Autor Tema: Povijest crkve Navještenja  (Posjeta: 1878 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

shaka zulu

  • Gost
Povijest crkve Navještenja
« : Svibanj 30, 2010, 07:24:56 poslijepodne »
četvrtak, lipanj 26, 2008
Povijest crkve Navještenja

Tematski napuštajući područje Zagreba kročio sam i u plemeniti turopoljski kraj. Uz poznate drvene kapele, crkva Navještenja BDM je bez sumnje najznačajniji velikogorički vjerski objekt i živa slika povijesti Turopolja. Crkva ove godine (2004.) bilježi 670. godinu od kada je po prvi put spomenuta u popisu župa goričkog arhiđakona Ivana, pod imenom 'beate virginis in campo turouo'. Tadašnja crkva bila je znatno manja od današnje. Za provale Turaka 1593.g. je razorena. Kako crkva nije imala svojih imanja, brzu obnovu je financirala i vodila Plemenita općina turopoljska.
 
Stotinu godina kasnije je odlučeno da se izgradi nova, veća crkva. Ono što ju je obilježavalo je bio veliki barokni toranj koji se izdizao nad Velikom Goricom. Kamen za gradnju dopremljen je iz Okića, a gradio ju je zidarski majstor Ivan Szreglieri. 1700. godine nova je crkva bila gotova, ali je već pedeset godina kasnije postala premalena, jer je većina ljudi za misnih slavlja morala ostajati izvan crkve, na groblju koje ju je tada okruživalo.

1781. godine dograđene su dvije bočne kapele, sv. Antuna Padovanskog i Srca Isusova. Posvetio ju je 15. kolovoza zagrebački biskup Josip Galjuf. Zanimljivo je da je crkva tek tada posvećena Marijinu Navještenju – do tada je bila posvećena BD Mariji u Polju, pa Porođenju BD Marije (Mala Gospa), a zatim Majci Božjoj Snježnoj.

I ova crkva je uskoro postala premala (početak 19.st.), ali se odustalo od proširivanja, do nekih boljih vremena. Nažalost, bolja prilika bila je tek obnova nakon potresa 1880. godine. Obnovu je Stjepan pl.Josipović, turopoljski župan, povjerio arhitektu Hermanu Bolléu, koji je crkvu dovršio 1893.g. Po završetku obnove, Emilij Laszowski u svojoj knjizi Povijest Plemenite općine Turopolja ovako je opisao unutrašnjost crkve: "Veliki žrtvenik, koji je u lijepom suglasju s crkvenim slogom, ima u sredini krasan polureljef Naviještenja BD Marije, dok su sa strane kipovi sv. Stjepana, prvog mučenika i sv. Josipa.

U kapelici na evangjeoskoj strani je žrtvenik sv. Antuna Padovanskog. Svečev kip je u sredini žrtvenika, a sa strane su kipovi sv. Katerine i sv. Barbare. Nasuprot tomu žrtveniku je u izdubini žrtvenik Majke Božje Lurdske. U kapelici je na strani epistole žrtvenik Srca Isusova. U sredini je kip presvetog Srca, a sa strane su kipovi sv. Franje Asiškoga i sv. Lovre. Crkveni strop modro je obojadisan i ukrašen zlatnim zvjezdicama..." Bočne kapele freskama je oslikao Marko Antonin, a 1986.g. nabavljene su nove orgulje. 1923.g. postavljeni su vitraji s likovima sv. Florijana i sv. Josipa. Sljedeće godine blagoslovljena su i postavljena nova zvona, a 1942.g. vitraj sv. Cecilije.

Time je završilo zlatno doba goričke crkve, a nastupilo jedno od mračnijih – vrijeme koje nije bilo naklonjeno niti župi, niti vjerskom životu uopće, u kojem se činilo samo najnužnije da crkva, kao građevina, ne bi propala. Nakon što su prošla mračna vremena i vremena borbe za domovinu, 1995.g, Navještenje je temeljito obnovljeno iznutra 12. prosinca, pa se sv. Luciju, zaštitnicu Turopolja proslavilo u novouređenoj crkvi. Kasnije je završena i vanjska obnova kojoj je cilj bio vratiti crkvi izgled kakav joj je dao Bollé. Završenu crkvu blagoslovio je nadbiskup Josip Bozanić 11. listopada 1997. Uz veliko slavlje Gospina Navještenja (25.3.), proštenja su i za blagdan Gospine Krunice, te za Anđela Čuvara (prva nedjelja u listopadu).

(Autor: Damir Novaković, tekst preuzet iz  Barke, lista župe sv. Barbare)
http://www.nbdm.bloger.hr/default.aspx?date=1.6.2008