Autor Tema: TKO NOSI ODGOVORNOST ZA PORAZ TURSKE VOJSKE KOD SISKA 20 RAMAZANA 1001 GODINE  (Posjeta: 1988 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

shaka zulu

  • Gost
TKO NOSI ODGOVORNOST ZA PORAZ TURSKE
VOJSKE KOD SISKA 20 RAMAZANA 1001 GODINE
(22. LIPNJA 1593)?

Kritički pregled turskih izvora о Sisačkom boju u njihovoj uzajamnoj
konsekutivnoj vezi.


Ja bih znao vojevati
i krajine razmetan:
Kostajnicu i Dubicu.
Jasenovac i Ušticu.
do Zagreba bijeloga!
Svoj bi barjak prislonio
uz dvorove biškupove.
svom bi konju zobi dao
sa oltara Svetog kralja,
svog bi konja napojio
ladne vode Manduševca!
I ja bi se ponapio
rujna vina crljenoga
iz kaleža crkvenoga!*
.. .1

...
V.
Pokušat ćemo sad tačnije objasniti brojčano stanje kršćanske i turske
vojske u boju 22. lipnja 1593. radi kritičke ocjene prve i glavne tvrdnje
turskih historika о brojčanoj premoći kršćanskih sila nad islamskim, po
njima, osnovnom i glavnom uzroku sisačke katastrofe.
Od turskih historika samo dvojica, Hadži Halifa i Naima92, daju određen
broj kršćanske vojske, i to četrdeset hiljada. Ćastib Mehmed povisio je ga
dapače na pedeset hiljada93. Zapadni pak izvori znatno se razilaze u broju
kršćanskih četa. Ipak možemo, s priličnom sigurnošću, odrediti njihov broj,
i to ponajviše na nekih pet do šest tisuća konjika i pješaca94. Valvasor (XV 522
i 523) ocjenjuje ukupni broj kršćanske vojske na četiri tisuće ljudi, Istvanffy
(XXVII 389) na osam, Ortelius (II 197) i Oesterreichische Zeitschrift (oc. 305)
pet tisuća, Kovachieh (II 246) na šest; tisuća, Auerspergov izvještaj na više
od pet tisuća95.
Valvasor (ibidem), s pozivom na rukopise Kranjskoga zemaljskog arhiva,
kaže, da je ban Erdewdy imao uza se bansku četu i zemaljski ustanak, svega
oko 1240 momaka, Ruprecht Eggenberg 300 njemačkih vojnika (u Rodernovu
izvještaju kaže se, da je Eggenberg zajedno s Reithenauom imao 12—1600
momaka), Petar Erdewdy 500 uskoka, koprivnički general Stefan Grasswein
400, karlovački general Andrija Auersiperger 300 oklopnika, Melehior Rodern
500 sleskih strjelaca, Adam Rauber od Weinera 200 arkebuzira, Krštoior
Obrutschan 100 ljudi, Štefan ľahy 80 husara, Martin Pietschnik iz Altenhofa
100 momaka, Georg Sigismund Paradeiser, zapovjednik karlovačkih, koruških
i kranjskih mušketira, svega 160 momaka, Ferdinand Weidner 100 pješaka96,
Montecucculijevih konjanika 100; osim toga bili su prisutni slijedeći hrvatski
kapitáni sa svojim četama: Ivan Draskovic, Benedikt Thuroczy, Ferenac
Orehoczy, Vuk od Druškovca i grof Štefan Blagajski (Istvanffy XXVII 389).
Juraj Zrinski bio je obećao u svojim pismima iz Međumurja biskupu zagrebačkomu
Gašparu Stankovačkomu i Eggenbergu, da će doći s Batthyanyjem
i drugom vojskom, ah je kasnije svoju odluku promijenio97. Posada grada
Siska sastojala se od tri stotine momaka, i to pedeset puškara (pixidarios)
i dva meštra bombardara (bombardarios), koje je bio poslao nadvojvoda
Ernest, zatim 100 momaka Eggenbergovih iz »slovenskih zemalja«, te konačno
svih unovačenih mladića i nešto dobrovoljaca iz okolice98.
О sastavu Hasan-pašine vojske nemamo tačnih podataka. Turska vrela,
osim dvaju, ne daju broja turskih snaga99. Oslanjati se na podatke zapadnih
vrela о turskoj sili nije moguće, jer dobitnici uvijek nastoje povećati snagu
pobijeđenoga protivnika. Istvanffy (XXVII p. 388) kaže, da je turske vojske
bilo najviše 40.000, a najmanje 25.000, Kovachich (II 246) navodi brojku
36.000, Ortelius (о. с 195) 30.000, Valvasor (XV 522) 50.000. Treba kod toga
razlikovati aktivne bojne sile od pratnje spahija i zaima i pomoćnih Četa
»vlaške raje« (Ifläqän raäjäsl), kako ju zove Pečevija, kojih je također uvijek
išlo mnogo na vojsku100. Opisujući Sisački boj, Pečevija najprije ističe, da je
Hasan-paša na pohod išao samo s bosanskom vojskom (jälynyz Bosna askerile).
Malo više toga kaže, da je Hasan počinio osnovnu pogrešku: podcijenio je
snage neprijateljske i zbog toga je zaključio, da ga one ne će napasti (iizerine
gelmemelerine džezm itdi)101. Istu pretpostavku izriče i Hadži Halifa. koji
je u ostalom skoro čitav opis Peče\ijin prenio u svoje historijsko djelo. I po
Hadži Halifi Hasan je računao, da neprijateljska vojska ne će nikako napasti
na njega (iizerine gelmez)102.
Dva turska historika Hadži Halifa i Catib Meh med daju tačan broj turske
vojske, koji određuju sa 10.000 momaka103. Taj broj nije sasvim tačan i nešto je
umanjen. Pečevija, pripovijedajući bojni pohod Hasanov u proljeće 1592.,
kaže, da je paša sabrao golemo mnoštvo (bir azim dernek Itdi). On potanko
razjašnjava, da je Hasan pozvao: spahije, zaime, emire u službi i na raspoloženju
(ma'zfil), zatim posade krajiških gradova (to jest nefere i age) i vjerojatno
svukoliku sebi podložnu vlašku raju104. Ako je Hasan ovoliko mnoštvo
ljudi vodio u proljeće 1592., jasno je. da je poslije neuspješne opsade
Siska te godine i očekujući obračun s kršćanima za pobjedu kod Bresta,
učinio g. 1593. još potpuniju mobilizaciju svih svojih raspoloživih sila. Ipak
možemo i na temelju samih turskih vrela stvoriti sebi tačniju sliku о Hasanovim
snagama. Hadži Halifa i Naima kazujući gubitke turske od 22. lipnja
1593. kažu: »do osam tisuća ljudi utopiše se10"' i postaše šehiti. Utopiše se
Hasan-paša, Rustem-pašine kćeri sin Mehmed-beg i još tri sandžak-bega«.
Iz drugih turskih vrela znamo, da su ta tri bega bila stari Memibeg zvornički,
Sultanzade Mustafa kliski106 i mladi krasnik Ramadan-beg požeški107. Prema
tome kod Siska su poginula četiri sandžak-bega, to jest skoro polovica begova,
podloženih Hasan-paši.
Iz spjeva suvremenoga derviša (Prilog III bejt 129) znamo, da od vojske,
koja je bila na lijevoj obali Kupe,

»Nema, kažu, ni deset ljudi, koji su spasli glavu! ...«

no sam autor upotrebljava ovdje dubitativ prošloga vremena na -miš, koji se
upotrebljava za događaje, kojih onaj, tko govori, nije sam provjerio, nego
ih pripovijeda po kazivanju, i stoga smo ovdje dodali »kažu«. Vjerojatno broj
onih, koji su iznijeli glavu iz boja, bio je veći od deset; zapadna vrela kažu
da je onih koji su izmakli preko mosta, bilo do 400 ljudi108. Iz istoga spjeva
derviša suvremenika znamo, da je osim vojske, koja je bila prešla Kupu,
jedan dio ostao bio na desnoj obali

»Sve kliske vojnike ostavi na njihovu mjestu
i još sve što bješe krajiške vojske.« (Bejt 124).

Kliskim vojnicima derviš daje najbolju svjedodžbu (Bejt 111—í 15). Zapadna
vrela kažu, da je kliski beg doveo bio sa sobom 3.000 ljudi100. Serhadskom,
to jest krajiškom, vojskom imamo najprije razumjeti Rustem-bega.
sandžaka bihaćkoga, ujedno muhafiza Jeni Hisara (Novoga Grada, t. j . Petrinje),
koji je imao 500 ljudi110. Osim toga u krajišku vojsku brojili su se
valjda i neki drugi odredi, kao odred kapitána od Gradiške, koji je po
zapadnim vrelima imao 1.000 ljudi111. Odrediti tačno broj turske vojske, koja
je ostala na desnoj obali Kupe, mi dakako ne možemo, ali bilo ih je svakako
više od 2.000, da ne brojimo vlašku raju. koja je također ostala u turskom
taboru. Iz rečenoga izlazi, da je Hasan-pašina vojska svakako premašivala
10.000 ljudi i gotovo dva puta veća bila od kršćanske vojske. Prema tome
pripovijest turskih pisaca о većoj (četverostrukoj!) jakosti kršćanske vojske
treba definitivno zabaciti.
...
Iz historijske perspektive Sisački boj nije imao odlučna utjecaja na sudbinu
hrvatske krajine i njenih zaleđa, no bila je sudbonosna pogibija samoga
Hasan-paše, tako opasna, energična i poduzetna neprijatelja.
Devet tjedana samo poslije razboja Sisačkoga, 29. kolovoza iste godine,
pade Sisak u turske ruke sa svim svojim ratnim spravama i većinom posade
181.
...
Ako je uspomena na tursku
opasnost, koja je nekoč prijetila Zagrebu, izbrisala se iz pamćenja kasnijih
Zagrepčana, sačuvala se ona dugo u Krajini, gdje je puk, živeći u susjedstvu
s Hasan-pašinim borcima, bio očevidac njihovih bojnih djela i slušao njihove
hvalisave riječi о osvajanju bliskoga, ali ipak nedostiživoga Zagreba i zlatnoga
križa Svetoga Kralja. Jednu od tih pjesama postavili smo na čelo ove
rasprave, izvadak iz druge navodimo ovdje:

Oh, prokleti Hasan-paša! Bilo ti se zahotilo
tvrda grada bila Siska, tvrda grada bila Siska,
Bilo ti se zahotilo Turovoga lipa polja,
Turovoga lipa polja i Zagreba, lipa mista
.
Bilo ti se zahotilo prilipoga Kaptoloma,
prilipoga Kaptoloma, popovskoga srebra, zlata,
Sveta Kralja zlata križa, Sveta Kralja zlata križa.
Bilo ti se zahotilo zagrebačkih mladih snaha,
bilo ti se zahotilo i divojak zagrebačkih,
bilo ti se zahotilo turopoljska bila hliba,
turopoljska bila hliba, kravarskoga dobra vina
.
Hliba se je bil založil, vode Kupe se je napil,
Kupe vode prez mertuka i s vnogimi vitezovi,
i s vnogimi vitezovi i s vnogimi delijami,
i s vnogimi vitezovi i s vnogimi janičari...
.183
...
http://hrcak.srce.hr/file/76852