Online-posao za plaću od 16 tisuća kuna

[Stjepan]

http://globus.jutarnji.hr/hrvatska/online-posao-za-placu-od-16-tisuca-kuna

Globus je istražio tko su domaći web-stručnjaci, dizajneri, programeri i animatori koji rade za strance, uglavnom od kuće i za višestruko veću plaću nego što bi je mogli dobiti od hrvatskog poslodavca

Raditi na internetu znači raditi bez prostornih ograničenja. U pravilu je to rad od kuće, bez sastanaka, bez klasičnih korporacijskih navada, strke i zbrke. Freelancer programeri i dizajneri u Hrvatskoj još su relativno nova pojava, iako neki od njih već godinama uspješno obavljaju zadatke za inozemne klijente. Pritom za svoj rad budu plaćeni i nekoliko puta više nego što bi bili u Hrvatskoj. Prema statistikama, prosječan web-dizajner u Americi ima plaću od 19 do 24 tisuće kuna mjesečno.

U Hrvatskoj je taj prosjek nekoliko puta manji. Ipak, zbog same prirode interneta, njegove umreženosti i mogućnosti koje nudi, domaći web-stručnjaci u prilici su konstatno se usavršavati, pratiti trendove u branši i tako biti jednako konkurentan kadar na svjetskoj online sceni kao i bilo koji stranac. Ne čudi tada stav dijela njih koji će bez puno razmišljanja odbiti poslovne ponude na domaćem tržištu i odraditi ih za stranca, u mnogo boljim radnim uvjetima, s precizno sastavljenim ugovorima te za višestruko veću plaću.

Bojan Janjanin

Domaći klijenti uvijek iznova dokazuju kako je s njima teško raditi

Samouki web stručnjak iz Zagreba, 28-godišnji Bojan Janjanin već se desetak godina kao freelancer bavi dizajnom i programiranjem web sučelja, a u zadnjih par godina se orijentirao na dizajn iPhone i iPad aplikacija.

Bojan u pravilu radi za strane klijente iz europskih zemalja te iz SAD-a, odakle dolazi većina njegovih poslodavaca. Najčešće radi za manje tvrtke koje su povezane s većima, pa je tako prošle godine radio na web aplikaciji za Google. Njegove iPhone aplikacije često su jedne od popularnijih u Appleovom 'dućanu aplikacija'.

Bojan je rano počeo izlagati svoje radove na web galerijama, putem kojih je ostvario prve kontakte s inozemnim klijentima. Istovremeno, kaže Bojan, javljali su mu se i domaći klijenti, no stranci su nudili bolje uvjete. Jednom kad se afirmirao, kaže, više nema problema s nalaženjem posla. Trenutno radi dizajn za nekoliko novih iPad aplikacija koje će biti u prodaji ove jeseni. Uz to, stalno radi na nekomercijalnim, humanitarnim i osobnim web projektima.

- Sa strancima gotovo da nemam neugodnih iskustava, za razliku od domaćih. Od nerazumijevanja tokom sastanka, do nepoštivanja ugovorenih obaveza i neplaćenih računa. Domaći klijenti uvijek iznova dokazuju kako je s njima teško raditi. Čast iznimkama – kaže Bojan.

Tvrdi da problem leži većinom u nerazumijevanju te neprihvaćanju web industrije kao ozbiljne industrije.

- Domaći će stručnjaci jako pažljivo birati domaće klijente jer pravih, isplativih projekata nema u izobilju. Domaći je web zbog toga na niskoj razini – priča Bojan.

S druge strane, inozemni klijenti u staru imaju veće zahtjeve, no u okviru onoga što profesionalci u web branši i inače nude kao 'čitav paket'. Zato, vjeruje Bojan, domaći stručnjaci koji su spremni raditi profesionalno sigurno nemaju poteškoća s nalaženjem kvalitetnih poslovnih ponuda s većom zaradom.

Imao je Bojan nekoliko ponuda da se pridruži domaćim timovima i poduzećima, no, kaže, nije došao u iskušenje da prihvati njihove ponude.

- Zadovoljstvo i komfor koje mi pruža freelancing oduvijek mi je bila najbolja opcija.

Senko Rašić

Ne traže stranci više, nego domaći manje

Jedan čovjek – jedna tvrtka, 30-godišnji Senko Rašić iz Zagreba, diplomirani FER-ovac, odmah je nakon fakulteta otvorio tvrtku “Dobar kod” u kojoj je i danas jedini zaposlenik.

Senko je programer, razvija sotfver za Linux-platformu, specijalizirane web-aplikacije te multimediju na internetu. Za strance je počeo raditi relativno rano, a njegovi su poslovi uglavnom vezani uz stalne projekte, trenutačno uz Telephaty-sučelje koje se koristi za VoIP (internetsku telefoniju) te IM (instant-komunikaciju).

Radi u sklopu tvrtke “Collabora”, jedne od najvećih open-source tvrtki u svijetu, čije se sučelje koristi na Intelovim i Nokijinim platformama, te na velikom broju Linux desktop-sustava.

Pojednostavljenim rječnikom, Senko razvija podrške za servise kao što su svima poznati Google Talk. Za razliku od svojih kolega web-dizajnera, Senko je do posla za strance došao drugim putem.

- Čuo sam za projekt Telepathy i odlučio ga koristiti za jednu od svojih aplikacija. S vremenom sam se upoznao s tehnologijom pa kad je tvrtka tražila vanjske suradnike, javio sam se na natječaj i dobio posao – priča Senko.

Ističe da je rad za strance bolji utoliko što plaćaju više, redovitije te se u pravilu bolje drže dogovora, što je za njegov posao izuzetno bitno.

- Traže više, definitivno, ali mislim da bi točnije bilo reći da domaći klijenti traže manje. Zadovoljni su i s nešto lošijim rezultatima, na što inozemni klijenti u pravilu ne pristaju – kaže Senko.

Internet omogućuje bilo kome da se maksimalno usavrši u skladu sa svojim talentom i trudom, priča Senko, pa zbog toga imamo stručnjake koji su uz sam bok ili, često, bolji od Zapadnjaka.

- Možda nisu toliko poznati i s tolikim brojem vanjskih kontakata, no, kad gledamo kvalitetu, svakako su na razini – zaključuje.

Senko kaže da stranci bolje plaćaju zbog razlike u standardu, no, ističe, za razliku od naših domaćih ad-hoc pristupa projektu, inozemni klijenti su bolje organizirani.

- Nikad mi se nije dogodilo da završen projekt ne bude plaćen. Kod domaćih tvrtki, to je realna mogućnost – kaže.

Kao i većina njegovih freelance-kolega, ne bi pristao na domaću ponudu. Fleksibilnost u odabiru poslova, način, vrijeme i mjesto rada bitniji su mu od same plaće, zaključuje.

Marko Dugonjić Maratz

Mi smo i danas 'sumnjivci iz istočne Europe'

Marko Dugonjić, na internetu poznatiji kao Maratz, otac uskoro troje djece, samouki je web-dizajner iz Velike Gorice. Ranih devedesetih iz hobija je počeo učiti web-dizajn.

Vjerojatno nije slutio da će dvadesetak godina kasnije, u svojim tridesetima, imati vlastiti studio “Creative Nights” te da će, radeći od kuće dok mu djeca uokolo trčkaraju s psom, ostvariti zavidnu karijeru.

Dizajn nije studirao, već je kao i mnogi današnji afirmirani web-stručnjaci učio pomoću interneta, čitajući stručne blogove i forume te naručujući stručnu literaturu putem Amazona.

Svoja prva iskustva, kaže Marko, sakupio je kao freelancer za strane i domaće klijente. Potom je radio u agenciji Web Burza te kao voditelj web-produkcije u medijskoj kući Adria Media. 2009. godine otvara vlastiti studio koji je poznat u domaćim vodama, no jednako tako i na svjetskoj razini. Razvijajući web-stranice i aplikacije, Maratz je sakupio dovoljno iskustva pa danas i sam poučava druge, u sklopu Webradionica.

Maratz je imao priliku raditi s poznatim kreativnim dvojcem iz Los Angelesa, Jasonom Kristoferom i Patrickom Rileyem, a zajedno su napravili projekte poput QBN.com i Krop.com (stranice za traženje i predstavljanje poslova).

Za irsku farmaceutsku tvrtku 2MLPharmacare, primjerice, napravio je cijeli sustav predložaka za web-stranice ljekarni kao i stranicu američke konzultantske tvrtke AvoLead.

Raditi za strance, kaže, nije bitno drugačije nego raditi za domaće klijente, no kao glavnu razliku ističe rokove i budžete.

- Kod vanjskih naručitelja projekti su većinom u početku jasnije dokumentirani, a očekivani rokovi nisu toliko nategnuti, što je još i sad čest slučaj kod nas – kaže Maratz.

Kratki rokovi, dodaje, za strane naručitelje prodrazumijevaju višu cijenu, pa u slučajevima hitnih zahtjeva unaprijed predlažu bonuse. S druge strane, kaže, ne inzistiraju na brzoj isporuci ako je budžet ograničen.

A kolika je razlika u plaćanju? Na svjetskoj razini, kaže, prosjek godišnje plaće u web-industriji iznosi oko 190 tisuća kuna. U Hrvatskoj, prema neslužbenim anketama, prosječna godišnja neto zarada je između 50 i 75 tisuća kuna.

- Stranci inače plaćaju PayPalom. No, kad plaćaju nama, moraju otići osobno u poslovnicu banke i potpisati izjavu da ne sponzoriraju terorističku skupinu iz istočne Europe, već izradu web-stranice – kaže Maratz.

Kao i većina domaćih web-stručnjaka, do inozemnih klijenata u “globalnom selu” dolazi u pravilu putem usmenih preporuka.

Luka Kladarić

Domaći se stručnjaci još i sad boje raditi za strance

Nesuđeni student, 25-godišnji Luka Kladarić, programiranjem se bavi još od kraja osnovne škole, a po završetku srednje škole postaje profesionalac. Nakon civilne službe i nekoliko mjeseci rada na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, na jednom domaćem sajtu za poslove Luka pronalazi oglas za web-developera u inozemstvu. Javlja se na oglas i počinje i službeno raditi u web-branši.

Lukin CV na zavidnoj je razini. Prvi posao mu je bio za britansku tvrtku, na stranici SoundVault.tv, specijaliziranom music shopu za profesionalce, producente serija, filmova, igrica. Taj je projekt realizirao u potpunosti sam, od početka do kraja. Za to su mu trebale dvije i pol godine.

Sad radi u deviantART-u, jednom od najvećih svjetskih servisa za razmjenu vizualnih radova (fotografija, digitalnih manipulacija...). DeviantART broji 14 milijuna korisnika te 100 milijuna radova.

- Razumijevanje stranaca da smo svi ovdje ne bi li odradili posao je puno veće nego kod nas. Nema tu podmetanja, nepovjerenja, a nagrađuje se znanje i stručnost – priča Luka.

- Ipak, još i sad kod nas postoji neka fama i strah oko rada za strance. Često se dogodi da me netko traži preporuku za domaće developere, no teško pronalazim nekoga tko bi bio voljan probati – kaže Luka koji je već spojio nekoliko web-stručnjaka sa stranim poslodavcima.

Otkriva nam da u narednih godinu, dvije planira otvoriti vlastitu agenciju za posredovanje pri zaposlenju kod inozemnih klijenata.

- Web-struka u Hrvatskoj je podcijenjena i potplaćena. Primjerice, iskusniji programer u Hrvatskoj uspije dogurati do plaće od 8-12 tisuća kuna. Tu mu je satnica (u bruto iznosu) od 70–115 kuna. Usporedbe radi, vani je početnička satnica od 115–140 kuna, a iskusniji programeri se mogu nadati i iznosu od 170–230 kuna po satu.

Marko Prljić

Ne možemo razmišljati u okviru hrvatskih standarda

Marko Prljić osnovnu i srednju školu završio je u Splitu i Beču. U Zagrebu je upisao Prometni fakultet, ali ubrzo je shvatio da je web ono što ga zanima. Ostavio se fakulteta, neko vrijeme radio u tiskari, a onda se u potpunosti posvetio webu. Marko je jedan u nizu priznatih domaćih web-stručnjaka koji su sve što znaju o internetu naučili – na internetu.

Iako mu je tek 27 godina, jedan je od osnivača i vlasnika web-agencije Twinkle Tap gdje je danas kreativni direktor i projekt menadžer. Od samih početaka, Marko je radio kao freelancer, i to u pravilu za strance.

Primarno se bavio web-dizajnom, a danas se isključivo bavi razvojem samih stranica. U svojem portfoliju može se pohvaliti izradom stranica za Nuvolis, belgijsku tvrtku koja se bavi hardverskim i softverskim rješenjima, izradom stranice za poznatu austrijsku farmaceutsku tvrtku Pheonix, belgijski arhitektonski studio Klimas...

Do tih je poslova došao relativno jednostavno. Objavljivao je svoje radove na internetu, a inozemni klijenti su se počeli javljati sami, slati upite. Kako kaže, malo po malo se to proširilo i danas 99 posto svog radnog vremena radi za strance.

Kaže kako on ne radi razliku u pristupu prema klijentima, no razlika u njihovu pristupu prema njima (izvršiteljima) očigledno je drugačija. Generalno, stranci traže više truda i veću razinu kvalitete. Za isto, plaćaju više.

- Usporedimo li njihov i naš standard, jasno je da su poslovi bolje plaćeni. Domaći klijent na umu ima prosječnu hrvatsku plaću i sve preko toga mu je puno, dok je stranom klijentu i četiri puta viša cijena prihvatljiva – kaže Marko.

[Stjepan]

Emanuel Blagonić

Zaboravite na klasično radno vrijeme

Ekonomist iz Pule, 29-godišnji Emanuel Blagonić web-dizajnom se bavi već deset godina. Prvo kao suvlasnik jedne pulske tvrtke, a posljednje tri godine kao freelancer. Posljednjih godinu dana, on i njegov brat Lucijan, stvaraju brend “Blagonic Brothers” te zajedno rade, on iz Pule, brat iz Zagreba.

Emanuel radi dizajn u Photoshopu, radio je za inozemne klijente. A za njih je počeo raditi sasvim slučajno. Nakon što je pokrenuo blog o dizajnu na engleskom jeziku, počeli su se javljati sami. Prvi veći klijent bio mu je iz Bugarske, pa potom iz SAD-a, Francuske, Španjolske... Nakon nekoliko poslova i zadovoljnih klijenata, preporuke su počele stizati same.

Trenutno se bavi redizajnom jednog domaćeg tehnološkog magazina, dizajnom sučelja osjetljivog na dodir za POS kase, za stranog klijenta, te s bratom na projektu kojim će stranim klijentima ponuditi kompletnu uslugu izrade web-stranica.

Zašto raditi za strance? U globalu, kaže Emanuel, poslovna kultura u inozemstvu na višoj je razini. Uz iskustvo, lako je dobiti odlične prilike i dobro plaćene poslove koji se mogu raditi od kuće.

- Stranci traže fleksibilnost. Iako baviti se web-dizaj nom kao freelancer dobro zvuči, zapravo je riječ o poslu koji se nekada radi više od osam sati dnevno. Radite li s klijentom iz Amerike, zaboravite na radno vrijeme od osam do 16, jer ćete nerijetko voditi razgovore u devet navečer, a radi li se o klijentu iz Los Angelesa – još i kasnije – priča Emanuel.

Što se ponude tiče, Emanuel kaže da su domaći web-stručnjaci jednako kvalitetni kao i stranci, iako su domaći plaćeni manje.

Ono što navodi kao problem jest hrvatsko tržište.

- Loše je struktuirano i postoji veliki problem rada na crno gdje nam probleme stvara ono što ja zovem fenomenom ‘mali od susjeda’, koji radi baš sve i uvijek ima nižu cijenu od nas, zato što nema naše troškove ulaganja u opremu, softver i usavršavanje – kaže.

Alen Grakalić

Maksimum kvalitete najvažniji je uvjet

Web-entuzijast iz Rijeke, 37-godišnji Alen Grakalić, webom se bavi posljednjih deset godina, od čega polovicu kao freelancer. Gotovo isključivo radi za inozemne klijente, posebice one s područja sjeverne Amerike.

Do sada je radio na više od pet stotina projekata. Dizajnirao je, programirao, implementirao sustave... zapravo, sve što se tiče “prednjeg” dijela neke web-stranice, takozvanog front-enda.

Alen je jedno vrijeme radio isključivo dizajn, no s godinama je počeo raditi i ostalo vezano uz web.

Za strance je počeo raditi spontano, no opet prokušanim putem. Postavljao je svoje radove u dizajnerske galerije na internetu. Nakon jedne su uslijedili pozivi i upiti zainteresiranih klijenata, a ostalo je povijest.

Nedugo zatim Alen je pokrenuo vlastitu stranicu (cssglobe.com) posvećenu web-dizajn zajednici.

- Ta mi je stranica i danas najveći izvor kontakata. S vremenom sam stvorio stalne kontakte pa nemam pretjerane potrebe tražiti posao, no svaki upit koji stigne na stranicu razmotrim, a ako za to postoje uvjeti – projekt se realizira.

Alen u pravilu radi za web-agencije koje su posrednici između klijenata i web-stručnjaka. Ima, naravno, projekata koje on odrađuje od početka do kraja.

Ono što ga privlači da radi za strance jest način komunikacije. Riječ je o višoj razini profesionalnosti, kaže, o načinu na koji mu se klijenti obraćaju.

- Rade to s poštovanjem prema vašoj struci. Kod domaćih klijenata u nekoliko sam navrata osjetio da me doživljavaju kao nekoga kome je to što radim samo hobi, jer “i njihov nećak radi web”. S takvim klijentima uopće nema smisla razgovarati – kaže Alen.

- Na nama je da damo maksimum kod svakog projekta – zaključuje.

S tim, jasno, dolazi i visina honorara. Alen kaže da se ona, u usporedbi s domaćim klijentima, itekako osjeti, jer su stranci spremni bolje platiti kvalitetno odrađen posao.

Ratko Jagodić

Ugovori i rokovi za strance su svetinja, a isplate kirurški precizne

Jedan od pionira hrvatskog weba, 36-godišnji Ratko Jagodić iz Zagreba, grafički i web-dizajner i ilustrator, posljednjih je osam godina art direktor u vlastitoj tvrtki “Kiosk studio”. Posljednje tri godine je i art direktor te suosnivač magazina PlanB. Uz grafički i web-dizajn bavi se i izradom TV reklama i video produkcijom. Za inozemne klijente radi već godinama. Prije par godina izdao je CD sa serijom od 50 ilustracija za britansku tvrtku Digital Vision (Getty Images), a koje se i dan danas mogu kupiti diljem svijeta.

Trenutačno radi za nekoliko tvrtki iz Velike Britanije, koje su većinom vezane uz modnu industriju, u kombinaciji s grafičkim dizajnom (Stereohype, Oxygen, Y London). Web-dizajn je radio za mnoge tvrtke iz Njemačke, Austrije, Francuske, Nizozemske...

- Prije desetak godina konkurencija nije bila toliko velika jer sa izradom web-stranica tek krenulo. Tadašnje cijene u Hrvatskoj bile su tri puta jeftinije nego vani, što je odgovaralo menadžerima i tvrtkama posrednicima koji su htjeli osigurati što nižu cijenu proizvoda. S godinama se cijena izrade kod nas i u inozemstvu izjednačavala. Danas ćete neke stvari u Hrvatskoj platiti više nego vani – priča Ratko.

Inozemni klijenti pronalazili su ga uglavnom putem njegove web-stranice, no i sam se često prijavljuje na natječaje, izložbe, festivale... iz kojih se, kaže, izrodi neki super posao.

- Bitno je stalno biti aktivan – kaže Ratko.

Često mu se javljaju web-agencije, za koje mora ispunjavati brojne uvjete kako bi dobio posao. Cijene, rokovi i sve ostale sitnice zadane su do najmanjih sitnica.

- Čak u ugovorima postoji i stavka što će se dogoditi ako umrem za vrijeme projekta. Stranci su tom pogledu besprijekorni. Što dogovorite – tako će i biti, i nikad vas neće tražiti ono što nije zadano ugovorom. Rok izrade je svetinja, izvještaji o napretku konstanta, a po završetku projekta slijedi isplata koja je definirana u ugovoru i točna u dan – kaže Ratko koji sa stranim klijentima, za razliku od domaćih, ima samo dobra iskustva.

- Nema tog faktora iznenađenja i naglih izmjena na što se kod nas troši previše vremena, umjesto da se to vrijeme iskoristi za pronalaženje kreativnih rješenja – kaže Ratko.

Lucijan Blagonić

Kvaliteta drži cijenu koja je domaćim klijentima previsoka

Mlađi član tima “Blagonic Brothers”, 24-godišnji Lucijan Blagonić, kao i brat Emanuel školovao se u Puli, u Tehničkoj školi, a u web-biznisu je posljednjih osam godina. Zadnje dvije godine živi i radi u Zagrebu, gdje surađuje s različitim zagrebačkim tvrtkama te strancima.

Lucijan trenutno dio vremena provodi radeći za zagrebačke klijente, a ostatak vremena zajedno s bratom u sklopu spomenutog tima. Za inozemne klijente u pravilu radi dizajn, “rezanje” web-stranica, implementacije dizajna u sustave za upravljanje sadržajem... U pravilu je riječ o outsourcingu za neku stranu tvrtku.

Do prvih inozemnih poslova došao je prokušanom metodom – slanjem svojih radova na razne strane web-galerije i portale, gdje su ga prepoznali inozemni klijenti. Nakon nekoliko angažmana, poslovi su počeli stizati putem preporuka.

Lucijan najveću razliku u odnosu domaćih i stranih klijenata vidi u mentalitetu i načinu poslovanja.

- Ako je riječ o manjim poslovima, neki hrvatski poslodavci općenito nisu u stanju prihvatiti cijene i satnice nekih poslova, te očekuju nerealno niske iznose za neki posao vezan uz web-dizajn ili programiranje. Kvaliteta drži svoju cijenu koja je nekima previsoka – zaključuje Lucijan.

- Dogodi nam se s domaćim klijentima da svaku verziju dizajna mora potvrditi klijentova mama, tata i pas! – kaže Lucijan.

Na inozemnom tržištu, gdje su Hrvati, smatra, jednako konkurentni kao i ostali, mogu se plasirati s konkurentnim cijenama i kvalitetom pa su samim time, zaključuje, logičan odabir za strance. Oni pak, ističe, najviše od svega cijene pouzdanost i poštovanje rokova.

Njemu kao freelanceru najbitnija je fleksibilnost koju mu taj način posla pruža.

- Ne bi imalo smisla odvajati vrijeme i novac za putovanja na sastanke u strane zemlje. Apsolutno sve možemo dogovoriti putem interneta.

Darko Tomčić

U četiri godine u stranoj tvrtki plaća je kasnila samo jednom

Darko Tomičić, 45-godišnji umjetnik iz Zagreba, po mnogočemu je jedinstven, ne samo u našem predstavljanju kreativaca koji rade za strance, već i u Hrvatskoj. Darko se bavi tradicionalnom i digitalnom 2D animacijom, izradom storyboarda, kompozicije i layouta za filmove. Radio je za brojne zvučne studije, što u Hrvatskoj, što u svijetu, poput Croatia Filma, Zagreb Filma, Kiosk Studija, After Studija, BingBang Studija, RJDM Animationsa. Četiri je godine bio zaposlen u Varga Studiju u Budimpešti, gdje je radio na dječjim TV serijama.

Darko je u svojoj karijeri radio reklame za Kinder Jaja, animacije za 2D računalne igre, dizajn likova i automobila u spotu “Give a little love” Toma Jonesa, a trenutačno radi animaciju medvjeda-navijača koji bodri igrače Medvešćaka.

U poslu je već desetljećima, a strani klijenti do njega, osim preporukom, dolaze putem njegove web-stranice (darkotomici.com). S obzirom na to da je jedan od rijetkih 2D animatora u Hrvatskoj, vrlo ga je lako pronaći.

- Ovisi radim li u timu ili samostalan projekt, no komunikacija ide putem interneta. Od redatelja jednom dnevno dobijem smjernice i dalje radim sam. Gotove radove šaljem na reviziju. Tako klijenti u svakom trenu znaju u kojem je posao stadiju, jednako kao da svaki dan sjedimo za istim stolom, premda nas dijeli ocean i šest – sedam sati vremenske razlike – priča Darko.

Darko u pravilu surađuje sa strancima.

- Strane tvrtke urednije plaćaju. U četiri i pol godine, koliko sam radio u Varga Studiju, samo je jednom kasnila plaća, i to tako da su to posebno najavili te zamolili za razumijevanje. To se više nikad nije ponovilo – kaže Darko.

Stranci, pojašnjava, imaju običaj motivirati svoje radnike. Barem jednom tjedno stigne mu mail sa zahvalom na trudu i radu, što ništa ne košta, kaže Darko, ali nakon toga se čovjek potrudi dati najbolje od sebe.

Osim motivacije, inozemni klijenti nude i veće plaće, što u ovom slučaju nije čudno, jer je u RH filmska produkcija te vrste relativno malena. Darko se iz projekta u projekt navikao na stalno povećanje kreativne slobode. Teško da bi, baš zbog toga, prestao biti freelancer.

Saša Tomislav Mataić

Stranci paze da se ne “istrošimo” radom

Inženjer informatike za elektroničko poslovanje iz Zagreba, 28-godišnji Saša Tomislav Mataić, programer je koji trenutno radi kao vodeći developer u tvrtki Sched.

Prije toga, Saša je radio kao e-learning-mentor, web-programer u nekoliko većih domaćih tvrtki, voditelj ICT tečajeva, pa čak jednu godinu i kao učitelj informatike u osnovnoj školi.

Sadašnji posao mu je prvi za stranog klijenta.

Sched je web-servis za izradu kalendara za događaje i festivale, gdje Tomislav radi kao vodeći developer. S obzirom na iskustva s domaćim klijentima, preporodio se na novom poslu.

- Stranci imaju puno bolji osjećaj za prioritete, u poslovnom smislu, bolju organizaciju i više razumijevanja za programere – kaže Saša.

I njega kao i većinu naših sugovornika muči što domaći klijenti često imaju nerealne zahtjeve.

- Htjeli bi sve, odmah i za ništa novaca – kaže Saša, kojeg je iznenadio stav njegova inozemnog šefa. Naime, kaže, izuzetno pazi da ne radi previše, jer, jasno im je, dugoročno je to neizdrživo, obzirom na napor u poslu.

- Bilo je to baš prošli tjedan. Pričam s projekt-menadžerom putem Skypea i pita on koji su mi planovi za vikend.

Odgovaram mu kako ću raditi na projektu, ispraviti par bugova, na što mi on kaže da ‘polako pustim miš iz ruku i udaljim se od računala. Posao će biti tu i poslije vikenda – ispričao nam je Saša.

Plaća koju dobiva triput je veća od one koju je imao dosad kao programer u Hrvatskoj.

Davor Tomić

Unajme te kao stručnjaka i tako te tretiraju do kraja

Uskoro diplomirani inženjer poštanskog i telekomunikacijskog prometa, 30-godišnji Davor Tomić iz Zagreba, web je dizajner koji s prijateljem vodi web-studio Designeus.

Radio je za brojne domaće klijente, a prvi put sa stranim se klijentima susreo prije tri godine, na projektu Soundvalut.tv, glazbenim web-shopom za producente.

Nakon toga uslijedilo je nekoliko manjih poslova, a danas radi za američku tvrtku Sched (sched.org) koja se bavi izradom online kalendara za konferencije i festivale.

Trenutno radi na održavanju, no uskoro će krenuti u kompletni redizajn.

Do svojih prvih kontakata sa strancima došao je putem Luke Kladrića, koji je također radio za tvrtku Sched.

Nakon inicijalnog kontakta, kaže Davor, stranci se brzo uvjere da im može ponuditi barem jednako visoku kvalitetu onoj koju nude lokalni web-dizajneri.

- Rad sa strancima posebno je iskustvo. Unajme te kao stručnjaka i tako te tretiraju od početka do kraja. Tvoje mišljenje uzima se kao relevantno i šef ti nema potrebu proturječiti tek toliko da “ne ispadne glup”.

Za odrađeni posao adekvatno ti plate i svaki put, što je izuzetno bitno, zahvale za uloženi trud – kaže Davor.

Kaže kako u ovom poslu nema geografske uvjetovanosti. U virtualnom svijetu svi su jednako udaljeni. Ako si dovoljno talentiran i uporan, kaže Davor, možeš konkurirati bilo kome iz bilo kojeg dijela svijeta.

- Statistike kažu da web-dizajneri u SAD-u imaju prosječnu plaću 19 do 24 tisuće kuna. Čak i kad nam ponude najnižu tamošnju plaću, za naše uvjete to je sasvim solidan prihod – kaže Davor.

Viktor Marohnić

Domaći i strani poslovni principi razlikuju se kao nebo i zemlja

Jedan od najpoznatijih domaćih developera, 35-godišnji Viktor Marohnić, čija je tvrtka “Pet minuta” nedavno dobila 1,2 mil. dolara slovenske investicije za startup-projekt Shoutem, FER-ovac je s dugogodišnjim iskustvom u poslovanju sa strancima.

Sa svojom tvrtkom razvijao je projekte poput Rhapsody.com (glazbeni servis), Vodafonemusic.co.uk, Shazam.com (aplikacije), Avl.com (sofver za simulacije motora s unutrašnjim sagorijevanjem), olx.com, oglasi za mobilne aplikacije...

S partnerom Sašom Šarunićem godinama je radio u Austrijskoj tvrtki AVL u kojoj je, kaže, naučio raditi sa strancima te na projektima za strano tržište. Prije toga, Viktor je radio za brojne manje tvrtke koje su razvijale softvere za Francusko i Njemačko tržište.

- Dosta sam putovao, prošao sam većinu Europe i dio Amerike. Komunikacija sa strancima i snalaženje u poslovnom svijetu došli su prirodno i nikad nisam imao problema s tim. Jednom kad se čovjek oslobodi tih barijera, sve je zapravo isto – kaže Viktor.

Gotovo sve. Poslovanje je, kaže, lakše i bolje, a zarada je veća.

Viktor sa svojim timom trenutno ima nekoliko višegodišnjih ugovora s tvrtkama na području razvoja raznih softvera. Specifikacije projekta, ciljevi i način rada, kaže, jasno su definirani.

- Ugodno je raditi za strance. IT sektor na većim tržištima, kao što su SAD i VB je jako uznapredovao, budžeti su po 10-100 puta veći i svim se projektima pristupa krajnje ozbiljno.

Ljudi s kojima radimo su obrazovani, imaju iskustvo i ne treba im previše objašnjavati problem – kaže Viktor. .