Domaće teme > Vukomeričke Gorice

Skitnje kud i kam sim i tam...

(1/5) > >>

Tazika:
Zahvalna sam na dobrodošlici :-*

Eh, da samo znate kak nam je jučer bilo na Istraživačkom Izletu! Morala bih naučiti kako se postavljaju fotke...! Evo kratkog putopisa:
Bio je divan sunčan dan. Uzeli smo biciklističku kartu, isprintali odavde dvije, uzeli kompas i krenuli autom tražiti neki lepi vr' sa pogledom (sa teme: Najvišeši vr'...") Živimo blizu Crkve sv. Martina, pa smo odande krenuli prema Lučelnici, i tamo vrlo brzo skrenuli desno na neke neasfaltirane puteve. Stadali smo, raspitivali se, vraćali, lutali i divili se. Da li je ispravan naš zaključak da skoro sve takve ceste izlaze na slijedeću cestu? Hoću reći da nema slijepih, kakseveli... ćorsokaka, neznam književnu riječ za to. Na početku jedne je bila rampa, i poslije nam je jedan deda sa unukom rekao da ta neide nikuda, tj ide do krčevine. Ali sve druge su se spajale sa drugim cestama, nigdje nismo trebali voziti nazad.
To je rijetkost. Drugdje, recimo na Sljemenu, šumske neasfaltirane ceste dovezu do neke grabe ili livade ili ti jednostavno nestanu pod kotačima pa se moraš vraćati nazad. A ovdje - ideš, ideš, i uvijek su pred tobom ceste, račvanja, spajanja. Nemreš se izgubit. Jelda?
Gornji (H)Ruševec se pojavio i nestao, prebrzo da bismo stali i išli tražiti Ad Fines. Ali ako ga ni lokalci ne mogu naći...
u Kravarskom smo stali pred dučanom, kupili si poputbinu, išli natrag i lunjali po onom visokom nepreglednom križanju tražeći Pogled... a onda krenusmo prema natrag, otprilike prema sjeverozapadu - neznam vam nabrojat toponime, karte su u autu a neda mi se sad ići van iskopavati ga iz snega, radje jednom rukom tipkam a drugom ložim peć... dok gladim mačka u krilu :) -toga nema u centru Zagreba, znate :)

Stojeći pokraj toga raskršća po drugi put, držeći sve te karte na haubi i kompas, izjavih svojoj maloj obitelji: Ima trenutaka u kojima moram priznati poraz i to je upravo ovaj trenutak. Proglašavam Odustajanje (od potrage za jednim od najvišeših vrhova s pogledom).
Jedna od tih cesti vozila je baš po nekom visokom grebenu, povremeno su se otvarali pogledi, i odjedamput prepoznam specifičan betonski odvojak na desno gore. Na tabli koja pokazuje tu cestu piše samo: "Još 1 minuta" umjesto toponima, ali svejedno zakočih, naglo skrenuh na nju i u zaletu se pojavimo na "vrhu sa stožkom"!!! Odmah smo prepoznali fotografiju sa Foruma!
Dakle valjali smo se od smijeha...!
Pogleda ima, vidi se čak i Zagreb kroz nekakve 4 visoke antene opakog izgleda (što je to? HAARP?) a do vrha ide i zadivljujuće dobro obrađena oranica - svaka čast traktoristu! - čak je preorao i strmi voćnjak. Istina je da kada recimo u Alpama prepenješ sjevernu stijenu od 300 do 1000 metara visinke razlike i dočepaš se vrha, sa druge, južne, blage strane te obično dočekaju i znatiželjno gledaju ovce ili čak krave. Ali još nijednom nismo vidjeli ORANICU koja vodi do vrha :)

A doma smo došli tako brzo, za 15-20 min.  - jer smo samo vozili u našem smjeru, bez planiranja i razmišljanja - da će nam ovaj Vr' biti češća destinacija.
Nadala sam se da ćemo pronaći na više mjesta spominjanu "stijenu pogodnu za kratko alpinističko penjanje", ali to nije bila ova naša oranica. Gdje je to?

Mlačanin:
Evo male pomoći oko postanja slika.
Slike koje želiš postaviti na forum , najbolje je smanjiti na dvije veličine; 800-600 ili 1024-600, naravno nije uvjet ali se najbrže učitaju.
Kad ih obradiš po želji postavi ih na desktop ili u neki folder- koji želiš. Zatim odabereš temu u koju želiš postaviti slike – pogledaj malo po forumu dali  se možeš uklopiti u neku postojeću temu ili otvori novu. Ako ne znaš baš kaj napraviti, postavi negdje, a ako nije dobro moderator će to popraviti dok se ne naučiš.
 
Dakle klikneš na Odgovor, i pojavi ti se okvir za tekst. Ispod toga imaš ; bijeli križ u plavom četverokutu sa tekstom „ Privici i ostale opcije.
Klikneš na to.
Zatim obratiš pažnju na „Privitak“!
Ispod toga klikni na „ Odaberi datoteku“!
Sada izaberi sliku sa desktopa ili iz foldera gdje je spremljena. Označi sliku i klikni otvori.
Slika se ućita sama.
Zatim ako imaš više slika , klikni na „više privitaka“ i učitaš slijedeću sliku. I tako do četiri slike .
Važno!!
Ne možeš postati sliku ako nije napisan tekst u polju za tekst – iznad toga.
Naravno, slike se mogu prvo postaviti na neki internetski servis pa sa njega na forum. Ja ipak preporučam ovaj prvi način, jer su slike manje (povećaju se ako klikneš na njih ), a ne nestanu sa foruma ako ih obrišeš na računalu. Slike koje se šalju sa internetskih servisa, moraju ostati uvijek na istom mjestu – na servisu jer se inače u slučaju promjene izgube sa foruma.
Hvala na opisu putopisa.


Mala dopuna za lakše snalaženje po Turopolju.


http://geoportal.dgu.hr/viewer/

Tazika:
Hvala na karti, Mlačanine! Iako ne možemo znati da li je neki zemljana/šodrana cesta prohodna ili nije dok ne odemo tamo ;) - ove zapamtismo, istraživanje širimo idući vedri vikend :)

Prvi put sam bila u Vukomerečkim Goricama sa oko 25 godina. Poveo me prijatelj u svoju vikendicu, cijelo vrijeme se sramio ali ja sam baš bila navalila.
Prvi šok mi je bio bus sa Savskog mosta. Face ko iz filma. Nastambe... možda vi znate bolje reči za to. Za manje od pola sata vožnje propadneš nekoliko stoljeća u prošlost. Da nema struje (žice su premrežile nebo i uzele vidike, nemaš gdje fotografirat krajolik od silnih žica) i da nema traktora, bio bi to srednji vijek. Rani.
A da sve to nestane - struja, TV u svakoj kući, ponegdje asfalt, traktori i auti - ovdašnji ljudi bi se odmah snašli, zar ne?
Ma nebi ni primijetili.
Jedino što bi volovi i radni konji imali dobru cijenu, u prvo vrijeme. Potkožio bi se onaj koji bi prvi uletio u biznis.
Ja to sve pišem sa punim poštovanjem.
Divim se znanju mojih starijih susjeda. Samo mladi već neznaju tak puno. Starije žene sam navela da pričaju o tome kako su radile platno i odjeću, i sve kućne potrepštine. Mlade ta priča uopće nije zanimala. A ja sam žalila što nemam neki aparat za snimanje, diktafon ili tako nešto. Moram to nabaviti.

Nisam još pronašla riječi kojima bih opisala osjećaje i čuđenje koji preplavljuju NAS dok gledamo VAS.
Svi znaju otprilike kako izgledaju zagrepčani i kako žive, ali zagrepčani neznaju kako izgleda ovdje. Živimo tu već 6 godina i još se uvijek čudimo kao prvi dan (samo sad bolje razumijemo ovdašnji govor) - ponavljam, to nije ništa lošega; ne mogu reći da se divimo - ima ovjde svačega kao i svugdje - nego da se čudimo. I želimo znati još i još i još!
Uostalom sin nam postaje bilingvist. Već prve godine života ovdje (od 3. do 4. rođendana) je shvatio da se ovdje govori drukčiji jezik nego u gradu i na televiziji i odabire kada će govoriti kojim jezikom. Susjedica ga je prvo ljeto učila riječ po riječ, a on nju "zagrebački".
Žao mi je kad se ovdašnji ljudi trude da sa nama razgovaraju nekakvim hrvatskim standardom. To ispadne neki siromašni "televizijski" jezik, nikome na ugodu. Da nema veseljaka koji sa nama praše dijalekt, nebismo imali prilike naučiti ga.
Da vas pohvalim: čitamo naglas neke vaše postove na vašemu jeziku, pamtimo fraze koje bi nam mogle trebati, proučavamo gramatiku. Zna li tko ima li kakva gramatika i rječnik ovdašnjega jezika? Recimo nikako da pohvatamo sve padeže (iako navađamo sugovornike da ih upotrebe) i, kak se to veli... stupnjevanje lijep, ljepši, najljepši. Pa valjda je to netko već proučio i izdao kakav jezični priručnik?

Knjigu g. Pokupčića idemo kupiti u Donju Kupčinu, možda već sutra ako očiste ceste od snijega.
 :)

BobRock:

--- Citat: Mlačanin - Siječanj 13, 2013, 11:34:50 prijepodne ---Mala dopuna za lakše snalaženje po Turopolju.

--- Kraj citata ---

A di baš nađe crkvu i groblje kao pomoć za snalaženje? Kad ti zatreba groblje onda je već kasno za snalaženje. ;)
:D

Tazika:
Crkve su postavljene na brege koji se vide odasvuda (a uz njih su groblja) - od crkve do crkve i nebuš se zgubil ;)
onda blizu crkvi, dobro sakrivene ali znam da su tam - su bertije :)

Navigacija

[0] Lista Poruka

[#] Slijedeća stranica