda do guta, franki nas kolejo, a devizna klauzula duši. Vsaki den naši kukurikači zmišluvlejo nove poreze, namete i trošarine, a unda se jempot, kak ftič feniks z pepela, javi minister poduzetništva i obrta Gordan Maras, gledi nas v oči i uveravle nas kak je Lejpa naša zišla vum z krize. To je rekel, a da je ne trepnul z okom. Da je on pravi minister šteri bi stal zaj za svojim rečima unda bi i mi jemo veruvali, ali ovak moramo biti kak i sveti Tomaš: dok ne vidimo ne bodemo veruvali.

 No, to je još ne vse, ministro Maraso štajngo drži i potprecednik Vlade Branko Grčič jerbo nam je i on rekel kak Lejpa naša leti v bolše zutra i to tak kaj jo nišči nebre zastajti. Ak smo mortik ne veruvali ministro Maraso, ali Brankec je čovek šteromo se mora veruvati. Ne sam da je on potprecednik Vlade, on je i profesor šteri nam vuči naše mlade i kak takši nebre govoriti ono kaj je ne. A to kaj mi još to ne vidimo o čemo nam on pripoveda to je čistam nekaj drugo. I v Bibliji piše: Blago onima šteri verjejo, a ne vidijo.

 Neje lefko živeti v Lepoj našoj jerbo so nas odnavek naši stareši vučili da nejpredi tre dati caro carovo, Božeko božje, a ono kaj ostane je za nas i naše živleje i mi se toga još navek pridržavlemo. No, kak smo več rekli, denes je to jako teško jerbo dok damo caro jegovo za Božeka nam čistam malo ostane, a za nas čistam nikaj. Kak je odnavek bilo tak je i denes, car (čitaj: država i jeni sastavni komadi) nam je predragi. Vsi sam rivlejo roke v žepe nas bokčekov i ta nam navek nekaj najdejo. Ne znati kak bode dugo to trjalo? Neje zabadaf država ženskoga roda. Ne znati kak dugo bodemo mi to zdržali? Kaj ne bodemo zišli kak Joškijov foringaški koj: dok ga je privčil kaj mo je ne jesti daval unda mo je fcrkel.

Čakovčanka i slikarica Marika Šafran Berberović je v našemo Staromo grado pre Vladeko Kalšano izložila svoje slike i napravila izložbo kaj bodemo i mi mlajši vidli kak lepo ona riše i piše.. Ona je več gospa v svojim letima, nesam jo pital za leta, ali več joj je osamdeset na hrpto, ali još navek dobro zgledi i ne bodete veruvali v Zagrebo, de denes živi, jo čuda bole poštuvlejo nek mi Međimorci. Najme kaj, nišči od županiskih političarov, nišči od grackih ocov je ne našel cajta kaj bi došel na otvoreje izložbe, nišči je ne došel kaj bi pozdravil Mariko, a ona se tak štima z Čakovcom i našim falačkom zemle med dvemi vodami. Brzčas je ta izložba bila napravlena v krivo vreme? Kuliko vidim vse vejč i vejč je takših, a posebno kulturnih događanja, napravleno v krivo vreme. Još bi razmel da bi to jen čovek moral vse sam obhajati, ali imamo jif tuliko kaj jif jedva plačamo, a oni nikam ne ftegnejo dojti.

Priločki Pikač pak pika. Več sedemnajst let dohaja na prvi april i jemo je vse dopuščeno isto kak i fašniko. To so cajtungi vu šterima novinari i uredniki slobodno vsakoga na red poberejo i vsakomo morejo spočitnoti vsako falingo. Tak se bar falijo. I kuliko vidim Priločanci, ne sam da to magadijo, nek se i štimajo z svojim Pikačom. Nejgerek sam kak bode to dugo? Pikačo želem dugo živleje i zdravoga humora.

 No, neje sam Pikač došel na svetlo dneva v Priločkoj fari, otprli so i novo kompostano. To je ona štero so herbali od Gorčancov jerbo so jo oni ne šteli, očem reči, ne vupali naprajti na svojemo hataro. Znate kaj so Gorčanci govoril, da je to prava ekološka bomba. Vidite, tak je i moj pajdaš Feri otpelal k svoji hiži seks bombo štera se Pištijo nudila i ve imajo pet dece. Kak bilo da bilo priločka kompostana je predelala i još bodo Priločanci dobavljali vsako leto po sto kil gnoja za svoj vrčak i to onak gešenk. Baš se je, kuliko vidimo, gradonačelnik Ljubek raskoražil, a Gorčanci bodo, najbrž, hodali štečit komposta v Prilok za svoje vrčake. Kak se je fletno to kolo sreče tu obrnulo!!!

  Mlada Tončika Ciglarova z Držimorca nas vuči kak je nejleži moči loviti svoje senje. Fala dragomo Božeko kaj je još ne moja žena zazvedila za to "nevolo" jerbo ak bi ona lovila moje senje da god bi nutri našla našo sosedo Bariko. Sam dva dni posle kak je Tončika bila v novinaj sam na plafono v hiži vu šteroj spimo našel staroga kotača od peciklina zamotanoga z ferbantima. Ne znati kaj on tu dela, a ne vupam pitati, ali sam se dospomenul z sosedom Barikom kaj jo ve jeno vreme nebum senjal.

 Meli smo priliko zazvediti od našega čoveka z Muzeja, gospona Kalšana, kak so za vreme rata vsi meli svoje tajne službe, očem reči, špijune, kak Mađari, tak Nemci, ustaše, pak i partizani. Vsi znamo da je rat zdavnja minul, tu mislim na onoga Drugoga, ali so špijuni ostali. Oni so delali, i to v tri smene, dok smo mi ne ratuvali, a prekpreveč posla so meli i za vreme ovoga zadjega Domovinskoga rata. Navek je političare zanimalo kaj delajo protivniki dok mislijo kaj jif nišči ne vidi, pak je tak i do denes ostalo. Verjem da ste čuli kak je leteči tajer kružil po nebi nad Čakovcom i da je bil pomaranđasti. Isto tak vsi znamo da je pomoranđasta boja od naših narodnjakov tak da je moguče da je nešči prek Drave pustil Letečega tajera kaj malo poslika nas Međimorce i da vidi kaj mi pravzaprav gruntamo o haeneseovcima. Ili pak so to Reformisti šteli videti kak mi dišemo je li smo za jive reforme, štere nam nudijo, sam so ne poslali svojega ljubičastoga tajera nek so ga maskerali v pomaranđasto farbo. A more biti da jim je te tajer ostal od unda dok so bil vsi pomaranđasti, pak jim je ve predrago bilo kupuvati drugoga. Jezero pitanji, a sam jeden odgovor: mortik bomo zazvedili kaj je to bilo, a mortik nigdar nemo. Dok so špijuni v pitanjo ne dojde navek istina na svetlo dneva. Morem vam reči da se mi zdi da i mjoa žena ima nekoga što mene špijunera. Ne da zna de sam vse bil, nek i zna kam sam kanil iti, a nesam ftegnul!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Caro%20carovo,%20a%20Božeko%20jegovo
i(l) str. 64. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1023is (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1023is)
Aktuelni broj i rajneši su (i) sim:
http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine (http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine)     

* * * * * * * * * *

Išla žena v melin (Mlinar v krčmi)
Kaj se pripetilom, kaj se dogodilo

Carevi - splet međimurskih pjesama, 03:56

Carevi - splet međimurskih pjesama (http://www.youtube.com/watch?v=djQKjmqtOos#ws)
Naslov: Odg: Japanski radniki i internetski komentatori / HR.KAJ.NĚ?-Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 07, 2015, 10:46:39 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3669, 28.04.2015.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Japanski radniki i internetski komentatori

Nedavne sem se, listajuč staru dokumentaciju, namierila na tekst z starih čist požutelih novin pospravljen sam Buog zna zake, o tem kak su Japanci f jene svoje velike tvuornice napravili dvoranu s figurami sieh značajnijeh tvuorničkih šefov v prirodne veličine. Radniki pak f te dvorane moreju provoditi svoj dnevni odmor i na figure šefov smeju kričati, špotati jih, kleti pa i pljuvati na njih. Japanci su, veliju te novine, to zmislili zate da si radniki moreju dati oduška, riešiti se nakupčanih frustracij i onda olakšani iti dalje delat.



Tuo me najprie nasmejale. Par dni pokle, dek sem na internetu čitala novine(curel je dejž pa niesem mogla nikam iti niti mi se kaj važnejšega delale), imiela sem časa otprieti i pogledati i komentare drugih čitateljov. Komentari štere sem čitala prizvali su mi v sviest onu japansku mudroliju i pomislila da je i mogučnest komentieranja naših novinskih člankov takaj jen oblik rešavanja nakupčanih frustracij razočaranega, obespravljenega i obesposlenega naroda. Ljudi moji, čega se tu se najde! Nie same komentarov neg i člankov šteri su povod za njih.

Komentiera se se. Od toga kaj si je oblekla štera glumica, kak je ova ili ona „zablistala“, „zasjenila“ i „bez daha ostavila“ ta i ta. F sakem broju novin je bar jena nekoga „ostavila bez daha“ pak zgledi da je bar puol ljudi, pred šterimi se ukazala, na aparati za kisik. Takaj muora biti bar jen članek o tem kak je nieki „doživel šok“ pak se šokierani štancaju kak na tvuorničke pokretne žnuore, a „šokieranje“ postane dosadne. Muora se znati i reči kaj kie misli i o ritačima lopte; kulike šteri vriedi na tržišču, kie je zabil gol ili je promašil... I se tak do politike; kie je tu komu zabil kakšnu cviku. Kaj opasniju, tuo bolju. Nie važne je li istina ili nie. Pogotove v ove pretpredizborne duoba.

Zna biti jake zabavne. Z tega se more videtii kie je kak ideološki ofarban i kie je najbolj maštoviti v zmišljanju nedostatkov (morti i po zadatku). Ide se od pravega obožavanja nekega, do krajnjega obezvređivanja, ponižavanja i gaženja v blate protivnika. Poglečte same kakev se riečnik vutem rabi! Tu ga nie granice ni vu veličanju ni v prostuete. Morti takev riečnik ljudi rabiju same f pijanem stanju ili v največem jadu i čemeru.

Nema tu kulture, kavalirštine niti obzirnesti. Ili je tuo zbilja zmišljene same zate da bi se ljudi pokazali kakvi su i rešavali se frustracij svoje bespomočnesti? Trebale bi ipak znati da je preterane ponižavanje, kak i preterane hvaljenje, jednak bedaste i nekorisne.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/japanski-radniki-i-internetski-komentatori.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/japanski-radniki-i-internetski-komentatori.html)
i(l) str. 25.  sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3669.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3669.pdf)     
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1)     

Citat:
(PO)PLAVA RACA PO DRAVE DUGE REKE (JANGCE)
Kineski (il japanski?) sindrom*
(* http://hr.wikipedia.org/wiki/Taljenje_jezgre_nuklearnog_reaktora (http://hr.wikipedia.org/wiki/Taljenje_jezgre_nuklearnog_reaktora) )

http://www.forumgorica.com/general-discussion/humor-ili-tu(r)mor/msg54634/#msg54634 (http://www.forumgorica.com/general-discussion/humor-ili-tu(r)mor/msg54634/#msg54634)

Kineska plava raca (patka)  
河中鴨_Raca plava ~ 克羅地亞_Croatia, 02:08

河中鴨_Raca plava ~ 克羅地亞_Croatia (http://www.youtube.com/watch?v=A0Q8q33Mtzo#)
Naslov: Odg: Idem si po jakše očale / HR.KAJ.NĚ?- Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 11, 2015, 09:06:47 poslijepodne
Međimurske novine, br. 1024, 01.05.2015.
e-vundano 04.05.2015.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Idem si po jakše očale

Kam god putuvle precednik naše i hrvaške Vlade Zoran Zoki Milanović vseposod prepoveda kak se na vse zadje ipak vidi nekši hasen od toga kaj dela jegova Vlada. Čim sam to čul petnajstipot nekši vrag mi je ne dal mira i prijavil sam se doktoro, očem reči, doktorici
(vsaka čast doktorima, ali ipak je lepše se dati v roke dokoricaj) za oči nek me dobro spregledne i nek mi da nekše bolše, ak ne i nejbolše očale kak bi i ja mogel videti te rezultate.

Jako je grdo ak ljudi več na leta delajo, a mi nikaj ne vidimo. Nam je vse huje i huje, a oni nam prepovedaji da nam je bole i da so došli bolši dnevi. No, vse bode vredo jerbo si je doktorica pajdašica z mojom ženom pak bodem dobil i ja nove očale i unda bodem mogel vse videti kaj se od mene išče. Čim se pred menom otprejo te dobrote o ljepote štere nam je preprajla naša nikak i nigdar prežaljena Vlada znate da bodem to nejpredi vam rekel. A komo bi drugomo?

Još navek opslužavlemo Dneve županije. Ovo leto se je to obslužavanje oteglo na jedanajst dni. Morem vam reči da je to preveč dugo. Čuda se to vsega zrivalo vu te dneve tak da je ne muoči dojti na vse kaj so nam naši županijski čelniki preprajli. Čuda je oni Međimorci šteri so si nikak ne mogli zebrati kak i de bi obiležili Den županije, pak unda niti nikam ne dojdejo. Skupa z Dnevom naše županije obslužavlemo i Spomenden da so Peter Zrinski i Fran Krsto Frankopan zgubili svoje živote pred 344. leti v Bečkom Novom Mesto. V minulo soboto došlo je na fešto 18 povjesni postrojbi z vsih krajov Lejpe naše, a došli so i Mađari, šteri štimajo i poštuvlejo naše Zrinske. Stranjski so došli, došel je i biškup Jezerinac kaj je mešo odslužil, a domaći ga ne bilo. Naši saborniki so ne došli, došla je sam Sunčana Glavak kak da je to sam jena županija i jeni Spomenden, kak da so drugi saborniki negdi drugdi zebrani, a ne prinas v Međimorjo. Nikak mi nejde vu to mojo bedasto glavo kak se ne dohaja na županiske fešte jerbo je župan ne žjive stranjke. Niso došli, kak sam več rekel, naši vodeči političari, ali sam ne videl niti naše prosvjetne težake. A nesam jif videl jerbo so ne došli. Kak bodo navučiteli, nastavniki i profesori vučili našo deco zakaj moramo poštuvati Zrinske i Frankopane ak jif oni sami ne poštuvlejo?

Najbrž se je i zato pripetilo da ga v Bečkomo Novomo Mesto bilo vejč ljudi nek na nešternim manifestacijama v Čakovco ili pak v drugim mestima Međimorja. Kak nas bodo drugi poštuvali ak mi sami sebe, očem reči, svoje velikane ne poštuvlemo. Na vse zadje, da si čovek malo bole pregrunta, kak bodemo poštuvali Zrinske i Frankopani, šteri so svoja živlenja dali za Lejpo našo pred 344. leti, ak ne poštuvlemo niti naše branitelje, šteri so se borili, a nešterni i dali svoja živlenja, za ovo Lejpo našo v šteroj denes živimo, a to je bilo pred 25. let. Vse fletno pozabimo i to tak dugo dok pak ne dojde nova nevola.

Čakoska Matica Hrvacka je znova dala naštampati knigo z pučim i cirkvenim pesmama štere je, pred devedeset let, na kup nametal naš muzikolog, skladatelj, profesor mužike i akademik Vinko Žganec z Vratišinca. Celo živleje je delal na glazbi i z glazbom tak da je črez jegove roke prešlo prek tridesti jezeri vsakefele pesmi. Matičari so znova naštampali te pesme tak da jif i mladi, kak oni šteri hodajo v cirkvo, taka i oni drugi, morejo najti na jeni mesti. Vse je to lepo i dobro, ali na predstavljanje knige je skorom nišči ne došel. Vsi se falimo kak je naš Vinko bil dober i spameten, kak je čuda delal, a kak je još vejč napravil za nas Međimorce i Međimorje naše malo, a dok tre dojti kaj se još nekaj nafčimo o jemo i kaj mo zafalimo kaj so jegove pesme nejveč pomogle 1920. leta kaj se je Međimorje zanavek otrglo od Mađarov i vrnulo se svojoj Lepoj našoj. Morem vam reči da nigdi navučitelov, nastavnikov, profesorov šteri se bavijo z mužikom. Znova pitam kak bodo deca znala poštuvati našega Vinkija, ak ga mi ne poštuvlemo šteri smo žnjim, bar malo živeli i znamo kaj je i kuliko napravil za nas. Drugi ga več poštuvlejo nek mi. Pak najte mi reči da smo mi jalni Vinkijo?

Minuli tjeden je po našemo nebo kružil leteči tajer. I to črleni. Ne znati što nas to špijunera? Mortik so to Kinezi jerbo se v zadje vreme oni čuda motajo po našemo hataro, a i črlena je jiva farba. Ili pak nam je to nešči poslal črlenoga tajera jerbo smo na minulim precedničkim izborima svoje glase dali črlenomo Ivijo Josipovičo, pak se ve ovi z Hrvaške delajo norca z nas.

Otkak je naš i šenkoski Dragec Lesarov pustil cugle vlasti z svoji roki, Laburisti so se počeli reshajati kak rakova deca. Vsaki se počel brigati za sebe i vsi iščejo svoja mesta negdi drugdi na politčkom nebo. Politika je vsa vražja ili kak naši stareši Međimorci velijo, prekprokleta i dok ti se jempot zrivle pod kožo nebreš je se rešiti. Tak so i Laburisti zišli: oni so na leta furt išli gori, a dok se je kotač sreče počel obračati na drugo stran i dok so se hapili spuščati, unda so se ne znašli i ve iščejo nove stranjke i očejo još nekšega hasna zeti od onaoga kaj so na minulim izborima hasnuvali.

Z jene strane vsi pripovedajo kak smo mi Međimorci slabo školani, kak smo sam za one posle de je v pitanjo lopata, motika i tačke, a z druge strane naši mladi so nejbolši v celoj Lepoj našoj. Makar je ne za faliti se, ali je sedemnajst letni dečec z Prislavca pripravil dvajsti jezer LSD markici za dilanje med mladima. Kak se to naša deca fletno navčijo vse ono kaj ne bi smela i kak vse delajo sam kaj bi čim predi došli do penez. Kuliko sam mel za čuti, pak je te dečec doma ne bil lačen, a niti pak žejen, ali nekši vrag ga je vlekel v te posel šteri se nesme delati. Vsa je sreča kaj so mo naši policaji stali na rep i tak so te markice ne završile med našom decom.

Pred nami je Prvi maj, to je den da se ne dela i da težaki svetkujejo. Vsaki grad, vsako selo ima nekšo fešto jerbo ovoletni svetek bode tri dni trajal. Probajte si malo pregruntati: kuliko se bode bažlja pojelo te dneve, kuliko bode pajceki i prasci završilo na roštiljo, a kuliko se bode stopram vina ili pak piva spilo. Ak to vse denemo na kup unda se bode vidlo kuliko poštuvlemo toga svetka. I to ne sam zbogradi tega kaj je to svetek dela nek je to i moje godovno. Najme kaj, toga dneva je godovnjak Jožek radnik, a vsi znajo da je to i moje godovno. Siguren sam da nišči od vas nema tuliko fešti za svoje godovno.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Idem%20si%20po%20jakše%20očale
i(l) str. 64. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1024is (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1024is) 
Aktuelni broj i rajneši su (i) sim:
http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine (http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine)     

* * * * * * * * * *

KUD ''Orač'' Demerje - Dej mi bože joči sokolove, 02:35

KUD ''Orač'' Demerje - Dej mi bože joči sokolove (http://www.youtube.com/watch?v=4UMh-2O1GPo#ws)
Naslov: Odg: Puna mi je kapa sega / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 15, 2015, 06:42:20 poslijepodne
Varaždinske vesti, br. 3670, 05.05.2015.

Piše prof. Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Puna mi je kapa sega

Sindikati pak kričiju da Vlada ne mari za radni narod i da laže o podatkima o nezaposlenesti. Gde je tu koza, a gde rog? Več ništ ne razmem. Puna mi je kapa sega. Same je Svetski dien bez hlač prešel kak treba, kak god da je f hlačami na nogami Hrvatska, Španjolska, Grčka, Amerika (Baltimor)... Bile je male srečnih slavljenikov Praznika rada. Deržani se buntovni govori i jel besplatni grah. A ni graha nie bile za se.



Ovolietni vuletni dnevi su baš jake dinamični. Ne smenjuje se same sunčane i dežđevite vrieme neg i kojkavkvi dogotki, ne budi rečene afere, producierane čas s lieve, čas s desne strane, a čas s centra ak vam je jasne kie kam spada. Zaredala su slavlja: te Jasenovac, te Praznik rada, te obljetnica Bljeska te Svetski dien bez hlač, te protestni skupi, te opasne, te idilične stvari.

Predsednica je bez pratnje odišla v Jasenovac, gdi je diela cvietje na spomenik i napisala da bespridržajno osuđuje zločin. Radi rieči bespridržajno se na nju obrušila kojkakva „stručna“ javnest štera tu rieč ne razme. Napali su ju da uvodi nekakvi „hadeze-novogovor“. Zabadav je čak i stručnjak, šef za se riečnike i pravopise objašnjaval da je rieč dobre tvorena i hrvatska. Novinari su ji par dni javne „vadili mast“ na TV-raspravami i po novinami. I nie same radi tega, neg i zate kaj je odišla sama, a nie po protokolu i s antifašisti, šteri več lietima ponavljaju frazu „da se više nikad ne ponovi“, kaj več deluje kak mehur od sapunice. Tu ne vriedi ono da je žrtva, žrtva i za one v simboličkem Bleiburgu, a ponovljene vu Vukovaru, Škabrnje, Srebrenice itd. V kritike su jake aktivni bili i otac i sin i „duh sveti šteri izlazi iz oca i sina“ i za ovakve prilike simbolički se ftelovljuje v zvezdu petokraku. Predsednica je poslala svojega izaslanika gosp. Lustiga, šteri je preživel fašiste v Auschwitzu,ali za male nie hervatske antifašiste v Jasenovcu.

Drukčeše je bile na proslave Bljeska. Tu su se našli si z deržavnega vrha i govorili nekaj kaj je čist suprotne onomu v Jasenovcu. Pa kie da se onda vu semu tomu snajde? A Predsednica je napravila i trejči gaf; na peneze šteri su ji radi pobede v predsedničke kampanje pripali, nieje platila porez, nieje na svuoj osobni račun diela nekaj ober 500 jezerač, nekaj dala za porez, a nekaj v dobrotvorne svrhe, neg napravila kak je f kampanje obečala. Tek je s tiem zezvala buru, jer da zakida deržavni proračun i da daje loš primer oniem šteri muoraju platiti porez. V jene stvari ju osuđuju kaj nie oderžala rieč, a v druge zate kaj ju je oderžala. Kaj to nie paradoksalne?

Sindikati pak kričiju da Vlada ne mari za radni narod i da laže o podatkima o nezaposlenesti. Gde je tu koza, a gde rog? Več ništ ne razmem. Puna mi je kapa sega. Same je Svetski dien bez hlač prešel kak treba, kak god da je f hlačami na nogami Hrvatska, Španjolska, Grčka, Amerika (Baltimor)... Bile je male srečnih slavljenikov Praznika rada. Deržani se buntovni govori i jel besplatni grah. A ni graha nie bile za se.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/puna-mi-je-kapa-sega.html (http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/puna-mi-je-kapa-sega.html)
i(l) str. 27.  sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3670.pdf (http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3670.pdf)     
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1 (http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1) 

* * * * * * * * **

PUNO LEPE CAJTOV vs. PUNA KAPA SEGA
Duško Modrinić & Melos - Još bu puno lepih cajtov (Krapina 2010) Popevke zanavek HQ, 03:00

Duško Modrinić & Melos - Još bu puno lepih cajtov (Krapina 2010) Popevke zanavek HQ
 (http://www.youtube.com/watch?v=amoKAUfPhVE#ws)
Naslov: Odg: Mi Jožeki smo pak nejbolši / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / tisKAJne
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 16, 2015, 03:53:35 poslijepodne

Međimurske novine, br. 1025, 08.05.2015.
e-vundano 11.05.2015.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Mi Jožeki smo pak nejbolši

Imamo nejbolšega matematičara pre Sveti Jeleni, a to je Martin Jožek Kocijan. Ne bi ga ja falil da je ne zaslužil, ali on je isto Jožek i verjem da mo je te telentum za matematiko i prirodne znanosti od Jožeka jerbo je Martin bole za društvene djelatnosti. Jedino kaj Martin (Tinček) ima od prirodnih znanosti so gorice, grozdje i vino. Znam da se po vino, očem reči, dobromo vino pamet dobi, ali ne takšo formo, ne za matematiko i ne tak fletno. Vsejeno, ne bi on mogel biti nejbolši v Lepoj našoj da je ne Jožek. Dosta smo se hecali, Martino Jožeko Kocijano velike čestitke za ve ono kaj je do ve napravil za sebe, svojo familijo, svojo školo, svojo opčino, našo županijo i Lejpo našo. A to mo je ne prvič. Dej Božek kaj mo ne bode zadjipot. Jožek, vsaksa čast, kapa doli i to do poda.



Kak i vsako leto tak se je i ovo leto za prvomajske svetke pojelo čuda vreč bažola. V Čakovco, pre Staromo grado, so bažula kuhali i delili esdepeovci kak i navek. Nebrem reči, došlo ga hajdi ljudi kak i navek da se nekaj deli zabadav. Morem reči da je i vreme bilo čistam vredo za kaj moremo zafaliti našim mladim pucama i dečkima šteri so se za to pobrigali, makar se pajdaš Tonča z tem ne slaže jerbo, kak on veli, čuda je bolše vreme dok te stvari, očeme reči, dok mi stareši zememo v roke svoje žene i vedrimo. To nam Božek prizna kak svectsko čudo jerbo je dosti teško z svojom ženom spati posle četrdeset ili pak vejč, let od prisege. Z svojom je teško, a z drugima još teži, očem reči, nikak. Kak bilo da bilo nešči se je ipak pobrigal kaj je vreme bilo lepo i kaj je zdržalo, a te nešči je ne bil z esdepeja jerbo znamo da esdepeovci ne delajo stisko v cirkvi i nejso na ti z dragim Božekom. Vse je bilo vredo sam mi je bilo čudno kaj so ne esdepeovci skuhali bar dvajsti kil žutoga bažola za nas šteri ne jemo črlenoga. Znate kak je to: črleni bažol, črlena paprika i z črlenoga esdepovoga lonca unda me posle žgaravica peče. Meli so i dobre gemište, ali teško je žgaravico zlečiti z gemištom, makar i dobrim, zbog mehureki v kiseli vodi.

 Naši "seljaki", čitaj haesesovci so, kak i vsako leto, meli svojega bažola, šteroga jim kuha Ivo na Martici, i oni, makar so v koaliciji z esdepeom, navek kuhajo žutoga bažola, a po jivomo bažolo me nigdar žgaravica ne peče. Najbrž vsaka stranka ima svojega bažola i recepta, kak stranka tak i kuhar.

 Preslavili smo Den županije, a žnjim i Spomenden na naše junake Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana štere so v Bečkom Novigrado Habsburgovci skratili za glave. Vsi znamo da je 30. april postal Spomenden odlukom Sabora Lejpe naše pred štiri leti i zato je i pokrovitelj Spomendneva precednik Sabora. Tak je bilo i ovo leto sam kaj je mesto precednika dohajala saborska potprecednica naša Dragica Zgrebec. Kak da je precednik, Jožek Leko pozabil gde je Međimorje ili pak je ne vupal dojti. Pak koga se boji, pak i tu so jegovi na vlasti? Bar za ve!

 Nejso več niti skrivečke službe kaj so negda bile. Najme kaj, čim so Perkovič i Mustač v švapskomo rešto nikak nebremo zazvediti čiji so to penezi v švicarskaj bankaj na skrivečkaj računaj, a kaj so došle z Lejpe naše. Ne sam to kaj ne znamo ili pak nečemo reči, što jif je tua znosil nek so i v švicarskim frankima. Dok franki tam lenguzajo, a znamo da Švicarci davlejo kamate malo vejč kak nika, isti čas nam te franki doma falijo kaj bi rešili dužnike z udruge Franak. Vse imamo i dužnike i franke sam nešči bi moral to povezati. Oni isti šteri so nas nagovarjali kaj si zememo zajma vu frankima so naše franke dimo v Švicarsko znosili (kak da jif oni nemajo dosti), a nam so kune dali. To vam je isto kak i z mlekom v štumblekima: vrhje navek nešči drugi pobere, a nam ostane kiselo mleko i sirotka.

 Ne znam zakaj, ali se navelikom počelo pripovedati kak se "kukurikači" ravnajo z vlasti, Ministarstvo obnove i razvitka je najavilo dogradnjo, očem reči, prošireje rešta v Remetinco kaj bodo vsi šteri bodo došli na red i vsi šteri so to svojim poslom zaslužili, meli iste uvjete, očem reči, istoga konfora, kak i oni šteri so do ve bili ili so još nutri.

V zadje vreme si nekak preveč čuda premišlavlem o našemo nadvožnjako pre Staromo Hrasto, šteri je, isto tak, vsaki den vse stareši i stareši i vse bole pogjeni. Počele so ga več boleti staračke kosti. Vsi znamo da ga je, negdi pred cirka, okoli četrdeset let, prek štreke postavil naš inžiner i GeKaovec Danijel Režek i to tak kak da bode zanavek trajal. Najme kaj, nadvožnjaka je napravil, a neje napravil zaklado z štere bi se te nadvožnjak popravljal. Da je to napravil unda bi to bil perpetum mobile jerbo bi most sam sebe zdržaval. Najbrž je to moral napraviti jerbo so denešja deca ne kak negdašja kaj bi zdržavala nas stareše. Denes je vse drugač, pak se mi stareši moramo brigati za svojo deco vse do grobja, a i unda jim moramo ostajti dobroga herba. Pustimo deco i herba, ali vam morem reči da je čakoski gracki načelnik obečal, čim je prijel cugle vlasti vu svoje mlade roke, kak bode nadvožnjaka popravil jerbo je prometni minister Siniša Hajdaš-Dončič jegov hižni prijatel, a i mi z Čakovca imamo svojega čoveka, Veslina Biševca, vu istomo ministarstvo za ceste i nadvožnjake i z te dva adute bodemo vse naprajli. Kak se ovo novo vreme kaže i Siniša i Veselin idejo svojemo krajo, očem reči, jivi mandati, a naš nadvožnjak još navek čeka bolše zutra. Ili bode itak gospon Režek zel to v svoje iskusne, ali vse stareše, roke. No, nebre se niti on restrgati jerbo i jemo vreme ide. Negda je gospon Režek bil mladi, a nadvožnjak novi, a ve je nadvožnjak več stareši i čaka penzijo kaj bode tam skupa z svojim inžinerom.

 Naš župan, Matek Posavcov, nam je lepo, v prvomajskoj čestitki, rekel kak sam vekše plače morejo zastajti Međimorce i međimorske težake na falačeco zemle med dvemi vodami. Ak je tak rekel unda mora nejpredi zravnati svojo plačo z plačom čakoskoga gradonačelnika. Pak velijo da je i dragi Božek nejpredi sebi brado napravil??

 Falijo se čakoski gracki oci kak je grad Čakovec jeden od nejlepših i nejbolših za živleje v Lepoj našoj, a z druge strane otpirajo socijalnoga štacuna jerbo hajdi ljudi nebre zvezati kraj z krajom. Prinas več i ve dela samoposluga za one šteri nemajo, a to so kontejneri po čakoskaj vulicaj. Ali ni ti tu ga ne za vse nek sam za one nejfletneše.

 Imamo nejbolšega matematičara pre Sveti Jeleni, a to je Martin Jožek Kocijan. Ne bi ga ja falil da je ne zaslužil, ali on je isto Jožek i verjem da mo je te telentum za matematiko i prirodne znanosti od Jožeka jerbo je Martin bole za društvene djelatnosti. Jedino kaj Martin (Tinček) ima od prirodnih znanosti so gorice, grozdje i vino. Znam da se po vino, očem reči, dobromo vino pamet dobi, ali ne takšo formo, ne za matematiko i ne tak fletno. Vsejeno, ne bi on mogel biti nejbolši v Lepoj našoj da je ne Jožek. Dosta smo se hecali, Martino Jožeko Kocijano velike čestitke za ve ono kaj je do ve napravil za sebe, svojo familijo, svojo školo, svojo opčino, našo županijo i Lejpo našo. A to mo je ne prvič. Dej Božek kaj mo ne bode zadjipot. Jožek, vsaksa čast, kapa doli i to do poda.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Mi%20Jožeki%20smo%20pak%20nejbolši
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1025is (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1025is) 
Aktuelni broj i rajneši su (i) sim:
http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine (http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine)   

* * * * * * * * * *

Kratki cajti - Volim Jožeka, 04:13

Kratki cajti - Volim Jožeka
 (http://www.youtube.com/watch?v=itWqIJoteuc#ws)
Naslov: Odg: Nejsmo mi Međimorci za politiko / HR.KAJ.NĚ?-Lépa naša kajkavska / tisKAJne
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 23, 2015, 10:38:38 poslijepodne
Međimurske novine, br. 1026, 15.05.2015.
e-vundano 18.05.2015.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Nejsmo mi Međimorci za politiko

Kuliko vidimo nejsmo meli preveč ljudi vu Vladama za ovih dvajstipet let demokracije. Čuda vejč ministarskih pomočnikov so nam privoščile naše međimorske puce i žene nek nam je to naprajla politika. Najbrž oni imajo praf šteri velijo da smo mi Međimorci nej preveč za politiko. Vse drugo more, ali politika nam nekak nejde od roke. Nekaj se pripoveda, i to na velikom, kak bode to ve naš Matek
(Posavcov, HNS) vse spremenil jerbo jeni velijo da bode precednik stranke, drugi pak velijo da bode precednik Vlade, tretji velijo da bode minister, a četrti sam čkomijo. I teca Franca je sam stiha!?


Župan naše međimorske županije, Matek Posavcov, je ostal brez svoje desne roke jerbo je Zokijova Vlada jegovoga pročelnika Alena Kajmoviča pozvala v beli Zagreb grad za zamjenika kulturnoga ministra. I kartico bode dobil! Lejpo je to kaj imamo pak jednoga svojega čoveka v Zagrebo i to tak na visoki mesti. No, znate kakši smo mi Međimorci, dok tre iti v Zagreb unda nišči neće, a dok oni sami nekoga pozovejo unda gombamo kak so ne morali ruon jega zeti, kak so si i drugi zaslužili kaj bodo v Zagreb hodali na posel, kak je on ne pravzaprav Međimorec i sam dragi Božek zna kaj se vse ne spominamo. Kak bilo da bilo, precednik Zoki si je sam zbiral, a najbrž mo je pomagala potprecednica, i to prva, Vesna, pak je Alen zebrani. Vsi znamo da je on došel z Ploča k nam v Međimorje i da si je tu našel svojo golubico i da je tu vejč hajdig let i več ima naše međimorsko državljanstvo. Isto tak vsima nama je poznato da otkod ti je žena otud si i ti, tak da je po tomo on naš čovek jerbo je svetojelenski zet. No, to je još ne vse jerbo on vu svojemo prezimeno ima KAJ i brzčas je kajkavec, tak da jegovi stareši stoprocentno vlečejo svoje koreje z naših krajov, očem reči, da se je Alen vrnul sam vu of naš kraj gde so negda i živeli jegovi praprajapice i prapramamice. Verjem da se bo Alen tam dobro znašel i da bodemo mi Međimorci, šterima je kultura posebno jaka strana, a i naše Međimorje malo, meli velikoga hasna od jega.

Ve več dok se spominamo o našim političarima vu Vladi bilo bi dobro kaj napravimo inventuru gde to mi i koga imamo, i koga smo meli, vu Vladi. Nejveč imamo, a i meli smo, pomočniki ministrov. Verjem da se zmislite da je, ne tak zdavnja, bil pomočnik ministra gospodarstvenikov Leo Begovič. On je bil z Dubrovnika, ali je po onoj staroj otkod ti je žena, bil z Gorčana, očem reči, bil je gorčenski zet. Z ministarstva je odišel za precednika uprave državnih strujačov, ali so ga "kukurikači" poslali dimo dok so prevzeli cugle vlasti vu svoje roke. Ve vam ne bi znal reči gde je, ali je stoprocentno v Međimorjo jerbo što jempot dojde v Međimorje te tu ostaja zanavek. Vsaka čast Dubrovniko, šteri je negda bil republika i to dosti dugo, ali so i Gorčanci meli svojo republiko, istinabožek dosti kratko, ali so jo meli. Mi Međimorci imamo i svojega pomočnika ministra pre ministro Hajdaš Dončičo, a to je Veselin Biševac, šteri je k nam v Međimorje došel jako, jako zdavnja i to z Podgorice. V ministarstvo za policaje je pomočnik Žarko Katič, šteri je došel svojo golubico iskat k nam v Međimorje iz Zadra i on se je dosti dugo zadržal v Zagrebo. Negda je bil minister i Marijan Ramuščak, šteri je bil z Varaždina, ali isto tak z našim Međimorskim državljanstvom. V ministarstvo gospodarstva smo jen čas meli za pomočnika Igora Camplina, našega dečka šteromo je japa z Dežele. Još navek imamo Iveka Crnčecovoga za pomočnika ministra v ministarstvo za pravdo i pravico. Najbrž se je Ivek narodil negdi prek Drave kaj se je uspel tak dugo zadržati v pomočničkoj fotelji. Vsi znamo da je pomočnik pre ministro Maraso bil Štef Korajov, naših međimorskih bregecov listek, kaj bi rekli čistokrvni Međimorec, ali on se je tam zadržal samo jedno leto. Našli so mo nekšo falingo i poslali ga dimo. Negda zdavnja je bil pomočnik ministra gospodarstva i naš Međimorec z Domašinca, Dragec Kataleničov. Neje bil preveč dugo, ali je z Vlade prešel v Labodoritaški savez i tam je ostal, kuliko je meni poznato, do dneva denešjega. Par let je bil Dobravčan Darko Horvatov ravnatelj za energetiko pre ministro gospodarstva, a ve je jegov pajdaš z iste opčine, Marijan Vargov, savjetnik vu istomo ministarstvu. Ne bi se čudil da so se Darko i Marijan rodili v koprivnički bolnici ak so tak dauko došli. Kuliko vidimo nejsmo meli preveč ljudi vu Vladama za ovih dvajstipet let demokracije. Čuda vejč ministarskih pomočnikov so nam privoščile naše međimorske puce i žene nek nam je to naprajla politika. Najbrž oni imajo praf šteri velijo da smo mi Međimorci nej preveč za politiko. Vse drugo more, ali politika nam nekak nejde od roke. Nekaj se pripoveda, i to na velikom, kak bode to ve naš Matek vse spremenil jerbo jeni velijo da bode precednik stranke, drugi pak velijo da bode precednik Vlade, tretji velijo da bode minister, a četrti sam čkomijo. I teca Franca je sam stiha!?

Minuli tjeden je minul Majski muzički memorijal posvečen našemo poznatomo kompozitoro Jožeko (mojemo imejako) Štolcero Slavenskomo. Morem reči da je ovo leto Šajerica bila premala za vse šteri so šteli poslušati i uživati v ozbiljnoj mužiki kaj mi se je jako vidlo. No, nišči je ne rekel kak mi v Čakovco imao spomen pločo Jožeko na hiži v šteroj se je rodil i kak smo mo postajli bisto v čakoskomo parko. Mortik je i bole da smo se ne pofalili z bistom jerbo jo je nišči niti ne opral i prepravil za videc, a i ono kaj polek je piše je ne muoči sam tak prečitati. Pak bi ga mogli bar hmiti za jegov rojsni den.

Za razliko od Jožeka, Vinci Žgancov je ne tak dobro prešel. Najme kaj, na predstavljanjo jegove knige, vu šteroj so čakoski Matičari skup deli pučke i cirkvene pesme z 1924. i 1925. leta došlo je jako malo ljudi. A vsi se falimo z Vincijom, šteri je jako čuda napravil za Međimorje jerbo so jegove pesme 1920. leta pomogle ka nam je Evropa priznala da mi Međimorci pripadamo Lepoj našoj i da smo ne Mađari, bil je i akademik, a unda mi ne dojdemo kaj bi mo zafalili za vse kaj je nas Međimorce i za naše Međimorje napravil. Nega bilo niti navučitelov, a niti profesorov, kak bodo unda đaki i študenti došli?

Čakovčanci i čakoski gracki oci nikak da dojdejo na kraj z vranaj v čakoskomo grackomo parko. Vrane nišči nesme pehati jerbo so to ftiči nebeski, a one smradijo vseposod i na vsakoga što se špancera po parko. Nešči je jako dobro vpotil vrane kaj se z vsega norca delajo z čem jif se oče vništiti. Najbrž je još ostalo kaj bi gospon Barič z gracke uprave, šteri je zadužen za vrane, odišel do profesora Baltazara i on bi mo stoprocentno našel nekšega lekeca. Zna profesor od čega muhe (čitaj: vrane) crkajo.

Dečec z Prislavca, šteri je otprl trgovino na veliko, prek Interneta, i solarno trgovino na malo, z roke v roko, očem reči, peneze na sonce za LSD drogo je vse plačal z virtualnaj penezaj. To se mi je jako vidlo, pak sam štel do jega dojti, ali policaji ga skrivlejo kak zmija noge. Najme kaj, pak ne sam vam ja nucal drogo, nek sam se štel zaškolati kak dojti do te virtualni penez kaj bi vrnul zajma v frankima. Pak so brzčas bankari čuli za virtualne peneze. Znate kak je to bilo dok je Štef vse zalužil kaj je zaslužil, pak se je Barika morala skompati z mesarom kak bi mela kaj v lonec deti. Štefo se je to vidlo kak je nikaj ne moral k hiži davati, a vse je bilo na svoji mesti, a i tajer pun. On je navek ženi kazal svojo plačo pred zrcalom i govoril joj je: oni penezi v špiglo so tvoji, a ovi v moji roki so od krčmarice Julike. Jedno večer je raneše došel z krčme i rival se na Bariko. Unda pak je i Barika jega otpelala do zrcala, slekla se je i rekla mo: vidiš Štefek, ona v špiglo je tvoja, a ova tu polek tebe je mesarova. Vse pomalem dojde na svoje, kaj ne bomo rekli kak meni teca Franca velijo: vsaka rit ti jempot dojde na šekret.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Nejsmo%20mi%20Međimorci%20za%20politiko
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1026is (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1026is)   
Aktuelni broj i rajneši su (i) sim:
http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine (http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine)

Citat:
(i) vlč. Vinko Žganec
http://hr.wikipedia.org/wiki/Vinko_%C5%BDganec (http://hr.wikipedia.org/wiki/Vinko_%C5%BDganec)
* * *
Tv kalendar 12.prosinac - Vinko Žganec hrvatski etnomuzikolog,  01:34
https://www.youtube.com/watch?v=hYb8zemhDSg (https://www.youtube.com/watch?v=hYb8zemhDSg)

Lepe naše senokoše, Lubil sem te 7 let (Lasi si je rudala)…
KUD "Vinko Žganec" Vratišinec - Lepe naše senokoše, 02:50

KUD "Vinko Žganec" Vratišinec - Lepe naše senokoše
 (http://www.youtube.com/watch?v=pHt6u2JGMZE#ws)
Naslov: Odg: Pelnica je naša hižica i naša slobodica / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 29, 2015, 11:27:47 poslijepodne
Međimurske novine, br. 1027, 22.05.2015.
e-vundano 25.05.2015.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Pelnica je naša hižica i naša slobodica

       Kaj vi mislite zakaj naše brežne Međimorke magadijo kaj so jivi muoži tak dugo (i to skorom vsaki den) po pelnicaj? Nebrete si premisliti? Pak dok dimo dojdo unda so one na redo jerbo ovo naše svecko vino je nejbolša vijagra za nas Međimorce, a i za vse one šteri ga redovito trošijo.
Ve vidite zakaj velim da so naša međimorska vina nejbolša na sveto: moško telo, očem reči, požerak uživle dok ga se pije, a žene si posle hasna vum zemejo.
       Naše brežne Međimorke si furt (no ne ruon furt) gruntajo gde so jim muoži. No, ne kaj ne bi znale gde so nek neznajo navek v čijoj so itak pelnici, očem reči, v čijoj so se čitaonici (čitaj: vinskoj radionici) štero večer začitali. Znate kak je to, neje moškima navek lefko pota do doma potrefiti gda znamo da ivanski kukci ne svetijo po goricaj, a vinske mušice nemajo lampaše.
       Tri-štiri vinari na Orehovčako so počeli štrajkati. Zaprli so se v nejvekšo Pajijovo pelnico i odbijali so vodo.



Kak i vsako leto tak i letos v majušo obslužavlemo v našoj Međimorskoj županiji Dneve vina. Kaj se vina dotikavle mi se žnjim parimo črez celo leto, ali vsaki sam v svoji pelnici, za svojim stolom, a dok vino ima svoje dneve unda smo v brežnomo krajo vsi skupa. Ovo leto bode ta fešta trajala pol meseca. Počelo je v Štrigovi, a završilo bode v Svetomo Urbano. Minuli vikend se je razgledavala vinska oprema cirka deset minot, a posle so se sprobavala nejbolša međimorska vina, štero so, tak vsi velijo, nejbolša na sveto i na ovim bližešim i vekšim planetima. Nek se ne srdi Stankec Rebernikov, z imenom i conom zvani Rebus, načelnik nejvinske opčine Štrigove v štero spada i Sveti Urban, i Železna Gora, a i štrigoski školski stoloravnatelj, ali mi se nekak zdi da je vino i vse ono kaj se za vino drži (tu mislim na nas Međimorce) jedini šport z šterim se bavijo preštimani Međimorci z brežnoga Međimorja, očem reči, naši Goričanci. A jive preljubljene žene imajo čistam drugoga posla, kaj nebom rekel čistam drugo zanimacijo, jerbo one si furt (no ne ruon furt) gruntajo gde so jim muoži? No, ne kaj ne bi znale gde so nek neznajo navek v čijoj so itak pelnici, očem reči, v čijoj so se čitaonici (čitaj: vinskoj radionici) štero večer začitali. Znate kak je to, neje moškima navek lefko pota do doma potrefiti gda znamo da ivanski kukci ne svetijo po goricaj, a vinske mušice nemajo lampaše. Kuliko sam mel za čuti GPS-i so još ne došli v štrigosko opčino, a i ne delajo na vinsko duho. Dok se poti zgubijo, a hiže skrijejo, unda dohajajo žene po svoje može kaj jif odženejo dimo i kaj jim zemejo vso ono snago štero jim je vino dalo. A to je ne tak malo kak si vi mislite. Kaj vi mislite zakaj naše brežne Međimorke magadijo kaj so jivi muoži tak dugo (i to skorom vsaki den) po pelnicaj? Nebrete si premisliti? Pak dok dimo dojdo unda so one na redo jerbo ovo naše svecko vino je nejbolša vijagra za nas Međimorce, a i za vse one šteri ga redovito trošijo. Ve sam več tak dauko došel, pak vam moram reči kaj je gospa Danica rekla: dok of moj dojde z pelnice on jegov hrmak sam stoji i stoji, pak negda i pol noči mine predi nek ga uspem podrti i spat posprajti. Ve vidite zakaj velim da so naša međimorska vina nejbolša na sveto: moško telo, očem reči, požerak uživle dok ga se pije, a žene si posle hasna vum zemejo. Kaj je Sulejman Veličanstveno prema našemo pajdašo i vinskomo brato Lojzo? Kaj? Mali Ivica! Trsje ima za svakoga pre hiži nekaj. Neste pozabili kak je v svoji pesmi napisal naš Priločanec Ivek Glavinov: dečico mojo bo sladil z grozdjom, a mene pak staroga krepil z vinom, a naše pak si žene navek zemejo ono kaj nucajo, očem reči, ono kaj jim nejbole paše. Več se par let borimo prek naši saborniki kaj bi se graševina mogla dobavljati na recept. Čuda je faleša od vijagre, a hasen je čuda vekši.

Šalo na strano, ali ove prve tri dni festivala vina v Štrigovi se iskala kupica vejč. Lefko je bilo dojti do Štrigove, lefko je bilo najti štrigosko šporcko dvorano, ali je teško bilo najti parking placa tak da so nešterni parkirali tijam na grobljo v Repovi šumi, drugi v Grabrovniko, a tretji v Jalšovco. No, nejso vsi problemi bili rešeni dok sem našel parking placa, stopram se unda trelo boriti kaj sem došel do kupice. Čakal sam na kupico, vlekel sam vse mogoče, političke i pajdašijske veze, ali kupice odnikod, a požerak vse bole i bole suhi. Na vse zadje je ipak vse došlo na svoje, kupico sam dobil v roke, a i telo je došlo na svoje. Nekaj sam si gruntal dok sam vredo čakal za kupico, da bode kleto tre to preseliti na labodoritaško igralište, pod šator, jerbo ga tam bode čuda vejč placa i leži se bodemo mogli pospominati, sprobati vse delicije štere se nudijo, a i vejč nam bode cajta trelo kaj se napijemo.

V dneve šteri so pred nami međimorski i štrigoski turistički težaki i vinari nam nudijo otprte pelnice. To je pravi posel. Dojdeš na grunt i tam te vse čaka kaj nucaš: dobrote i finote kaj želodec ne bode na prazno šlajdral, a vse drugo je v pelnici, lagvima, vu vrčeco. Ne moram vam govoriti da se čujejo harmunike i tamburice, a tu je i bajs, tak da so fešte ne za pozabiti. Dojdite, kaj ne bo zišlo da vam sam pripovedam, kaj bodete i vi meli v tem dnevima svojega tala. Čakam vas v pušipelovom trsjo, lefko me bodete prepoznali, jedino sam vam ja ne zvezani za stup.

Kak i navek, tak so vam nekši vinari zglajzali vum z programa. Jif tri-štiri na Orehovčako so počeli štrajkati . I to ve vu ove svete Dneve vina. Nebodete veruvali, zaprli so se v nejvekšo Pajijovo pelnico i odbijali so vodo. To je trajalo sam jeden den, a unda je štrajk sfondani z gemištima.

Kak i vsako leto tak i ovo v majušo so i maturanti meli svoje dneve. Vsakefele obleki smo mogli te tjeden videti po vulicaj i parko. Nejveč so se ipak zadržavali v parko, tam je dosti placa, friški zrak, zelena trava, a i ne vidi se ak nešterni v nečemo pretirajo. V parko je vse dopuščeno, ak morejo vrane delati kaj očejo unda valjda morejo i maturanti. Mogli biti bilo kak oblečeni, a i na pol slečeni, mogli so biti trezni (ne preveč dugo), a mogli so biti i v šmungo, kak so i nejvečpot bili. No, ne vsi. Dok sam rekel maturanti mislil sam tu i maturantice. Vsi znamo da so na vsaki fešti puce nejglavneše, nejvažneše i nejlepše. One so kinč vsake fešte i brez jif je niti jedna prava fešta ne kak tre. To so zadji cajti da so puce sredjoškoljke, a dečki kak takši se morejo žnjimi pariti. Dok vse to mine, kaj bi rekel tua norijada i te huncvutarije, več nikaj ne bo kak je do ve bilo. Dohajajo novi cajti gde je vse nekak drugač i deca morajo pokazati ono kaj so se navčili. Ne mislim kaj so se navčili v parko neg v školaj. Ono v parko bode jim i dale trelo, ali sam v parko, a ono z škole v živlejo. Što je bole švical v klupaj leži mo bode dale, a što se je puščal kak Ribaričov koj, te bode moral švicati od ve pak nadale. A ve matura, makar i državna, ali to je za jif mačji kašelj. Istinabožek, nešči se toga kašlja prek noči reši, a nekoga kole dosti dugo, tak da se mora žnjim boriti i celo leto. Nigdar smo ne bili vsi isti, makar smo vsi Božekova deca.

Dok sem poslušal kaj je esdepeovec Peđa Grbin govoril o Blajburgo, kam je došlo pedeset jezer ljudi kaj se pokloni onima šteri so sfondani, a do dneva denešjega još nišči ne zna zakaj, a več je minulo sedemdeset let, mam mi je na pamet pala ona stara istina z živleja da vu vsakom žito jega kukolja, pak tak i v esdepeovom.

Z našom kukuriku Vladom nam je ne nigdar dosadno, vsaki den čujemo nekaj novoga. Ne znati što jim to vse zmišluvle i gde? Zadje čudo štero sam mel za čuti je to da je strašno opal broj onih šteri ne delajo i to tak kaj smo skorom morali zaprti burze dela jerbo jif je na burzi sam tristo jezer ostalo, a vu isto vreme je opal i broj onih šteri delajo. Najgerek sam, Kakši je to perpetum mobile, kam so odišli oni z burze šteri so brez posla, a kaj so sobom otpelali i one šteri so do ve delali. Najbrž bode nam minister i potprecednik Grčić mogel to pojasniti!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Pelnica%20je%20naša%20hižica%20i%20naša%20slobodica
i(l) str. 72. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1027is (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1027is)   
Aktuelni broj i rajneši su (i) sim:
http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine (http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine)

* * * * * * * * * * * * * *

Kavaliri 2002 Pelnico, 03:12
ZAGORSKA KR(IJ)ESNICA 2002

Kavaliri 2002 Pelnico
 (http://www.youtube.com/watch?v=8Vi-KIcESw4#ws)
Naslov: Odg: Šumska jaguda zmiruje živce / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 03, 2015, 12:59:12 prijepodne
Zagorski list
e-vundano 18.06.2012.

Iz bakine pučke bilježnice
Z mamičine pučke (japo)teke

Šumska jaguda zmiruje živce

"Negdar su si naši stari znali zapišuvati kakve je vrijeme bile koji dan i tuo čuvati i po 50 lijiet. I onda si lijiepe videl da greški skore nema. Same sam ja tu tieku zgubila šteru mi je moja babica dala. Kaj buš ?! Šte bi na se mislil „, slijegala je ramenima starica. …

Piše: Zoran Gregurek



Kaj Medardo (8. lipnja) daje, to četrdeset danof traje. Zate je trebale paziti kakve je vrijeme te dan jer bu takve do sredinje srpnja. Če je od jutra sparinjovina i veter puše, i sunjčece se pokazue, ali i oblaki, tak promenjive bude i cijiele lete i ne pravoga vremena. Čovek na selu bu se pune napatil i nagledel vu nebe da vidi jel bu ftegnul sijiene si pspraviti i drugi posel napraviti, mudrozborila bi naša hraščinska baka Ivka na Medardovo.

Što ako se ta predviđanja ne ostvare, pitamo baku.

„ Čuj, od stuo lijet, red je da jene ili dvije lijieta ne tak kak se predviđa. Nemre se furt ftrfoiti (pogoditi). Znaš da je vrijieme prevrtljive i da se zmeni vu puol vure. Ali negdar su si naši stari znali zapišuvati kakve je vrijeme bile koji dan i tuo čuvati i po 50 lijiet. I onda si lijiepe videl da greški skore nema. Same sam ja tu tieku zgubila šteru mi je moja babica dala. Kaj buš ?! Šte bi na se mislil „,slijegala je ramenima starica.

Baka je savjetovala i koje se bilje i voće bere u lipnju.

„ Je, biezgu (bazga) je dobre pobrati već vu svibnju, ali i šestomu mesecu. Od biezge je najbolši sok šteri pomaže i pri prelade i gda te grle boli. Vu lonjčec si natočiš do puol biezginoga soka i puol vode z zdenca i tuo pomalu spiješ. Mam ti bu bolje če te prelada i vu topli dana vlovi. Je, biezgu je i dobre posušiti z nje čaj kuhati šter lijieči cukor vu krvi. Tuo treabju piti šečeraši. Vu lipnju i lipa cvete i treba pobirati njejne cvijitje za čaj. Na najži se cveteki posušiju i onda se kuha fini čaj šteri je dober gda se nešči treba dobre preznojiti. Same oni šteri imaju prblema z srcem, moraju paziti da nej toga preveč spili jer bi im onda srce mogle bubati „,upozoravala je baka.

Što je još ljekovito, a raste u našem okružju?

„ Jagude su fine i zdrave, one nam bubrege i krf čistoju. Poseben šumske, same nje treba najti i duge brati da imaš kaj jesti. List od šumske jagode , gda se od njega čaj zkuha, dober je za staviti pruoljev i da ti živce zmiri. A jagude ti lijieče i žuticu, srčane bolesti i mrviju kamen vu bubregu. Dobre su i kupine za jačanje krvi i ribizlini. Z ribizlini je fini i kolač šte ga zna dobre napraviti. On te krijiepi, same se ne sme vu njega deti pune cukora. Je, i čriešnje, skore sam zabila, one su dobre za probavu. Ali i če nemreš se do kraja poscati, Buog mi grieh opresti (smijeh), onda se petline (peteljke) kuhaju i mam se rijiešiš vode z sebe“,pripovjedala je baka.

Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumna/iz-bakine-pucke-biljeznice-sumska-jaguda-zmiruje-zivce (http://www.zagorje.com/kolumna/iz-bakine-pucke-biljeznice-sumska-jaguda-zmiruje-zivce)

* * * * * * * * * *

Gemišteki z Dolne Voče
Gemišteki iz Voće Cipelica polka,. 01:47
ETNO FESTIVAL CVETLIN 2009.

Gemišteki iz Voće Cipelica polka
 (http://www.youtube.com/watch?v=rI4MzsulLTg#ws)
Naslov: Odg: Primem pero v svojo desno roko / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 07, 2015, 11:52:26 prijepodne
Međimurske novine, br. 1028, 29.05.2015.
e-vundano 01.06.2015.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Primem pero v svojo desno roko

Prijel Tomek pero v svojo desno roko i napisal svojemo sosedo Zokijo kaj mo je na srco, ali, kuliko smo čuli nikšega hasna ga ne bilo od toga pisma. Nekaj si gruntam da bi vse bilo čistam drugač da je pero prijel i pisal z levom rokom. Pak navek je leva roka bila čuda bliže srco.
Jožek (Tituš) se je navek boril za Jugo, a ne za Lepo našo jerbo mo je Lepa naša bila premala, a isto tak znamo da je još 1972. leta rekel kak bode predi Sava tekla v rikverc neg bodo Hrvati meli svojo državo.



Preveč vam se ne razmem v to visoko politiko i zato nikak nebrem razmeti zakaj je vodeči hadezeovec Tomek Karamarko pisal pismo prvomo esdepeovco i precedniko Vlade Zokijo Milanovičo? Najme kaj, pak so obedva v Zagrebo, tam delajo, tam živijo i bilo bi čistam normalno da se tam zidejo na kavici, gemišto ili pak fruštuko i pospominajo, rečejo jeden drugomo kaj imajo, dospomenejo se kak bi vsima, a i nam, bilo bole. Ali ne, nebrejo se ziti, nebrejo se ili nečejo videti i zato nam vse skupa ide tak kak nam ide. A bilo je to tak, bar so mi tak rekli Tomekovi pajdaši: Prijel Tomek pero v svojo desno roko i napisal svojemo sosedo Zokijo kaj mo je na srco, ali, kuliko smo čuli nikšega hasna ga ne bilo od toga pisma. Nekaj si gruntam da bi vse bilo čistam drugač da je pero prijel i pisal z levom rokom. Pak navek je leva roka bila čuda bliže srco.

 Mi Međimorci nikak nebremo pozabiti Titija. Tak so naši ljudi na početko majuša, po tridestipetipot, išli v Beograd na sprevod, a oni drugi so išli v Kumrovce na rođendan. Vsaki štima koga oče, ali nebrem nikak zazvediti kaj oni očekuvlejo od Jožeka. Dok je on bil je bilo čistam nekak drugač nek je denes i ono kak je bilo več nigdar nebo. Moremo mi reči kaj očemo, ali Jožek se je navek boril za Jugo, a ne za Lepo našo jerbo mo je Lepa naša bila premala, a isto tak znamo da je još 1972. leta rekel kak bode predi Sava tekla v rikverc neg bodo Hrvati meli svojo državo. To je jedno, a drugo je to kaj se je vse v Evropi, a i v sveto, spremenilo dok je negdašji ruski precednik Gorbačov prodal socijalizma i dal je zrušiti Berlinskoga zida. Dok je zid zginul kapitalizam i kapitalisti so pokupuvali i prek zeli sve kaj je socijalizam, tulikša leta, napravil, tak da ve socijalizma moči v sveto sam z svečom najti.

 Minuli tjeden smo meli priliko čuti negdašjega i več pozabljenoga precednika Lejpe naše Ivija Jusupoviča. O je bil lepi, velijo žene, ali nam je Kolinda čuda lepša.Ivo je lepo rekel, i to na televiziji, kak on prizna sam jedno hrvacko vojsko, a to so partizani. Nebrem veruvati kak se zmisli partizanov, šteri so svojega rata završili pred sedemdeset let i štere je ne videl, a niti poznal, a pozabil je i ne prizna branitelje, šteri so se borili i šteri so izborili Lejpo našo pred dvajsti let. Kak se to fletno pozabi. A vsi znamo da so o Lepoj našoj v šteroj ve mi živimo, senjali naši prapradedeki i prapramamice od stoletja sedmoga!

 Pisal sam o čakoskaj vranaj, štere hercujejo v čakoskomo parko i smradijo vsakoga što jim pod rit dojde. Ne sam da smradijo nek se i derejo i to tak kaj jif nejvečpot ne muoči poslušati, pak je i Slavenski v parko ogljuhel. Javil mi se prijatel Zagreba, jeden preštimani gospon šteri je vu svojemo vrto i vrčako mel ftiče vsake fele, a unda je del vu vrčak bisto svoje žene i ve je božji mir, pak mi je dal navuka nek i mi v čakoskomo parko probamo nekaj takšega. Ne verjem da si je on to sam pregruntal, najbrž mo je to profesor Baltazar pošepetnul. Kak bilo da bilo, z jegovih zobov vu vuha grackih ocov, pak si nek oni pregruntajo je li mortik vu tem grmo leži zajec šteri bi mogel zmiriti vrane.

 Da je to ne brez hodiča kaj mi je preštimani pajdaš predložil nam govori i to da smo negdašjega gazdo Čakovca i čakoskoga Staroga grada, Mikloša Zrinskoga Sigeckoga deli na vrčak, dauko od dvorca i čistam na stran kaj ga ne bi što videl i zgledi vu tomo našemo parko kak vrtni patuljak, ali vam morem reči da ga okoli jega nega vrani. Mortik je to zbogradi toga kaj je Mikloš na kojo i kaj v roki drži mača, a i jako grado gledi. Kuliko vidimo ipak nešči postoji koga se vrane bojijo.

 V ove dneve da glavni i nejvekši grad v Međimorjo našem malom, Čakovec, fešta i slavi svoje dneve, je nejpredi i to v pondelek otprti prvi rotor na čakoskomo Jugo, pre cirkvi Svetoga Tončeka. Još je ne do kraja gotov, ali čistam kredno zgledi. Vse je to vredo, ali so gracki oci na otvoreje ne zvali prve sosede. A vsi znamo kakša je šega prinas v Međimorjo, a unda i v Čakovco, da se prvi sosedi i na gostuvaje zovejo, jerbo soseda na gostuvaje zoveš, a na verestovaje sam dojde. Dok ga zoveš dojde kaj ti poveča veselje, a dok sam dojde kaj ti zmenša nevolo. Ali kak so sosedi ne zvani unda je ne mel što niti blagosloviti toga novoga rotora, tak da ve rotor dela brez Božjega blagoslova. Što bode unda kriv ak, nedaj Božek, dojde do kakšega unfala. Pak na Jugo ne živijo sami nezerenoši jerbo je Tončekova cirkva vsako nedelo puna i to štiripot.

 Kak sam več rekel, zadji tjeden v majušo, Grad Čakovec svetkuje svoj Den, šteri traje celi tjeden. Morem vam reči da je čuda toga prepravleno za te dneve i čistam se čudim grackim ocima kak to vse ftegnejo. Najbrž so si nabavili rolšuhe jerbo je drugač teško na vse to stiči. Čakoski gradonačelnik je nastradal več prvoga dneva dok je rotora otpiral. Znate da čakoski gradonačelnik mora biti navek fajni, a posebno dok ga slikajo i snimajo za televizijo, pak se je na rotoro malo preslabo oblekel i propuh je napravil svoje, pak so križi popustili. Sreča je kaj je on još mladi, pak bode, črez kratek čas, to nevolo del pod kontrolo. No, siguren sam da je ne istina ono kaj so se spominali pre čakoski gracki vuri, da ga je vrezalo jerbo je fratre ne pozval na otvoreje i blagoslov rotora. Brzčas ga je čuda vekših grešnikov i v grado, a i v županiji nek je Štef!

 A naši pak županijski oci, očem reči, župan i jegovi zamjeniki so bili v Kini.  Skočili so malo pogledati kaj Kinezi morejo, osim vina štero je več tam, nucati od nas, a kaj bi mi se mi mogli navčiti od jif. Kuliko sam mel za čuti, bode nekaj od toga, očem reči, mogli bi i mi v Međimorjo jesti kruha od rižine mele. Vesel sam kaj je vse to tak zišlo i da je ne istina kaj so zlobniki, pre čakoski gracki vuri, prepovedali kak so županijski čelniki odišli v Kino kaj bi posle nam pokazali kak moči preživeti z šakom riže.

 Navelikom se pripoveda, posle zadje Županiske skupštine, kak bodemo mi v Međimorjo meli holdinga kak bi se vsi penezi našli na jenomo kupo i z toga kupa bi se trošili i to sam zato kaj bi jif mi furt meli na oko. Znate kaj, ne razmim vam se ja preveč v te holdinge sam znam da je zagrebečki holding odišel po riti k meši, a jegov gazda je vsako malo v Remetinco. No, verjem da smo mi Međimorci spametneši od Zagebčancov, ali ne bi nam preškodilo kaj se malo zaškolamo v Zagrebo.

Čakoski i međimorski hadezeovci so počeli med sobom reda delati. Tre nejpredi pomesti pre svojimi vrati tak kaj bode unda muoči i druge na red pobirati. Sam dragi Božek zna, ali kuliko sam mel za čuti on se prestal baviti z politikom, kak to bode završilo jerbo se kotač sreče furt obrče i još se nišči ne zdržal kaj bi furt bil gori. Furt so gori sam tam gde nemajo okrogla kotača nek onoga na vogle. A takši so ve v muzejo.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Primem%20pero%20v%20svojo%20desno%20roko.
i(l) str. 80. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1028is (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1028is)     
Aktuelni broj i rajneši su (i) sim:
http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine (http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine) 

* * * * * * * * * * * * * *

Listek mi je došel, 01:35
Narodna Družina RT Zagreb cca 1963 Popevke Prigorja i Zagorja

Listek mi je došel
 (http://www.youtube.com/watch?v=liEFaPN5ssw#ws)
Naslov: Odg: Vsaki lanec ima svojo nejslabešo kariko / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 09, 2015, 08:59:28 poslijepodne
Međimurske novine, br. 1029, 05.06.2015.
e-vundano 08.06.2015.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Vsaki lanec ima svojo nejslabešo kariko

Na velikom se pripoveda... kaj se je minuloga tjedna pripetilo v čakoski županijski bolnici i to na psihijatriji. Znate več kak pomalem ido cajti, a i vure dok je čovek dežuren i da dela nočno šihto. Tak so se v čakoski bolnici našli mladi doktor i sestrica z iskustvom pak so ne mogli spati jerbo je bil pun mesec i kak se to več pripeti vu živlejo, reč po reč, i oni so, jeden z drugim, počeli kratiti vreme. Dok jim je nejlepše bilo, najbrž je več posel išel k svojemo krajo, nešči je poranjkal po vrati dežurne sestrice. Doktor je nejpredi došel k sebi, hlače je vrnul na svoje mesto i skočil črez oblok. Nikaj se je hudoga ne pripetilo jerbo so bili čistam pre zemli, ali dok je stal dva tri korake v kmico za pleče ga je zgrabil zaštitar. Doktor je več bil pri sebi i smiril je zaštitara: Gospon sve je vredo, nikaj se ne morate sekerati, ja sam doktor! Ali niti je zaštitar ne bil od fčera, prijel je doktora za roko i rekel: Tak vsi velijo šteri z te hiže skačejo vum. Ovi pre gracki vuri ne znajo kak je ve to, na vse zadje završilo. Ne znati je li je doktor mel sobom svojo doktorsko kartico i je li je uspel zaštitaro dokazati da je on pravzaprav doktor? No, kak navek lanec poči na nejslabešoj kariki tak bi se moglo i tu pripetiti da bode zaštitar ostal brez posla kak i ona čistačica, štera je navečer našla šefa na poslo, očem reči, na goli tajnici dok mo je štela počistiti kancelarijo. Vsi znamo da vsaki lanec mora meti svojo nejslabešo kariko jerbo da bi vse karike bile jednake onda bi to bil lanec jaki kak vrag ili kak naši Doljanci velijo, prekprokleto jaki
.


Ve vidite kaj to naše vražje morje, tua debela modra voda, napravi? Verjem da ste čuli kak je blagajnica na Kraljeskomo kolodvoro šparala peneze kaj bode mogla iti na morje? Prodavala je karte za cug i to po brežnomo recepto pol - pol, očem reči, pol penez od prodani karti je metala v kaso, a drugo polovico v svoj žep. Ona je mlada , fajna i željna živleja i vsega onoga lepoga kaj živleje nosi, pak je tak i štela iti na more. Dobila je za svoj rojsni den zelenoga bikinija, a neje ga mela de pokazati, pak jo je obletela huda misel kaj porine roko v železničarsko kaso. Nekaj mi tu ipak nejde v glavo: vsi velijo da se jako malo ljudi vozi z cugom, a naša Žaklina je za pet meseci nazobačila cirka okoli stodeset jezer kuni. Pak je to ne tak mali penez, ali kak je bila pošlokjena brzčas ne bode niti ovo leto vidla more, a i te novi bikini bode odišel z mode brez je i ne bo ponucani.

Za vreme letnoga računanja vremena (od aprila do septembra) ne se smeti voziti z peciklinom po centro Čakovca. Tak so to rekli čakoski gracki večniki. Negda se je črez celo leto ne smelo voziti po Čakovco, ali se je to zmenilo dok so mladi gracki oci prijeli cugle vlasti v svoje mlade roke. Vsi znamo, a i doktori tak velijo, da se je jako zdravo voziti z peciklinom, ali ne po temaj kratkaj čakoskaj vulicaj, a te isti doktori velijo da je još zdraveše hodati peške. To je kaj se zdravja dotikavle, a ve još nekaj kaj se dotikavle čakoske varoši. Glavna čakoska vulica, Kralja Tomislava, a i ove tri štere se naslajajo na jo, so premale, očem reči, prevoske da bi vse ono zišlo kaj bi mi po vulicaj šteli meti. Najme kaj, mi imamo pune vulice stolov i stolcov pred kafičima i slastičarnaj tak da se čovek jako teško vugible dok ide mimo, a kaj nam rekel kak je to mladoj mamiki, štera pela kolca z detetom, pak bi vas prosil kaj bi mi pokazali kam tu još zidejo peciklini. I ne sam to, mladi dečki na peciklinaj lečejo po tom placo šteri je ostal tak kak da so sami, pak je pravo čudo kaj se je nikaj hudoga do ve ne pripetilo. Ak se pol leta, po mrzlešim mesecima, mi šteri hodamo pešice moramo vugibati peciklinima unda nek se i oni vugiblejo nam po leti, a te falaček vulice je brzčas jako kratki tak da nikomo ne bodo otpale noge ili pak kruna z glave, ak bode išel peške teh, nejveč, dvjesto metri. Nesam ftegnul pitati, a na znakima nikaj ne piše, je li tua zabrana vredi i za ove nove gradonačelnikove I Zmajlovičove pecikline z conom zvane Štromčeki?

Na velikom se pripoveda, pre čakoski gracki vuri, kaj se je minuloga tjedna pripetilo v čakoski županijski bolnici i to na psihijatriji. Znate več kak pomalem ido cajti, a i vure dok je čovek dežuren i da dela nočno šihto. Tak so se v čakoski bolnici našli mladi doktor i sestrica z iskustvom pak so ne mogli spati jerbo je bil pun mesec i kak se to več pripeti vu živlejo, reč po reč, i oni so, jeden z drugim, počeli kratiti vreme. Dok jim je nejlepše bilo, najbrž je več posel išel k svojemo krajo, nešči je poranjkal po vrati dežurne sestrice. Doktor je nejpredi došel k sebi, hlače je vrnul na svoje mesto i skočil črez oblok. Nikaj se je hudoga ne pripetilo jerbo so bili čistam pre zemli, ali dok je stal dva tri korake v kmico za pleče ga je zgrabil zaštitar. Doktor je več bil pri sebi i smiril je zaštitara: Gospon sve je vredo, nikaj se ne morate sekerati, ja sam doktor! Ali niti je zaštitar ne bil od fčera, prijel je doktora za roko i rekel: Tak vsi velijo šteri z te hiže skačejo vum. Ovi pre gracki vuri ne znajo kak je ve to, na vse zadje završilo. Ne znati je li je doktor mel sobom svojo doktorsko kartico i je li je uspel zaštitaro dokazati da je on pravzaprav doktor? No, kak navek lanec poči na nejslabešoj kariki tak bi se moglo i tu pripetiti da bode zaštitar ostal brez posla kak i ona čistačica, štera je navečer našla šefa na poslo, očem reči, na goli tajnici dok mo je štela počistiti kancelarijo. Vsi znamo da vsaki lanec mora meti svojo nejslabešo kariko jerbo da bi vse karike bile jednake onda bi to bil lanec jaki kak vrag ili kak naši Doljanci velijo, prekprokleto jaki.

Neje lefko biti prvi sosed Janezima. Ak ne verjete meni pitajte bar Serjančare. Malo, malo pak dojde do nekše svaje. Nejpredi se nikak nebrejo dospomenuti gde je pravzaprav meja, očem reči, dokot seže Dežela, a de počne Međimorje naše malo, oliti Lejpa naša. Vsi znamo da se vse reke vlečejo fkrej od sevra, pak tak i Mura, i tečejo vse bliže jugo. Mortik jim je na jugo čuda topleše. Tak je naprajla i Mura, pak se je meja med Međimorjem i Deželom preselila jedno pet -šest kilometrof na našo stran. Čuda je vode preteklo pod Serjanskim mostom dok smo mi ne vpamet zeli da je Janezova Dežela vse vekša na našemo hataro, a Međimorje naše malo vse menše i menše. Ali dok smo to rekli, Janezi so skočili v zrak kak da smo jif z iglom vrit fpičili i posle se teško moremo žnjimi kaj dospomenuti. Ne moram vas niti zmišljuvati kak so nam "fkrali" Raskrižje sam zato kaj so preselili potoka of kraj sela, a predi je tekel onkraj. Neso oni takši poštejaki kak si mi to gruntamo. Zmislite se dok so oni šteli kaj bi meja bila po sredini Mure i vsa je sreča kaj smo se ne dali na to mejo, štera plava, navleči. Ali Janeze vam furt nekši kršelji v riti zajedajo, nebrejo biti na miro niti jeden den, furt jim diši naš hatar, naše Međimorje malo. Ovi naši Međimorci šteri so mam polek meje se ne bi šteli posvaditi z sosedima jerbo so sosede čistam vredo, zmislite se sam Špele i Mojce i kak so se Štef i Tonča žnjimi lepo parili. I to na leta. Pak se to nebre sam tak pozabiti. No, ono nejlepše se i med sosedima navek pripeti po noči, pak se je tak po noči pripetilo i Iveko Goričanco, serjanskomo grackomo večniko, šteroga so policaji zvali na spominek v nočnoj šihti. Ivek furt drži na oko sosede Janeze i verje kak oni puščajo v Muro i na naš hatar nekaj kaj ne bi smeli, nekšega smrada šteroga se Janezi očejo rešiti i to prek noči. Najbrž Ivek ima praf, nebrejo Janezi zdržati kaj ne bi nekaj puščali prek meje kaj jim tam smrada dela. O sosedima vse najlepše, ali kaj je je je je. Znuom, Ivek se srdi kaj so ga zvali po noči, a on je štel kaj bi istina došla na svetlo dneva. Treba to videti kaj nam to Janezi puščajo jerbo kaj ne bodo pak delali norce z nas. Vsak čast Mojci i Špeli, ali još me denes srce zaboli dok se zmislim Raskrižja i Svete Gere, a nesam pozabil kaj so nam šteli pohalositi i Štrigovo.

Morem vam reči da se mi to nikaj ne vidi kaj so se počeli spominati braniteli z Savske, ministri i precednik Zoki jerbo o čemo se bodemo mi spominali ak se oni, ne daj Božek, črez kratek cajt dospomenejo. V minulih sedem meseci je navek došlo do svaje i v našoj krčmi pre Juliki jerbo so jedni bili za branitele, drugi za Zokija, a nejsrečneša je bila Julika. Najme kaj, gemišti so se trosili kak da smo oslobodili Knina, a i Julika nam je bila vse lepša.

V kakšo ili štero sredjo školo zapisati dete? To je nočna mora vsih onih roditelov čija deca, ove dneve, završavlejo pučko školo. Neje tu teško biti spameten: tre jif poslati v ono školo posle štere bodo meli posla! Tu ve počne problem: Što itak v toj Lepoj našoj zna kak zaškolano deco bodemo mi nucali za štiri, osem, devet ili pak deset let? To nebre nišči znati jerbo vsake štiri leti dohajajo na vlast novi političari i unda živleje gene znova. Vidite, v drugim zemljama novi političari nastavljajo tam de so ovi ponucani postali, a prinas se navek počne znova jerbo so ovi predi vse zahuzali. Makar se, črez kratek čas, zazvedi da vu vsakom žito, kak gud ono lepo zgledalo, jega vejč kukolja nek se vidi prostim okom.


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Vsaki%20lanec%20ima%20svojo%20nejslabešo%20kariko
i(l) str. 64. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1029is (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1029is)     
Aktuelni broj i rajneši su (i) sim:
http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine (http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine)   

* * * * * * * * * * * * * *

(snimleno (i) pred Vrabčem)
Cinkusi - Pet je kumi (1998) , 02:36

Cinkusi - Pet je kumi (1998)
 (http://www.youtube.com/watch?v=zjtsl5sO9Zs#ws)
Naslov: Odg: Kasarna je naša, a ve je bolnica na redo / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska
Autor: Ljudevit Kaj - Lipanj 25, 2015, 02:14:23 poslijepodne
Međimurske novine, br. 1030, 12.06.2015.
e-vundano 16.06.2015.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Kasarna je naša, a ve je bolnica na redo!!!!

Minuli tjeden je Vlada zela doli hipoteko z negdašje naše Kasarne, a ve Vojarne, tak da ve mi Međimorci ne moramo delati skladišta za vojsko v Slunjo. Ne znati je li je to zbogradi toga kaj nemamo vojsko ili pak ne, nam je vsejeno sam nam je važno da na gruntovnomo izvadko piše da smo mi Međimorci vlasniki Vojarne.



Minul je i drugi spominek branitelov na jednoj strani i precednika i ministra na drugoj strani. Več je spominek ne bil onakši kak so se na prvomo čvenko dospomenuli. Još je nekak išlo dok je precednik Zoki držal cugle spominka vu svojimi precedničkimi rokami, ali dok je minister Fred Matič to zel vu svoje ministarske roke mam so zglajzali. Braniteli nekak ne štimajo Freda i to več dugo, kak da so nigdi i nigdar ne bili skupa. Znate kaj, ve si je več i Zoki pregruntal kak bi bilo čuda bole za jega, i jegove "kukurikače" kaj bi braniteli čim duže ostali v Savskoj i to tijam do izborov, a unda jif Zoki reši, očem reči, dospomene se prek noči jerbo bi mo to moglo pomoči kaj bi još štiri leti ostal v Banskim dvorima. Vidite, da na vse zadje vsako zlo (ak so braniteli zlo?)dojde na nekše dobro. Ak se to, nedaj Božek, pripeti, ne znati je li bode Fred Marič održal svojo reč? Nesmo pozabili jerbo je stopot več rekel da ne kani dati ostavko, ali čim mo mandat mine mam napušča ministarsko foteljo, ostavlja ministarsko plačo i odhaja v ropotarnico povjesti oliti v boračko penzijo. No, ne se tre čuditi ak se to nej pripetilo, pak mo to ne bi bilo prvič kaj je ne govoril istino. Vsi znamo kaj je politika, pak unda niti političari nebrejo biti drugačeši.

Minuli tjeden je Vlada zela doli hipoteko z negdašje naše Kasarne, a ve Vojarne, tak da ve mi Međimorci ne moramo delati skladišta za vojsko v Slunjo. Ne znati je li je to zbogradi toga kaj nemamo vojsko ili pak ne, nam je vsejeno sam nam je važno da na gruntovnomo izvadko piše da smo mi Međimorci vlasniki Vojarne. Vidite kak to zide na dobro dok se bracka, očem reči, koaliciska srca složijo. Čim so župan Matek Posavcov (HNS) i precednik Županiske skupštine Mladen Novak (SDP) skupa došli v Zagreb, precednik Zoki i vsi vu Vladi so mam znali da je vrag šalo zel i da tre nekaj tu napraviti. Kak vidimo mam so prešli z reči na dela tak da je ve Kasarna oliti Vojarna naša i moremo je dale hasnuvati kak smo i splanerali

Ne znati kak bode se ve naša županija dospomenula z Čakovčancima. Vsi se još navek dobro zmislimo kak so Čakovčari, pred osem let, gombali zakaj je undašji precednik Vlade, Ivek Sanaderov, dal Kasarno Županiji, a ne Čakovco, makar je vseposod drugdi po Lepoj našoj bila šega kaj Kasarna ostane Grado na čijem je hataro napravlena. Matek i Mladen so došli Zagreba z novim gruntovnim izvatkom, pak verjem da se bodo čuda leži dospomenuli z Čakovčarima. No, tak so se spominali da se bode Kasarna rešila mam čim "kukurikači" dojdejo na vlast jerbo so to jivi za razliko od hadezeovcov i Sanadera, ali je to mam trajalo tri i pol leti. Politika je čudapot jako čudna i teško jo je razmeti, a političare još i teži.

Nekak so vroče ove junske noči, pak sam ne mogel spati tak da sam mel pisanoga cajta za gruntati si o ve več našoj Kasarni, a i o državnoj bolnici vu našemo Čakovco. Još je preveč friško kaj se nej zmislili kak nam je banka zblokerala bolnico i pozobačila prek devet milijonov kuni kuliko je naša bolnica, z šterom ve hercuje i v šteroj je gazda minister za zdraviče, bila dužna. Vsi mi znamo da on što je gazda mora platiti i duge, a ne kaj se minister šepuri kak gazda, a nam zemejo peneze za jegov dug. Isto tak vsi znamo da je precednik Zoki obečal, a posle jega i prva potprecednica Vesna Pusič da bodo nam poravnali toga duga, ali kuliko vidimo prvi ljudi vu Vladi Lejpe naše so ne prešli z reči na dela i banka je z bolničkoga računa pozobačila vse peneze kuliko je nucala kaj se namiri. Bolnica je zmogla (čitaj: posodila si je) peneze kaj dale dela, kaj doktori (i sestrice) imajo za plače, betežniki za lekece, ali bode teh nekaj vejč od devet bolničkih milijonov falilo na krajo leta dok bo tre vrnuti posojeno. Pred jutro mi se je vužgala zadja žarulica: pak nam je ve brzčas Vlada, prek Kasarne, vrnula one peneze kaj je zahuzala v bolnici. A mortik Matek i Mladen morejo i te milijončeke rešiti ak pak skupa genejo v beli Zagreb grad. Rekel sam mam, čim se bracka, očem reči, koaliciska srca složijo vse se more. Još vejč od toga. Još vejč!

Verjem da vsi znamo, kak verniki tak i nezerenoši, da je papa Franjo minulo soboto bil v Bosni, očem reči, v Sarajevo. Došel je kaj se malo pospomina kaj bi vsi oni šteri živijo na bosanskomo hataro meli malo vejč mira i kaj se ne bi furt sfadili. Vse je vredo prešlo, Papa je vredo došel i kredno odišel. To je bil veliki događaj, kak za Bosno, tak i za jene sosede, pak so i naši Međimorci bili tam. Policaji so jif pregledavali več v Čakovco kaj se nej nekaj pripetilo kaj se nam ne šika. Vsi znamo kaj se je pripetilo prestolonasledniko Ferdinando da je 1914. leta došel z Beča v Sarajevo. Isto tak vsi znamo da je mladi Gavrilo Princip dočakal Ferdinanda v centro Sarajeva, a neje se potepal nekod okoli. Za vsaki slučaj Papo se ne pelali po toj vulici de se je svecka nevola pripetila. Nigdar se ne zna.

Nebrem razmeti ove Čakovčare šteri živijo na čakoskomo Jugo. Nejpredi so šteli i oni meti rotora i ve dok so jim ga gracki oci naprajli ve jim je premali. Nejsam točno vpučeni je li je to ženama premali ili pak moškima? Pak i deca so nejpredi mala, a unda zrastejo, pak bode tak i rotor. No, šalo na strano, pak je i te rotor napravleni za deco, štera tut idejo v školo. Najme kaj, ve dok je rotor unda se bodo šoferi i pomeje vozili, tak da bodo deca mogla pomalem i na vreme dojti v školo, a posle i dimo z škole. Ak je več rotor napravleni zbogradi dece unda tre i deco pitati je li so zadovoljni. A vsi znamo da deca nigdar ne lažejo, dok so mala.

Što bi rekel da ovi iz ZAMPA znajo gde je Peklenica? Ali vragi vse znajo, lohnijo na vse strane i iščejo gde bi mogli kakše peneze odnesti z Međimorja. Nebrem veruvati da se vsi šekutori, porezniki ili kak se vse več ne zovejo, nejpredi dotepejo k nam i tu haračijo peneze, makar znajo da jif mi nejmeje imamo jerbo nejmeje služimo. Bil sam minuli tjeden malo pre našaj sosedaj Dalmošaj, pak sam se malo intereseral kak oni zidejo na kraj z temaj vuteskaj, štere zobačijo peneze. Dok sam jim to prepovedal sam so me belo gledali i nejso me nikak mogli razmeti. Kuliko vidimo neje pravica jednaka za vse!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Kasarna%20je%20naša,%20a%20ve%20je%20bolnica%20na%20redo!!!!
i(l) str. 56. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1030is (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1030is)       
Aktuelni broj i rajneši su (i) sim:
http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine (http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine)   

* * * * * * * * * * * * * *

Ces(t)arica
Kajkavci Dalmaciji – Cesarica, 02:55

Kajkavci Dalmaciji – Cesarica
 (http://www.youtube.com/watch?v=7mbiUoMKctw#ws)
Naslov: Odg: Vsaki od nas ima svojega križa / HR.KAJ.NĚ?- Lépa naša kajkavska / tisKAJne
Autor: Ljudevit Kaj - Srpanj 04, 2015, 10:02:47 poslijepodne
Citat:
KOS-ov kukurikasti križ na 10. travnaku
Felix Srečkec 2015-06-17
http://www.forumgorica.com/politika/felix-sreckec/msg56077/#msg56077 (http://www.forumgorica.com/politika/felix-sreckec/msg56077/#msg56077)

Međimurske novine, br. 1031, 19.06.2015.
e-vundano 23.06.2015.

Piše: Jožek radnik

Premišlavanje Jožeka radnika

Vsaki od nas ima svojega križa


Na labodoritaškom igrališčo v Splito zrasel je kukasti križ šteroga je nešči skril v travo. Počeli smo si gruntati što je to itak napravil, što je toga hudiča mogel nacrtati. Nejpredi se počelo iskati po rukopiso. Unda se je spituvalo, što je kosil travo. Dok se je to rešilo, spituvali so: čija je itak kosilica? Več tu se zazvedilo da je kosilica taljanska i da bi vu tem grmo mogel spati zajec.

Imamo mi čuda drugih problemov štere moramo deti na stol ak očemo preživeti ova teška vremena i recesijo štera nikak da odide od nas.



Verjem da smo skorom vsi vidli, ostali so čuli, ali brzčas vsi znamo da je na labodoritaškom igrališčo v Splito zrasel kukasti križ šteroga je nešči skril v travo. Križ se je nejpredi ne videl, a unda kak je vreme odhajalo križ je, kak i puž, puščal roge vum tak da so ga do poluvremena tekme z Taljanima vsi mogli videti. Na poluvremeno se je več dobro vidlo kaj piše, očem reči, kaj je bilo nacrtano i počeli smo si gruntati što je to itak napravil, što je toga hudiča mogel nacrtati. Nejpredi se počelo iskati po rukopiso, ali tu se je ne dauko došlo jerbo so crte ravne sam ido sem tam. Unda se je spituvalo, što je kosil travo? Vse so to domaći dečki, šteri toga posla več na leta delajo, šterima je labodoritanje v krvi, a i imajo radi labodoritaško Lejpo našo, makar so ne ruon navek na istoj valnoj dužini z precednikom Davorom Šukerom. Dok se je to rešilo, spituvali so: čija je itak kosilica? Več tu se zazvedilo da je kosilica taljanska i da bi vu tem grmo mogel spati zajec. Najme kaj, vsi znamo da so Talijani bili strahom pred nami i da so oni to mogli naprajti kak bi mogli nas hiti vum z kvalifikaciji ak bi jif bili v Splito pobedili i predauko jim pobegli na lojtrici. To je još ne vse, Talijani so iskali nek se igrališče polevle predi utakmice i pod polovremenom, a dok smo to naprajli kukasti križ je došel vum z trave. Što bi rekel kakše se vse huncvutarije denes delajo v labodoritanjo sam kaj bi se došlo na evropsko prvenstvo? Talijani nas dobro poznajo i oni so bili sigurni da mi bodemo iskali petokolonaša med sobom i ne bodemo štrumfali dale, a isto tak imamo fleka z one lanjske utakmice v Milano, pak bodo vsi nas gledali kak krivce. Rečite mi, prosim vas lejpo, pak čiji je znak bil kukasti križ v drugom rato, naš ili pak Talijanski? Mi smo meli svoje znake šterih se nebremo nikak rešiti, kak je napriliko slovo U ili pak roka Đoa Šimuniča, šteri je zbog roke v zrako odišel po riti k meši. Kak bilo da bilo, ali trebali bi vsi, kak mi, tak i Talijani več jempot završiti toga Drugoga rata, pak je minulo več sedemdeset let, a još navek nekaj tam iščemo i furt rovlemo v pepelo. Tuliko je lepih stvari pred nami, a mi još navek rovlemo po zmazanom vešo ropotarnice povjesti. Nek povjesničari, skupa z političarima, več jempot denejo točko na vse ono kaj je minulo tak zdavnja. Imamo čuda drugih problemov štere moramo deti na stol ak očemo preživeti ova teška vremena i recesijo štera nikak da odide od nas.

  Na Tončekovom proščejo, minuli tjeden na čakoskomo Jugo, je trebala igrati i popevati Črlena Jabuka. Velim trebala je, bandisti so došli i celo odvečer so se naštimavali i prepravlali, ali so se ne fčakali svojega pevača Dražena Žeriča z conom zvanoga Žera. Znali smo za jegovo šego da nigdar ne dojde na vreme, kak i Mladen Grdovič, šteri se nejvečpot zadrži na bevandi, ali se je još ne pripetilo kaj ne bi bil došel ili da ga ne bi bili dopelali i kaj negdi ne bi bil popeval. Na čakoski Jug je ne došel i čuli smo kajkaj toga zakaj se je, itak, to pripetilo. Čakoski turistički težaki so mo rekli da bode popeval mam polek prvoga rotora v Čakovco i unda je on toga južnoga ne videl ili pak ga je fulal i produžil je dale, pak je zglajzal na prvomo rotoro prek štreke. Kaj se je tam pripetilo, koga je tam zišel, kaj je delal i kuliko ga toga posla bilo na stolo, šanko, ali vsi znamo da je popevat ne došel tak da so ga jegovi bandisti zabadav čakali. A i ne sam bandisti, bilo je par jezeri Čakovčancov i Međimorcov šteri so ga šteli čuti, ali so toga petka ne meli srečo. Pre čakoski gracki vuri se spominajo kak so najbrž turistički težaki to popevanje dospomenuli prek Express Toursa i Tihomira Kokoleka, pak so Žerini penezi otpotuvali v Tunis, tak da je publika odišla po riti k meši. Isto kak i školska deca. Kakša so to, itak, vremena došla kaj i tak jake i velike zvezde kak je Žera na držijo svojo reč? A ljudi, što se pak gde još briga za ljude?

 Kaka sam več rekel, gazda Ekspress Toursa, Tihomir Kolarekov je z školskim, očem reči, dečjim penezima pobegel v Tunis. No, nekaj si gruntam da on ne bode preveč dugo tam ostal jerbo da je on mel tak čuda penez kaj bi tam mogel dugo ostati unda ne bi pobegel. Vsi znamo da je Tihi več dugo mel agencijo i delal z školami i decom. Neje to bilo fkajuvanje na brzino, par let je delal vredo, a unda se je najempot nekaj pripetilo i zginul je. No, što zna kaj se je itak pripetilo z penezima jerbo da je ne peneze negdi zahuzal ne bi pobegel. Brzčas je predi nek je genul za Tunis bil v kockarnici ili pak kladionici i unda se je ne vse pripetilo kak je on planeral i senjal (Juve je zgubil), tak da je on moral zginuti, a školska deca so odišla po riti k meši.. Pak smo mi Međimorci došli na prve stranice novin, televizije, radija, ali ne po dobromo. Pred mesec dni je blagajnica z Kraljevca kaserala peneze za more, a ve pak je Tihi "preplaval" Sredozemlje i nasukal se v Tuniso. Nesam ruon siguren da je Tunis obečana zemla za takše špekolante?

 Vsaki den zazvedimo nekaj novoga, pak je tak za ovih vručini zišla na svetlo dneva vest kak smo v Evropi mi, Bugari i Rumunji nejvekši bokci. To je nam ova naša "kukuriku" Vlada dala. Nebrem veruvati da so nas i Grkljani prestigli? Kuliko vidimo Čakovčanci so našli svoje pajdaše v Bugarskoj, bogec je našel bokca. Pak so mogli najti nekšega bolšega od nas kaj bi se mogli od jif nekaj nafčiti!

Turistički težaki z Hrvaške so zebrali naše Gornje Međimorje kak nejlepši i nejbolši falaček zemlje v Lepoj našoj. To je hatar gde je čoveko nejlepše jerbo se tam nejbole je, pije, spi, a i zrak je nejbolši. Neje preveč gosti, a i plučima paše. Posebno se lepo širijo ženska plučeca. Ovi z Hrvaške so stopram ve zazvedili, a mi Međimorci to unamo odnegda, od stoletja sedmog, sam smo ne šteli nikomo reči kaj ne bi po bregima, breščajkima, goricaj i pelnicaj bila preveč velika stiska. Najte to, prosim vas lepo, deti v novine ili pak na Internet kaj se ne bo zazvedilo, pak bodo vsi nahrupili k nam. A znamo vsi da je hatar premali za vse, on je dosti sam za zebrane, sam za nas Međimorce. Probajte si v pamet zeti kaj se bode pripetilo z našim bregecima i breščajkima ak Kinezi zazvedijo za nas. Ili pak Rusi, šteri so poznati po temo kaj spijejo nejveč vina na sveto. Čuda, čuda vejč spijejo nek mi Međimorci i čuda vejč nek naši Goričanci. Pak kaj nam tre takšo nevolo doživeti?

 Nikak nebrem dojti na kraj som z sobom. Več par dni si gruntam je li je to vredo kaj na auto šteri vozi mrtve piše: Prevoz za vlastite potrebe. Prosim vas lejpo, pomorite mi jerbo več par noči nebre spati!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo (http://www.mnovine.hr/kolumne/Jo)žek%20radnik/1/Vsaki%20od%20nas%20ima%20svojega%20križa
i(l) str. 64. sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1031is (http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1031is)     
Aktuelni broj i rajneši su (i) sim:
http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine (http://www.mnovine.hr/informacije/2/issuu.com/mnovine)   

* * * * * * * * * * * * * *

 Tu stara je hiža i vujne raspelo,
a pojdnem su isti i gazda i kmet.
Tu počijne sako i jelo i delo,
tak živiju moji več jezero let.

BOŽIĆ U GORICI, TS ALIBI,  JEZERO LET, 27 12 2011, 03:21

BOŽIĆ U GORICI, TS ALIBI, JEZERO LET, 27 12 2011 (http://www.youtube.com/watch?v=nEeK3Mf4KL4#ws)
Naslov: Odg: Đuro veli: Ostanite doma / HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / tisKAJne
Autor: Ljudevit Kaj - Svibanj 01, 2018, 01:21:40 poslijepodne
Vuz 1. filipovščaka (rožnaka, svibna) – dan sv. Jožeka Težaka (Josipa Radnika)

Đuro veli: Ostanite doma…

Piše Jožek Radnik

mnovine.hr – vundano 23. travnja 2018.

Naš čovek, Međimurec z Donjega Kraljevca, gazda i direktor Tehnixa, Đuro Horvatov, ne sam kaj dobro posluje, ne sam kaj dobro plača svoje težake, neg i vuči naše političare kaj treba naprajti kaj bodo i drugim težakima v Lepoj našoj počele cvesti rože, a ne sa jegovima. Vuči druge kaj trebajo naprajti kaj jim ljudi ne bodo bežali z fabriki, išli vum, prek meje, iskat kruha za sebe i svoje familije. Plače v jegovi fabriki so prek jezero ojerov, a dela i na tomo kaj bodo još vekše sam kaj bodo težaki ostajali tu doma na svoji rodni grudi. Sakomo svojemo težako šteri dobi malo dete povečuvle plačo sam kaj ostanejo doma i kaj ne bodo furt gledali prek meje. Još nekaj, pomogel je svoji opčini Donjemo Kraljevco zazidati zabavište tak kaj bodo težaki meli de ostavlati svojo deco dok ido na posel. Do ve je dal cirka milijon kuni, a rekel je da bode nekaj dal i kcoj sam kaj to prelaufa onak kak si je on to pregruntal. Kaj je to ne lepo dok idete na posel usput ostavite dete, a dok idete dimo ga zemete nazaj, furt znate de je dete, što se za jega briga tak da na poslo morete sam misliti na posel. Još nekaj, gospon Đuro je doblokeral 35 svojih težakov i pomogel jim je kaj se rešijo toga mlinskoga kamena okoli šijaka, a kaj ne bodo morali pakerati kufre, stajti familijo i oditi prek meje i tam služiti za banke i ovrhe. Znate kakše so banke, najpredi vam dajo peneze, a posle štancajo kamate i to tak kaj se se smodi. Da bi si tak delali kak delajo v Tehnixo, kak dela gospon Horvat, bilo bi nam čuda bole i čuda lepše na ovomo našemo falačko zemle „med dvemi vodami“. A i drugi bi mogli nekšega navuka od nas zeti.

I to je još ne se. Gospon Horvat zove mlade ljude nek se zapišuvlejo vu one škole, na one fakultete de bodo posle dobili posla, a ne kaj dugo hodajo školo, nekaj se navčijo, zbavijo diplome i unda ne znajo kaj bodo žnjimi i de bi posla našli. A, kak veli Đurek, tu pri jemo posel čaka i tre v takše škole hodati. Posla ga dosti za železne meštre i za železne inženjere tak da mladi, šteri so na križajo života, morajo zebrati takše škole i unda bodo zanavek ostali tu prinas, v nejlepšemo cvetnjako na sveto i ne bodo morali zvedati de što kaj nudi v Evropi: Osterajho, Dojčlando, Irskoj… Ak bodo šteli služiti ojere, pak bode i Lejpa naša prešla na ojere tak da bodo i plače jednake z ovima vuni. Mladi, dobro si pregruntajte, ostanite doma jerbo kak je pjesnik lejpo rekel, sonce ljuckoga neba vas ne bode tak grelo kak vas greje ovo naše. Mi stareši to znamo i zato smo ne odišli vum, a Đurek Horvatov nam je sima pokazal kak se more i prinas doma pošteno delati i pošteno zaslužiti.

Minuli tjeden smo preživeli petka, pak petek je saki tjeden, ali to je ne bil prosti petek nego petek, trinajsti. Velijo stareši da se hajdi toga pripetilo v petek trinajstoga? Kuliko sam mel za čuti i Eva je prvo jabuku pojela (i to ono štero je ne smela) v petek trinajstoga i ne sam da jo je pojela nek joj je i Adamo dala. Kuliko vidimo greh je došel na svet v petek trinajstoga. Dosta se je nevoli pripetilo v petek trinajstoga, a minolu petek so naši Saborniki deli kcoj još jeno, ratificerali so Istanbulsko konvencijo. Bilo bi čuda bole da so svoje glase dali za Istanbulsko nevesto nek za Konvencijo, imamo još hajdi starih dečkov!

    Seposod i si prepovedajo, kak papige, kak Istanbulska konvencija dela na tomo kaj mi moški ne bodemo nekaj delali z našimi ženami i to na silo. To ovak, dok čovek prvipot čuje, jako lepo zgledi i nišči nema nikaj protiv toga, ali oni šteri se bole od mene, od nas, razmijo v to Konvencijo pripovedajo kak nas ona bode koštala nejmeje milijardo kuni na leto. Kaj velite, kuliko bi se zabavišti, školi, šporcki dvorani moglo sako leto naprajti za te veliki kup penez?

No, to je još ne se. Tak smo kak farizeji i to ne sam mi nek i oni šteri nam rivlejo i podrivavlejo to Konvencijo, a z druge strane so ne nikaj naprajli, a niti se ne brigajo kaj bi naprajli, za onih 2500 moških i ženi šteri so bili podsiljeni v Domovinskomo rato. Je, dobro ste prečitali, bilo je tak čuda podsiljenih, a od teh sih je 10 posto bilo moških. I v rato je bilo onih šteri imajo rajši kosmato moško rit od ženskoga jarčeka. Za te se nišči ne briga, a niti pak Konvencija nikaj ne piše o onima štero so več pretrpeli nasilje. Verjem da ste prečitali za ono ženo vu Vukovaro kaj je priznala kak skorom saki den zida moškoga šteri jo je podsilil, a ve se joj još smeje v lice. I unda bo nešči rekel da so te v EU ne farizeji?

Štef je odišel v ženski zahod i puščal je vodo. Došla je gospa Mica i dok je zgledala Štefa počela je kričati: Gospon, gospon, ovo je za ženske, ovo je za ženske…, a Štef se je obrnul onak kak je bil, z hrmakom v roki i mirno je otpovedal: I ovo je za ženske. No, ve posle kak je Istanbulska konvencija došla na vlast, ve Štef more iti vodo puščat kam oče, očem reči, more iti v moški šekret ili pak v ženski zahod.

Kak strela z vedroga neba me je potrefila vest da je Mateja odišla z županije. Nekak je lepše i mlajše zgledala tua naša Županija dok ste došli i zišli Matejo. Mlada i fajna Mateja, mladi i fajni župan i kaj ne bodem dale nabrajal. Ali kaj se more ak smo se mi joj nekaj zamerili i zebrala je drugoga pota. Bode vidla ona kak je to hodati po drugim potima de ne bode zišla nas? Mortik joj bodemo falili? Bar nešči? Ona nam brzčas bode!!!

Mi Međimorci smo nejspametneši, očem reči, preštimani, imamo najbolša vina na sveto kaj nem spominjal nejbolše meso z tiblice jerbo sam mam lačen, a denes je petek. No, to je ne se, ve se zazvedilo da imamo i nejspametnešega pesa. Barica Vnuk z Čestijanca ima nejspametnešega pesa v Lepoj našoj. A pes se zove Argo. I ja imam Argija, ali je ne bogzna kak spameten, bole vleče na đukelo. Najbrž je ne se v imeno, brzčas so ne si Argiji isti? Dok je teca Franca čula z kim si glavo terem mam mi je pošepetnola: Pak te ti je Argo z Čestijanca hodal v nekšo pesjo školo, a ne kak tvoj šteri se sam poteple od kuse do kuse!

Naš i međimorski župan, Matek Posavcov, je bil v Kanu (velijo da je to v Francuskoj) de so nas Međimorce falili kak smo jeni od nejbolših ne sam v Lepoj našoj, ne sam v Evropi, neg i v celomo sveto. Ak je nekši hasen od sega toga, a jeje, unda je to to kaj so ve si zazvedili za Međimorje naše malo i de je te Falaček zemle med dvemi vodami. Jedino kaj je za problem kaj oni šteri iščejo Međimorje na globuso ga malo teško najdejo, ali denes se se da povečati pak unda to muoči naprajti i z globusom. Pravzaprav štel sam vam reči kak se je župan v Kanu zišel z negdašjim ukrajinskim boksačom Vitalijom Kličkovim šteri je ve gradonačelnik Kijeva. Kaj si gruntate o čemo so se spominali naš međimurski župan (Međimorje, 120 jezeri) i Kličkov (Kijev, 3 milijone)? Kaj ne bodete dugo najgerek, spominali so se o Ukrajinkama. Naš župan se je žalili kak imamo još hajdi starih dečkov v Međimorjo, a Kličkov se je pofalil kak bi hajdi Ukrajinki jako rado išle v Međimorje. Spominek bode se nastavil prek matičnih uredov!


Zvir:
http://www.mnovine.hr/kolumna/jozek-radnik/v-kotoribi-cug-masina-fucnula-2-2-2-2/ http://www.mnovine.hr/kolumna/jozek-radnik/
Pismohrana (Listohrana): http://wwww.mnovine.hr/kolumne/Jo%C5%BEek%20radnik/1.html

Đuro veli: Ostanite doma…
str. 72 sim: https://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1179i

Pri svetomo Đurđu na brego se deca delajo
str. 80 sim: https://issuu.com/mnovine/docs/mnovine1180i

Citat:
NEBO Zagreb World Music Festival: Vuprem oči (vu to nebo visoko) - koncert u čast Teti Lizi
SC - Teatar &TD , 4. studeni 2017.

NEBO festival: Vuprem oči (vu to nebo visoko) - u čast Teti Lizi, 11:56
https://www.youtube.com/watch?v=vafjNwSeUqY
Naslov: Odg: Dej Luce jajce da mijesi riezance / HR.KAJ.NĚ?-Lépa naša kajkavska/tisKAJne
Autor: Ljudevit Kaj - Prosinac 22, 2018, 04:43:47 poslijepodne
Zagorski list, broj 771, 11. velikobožičnjaka (grudna, dvanajstnika) leta 2018.
e-vundano: 13.012.2018.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE
Z mamičine pučke (japo)teke

Dej Luce jajce da mijesi riezance


Dej Luce jajce da mijiesi riezance. Tak su negdar dečeci recitierali gda bi vu prvomu mraku došli vu hiži na svetu Luciju i iskali da im gazdarica da jajce zate koj su došli z rezbarenu tikvu i vužgani svijieča. Z nju su plašili malu decu kak bi bili bolši za bužične dane. Još bi rekli : če očete dobre vijiesti, dej Luce jesti. Če su očete zdravi biti, dej nam i piti.

Autor: Zoran Gregurek

Sveta Lucija se obilježava 13. prosinca

U Zagorju su nekada postojali običaji slični onima koji se danas komercijaliziraju i obnašaju u zapadnim zemljama. Razlika je samo u vremenskoj (ne)podudarnosti. Evo o čemu je riječ.

„ Dej Luce jajce da mijiesi riezance. Tak su negdar dečeci recitierali gda bi vu prvomu mraku došli vu hiži na svetu Luciju i iskali da im gazdarica da jajce zate koj su došli z rezbarenu tikvu i vužgani svijieča. Z nju su plašili malu decu kak bi bili bolši za bužične dane. Još bi rekli : če očete dobre vijiesti, dej Luce jesti. Če su očete zdravi biti, dej nam i piti. Unda bi gazda ili gazdarica, šte je več bil doma, počastil te lucijaše i oni bi išli dalje. Gda bi oni prešli od hiže, mati ili babica mam bi išli posejati šenicu vu plitke porculajnske tanereke „, prisjećala se hraščinska baka Ivka običaja za Svetu Luciju. Osim što „Sveta Luca snijeh (snijeg?) nabuca“, što nam još donosi 13. prosinca?

„ Negdar sme, a to je male šte delal a ve mrti i nišči, na Luciju navečer vu ogenj metali drijinek šteri je ostal vu špajza ili pilnica se od Vuzma. Tuo bi kurili da se saki strah otira od hiži i da deca nej imeli piščuje , prem pucke. Oni šteri su bili jakše vuolje i hrabreši, krenuli bi od svete Lucije delat mali stolčec na tri nogare z šteroga se sekojkoj vidi na polnočku. Je, staneš na vrata cierkve, na stolčec, i onda vidiš štera baba ima rit k jentaru obrnutu. Ta je coprnica, Buog mi naj opresti. I ta te bu onda pudila kak vrak griešnu dušu če te spazi. Zate v žepu muoraš suol imeti da je pute zmijiešaš i naj dime ide čez križanje jer tam one imaju najvekšu muoč. Odi se okoli, nema veze koj bu dukše trajale, ali ti se bu splatile i došel buš dime a da ti nebuju lasi opukale“, savjetovala je starica koja bi samo slijegala ramenima kad smo je pitali vjeruje li ona u te „priče“ i kratko prozborila : [/color „ Neke je koj ima muoč i to onu luošu. A koj, tuo si nek saki sam pretumači i uveri se vu te“.


(http://www.zagorje.com/Resource/SmartSize?url=%257e%252fCms_Data%252fContents%252fzagorjecom%252fFolders%252fSlike%252f%257econtents%252f6YK2NLPFVVQA73MA%252fsveta-lucija.jpg&width=0&height=300&vAlign=top&hAlign=left&quality=95)


http://www.zagorje.com/clanak/vijesti/iz-bakine-pucke-biljeznice-dej-luce-jajce-da-mijesi-riezance
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska/ tisKAJne- Na Valentinovo se ne sme šivati
Autor: Ljudevit Kaj - Veljača 14, 2019, 11:40:44 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano: 13.02.2009.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE
Z mamičine pučke (japo)teke

Na Valentinovo se ne sme šivati


Puce bi na Valentinove po vuni hodile da bi vidle kakvoga ptičeka. Veruvale se da ake na Valentinove puca prve vidi vrapca, puca bu zela siromaka. Če krej nje preleti črljeni (crvendač) tič, onda bu zela čoveka šteri bu furt na putu, trguovca ili mornara. Če vidi češljugara, onda bu je sekira opala vu med jer bu ju dopal bogatun

Autor: Zoran Gregurek

Valentinovo je jedan od najomiljenijih praznika današnjice. Iako ga mnogi smatraju produktom konzumentskog društva, povijesna pozadina Valentinova seže još u stari Rim.

On je, legenda kaže, bio svećenik koji se oglušio o naredbu cara i dalje u tajnosti vjenčavao vojnike, kojima je bila zabranjena ženidba, pomisao na ljubav i obitelj, već su se morali koncentrirati na borbu. Car je zato Valentina smaknuo 14. veljače, otkad se ovaj svetac i slavi. Kako su Valentinovo doživljavali i što su taj dan radili naši „dedeki“ i „babice“, znala je pričati hraščinska baka Ivka, pučka mudrica.

- Na Valentinove su se dekle posebne vređivale jer bi znale od dečka šteremu se dopadaju dobivati cukor zamotan vu šarenomu papijieru ili svileni rupček. Puce bi na Valentinove po vuni hodile da bi vidle kakvoga ptičeka. Veruvale se da ake na Valentinove puca prve vidi vrapca, puca bu zela siromaka. Če krej nje preleti črljeni (crvendać) tič, onda bu zela čoveka šteri bu furt na putu, trguovca ili mornara. Če vidi češljugara, onda bu je sekira opala vu med jer bu ju dopal bogatun - pripovijedala je baka.

Na Valentinovo je vrijedilo još nekoliko „zakonitosti“.

- Ak je lijiepe vrijeme na Valentinove, onda bu takve i cijele lete. Furt su tuo ponavljali naši stari. Babe na Valentinove nisu smijiele šivati, krpati ni presti jer se rekle da ih sv. Valentin čuva od nevolje pak njemu vu čast moraju miruvati te dan - ponavljala je baka.

Valentinovo je nekad smatrano i prvim danom proljeća, što je bilo i zapisano u starim kalendarima.

Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumna/iz-bakine-pucke-biljeznice-na-valentinovo-se-ne-sme-sivati

*****
Češljugar (Carduelis carduelis) je mala vrabčarka z porodice zeb(i). Gustokrat  se  nazivle "štiglič" (od nemačkog Stieglitz).
Slovenski naziv je “Lišček“, angliški „“European goldfinch“.


(https://medjimurje.hr/upload/publish/11885/thumb/cesljugar_578ccf75e7576_1468846251467_630x390c.jpg)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? -Lépa naša kajkavska / tisKAJne / Fašunjek i Pepelnica
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 06, 2019, 11:59:45 poslijepodne
Citat:
Fašunjek i Pepelnica

Na sam Fašunjek h jutre, starem bi pucam na plot bil obiešen slamnati dečke. Te je je bila opomena i špot radi toga kaj se nie oženila. Ljudi su znalji govoriti da saka puca ostane neoženjena radi toga kaj fejst prebira. Ni jeden dečke je nie zapraf pak su se radi toga narugalji z slamnatem na plotu. Bolj niesu prešlji ni stari dečki. Njim bi na plotu na Pepelnicu bila pristavljena slamnata puca.

Od negda, a i denes od Pepelnice do Vuzma nie bilje ženidbi, pak su negda snoboki obavilji svoj posel do Korizme. Če se ženidba nie obavila do toga cajta unda su se čakale nedelje poklje Vuzma.

Na Fašunjek se je pune jelje. Od kokošine juhe, pečene kokoši, do bunceka h zelju i krafljine. Na Pepelnicu pak, bil je veljiki post i nemrs. Nie se smelje pune jesti, kakva korica kruha, čajek ilji se same pila voda. Niesu mrsilji i postilji same deca i betežni.

Nastevek:
http://www.forumgorica.com/index.php?topic=163.msg41997#msg41997

Citat:
Florijan Andrašec

Tu za repu, tu za len


Tu za repu, tu za len,
tu za masno zelje.
Fašnik se je oženil,
pepelnicu zaručil.
Pepelnica zaručnica,
Fašnik mladoženja.

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/index.php?topic=1533.msg30414#msg30414

(https://image.isu.pub/150507070440-b4c52529ceecc0b69c8f872d35444933/jpg/page_1.jpg)


Pepelnica i Pepelko
VINSKI BRATI - Ivica Pepelko i Gabrijela Hrženjak - Vse se menja - Lijepom našom, 03:23
https://www.youtube.com/watch?v=G05bg0H351w
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / tisKAJna / Pepelnica i Pepelko
Autor: Ljudevit Kaj - Ožujak 07, 2019, 12:36:34 prijepodne
(nastavek prethodnoga lista / nadopuna naslova)

Pepelnica i Pepelko
Citat:
VINSKI BRATI - Ivica Pepelko i Gabrijela Hrženjak - Vse se menja - Lijepom našom, 03:23
https://www.youtube.com/watch?v=G05bg0H351w

Pepel-severa, Pepel-juga, Pepelka

(https://www.bukla.si/pic/product/l/pepelka-trda-vezava-2.jpg)
Naslov: Odg: HR.KAJ.NĚ? -Lépa naša kajkavska / tisKAJne / Koj Urša donese, zima prinese
Autor: Ljudevit Kaj - Listopad 19, 2019, 04:05:35 poslijepodne
Zagorski list
e-vundano: 17.10.2019.

IZ BAKINE PUČKE BILJEŽNICE
Z mamičine pučke (japo)teke

Koj Urša donese, zima prinese


Niesme negdar znali za alergije i gda nam je nos curel i srbele nas oči, rekli bi : mala prelada. Šte je za tiem išel... A denes saki gda kehne, mam popije jenu vrst tablete. Gda zakašlja, drugu. I tak se po redu. Unda velime da nas črijieva i želudec boliju.

Autor: Zoran Gregurek

Dok uživamo u babljem ljetu, ni ne razmišljamo o hladnoći koja nam predstoji narednih mjeseci. No, naši stari su uvijek bili na oprezu, s nevjericom su promatrali zatopljenje u listopadu i čekali spomendane u drugoj polovici mjeseca po kojima su neki zaključiti kakva nas čeka zima. Što je o svemu rekla naša hraščinska baka Ivka, pučka prognozerka.

„ Koj Urša donese, zima prinese. Je, na na dvajstprvuga desetoga se skore navijiek vrijieme mijenja i onda se se dobre vidi : ak je i dalje tople, zima bu blaga. Ake je grde, i zima bu uoštra. Tri dane predi Urše je Luka šteri rada snegom nafruka i šteri vu nofte huka. Negdar sme rukavice baš na Lukine priređuvali i snimali vun z vrmara. Nešteri i šal šteri su imeli osetljiv gut i gda bi se nazijali mrzluga zraka v jutre, pokle bi ih kašelj napal ili ih pekel gut. Niesme negdar znali za alergije i gda nam je nos curel i srbele nas oči, rekli bi : mala prelada. Šte je za tiem išel... A denes saki gda kehne, mam popije jenu vrst tablete. Gda zakašlja, drugu. I tak se po redu. Unda velime da nas črijieva i želudec boliju. Kak i nebi kad sakoga vraga vu se mečeme bez reda i računa. Negdar tuo nije bile tak. Če te v želucu klale, gutnul si male rakije ili šte je imel orehovicu. Gda te glava zaboliela, nek si del vu požirak ili če te tragele krej slijiepuga oka, scedil si citruone vu jaku črnu kavu. Gda si bil nemiren ili si imel oči pune kremiežljof, gomilični čaj si pil. Prelajen, šipkof „,sipala je baka savjete kao iz rukava.


„Gda ti je išla krf z nosa, vu šalicu se nariba dumačega rena i črljenoga luka i unda se jake čez nuos vleče dek ti ne stane. Šte se opekel, belanjek se na te del. Gda te osa fpičila, mrzlu žlicu si del da ti zvleče otrof. Ake si krive stal ili si nogu zdručil, metal se oblog od domačega octa. Netres (kućečuvar) se kapal vu vuha gda su te bolela. Tople obloge z uljem se metale na želudec puce gda je imiela žejnske stvari. Gda je čovek zmokel i hunjavica ga je vlovila, mam noge treba deti vu lavur, vu jake tuoplu vodu, skore vruču. I naj si spije lonjček kuhanoga vina i mam je došel na svoje „kimala je glavom baka.

Zvir:
https://www.zagorje.com/clanak/vijesti/iz-bakine-pucke-biljeznice-koj-ursa-donese-zima-prinese

Citat:
naLukavajne koli Uršule
* * * * * * * * * * * * * * * * * *
Zagorski list, e-vundano 09.10.2013.
Iz bakine pučke bilježnice  - Z mamičine pučke (japo)teke

Bolje dešč nek megla
Sveti Luka (18.10.) z snegom nafruka
Kaj Uršula (21.10.) donese, takvu i jesen ponese

http://www.forumgorica.com/index.php?topic=163.msg53028#msg53028

Sveti Luka
Spomendan: 18. listopada
https://hr.wikipedia.org/wiki/Sveti_Luka
 
Sveta Uršula
Spomendan: 21. Listopada
https://hr.wikipedia.org/wiki/Sveta_Ur%C5%A1ula

Uršulinke
https://hr.wikipedia.org/wiki/Ur%C5%A1ulinke

*************

Duhovni razgovor ili Prva stoljetnica dolaska uršulinki u Varaždin (1703.-1803.) : uz 300. obljetnicu dolaska sestara uršulinki u Varaždin
https://library.foi.hr/lib/knjiga.php?sqlx=2734&sqlid=1&B=1&nivo=%20&dlib=&css=&U=&H=&vrsta=&grupa=

*********************

Dr. Jembrih o povijesti varaždinskih uršulinki
VARAŽDIN (IKA ) 29.11.2003.
Predstavljanje knjige priređeno na dan kada su prije 300 godina uršulinke iz Bratislave zbog tadašnjih nesigurnih prilika krenule na put prema Varaždinu
https://ika.hkm.hr/novosti/dr-jembrih-o-povijesti-varazdinskih-ursulinki/

*********************

Ke znači ime Uršula...
Uršula
lat. ursa; mala medvjedica
http://www.roditelji.hr/imena/ursula/

*********************

Kipec:

(http://library.foi.hr/m3/s/573/n/4461--MX0001.JPG)