S obzirom na trend poskupljenja i na oporezivanje čega god se sjete, u vidu raznih nameta koji se izmišljaju i ubacuju u cijenu, sumnjam da nam predstoji još dugo grijanje na sada već skup energent plin?
Ako računamo da se u ovom našem području plinofikacija izvodila nekoliko godina, a siguran sam da je i grad kao institucija tu jako dobro zaradio ( povisujući cijene - osobno iskustvo), pitam se koliko se to može ovako nastaviti ako se povisuju cijene.
Ako netko kao distributer nabavi proizvod koji kasnije samo preproda, bez ikakvog ulaganja u istraživanje, dobavu itd, da bi nakon nekog vremena rekao da nema zarade, to mi izgleda pre više nategnuto. Izgradnja kompletne infrastrukture, od plinskih stanica, plinske mreže, kompletne instalacije do trošila, sve je išlo na račun potrošača. I na kraju distributer kaže da nema zarade, da je plin prejeftin.
Cijenu treba podignuti na ekonomsku cijenu!
Država nije odmah dozvolila ekonomske cijene i slične izjave!
Svega toga nije bilo kada je trebalo ulagati u izgradnju svih potrebnih resursa. I danas traže od potrošača da ulažu u izgradnju spremnika u kojima će se plin čuvati. Sve mi je to razumljivo, samo se pitam kakva je to gospodarija? Kakvi su to stručnjaci koji ne mogu dugoročni planirati i rasporediti ulaganja i izraditi ekonomske računice? Svi oni koji rade sa sličnim energentima , ovise o nestabilnom tržištu, ali ipak moraju imati nekakve planove .
Ili su sve samo šverceri? Tam kupim tu prodam, pa tko voli nek izvoli. Sumnjam da se to zasniva na bilo kakvoj ekonomskoj spoznaji?
A svi mi koji smo po cijeloj zemlji uložili , a sve si to pojedini distributer jednostavno prisvoji. Još te prisili da potpišeš ugovor o isporuci, koji sam tebe kao potrošača stavlja u nepovoljan položaj, jer ili uzmi ili ostavi?
Gdje je tu naša ekonomska računica? Naravno toga nema jer još nema takve svijesti, ni kod nas kao potrošača, a ni kod distributera i države , apsolutno.
Sve mi to pomalo vodi na to , da se treba u nekoj bližoj budućnosti, ako je to ikako moguće, opet okretati na stare provjerene načine, drva ali sada bez ugljena.
Koliko je samo novaca potrošeno na kupovinu novih plinskih bojlera i plamenika? Tu je država ubrala svoj danak – porez. Zar to nije ujedno i obaveza da se takav trend nastavi ?
Po ovakvom ponašanju izgleda da to nije važno. Država nam stalno ponavlja i opominje, čuvajmo prirodu, čuvajmo okoliš, ali sama istovremeno to ne potiče dovoljno ili nikako.
Sad je trend izolacije svega i svačega, ugradnja alternativnih energija grijanja, sunčana energija itd , a opet ista stvar. Ulaže samo krajnji korisnik, bez ikakve stimulacije, a ako nečeg i ima nije dovoljno poticajno.
Mislim da bi sve to mogli izbjeći, postavljanjem svega toga na prave noge. Usvojiti jučer, a ne sutra, jedinstvenu energetsku strategiju važeću za cijelu zemlju sa jasnim ciljevima i mogućim rješenjima za iste. Uzeti pozitivne i isprobane primjere iz zemalja koje se sa time bave već duži niz godina, barem to nije sramota i držati se toga jednako za sve.
Možda i to dočekamo?