Autor Tema: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija  (Posjeta: 137543 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #90 : Prosinac 30, 2011, 11:14:02 poslijepodne »
Citat:
Varaždinska TV, 24.12.2011., 20:00 vur
“Moj (kajkavski) put” o biskupu Mrzljaku
TV spominek z poznatemi kajkavci „Moj put“ ov put predstavla biskupa Mrzlj(a)ka.
Priredil vlč. Maksimilijan Milan Herceg

Varaždinske vesti
BROJ 3494    20. XII. 2011.

BOŽIČNI INTERVJU Mons. Josip Mrzljak, varaždinski biškup, priseča se mladosti i bakinoga brata bl. A. Stepinca

Bili smo siromašneši i raduvali se sakomu daru

Bogek (Božić) se predi doživlaval za-izres kak verski blagdan, a sad prevladava ono svetovno. Slavi se obile darov i hrane na stoli, a premalo se čuje poruka vere. Jako je važno slušati i čuti Bogeka (Božiča). Ne samo slaviti neg i čuti ke nam poručuje, veli biškup Josip Mrzljak

Jena smo od retke biskupij i po Obitelskom centru kak posebnomu mestu okuplajna obiteli

Ministreral sem svemu pravujcu bl. Alojziju Stepincu, teri je vutecal na-mene kak i na mnoge druge


Spominal se: Ivan Njegovec


     U tradicionalnom božičnom intervjuu razgovarali smo s varaždinskim biskupom mons. Josipom Mrzljakom o životu i radu biskupije, najvažnijim događajima, novim pastoralnim sadržajima te biskupovim prisjećanjima na djetinjstvo i praujaka bl. Alojzija Stepinca.

     Varaždinska biskupija je „ušla" u petnaestu godinu svog postojanja. Kako ocjenjujete postignuća u njezinom dosadašnjem djelovanju?
     Mislim da se prijeđem put u petnaestogodišnjem razdoblju naše biskupije može pozitivno ocijeniti. Kad se Zagrebačka biskupija dijelila na Požešku i Varaždinsku biskupiju, a kasnije i na Sisačku i Bjelovarsko-križevačku, postavljalo se pitanje ima li to smisla i zašto se to čini sada kada je komunikacija daleko bolje nego što je bila nekada. No, osjeća se da prisutnost biskupa u pojedinom mjestu ima veliko značenje. Napredak se vidi i u samom središtu biskupije, ali i po župama kamo biskup može češće doći. Nekada kad su postojale velike biskupije, biskupa u pojedinim župama nije bilo po desetak godina. Sada, u dosadašnjih pet godina koliko sam ovdje, obišao sam sve župe naše biskupije, neke od njih i po više puta. Dakle, nastojim biti više prisutan ne samo u sjedištu biskupije nego još više na terenu.
U prva kršćanska vremena nove biskupije su se osnivale kada biskup više nije poznavao sve svoje vjernike. To znači da je skoro svaki grad imao biskupiju i svog biskupa.
     Prošla crkvena godina obilovala je brojnim događajima. Koje smatrate najvažnijima?
     Na nacionalnoj razini svakako je bio najvažniji pohod Svetog oca pape Benedikta XVI. povodom Dana hrvatskih katoličkih obitelji u Zagrebu. Za nas je taj događaj važan i zato jer je tada spomenuo našu obljetnicu - 600 godina ludbreškog euharistijskog čuda. Prigodom proslave tog jubileja u rujnu, pohodio nas je papin izaslanik kardinal Jozef Tomko, što je također bio važan i značajan događaj. Značajni događaji bili su i zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije u Varaždinu, zatim godišnji susret hrvatskih misionara koji djeluju po cijelom svijetu. Varaždin je bio i domaćin susreta povjerenika za pastoral zvanja, koji su došli iz svih biskupija predvođeni splitskim nadbiskupom Marinom Barišićem, koji je predvodio misu u uršulinskom samostanu i u Ludbregu. Značajan je bio i susret hrvatskih i slovenskih katolika na Ptujskoj gori u kojem je sudjelovalo oko dvije tisuće vjernika iz Varaždinske biskupije. Ne smijemo zaboraviti niti jubilej 200 godina kaptola Čazmansko-varaždinskog koji je nedavno obilježen simpozijem i izložbom u Varaždinu. Važna je i obnova Veternice, posebnog mjesta za duhovnu obnovu u kojem uvijejc može boraviti 40-ak mladih. Tamo se sastaju mladi, kao i vjeroučitelji, a program duhovne obnove će biti ponuđen i drugim zainteresiranim vjerničkim skupinama. Bilo je i drugih značajnih događanja u našoj biskupiji, no najvažnija je redovna pastoralna djelatnost naših svećenika koji će ovih dana „za križec" obići svako domaćinstvo u našoj biskupiji. U svaku, pa i u najudaljeniju kuću unijet će blagoslov, dakako, onima koji to žele. Ne smijemo zaboraviti ni veliki broj volontera u našim župnim Caritasima i biskupijskom Caritasu koji nesebično pomažu potrebitima.
     Varaždinska biskupija se po svom djelovanju pročula diljem Hrvatske, pa i u međunarodnim okvirima...
     Tako je. Primjerice, papin izaslanik kardinal Tomko ponio je u Vatikan vrlo lijepe uspomene o kojima često svjedoči prilikom mnogih susreta u Rimu. Do nas stižu informacije kako svima govori da je u Varaždinskoj biskupiji doživio puninu vjere hrvatskog naroda.
     Čime se naša biskupija može podičiti u svom svakodnevnom djelovanju?
     Najvažnije je upravo to svakodnevno djelovanje u 105 župa naše biskupije, naših svećenika, đakona i župnih vijeća. No, mogli bismo istaknuti da smo jedna od rijetkih biskupija koja ima vlastiti Obiteljski centar kao posebno mjesto okupljanja obitelji i organiziranja tečaja priprave za brak u više centara naše biskupije. Obiteljski centar širi svoju djelatnost te pomaže i drugim biskupijama u organiziranju obiteljskog pastorala. Lijepo djeluje i biskupijski Ured za pastoral mladih u sklopu kojeg već traju pripreme za Susret katoličke mladeži u Sisku, zatim biskupijski Caritas i još mnoge druge djelatnosti koje je teško ovdje sve nabrojiti.
     Kakva je situacija s duhovnim zvanjima u Varaždinskoj biskupiji?
     Hvala Bogu, zadovoljni smo s brojem duhovnih zvanja. Posebno raduje što se mladi već u srednjim školama odlučuju za svećeničko zvanje.
     Takve potencijalne kandidate okupljamo na duhovnim susretima na zagrebačkom Kaptolu, a na njima je hoće li se u konačnici odlučiti za svećeničko zvanje ili neće. Takvih je za sada 6-7 koji su još uvijek polaznici „vanjskih" srednjih škola. Imamo također i dvadesetak bogoslova na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu te desetak sjemeništaraca, srednjoškolaca na Šalati. Svi oni prolaze kroz vrijeme razmišljanja o prihvaćanju tog svećeničkog poziva, nakon čega donose konačnu odluku. Osim toga, u Rimu se školuju dva bogoslova i tri svećenika, te jedan svećenik u Veneciji.
     Koliko ih odustane?
     Prije, kada je bilo više kandidata, više ih je i odustalo, no mislim da ih sada ne odustaje puno. Najčešće oni koji krenu u Bogosloviju ustraju do kraja i postanu svećenici. Događa se isto tako da oni koji završe srednju školu na Šalati odu u neka druga zvanja, a oni iz tzv. svjetovnih srednjih škola dođu na Bogosloviju. Eto, najnoviji je primjer jednog našeg bogoslova na prvoj godini studija koji je završio srednju školu „Arboretum" Opeka u Marčanu te Glazbenu školu u Varaždinu. No, eto odlučio se za Bogosloviju.
     Varaždinska biskupija je poznata i po misijskom djelovanju svojih svećenika i časnih sestara?
     U misijama imamo nekoliko časnih sestara, dvojica naših svećenika su u Kanadi, po jedan je u Njemačkoj i Švedskoj, a dvojica svećenika iz Benina koje je školovala naša biskupija, su kapelani u Prelogu i u Zagrebu.
     Peta je godina Vašeg biskupskog poslanja u našoj biskupiji tijekom kojeg se mnogo toga dogodilo. Da li je bilo događaja koji su Vas osobno žalostili?
     U životu uvijek ima i takvih događaja, ali uvijek treba nastojati zaboraviti ono što nije bilo dobro i pokušati zapamtiti samo one lijepe događaje. Sigurno uvijek ima briga i teškoća, pa i manje lijepih stvari koje valja zaboraviti, posebno u božićno vrijeme.
     Vaša životna odrednica išla je od Krašića preko Vukovara i Koprivnice do Varaždina, a u središtu životnog puta je Vaš rođak bl. Alojzije Stepinac. U kojoj je mjeri on odredio ili usmjerio taj Vaš svećenički put?
     Moj je život počeo u Vukovaru gdje je moj otac službovao, iako su roditelji iz Krašića. Nažalost, bez oca sam ostao rano, već s godinu pol, nakon što ga je komunistička vlast odvela u nepoznato i nekad se više nije pojavio. Morali smo se vratiti u Krašić i tamo nas je prihvatila rodbina, ujaci i stričevi. Tamo sam započeo svoje osmogodišnje školovanje, a upravo u to vrijeme je iz Lepoglave u Krašić došao i bl. Alojzije Stepinac, brat moje bake. To je bilo 5. prosinca 1951., a dan kasnije na Nikolinje se pojavio u krašićkoj crkvi. Tijekom osam godina koliko je tamo živio u kućnom pritvoru, susretao sam ga gotovo svakog dana jer sam mu u crkvi i ministrirao. Sigurno da uvijek ljudi jedni na druge utječu bilo dobro bilo loše. Zato je važno imati pred sobom dobre primjere. Bl. Stepinac je sigurno svojim primjerom utjecao ne samo ne mene nego i na mnoge druge, dobrotom, pobožnošću, cjelokupnim svojim životom. Kao vjernik i kao rodoljub, kao onaj koji voli Crkvu i svoj hrvatski narod.
     Još je jedan Stepinac u Varaždinu ostavio svoj pečat?
     To je mons. Matija Stepinac kojeg se bl. Alojzije Stepinac kasnije prisjetio i zapisao kako je došao tom svom stricu u posjet u Varaždin, kao maturant, u uršulinski samostan. Tu su ga ponudili jelom, a on se srameći nećkao, te su mu nazočni na ručku rekli: „Nemojte se mladi gospon ustručavati, znamo mi kaj znači biti mlad i gladan". To je jedna mala anegdota iz posjeta ondašnjeg maturanta Alojzija Stepinca svom stricu u Varaždinu u koji je kasnije dolazio i kao nadbiskup.
     Matija Stepinac je sahranjen na varaždinskom groblju, ali je kasnije njegovo tijelo preneseno u Krašić.
     Pred nama je Božić, najradosniji kršćanski blagdan. Kakva su Vaša prisjećanja na božićne proslave, jesu li one iz djetinjstva bile posebnije od današnjih?
     Čovjek se uvijek sjeća djetinjstva i čini se kao da je sve bilo ljepše. Sve smo nekako drugačije doživljavali. Bilo je to puno siromašnije vrijeme i više smo se znali veseliti svakom malom daru. Danas djeca dobivaju puno darova, neki imaju možda svega i previše, a neki nemaju. Božić se u prijašnjim vremenima doživljavao zaista kao vjerski blagdan, a sada prevladava ono svjetovno, slavi se obilje darova i hrane na stolovima. Premalo se čuje poruka vjere. Zato sam u svojoj božičnoj poruci napisao da je jako važno slušati i čuti Božić. Ne samo slaviti nego i čuti što nam Božić poručuje.

Uvet za stalnoga đakona - privola negve žene
     Nedavno ste u Koprivnici zaredili prvog stalnog đakona Varaždinske biskupije, oženjenog obiteljskog čovjeka koji u Crkvi može vršiti neke službe koje su dosad bile pridržane samo svećeniku. Možete li pojasniti o čemu se radi budući da je javnosti malo poznato zvanje stalnog đakona?

     Radi se o vraćanju na praksu prve Crkve kada su apostoli uzeli u službu sedam muževa „na dobrom glasu", kako bi im pomagali u naviještanju Evanđelja i pomoći bližnjima. Taj đakonat prve Crkve kasnije je malo zamro, a na preporuku II. Vatikanskog sabora ta je praksa ponovo oživjela posebno na Zapadu, pa ponegdje ima već skoro više đakona nego prezbitera. Kod nas je uvođenje trajnog đakonata započelo prije nekoliko godina, najprije u Požeškoj biskupiji, pa Zagrebačkoj. Mi sada imamo prvog, a pojavljuje se interes i kod drugih za taj poziv. Trajni đakoni inače već imaju neku svoju službu i materijalno ne ovise o crkvenoj pomoći. Naš prvi đakon je vjeroučitelj, a njegova supruga je vjeroučiteljica. Dugo nisu mogli imati djece i već su razmišljali o posvojenju djeteta, ali evo, sada nakon desetak godina gospođa je ostala u blagoslovljenom stanju. Tako su doživjeli i taj blagoslov.
Inače, da bi netko postao stalni đakon važno je da ima svoju službu, završen neki teološki studij te da prođe dvogodišnju svojevrsnu pripravu i položi ispite. Također, moraju biti barem deset godina u provjereno stabilnom braku i imati pristanak supruge za đakonsku službu.

Post za mlade na Veternice
     Kad je riječ o mladima, kao svojevrsna posebnost čine se sadržaji duhovne obnove u spomenutom Duhovnom centru u Veternici, gdje mladi provode vikende posteći o kruhu i vodi?

     Da, to je posebna vrsta duhovnih vježbi čija ponuda obuhvaća trodnevni boravak pretežito u šutnji, kontemplaciji i postu, uz konzumiranje samo kruha i vode, odnosno čaja. Naglasak je na sabranom razmišljanju o sebi, svom životu, Bogu, čovjeku i životnim vrijednostima. To je jedan novi vid ponude mladima koji vodi naš predstojnik Ureda za pastoral mladih vlč. Damjan Koren. Priroda je tamo jako lijepa, Veternica je oaza mira i tišine, gdje se čovjek zaista može sabrati. To će biti ponuda i drugim zainteresiranim skupinama ljudi, svakome tko bi tako nešto želio doživjeti. No, dakako ne uvijek samo o kruhu i vodi.


Nova web stranica Duhovnog centra Varaždinske biskupije na Veternici:
http://www.biskupija-varazdinska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=1640:nova-web-stranica-duhovnog-centra-varadinske-biskupije-na-veternici&catid=45:novosti

Duhovni centar – Veternica, 24:33

Duhovni centar - Veternica


Nastavek na sledečomu listu
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #91 : Prosinac 30, 2011, 11:16:11 poslijepodne »

Nastavek prethodnoga lista


Varaždinske vesti

Biškupova Bogekova (božična) poruka

Bogek (Božič) je raspevani blagdan, pesme su bogate porukum. Zastavimo se na popevke „Radujte se narodi“:
         Saki narod čuj, čuj i Betlemu pristupluj. /
          To otajstvo čuj, čuj i k jaslicam pristupluj.

Treba je čuti glasa. Te glas žmeko se čuje v ovomu našomu vremenu larme i galame i pitamo se: de su pedagogi suvremenoga čoveka teri buju vupozoravali: saki narod čuj, čuj. Nesmo li gusto put gluvi na poziv: to otajstvo čuj, čuj. Treba je čuti otajstvo, tero se more čuti samo v poniznosti srca poput Isusove matere Marije.



Draga kršćanska braćo i sestre!

Uvijek sam u nedoumici kad treba reći riječ o Božiću, kada treba dati neku poruku o tom otajstvu. Nije teško govoriti o samoj proslavi Božića, o tradiciji, o običajima, o božićnim pjesmama, no kako govoriti o otajstvu utjelovljenja. Moglo bi se puno govoriti, ali kako izreći sadržajnu poruku, kako uopće reći ljudsku riječ o Božjoj riječi, o utjelovljenju Božje riječi. Svjesni smo da je naš ljudski govor o tom otajstvu mucanje. Rado bih rekao s prorokom Jeremijom: Ne umijem govoriti, dijete sam. Ali onda osjetim i odgovor na tu teškoću da ne govorim ja po svojim ljudskim sposobnostima, nego mi pomaže Onaj kojemu vjerujem i koji me je pozvao u službu apostolskih nasljednika. Tada mi je već lakše postaviti pitanje samom sebi, a onda i onima koji su povjereni mojoj pastirskoj službi. Slušamo li mi danas Boga koji govori?

Često mi se čini da smo mi ljudi slični učenicima jednoga razreda koji očekuju učitelja. U razredu je žamor, često vika, svađa, tučnjava, skakanje po klupama. Tako da nismo ni čuli kad je učitelj došao. Možda ga i opazimo ili su nas redari na to upozorili, nakratko se smirimo, ali nastavljamo i dalje brbljati, došaptavati se ili možda ispod klupe vadimo kakvo zanimljivo štivo jer nam je učitelj nezanimljiv i dosadan. Nismo li mu dali nadimak “fosil“? Pomalo smo zavidni onima koji su “markirali“ jer se sada lijepo provode u nekom društvu po kafićima, uz piće i cigarete, a možda i drogu. No, učitelj je ustrajan u govoru i poučavanju. On zna i vidi da ima i onih koji su zainteresirani, koji slušaju njegovo izlaganje i pomno ga bilježe. Takve ostali učenici nazivaju “štreberima“ ili ako prijeđemo na područje vjere “pobožnjacima“. Možemo li reći da se ljudi u svijetu ponašaju poput učenika u ovom razredu u odnosu na dolazak nebeskog Učitelja? Prepoznajemo li vrednote o kojima govori taj Učitelj? Jesmo li uopće spremni slušati ne samo ušima, nego razumom, srcem i cijelim bićem?

Božić je raspjevani blagdan. Naše hrvatske božićne pjesme su melodiozne, lako ih naučimo i rado pjevamo. No, i njihov sadržaj je bogat porukom. Zaustavimo se na popijevci Radujte se narodi:

          Radujte se narodi kad čujete glas
          da se Isus porodi u blaženi čas.
          Svaki narod čuj, čuj i Betlemu pristupljuj.
          Vidi Božje otajstvo u podrtoj štalici
          i tko trpi uboštvo na toj tvrdoj slamici.
          To otajstvo čuj, čuj i k jaslicam pristupljuj.


Potrebno je čuti glas. Taj glas teško se čuje u ovom našem vremenu buke i galame i pitamo se: gdje su pedagozi suvremenog čovjeka koji će upozoravati: svaki narod čuj, čuj. Nismo li često puta gluhi na poziv: to otajstvo čuj, čuj. Potrebno je čuti otajstvo, koje se može čuti samo u poniznosti srca poput Isusove majke Marije.

Stoga želim svima nama da budemo budni i da slušamo Božić.

+ Josip Mrzljak,
varaždinski biskup


Zvir:
http://www.varazdin-info.com/vjerski-zivot/bozicna-poruka-biskupa-josipa-mrzljaka/

Zvučni snimek:
http://www.biskupija-varazdinska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=1635%3Aboina-poruka-varadinskog-biskupa-josipa-mrzljaka-sluajmo-boi&catid=54%3Aizdvojeno&Itemid=1

Vide(l)o snimek:
http://biskupija-varazdinska.hr/images/stories/2011/Dogadjaji/Bozic_video_2011.wmv
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #92 : Prosinac 30, 2011, 11:19:07 poslijepodne »
                                                                                                                               
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, PROSINEC 2011.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

PAK   KAJ  BI  VI  MENE  POSLJUHNULI…

      Več smo hajdig dugo vu Adventu, a to je vreme čekanja maloga Isuseka. Vu tom cajtu se prepravlamo za Božič, pak je to vreme praštanja, tak gda nam je to prva prilika kaj oprostimo jedni drugima kaj smo zahuzali na izboraj i potepli svoje glase. Ak to priznamo i na spovedi naš dragi Božek nam bode oprostil jerbo nam je to nej prvipot.

      Zadnjipot sam vam navuke dal kak i komo morate glase dati na minulaj izboraj za sabornike, šteri so bili na prvo nedelo vu decembro, na samo godovno svete Barike, ali vi kak gda me ne čujete ili pak me čujete i ne marite. Lejpo sam vam povedal gda glase date onima na desnoj strani, jerbo se i z desnom rokom križate, a vi ste zebrali one leve. Kak gda unda mirno spim. Nas katolikov je, vu Čakovco i Međimorjo, prek devedeset procentov, a oni levi, štere mi od milja zovemo još i črleni, so dobili prek šezdeset posto glasov. Mi desni zebrali smo leve (i to nej prvipot), kajbi rekli, mi šteri hodamo vu cirkvo i verjemo vu Božeka, zebrali smo nezerenoše, šteri verjejo gda Božek ne postoji. Ve mi nekak stoga zide gda mi jedno mislimo, drugo pripovedamo, a tretje delamo. I ja sam se par dni puščal kak Ribaričov konj i pripovedal sam gda je to tak moralo biti i gda je i Božek štel kaj se tu vu Lepoj našoj nekaj spremeni, ali unda me je počela glava boleti i nejsam več mogel spati. I kaj nam ve drugo preostaja nek jiv bodemo morali magaditi štiri leti, a štiri leti jako dugo traje i morete se misliti kajkaj vsega se bode naš dragi Božek naposlušal gda mo se bodemo dohajali žalit i plakat. No, na to smo trebali predi misliti, predi nek smo išli glase davat, a nej ve posle gda nikaj nebremo spremeniti ili kak se to veli: prekesno je iti vu pondelek k nedeljni meši.

      Naši precedniki, Jaca i Ivo, so potpisali ugovor gda i mi pemo vu Evropo. Nej znati kaj bo se pripetilo z nami katoliki šteri vu cirkvo hodamo i je li bodemo i dale mogli hodati ili nam bodo, mortik, i tu nekšega poreza včehnuli? Čuli ste gda se vu Evropi nebrejo pajceki klati, očem reči, nesmejo se meti domače koline. No, pak kak bi čovek mogel meti doma koline gda nesme niti pajceke hraniti?. Nejsam niti siguren je li bodemo smeli meti sadovje po vrtaj ali znuom gda unda ne bode mogla delati Gustijova žgajara v Ivanovco makar poreza plača, jerbo vu Evropi vsi moramo biti trezni i pre sebi, a dok Gustijova žgajara dela unda si mi dostikpot suknemo nešternoga frakleca mimo kontrole. Vse bode vu toj Evropi nekak drugač, nekak preštimano, pak si unda gruntam zakaj se tua rivlemo ak nam več ve nikak ne paše.. Vsi idejo pak so i nas naši političari zrivali vu red. To je po onoj starinskoj: vidla žaba kak konjo potkove zabivlejo, pak je i ona zdigla nogo.

      Več smo hajdig dugo vu Adventu, a to je vreme čekanja maloga Isuseka. Vu tom cajtu se prepravlamo za Božič, pak je to vreme praštanja, tak gda nam je to prva prilika kaj oprostimo jedni drugima kaj smo zahuzali na izboraj i potepli svoje glase. Ak to priznamo i na spovedi naš dragi Božek nam bode oprostil jerbo nam je to nej prvipot. Želim, vsima nama, kaj prepravleni dočakamo Božića, a čuda vsega dobroga kaj bodemo meli na to mlado leto štero je več pred pocekom.                         

                                                                                           Vaš Tonček!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Šala mala

Na vjeronauku

Na ispitu iz vjeronauka sestra Miljana pita Ivicu:
- No, reci mi, tko je bio Sveti Pavao?
Ivica pogleda okolo, možda će mu netko pomoći. Učitelj koji je sjedio po strani vidi malog Ivicu u neprilici pa mu tiho šapne:
- A-po….
- Apotekar! – veselo će Ivica.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

U zoološkom vrtu
                                           
Mali Ivica išao s mamom u zoološki vrt. Ugledao je pauna pa se čudi. Reče nakon nekog vremena:
- Mama, mama, vidi kokoš je procvjetala!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVI, br.12, prosinec 2011. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

«Zvona mega grâda »

Klapa Solin-Zvona moga grada , 03:10

Klapa Solin-Zvona moga grada

Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #93 : Veljača 04, 2012, 01:40:50 prijepodne »

                                                                             
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, SEČEN 2012.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Kak nam se je župan obrati

No, moral sam patra Stankija pitati kak se to, itak, pripetilo Bojano kaj je najavil obračenje župana, a on je naš i to več na leta, sam nej znati kaj mo se naš dragi Božek zameril i gda, pak je z naše desne strane prešel na levo i kak takši, več na leta, ne dela stisko vu cirkvi. Nekaj si gruntam, je li bi Ivek bil na vlasti gda je ostal na desni strani? Brzčas ne, jerbo naši katoliki hodajo glase davat z figom vu žepo i nejvečpot zberejo leve.



      Nebodete veruvali, a ne bi niti ja gda sam nej bil tam, kak se naš međimorski župan, Ivek Perhoćov, obratil. Ak mortik nešči ne zna bodem ga zmislil gda je Ivek glavni međimorski esdepeovec i kak takši spada vu „kukuriku“ političare, a to so oni levi šteri so, posle lanjskih izborov, zeli cugle državne vlasti vu svoje roke, a oni verjejo gda naš dragi Božek ne postoji. Nek mi Ivek ne zameri, ali hajdig naših ljudi, šteri hodajo vu cirkvo, ove leve političare od milja zovejo, črleni. Tak vam je Ivek bil, vu četrtek 12. januara, vu čakoskomo samostano na otvorejo izložbe poštanskih marki z Vatikana, a štera je bila prepravlena u povodu 20 let otkak je Vatikan i papa Ivek Pavel II priznal Lejpo našo. A vsi znamo kuliko nam je to značilo vu ono ratno vreme. Kak se to šika, čuda je spametnih ljudi govorilo o priznanjo Lejpe naše, a isto tak i o markama, šterih je bilo pune zide, a bile so i jako fajne. To otpiranje izložbe je vodil gardista Bojan Kocijan i kak zadjega govornika je najavil Iveka i to ovak: „ A na krajo se nam bode obratil međimorski župan Ivek Perhoćov, šteri bode, posle obračenja, i otprl izložbo.“ I morem vam reči gda se Ivek nikaj ne okrajal nek se je mam i obratil. Mi šteri smo bili vu ganjko samostana bole pozadi mam smo počeli šepetujiti kak bi do kraja dotirali to županovo obračenje i kaj bi on prešel k nam vu našu župnu zajednico i to ne kak pastir nego kak birkica. Vse smo dospomenuli: časno sestro Miljana smo zebrali kaj ga navči vjeronauka i to vse ono kaj mo je zbeglo dok je bil mlajši, gvardjana i župnika, patra Stankija smo planerali kaj ga pokrsti i podeli mo vse one šakramente štere mora meti posle krsta. Na vse smo mislili, tak gda smo se dospomenuli gda mo zamjenik čakoskoga gradonačelnika, gospon Zoran Vidović, bode krsni kum, a precednik Županiske skupštine, gospon Perek Novački, bode mo držal roko na pleči za vreme ferme kak fermani kum. Isto tak smo splanerali gda bodemo respisali natječaja za venčane kume jerbo smo meli preveč kandidatov, a nesmo se kanili nikomo zameriti. Posle županovoga obračenja i otpiranja izložbe vu ganjko samostana vsi smo se lejpo našli na druženjo vu samostanskoj blagovaonici. Dok sam gvardjano stiha pošepetnul na vuho kaj smo se dospomenuli vu ganjko, zrušil nam je celoga projektlina jerbo župan Ivek ima vse sakramente i redovito mo naši velečasniki blagoslivlejo hižo i vse šteri prebivlejo vu njoj. Morem vam reči gda so mi reči zabegle vu grkljano, a dok se to meni pripeti unda je to velika nevola. A tak smo lepo vse splanerali. No, moral sam patra Stankija pitati kak se to, itak, pripetilo Bojano kaj je najavil obračenje župana, a on je naš i to več na leta, sam nej znati kaj mo se naš dragi Božek zameril i gda, pak je z naše desne strane prešel na levo i kak takši, več na leta, ne dela stisko vu cirkvi. Nekaj si gruntam, je li bi Ivek bil na vlasti gda je ostal na desni strani? Brzčas ne, jerbo naši katoliki hodajo glase davat z figom vu žepo i nejvečpot zberejo leve. Na vse zadje mi je Bojan vse objasnil. Najme kaj, na otvorenje izložbe je trebal dojti čakoski gradonačelnik, gospon Šalamon, pak je ovo obračenje bilo za jega prepravljeno, a kak je on nej mogel dojti došel je župan, tak gda bodemo mi našeg projektlina mogli realizerati drugipot dok bode gradonačelnik mogel dojti.                                                                       

Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                             MÂLA ŠÂLA

                                                            Nezaboravak                                                       

-   Ono što meni jedanput uđe u glavu nikako ne zaboravljam.
-   Eh, a onih tri tisuće kuna što sam ti posudio prošle godine?
-   Ti novci su mi ušli u džep!

                                                            Igra skrivača                                                       

Student se žali ocu:
-   Oh, oče! Zašto si tako škrt?! Već mi odavno nisi poslao novce, jedva živim…
Otac uvrijeđen ošamari sin kazavši:
- Ima već mjesec dana kako sam ti stavio sto eura u knjigu!


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVI, br.01, sečen 2012. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #94 : Veljača 22, 2012, 10:38:00 poslijepodne »


 (HR)VATIKAN, 22. velače 2012.

Poruka pape Benedikta XVI. vuz korizmu 2012.

"Pazimo jeni na druge da se potičemo na lubav i dobra dela" (Heb 10, 24)



Dragi brati i sestre,

korizma nam još jemput nudi mogučnost gruntajna o srcu krščanskoga živlejna: lubavi prema bližnomu. To je zaizres pogodno vreme da, vuz pomoč Božje reči i sakramenata, obnovimo svoj hod v vere, i kak pojedinci i kak zajednica. To je put označen molitvum i zajedništvom, tišinum i postom, v iščekivajnu vuzmene radosti.

Letos bi rada povedal neka sva premišlavajna vu svetlu kratkoga biblijskoga teksta prevzetoga z Poslanice Hebrejcem: "Pazimo jedni na druge da se potičemo na lubav i dobra dela" (10, 24). Ta je rečenica del odlomka v teromu sveti pisec poziva na ufajne v Isusa Krista kak najvišešoga svečenika, po teromu smo dobili otpuščajne i oprt put teri vodi Bogu. Plod privačajna Krista je živlejne tero počiva na tri teologalne kreposti: to jest priti Gosponu "istinitem srcom v punine vere" (r. 22), nepokoleblivem čuvajnem "vere nade" (r. 23) v stalne budnosti da se skup z bračum ostvarjuju "lubav i dobra dela " (r. 24). Veli se takaj kak je, kak potpora verniku v tom ponašajnu vu skladu z evanđelom, važno sudeluvati na liturgijskemi zestanki i molitvam zajednice, vupirujuč pogled v eshatološki cil, to jest puno zajedništvo v Bogu (r. 25). Zastavil bum se na retku 24, teri, v kratke crta, daje dragocen i trajno aktualen navuk o tri aspekta krščanskog života: pozornost prema drugomu, vuzajamnost i osobna svetost.

1. "Pazimo": odgovornost prema našem bratem i sestram.

Prvi aspekt predstavlja poziv da "pazimo": grčki izraz koji se koristi u tekstu je katanoein, koji znači dobro gledati, biti pozoran, svjesno promatrati, primjećivati neku stvarnost. Susrećemo ga u Evanđelju kada Isus poziva učenike da "promatraju" ptice nebeske, koje su, bez imalo truda, okružene brižnom i pažljivom Božjom providnošću (usp. Lk 12, 24) te da "vide" brvno u vlastitom oku prije nego ugledaju trun u bratovu oku (usp. Lk 6, 41). Nalazimo ga također u još jednom ulomku iz iste Poslanice Hebrejima, gdje Pavao poziva braću: "promotrite… Isusa" (3, 1), apostola i najvišeg svećenika naše vjere. Dakle, glagol kojim započinje naš poziv poručuje nam da svrnemo svoj pogled na drugoga, prije svega na Isusa, te da budemo pozorni jedni prema drugima, da ne budemo jedni drugima stranci, ravnodušni prema onom što se događa našoj braći i sestrama. Prečesto, međutim, kod nas prevladava potpuno suprotan stav: jedna ravnodušnost i nezainteresiranost koji su plod sebičnosti i prikriveni tobožnjim poštivanjem tuđe "privatnosti". I danas snažno odjekuje Gospodinov glas koji svakog od nas poziva da se pobrinemo za drugoga. I danas Bog traži od nas da budemo "čuvari" naše braće (usp. Post 4, 9), da uspostavljamo odnose označene uzajamnom brigom, pozornošću prema dobru drugoga i prema osobi u cjelini. Velika zapovijed ljubavi prema bližnjemu zahtijeva od nas da shvatimo odgovornost prema onome koji je, kao i ja, Božje stvorenje i dijete: činjenica da smo braća u čovještvu i, u mnogim slučajevima, također u vjeri mora nas navesti na to da u drugom promatramo istinski alter ego, kojega Gospodin beskrajno ljubi. Ako budemo odnjegovali u sebi taj stav da u drugima promatramo svoju braću i sestre, solidarnost, pravednost kao i milosrđe i suosjećanje sami će kao iz nekog vrela poteći iz našega srca. Sluga Božji Pavao VI. rekao je da svijet danas nadasve trpi zbog nedostatka bratstva: "Svijet je bolestan. Njegovo zlo sastoji se manje u tome da ne bi bilo zaliha, da bi ih neki prigrabili, a više u pomanjkanju bratstva među ljudima i među narodima" (Enc. Populorum progressio, [26. ožujka 1967.], br. 66)

Pažnja prema drugom podrazumijeva da njemu ili njoj želimo dobro u svakom pogledu: tjelesnom, moralnom i duhovnom. Suvremena kultura je, čini se, izgubila osjećaj za dobro i zlo, zato treba ponovno snažno isticati da dobro postoji i da pobjeđuje, jer je Bog "dobar i dobrostiv" (Ps 119, 68). Dobro je sve ono što daje, štiti i promiče život, bratstvo i zajedništvo. Odgovornost prema bližnjemu znači, dakle, htjeti i činiti dobro drugome, u nadi da će i taj drugi postati osjetljiv na dobrotu i njezine zahtjeve. Zanimati se za brata znači otvoriti oči za njegove potrebe. Sveto pismo upozorava nas na opasnost da nam srca otvrdnu zbog svojevrsne "duhovne neosjetljivosti" koja nas čini slijepima za trpljenja drugih ljudi. Evanđelist Luka donosi dvije prispodobe u kojima su prikazana dva primjera te situacije do koje može doći u ljudskom srcu. U prispodobi o dobrom Samarijancu, svećenik i levit ravnodušno "prođoše dalje" pokraj čovjeka kojeg su opljačkali i pretukli razbojnici (usp. Lk 10, 30-32), a u prispodobi o bogatašu i Lazaru, bogataš, koji je uživao sva obilja, potpuno je neosjetljiv prema siromašnom Lazaru koji umire od gladi pred njegovim vratima (usp. Lk 16, 19). Obje prispodobe pružaju primjere onoga što predstavlja suštu suprotnost "posvećivanju pažnje", promatranju drugoga s ljubavlju i sućuti. Što je to što čovjeka priječi da uputi taj ljudski i brižni pogled prema bratu? Često su to materijalno bogatstvo i osjećaj dostatnosti, ali to može biti i stavljanje vlastitih interesa i problema iznad svega drugog. Ne bismo nikada smjeli biti nesposobni "imati milosti" prema onima koji trpe; nikada naše srce ne bi smjelo biti u tolikoj mjeri obuzeto stvarima i problemima da postane gluho za vapaj siromaha. Poniznost srca i osobno iskustvo trpljenja mogu u nama probuditi osjećaje suosjećanja i empatije: "Pravednik razumije pravo malenih, a opaki ne shvaća spoznaju" (Izr 29, 7). Moguće je tako shvatiti blaženstvo "ožalošćenih" (Mt 5, 4), to jest onih koji su kadri izaći iz samih sebe i ganuti se na tuđu bol. Susret s drugim i otvaranje srca njegovim potrebama su prigoda za spasenje i blaženstvo.

"Paziti" na brata podrazumijeva također brigu za njegovo duhovno dobro. I tu želim podsjetiti na jedan aspekt kršćanskog života koji je, kako mi se čini, pao u zaborav: riječ je o bratskom ispravljanju poradi vječnog spasenja. Danas smo, općenito, vrlo osjetljivi kada se govori o brizi i ljubavi prema tjelesnom i materijalnom dobru drugih, ali kada je riječ o našoj duhovnoj odgovornosti prema braći zavladala je šutnja. Tomu nije bilo tako u prvoj Crkvi i u zajednicama doista zrelim u vjeri, koje su pokazivale brigu ne samo za tjelesno zdravlje brata, već također za zdravlje njegove duše u pogledu njegovog konačnog određenja. U Svetom pismu čitamo: "Ne kori podsmjevača, da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavoli. Pouči mudroga, i bit će još mudriji; uputi pravednoga, i uvećat će se njegovo znanje" (Izr 9, 8. sl.). Sâm Krist zapovijeda da prekorimo brata koji pogriješi (usp. Mt 18, 15). Glagol kojim se izražava to bratsko ispravljanje – na grčkom elenchein – isti je onaj koji označava proročko poslanje kršćana da raskrinkavaju naraštaj koji se odao zlu (usp. Ef 5,11). Crkvena je tradicija ubrojila među djela duhovnog milosrđa "opominjanje grešnika". Važno je ponovno vratiti taj vidik kršćanske ljubavi. Pred zlom ne treba šutjeti. Mislim tu na stav onih kršćana koji se, zbog ljudskog obzira ili iz jednostavne lagodnosti, prilagođavaju prevladavajućem mentalitetu, radije no da upozoravaju svoju braću na načine razmišljanja i djelovanja koji su u opreci s istinom i ne slijede put dobra. Kršćanski se prijekor, međutim, nikada ne vodi duhom osude ili uzajamnog optuživanja. Naprotiv, uvijek je potaknut ljubavlju i milosrđem te proizlazi iz istinske brige za dobrobit drugoga. Apostol Pavao kaže: "Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti" (Gal 6, 1). U našem svijetu prožetom individualizmom nužno je ponovno otkriti važnost bratskog ispravljanja, da bismo zajedno kročili prema svetosti. Čak i pravednik padne sedam puta (usp. Izr 24, 16), kaže se u Svetom pismu, a svi smo mi slabi i sami sebe obmanjujemo (usp. 1 Iv 1, 8 ). Veoma je, dakle, značajna službato koja se sastoji u tome da drugima pomažemo i dopustimo da nama drugi pomognu da sami sebe sagledamo u istini, da bismo poboljšali svoj život i smjernije kročili Gospodinovim putem. Postoji uvijek potreba za jednim pogledom koji ljubi i ispravlja, koji poznaje i prepoznaje, koji duboko proniče i oprašta (usp. Lk 22, 61) kao što je Bog učinio i čini sa svakim od nas.

2. "Jeni na druge": dar vuzajamnosti.

To "čuvanje" u odnosu na druge u opreci je s mentalitetom koji, svodeći život isključivo na zemaljski vidik, ne promatra ga u eshatološkoj perspektivi i prihvaća svaki moralni izbor u ime individualne slobode. Društvo kao što je ovo današnje može postati gluho bilo na tjelesna trpljenja, bilo na duhovne i moralne životne potrebe. Ne smije tako biti u kršćanskoj zajednici! Apostol Pavao nas poziva da tražimo ono što vodi "miru i uzajamnom izgrađivanju" (Rim 14, 19) i koristi "bližnjemu na dobro, na izgrađivanje" (isto 15, 2), ne tražeći vlastitu korist "nego što koristi mnogima na spasenje" (1 Kor 10, 33). To uzajamno ispravljanje i opominjanje, u duhu poniznosti i ljubavi, mora biti sastavni dio života svake kršćanske zajednice.

Gospodinovi učenici, sjedinjeni s Kristom po Euharistiji, žive u zajednici koja ih međusobno povezuje kao udove istoga tijela. To znači da mi drugi pripada, njegov život, njegovo spasenje tiču se moga života i moga spasenja. Dotičemo ovdje jednu veoma duboku sastavnicu zajedništva: između našeg života i života drugih ljudi postoji neka međuovisnost, bilo u dobru bilo u zlu; i grijeh i dobra djela imaju jednu društvenu dimenziju. U Crkvi, Kristovom mističnom tijelu, ta uzajamnost nalazi svoju potvrdu: zajednica ne prestaje činiti pokoru i moliti za oproštenje za grijehe svoje djece, ali se također raduje neprestance i s klicanjem zbog svjedočanstava kreposti i ljubavi koje se javljaju u njezinu krilu. Neka se "udovi jednako brinu jedni za druge" (1 Kor 12, 25), kaže sveti Pavao, jer smo jedno tijelo. Ljubav prema braći, čiji jedan izraz – milostinja, koja je, zajedno s molitvom i postom, tipična korizmena praksa, ima svoj korijen u toj zajedničkoj pripadnosti. I u konkretnoj brizi za siromašne svaki kršćanin može izraziti svoje dioništvo u jednom tijelu koje je Crkva. Jedan je od pokazatelja pozornosti prema drugima u uzajamnosti također prepoznati dobro koje Gospodin čini u njima i zahvaljivati s njima za čudesne milosti koje dobri i svemogući Bog nastavlja izvoditi u svojoj djeci. Kada neki kršćanin otkrije u drugom djelovanje Duha Svetoga, mora se tome radovati i slaviti nebeskog Oca (usp. Mt 5, 16).

3. "Da se potičemo na lubav i dobra dela": zajedno hoditi v svetosti.

Taj izraz iz Poslanice Hebrejima (10, 24) potiče nas razmišljati o općem pozivu na svetost, neprestanom napredovanju u duhovnom životu, stremljenju većim karizmama i ljubavi koja će biti sve uzvišenija i plodonosnija (usp. 1 Kor 12, 31-13, 13). Briga jednih za druge ima za cilj uzajamno poticanje na sve veću djelatnu ljubav koja nas, "kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana" (Izr 4, 18), potiče da živimo svaki dan kao predokus dana koji ne pozna zalaza koji nas očekuje u Bogu. Vrijeme koje nam je dano u našem životu je dragocjeno za otkrivanje i vršenje dobrih djela, u Božjoj ljubavi. Tako sama Crkva raste i razvija se da prispije punini uzrasta Kristova (usp. Ef 4, 13). U toj perspektivi dinamike rasta smješten je naš poziv na uzajamno poticanje da bismo prispjeli punini ljubavi i dobrih djela.

Nažalost, uvijek je prisutna napast mlakosti, gašenja Duha Svetoga, odbijanja da "oplodimo talente" koji su nam dani za naše vlastito i za dobro drugih ljudi (usp. Mt 25, 25 sl.). Svi smo primili duhovna i materijalna dobra koja su korisna za ispunjenje Božjeg nauma, za dobro Crkve i za naše osobno spasenje (usp. Lk 12, 21b; 1 Tim 6, 18). Duhovni učitelji podsjećaju da u vjerskom životu onaj koji ne napreduje, nazaduje. Draga braćo i sestre, prihvatimo trajno aktualan poziv da težimo "visokom mjerilu redovitog kršćanskog života" (Ivan Pavao II., Apost. pismo Novo millennio ineunte [6. siječnja 2001.], br. 31). Mudrost Crkve u priznavanju i proglašavanju blaženstava i svetosti nekih uzornih kršćana ima također za cilj probuditi želju za nasljedovanjem njihovih kreposti. Sveti Pavao potiče: "Pretječite jedni druge poštovanjem!" (Rim 12,10).

Neka u svijetu koji traži od kršćana novo svjedočanstvo ljubavi i vjernosti Gospodinu svi osjete koliko je prijeko potrebno to nastojanje u pretjecanju u ljubavi, služenju i općem dobru (usp. Heb 6, 10). Taj je poziv posebno snažan u svetom vremenu priprave za Uskrs. Uz želju za svetom i plodnom korizmom, povjeravam vas zagovoru Blažene Djevice Marije i svima od srca udjeljujem apostolski blagoslov!

Iz Vatikana, 3. studenog 2011.
Papa Benedikt XVI.


http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=32073

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Pepelnica -- Čista Srijeda, 06:06
Izvor: rtrs, 12.2.2010. // Katolici Duhovnost Katolik Katoličanstvo Biskup Franjevci Svetišta Podmilačje Guča Gora Olovo Gospa Marija Župa Vinko Puljić Franjo Komarica bl. Ivan Merz Biblija Vrhbosanska nadbiskupija Banjalučka biskupija Mostarsko-duvanjska biskupija Marija Zvijezda Bosna Srebrena

Pepelnica -- Čista Srijeda

Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #95 : Ožujak 03, 2012, 01:46:47 prijepodne »

Gradišćanske „Hrvatske novine“
Pet, 02/03/2012

Životni stil


Zač svemogući Bog dopušća, da človik trpi?


Mi ne trpimo zaman. Trapljenje pelja otkupljenju, goristanju i vječnomu žitku. Na neki tajanstven način naše boli moremo gledati kot Božji poziv, da stupimo u zajednicu s Jezušem Kristušem i tako pridonašamo svojemu otkupljenju i spasenju svita. Muka Kristuševa na Kalvariji je završila s goristanjem na Vazam, kad je Jezuš preobladao smrt i grih i nam dao ufanje. Mi se u našoj tugi i žalosti moremo združiti s njim, tako da nastanemo vridni Vazma i vječnoga žitka. I onda moremo nastati mirni u našoj tugi. Trapljenje moremo ispuniti smislom


Ljudi se mnogokrat odvraćaju od Boga u jadu, kad moraju trpiti. Zač Bog dopušća, da pravičan človik mora trpiti? To pitanje je tako staro kot človičanstvo. Toliko tragedijov je na svitu, da je ne bi mogli popisati. Dokle smo živi, ne moremo razumiti trapljenje i tugu. To je misterij. Kako pak u trapljenju najti smisao? Kako pak zahadjati s tugom? Iako Bog ne kani, da moramo trpiti, on to ipak dopušća. Vjerojatno je to dio našega materijalnoga svita. Poslao je Jezuša Kristuša, ki je i danas pripravan pomoći nam, da moremo podnositi naše boli. Jezuševa muka i smrt je bila svojčas spašavajuća Pasija, a to je još svenek.
 
Mi ne trpimo zaman. Trapljenje pelja otkupljenju, goristanju i vječnomu žitku. Na neki tajanstven način naše boli moremo gledati kot Božji poziv, da stupimo u zajednicu s Jezušem Kristušem i tako pridonašamo svojemu otkupljenju i spasenju svita. Muka Kristuševa na Kalvariji je završila s goristanjem na Vazam, kad je Jezuš preobladao smrt i grih i nam dao ufanje. Mi se u našoj tugi i žalosti moremo združiti s njim, tako da nastanemo vridni Vazma i vječnoga žitka. I onda moremo nastati mirni u našoj tugi. Trapljenje moremo ispuniti smislom. Žrtvovati je moremo za odredjenu intenciju, na priliku za ljude, ki boluju od teških betegov ili za one, ki padaju pod teretom križa. Pravoda smo prvo razočarani i se ne kanimo podati u tešku situaciju. Morebit kanimo još i rezignirati. Preživljavamo fazu borbe. Mnogokrat molimo, da nas Gospodin Bog oslobodi od boli, tjelovnih ili duševnih, za čudnovito ozdravljenje ili za rješenje našega problema. Ali znamda je još važnije, prositi za jakost i snagu da moremo podnositi teret, ki nam je navaljen i za strpljenje, ko nam je potribno za vrime krize. „...Javljajte Bogu potriboće vaše u svakoj molitvi i prošnji zahvaljivanjem.“ (Filipljanom 4,6). I zato je davati hvalu za prijete milosti non plus ultra svake molitve.
 
Velik blagoslov i batrenje je, kad drugi za nas molu. Oni nam pomažu nositi naš ter: „Nosite brime jedan drugoga...“ (Galatancem 6,2). Moderna medicina more ublažiti mnoge boli, ali trapljenje ne more prepričiti. Zač se pak odvrnuti od Jezuša Kristuša, kad je on jedini človik u povijesti, ki je probudio ljude od mrtvih? Ali Božji puti nisu naši puti. Njegova volja nije svenek u skladu s našim krikom. Veliki pisac Hermann Hesse u svojem romanu »Das Glasperlenspiel/ Igra sa staklenimi perlami« veli: „Bog nam ne šalje zdvojnost da bi nas ubio, nego da bi novi žitak u nami probudio.“

(Agnjica Schuster)
 

http://hrvatskenovine.at/clanak/02-03-2012/zac-svemoguci-bog-dopusca-da-clovik-trpi
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #96 : Ožujak 03, 2012, 01:51:05 prijepodne »

ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, VELAČA 2012.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Vu vsakomo žito se najde i kukolj

Najte me krivo razmeti, ali nejde mi to nikak vu glavo: kak se morejo celo leto spominati o Božeko dok jim je vu pelnici par lagvov prazno, a dok so jim vsi lagvi z vrhom puni fletno se zabi za Božeka, jerbo dok so lagvi prazni je Božek kriv, a dok so vsi puni unda so vinogradari zaslužni. Čudne smo biljke mi ljudi. I nej sam to, gvardjanovi se lagvi bodo resušili ak jiv Vladek nebo odnesel vum na dežđ. Pak je to nej špot sramota za naše  vinogradare? Pak bi se vinogradari, šteri delajo vu goricaj morali brigati za fratre, patre i velečasnike šteri svojega kruha služijo vu Božjemo vinogrado. I to bar ovo leto gda je dragi Božek bil široke roke.

                                                                                                                       
       
     Zmislim se kak denes, a verjem gda ste niti vi nej pozabili onoga dneva, vu augustušo meseco, gda je z naše južne cirkve odhajal ondašnji pervi župnik i pajdaš, pater Tonček, a dohajal je novi župnik, šteri i ve hercuvle, prijatel i pater Drago. Onak kak sam unda rekel tak se i pripetilo. Najme kaj, pater Tonček je odišel na Trsat, šteri je čistam pri morju, i tam je prestal kašlati, dok našega novoga župnika furt muočijo nekši problemi, furt ga nekaj duši, jerbo je tu nekši hudi zrak i nikak se nebre rešiti kašlja. No, verjem gda bode ove dneve, čim zima mine i dojde protuletje , vse došlo na svoje i gda bodo minule te nevole.

     Verjem gda vam je poznato kak se za vsako Vincekovo i Martinje vu starešoj čakoskoj župnoj cirkvi Svetoga Mikloša shajajo naši međimorski vinogradari na mešo i molitvo. Za Vincekovo dohajajo prosit dragoga Božeka nek jim pomore kajbi leto i letina bila dobra i kaj ne bi nekše nevihte i nevole naškodile trsjo i grozdjo. A dok vse to mine, dok se i berbe zbavijo, a moštek vu lagve pospravi, unda, za Martinje, dohajajo kaj se zafalijo Božeko za vse ono kaj jim je dobroga dal. Jeno dve leti nazaj so se naši vrli vinogradari malo, onak po skrivečki (jer so pred gvardjanom Stankijom nej vupali biti preveč glasni) srdili na Božeka, ali to nej vsi, jerbo jim je poslal malo toče, štera je potukla gorice, a i suša je dostik grozdja pobrala. No, na lanjsko Martinje so se vinogradari jako preštimano držali i fest so falili Božeka, a i meli so zakaj, jerbo so jim lagvi bili puni do vrha. Kak so mi stiha pošepetnuli, nešternima so i lagvi sfalili. Na spominko posle meše jiv je vaš Tonček spomenul gda bi bilo vredo kaj bi nekaj vina i to sam ono štero jim hoda kak višak, donesli vu Klošter kaj se ne bi gvardjanovi lagvi resušili. I kaj mislite gda je što donesel? Najte me krivo razmeti, ali nejde mi to nikak vu glavo: kak se morejo celo leto spominati o Božeko dok jim je vu pelnici par lagvov prazno, a dok so jim vsi lagvi z vrhom puni fletno se zabi za Božeka, jerbo dok so lagvi prazni je Božek kriv, a dok so vsi puni unda so vinogradari zaslužni. Čudne smo biljke mi ljudi. I nej sam to, gvardjanovi se lagvi bodo resušili ak jiv Vladek nebo odnesel vum na dežđ. Pak je to nej špot sramota za naše  vinogradare? Pak bi se vinogradari, šteri delajo vu goricaj morali brigati za fratre, patre i velečasnike šteri svojega kruha služijo vu Božjemo vinogrado. I to bar ovo leto gda je dragi Božek bil široke roke.

      Gda vu vsakomo žito jega kukolja, pak tak i vu Evropi, mogli smo videti i čuti ove dneve gda je sneg zametal celo Evropo, a zima je vseposod, pak i prinas vu našem lejpo malom Međimorjo stegla tak kaj je škripalo pod nogami. Najme kaj, dok je bilo nejbole zima francoska ministrica, štera se briga za bokce, a i one šteri imajo malo vejč kak nikaj, je rekla ovo: Prosim beskučnike kaj ne bi, vu ove zimske dneve, napuščali svoje hiže ili pak stanove. Vsa je sreča kaj i mi nemamo tak skrbno ministrico.

Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                             MÂLA ŠÂLA

                                                            Prsten                                                       
                                                                                                   
-   Što to vidim. Imaš vjenčani prsten!
-   Da.
-   Da se u međuvremenu nisi oženio?
-   Glupog li pitanja! Ne misliš valjda da ga nosim iz čistog zadovoljstva.

                                                            Boks                                                       
                                                                   
Između dvije runde trener prilazi svom izgubljenom boksaču i reče mu:
- Na tvom mjestu ja bih mu lijepo prišao i zamolio ga da mi oprosti…

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVI, br.02, velača 2012. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina(l) kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda(l) na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

«Zvona mega grâda »

 Klapa Motovun - Zvona moga grada, 03:14

Klapa Motovun - Zvona moga grada       
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline kuntakinte

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 7436
  • Karma: +0/-0
  • ...besposleni internetski masturbator...
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #97 : Ožujak 05, 2012, 07:58:01 poslijepodne »
Agnjica Schuster
Zavo ime prvi put čujem.
wwwg tablice

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #98 : Ožujak 05, 2012, 10:35:16 poslijepodne »
Agnjica (Agneza, Agnezija) je dojde kak Jajn(ičark)a**.


Zgledi da je to popularno ime v (austrijskomu i vugarskomu) Gradišču, a morti je i recept za dugovečnost (80-105 let) ....


Agnjica Csenar-Schuster:
akademska prevoditeljica, stručnjakinja za gradišćanskohrvatski književni jezik, pjesnikinja i urednica raznih publikacija za gradišćanske Hrvate.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Agnjica_Csenar-Schuster


Umrla je Agnjica Makusović
19. januara 2008 je bio pokop dugoljetne direktorice trajštofske osnovne škole, Agnjice Makusović. Bila je 80 ljet stara.
http://volksgruppen.orf.at/hrvati/visti/stories/78995/


Agnjica Artner svečuje 105. rodjendan
Rodjena Uzlopka Agnjica Artner svečuje zutra 105-ti rodjendan. Od 1994. ljeta živi u staračkom domu u Željeznu. Još dandanas Agnes Artner rado ide k maši u crikvu i krmi race u varoškom parku, a nisu joj potribni ni očalji.
http://volksgruppen.orf.at/hrvati/visti/stories/78624/

Agnjica Sárkőzi-Fabijanković
Ravnateljica OŠ »Mihovil Naković« u Koljnofu Agnjica Sárkőzi-Fabijanković
https://hrvatskenovine.at/galerija/09-11-2011/naticanje-skolarov-u-lipom-govoru-mihovil-nakovic-u-koljnofu/2388

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

** Sveta Agneza Rimska (lat. Agnes, hrv. Janja[1]) (? - Rim, oko 304.), kršćanska svetica i mučenica.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Sveta_Agneza_Rimska

* * * * *

Agnezija
Agnezija je žensko ime, u potpunosti hrvatsko. Ime je nastalo kao izvedenica od Agneza

http://imehrvatsko.net/namepages/view/first_name/Agnezija

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

LIJEPA JANJA – TEREZA, 04:16

LIJEPA JANJA - TEREZA
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline BobRock

  • Administrator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 1750
  • Karma: +0/-0
  • Spol: Muški
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #99 : Ožujak 06, 2012, 10:23:25 prijepodne »
Agnjica (Agneza, Agnezija) je dojde kak Jajn(ičark)a**.
A jel to isto ko i Agnes (njemačko ime) i Agnieszka (poljsko ime)?

Vežu me lijepe uspomene sa jednom Agnieszkom.   :)

Offline kuntakinte

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 7436
  • Karma: +0/-0
  • ...besposleni internetski masturbator...
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #100 : Ožujak 06, 2012, 08:19:14 poslijepodne »
Vežu me lijepe uspomene sa jednom Agnieszkom.   :)

Bob?
Ti,vrag jedan,baš se razmeš f posel.
I ak kaj treba...
Več letiš.  ;D
wwwg tablice

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #101 : Ožujak 06, 2012, 09:48:44 poslijepodne »

De je  Vrag, tu je i Vragnieszka. I to (turo)polska. Domače je domače.

Izmir, Tur(opol)ska:
iz Mire tri vragi vire.

Zgledi da je opravdan del naziva teme ("vragolasti")


Videlo
Suze: Agnjica
Łzy- Agnieszka
, 03:38

Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=H9HTElzC6nI

* * * * * * * * * * * * * * * * 

Z Agnjicum črez zimu, z Verum (i Agnjicum) črez celo leto


Vjerski CD "S vjerom kroz ljeto"

Vjerski radio-prinosi na gradišćanskohrvatskom jeziku emisije "Misao za smisao" se moru sada poslušati i izvan časa emitiranja. Na prezentaciju CD-a "S vjerom kroz ljeto" u ORF-študiju u Željeznu je došao i biškup Paul Iby.
 
   CD s naslovom "S vjerom kroz ljeto" sadržava 19 prinosov iz prošlih sedam ljet, u ki se bavu farniki i učitelji s različnimi temami crikvenoga ljeta.

Poslušati crikvene prinose u miru
CD je mišljen za sve, ki se zanimaju za crikvene prinose u radiju i si je kanu jednoč u miru poslušati, ako su je zakasnili u radiju. To je rekla Ana Šoretić, peljačica ureda za medije dijeceze Željezni i jedna od trih peljačev projekta.

CD je izašao u suradnji s ORF-om Gradišće. Ploča stoji osam eurov i se more kupiti u nakladi sv. Martina u biškupiji Željezno.

Štefan Geošić je oblikovao prvu emisiju
Prvu gradišćanskohrvatsku vjersku emisiju je oblikovao bivši klimpuški farnik Štefan Geošić 6. oktobra 1979. ljeta na temu "Hrvati i crikva". Igrala se je u okviru emisije "Naši ljudi".

Prvi vjerski prinosi su bili prilično 20 minut dužički, današnji prinosi emisije "Misao za smisao" imaju dužinu od oko trih minut. Emitiraju se svenek subotu po Hrvatskom žurnalu (18.15) na Radiju Gradišće.

Teme su nastale sve šarolikije
Od upeljanja vjerske emisije je sastavilo 56 autorov prinose. Spočekta su to bili uglavnom farniki, ki su predstavili nediljno evandjele. Reformom emisije pred sedmimi ljeti je obnovljen koncept i koncept.

Tako su počeli sve već vjeroučitelji i lajki sastavljati prinose, u ki se bavu i svakidašnjimi temami. Autorski tim ima momentano 17 stalnih suradnikov, većinom su to lajki.
 
http://volksgruppen.orf.at/hrvati/visti/stories/115335/

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
 
CD je izašao u suradanji s ORF-om Gradišće

Prinose za emisiju sastavljaju farniki i učitelji iz cijeloga Gradišća, ki sudjeluju u redakcijskom timu medijske komisije unutar dijeceze Željezno.

Uz tradicionalne termine u crikvenom ljetu se uredniki bavu s vjerskim žitkom, žitkom svecev, biblijom, ulogom žen i mladine na primjer u kontekstu s vjerom, crikvom i današnjim žitkom.

Kompaktna ploča "S vjerom kroz ljeto " je izašla u suradnji s ORF-om Gradišće. Kupit se more za osam eurov u nakladi sv. Martina u Željeznu.

http://volksgruppen.orf.at/hrvati/visti/stories/115284/

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
 
Sadržaj CD-a

  1. Molitva je hrana za dušu: Branko Kornfeind
  2. Sveti Martin: Angelika Kornfeind i školari Terezijanuma
  3. Sveci: Ljudi s dužičkom žlicom za drugoga: Betina Klikovits i Martin Miletich
  4. Siromahi, bigunci (s teksti patera Augustina Blazovića): Silvija Wallner i Tome Krojer
  5. Zač ne napustiti Crikvu kot zajednicu: Stipe Mlikotić
  6. Pšenično zrno: Jive Zakall i Silvija Wallner
  7. Hvala Bogu je Vazam: Egidije Zsifkovics
  8. Euharistija – kruh: Hanes Eisingerich i Hanzi Zsifkovits
  9. Ja sam pastir dobri: Sestra Marinela Žuro i Tome Krojer
10 Vridnosti u Europi: Nedilja: Veronika i Hanzi Zsifkovits
11. Crikva i šport: Željko Odobašić i Ivica Vastić
12. Bog i odmor: Astrid Eisingerich i Hanzi Zsifkovits
13. Odmor: Heli Buranits i Gabrijela Zarits
14. Nebeska roža: Frida Arth i Veronika Rácz
15. Ljubav i vjernost u hištvu: Franjo Borenitsch i Werner Gruber
16. Mladi roditelji očekuju dite: Betina Preselj (Klikovits) i Martin Omischl
17. Moj Magnifikat: Agnjica Csenar-Schuster
18. Crikveni oci – Augustinuš: Denise Eisele i Jurica Vukovits
19 Molitva i klanjanje: Vili Jandrisits (Romana Grandits, Renata Jusits)

More se nabaviti po cene € 8,-- pri St. Martins-Verlag-u
Bischofshof, St. Rochus-Straße 21, Eisenstadt (Železno)
Tel. 02682/ 777 DW 279 


Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline BobRock

  • Administrator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 1750
  • Karma: +0/-0
  • Spol: Muški
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #102 : Ožujak 07, 2012, 12:21:49 poslijepodne »
Ti,vrag jedan,baš se razmeš f posel.
I ak kaj treba...
Več letiš.  ;D
Ah, ne bi rekel da se znam baš tak f posel, al da imam koje iskustvo tu i tam - imam.   8)
Al to pak ima saki, tak da to ni niš posebnog.
No ona stvar grupe Łzy, koju je Ljudevit u prethodnom postu stavil, me je često pratila. Naročito na kraju de peva "Agnieszka juz dawno tutaj nie mieszka". Stvar je stvarno dobra, čak sam si mislil da ak Brega more otijti v Poljsku i prodavati im naše stare hitove (recycling), onda bi i takve dobre poljske stvari mogle imati ovdje prođu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #103 : Ožujak 29, 2012, 10:25:04 poslijepodne »

Tonček Zvonček
                                                                                                                     
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, OŽUJEK 2012.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Nejleži je obečati…


          Vsi znamo gda je Korizma vreme molitve, posta, dobrih djela i ljubavi. Nejleži je postiti od jesti, malo teži od pijače, ali dragi Božek išče od nas kajbi postili od gunđanja i jamranja, od sebičnosti, škrtosti, laži, jala, nepravde, oholosti i kaj bi čuda meje kleli… Ne, nejsam pozabil, trelo bi, čim vejč, postiti (i to nej sam vu Korizmi) od ogovarjanja i tračanja. Jerbo, ak več ne pijemo kavo, unda ne moramo niti tračati.        

     Pred četrdeset dni je fašnik minul, nej sam gda je minul nek smo ga skurili jerbo je on kriv za vse naše nevole, kak na poslo tak i doma, kaj nebodem dale nabrajal. No, pak vsi znajo gda je fašnik kriv i za to kaj je Dinamo prvi, a to si je nej zasluživ tak dugo dok ima Mamića, a kriv je i za to kaj Hajduk nebre nikak dojti više od drugoga mesta i to mortik sam zato kaj si je dopelal trenera z Bugarske. Ali nejsam vam štel o temo prepovedati, nek sam nekaj štel reči o Korizmi štera je počela mam vjutro čim se fašnikov pepel prehladil i veter ga je reznesel po celomo Čakovco i Međimorjo. Hucvutarije i norije smo deli na stran, maske smo zeli doli i kajkaj toga smo obečali našemo dragomo Božeko vu Korizmi. Jedni so prestali kavo piti, drugi so prestali pušiti, tretji so se odrekli pijače, četrti se ne kartajo, a nejveč je onih šteri so se nikak nej mogli zmisliti čega bi se odrekli pak i dale vse ide po staromo. Kuliko vidimo nišči si je nej del vu pokoro kajbi (bar vu korizmi) hodal vsako nedelo k meši, kak to naš Božek išče od nas vu svojoj tretjoj zapovjedi, jerbo gda je tak bi se vu cirkvaj poznalo. Moram vam reči, ali vas prosim kaj nebi nikomo rekli kaj se nej zazvedilo gda sam vam ja rekel, sosed Tonča je obečal vsima svojima pre hiži gda se bode popravil i počel je v nedelo hodati k meši, a kaj je več na leta nej delal. Dobro ste čuli, obečal je, ali je počel sam od hiže odhajati, a vu cirkvo je nej došel. Brzčas je strahom kaj se nebi vruhnula dok bi on, črez tulikša leta, nutri došel. Veruval sam gda je bil zadjipot pred petnaest let dok mo se sin ženil, ali mi je priznal, zadnjipot za šankom, gda je svate čakal vu kafičo prek cirkve. Tak vam je i ve delal. Pijašil je za vreme meše i furt je gledal črez oblok gda bode meša gotova kak bi skupa delnikima svete meše išel dimo i, tobož, donesel vsima pre hiži blagoslova svete meše. Nejsam vam siguren je li jegova Nadika zna kaj on speluvle ili nej? Mogoče bi bilo gda zna, pak ga pušča nek se bar v nedelo vjutro stane na vreme, podbrije stošera i odide od hiže kaj joj ne gomba dok obeda kuha. Znate kak vam je to, te so vam nejbolši šteri vse nejbole znajo, a za nikaj se ne primejo. Pak najte mi reči gda niti jednoga takšega nemate pre hiži? Nemate? Mam dejte na mešo i zafalite dragomo Božeko kaj so takše spametne vuteske odišle mimo vaše hiže.

     Vsi znamo gda je Korizma vreme molitve, posta, dobrih djela i ljubavi. Nejleži je postiti od jesti, malo teži od pijače, ali dragi Božek išče od nas kajbi postili od gunđanja i jamranja, od sebičnosti, škrtosti, laži, jala, nepravde, oholosti i kaj bi čuda meje kleli… Ne, nejsam pozabil, trelo bi, čim vejč, postiti (i to nej sam vu Korizmi) od ogovarjanja i tračanja. Jerbo, ak več ne pijemo kavo, unda ne moramo niti tračati. I to je još nej vse, trelo bi malo vejč misliti na svoje sosede, svoje bližnje i vse one šteri imajo čuda meje od nas. Trelo bi jim pomoči, bar ve vu Korizmi, ak več to ne delamo celo leto. Verjem gda nebode celi svet prepal ak sosedo, šteri ima sam hrena, poklonimo šunko. Ne mine den, a kaj ne bi videl kakšo gospo ili pak gospona šteri špancera svojega (vekšega ili menšega) pesa po grado i to zrihtanoga kak se šika. Mam se vidi gda se gazdi brigajo za svojega hižnoga ljubimca. Pred par dni sam čul spominka dvejo gospi, štere so špancerale svoje peseke, pak dok so se peseki vohali gospe so se pospominale. Ona malo bole plavkasta se pofalila kak bode svojega Fifija počastila za vuzem i to z telečim kostima i z juhicom, pak ne bode on, valjda, na Vuzem jel slabovredne kokošje kosti. A nebre furt niti živeti od svinjetine. No, kuliko sam mel za videti, brzčas je Fifi na čuda bolšoj košti. No, neje pes kriv kaj ima tak dobroga i skrbnoga gazdo, ali zato so za nedelo karitasa vu ministranskoj korpici bili sam drobni penezi, i to oni šteri ružijo, od papernatih je nejveč bilo cenerov, tu i tam nešterna dvadesetka, a oni vekši peneze so ostali vu našaj žepaj. Slabo so nam na pameti bili naši bližnji šteri nas nucajo kaj jim pomoremo.

      Kaj je tu je, naš dragi Božek je pak ranjkal na naša srca, a mi smo ga čuli i obečali smo mo vse. Kak i navek. A unda smo to naprajli ili smo ne naprajli. Kak i navek. I na pol prazne karitasove korpice bi nam trebale nekaj reči. Nebremo vse naše nevole i vse ono kaj smo obečali, a nejsmo naprajli, rešiti prek velike Vuzmene spovedi. Vsima vama, vašim bližnjima i vsima nama želim srečen i vesel Vuzem i nek, vas i nas, furt prati Božekov blagoslov,
                                                                                                               Vaš Tonček!


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVII, br.03, ožujek 2012. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

«Zvona mega grâda »

Klapa Berulia - Zvona moga grada, 05:03

Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=SRcbeLnzM_U
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #104 : Travanj 06, 2012, 12:06:28 poslijepodne »

Velki tjeden

Vuzmeni projekt(lin) đakov OŠ Dolna Stubica


VUZEM JE DOŠEL (str. 6*)

Kvočka i pura
Na gnezdu sediju.
Pod njimi mali
čučeki spiju.
Zajec krej njih
Koren gloje.
Vuzem je došel v hižu
I srčeke moje.

Silvija Kraljić, 6.B


Cvetnica (str. 7, 8*)

Negda se na blagoslov nesel komad drieva teri se zval drienek. Pokle su z toga drieva se koj čega delali. Tak su delali redaljek za rediti puter ili kliček (klin na jarmu). Ljudi su veruvali da te kaj su napravili nosi sreču.


Veliki četrtek (str. 10, 11, 12*)

V trsju se kopale od 5 do 10 vur vjutre. Pokle toga su se hitile mojtike i zemlja se više nie smela dirati do kraja vuzmenih blagdanov.

Na Veliki četrtek crkvena zvona su se zvezala, a zvone se nie čule do Velike sobote. Gda se zvone pak čule, verovale se da bu čovek teri čuje te zvone, hmije se h vode na zdencu i prekriži, bil ciele lete zdrav i nebu betežen.


Veliki petek (str. 13, 14, 15, 16, 17, 18*)

Na Veliki petek morale se rane stati i, prije zorje, išle se na zdenec po vodu. Voda se spustila čez dimnjak v šparet da v lete ne bu velikoga ognja.

Prije neg se vužgal ogenj zlievala se voda po peči. Te se delale da ne bi čez lete bile požara. Ak se dogodile da na Veliki petek curi dešč, poviedale se da bu te lete zemlja trda i žmehka za delati.

Tie dan puce su išle na zdenec i tam se hmivale – govorile se da buju od toga lepše.

Na Veliki petek ljudi su brali i borovnicu teru su metali v rakiju – ta je rakija bila jake dobra za betežni želudec.

Veliki Petek je bil posni dan, kuhale su se koprive s krumpierem i pekla se strepa. Iste tak, kre puol noči v selu bi pukla puška. On teri je te čul, moral bi spiti male rakije i pojesti male kruha. Verovale se da bu onda jahk i ne betežen.


Velika sobota (str. 20, 21*)

Na Veliku sobotu vse se pripravljale za Vuzem. Kuhala se šunka, pekla se gibanica, kugljef i vrtanji i delale su se pisanice.


Z Vuzmene kuharice (str. 22*)

Bog Vam blagoslovi!!! (str. 23*)

Pisanice (str. 24*)

Pisanice su se farbale z prirodnu farbu. Največ se farbale jajca z lupinu črljenog luka, a rjetke gda z ciklu, korenjem črljenog radiča da bi dobili črljenu farbu. Pisanice su znale dobiti čak i črnu farbu od saje, jagodic bezgovine ili murve, a več pot su farbali z hrastovu koru da dobiju smeđu farbu.
Kre črljene, črne i smeđe, zelena se farba dobila od sikakvoga bilja, največ od špinata, koprive ili poroga luka.


Pisanice – kak su se negda delale (str. 25, 26, 27*)

Pisanice – kak se denes moreju delati (str. 28, 29, 30*)

(str. 31, 32*)

Išli sme k meše i nesli gube tere sme još v letu potrgali z bukve, posušili i zvezali za komad drota. Pred cirkvu se kuril ogenj, teroga je župnik blagoslovil. Na tom ognju mi sme te gube vužgali. Onda sme ih dali babice, a ona je v krušne peči z tiem vužgala ogenj tak da je i ogenj bil blagoslovljen.

Gubu sme nesli okol hiže i štale jer se verovale da bume ih tak blagoslovili. Pokle smo tu gubu hitili v peč da zgori do kraja.


Vuzem (str. 33, 40, 41, 42*)

Vjutre je bil blagoslov jela. Gda su ljudi došli z blagoslova, reskrili su jele i molili se Bogu. V košare je bil kruh, gibanica, hren, luk, sol i nož. Nož se del na okne gda je grmele jer se verovale da bu blagoslovljeni nož štitil hižu.

Pokle jela se se droftinje z stola trebale vugnuti. Hitile se v ogenj jer je grieh blagoslovljene jele hitati po hiže.
Za vuzmenu mešu si su obliekli svoju svetiečnu obleku. Veruvali su da ublačenje nuove i čiste obleke na Vuzem nosi sreču.

Ljudi teri niesu mogli iti na blagoslov su deli košaru na drieve slive i, gda je v cirkve bil blagoslov gotov, ciele sele je bile blagoslovljene.


(str. 45*)

Se su nam to spripovedali naši babice i dedeki.


(str. 48*)

* Si đaki i vučiteli OŠ Dolna Stubica sudeluvali su v zdelajnu Vuzmenoga projekta.
Konačen zgled ove prezentacije dali su:

Vučenice:
Antonija Piskovič, Marija Lisak, Lucija Martinič, Leonarda Sigal

Vučiteli:
Natalija Ivanič, Danica Pelko, Darko Tišljar


Zvir:
http://www.knjiznicari.hr/UDK02/images/1/17/Suradnja_hrvatske_i_portugalske_O%C5%A0_i_%C5%A1kolske_knji%C5%BEnice_-_Danica_Pelko.pdf

Citat:
CVETNICA

Da sam još sto let
na tom čudnom svetu,
nigdar pozabila ne bum
tu nedelju
h žutom cvetu.

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro%28iliti%29za-kajkavsku-p%28r%29oeziju/msg42786/#msg42786

Križni put, 10:04

Križni put
« Zadnja izmjena: Travanj 06, 2012, 12:19:34 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549