Svakidašnje teme => Povijest => Autor teme: shaka zulu - Travanj 05, 2010, 04:41:53 prijepodne
Naslov: TKO NOSI ODGOVORNOST ZA PORAZ TURSKE VOJSKE KOD SISKA 20 RAMAZANA 1001 GODINE
Autor: shaka zulu - Travanj 05, 2010, 04:41:53 prijepodne
TKO NOSI ODGOVORNOST ZA PORAZ TURSKE VOJSKE KOD SISKA 20 RAMAZANA 1001 GODINE (22. LIPNJA 1593)?
Kritički pregled turskih izvora о Sisačkom boju u njihovoj uzajamnoj konsekutivnoj vezi.
Ja bih znao vojevati i krajine razmetan: Kostajnicu i Dubicu. Jasenovac i Ušticu. do Zagreba bijeloga! Svoj bi barjak prislonio uz dvorove biškupove. svom bi konju zobi dao sa oltara Svetog kralja, svog bi konja napojio ladne vode Manduševca! I ja bi se ponapio rujna vina crljenoga iz kaleža crkvenoga!* .. .1
... V. Pokušat ćemo sad tačnije objasniti brojčano stanje kršćanske i turske vojske u boju 22. lipnja 1593. radi kritičke ocjene prve i glavne tvrdnje turskih historika о brojčanoj premoći kršćanskih sila nad islamskim, po njima, osnovnom i glavnom uzroku sisačke katastrofe. Od turskih historika samo dvojica, Hadži Halifa i Naima92, daju određen broj kršćanske vojske, i to četrdeset hiljada. Ćastib Mehmed povisio je ga dapače na pedeset hiljada93. Zapadni pak izvori znatno se razilaze u broju kršćanskih četa. Ipak možemo, s priličnom sigurnošću, odrediti njihov broj, i to ponajviše na nekih pet do šest tisuća konjika i pješaca94. Valvasor (XV 522 i 523) ocjenjuje ukupni broj kršćanske vojske na četiri tisuće ljudi, Istvanffy (XXVII 389) na osam, Ortelius (II 197) i Oesterreichische Zeitschrift (oc. 305) pet tisuća, Kovachieh (II 246) na šest; tisuća, Auerspergov izvještaj na više od pet tisuća95. Valvasor (ibidem), s pozivom na rukopise Kranjskoga zemaljskog arhiva, kaže, da je ban Erdewdy imao uza se bansku četu i zemaljski ustanak, svega oko 1240 momaka, Ruprecht Eggenberg 300 njemačkih vojnika (u Rodernovu izvještaju kaže se, da je Eggenberg zajedno s Reithenauom imao 12—1600 momaka), Petar Erdewdy 500 uskoka, koprivnički general Stefan Grasswein 400, karlovački general Andrija Auersiperger 300 oklopnika, Melehior Rodern 500 sleskih strjelaca, Adam Rauber od Weinera 200 arkebuzira, Krštoior Obrutschan 100 ljudi, Štefan ľahy 80 husara, Martin Pietschnik iz Altenhofa 100 momaka, Georg Sigismund Paradeiser, zapovjednik karlovačkih, koruških i kranjskih mušketira, svega 160 momaka, Ferdinand Weidner 100 pješaka96, Montecucculijevih konjanika 100; osim toga bili su prisutni slijedeći hrvatski kapitáni sa svojim četama: Ivan Draskovic, Benedikt Thuroczy, Ferenac Orehoczy, Vuk od Druškovca i grof Štefan Blagajski (Istvanffy XXVII 389). Juraj Zrinski bio je obećao u svojim pismima iz Međumurja biskupu zagrebačkomu Gašparu Stankovačkomu i Eggenbergu, da će doći s Batthyanyjem i drugom vojskom, ah je kasnije svoju odluku promijenio97. Posada grada Siska sastojala se od tri stotine momaka, i to pedeset puškara (pixidarios) i dva meštra bombardara (bombardarios), koje je bio poslao nadvojvoda Ernest, zatim 100 momaka Eggenbergovih iz »slovenskih zemalja«, te konačno svih unovačenih mladića i nešto dobrovoljaca iz okolice98. О sastavu Hasan-pašine vojske nemamo tačnih podataka. Turska vrela, osim dvaju, ne daju broja turskih snaga99. Oslanjati se na podatke zapadnih vrela о turskoj sili nije moguće, jer dobitnici uvijek nastoje povećati snagu pobijeđenoga protivnika. Istvanffy (XXVII p. 388) kaže, da je turske vojske bilo najviše 40.000, a najmanje 25.000, Kovachich (II 246) navodi brojku 36.000, Ortelius (о. с 195) 30.000, Valvasor (XV 522) 50.000. Treba kod toga razlikovati aktivne bojne sile od pratnje spahija i zaima i pomoćnih Četa »vlaške raje« (Ifläqän raäjäsl), kako ju zove Pečevija, kojih je također uvijek išlo mnogo na vojsku100. Opisujući Sisački boj, Pečevija najprije ističe, da je Hasan-paša na pohod išao samo s bosanskom vojskom (jälynyz Bosna askerile). Malo više toga kaže, da je Hasan počinio osnovnu pogrešku: podcijenio je snage neprijateljske i zbog toga je zaključio, da ga one ne će napasti (iizerine gelmemelerine džezm itdi)101. Istu pretpostavku izriče i Hadži Halifa. koji je u ostalom skoro čitav opis Peče\ijin prenio u svoje historijsko djelo. I po Hadži Halifi Hasan je računao, da neprijateljska vojska ne će nikako napasti na njega (iizerine gelmez)102. Dva turska historika Hadži Halifa i Catib Meh med daju tačan broj turske vojske, koji određuju sa 10.000 momaka103. Taj broj nije sasvim tačan i nešto je umanjen. Pečevija, pripovijedajući bojni pohod Hasanov u proljeće 1592., kaže, da je paša sabrao golemo mnoštvo (bir azim dernek Itdi). On potanko razjašnjava, da je Hasan pozvao: spahije, zaime, emire u službi i na raspoloženju (ma'zfil), zatim posade krajiških gradova (to jest nefere i age) i vjerojatno svukoliku sebi podložnu vlašku raju104. Ako je Hasan ovoliko mnoštvo ljudi vodio u proljeće 1592., jasno je. da je poslije neuspješne opsade Siska te godine i očekujući obračun s kršćanima za pobjedu kod Bresta, učinio g. 1593. još potpuniju mobilizaciju svih svojih raspoloživih sila. Ipak možemo i na temelju samih turskih vrela stvoriti sebi tačniju sliku о Hasanovim snagama. Hadži Halifa i Naima kazujući gubitke turske od 22. lipnja 1593. kažu: »do osam tisuća ljudi utopiše se10"' i postaše šehiti. Utopiše se Hasan-paša, Rustem-pašine kćeri sin Mehmed-beg i još tri sandžak-bega«. Iz drugih turskih vrela znamo, da su ta tri bega bila stari Memibeg zvornički, Sultanzade Mustafa kliski106 i mladi krasnik Ramadan-beg požeški107. Prema tome kod Siska su poginula četiri sandžak-bega, to jest skoro polovica begova, podloženih Hasan-paši. Iz spjeva suvremenoga derviša (Prilog III bejt 129) znamo, da od vojske, koja je bila na lijevoj obali Kupe,
»Nema, kažu, ni deset ljudi, koji su spasli glavu! ...«
no sam autor upotrebljava ovdje dubitativ prošloga vremena na -miš, koji se upotrebljava za događaje, kojih onaj, tko govori, nije sam provjerio, nego ih pripovijeda po kazivanju, i stoga smo ovdje dodali »kažu«. Vjerojatno broj onih, koji su iznijeli glavu iz boja, bio je veći od deset; zapadna vrela kažu da je onih koji su izmakli preko mosta, bilo do 400 ljudi108. Iz istoga spjeva derviša suvremenika znamo, da je osim vojske, koja je bila prešla Kupu, jedan dio ostao bio na desnoj obali
»Sve kliske vojnike ostavi na njihovu mjestu i još sve što bješe krajiške vojske.« (Bejt 124).
Kliskim vojnicima derviš daje najbolju svjedodžbu (Bejt 111—í 15). Zapadna vrela kažu, da je kliski beg doveo bio sa sobom 3.000 ljudi100. Serhadskom, to jest krajiškom, vojskom imamo najprije razumjeti Rustem-bega. sandžaka bihaćkoga, ujedno muhafiza Jeni Hisara (Novoga Grada, t. j . Petrinje), koji je imao 500 ljudi110. Osim toga u krajišku vojsku brojili su se valjda i neki drugi odredi, kao odred kapitána od Gradiške, koji je po zapadnim vrelima imao 1.000 ljudi111. Odrediti tačno broj turske vojske, koja je ostala na desnoj obali Kupe, mi dakako ne možemo, ali bilo ih je svakako više od 2.000, da ne brojimo vlašku raju. koja je također ostala u turskom taboru. Iz rečenoga izlazi, da je Hasan-pašina vojska svakako premašivala 10.000 ljudi i gotovo dva puta veća bila od kršćanske vojske. Prema tome pripovijest turskih pisaca о većoj (četverostrukoj!) jakosti kršćanske vojske treba definitivno zabaciti. ... Iz historijske perspektive Sisački boj nije imao odlučna utjecaja na sudbinu hrvatske krajine i njenih zaleđa, no bila je sudbonosna pogibija samoga Hasan-paše, tako opasna, energična i poduzetna neprijatelja. Devet tjedana samo poslije razboja Sisačkoga, 29. kolovoza iste godine, pade Sisak u turske ruke sa svim svojim ratnim spravama i većinom posade181. ... Ako je uspomena na tursku opasnost, koja je nekoč prijetila Zagrebu, izbrisala se iz pamćenja kasnijih Zagrepčana, sačuvala se ona dugo u Krajini, gdje je puk, živeći u susjedstvu s Hasan-pašinim borcima, bio očevidac njihovih bojnih djela i slušao njihove hvalisave riječi о osvajanju bliskoga, ali ipak nedostiživoga Zagreba i zlatnoga križa Svetoga Kralja. Jednu od tih pjesama postavili smo na čelo ove rasprave, izvadak iz druge navodimo ovdje:
Oh, prokleti Hasan-paša! Bilo ti se zahotilo tvrda grada bila Siska, tvrda grada bila Siska, Bilo ti se zahotilo Turovoga lipa polja, Turovoga lipa polja i Zagreba, lipa mista. Bilo ti se zahotilo prilipoga Kaptoloma, prilipoga Kaptoloma, popovskoga srebra, zlata, Sveta Kralja zlata križa, Sveta Kralja zlata križa. Bilo ti se zahotilo zagrebačkih mladih snaha, bilo ti se zahotilo i divojak zagrebačkih, bilo ti se zahotilo turopoljska bila hliba, turopoljska bila hliba, kravarskoga dobra vina. Hliba se je bil založil, vode Kupe se je napil, Kupe vode prez mertuka i s vnogimi vitezovi, i s vnogimi vitezovi i s vnogimi delijami, i s vnogimi vitezovi i s vnogimi janičari... .183 ... http://hrcak.srce.hr/file/76852 (http://hrcak.srce.hr/file/76852)