Autor Tema: Nalazište Lasinjske kulture u Dubrancu  (Posjeta: 3996 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Stjepan

  • Administrator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 1908
  • Karma: +8/-2
  • Spol: Muški
Nalazište Lasinjske kulture u Dubrancu
« : Travanj 03, 2010, 10:41:38 poslijepodne »
Nalazište Lasinjske kulture u Dubrancu   (str.13-32)      
Jacqueline Balen
Izvorni znanstveni članak

http://hrcak.srce.hr/file/39969

 Rad donosi rezultate tipološke analize nalaza s lokaliteta Dubranec u Vukomeričkim
 goricama. Dio nalaza donesen je u Muzej 1994. god., nakon čega su 1995. god. provedena
 manja sondažna istraživanja. Razmatrajući materijal, dolazi se do zaključka daje riječ o posve
formiranoj fazi lasinjske kulture i u oblicima i u ornamentiranju (IIB stupanj). Među pretežito
 keramičkom materijalu standardne produkcije poznate i s ostalih lošinjskih nalazišta oblikom
 i izradbom ističe se jedino posuda trokutasta oblika.

shaka zulu

  • Gost
Odg: Nalazište Lasinjske kulture u Dubrancu
« Odgovori #1 : Travanj 04, 2010, 02:39:56 prijepodne »
Rimskodobna Nekropola Velika Gorica - Visoki Brijeg
http://hrcak.srce.hr/file/8456

Riječ gorica označava šumu ili vinograd. Arheološka nalazišta govore da je na njezinu području bilo života i u pradavno vrijeme. Primjer za to je rimsko nalazište Andautonija. Spomenimo i kamenu sjekiru u Mraclinu te grobna polja sa žarama iz doba prapovijesti u središtu Velike Gorice.
http://velikagorica.org/

shaka zulu

  • Gost
Odg: Nalazište Lasinjske kulture u Dubrancu
« Odgovori #2 : Travanj 04, 2010, 02:40:21 prijepodne »
Lasinjska kultura (od oko 3700. do oko 3200. g. pr. Kr.)

Prostirala se na području današnje sjeverne Hrvatske. Ova kultura nastavlja tradicije kasnog neolitika. Ne upotrebljava bakar ali kao znak novog doba i u ovoj kulturi sve veću važnost dobiva stočarstvo. Nositelji ove kulture žive nomadski u malim zemunicama, poluzemunicama, sojenicama ali i u špiljama. Premda je u osnovi neolitska i ova kultura tijekom vremena poprima sve više stranih utjecaja.
http://www.crohis.com/prepov/lasinjska.htm

shaka zulu

  • Gost
Odg: Nalazište Lasinjske kulture u Dubrancu
« Odgovori #3 : Travanj 04, 2010, 02:40:49 prijepodne »
Lasinjska kultura
Izvor: Wikipedija

Lasinjska kultura (u mađarskoj stručnoj literaturi kultura Balaton-Lasinya) je eneolitička kultura rasprostranjena od 3700. do oko 3200. godine pr. Kr. na području širom današnje kontinentalne Hrvatske i bosanske Posavine, Slovenije, Koruške, djelomice Štajerske, s najvećom koncentracijom nalaza u Mađarskoj oko Blatnog jezera. Nazvana je prema eponimnom lokalitetu Talijanovo brdo u mjestu Lasinja u Karlovačkoj županiji.

Iako je predstavnik eneolitičkih kultura, lasinjska kultura po svojoj prirodi posjeduje brojne karakteristike i tradicije kasnoneolitičkih kultura, budući da se razvila dalje od glavnih središta bakrenodobnog tehnološkog razvoja u srednjoj i jugoistočnoj Europi. Dobar primjer za to je potpun nedostatak ikakvih metalnih predmeta lasinjske kulture na području Hrvatske. Ono što lasinjsku kulturu čini eneolitičkom je dominacija poljodjelstva nad stočarstvom i s time usklađen način života. Najveći utjecaj na oblikovanje lasinjske kulture izvršile su prethodne neolitičke kulture: sopotska, lenđelska i vinčanska.

 Izvori [uredi]
Dimitrijević, Težak-Gregl, Majnarić-Pandžić, poglavlje "Badenska kultura" u knjizi "Prapovijest", Zagreb 1998.
[sakrij]v • r • uEneolitičke (bakrenodobne) kulture u Europi
 
Tiszapolgarska kultura • Bodrogkereszturska kultura • Retz-Gajary kultura • Badenska kultura • Lasinjska kultura • Kulturni kompleks Boleraz - Černavoda III • Kulturni kompleks Bubanj-Salcuţa-Krivodol • Kostolačka kultura • Vučedolska kultura • Vajska-Hunyadihalom kultura
 
http://hr.wikipedia.org/wiki/Lasinjska_kultura

shaka zulu

  • Gost
Odg: Nalazište Lasinjske kulture u Dubrancu
« Odgovori #4 : Travanj 04, 2010, 02:41:10 prijepodne »
...
ENEOLITIK 3500.-2200. g. pr. Kr.
IX. LASINJSKA KULTURA  (Balaton I)
Eponimno naselje: Lasinja na Kupi (D obala)
-između brezovljanskog tipa i lasinjske kao spona – SEČE TIP (Marković)
-pojodjeljstvo i više stočarstvo
NASELJA
-nomadi
-male zemunice, spilje
KERAMIKA
Oblici: bikonični (zdjele; lonci s prstenastim vratom, par ručkica na prijelazu vrat-trbuh, izduljeni donji dio; zaobljene zdjele)
-vrč s jednom prstenastom ručkom, zdjela na visokoj trbušastoj nozi (+jezičasti plastični izdanci)
Pečenje: redukcijsko + paralelna primjena oksidacijskog
Ukras 1. bradavičasti, jezičasti protomi (plastični elementi)
   2. urezivanje, žigosanje, ubadanje
Motivi: cikcak, grančice, riblja kost..
3. girlande, polukrugovi
FIGURICE
1.   jednostavne, plosnate statuete; pravokutna glava i tijelo, batrljci, plastične grudi, linearno zarezane oči i usta
2.   tzv. valjkaste statuete
...
http://mudrac.ffzg.hr/~ltatomir/skripte/skripte/kulture%20neolitik%20i%20eneolitik.rtf

shaka zulu

  • Gost
Odg: Nalazište Lasinjske kulture u Dubrancu
« Odgovori #5 : Travanj 04, 2010, 02:41:36 prijepodne »
...
 Plodna dolina rijeke Save, omeđena Medvednicom i Vukomeričkim goricama pružala je i pruža idealne uvjete života. Rijeka Sava je tijekom stoljeća mijenjala svoj tok. Ovo pulsiranje rijeke odražavalo se na izbor mjesta stanovanja, odnosno njegov značaj tijekom povijesti. 

U razdoblju mlađeg kamenog doba (6. - 5. tisućljeće pr. Krista) stočari i poljodjelci na položaju Gradišće kod Starog Čiča grade prve zemuničke nastambe. Od tog vremena tradicija naseljavanja na Gradišću i njegov značaj će trajati, vjerojatno, do dolaska rimske civilizacije. Površinski nalazi na ovom lokalitetu, koji je uzdignut oko tri metra od okolnog terena, pokazuju određene manifestacije života i u kasnom srednjem vijeku. Debljina kulturnog sloja na ovom lokalitetu iznosi oko 3,5 m. Pripadnici korenovske kulture na Gradišću izrađuju posuđe za pripravu i čuvanje hrane i kupe na niskim zvonastim nogama, kamene polirane sjekire, kamene nožiće, strelice, strugala, žrvnjeve, utege za mreže, zamašnjake za vretena, koštane igle, šila, itd. Posuđe je pečeno oksidacijskim ali i redukcijskim načinom, a ukrašeno je, uglavnom, urezanim trakastim ukrasom (dvije ili tri paralelne crte) ili jednom crtom. Ovako izvedeni ukrasi tvore girlande, "A" motive, te rudimentnu spiralu ("kuke"). Korenovska kultura je nastala na tradicijama starčevačke kulture, a pripada velikoj skupini srednjoeuropske linearnotrakaste keramike. 

Eneolitik ili bakreno doba (4. i 3. tisućljeće pr. Krista) povezuje se s početkom formiranja indoeuropskih plemenskih zajednica. Na ovom prostoru u to doba prisutna je lasinjska kultura (Novo Čiče i Dubranec), a dolinom rijeke Save s istoka širi se vučedolska kultura, čiji su materijalni ostaci pronađeni u višeslojnom naselju na položaju Gradišće kod Starog Čiča. Nositelji vučedolske kulture u potpunosti su ovladali vještinom proizvodnje bakra. Vučedolska kultura poznata je i po osebujnim i vrlo kvalitetnim keramičkim proizvodima često potpuno prekrivenih ukrasom. Predmete su ukrašavali rovašenjem, duborezom, a dojam pojačavali inkrustacijom. 

Brončano razdoblje (2200. do 750./700. god. pr. Krista) obilježava proizvodnja brončanog oružja, oruđa i nakita. To je vrijeme intenzivnog razvoja metalurgije, trgovine i obrta. Ranom brončanom dobu (2200. - 1600. god. pr. Krista) pripadaju nalazi keramike vinkovačke skupine i keramike ukrašene licenskim stilom iz višeslojnoga naselja u Starom Čiču. Vinkovačka kulturna skupina razvija se na tradicijama eneolita. Keramika vinkovačke kulturne skupine rijetko je ukrašena. Keramika finije fakture oponaša izrađevine od metala, a ona grublja ponekad je ukrašena plastičnim trakama s otiscima prsta i pseudobarbotinskim, te metličastim ukrasom. Licenska keramika rasprostire se na velikom prostoru srednje Europe. Ime je dobila po načinu ukrašavanja posuda, naime, na nepečenoj posudi ukras se izrađivao utiskivanjem konopa ili nazubljenog kotačića. Osnovni oblik licenske keramike je vrč kuglastog tijela i Ijevkastog vrata s ručkom, koja spaja gornji dio tijela i vrat. Posuđe je ukrašeno na vratu s više paralelnih vodoravnih, na ručki okomitih raka izvedenih na opisani način. Pojava ove keramike objašnjava se seobom stočara u vrijeme ranog brončanog doba. 

Kasno brončano doba ili vrijeme tzv. kulture polja sa šarama traje od l300. do 750./700. god. pr. Krista. Nositelji ove europske kulturne pojave pripadaju indoeuropskoj skupini, ali nemaju ista etnička obilježja. Zajednički im je obred spaljivanja umrlih, po čemu je ova kultura dobila ime, i pokapanje ostataka u žarama s prilozima nakita, oružja i oruđa. Ovakvi žarni grobovi tvore velike nekropole. Ovo vrijeme na ovom prostoru obilježeno je kulturnom skupinom Virovitica tijekom 13. st. pr. Krista, od kraja 13., u 12. i 11. st. pr. Krista skupinom Zagreb. U 10. st. pr. Krista do završetka kasnog brončanog doba ovdje žive nositelji skupine Velika Gorica. Pripadnici grupe Velika Gorica mogli su se razlučiti na temelju arheoloških nalaza iz nekropole Visoki brijeg u Velikoj Gorici otkrivenih početkom 20. stoljeća. Jedna od zanimljivosti ove nekropole su kuglaste žare s okruglom rupom. Neki je autori tumače kao vezu sa zagrobnim svijetom, odnosno prolaz kroz koji je duša mogla izaći i ući. Kao prilozi u grobovima nađeni su brončani mačevi, koplja, šuplje sjekire, noževi, fibule, ukrasne igle s glavicom, torkvesi, itd. 

Sredinom 8. st. pr. Krista širi se halštatska kultura - počinje željezno doba Europe. Latenska kultura mlađe faze željeznog doba dolazi do izražaja pojavom keltskih plemena u ovom dijelu Hrvatske. Utjecaj keltske kulture postaje dominantan od kraja 2. i početka 1. st. pr. Krista širenjem keltskog plemena Tauriska prema istoku. 

Tridesetih godina 1. st. prije Krista započinje rimsko osvajanje Panonije, a time i uključivanje ovih prostora u sustav rimske civilizacije. Panonija je bila nastanjena plemenima s ilirskom kulturnom tradicijom, s više ili manje keltskih kulturnih elemenata. Osvajanje je počeo Oktavijan (August - utemeljitelj Carstva), a potpuna pacifikacija ovih krajeva nastupila je nakon sloma ustanka u Iliriku (Panoniji i Dalmaciji) 6. - 9. god. nakon Krista. Ustanak je ugušio Tiberije, Augustov legat i nasljednik na prijestolju. Ubrzo nakon ovog događaja sjeveroistočne granice Carstva ustalile su se na Dravi, odnosno Dunavu. Zlatno doba rimske države i relativan mir, koji započinju Augustovom vladavinom (27. god. prije Krista - 14. god. nakon Krista), završavaju u 2. st. nakon Krista za vladavine careva iz dinastije Antonina. Provala germanskih plemena 166. god., koja je opustošila Panoniju, nagovijestila je početak kraja Carstva. Građanski ratovi i gospodarska nestabilnost nakratko prestaju Dioklecijanovim pokušajem da gospodarski i upravno reformira državu (284. - 305.). Dioklecijanove reforme nastavio je Konstantin Veliki (306. - 337.), koji postaje jedinim gospodarem Carstva. Njegovi nasljednici su podijelili Carstvo na Istočno i Zapadno, a ne uspijevaju zaustaviti nadiranje barbarskih plemena i opću nestabilnost, što dovodi do političke i vojne propasti Zapadnoga Rimskog Carstva 476. god. 

Međurječje Save i Kupe prvi je put urbanizirano dolaskom Rimljana. Urbanizacija je provedena izgradnjom glavnoga naselja na rijeci Savi i povezivanjem prostora sustavom cesta, puteva i mostova, te je tako započeo nov način i organizacija života i prostora, koju je Rim mogao provesti zahvaljujući svom kulturnom, gospodarskom i političkom razvoju. Rimljani preko ovoga područja grade dvije državne ceste. Jedna je iz Akvileje preko Emone (Ljubljane) vodila za Sisciju (Sisak), a druga iz Dalmacije preko Siscije i Andautonije za Petovijo (Ptuj) i dalje prema sjeveru. Trasa ceste za Petovijo bila je Sisak, Sela, Dužica, Ogulinec, Buševec, Vukovina. Staro Čiče, Novo Čiče, Bapče, Šćitarjevo. Ivanja Reka, Jelkovec i dalje prema sjeveru. Ona iz Emone dolazila je iz pravca zapada na Gornju Lomnicu, Petrovinu, Okuje, Mraclin i u Bučevcu se spajala s cestom Sisak - Ptuj. Osim spomenutih državnih cesta na andautonijskome području postojale su lokalne prometnice koje su povezivale Andautoniju s mnogim manjim naseljima. Manja naselja, odnosno ruralna arhitektura, bila su, ili postoje indicije da su bila, npr. na području Veleševca, Turopoljskog luga, Buševca, Novog Čiča, Velike Gorice, Odre, itd. U ovim naseljima stanovali su starosjedioci i kolonizirano stanovništvo. Andautonija je, kao savska luka i mjesto na istaknutim cestovnim prometnicama, od samoga početka imala veliku stratešku važnost. 

Spoznaje o važnosti, položaju, veličini i izgledu Andautonije mijenjale su se i nadopunjavale od 18. st. do danas. o položaju toga grada bilo je dosta polemika.
 
http://www.muzej-turopolja.hr/arheologija.html

shaka zulu

  • Gost
Odg: Nalazište Lasinjske kulture u Dubrancu
« Odgovori #6 : Travanj 04, 2010, 02:43:33 prijepodne »
LASINJA je eponimni lokalitet za vrlo značajnu eneolitičku kulturu. Riječ je o dugotrajnoj kulturi iz prelaznog razdoblja između kamenog u metalno doba, odnosno eneolitika, poznatijeg kao bakreno doba. Lasinjska kultura se prostirala na širokom području sjeverne Hrvatske, a širila se i na susjedna područja u Mađarskoj, Sloveniji i Bosni i Hercegovini. Vremenski je određena u sredinu 4. tisućljeća prije Krista, dakle starost joj je veća od 5000 godina. Prethodi vučedolskoj kulturi. Iako je riječ o jednoj od najznačajnijih prapovijesnih kultura u Hrvatskoj, eponimni lokalitet Lasinja, još nije sustavno arheološki istraživan.

 Područje općine dio je veće prostorne cjeline, preko koje su vrlo rano formirani prvi prometni pravci, koji su povezivali jadransku obalu s plodnim panonskim prostorom. Prapovijesna naselja nastaju na prirodno zaštićenim uzvišenjima smještenim u blizini riječnih tokova i raskrsnica putova, nalazi rimskih miljokaza upućuju na smjerove i trase putova, pa će unutra tih trasa trebati očekivati ne samo ostatke antičkih komunikacija već i ostatke antičkih naselja nastalih uz te trase.

Iz ovog razdoblja zabilježeni su arheološki lokaliteti: Britveci, Crna Draga, poljana Gradišće, Desni Štefanki, Jezero lasinjsko, Lasinja (Talijanovo brdo), Lasinjska kiselica, Matešićevo brdo, Pržići, koji nažalost nisu sustavno istraženi i prezentirani, te bi u tom smislu trebalo izvršiti istraživanja radi zaštite spomenutih lokaliteta, čime bi se obogatila kulturno-povijesna slika općine.   

Završetkom velike seobe naroda završeno je i naseljavanje ovog područja. Društvena organizacija sistemom plemenskih župa, zacijelo ima i svoja središta, kao središta političke vlasti i privrede. Malo se zna o postojanju naselja toga doba, ali se ipak uz imena sjedišta župa javljaju i plemenska utvrđenja.

U spomenici župe Lasinja zapisano je sljedeće: "Tamo daleko u šumi gdje danas rastu debele bukve, bijaše nekada srce Lasinje. Tamo je nekada bila crkva sv. Ane i župni stan, a po ostalim brjegovima zaseoci, kuće imućnih starih hrvatskih zadruga. Tamo do vratiju staroga grada Steničnjaka, gdje se održavao Hrvatski sabor, i do Petrove Gore, bio je cvatući život pobožnih župljana."

Život je bio lijep i vjernički bujan sve do dolaska Turaka. Turci su osvajačkim pohodom razorili spomenutu crkvu, okolna sela i grad Steničnjak (danas Donji Sjeničak), kao i sva druga vlastelinstva u neposrednoj blizini.

Prestankom opasnosti i prestankom ratnih razaranja obnavljaju se ne samo utvrđeni gradovi već i gradska naselja , trgovišta i sela, a podižu se i nova sela. Započinje intenzivna gradnja građevina vezanih uz sakralne funkcije, obnavljaju se i osnivaju nove župe.

Godine 1789. utemeljena je nova župa Lasinja, za župnu crkvu služila im je kapela sv. Elizabete. Župnu crkvu sv. Antuna sagradio je svećenik Antun Homotarić 1883.
http://www.lasinja.hr/kultura.html

Još jeno Gradišče...