Učiteljima novi mobiteli...

[Sledgehammer]

Nastavnicima apsolutno ne treba službeni mobitel isto kao i tetama u vrtiću, da kažu da je to dodatak zato kaj imaju male plaće bilo bi u redu ali da im je neophodan za rad to su čiste gluposti.

Da?

Koja je razlika između nastavnika i teta u vrtiću??

Možda jedino u tome što kod teta u vrtiću iste češće zovu roditelje, dok kod nastavnika roditelji češće zovu njih...

Ali pravdati i ocjenjivati što je stvarno potrebno, i to kroz nepoznavanje bilo kakve životne prakse u tom segmentu, je ipak malo preveč... 

BTW - kaj tebi smeta? Pa škola, ministarstvo ili bilo tko drugi ne daje ni lipe za te mobitele i usluge (osim samih nastavnika, koji su praktički isto mogli dogovoriti i sami za sebe, kao i bilo tko do nas... odemo mi sa foruma i dogovorimo istu uslugu pod istom uvjetima da forumaši pričaju međusobno besplatno, ili odeš i dogovoriš to ako imaš malo veću obitelj...), ali je netko uzeo proviziju zato jer je uspio ugovoriti tisuće VPN paketa... 

[Stjepan]

Nastavnicima apsolutno ne treba službeni mobitel isto kao i tetama u vrtiću, da kažu da je to dodatak zato kaj imaju male plaće bilo bi u redu ali da im je neophodan za rad to su čiste gluposti.

Baš to da kažu da im je dodatak zato kaj imaju male plaće to bi bila glupost.

Činjenica je da tete u vrtiću troše svoj mobitel za pozivanje roditelja, kao i da nastavnici u školama troše vlastita sredstava (i telefone i papire i računala za pripremu školskih materijala). To sigurno ne rade svi, ali dobar dio njih to radi.

Kontakt telefonom je nužan u hitnim slučajevima, ali informiranje roditelja bi se vrlo kvalitetno moglo odraditi uz pomoć par web servisa. Npr. nešto kao twitter gdje bi nastavnici objavljivali opće informacije, a privatnim porukama bi komunicirali u slučaju kad je riječ samo o jednom učeniku. Trošak takvog servisa bio bi minoran, a aplikacije već postoje.

[Sledgehammer]

Kontakt telefonom je nužan u hitnim slučajevima, ali informiranje roditelja bi se vrlo kvalitetno moglo odraditi uz pomoć par web servisa. Npr. nešto kao twitter gdje bi nastavnici objavljivali opće informacije, a privatnim porukama bi komunicirali u slučaju kad je riječ samo o jednom učeniku. Trošak takvog servisa bio bi minoran, a aplikacije već postoje.

Očekuješ puno previše u ovoj zemlji mnogih općenito polupismenih, da o informatičkoj pismenosti ne govorim.

BTW, posluživanje informacija preko Twittera bi - za razred od 30 učenika puta učestalost za svakog učenika puta... - uzimalo previše vremena, resursa i živaca. To svakako nije pogodan način komunikacije, prvenstveno zbog specifičnosti i cijena mobitela koji bi to odrađivali (a to nisu oni za 1 kunu!, a ministarstvo ne pokriva niti tu jednu kunu!), zatim zbog nekomfornosti tipkanja i kuckanja poruka na mobitel, onda i zato jer je takvih informacija općeg tipa, koje bi se slale preko Twittera, jednostavno premalo tijekom godine; roditeljski sastanci su otprilike svaka dva mjeseca, iliti po dva svakog polugodišta, pa bi za četiri-pet takvih poruka tijekom jedne godine zajebavanje sa jednim takvim servisom bilo ipak previše.

Problem se može riješiti kroz on-line logiranje i pristup roditelja za pregled ocjena i zabilješki nastavnika na web-sajtu ministarstva (program postoji i zove se "eMatica"), no to je isključivo samo površna mjera informiranja da se dobije uvid u ocjene. Prave stvari se doznaju osobnim kontaktom i interesom roditelja za svoje dijete, što znači dolaskom u školu.

Si možda pomislio kako bi neka stara profesorica u školi, sa naočalama "pepeljarkama", spaljena i frustrirana u isčekivanju penzije za godinu-dvije, koristila Twitter (kojega ni ja ne koristim jer me takav tip povezivanja ne pali, nemam potrebu za trenutnim informiranjem o bilo čemu, a sa druge strane me rad sa pravom tipkovnicom i velikom količinom multimedijalnih podataka puno više zadovoljava u prezentaciji samog sebe i u guštanju u tuđim isto takvim prezentacijama...)??

Mojoj ženi sam ja sam doma instalirao eMaticu, te joj pokazao (nakon kraćeg upoznavanja) kako se sa time radi (nije nikakav problem, osim malo sjebane instalacije Oracleove određene verzije Jinitiatora), pa žena unosi podatke u eMaticu i za brdo mlađih kolegica, kojima je i takav jednostavan program "osmo čudo svijeta". Što misliš koje čudo je to za neku učiteljicu od 60-ak godina??

BTW, zašto roditelji ne bi dolazili u školu na roditeljske sastanke i informacije? Zar nije sramota da mi žena veli kako se otprilike četvrtina roditelja ne pojavi u školi cijelu školsku godinu??

[BobRock]

Imam jedno pitanje.

U kojim to slučajevima tetama u školi i vrtiću za obavljanje njihovog posla treba mobitel? Kakvi su to tipični slučajevi za koje taj jedan telefon na fiksnoj liniji u školi ili vrtiću nije dost? Ili možda jedan mobitel u školi? Zakaj baš svaka teta mora imati svoj poslovni mobitel?

Pokušavam si zamisliti neke tipične scenarije, ali nekak mi nejde.

I da se odma unaprijed ograničim: ne smatram da se tim tetama ne treba dat telefon, ali niti da im se treba dat telefon. Ovo je samo pitanje i niš više.

[Stjepan]

Fiksni telefon u vrtiću nije dovoljan jer se s njega ne mogu zvati brojevi mobilni telefona (roditelji na poslu su uglavnom na mobilnim brojevima). Kad se djetetu nešto dogodi (ako je dijete bolesno odmah se zovu roditelji da dođu po njega, imaš i bolesne djece kod kojih treba postupati po određenim pravilima u određenim situacijama) treba zvati roditelje.

Ne bi morala svaka teta imati svoj mobitel, jedan po grupi bi bio dovoljan (kakva je sad situacija dijelile bi ga 2-3 tete).

[Stjepan]

BTW, posluživanje informacija preko Twittera bi - za razred od 30 učenika puta učestalost za svakog učenika puta... - uzimalo previše vremena, resursa i živaca. To svakako nije pogodan način komunikacije, prvenstveno zbog specifičnosti i cijena mobitela koji bi to odrađivali (a to nisu oni za 1 kunu!, a ministarstvo ne pokriva niti tu jednu kunu!), zatim zbog nekomfornosti tipkanja i kuckanja poruka na mobitel, onda i zato jer je takvih informacija općeg tipa, koje bi se slale preko Twittera, jednostavno premalo tijekom godine; roditeljski sastanci su otprilike svaka dva mjeseca, iliti po dva svakog polugodišta, pa bi za četiri-pet takvih poruka tijekom jedne godine zajebavanje sa jednim takvim servisom bilo ipak previše.

Nisam mislio baš na Twitter već na servis sličan Twitteru (znači da se može grupi ljudi poslati poruka, da oni mogu odgovoriti, da to svi mogu vidjeti i uključiti se u diskusiju, da se mogu slati privatne poruke). Twitter se ne koristi samo na mobitelima, već i na računalima.

Premalo informacija? Pa moj klinac skoro svaki dan u informativki ima nešto zapisano. Koliko učiteljice troše vremena na pisanje informacija u nju? Neke su modernizirane pa napišu poruku na računalu, isprintaju i podijele, ali takve su u manjini.

Nitko ne kaže da treba ukinuti informacije i roditeljske sastanke.

[BobRock]

Fiksni telefon u vrtiću nije dovoljan jer se s njega ne mogu zvati brojevi mobilni telefona (roditelji na poslu su uglavnom na mobilnim brojevima). Kad se djetetu nešto dogodi (ako je dijete bolesno odmah se zovu roditelji da dođu po njega, imaš i bolesne djece kod kojih treba postupati po određenim pravilima u određenim situacijama) treba zvati roditelje.

Ne bi morala svaka teta imati svoj mobitel, jedan po grupi bi bio dovoljan (kakva je sad situacija dijelile bi ga 2-3 tete).

Recimo da sad malo više kužim, tak nekak sam zapravo i pretpostavljal, ali ne kužim ono da se s fiksnog ne mogu zvati brojevi mobilnih telefona. Kak to? Kod mene doma to ide. To nekaj specijalno zablokirano u školama i vrtićima? Zakaj? Da ne zovu skupe brojeve na mobitelima?

Ovo jedan u grupi mi zvuči već nešto logičnije, ali kaj jedan u vrtiću ili školi za takve situacije nije dost? Kaj se tak puno roditelja zove? Pitam jer stvarno ne znam kak je to obično, jer u mojem krugu poznatih niko nije zvan iz škole.

Ali i ak bi tak bilo kak veliš, znači jedan mobitel po 2 - 3 tete, i to mogu shvatiti ak se pretpostavi da se baš treba puno zvati, ali opet ne kužim da baš svaka teta treba dobiti jedan mobitel. To ne kužim. Nekak ne vidim tu neophodnost da svaka treba imati jedan poslovni mobitel.

Kaj se mene tiče - nek ima svaka, boli me briga, samo ak to neko argumentira sa time da je to neophodno za njihov posel, onda bih to stvarno htio razumijeti. Ja tu neophodnost za svaku tetu (dal vrtić ili škola) trenutno ne vidim.

[Stjepan]

Recimo da sad malo više kužim, tak nekak sam zapravo i pretpostavljal, ali ne kužim ono da se s fiksnog ne mogu zvati brojevi mobilnih telefona. Kak to? Kod mene doma to ide. To nekaj specijalno zablokirano u školama i vrtićima? Zakaj? Da ne zovu skupe brojeve na mobitelima?

Ovo jedan u grupi mi zvuči već nešto logičnije, ali kaj jedan u vrtiću ili školi za takve situacije nije dost? Kaj se tak puno roditelja zove? Pitam jer stvarno ne znam kak je to obično, jer u mojem krugu poznatih niko nije zvan iz škole.

Blokirani su mobilni brojevi na centrali, kao i u mnogim drugim javnim ustanovama. Ne znam tko bi tebi doma išao blokirati zvanje mobilnih brojeva kad se na tome najviše zarađuje.

U vrtićima je malo drugačija situacija nego u školama. Ipak su to mali klinci s kojima je više brige. Meni je žena radila u vrtiću i znalo se dogoditi da joj telefon zvoni ili da ona zove od ranoga jutra pa do kasne večeri. Nije to baš jednostavno odraditi i vjeruj mi da bi i same tete bile najsretnije da im telefon uopće ne treba već da imaju svoje glasnogovornice.

[Sledgehammer]

U kojim to slučajevima tetama u školi i vrtiću za obavljanje njihovog posla treba mobitel? Kakvi su to tipični slučajevi za koje taj jedan telefon na fiksnoj liniji u školi ili vrtiću nije dost? Ili možda jedan mobitel u školi? Zakaj baš svaka teta mora imati svoj poslovni mobitel?

Kao prvo, nisi čitao postove do sada, uletavaš bezveze odmah na kraj, jer da si čitao, onda ne bi postavljao takva pitanja...

Kao prvo, tko je rekao da bi učiteljice ZVALE (a ne bi, npr., bile zvane), jer ti svojim stavom insinuiraš upravo to??

Kao drugo, nemaju fiksne telefone u učionicama, već je "vrlo praktično" da se javiti na telefon treba ići preko cijele škole i dva kata do zbornice, kao što je bilo prije 40 godina?

Kao treće - a zašto ne bi imala svaka mobitel ako si ga kompletno sama - na žalost- plaća??

I kao četvrto - zašto misliš da bi se ona trebala tebi ikada javiti na mobitel kada ju zoveš, bez obzira vrtić ili škola, npr. da javiš kako će ti dijete zakasniti, kako je bolesno, kako ide na put, doktoru ili ne znam gdje?? Zašto bi ti se javljala??

Dođi ti lijepo za svaki drek u školu - to je njima svakako jeftinije - pa pravdaj, interesiraj se, dolazi na sastanke, javi nedjabože nešto hitno... izađi i sjedni u auto - zašto bi se npr. učiteljica tebi javljala na telefon (mobitel) uopće?? Eventualno samo ako je službena fiksna linija u zbornici, i ona se baš tada nalazi baš tamo...!

Baš ću ženi predložiti da više nikome neda mobitele, da roditeljima veli da ju više ne zivkaju mobitelima, neka dolaze u školu ili zovu zbornicu u vrijeme školskih odmora... zašto ona ne bi imala malo mira u svom životu, a ne da ju lijeni roditelji maltretiraju sa svojim telefonskim obavijestima od nemila do nedraga?? Pa njoj se to ne plaća!!

I dok neće imati STVARNO službeni mobitel - to znači da VPN ugovor plaća ministarstvo ili škola ili ne znam tko, samo ne učiteljica iz svog džepa - ne treba se nikome ni javljati. Pošteno??

Ili ti nemaš djece pa tako pitaš, tek toliko da pokažeš nerazumijevanje praksom u životu...?

[Sledgehammer]

ali opet ne kužim da baš svaka teta treba dobiti jedan mobitel. To ne kužim. Nekak ne vidim tu neophodnost da svaka treba imati jedan poslovni mobitel.

Ponavljam - drugi puta pročitaj temu od početka, ova nije tak duga da ju ne bi mogel pročitati...

Ponavljam - nitko nije ništa DOBIO... tak da promijeniš terminologiju...

[Neo]

Mobitel je neophodan za one koji rade na terenu što u školama i vrtićima nije slučaj. Više nisu centrale blokirane štoviše dodaje se kartica za zvanje brojeva mobitela i tako se smanjuju troškovi. Što se tiče tog silnog zvanja mene su zvali sa centrale, što znači da nije blokirana, i to samo jednom u ovih par godina.

[BobRock]

Kao prvo, nisi čitao postove do sada, uletavaš bezveze odmah na kraj, jer da si čitao, onda ne bi postavljao takva pitanja...

Griješiš. No, nema veze, ak je tvoj dojam nek ti bude.

Kao prvo, tko je rekao da bi učiteljice ZVALE (a ne bi, npr., bile zvane), jer ti svojim stavom insinuiraš upravo to??

Niš ja ne insinuiram. Ti malo previše čitaš između redaka. Istina je da sam napisal da bi one zvale, ali bez drugih insinuacija. Samo sam taj smjer komunikacije uzel u obzir jer ako roditelji žele zvati, imaju potrebu nazvati, onda tete nemaju potrebu za mobitelom. Po mojem roditelji mogu doči u školu ak imaju jaku potrebu, ili nazvati školu, a ne tete kasno navečer, kaj je i za mene stvarno pretjerano. Samim time kaj im se organizira, nabavlja, ili nazovi ti to kako got želiš, poslovni mobitel, time se omogučuje da budu kasno navečer pozvane sa strane roditelja.

Kao drugo, nemaju fiksne telefone u učionicama, već je "vrlo praktično" da se javiti na telefon treba ići preko cijele škole i dva kata do zbornice, kao što je bilo prije 40 godina?

Kaj sad ti insinuiraš? Ironija nije nikakav argument, budi konkretan. Ja ne velim da trebaju imati fiksni telefon dva kata dalje, to si ti rekel. Niti da se moraju javiti iste sekunde kad se roditeljima prohtje. Nek roditelji ostave poruku toj osobi koja se javila na telefon, kaj moraju tete odma skakati kad roditelji nazove? Pa kaj se to sad tak dela? Jel se i za vrijeme školskog sata tete javljaju na telefon?

Kao treće - a zašto ne bi imala svaka mobitel ako si ga kompletno sama - na žalost- plaća??

Pa nek si ima mobitel. I deset, to joj niko ne brani. Ali kaj joj škola ili vrtić mora nabavljati mobitel? Nek si onda ide sama i sama izabere gdje će kupiti koji mobitel sa kojom tarifom. Ak si ga kompletno sama plača i niš ne dobije subvencionirano, kak ti tvrdiš, onda to nije poslovni mobitel. Onda ne vidim o čemu mi ovdje diskutiramo. Onda je to skroz privatna stvar tih teta. I onda su si bogme same krive ak svim roditeljima daju svoj privatni broj mobitela. Onda mi ih ne bi bilo nimalo žal ak bi ih neko zvao i u sred noći.

I kao četvrto - zašto misliš da bi se ona trebala tebi ikada javiti na mobitel kada ju zoveš, bez obzira vrtić ili škola, npr. da javiš kako će ti dijete zakasniti, kako je bolesno, kako ide na put, doktoru ili ne znam gdje?? Zašto bi ti se javljala??

Štima. Ne treba se javljati ak nema službeni broj. Ak ima, onda se treba javiti u toku "radnog vremena", s tim da znam da te tete zapravo i nemaju to neko radno vrijeme, nego delaju i u svoje "slobodno vrijeme". Ali za vrijeme dok su u školi i ne održavaju nastavu mogle bi se javiti. Ili odgovoriti na SMS. Kasnije nek iskopčaju taj poslovni mobitel i evo mira. Nek se i roditelji uče reda.

Dođi ti lijepo za svaki drek u školu - to je njima svakako jeftinije - pa pravdaj, interesiraj se, dolazi na sastanke, javi nedjabože nešto hitno... izađi i sjedni u auto - zašto bi se npr. učiteljica tebi javljala na telefon (mobitel) uopće?? Eventualno samo ako je službena fiksna linija u zbornici, i ona se baš tada nalazi baš tamo...!

Slažem se, nek dojdu u školu ili ostave poruku za vrijeme radnog vremena, a ne da se tete moraju svoje slobodno vrijeme baviti problemima roditelja, kao da nemaju svoj život, svoje probleme.

Baš ću ženi predložiti da više nikome neda mobitele, da roditeljima veli da ju više ne zivkaju mobitelima, neka dolaze u školu ili zovu zbornicu u vrijeme školskih odmora... zašto ona ne bi imala malo mira u svom životu, a ne da ju lijeni roditelji maltretiraju sa svojim telefonskim obavijestima od nemila do nedraga?? Pa njoj se to ne plaća!!

I dok neće imati STVARNO službeni mobitel - to znači da VPN ugovor plaća ministarstvo ili škola ili ne znam tko, samo ne učiteljica iz svog džepa - ne treba se nikome ni javljati. Pošteno??

Pa upravo to, o tome i ja pričam. Kam bi ja došel kad bi svakom dal svoj privatni broj mobitela? Ma niti svoju email adresu ne dam svakoj budali. Ako ljudi ne štite svoju privatnost, ko će to onda raditi za njih?

Ili ti nemaš djece pa tako pitaš, tek toliko da pokažeš nerazumijevanje praksom u životu...?

Ili nekaj drugo. To nek ostane otvoreno pitanje. Ja pokazujem da nešto ne razumijem i zato pitam.

Ponavljam - nitko nije ništa DOBIO... tak da promijeniš terminologiju...

Pa ne znam jel ko kaj dobio, i to se također ovdje diskutira. Ak nije dobio, onda možemo diskutirat jel je kaj bilo subvencionirano sa strane države, kaj na kraju na isto izađe. Ako i nije bilo niš subvencionirano, onda je po mojem sve stvar osobnog izbora svake tete. Onda je po mojem tema riješena i možemo prestat diskutirat. Pa nemremo mi ovdje diskutirat o tome kaj bi te tete trebale delat u svom privatnom životu a kaj ne bi.

[Sledgehammer]

Samo sam taj smjer komunikacije uzel u obzir jer ako roditelji žele zvati, imaju potrebu nazvati, onda tete nemaju potrebu za mobitelom.

Imaš pravo. Samo probaj to prenijeti na sebe i svoje principe, pa da vidimo što će tebi mobitel. A i živimo u XXI stoljeću.

Samim time kaj im se organizira, nabavlja, ili nazovi ti to kako got želiš, poslovni mobitel, time se omogučuje da budu kasno navečer pozvane sa strane roditelja.

Nikome se ništa ne organizira i ne nabavlja. Kaj to još nisi shvatio?? BTW, nisu sve učiteljice ni uzimale te mobitele - jer to nije bilo obavezno, to je bila ponuda maltene "preko sindikata"... a ministarstvo je dalo svoj blagoslov.

I znači li to da ako ja imam tvoj mobitel mogu te zajebavati kad mi se digne? Time stječem to pravo?

a ne velim da trebaju imati fiksni telefon dva kata dalje, to si ti rekel. Niti da se moraju javiti iste sekunde kad se roditeljima prohtje. Nek roditelji ostave poruku toj osobi koja se javila na telefon, kaj moraju tete odma skakati kad roditelji nazove? Pa kaj se to sad tak dela? Jel se i za vrijeme školskog sata tete javljaju na telefon?

Zašto bi se UOPĆE trebale javiti?

Fakat ne znam u kojem vremenu ti živiš kada postavljaš takva boldana pitanja...

Pa nek si ima mobitel. I deset, to joj niko ne brani. Ali kaj joj škola ili vrtić mora nabavljati mobitel? Nek si onda ide sama i sama izabere gdje će kupiti koji mobitel sa kojom tarifom.

Pa tako skoro i je, uz ogradu da je u toj slobodi ograničena, jer si je netko uzeo pravo odlučivati u njezino ime i za njezin novac... naravno da je VIP bio supersretan da se brda neprodanih određenih modela riješi jednim potezom (jer nisu imale izbor modela, ponuđena su samo dva), a vrlo vjerojatno je nekoga i nagradio za tu uslugu.

Ak si ga kompletno sama plača i niš ne dobije subvencionirano, kak ti tvrdiš, onda to nije poslovni mobitel. Onda ne vidim o čemu mi ovdje diskutiramo. Onda je to skroz privatna stvar tih teta. I onda su si bogme same krive ak svim roditeljima daju svoj privatni broj mobitela. Onda mi ih ne bi bilo nimalo žal ak bi ih neko zvao i u sred noći.

Vidim da si inteligentna osoba koja potpuno razumije situaciju, a pogotovo pokazuje volju postaviti se u nečiju kožu i onda malo donositi sud... sjediš na svojoj bezobzirnoj poziciji sveopćeg nerazumijevanja i pametuješ.

Vidiš, te žene imaju ljubavi i odgovornosti za svoj posao, imaju ljubavi i odgovornosti za tu djecu, čiju sigurnost i dobrobit u svakom slučaju smatraju najvažnijom stavkom, pa tako i žrtvuju svoj novac, vrijeme i sve druge resurse i sredstva da bi toj djeci bilo bolje i da nastavni proces ne bi bio oštećen u bilo kojem pogledu, a što u jednom normalnoj državi sigurno ne bio bio predmet razgovora. Zato žrtvuju i svoje radno i privatno vrijeme kako bi ljudi mogli imati informaciju koja će pomoći da to dijete bude na pravom putu, da ima bolje ocjene itd itd, jer su sretne i svjesne da i jedan poziv za informaciju vrijedi više od nedolaska uopće. Na žalost, sustav to debelo iskorištava.

Ali za vrijeme dok su u školi i ne održavaju nastavu mogle bi se javiti. Ili odgovoriti na SMS.

Zašto bi? Reci mi principijelno - zašto bi??

Pa upravo to, o tome i ja pričam. Kam bi ja došel kad bi svakom dal svoj privatni broj mobitela? Ma niti svoju email adresu ne dam svakoj budali. Ako ljudi ne štite svoju privatnost, ko će to onda raditi za njih?

To bi sigurno rekao i da si ti nekakav jajan koji puno putuje, ili radi u kontra-smjenama od djeteta, i skoro se samo tako moiže informirati o svoijem djetetu, a učiteljica ti veli - samo pristojnije - "tko te jebe, dođi u školu kako god znaš i u točno određene termine za informacije ili roditeljski..."...

Pa ne znam jel ko kaj dobio, i to se također ovdje diskutira. Ak nije dobio, onda možemo diskutirat jel je kaj bilo subvencionirano sa strane države, kaj na kraju na isto izađe. Ako i nije bilo niš subvencionirano, onda je po mojem sve stvar osobnog izbora svake tete. Onda je po mojem tema riješena i možemo prestat diskutirat. Pa nemremo mi ovdje diskutirat o tome kaj bi te tete trebale delat u svom privatnom životu a kaj ne bi.

Tako je - no sada taj zaključak, do kojega je trebalo doći - poveži za malicioznim uvodnim postom.

Ponekad je istina - iako vrlo jednostavna - strašno teška za pronalaženje, a još teža da zlonamjernom sjedne između ušiju.

[stella]

Recimo da sad malo više kužim, tak nekak sam zapravo i pretpostavljal, ali ne kužim ono da se s fiksnog ne mogu zvati brojevi mobilnih telefona. Kak to? Kod mene doma to ide. To nekaj specijalno zablokirano u školama i vrtićima? Zakaj? Da ne zovu skupe brojeve na mobitelima?

Ovo jedan u grupi mi zvuči već nešto logičnije, ali kaj jedan u vrtiću ili školi za takve situacije nije dost? Kaj se tak puno roditelja zove? Pitam jer stvarno ne znam kak je to obično, jer u mojem krugu poznatih niko nije zvan iz škole.

Blokirani su mobilni brojevi na centrali, kao i u mnogim drugim javnim ustanovama. Ne znam tko bi tebi doma išao blokirati zvanje mobilnih brojeva kad se na tome najviše zarađuje.

U vrtićima je malo drugačija situacija nego u školama. Ipak su to mali klinci s kojima je više brige. Meni je žena radila u vrtiću i znalo se dogoditi da joj telefon zvoni ili da ona zove od ranoga jutra pa do kasne večeri. Nije to baš jednostavno odraditi i vjeruj mi da bi i same tete bile najsretnije da im telefon uopće ne treba već da imaju svoje glasnogovornice.

Evo, ni meni nije ovo jasno. U vrtiću u kojem ja radim nikada, ali nikada nije bio telefon blokiran da se nebi moglo zvati na mobitel. Pa zna se i onako da se tako najlakše može dobiti roditelje a nastavnici i odgojitelji baš i nisu kadar koji bi na svome radnom mjestu mogli učestalo zvati razne tarot linije ili nešto slično kao neki službenici na raznim pozicijama u državnim firmama.

[Rosalie]

  Za razliku od stelle ja radim u vrtiću u kojem je,već godinama blokiran poziv na brojeve mobitela.Neću sada komentirati razloge takve odluke,jer to nije tema,ali sve odgojiteljice zovu sa svojih privatnih mobitela kada se ukaže potreba,a ona je uvijek i isključivo vezana za potrebe djeteta.U vrtiću borave djeca u najosjetljivijoj dobi i svakodnevno se susrećemo sa situacijom kada se mora nazvati roditelja,ali kako!?Naravno vrlo jednostavno:sa svog privatnog broja,jer doista u trenutku kada je djetetu potrebna pomoć ne razmišljate o nekom bezveznom mobitelu ili ne daj Bože o cijeni poziva!!!Nisam od onih koji misle da svaka teta treba imati službeni mobitel,ali ne treba stvari gledati jednostrano u stilu šta će tetama mobitel ili kako se može blokirati broj!?Ja bih postavila pitanje:"Kako netko tko se koristi internetom i samim tim posjeduje bar minimum informatičke pismenosti  može postaviti to pitanje!!?Pa nekada su bili ključići!!!
Mislim da nije potrebno da odgojiteljice imaju službene mobitele,ali liniju sa koje je, u svakom trenutku moguće nazvati svakog roditelja : DA,ali  to je neka druga tema vezana za organizaciju rada.Službeni mobiteli što se tiče odgojiteljica mogu ostati ispred vrata vrtića!