Autor Tema: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU  (Posjeta: 76093 )

0 Članova i 2 Gostiju pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
« : Rujan 23, 2009, 01:44:02 prijepodne »


Pro(iliti)za kajkavsku p(r)oeziju

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Miroslav Krleža
Balade Petrice Kerempuha

TUROPOLSKA REŠTAURACIJA
A. D. 1848



Nemškutari prekleti,
s pemskimi dijakriči,
kaj nad slovom
lepečeju kak ftiči,
Latinščinu nam našu kvariju norčaki . . .

Mi nedamo jezika kaj v Lukavcu i v Mlaki
kak đemant blisiče naša đunđanosna reč,
kaj tverja je neg jesu
i Hapšpurg i Šenprun i Prag i Beč . . .

Nam dosti je predosti ilerskog požderuha več!
Fkanjilonosci to su, falšivi prepisavci,
krastače to su, guži, gube, prasci i žmigavci,
bedaki, jakobenci, kramari i kukavci . . .

Kucovlahi, janjičari, letoralci, graničari,
Latinščinu se nam kvari.
Ti čalarni domorodci,
z vana surka, z nutra koci,
pišeju kak govedari,
a ne kak naši pavlinski oci,
naši pismoznanci stari!

Ti frassi gladni, fuchsi, demetri, vlaški gerci,
kaj v kamarilu bleje kak tepeci,
to su sami gaji, carski oficeri,
semi jeno oko pod bečki topferl žmeri.
Danas su puntari, zutra buju žbiri,
čarni su i žolti ti ilerski špaliri!

Turopolci, Međimorci, Varaždinci i Klanjčani,
Grajani na Gracu Gričkem, slavni Vlaškovuličani,
naj bu komeš domorodec onaj isti kaj i lani!
Gdo ilerski danas laje zutra gledi da te fkani!

Gdo hoče gulaša orsaškega pojesti,
taj s komešom gre po turopolskej cesti.


Mi nedamo jezika kaj v Lukavcu i v Mlaki
kak dijamant blisiče naša biserna reč,
kaj tverja je neg jesu
i Habsburg i Schönbrunn i Prag i Beč . . .
« Zadnja izmjena: Rujan 23, 2009, 01:47:45 prijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

plemenitashica

  • Gost
Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
« Odgovori #1 : Rujan 23, 2009, 12:23:25 poslijepodne »
Kaj , jeste li bili v Lepoglavi? Nema izvještaja ovo leto?

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
« Odgovori #2 : Rujan 24, 2009, 08:38:44 prijepodne »
Kaj , jeste li bili v Lepoglavi? Nema izvještaja ovo leto?
Predlažem da spominek o ovoletnomu čipkastomu festivalu preselimo sim.

http://www.forumgorica.com/dogadaji/festival-cipke-u-lepoglavi/msg2614/#msg2614
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
« Odgovori #3 : Listopad 24, 2009, 12:06:25 poslijepodne »


Pûčko oprto vučiliščě Sv. Ivan Zelina
29. smotra dečjoga kajkavskoga pesništva "Dragutin Domjanič" - Sv. Ivan Zelina 2009. 

Zbirka 29. smotrě (957 KB)
http://www.pou-zelina.hr/documents/Zbirka_29_smotre.pdf

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Na priliku:


Mučkeno ljubavi

Pofarbal sem lasi,
napičil ring
na nos,
nahitil pumu -
- i niš.
a štel sem samo
mali žmigec oka
i mučkeno ljubavi.


Luka Blanuša, 8. r(azr)ed
Voditel: Mato Ðakmanec
OŠ Podrute, Novi Marof


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vlado Kreslin in Lidija Bajuk - Ljubav se ne trži, 04:06
Vlado Kreslin in Lidija Bajuk - Ljubav se ne trži
« Zadnja izmjena: Listopad 24, 2009, 12:17:34 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
« Odgovori #4 : Prosinac 26, 2009, 09:04:21 poslijepodne »


GOZBA

Posle kolin teden dan
Imbra nas je pozval na stran
Veli Imbra pet ih je za domovinu palo
Pak bi to trebalo probati malo
Se sam zriktal i obavil
i rad bi z vami to proslavil
Kad smo došli to su bila čudesa
tega je bile kup od čvarkof
do biranega mesa
Tu scenu teško je opisati
morti bi ju lakše bilo narisati
Štefek z mustači
devenice navlači
Devenice a još i zelje
Štefu je to veliko veselje
Čelavi Maks i svinjski rep vu zelju
ja sam se divil
kak to njegvi zubi melju
Matek je z kuhani kobasi zaposlen bil
kobasi su bili šarf pak je stalno pil
Jura se je z vratinu boril
I da mu ni Franc pomogel
ne znam kaj bi stvoril
Ja sem pak od sega pomalo probal
da bi na kraju male čvarkof dodal
Onda je Imbra lagof dokotural k nam
I rekel je nek si saki toči sam
lagviček ot sto litri je bil pri kraju
kat je saki odlučil
posetiti svoju domaju
Ostavili smo Imbru i nered na stolu
A mi smo se rezišli po gaju i po dolu

Zdravko Škrapec
(str. 15 v SRAKE AD 2009 (183. Samoborski fâšnik)

http://www.samoborski-fasnik.com/dld/sraka2009.pdf
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
« Odgovori #5 : Prosinac 27, 2009, 11:33:43 poslijepodne »


Prigorska tradicionalna pesma


IŠEL IVEK V ŠUMICU

Išel Ivek v šumicu
Odsekel si leskicu
Odsekel si leskicu
S kom bu hranil Baricu.

Pripjev:
Za goru, za vodu,
Tega veselja već ne bu,
Za goru, za vodu,
Tega veselja već ne bu.


Oj, Barica, Barica
Pregizdava deklica
Jesi li se spričala
Svojoj staroj majkici.

Budeš, budeš bežala,
Svojoj staroj majkici,
Svojoj staroj majkici
I staromu čačeku.


Zvir:
http://ruzmarinke.blog.hr/2008/08/index.2.html
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
« Odgovori #6 : Siječanj 06, 2010, 11:49:00 poslijepodne »


W. Shakespeare: Na Sveta tri krala... - KAJ, XXXVI, Zagreb 4-5 (2003.)

kajkavski prijevodi



WILLIAM SHAKESPEARE:

NA SVETA TRI KRALA
ILI
KAK OČETE


Prijevod: Vladimir Gerić, Zagreb

Z angleškoga pretočil na kajkavski
i malo podomačil,
za HISTRIONE,
Anno Domini MMIII
Lacko Gerić*

* Naslov Shakespeareova originala " Twelfe night, or what you will"; za izvedbu u sklopu ovogodišnjega Histrionskoga ljeta "na horvatski z anglikanskoga igrokaza pretočil i postavil" Vladimir Gerić, a "postavljenju pripomogel" Vid Balog

Dramatis personae:
   MEDVEŠKO      ...je ban, neje ban
   VIOLA         .. .je srečna nesrečnica
   ZLOVOLKO      ...je bogec zalubleni mrnđek
   LIVIJA         ...je nesrečna srečnica
   TOBI PODRIGAČ                   ...je, bu pil dok ima
   DRAŠ ZIMLJIČICA   ... je jen vitez
   NORJAK      .. je spametni norc
   MARIČA      .. je jena veselača
   SEBASTIJAN      .. je na svoju mamu
   ANTON         ...je luturan   
   FABEK         ...je bi...
   VELEČASNI      .. je fest jako jaki plebanuš
   VALEK         ...je kojekaj
   FLOSAR      ...je sim, pak tam
   POČIMALJE      ..jesu fine puce kaj lepo zgledaju
                     i lepo popevaju,
                            a ima ih se kaj za videti
                            i kaj za čuti

Histrioni, dečki, pucke, stražari, mužikaši....

PETI ČIN
1.

Glumec, Mariča
MARIČA
Anda, ak me voliš, pokaži mi njegovoga lista!
GLUMEC
Draga moja Mariča, napravite i vi meni jenu uslugu.
MARIČA
Se, kaj želite!
GLUMEC
Najte od mene iskati da vam pokažem njegovoga lista.
MARIČA
To bi bilo, kak da mi darujete cucka, pak onda za revanša od mene isčete da vam ga vrnem!
Dohajaju Ban, Viola, Korlek i plemiči.
BAN
Ste vi del družine milostive gospe gospodične Livije, prijateli?
GLUMEC
Je gospone, mi smo del njezinoga nakita.
BAN
O, pa ja tebe dobro poznam! Kak si kaj, Slavek, dobri človek?
GLUMEC
Da vam po istini povem, gospone, ležeše mi je z neprijateli, neg z prijateli!
BAN
Valjda obratno: ležeše ti je s prijatelji!
GLUMEC
Ne, gospone, z neprijatelji!
GROF
Kak je to moguče?
GLUMEC
Bormeš, gospone, prijatelji me ceniju, pak delaju od mene bedaka. A neprijateli mi otprto zmišljaju da sem bedak, tak da sem pri neprijateli, gospone, na dobičku vu poznavanju samoga sebe, a prijateli mi to kratiju; pak ak je pri zaključkih slično kak i pri poljupcih, te četiri negacije dajeju dve afirmacije, ergo: gorse sem, kaj se tice prijatelof, a bole, kaj se tiče neprijatelof.
BAN
No, alzo, ovo je briljantno!
GLUMEC
Bormeš ni, gospone! Makar ste se vi izvoleli vbrojiti v moje prijatele.
BAN
Kaj se mene tiče, ne bu ti bilo gorše. Na, zemi ovoga cekinčeka!
GLUMEC
Ak vaša levica ne zna kaj dela desnica, naj si levica zeme za uzora desnicu!
BAN
O, daješ mi slaboga saveta!
GLUMEC
Naj se vaša milost zavleče vu vaš žep, gospone, i naj joj se vaša put i krv pokoriju!
BAN
No, dobro, vidim da bum pak pogrešil i postal ponavljač. Evo ti i drugoga!
GLUMEC
Poznata je jena igra, koju zoveju: primo, secundo, tertio; a stara poslovica veli "Treči put Bog pomaga". Tročetvrtinski takt je, gospone, lepi i frčni takt; setite se zvona Svetoga Benedikta, gospone: jen, dva, tri!
GROF
Z ovakvimi zvijačami više ne buš zglupiral peneze od mene: ali, ak obavestiš svoju gospodaricu da bi se ja štel š njom pospominjati i ak ju dopelaš sim, to bi moglo zbuditi moju naknadnu dobrotu!
GLUMEC
Seh vam svecof i svetic, zeziblite v sen svoju dobrotu, dok seja ne vrnem; ali ne bi mi bilo drago da mislite da je moja želja za dobičkom porok pohlepe! Ali, kak ste rekli, gospone, naj vaša dobrota majčkeno zadrema; ja bum ju hitro probudil!
Odide. Dohajaju Anton i stražari.
VIOLA
Gle, ide človek koji me je spasil, Ban!
GROF
Gle, ovo mije lice nekakšno poznato!
Makar, gda sem ga pri zadnji zgodi videl,
bilo je mrko, kak Vulkan, sajavo, kak od
ratnog dima. Bil je bocman jene vojne lađe,
slabe, zarad plitkosti i male zapremine,
al je š njom prevročil tolke teške škode
najbolji zmed naših vojnih lađ i brodic,
da su ga čak bes i zavist nas, pobeđenih,
i falili i slavili! Da čujem, kaj je bilo?
PRVI STRAŽAR
Plemeniti Ban Medveško, to vam je on Antun
kaj nam je fkral lađu "Feniks", s tovarom iz Kranja;
isti, kaj se je zakvačil za brod "Tiger", gda je
najmlajši nečak vaš, Tituš, zgubil desnu nogu;
A vlovili smo ga na Potoku, v grdi svađi,
koja je je na špot i sram, svadljifcima i gradu!
VIOLA
Al, on je samo zvlekel meč, da mene spasi;
ali mi je posle zrekel čudaj čudnih reči,
pak mislim da ni bil silovni, nego zmotani!
BAN
O, slavni razbojnik odurni! Hahar! Kakšna
te prevzetnost nora tenta da na kušnju mečeš
milost ljudi koje si uz cenu pokolja i krvi
stvoril svojim protivnikima?!
ANTON
Prečasni Grof,
dopustite mi da otklonim vaše prekore;
jer Anton vam nigdar ni bil ni razbojnik, ni
hahar, prem je bil, to priznam, s puno razlogof,
vaš protivnik, gospone! Čarobija me je
nekšna sim navlekla; z virov besne savske vode,
spasil sem, v oluji, nezafalnoga ovoga
dečka tu; gda bole za njega ni bilo nade!
V život sem ga vrnul, i daruval mu, znad svega
svoju bezgraničnu i prijatelsku ljubaf,
posvečenu sam njemu; radi njega sem se,
sam iz čiste ljubavi, izložil progonu
i reštu, v ovomu neprijatelskom gradu!
I gda sem videl da ga negdo tuče, zvlekel
sem i ja svoj meč! A gda je on, prefriganec,
zračunal, da ne mora deliti opasnost
z menom, odma se obrnul kak da me ne pozna,
i tak se na sto let, vu jenem času, od mene
udaljil; tak da je zatajil čak i mošnju,
koju sem mu dal, s penezi, malo prije, niti
pred pol vure!
         VIOLA
O, Bog moj, je li to moguče?
         BAN
A gda je ov tu dečko došel sim, v naš grad?
         ANTON
Pak denes, gospon grof! Tri smo pune mesece,
do denes, bili skup, na putu, nerezdvojno,
v dobru, kak i v zlu, po danu, kak i f noči!
Dohaja Livija, z pratnjom.
         BAN
Gle, ide grofica! Kak da se nebo spušča
k zemli! A kaj se tebe tiče, sve je norost!
Of dečec meni služi več tri mesece, pak...!
Ali, o tom bumo posle! Otpelajte ga proč!
         LIVIJA
U čemu Livija bi Grofu mogla služiti,
ak mu ne more f tomu kaj zahman ju prosi?
Vi niste spunili obečano? Kaj, Ciprijan?
VIOLA
Ja, milostiva...!
BAN
O, ljupka Livija...!
LIVIJA
Da čujem, Ciprijan! - Prepoštovani Ban...!
VIOLA
Moj gospodar vam ima nekaj reči, a ne ja!
LIVIJA
Ak bude spomenka o vaši stari pesmi, Ban,
za moje vuho pak bu stranjska i neprilična,
kak buka posle glazbe!
BAN
Kak i navek - brez milosti!?
LIVIJA
Naveke stalna, svetli Ban!
BAN
F čudljivosti, to je! - O, kruta gospodična,
na čiji nenaklonjeni oltar moj duh i ve
prinaša prepune poštuvanja i verne,
ali nesprijete žrtve! Kaj da još napravim?
LIVIJA
Kaj god vas vola, Ban, to i napravite!
BAN
A zakaj bi, da opče imam srca za to,
kak on razbojnik, on Egipčan, pred smrt,
vbil svoju Ijubaf? - Divja ljubomornost ima ,
gdagda okus gordosti! - Al, čujte me, buduč
da vi prezirjate moj bol i moju vernost,
buduč da deloma vre slutim stvarni zrok
kaj mi je zel su vašu dragocenu naklonost,
živite i dale, tiranka, brez srca,
ali vasega ljubimca, kojega, kak čutim,
volite, a i meni je, kunem se, bil dragi,
njega bum vani ščupal iz potmajnog oka,
 v kojem vlada, ftruc svojemu gospodaru!
No, dojdi, dragec! Moje misli su rodile zlo:
žrtvuval bum sad negda meni drago janje,
ftruc grlici, kaj ima krv i srce - vranje!
VIOLA
A ja bi drage vole, več kak sto put, hmiral,
v radosti i sreči, za volju vašeg mira
LIVIJA
Ciprijan, kam ideš?
VIOLA
Idem k onom koga volim
više nego život, sonce i svet koli mene,
više nego sklonost bilo koje žene!
I ak vam lažem, o, nebeski vi svedoki,
zemite mi život, jerbo kaljam svoju ljubaf!
LIVIJA
O, ja, omražena, prevarena, bogica!
VIOLA
A ko vas je prevaril? II vam nekaj skrivil?
LIVIJA
Kaj ne znaš ko si ti? Je tomu več tak dugo?
Pozovite mi svečenika!
Jeden zmed pratiteljef odide.
BAN
Hodi, idemo!
LIVIJA
A kam to, svetli grof? O, stani, muž moj, Ciprijan!
BAN
Vaš muž?
LIVIJA
Je, muž! A to bu vam i sam potvrdil!
BAN
Vi, njezin muž, gospone?
VIOLA
Muž? Ja, ne, presvetli!
LIVIJA
Ajoj, kaj nije nedostojen ti tvoj strah, kaj te
natiral da pred semi sramno tajiš kaj si?
O, naj mi se bojati, Ciprijan, i zgrabi
svoje sreču, budi kaj si, pak buš veliki,
kak onaj koga se bojiš!
Dohaja Svečenik.
   Dobro došli, Otec!
prosim vas, da mam, i v ime vaše svetosti,
 objavite - prem da smo još malopredi
šteli zatajiti, kaj je ve sam slučaj otkril
prije vremena - objavite, kaj znate da se
dogodilo zmed mene i ovoga mladiča!
SVEČENIK
Je, sklopljena je večna veza ljubavi, mam
potprta i spajanjem ruk naših mladencof
 i zapečaćena presvetom vezom vusnic,
kak i običajnom izmembom dveh prestenof;
a celi obred bračnog sporazuma ja sem sam
potvrdil svojom službom, svojim svedočanstvom:
 a kak mi dobnik moj veli, od toga časa
sam sem dve-tri vure bliže svemu grobu.
BAN
O, gnusni ti šmrkljivec, kakof buš ti človek
stopram gda te vreme z belimi lasmi zasipa!?
Ili bu tvoja potmajnost tak ojačala
da buš i sebi jemput sam podmetnul nogu?
Pak, zbogom, beži ž njom; al biraj takšne pute,
gde neš naletel na me! Pazi, zmrvil bum te!
VIOLA
O, gospodar moj, kunem se...!
LIVIJA
Joj, nemoj, muči!
Naj gubiti svu čast vu strahu kaj te muči!



Nâstavek vu sledečomu listu
« Zadnja izmjena: Siječanj 07, 2010, 12:00:24 prijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
« Odgovori #7 : Siječanj 06, 2010, 11:50:43 poslijepodne »


Nâstavek prethodnoga lista/




Dohaja vitez Draš.

DRAŠ
Za pet ran božih, doktora! No, hitro, doktora za viteza Tobija!
LIVIJA
Kaj se dogodilo?
DRAŠ
Reskolil mi je glavu, a i vitezu je Tobiji rezbil tikvanju! Za ime bože, pomorite! Dal bi 40 cekinof, da se ve doma!
LIVIJA
A ko je to napravil, vitez Jendraš?
DRAŠ
On grofov štičenik, nekšni Ciprijan. Mislili smo daje kukavica, ali on vam je pravi inkardinirani vrak!
BAN
Moj štičenik, Ciprijan?
DRAŠ
Ti bokca bogoga, pak on je tu! Reskolili ste mi glavu brez razloga; a ono kaj sem ja napravil, napravil sem na nagovor viteza Tobija!
VIOLA
Kaj se meni obračate? Ja vas nis ranil! Navalili ste z mečom na mene brez razloga, lepo sem govoril z vami, ali napal vas nisem!
      Dohajaju Tobi i Glumec.
DRAŠ
Ak je ovo rana, onda ste me ranili! Meni se vidi da vi krvavu, reskolenu glavu ne smatrate za ozbilnu ozledu! Glečte kak šepajuč dohaja vitez Tobi, čuli bute vi još dosti toga! Ali, da on ni bil v oberštoku, malo bi vas on i drukče zežegetal!
BAN
No, kaj je, Vitez? Kaj vam je?
TOBI
Ni bitno! Ranil me je i to je se! Si našel vrača Pimpača, Glumec?
                  GLUMEC
Jesem, vitez Tobi, ali pijan je več jenu vuru; na oči mu je pal mrak več v osem vur vjutro!
                  TOBI
Onda ni niš drugo, kak hurmeš i cucek i mesovje paunsko! Mrzim pijane hurmeše!
            LIVIJA

Otpelajte ga proč! Ko ih je tak rezmesaril?
DRAŠ
Ja bum vam pomogel, vitez Tobi, idemo skup na premotavanje!
TOBI
Ti buš mi pomogel, ti, reskolena glava oslinja!? Ti norjak, ti gnus jeden praznoglavi! Ti, bolvan!?
LIVIJA
F postelu ž njim i povežite mu ranu!
Odhajaju Glumec, Fabek, Tobi i Draš. Dohaja Sebastian.
SEBASTIAN
Ve žalim kaj sem ranil vašega rođaka,
milostiva; ali da je to bil i moj brat,
ja bi napravil isto, da bi se obranil!
Gledite me baš nekak čudno, vidim da sem
vas uvredil, kaj sem tak postupil, žal mi je!
Oproostite mi, mila moja, v ime zaveta,
kaj smo ih malopredi jeden drugom dali!
BAN
Sam jeno lice, glas, obleka, a dva biča! Kak slika v dva zrcala, koja je i nije!
SEBASTIAN
O, Anton moj, moj dragi Anton! O, kak me vure mučiju i žereju, od
onda gda sem tebe zgubil!
ANTON
Sebastian ste vi?
SEBASTIAN
Kaj si se splašil, Anton?
ANTON
Pa kak ste to vdvojili? Dve polovičice
raskolene si jabukice nisu sličneše
neg ova dva stvorenja! Koji je Sebastijan?
         LIVIJA
Baš zbila čudno!
SEBASTIAN
Pa, kaj to ja tam prek stojim? Ja nemam brata;
a moja naraf nema tu božansku moč da
budem tu i drugde! Mel sem sestru, koju su
mi besni safski viri želi! F kakšnom ste vi
rodu z menom? Otkud ste? Povečte: ime, rod?
VIOLA
Z Tirola sem! A otec mi se zval Sebastian,
a, čudno je, Sebastian se zval i brat moj;
vu isti je obleki vu vodeni grob potonul!
I ak su duhi kadri zeti čiji lik i ruho,
vi ste došli sim da me sprestrašite!
SEBASTIAN
Je, duh sem;
a ipak sem oblečen v ruho, bi se reklo,
f koje me je ženska utroba oblekla!
O, da ste ženska, jer se drugo slaže, ja bi
vaše lice sozami orosil, pak bi kriknul:
"O, tri put dobro došla, Viola ftoplena!"
  VIOLA
Moj otec mel je mali madež tu, znad obrve!
SEBASTIAN
I moj, takaj!
  VIOLA
A hmrl je v dan gda je Viola
slavila nesrečni svoj trinajsti rodendan!
SEBASTIAN
O, ja se toga dana još tak živo sečam!
On je zbiljam skončal svoj zemalski vek,
baš gda je moja sestra skončala trinajst let!
  VIOLA
Al, ako naši sreči nema druge smetnje,
osim ovoga prisvojenoga muškog ruha,
najte me zagrliti, se dok se si podatki,
glede mesta, sudbe, vremena, ne složiju
vu dokaz, da sem ja Viola: o da bi to
potkrepili, otpelala vas budem k jenom
flosaru, tu, v gradu, koji ima moje kiklje;
on mije to spelal da pri Grofu služim!
SEBASTIAN, Liviji
A tak je došlo i do vaše zabune, gospa;
al na tu vas je sklonost sam Bog navel;
šteli ste se, namreč, vezati za pucku,
ali niti tu baš niste niš pogrešili, jer ste se
ovak, zaručili i z pucikom i z dečkom!
BAN
Ne čudite se, on je plemenite krvi;
ak je tak, i ak of privid nije laž, i ja
bum splival srečen s toga srečnog brodoloma.
Violi.
Kaj nisi stokrat rekel, dragi dečko moj,
da nigda neš zavolel žensku, kak si mene?
VIOLA
Ja na sve kaj sem rekla, morem i priseči,
a se te zakletve, kak istinu zadržati
gliboko f srcu, tak kak onaj žarki plamen
koji deli den od noči!
BAN
Sad mi pruži ruku;
i daj da te zagledam i vu ženski kikli.
VIOLA
Al moje kikle jošče su pri flosaru, kaj
me je spasil z vode. On pak vam je v reštu,
rad nekšne krivnje, a na zahtev gospona
Zlovolka, kaj je dvorski pri gospi, kak mislim.
LIVIJA
Pa bu ga oslobodil! Dopelajte Zlovolka!
Ajoj, da, zbilam, kak se nisem zmislila:
veliju, da je bogi človek čisto znorel!
      Vračaju se Norjak, s pismom, i Fabek
Vu svoji vlastiti sem nori zmotanosti
pozabila na čudne njegove norije!
No, kak je ž nim, ti, glumec?
GLUMEC
Da vam praf velim, jedva se jedvice bori protiv Belzebuba, kolko god je to moguče človeku v njegovomu stanju. Nate, napisal vam je pismo, moral sem vam ga predati jošče vjutro, ali kak glumačke poslanice nisu evanđelje, čist je sejeno gda se donašaju.
LIVIJA
Daj, otpri pismo, čitaj.
GLUMEC
Astam, pazite, da vam bu čist jasno kak je to gda Norjak citera norca.
(čita, besno.) "Za ime bože, Gospa...!
LIVIJA
Kaj ti je, pa kaj si i ti znorel?
GLUMEC
Ne, nisem, gospa, ja sam čitam nourosti. I ak vaše gospouctvo želi da to napravim kak je treba, mora mi dopustiti da se male reskourim!
LIVIJA
Prosim te, čitaj kak razboriti človek!
GLUMEC
Tak i dielam, presvetla; al da bi čital onuak kak je on to mislil, muoram čitati kak čitam; zato si premislite, gospa i posloušajte.
VIOLA, Fabeku
Prečitajte to vi, dečec!
FABEK, čita
" Za ime bože, Gospa... nanesli ste mi nepravdu i svet bu za to zeznal. Prem ste me hitili f kmicu i zapovedali da mi gospodari vaš pijani rođak, ja jošče obladam ze svojimi naravnimi čutlivosti, jednak dobro kak i vaše gospoctvo. Imam vaše pismo, koje me je natentalo na to da se ponašam kak se ponašam i niti malo ne sumljam vu to da me ono opravdalo, a vas ozbilno posramilo! Mislite o meni kak očete. Na jen čas pozablam kaj mi je dužnost naspram vama, pak zato pišem o uvredi koja mi je fčinjena!
   Znoreli Zlovolko.
LIVIJA
Kaj je on to napisal?
GLUMEC
Uon, gospa!
BAN
Ovo baš ne diši na zmešanost!
LIVIJA
Naj ga pustiju, Fabek, pak naj dojde sim!
Fabek odide.
Gda se spregruntate, ak bu vam z voljom, Grof, da
me prigrlite, al ne kak ženu, nego sestru,
bumo isti dan pripravili čak duplu svadbu
f moji hiži; i ak vam je z voljom, na moj strošek!
BAN
Z veseljem primam tu ponudu, milostiva!
Violi:
Tvoj gospodar te oslobađa; a za vernu
službu, malo čudnu za vaš ljupki ženski spol
i malo čak prenisku za tvoj plemeniti odgoj,
i zato kaj me dugo zoveš gospodarom -
ja ti pružam ruku: sad buš ti svom gospodaru
gospodarica!
LIVIJA
O, draga moja sestra, sad si i ti ženska!
      Vrne se Fabek, ze Zlovolkom.
BAN
Je to taj norc?
LIVIJA
Je, milostivi ban, je, to je on.
No, kaj je kaj, Zlovolko?
         ZLOVOLKO
Gospa, nanesli ste mi grdu uvredu, je,
strašnu uvredu!
LIVIJA
Kaj ja, Zlovolko? Ne, ja ne!
         ZLOVOLKO
O, jeste, milostiva! Prosim vas, prečitajte
to pismo! Rukopis je vaš, tu dvoma nema!
Kaj vi ne pišete ovak, sa slova i se črknje?
Kaj ovaj pečat ni vaš? Kaj ni taj stil vaš?
Ne, vi to nemrete poreči! Anda, priznajte,
pak mi objasnite, otprto i pošteno,
zakaj ste mi skazali tuliku naklonost,
i prosili me naj se furt režim, naj nosim
žute štomfe i kriš-kraš povezane štrumfpantle;
da se mrnđim na viteza Tobiju i na
sluge; a gda sem to napravil, verni, z nadom,
zakaj ste dopustili da dospem v zatvor,
v nekšnu kmičnu luknju, da mi dojde kapelan,
pak me napraviju najvekšim norcom,
bukvešom nad bukveši! Da čujem, zakaj?
LIVIJA
Zlovolko, žal mije, al ovo nije moje
pismo, prem je rukopis i sličen mojemu;
al sumlje nema, te je rukopis Maričin!
I sad se sečam, baš je ona prva rekla
da si jako znorel! A ti si onda došel,
z osmehom na licu, scifran, baš kak su te
s pismom fputili! No, zmiri se! No, prosim te!
Se to je zišlo jako grubo, čak i grdo;
no sad, gda znamo razloge i krifce za to,
ti buš v isto vreme i tužitel, a i sudec,
f parnici, mam zutra, ako očeš!
FABEK
O, dobri milostiva i gospa, štel bi vam
reči, najte dati da vam svaje niti spačke
kvariju lepotu ovoga prelepoga
trenutka, zbilam čudesnoga! Bar za mene!
Zato vam otprto rečem, da smo Tobija
i ja podleknuli tu lečkicu Zlovolku,
zbok nekšnih njegovih nelepih, trdoglavih,
nama mrskih osobin! A onda je Mariča,
na Tobijašov nagovor, napisala to pismo,
a on se posle ž njom, za uzvrat, čak i venčal!
Al, kak smo se to, grdo, ali i šegavo,
spelali, zavredili bi predi smeh, kak osvetu;
i ak se te dve uvrede pravično vagneju,
vu semu tomu si bi našli zadovolščinu!
LIVIJA
Ajoj, moj norček, kak su te nasanjkali!
GLUMEC
Pak - "Nekoji su rođeni kak veliki, nekoji osvajaju veličinu, a nekomu veličina pada z neba!" - I ja sem bil jeden ot sudionikof, gospone, v tom ludom interludiju - nekšni gouspon velečasni Kuzma, gospuone! Al, nije bitno, ne!? - "Za Boga, Norjak, ja nisem nori!" Ali, sečate se... "Gospa, kak se morete smejati ovomu šupljoglavomu veterhanzlu!? Da mu se ne smijete, ostal bi brez reči!" -I tak ringlšpil vremena sam nosi svoju osvetu!
ZLOVOLKO
Osvetil bum se ja jenput svima vama!
LIVIJA
No, zbilam ste ga grdo, šašavo uvredili!
.     BAN
Odidite si za njim, zmirite ga, bokca!
Al niš nam ni povedal kaj je z onim flosarom!
Gda zeznamo i to i zlatni čas nam bude sklon,
naj naše drage duše zveže svečana i
čvrsta veza! A tak dugo, draga sestra,
ostali bumo tu! No, dojdi, Ciprijan,
jer dok si tu kak muški, tak bum te i zval;
a gda te zgledam v ženskim opravama,
bil buš ti Medveškova gospa i kraljica!
Odideju si, osim Glumca
Plesači i glazbari zaigraju,
Glumec zapopeva:
"When that I was and a little tine boy,
with hey, ho, the winde and raine:
A foolish thing was but a toy,
for the raine it rineth every day.
  i td.
« Zadnja izmjena: Siječanj 06, 2010, 11:54:57 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
« Odgovori #8 : Siječanj 07, 2010, 12:25:47 prijepodne »

pâr napomen vuz prethodni list:

1)
kakvoča hrvackokajkavskoga prevoda morě sě vusporediti z angleškum i nemačkum verzijum:

http://www.bartleby.com/70/2351.html
Twelfth-Night; or, What You Will
Act V. Scene I.

http://www.symbolon.de/downtxt/shakewasihr.htm
Was ihr wollt

2)
Sažetek V. čina na angleškomu jeziku (Summary of Act 5):
http://www.twelfthnightsite.co.uk/act5_summary.htm

3)
Znâjně o 5. činu morě sě (na angleškomu jeziku) proveriti prék sledečě poveznicě:
Twelfth Night Act V quiz
http://www.twelfthnightsite.co.uk/act5_quiz.htm

4)
Na časopis KAJ morě sě pretplatiti kontaktérajuč
kajkavsko.spravisce@zg.htnet.hr


PS
angleški nâziv "twelft hnight" (= dvanâjsta nôč) odnosi sě na vremenski pomek vu odnosu na Božič. Englezi, kak ni Šveđani, ne koristě izraz Sv. tri krâla, nek Epiphany (Šveđani obiležâvaju 13. dân iza Božiča). [/blue]


Vjesnik / Kultura
14. i 15. kolovoza, 2003.

RAZGOVOR - Vladimir Gerić, redatelj i prevoditelj drame »Na Sveta Tri Krala ili kak' očete« koja se prikazuje u okviru 18. zagrebačkog histrionskog ljeta

KAJKAVSKI SE NE SRAMI NI NJEŽNOSTI NI SLABOSTI

Svaka se »norma« s vremenom istroši, postaje neosobna, općenita. Zato bježi u »šatru«, odnedavna u nepodnošljive prostarije i anglizme. Da ne spominjem povampirene politicizme i srbizme, koje nam mediji i pojedini političari sve više podvaljuju, kaže Vladimir Gerić

Kajkavski podjednako zna izraziti i bol i vedrinu, ali je često i – samoironičan

Poveznica na članek:
http://www.vjesnik.hr/pdf/2003%5C08%5C14%5C19A19.PDF
ili
("privremeno" nedostupno)
http://www.forum.gorica.hr/index.php?topic=2321.msg70927#msg70927

Reply author: Muzh
Replied on: 09/01/2007 19:17:04
Message:

………………
Kaj se pak prevodov dotikavle slazhem se da je Shakespeare-a lezhe prepevati na Kajkavski nek na Schtokavski ter da je poetichki takov prepev blizhi originalu.
Kajkavski a i Chakavski samoglasni sustav je puno raznovrsneschi i rekel bi prirodnejschi nek Schtokavski teroga se samoglasni sustav svodi na standarnih pet samoglasnikov. Schesti pak, pomochni samoglasnik "r" je pak za razliku od schtokavskoga zmekschan samoglasnikum (crno - cherno, crveno - cherveno, drveno - derveno.S tog razloga je Kajkavski puno pjevniji i poetichniji nek Schtokavski. Pjevnosti istom doprinosi i akcentuacija. Isto tak je dosti razlikov vu sintakse (ni ga chuti - ne chuje ga se) kaj doprinosi raznolikosti izrazhaja.
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
« Odgovori #9 : Siječanj 07, 2010, 12:43:30 prijepodne »

William Shakespeare:
TWELFE NIGHT, OR WHAT YOU WILL


Viola - A kakva je ovo zemlja, prijatelji?
Kapetan - Ovo je Ilirija, gospo!

 
Shakespeare - NA TRI KRALJA
Shakespeareova komedija NA TRI KRALJA, ili KAKO HOČETE (Twelfe night, or what you will) po mnogima je najbolja, a prema podacima i najigranija Shakespeareova komedija. Njezin značaj za hrvatsko glumište potkrepljuju dvije neosporne činjenice - na Svjetskoj izložbi kazališne scenografije 1925. u Parizu scenografsko rješenje Ljube Babića (u redateljskom ostvarenju Branka Gavelle) dobilo je visoko priznanje; a jednako je značajno i to da je predstava Zagrebačkog dramskog kazališta, u režiji Dine Radojevića, odigrana preko 200 puta! A to je, koliko znamo, do sada nenadmašen broj odigranih predstava jednog Shakespeareovog teksta na hrvatskim pozornicama!

A to, drugim riječima, znači, da tu komediju naši kazalištarci umiju pretvoriti u značajna ostvarenja, a da ga naše gledateljstvo iznimno cijeni. A "...Shakespeare je pisao...da ugodi gledateljstvu" - ocjenio je J. Dover Wilson.

Veliki je kazališni čarobnjak radnju komedije, smjestio u - Iliriju! Što god ta "Ilirija" Shakespeareu značila, nije li nekako logično da je mi, danas, ovdje, u Hrvatskoj, histrionski, dosljedno, uprizorimo u nekom našem mogućem vremenu i prostoru, pod zidinama gdje oduvijek zvoni kaj, a koje su možda i starije od zgrade u kojima ta ista "Ilirija" prikazala u Engleskoj?
Dakle, jedna nova, HISTRIONSKA predstava, pod imenom:
NA SVETA TRI KRALA, ili KAK OČETE !    
    
     
REDATELJ   Vladimir Gerić


(negdašna poveznica:
http://www.histrion.hr/twelfe_night.htm )



* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


KAKO HOĆETE
Od trinaest Shakespeareovih komedija, Na Tri Kralja ili Kako Hoćete, (Twelfth Night; What You Will) pripada najzrelijima i najizvođenijima.
Po nekim izvorima, napisana je prema narudžbi tijekom 1599. ili krajem 1600. godine, a prvi put je izvedena 6. siječnja, 1601. na dvoru kraljice Elizabete, a u čast visokog gosta Don Virginia Orsinija Bracciana iz Italije. U njegovu čast Shakespeare je čak i nazvao jedno od lica - Vojvoda Orsino, vladar fiktivne zemlje Ilirije.
Postoje mišljenja da Shakespeare nije bio osobito zainteresiran za tekst Na tri kralja, pa ga je zato i nazvao What You Will ili Kako Hoćete (u smislu nazovite komad kako vam se sviđa). Ali, kako je tekst bio namijenjen visokom gostu, a i kraljici, moglo je to zvučati uvredljivo, pa mu je dao naslov Na Tri Kralja. Naime, na taj se dan odigrala praizvedba. Sam tekst ne bavi se ni na koji način tim blagdanom i nema nikakve veze s njim, izuzmemo li činjenicu da je taj praznik u Engleskoj bio posvećen veselju i smijehu.
(negdašna poveznica:
http://www.hnk-split.hr/drama/natrikralja/
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
« Odgovori #10 : Siječanj 29, 2010, 01:00:55 prijepodne »


Josipovič protif Josipoviča
(Štéf protif Jantôna Danijela)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * 
 
KAJ, XXXVII, Zagreb 6 (2004)

HARCUVAJNE (ALITI VOJUVAJNE TUROPOLCOV I DRUGE HORVATOV) Z BANOM JELAČIĆEM VUGERSKE LETA GOSPODNEGA 1848.

Josip Kovačević, Buševec

... I onda, gospon plebanuš, to vam je bilo tak.
Leta jezeroosemstočetrdeset i osmoga još za ranoga proleča vse se zburkalo vu naše domovine. Ćela Horvatska tresla se kak v zimice. Sekakvi glasi ze sveta, čak z Beča i dale dopirali su do nas. Straf i nekakva neizvesnost zavlekli su se v narod. Vse se govorilo o velikom nezadovolstvu narodov s celoga sveta da se ne poštuje Bog, red i pravica. Da praf za praf na svetu i onak nema pravice, a da je nigdar ni(je) ni bilo. A da je sigurno i nigdar ni nebu. Da močni i jaki navek kroje pravdu onak kak im paše, a puk mora biti pokoren i slušati ili ga još vekšo zlo čeka. Vse se osečalo da se na ovaj grešni svet sprema velika kaštiga. Ali gdo bu kaštiguvan. Gdo bu trpel za svoje i tuđe greje ni se znalo. A vsi smo se bojali koga bu to zastiglo. Gdo bu spaštal i kak bu spaštal za sebe i za druge. Zato se gusto k meše išlo, puno se molilo dragoga Boga i Devicu Mariju. I v prošecija se molilo. Postilo se. Obdržavale su se pokore. Nu, vse je to bilo premalo da bi se umilostil dragi Bog i da bi veliko zlo tero se spremalo na nas od nas se odvrnulo. Stari naši teri su pametili kad su k nam došli i od nas otišli Francuzi, Napoleonovi soldati, da se isto tak govorilo o pravice, poštejnu, slobode, jednaki vseh ludev pred zakonom kak i pred Bogom. A šteli su nam vuništiti našu Plemenitu opčinu turopolsku, zeti nam našu zajedničku imo­vinu, našu plemenščinu i našu sloboščinu. Zato smo se i zdigli na ustanak i tak vuz pomoč Rusov teri su v Rusije potukli neznabošce Francuze i Austrije oslo­bodili se ove gospodarov z, kak su je oni zvali, Ilirije. Vrnul nam se pak austrijanski car. I pak smo bili tam gde smo i pređi bili, pod tuđemi gospodari.
Sada su se čuli glasi da nas budu Vugri aliti Mađari napali. Da hočeju ćelu Horvacku pregaziti i pokoriti. Da naša deca budu morala v školu iti i vugerski jezik vučiti. Da se po horvacki nebu smelo dugo govoriti, jer da smo mi Turopolci po nijovom Mađari, samo ke još to ne znamo. Da smo zabili ke smo negda bili. Drugi su pak govorili da austrijanski car nas je prepustil na milost i nemilost te naše lakome i goropadne susedov Mađarov. Da se moramo sami mi Horvati obraniti od n(j)ih kak znamo i moremo, ako se moremo.
A pak je naš komeš Antun Danijel Josipović na Gorice na vse glas vikal ke ga grlo nosilo, da nam Turopolcem mesto je z Mađari teri nam budu čuvali i priznali našu Plemenitu opčinu turopolsku, našu imovinu, privilegije i vlast. Ono ke su nam i negda svojemi listinami priznali i potpisali vugerski krali. Da nekakvi negdašni Ilirci vu Zagrebu stalno neke ruju i puntaju narod protiv vlasti i da nam govoriju kak mi nesmo Horvati nek nekakvi, valda, Iliri.
I naš lepi horvacki jezik da su nekam skrivopetali i hitili ga na stran kak stari podrapani i smrdlivi obojek. A je li to more tak biti? Nesmo veruvali. Po naše sučija po celomu Turovomu polu obdržavaju se spravišča, sluša se glas našega komeša za teroga negdašni Ilirci vele da je mađaron. Onda se pitam a ke smo mi Turopolci Horvati ili Iliri? Ili smo morti stvarno Vugri. Bog moj, a kak bi bili Vugri aliti Mađari, a po vugerski ne znamo ni beknuti?! Potlem toga je pak pukel glas da je glinski pukovnik i barun Josip Jelačić na zapoved cara Ferdinanda postal general i ban trojednice Horvacke, Šlavunije i Dalmacije. Onaj isti veliki časnik teroga smo znali viđuvati kak se na fijakeru vozi z Gline v Zagreb. Tu v Buševcu znali bi zastati na dve vure pri krčme, okrepiti se, kojne naraniti i napojiti. Pratili bi ga negvi vojniki šerežani na kojne, kak se to i šika i patri velikomu carskomu i kralevskomu časniku. Videl sem ga i ja vu modro plave bluze i crlene konjaničke (h)lača. Obično je nosil i sivi ogrtač. Pripovedalo se za n(j)ega da je to pravi junak odlikovan vu više bojov od samoga našega presvetloga cara i krala horvackoga, austrijanskoga i vugerskoga za junačka dela, tere je vodil po ćele carevine i dale. Sada da ga je car postavil na čelo vse horvacke regimenti ako dojde do rata z Mađari aliti Vugri.
Onda su pak dopirali glasi da je naš komeš turopolski pl. Antun Danijel Josipović z četum naše dečkov, ali bez Buševčanov, otišel Vugersku da skupa z Vugri aliti Mađari budu vojuvali protiv horvacke vojske bana Jelačića. Razjaren ban Jelačić pozval je vu Zagreb vse suce ze vse naše sučij Plemenite opčine turopolske i jako ružil na nepokorne i nedopovedane Turopolce. Naš buševski sudec došel je ves splašen domom i samo je govoril: Nebu dobro! Nebu dobro! Joj, koga burno slušali?!
Vse je to bila velika zmešancija ke ja nis razmel kak ni skorom ćeli naš narod. Mislil sem pak, kak bi se borili Horvati vu protivu Horvatov, i to Vugerske. To neke ni v redu. Naš narod tu neke mesa, a praf za praf ne razme se vu politiku, a i vesti tere donašaju pojedinci i šire po Turovomu polu nesu navek točne niti istinite. Naši nepismeni ludi niti imaju, niti znaju čitati novine, a i one mort ne pišu istinu. Vse je to jedna velika kaša teru su nam drugi skuvali, a ja se samo bojim da ju mi siromaki seljaki bumo morali sami, kak god bu gorka, pojesti. Ali za naše urbarce došla je i dobra vest, da je ukinuto kmetstvo. Za nas plemenitaše turopolske većinu i ni bilo važno, ali je bilo čudnovato i znakovito. Jelačičovi vojniki jahali su od cirkve do cirkve, zvonili da je odzvo­nilo kmetstvu i to narodu objavili.
Zatem se pripovedalo da je pak v Zagrebu ban Jelačić jako se rasrdil na nas plemenite Turopolce zbog mađaroštine i poslal vu Goricu vojsku tera je v rešt otpelala goričkoga farnika, za to ke je puntal narod protiv bana i v nekakve grobnice čuval liste tere je pisal komeš Antun Danijel Josipović z Mađarske i vugerski puntar Lajos Kossuth, da se ćelo Turopole zdigne na ustanak protiv bana Jelačića. Želi su nam i naše oružje z oružarnice Plemenite opčine turo­polske.
Za to se po ćelom Turovom polu zbila velika strka i zbrka. Naš sudec buševski vikal je po selu: Došla je naredba od samoga bana Jelačića ze Zagreba da mi plemeniti Turopolci moramo hitro napraviti premembu i zebrati novoga komeša kad je stari odjekal tija v Mađarsku.
Tak je i bilo. Pak su naši zebrali novoga komeša Stjepana Josipovića, od staroga komeša bratovoga sina. A on odma da je počel spremati Turopolce za rat protiv Mađarov. Sada više nigdo ni govoril da smo mi Mađari nek Horvati. A horvacka vojska vrnula nam je naše rajneše oteto oružje.
I onda se spominal narod da je bilo veliko slavlje i veselje vu Zagrebu kakvoga ne pamete niti najstareši purgeri. Da se vu Zagrebu na Griču na Katarinskomu trgu zjatil silni svet s ćele Horvacke, Šlavunije i Dalmacije i takaj velika horvacka vojska. Da je ban Jelačić slavil svoju instalaciju, da ga je blagoslovil vlaški patrijarh, a ni naš katolički biskup. A zake je tak nigdo ne zna.
V lete vu velike polske posle nesmo imali čas ni razglobati o tem ke se po svetu događa. I kad smo se već ponadali da se bu svet smiril i pak se bude živelo v Božem miru i blagoslovu, iznenada najenput, jeden dan za rana, naš sudec naše sučije buševske donesel mi je poziv za (soldačiju) vojnu protiv Vugrov, a takaj i još nekterem mlajšem mužem i starešem dečkem. Iznenadil sem se i splašil. I tedešna moja ženica Barek vsa se uzbunila, zaplakala i zajavkala: - Joj, gospon sudec, a zake baš moj Marko mora iti na vojnu, a ke bum ja sama doma počela?
- A ke bi ti štela?! - obrusil je sudec - em idu i drugi teri ostavljaju i više glav drobne dece, pak moraju iti, a ti bi štela da tvoj muž ostane če nemate ni deteta ni kmeta.
- A kak bum imela decu, kad mi ga bute odegnali?!
-  Ako nesi dosad, ove četiri lete ke si zamužom imela, onda moreš i još četiri lete pričekati dok rat ne prejde. A bude se i pređi tvoj muž vrnul domom. Tebe v Katulićeve zadruge ne bude med družinum teško čekati kad gospodar zadruge misli i skrbi se za vsako svoje družinče.
- Ako se vrne?! A ako se ne vrne?! - zavapi Barek.
-  Ne tak govoriti - dreknu joj zaprepaštena mati, a moja punica - govoriš koda zlo zazivaš. Moli se Bogu da se čem pređi vrne živ i zdrav domom, onda, ufajne Bože, bude vse vredu.
Takaj se pripovedalo da je Dorica Filipova z Mraclina otpravila jednoga sina z komešom Antunom Danijelom Josipovičem v Mađarsku da se bori rame uz rame z Mađari aliti Vugri na strane Laj osa Kossutha, a protivu horvacke vojske bana Jelačića, a onda pak kesneše z novem komešom Stjepanom Josipovićem poslala je i drugoga sina Vugersku da vojuje pod horvackom trobojnicum bana Josipa Jelačića za dičnog nam vladara našega krala i austrij­skoga cara Ferdinanda a posle za Frajnu Josipa HABSBURGOVCA. Vele da je takve materi bilo i vu druge sela: Kuca, Lomnice već i širše vu Turovom polu. Tak se boril brat protiv brata, a ni nam bilo jasno zake je to tak.
Matere pak, praf za praf, se razme, nigdo ni niti pital je li se one slažu da im sineki idu na vojnu.
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

shaka zulu

  • Gost
Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
« Odgovori #11 : Travanj 17, 2010, 08:38:36 prijepodne »
muke jenog veterana
17.08.2009. ponedjeljak

beli žganci

već duge nis jel bele žgance
bum denes
ima f tiblice još čvarki f masti pak bum ih zotim prelil
krumpijera sem ščupal iz sena
fest me žiga f križima pak nis za motike
i morem vam reč da ni prava ona kaj veli nema kruva bez motike
ima sega pod senom
krumpijer sem obelil metnul f slane vode i na plin
dok se to zavri sem se odgegal do plota i zazval sosedu micu
ona jema krave pak od nje zemlemo sira i vrnja
mica mi je dala
(prostaki jeni nije ono kaj ste gruntali)
friškega vrnja jer moja barek voli bele žgance zaliti s vrnjem koje se male z maščobo provri
taman sem se vrnul dok je krumpijerek počel vreti
(i da sem micinu micu štel pogladiti ne bi mogel kaj bi mi krumpijer skipil prostaki jeni da prostaki)
i gda je to f vodi hroptalo sem se nekaj zmislil kak se ta bogečka hrana negdar mogla po agramu sikud pojesti
ni ondak ajngemahtes bil špecijalitet f skupi restorani
a bormeš i čvarki su se mogli za par kovanic kupiti
tak sem si to gruntal i oštre mele priredil pak opet male kroz obloka f kujni lukal
rože i brajda su mi ove lete fajn držeći
a cinije su plota skrile tak da ga bum tek najesen pofarbal
gledim tiče po vrtu vrapci i črlenerepke se naganjaju
grlica vabi mužeka a sraka kak kakšni pulitičar
gledi iz prikrajka kak bi nekaj fkrala
no sad se primi posla
z ladla zvadim drobilicu i odlijem male vode
krumpijer se dobre skuhal pak ga male posolim dodam male putra i zasipljem oštrega brašna dok drobim
slaže se jen fini gemišt glatkega žganca
dok to odstoji nakošem mladega luka i vlasca ak ima pridodam ljutike pak sve male prepržim na masti z čvarkimi
za moju barek ono vrnje male na maščobi podgrijem i časkom provrim
taman na vreme
evo moje bare
čujem lesu

...

krumper šalata
duge nis ništ skuhaval jer je barek furt f kujni i ima me na brigi
veli da se ja bolše f dvorišču snajdem pak i za žifce je dobre oko cveča prčkati
ovi teden je pak morala hoditi na redovnega pregleda pak sem celi den bil sam
no ne baš skroz sam je tu bila i moja kusa kaj navek njušku za menom vleče
tam na plotu je sedel i moj maček i gledil kaj bi nekaj flovil
sem čul da se u zajdnje vreme o nekakovi krumper šalati pripoveda pak mi se baš štele tak nekaj pojesti
ni to jelo komplicijerano
ak si ga takvega ne napraviš
moje su dve živine bile fest hude kaj sem se prijel krumpera prati
maček je skočil f sosedov vrt a kusa se legla na kameni pod f ganjku i zaspala kaj top
f šalatu vam ide f ljuski kuhani krumper
ja sem dobil jake finega mladega kaj se topi med zubimi kaj kostanj
f šalatu ide i lukec rečime mladi srebrenjak
tega sem imel  na gredici
stal sem se pred onega velkega frižidera kak pred oltar
barek je navek štela imeti mrzlega ormara kak na filmu
sem joj ga kupil
otprl sem jena vrata i poiskal one kuhane junetine z juhe kaj sme ščera imeli za obed
sem ju mrzlu z juhe zvadil
bil je komad od plečke
mi je došle da pomešam dve šalate
one z krumpera i one z kuhane govedine
znam da ni dobre ali rada jedem črlenega mesa
pak tak navek velim od nečeg se mora vmreti
bile je f tem mrzlem ormaru i kiselih vugorki pak sem i njih zvadil
nuz to vinskega octa i maslineva ulja i pušlek peršuna z vrta
kad se krumper zmrzlil sem si se to lepe f kuji kaj z oblokem na vrta gledi posložil i počel delati
i najemput
se mi je bile bistre sem videl kak je nebe plave kak je žite zlatne kak su šume žive i kak je more mirne
se sem videl kak mesija sem se čutil
sem se prosvetlil

sad sem zgruntal zakaj se o toj krumper šalati tulike u zajdnje vreme pripoveda
 
...

sejmeni den
a baš sem si nekaj ščera gruntal kak bi ove nedele mesto na mešu mogel na sejem f jakuševec
žmehko bude kad tega moram mojoj barek dati na znajnje
pripreme počmem koji teden predi
nacepam fest drf
saki den pometem ganjka
če treba ga i povapnim
otprem joke s prvim pevcom i malo moju barek po čučici pošmajhlam
zemem si koji put i balticu pa male po lesi zabijam
i tak projdu deni
f sobote pred sajmeni den hoblam če je barica voljna
potlem se prvi zdignem i zakurim f kujni
pak metnem đezvu
i kad se moja barek z fakinskim smeškom z kreveta zvleče se ju čeka
no teške je nju coprnicu žemsku preveslati
čim ja nju po čučici male pošlatam zna ona da je meni nekaj na pameti
a kad vidi da se oko lese i ganjka motam
čist sem joj sumnjif
z hoblanjem sem jutri male preteral
kak bi rekli predi smo kak mlajši jene drugega naganjali po celemu gruntu
sad ti to dojde kak prestupna veljača
osim ak ni f planu kakva huncutarija

sejmeni den bumo rekli
 
...

junija
ščera svrnem f ganjek pri grgi da si male zalijem se te medicine z kojima me šopaju

kad tam na jenom šamleku f čošku čuči gustek kaj dela f šumariji i baš sam ga štel za dreva pitati
barek je povedala da jih borci dobe badaf pak je rekla da nabavim
kad gustek z staklenimi jokami od preveč žganice počme f jenemu dahu




saki sem den se više f strahu za ove naše zemle jer mi se nekak vidi da bu nami radnimi selaki još gorše i još žmekše ak vujdemo f tu juniju a rekel sem jutri i kumu joži pri brleku smo si pelinkofca predi dela spili sem mu rekel da sme mi iza slemena navek vu tu juniju išli na bauštelu hrmbati pak smo si tak i hižice naredili i malko bolše živeli a denes gastarbajteri z junije k nami dolaziju evo šćera gledim su f šumariji rumujni pri delu vele da su oni već f juniji a pri nas posla išćeju i ga dobiju kaj je tožne a sred sela je neki žuti z kitaja dućana otprl se po kunu i dve pak onda čujem f aftobusu ščera da je nafti pak cena išla gori i za štroma vele da bu išel gori pak gledim da se i deca već puntaju i selaki mleko prolevaju i se mi to na ni dobro zgledi još sem ti jenoga štikleca štel povedati su k nami f šumariju polek tih rumujna i dva nova menažera dopelali su se tek ispileli i mam su nas krenuli žuliti vele da se prve morame stan dar dje ze rati kaj bi se po naški povedalo da ja prve moram šlema na lasi metnuti kožne rokavice čižme i mantla na se navleči i tek ondak smem vužgati motorku i još predi se po redu proveriti od lanca do bencina ali najgorše ti je kaj sé to moram predi našrajbati i nim to pri je zen te rati nis celu noć spal prvo rumujni pak kitajci i sad menažerija kaj nas još čaka kad f juniju vujdemo sem ti skroz vrit prešel dragi moj pajdaš daj prosim te zovi još jeno žganico




tak sem ja skroz na drva pozabil i s gustekom sem si same jene žganice spil
kaj je potle bilo bole da vam ni pri pameti
 
...

hrvacka kujna

glečte pajdaši problem nastane kad se barek zbeteži pak f kujni nastane praznina

nekak je se mrzle i puste

ja vam onda moram šircla zvezati

priznam ni mi baš po voli

i nekaj f lonec metnuti

sem se bil zaželel ričeta ali je dugočasno taj cušpajz skuhavati pak sem ja stvari male

pobrzal

imel sem grajeka jenu konzervu

kuhanega z italije je črleni i fino diši kad odpreš

pak sem fletno skuhal hajdine kaše tak za jenu vinsku kupicu

luka sem i špeka najsitnejše skosal

barek ima nove nože jer stalne gledi te teleprodaje i furt poštar jura zvoni mi to zna

dojti nekak sumnivo

no sem f tave luk i špek zdinstal i zajnji čas hitil vujne oni črleni grajek

male je zaribani jer se od njeg fejst prdi ali grajek je grajek

papra i soli sem obilnije del jer sem ščera z goric jen demižon domaćega prinesel

potajno sem i jenu podrafkinu kocku z glivami gurnul pod grajeka da se ne bi vidlo a

teka daje i pomešal heljdu

miris je bil kak z raja no potle bu malo gorši al si dumam bum male na dvorišču cepal

pa se bu zvetrilo

i f času je sé bilo abšmalcano

na kraju skošem peršuna i zdrobim male česena i moj heljda ričet ti je fertig

fajn uz tega šmeka i kiseli vugorek

onaj z teglina kaj se fletno s kruhom kiseli na sončeku

mi se vidi da bi to dobre bilo f kotlovinu zmešati kad sme pri kleti
 
...

piva
sem si nekaj gruntal da skroz prejdem na pivu
em je leto kaj je prešlo bilo fest loše za gorice a i cene cukra hopšeju 
pak onda i barek furt jamra  da gemišti s pekla potiču
a i bogek je špareta z suhom bukvom naložil pak vinčeko lakše vudri f glave
japica su navek govorili da je piva hrana
pa tak i f cajtungima piše
al ondak sem se jene prilike z mladih dana setil
smo se tam na gmajnju iza stare pivare mameka i tateka s pucama iz pučke škole špilali
još se sećam one licitarove deklice furt se štela naguravati
i tak sem opet nit zgubil sem već sklerozen
a štel sem o pivi blogati
sećam se da su f toj pivari imali velke kace f kojima se piva mešala
su bile na otprtom i jemput smo se najnje popeli i zavirili nuter
mi se začrnilo pred jokami kak da sem zmeglel
sem štakore videl kak plavaju
bormeš cepleni su bili kak i ne bi od tulkog jačmena
ondak ti loči pivo
pak još stranjsko
moreš si gruntati kakovi su štakori f njihovim kacam
i morti gemo jačmena nuter mešaju
no bum si još do sobote pregruntal 
idemo si f klet pri juri
slavi kaj mu mali nepe f vojsku

sem se još i ovo setil
neki den kad sem kramu z tavana vun hital
našel sem f staremu kredencu jen zrolani pakpapir
nutri se praf dobro držala jena slika kaj ju je japica imel f svojemu bircuzu predi prve vojne
za jenu pivaru ga je narisal nekakovi erik još jezerač i devetstote
poglejte ju totu
 


...

reč po reč
sosedova jalža je fajn deklica
se je razrede f pučki školi prošla s dve ocene
navek je bila dobra i dovoljna
kak sebi tak i nama f selu
jedine mi nikak ni išle f glave kaj su ta bebironska deca tak živčana i svadljiva kak zločeste kuse
jalža je za primer navek bila svoje glave a kak je bila napredna f smislu cic i rit za svoje lete  lepih las i plačnih joka sosed štef i soseda roža su joj navek male popuštali
tak da je bila fest razmajena
a nisu bormeč ni druga deca bila ništ bolša
same su norili drečali i huncuta delali
stari popek je već bili gluhi kak top a i slabe je videl pak velke koristi od veronauka ni bilo
miništranti su mu navek bili raskuštrani i naopak oblečeni
jenput su čak umesto tamjana duhana vužgali
berem sme se dobro napušili a bile mi je videti da su  f duhani nekakove trave spomešali em su se celemu selu potle maše joke tak caklile a jeziki fuflali da to ni bilo normalne
jalža ni bila miništrant bogek sačuvaj  nekaj tak i na čas gruntati ale je f zboru cirkve popevala
no to je bile za celoga romana našrajbati
se se f živlenju menja pak je i stari popek f pemziju odišel
vele da su ga nekam k bodulima na jadrana šiknuli
f sele je došel onaj mladi popek kaj je na dan glasuvanja se vernike f lurda otpeljal pak sme fulali prvega kruga
no i to je za jen drugi roman
je taj mladi pop bil fest nadobudni i mam je med decom počel reda delati
ni se mam vidlo al se bormeš čulo
sem neki den pri dolfeku po špeceraja svrnul pak je tam bila i sosedova jalža
nekaj joj je dolfek f škrnicla metnul  f ruke tutnul i rekel izvoliju
a ona je f pol glasa promuklo ali tak da sme si na blizu čuli rekla
fala
mi se vidi da neko novo vreme nahodi

http://bigblog.tportal.hr/ptsp_ovac

-

muke jenog veterana - 21:49
Kraći su dani i sprovode su u to doba godine običavali završiti prije sumraka ..... A i tada slučajno, zgubili su se po bregima i fulali proštenje f Loboru. ...... Članki su deti na turopôlski for-um. PS Dok sem bil mlajši žěna me zvâla ...
bigblog.tportal.hr/ptsp_ovac?... - Spremljeno u privremenu memoriju

muke jenog veterana
( stanarima Kupske ulice u Zagrebu koji iščeju pravicu od 23. rujna 2007.,uz ...... A i tada slučajno, zgubili su se po bregima i fulali proštenje f Loboru. ...... Članki su deti na turopôlski for-um. PS Dok sem bil mlajši žěna me zvâla ...
bigblog.tportal.hr/ptsp_ovac - Spremljeno u privremenu memoriju - Slično

http://www.google.hr/search?hl=hr&q=pro%C5%A1tenja+u+turopolu&btnG=Tra%C5%BEi&meta=&aq=f&aqi=&aql=&oq=&gs_rfai=

Kaj,jesi več bil tote?Vidim da je negdo nekaj metal na forum...

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
« Odgovori #12 : Svibanj 24, 2010, 01:45:36 prijepodne »

Ivan Dončević

I.   BEZIMENI
(izbor)

PISMO MAJCI U ZAGORJE

Kažu da je Lika zemlja vukova: opora, neprijazna, siva. Zimi sjeverni vjetar sa snijegom briše trag ljudi i životinja, raznosi u magli granicu brda i dolova; ljeti, pod užarenim nebom, pukotinom zijeva crvena zemlja, vri kamenjar zmijama, jetko miriše oštra i rijetka trava. A pjeva čobanka: »Oj, slobodo, alaj si krvava..".«
Cesta je nekad značila život: prolazio je njom dalmatinski trgovac, i kriomčar katkad, gonič stoke iz Bihaća, žene u grad, ljudi sa sajma, sprovodi i svatovi, turisti, žandari i automobili; njom je Ličanin; mlad i plećat, odlazio u svijet; njom se, sijed i pognut vraćao bez nade. Danas je cesta izumrla. Pokušavali su njom proći tenkovi i kamioni osvajača, ali zagreznuše u protutenkovskim jamama, pred zidom od kamena i pred prsima ljudskim koja su još tvrđa i pouzdanija nego zid od kamena.
Jednog od posljednjih dana mjeseca svibnja četrdeset četvrte godine posve neočekivano niz šumsku padinu spustili se Nijemci, Odrazilo se bljeskom sunce od naočala ispod kacige. Smrt je skočila: s ležaja podmuklo, na mačjim nogama. S njenim je dolaženjem buka rasla. Divlji glasovi ispremiješaše se s topotom čizama, željezom okovanih. Užurbano, nesabrano planuše prvi hici.  Martin Klen, mitraljezac, baš je spokojno hrkao zavaljen poleđice u dubokom hladu i sanjao glup san: kao da je malen, posve malen dječarac pa čuva krave na stričevoj sjenokoši, a krave su šarene i velike i govore ljudskim jezikom; govore, a onda se počeli svađati. »Krave, pak se svadiju«, mislio je Martin, »to još nigdar nisem čul...« On se
polako budio.
Polako je i uživajući trenutak na toj nejasnoj, i zbog raspršenih crta toploj granici između jave i sna, protezao noge, pridigao se, počeo trljati oči. Bio je veseo momak, smiješna, tubasta nosa i rijetkih zuba ispod pahuljastih žutih brčića  što  su  nalikovali  na olinjali pasji repić. Došao je prije godinu dana iz Zagorja u Kordun — veli — zato, jer su bojevi u  Kordunu  ljući.
Premda je već tako dugo boravio među ljudima, kojima je govor tvrd i isklesan, kao od kamena, on je ostao vjeran rođenoj riječi kojom govore seljaci iz Zaboka i Stubice. Drugovi mu se zbog toga rugahu. A on zauzvrat Ličane oponašao na takav način, da su svi rzali od smijeha.
Pucnji su razgovijetno odjekivali, raznoseći jeku dolinom. Mitraljez, u blizini, kašljao je kao prgavi, zli starac koji se ljuti...
Martin Klen nije morao dugo razmišljati. Dobro je on poznavao to kašljucanje, to  praskanje i fijuk, te zvukove boja koji je počeo da se razgorijeva. I najedanput je izgledalo tako kao da je dunula silna vjetrina i povukla za sobom i Martina i njegov »brnac«: on je, ne ogledavajući se, u velikim skokovima jurio između kuća, preko vrtova i plotova, preko hrpa cigle i kamenja, preko stabla koje je oborila bura prema mjestu odakle je dolazila sve žešća, paljba.
»Pričekaj samo, prst ti nebeski«, psovao je Martin zarinuvši nosom u hrbat izbrežine, »pričekaj, bando, sad ti ja bum ... «                           
Ali pljusak čelika, koji se sasuo po njem, prekine mu riječ.                                 
Sada leži u dubokom hladu na mekanim borovim iglicama. Kroz  nejasnu   trepetljivu mrežicu  iznenađeno  gledaju put..« Onda se obraća bolničaru, starom, uvijek natmurenom,  jednookom   čovjeku, koji pospano   gnječi   duhan u  svoju lulu.                     
»Ćoro, dobil sem kaj me patri, a? I za hasen sem dobil.« On se pokuša pridići. »Nemrem, prst mu nebeski, ni vrcnuti.«
»Druže«, cijedio mrko bolničar i sprema duhankesu za pojas, »nemoj se micati.«
»Kam me je spetilo?« Na dnu glasa drhturio je pritajeni strah. »V nogu, a?«
Ćoro šuti, zapalio lulu, pa odbija kratke dimove, a ono jedino njegovo oko izgleda kao da suzom suzi. U daljini se čuje kad koji pucanj. Sunce jasno sja iznad borovih grana i vidi se lijepo jedan pahuljasti oblak tjeran vjetrom, gdje plovi po nebu. Nekakav smiješni, sjajni, crni kukac naumio da se uspne uz deblo. I jedna ptica cvrkuće.
Martinove sljepoočice posule su kapljice znoja. »Prst mu nebeski«  počinje on govor opet, »kak je to zaprav bedasto! A baš sem senjal nekaj smešnoga... o kravami! I ni zišlo na dobro!« Nakon kratkog razmišljanja reče tihim i jasnim glasom: »Čoro, zemi olovku i papir i piši!«
»Šta?« pita starac.
»Pri domu imam mater ... staricu, znaš!... Bu preveč žalosna... a ja sam zamislil nekaj .. Zemi olovku!«
Gledao je širom rastvorenim očima u modro nebo, u široko i modro nebo. Zatim mu je pogled odlutao zemljom preko sjenovitih proplanaka i oranica, zelenih od mladog ječma.
Vjetar se zapleo u krošnji šume. Pijetao je negdje kuku-riknuo u selu i pas je zalajao. Crveni mravi pužu po tlu i vuku građu od borovih iglica za svoj dom. A izdaleka dopire snažna, pobjednička pjesma drugova koji se vračaju odagnavši neprijatelja. »To je, eto, život«, misli Martin, »a o životu se pravzaprav i dela...« Zaklopio je vjeđe.
Ćoro položio papir na ranac za lijekove i piše pismo Martinovoj majci s vidljivim naporom, riječ po riječ, kako ih Martin kazuje:
»Zdravo starice moja, i smrt fašizmu! Piše vam i pozdravlja vas partizan Martin Klen, sinek vaš i vaše dete. Javiti vam morem da se osečam kak treba, apetit, burno rekli, dobro nam služi, a krmkom švapskim i ustaškim prašimo tur poprav partizanski. Sečate se, mama draga, kaj ste govorili prede nek sem od doma odišel? Strina Jalža i kuma Jana cmizdrile su i ruke lomile i furt govorile: Bu pro-pal, bu propal, majka, Jezuš i Marija, bu propal, naj nikam nejde. Si oni bogci v šume kaj amen propali buju. A vi ste nato šeptom kak svetica rekli: Pet sem sinov imela, pet sinov, pet golubov plavih. Jožeka je zmrvil vuglen v Golu-bovcu, Grgi je v Amerike saki trag zginul, Tomaš je od griže i nevole sake druge vmrl, v Lepoglave je Ivek strunul, a peti — ov Martin, naj ide. Naj samo ide, pravicu vu za-pečku nigdar i niko zvojevati mogel ni. Šeptom ste rekli, mama draga, a meni je bilo tak kak da vaš šepet grmi i šo-bonji i zvoni prek Bednje, Sutle i Save, prek cele zemle Horvatske. I ni mi žal kaj sem odišel. Našel sem ozde dobre drugare, kak gar, crne Kordunaše, skup smo prohajali čez Liku i Baniju i Žumberak i Kordun, skup smo hodili, sve dobro i zlo delali, boje krvave vodili...«
Njegov glas postajao sve slabiji, nerazgovjetniji. Ovoj na čelu probila tamna mrlja krvi, pa se širi sve više, postaje tamnija i crnja, a jedna teška kap skliznula preko jabučice, ostavljajući iza sebe ljepljivosjajni crveni trag.
Ćoro podigao zabrinuto ono jedino svoje ukočeno oko, »Druže«, pita, »jesi li žedan?« »Ne«, veli.
I nastavlja šaptati dalje ubrzanim, na kratke stanke isprekidanim dahom, koji odaje grčevitu volju za životom, za radošću, za srećom, za svim onim što je nemoguće više spasiti:
»Rajše, mama draga da vam nekaj lepšeg pripovedam, kaj ne? Kad mi veselje v srcu dojde, ja si zapevam, prst mu nebeski, da sve gora ječi. A najrajše si popevam pesmicu
zagorsku: Zvirek zvira z glibočice, joj kak črne imaš očice... Ta mi pesmica uvek nekak k srcu paše, prem naša Milica naspram toga ima svoje mišljenje, koje u pajdaš z mojim veseljem i radostju nejde. koristi i tako dalje, a prave pesmice su one kaj našu borbu i slobodu spominjaju. Ima Milica takaj prav, ali meni se čini da prav imam i ja. Ona je Srpkinja z mesta Veljuna, tri leta je već v naše vojske, pušku nosi i monduru solda-čku, a črne ima okice — ni trnule pri naše hiže nisu bol črne. Pak vam ja, mamica moja draga, zbogradi šega toga poručujem da sam tvrdo rešil i odlučit, da se skoro ženil bum. Kad rat skonča i pobeda naša dojde, mam se bum ženil i nebum zel Jagicu z Brezja neg jenu drugu, jenu skroz na skroz drugu ...«
Udahnuo je pohlepno zrak, koji je na zagonetan način nestajao iz prostora oko njega, i nastavio brzo kao da želi pred nečim umaći:
»I još vam javlam da kad Švabe buju bežali z naše zemle van, naj stari kum Imbra, sused Bartol, i klepavi Valent, i Vinko, i si drugi iz sela zemeju vile, bradve, hrge, i ko kaj more, i nek im nedaju da zideju živi i čitavi z naše zemle van. Preveč su zla pri nas napravili... preveč...«
Hropac mu prekida glas:
»A ja... sad moram iti, zoveju me, najte biti žalosni, stara... bum se vrnul ... vrnul... vaš sinek Martin na kamionu s pesmom... jednog poldana kad sunce najbolše sja...«                                         
Šutljivi, jednooki čovjek (Ćoro ga zovu, a on se ipak ne ljuti)   spuštene   glave   stoji pokraj   druga   mitraljesca Martina Klena koji je prestao da živi. U ruci je Ćorinoj — komad papira, pismo majci.
Putovat će pismo preko planina i šuma, preko voda i močvara, dalekim cestama i skrivenim stazama, od krvave Like do zelenog Zagorja. I stići će na svoj cilj. I čitat će ga s uzbuđenjem starica majka. I živjet će ona od nade da će je jednog dana stići njezin Martin na kamionu kao pobjednik, s crnokosom vjerenicom, s pjesmom na ustima.
Zašto joj ubiti tu nadu? Ona će njen napaćeni i turobni život ožarivati blagom srećom do konca. Zašto joj je ubiti?  Jer istina sama po sebi nije uvijek najbolje rješenje. Čak ni plemenita uvijek nije.
I Ćoro odlučno pripiše na dnu papira grubim nespretnim pismenima:
»Otišao po dužnosti u daleki kraj. Nemojte biti u brizi za svog sina Martina. «

Žena u borbi, 1944.
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
« Odgovori #13 : Svibanj 24, 2010, 01:51:53 prijepodne »


Konec Zlatârovoga româna „Meta(k) poglavnik(u)“ jě na kajkavskomu
(konec delo k(a)râsi, formalno i/ili sadržajno)

Kad su zakopali lijes, najstariji grobar zabode u zemlju točno po sredini polirano obilježje od orahovine zvano piramida, ateističku zamjenu za kršćanski križ, s vrhom nalik oštro zašiljenoj olovci: Đuro Milić *1917 - 1966. Sjetio se pokojnoga gos-pona policaja, koji je poslije nekoga sprovoda prije dvadeset godina počastio vinom njega i njegove dečke. Rekao je pomoćnicima, trojici mladih pilka, kad su nakon obavljena posla krenuli put kapele da odrade sljedeći pokop:

"Ne razmem, zakaj komunistima vmesto križa mečeju desku? Bog i bogme, če mi ona ne sliči na glogovac. Zagorka je napisala da su vu starome Griču stavlali glogovac coprnicama kak se ne bi zdigle z groba i vrnule se med žive!"


Negda (Grga) Zlatoper (z Glâsa Amerikě), denes Pero Zlatar
(Zlatârovo zlâto AD MMX)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Svaki dan u Jutarnjem listu
HRVATSKA, ŽIVOT U VRIJEME DIKTATURA (1939.-1966.)
KRONIKA ZLOČINA I LJUBAVI
Autor: Pero Zlatar
 
Objavljeno: 16.01.2010.
ZLOČIN I LJUBAV U NDH
Pero Zlatar: Našao sam se sa stotinama ljudi da bi napisao roman o Paveliću
Doajen hrvatskog novinarstva najavljuje svoj roman čiji dijelovi od sutra izlaze u Jutarnjem listu
http://www.jutarnji.hr/pero-zlatar--nasao-sam-se-sa-stotinama-ljudi-da-bi-napisao-roman-o-pavelicu/491549/
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Pro(iliti)za kajkavsku P(R)OeZijU
« Odgovori #14 : Listopad 02, 2010, 01:49:56 prijepodne »


DOMEK TUROPOLSKI
POVODIČ ZA ONE S PITAJNI A NA TROAGU ZAVIČAJNOSTI I OSOBNOSTI
Miesečni dobopis                 
Broj 1. / Velika Gorica 27. srpnja 2010. leta / Doarek za strošek!
         

 
Citat:
str. 13           Poezija na turopolskomu pisanomu govoru
http://www.forumgorica.com/kultura-i-umjetnost/poezija/msg22252/#msg22252

DOMEK
Vezila na sě stranicě pojedinačno: :
http://www.forumgorica.com/turopolje/domek-turopolski/msg22263/#msg22263
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549