Autor Tema: Zdravstveni odgoj u školama  (Posjeta: 126645 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Jaguar

  • Gost
Odg: Zdravstveni odgoj u školama
« Odgovori #105 : Prosinac 31, 2012, 05:06:39 poslijepodne »
Ima li daljnja rasprava o zdravstvenom odgoju smisla?

Naravno da ima, ......

HAZU je potpuno zakazao i tu se slažem s tobom, zašto? E o tome bi se moglo diskutirati.

Đikića cijenim i postao sam njegovo upozorenje, o raspadu znanstvenog sustava, no pitanje je što on želi?

Nisam siguran kako se želi baš vratiti, ostaviti sve što ima vani i doći u ovu Vuko*ebinu i boriti se, znanstveno.
S njegovog mjesta najlakše je kritizirati.

Iako svjestan sam kako se u HAZU čuvaju sinekure, pa čovjek izgubi volju.

Struka i znanost je potpuno zakazala jer je ušutkana, trebali bi po meni biti puno glasniji, svakodnevno.

Što se tiče Štulhofera i homoseksualnosti, pretjeruješ, tvoje pravo, gledao sam NU2 čovjek mi je skroz razuman i lijepo je objasnio neke segmente kurikuluma o zdravstvenom odgoju.
« Zadnja izmjena: Prosinac 31, 2012, 05:08:58 poslijepodne Jaguar »

Offline Sledgehammer

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 5157
  • Karma: +4/-3
  • Spol: Muški
  • oʞɐdoɐu šɐq ɯɐs sɐuɐp
Odg: Zdravstveni odgoj u školama
« Odgovori #106 : Prosinac 31, 2012, 09:33:11 poslijepodne »
Uče li djeca iz Kurikuluma?
“Ja sam samo pas. I nemam svoj dom. A nemam ni glas. Ti mi moraš reći i ime i gdje ću naći svoju sreću kad zapuše bura ili padnu kiše. Ja sam samo pas. Pogledaj mi oči, dodirni me nježno, budi sve što trebam. Moj čovjek. Moj spas.”

Jaguar

  • Gost
Odg: Zdravstveni odgoj u školama
« Odgovori #107 : Siječanj 01, 2013, 09:46:34 poslijepodne »
 Dežulović je odlično definirao i sabrao sve u jednom komentaru, što se tiče halabuke koja se digla oko ZO od strane Crkve.


http://www.jutarnji.hr/povratak-otpisanog--tijelonauk-u-skolama/1075711/

Boro Dežulović: ''Svašta se u te tri decenije dogodilo, pao je Berlinski zid, urušio se komunistički imperij, strašni je rat poharao i Hrvatsku i Bosnu zajedno s Majčinom Hercegovinom, tisuće i hiljade ljudi su poklane i pobijene, desetine tisuća žena silovano, stotine hiljada ljudi u biblijskim zbjegovima lutalo je spaljenom zemljom oko Međugorja - muškarci i djeca sprovođeni su u logor u svega koji kilometar udaljeni Dretelj! - u nepravednom miru poslije rata milijuni su opljačkani i osiromašeni, velika je bijeda zavladala zemljom, nije bilo nesreće koja u tih trideset Božića nije pogodila ovaj nesretni poluotok, a hrvatski su se biskupi, eto, Isusa sjetili tek kad je Vlada odlučila u škole uvesti zdravstveni odgoj, i naučiti djecu kako masturbiranje nije nenormalno i bolesno.

– Postoji samo jedan čovjek koji to može riješiti – rekao je na sastanku biskupske konferencije uzoriti kardinal Josip Bozanić i dohvatio telefon.

– Sretan ti Božić, stari druže – trenutak dva kasnije zacvrkutao je na perfektnom aramejskom.

– Misliš, rođendan? – ironično se nasmijao glas s druge strane telefonske žice.

Tako se zaboravljeni Isus na poziv hrvatskih biskupa ukazao u Međugorju, da pomogne u najtežim danima odanoga mu hrvatskog naroda u svih tisuću i pol godina njegove povijesti, u trenutku kad bezbožni komunisti žele njegovu djecu naučiti kako se stavlja kondom...''.
« Zadnja izmjena: Siječanj 01, 2013, 09:58:02 poslijepodne Jaguar »

Jaguar

  • Gost
Odg: Zdravstveni odgoj u školama
« Odgovori #108 : Siječanj 01, 2013, 09:49:25 poslijepodne »
Uče li djeca iz Kurikuluma?

Odgovornost je na nastavnicima koji će prema kurikulumu predavati kao uostalom i sva druga gradiva i predmete.
Dakle kako i na koji će način djeci  prezentirati poglavlja iz kurikuluma.

Offline Sledgehammer

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 5157
  • Karma: +4/-3
  • Spol: Muški
  • oʞɐdoɐu šɐq ɯɐs sɐuɐp
Odg: Zdravstveni odgoj u školama
« Odgovori #109 : Siječanj 02, 2013, 01:07:03 poslijepodne »
Nije baš tako - probaj ponovo.

Kurikulum je obavezan plan, kojeg nastavnici moraju planski pravdati prosvjetnoj inspekciji. Nema tu puno stvari - no nisi odgovorio na pitanje.

Uče li djeca iz Kurikuluma??
“Ja sam samo pas. I nemam svoj dom. A nemam ni glas. Ti mi moraš reći i ime i gdje ću naći svoju sreću kad zapuše bura ili padnu kiše. Ja sam samo pas. Pogledaj mi oči, dodirni me nježno, budi sve što trebam. Moj čovjek. Moj spas.”

Offline Mlačanin

  • Global Moderator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 3550
  • Karma: +3/-1
  • Spol: Muški
  • Još uvijek ne znam neke važne stvari, o voću, ženi
Odg: Zdravstveni odgoj u školama
« Odgovori #110 : Siječanj 02, 2013, 02:49:31 poslijepodne »
Dežulović je odlično definirao i sabrao sve u jednom komentaru, što se tiče halabuke koja se digla oko ZO od strane Crkve.


http://www.jutarnji.hr/povratak-otpisanog--tijelonauk-u-skolama/1075711/

Boro Dežulović: ''Svašta se u te tri decenije dogodilo, pao je Berlinski zid, urušio se komunistički imperij, strašni je rat poharao i Hrvatsku...


Kad je dotični gospodin tako nadareno servilan, volio bi pročitati neke stvari koje su mu tu , na dohvat pera, takorekuć, ali valjda nema interesa ( Vlade i politika nakon rata u Hrvata). Tu ne treba koristiti Isusa da privuče zanimanje čitalaćke publike. Bilo bi zanimljivo da i tu upotrijebi sintagmu ukazanje poput Međugorja, i da nas prosvijetli.

No očito je svaki spomen vjere u Hrvata uvijek zahvalna tema za široke mase i gladne senzacionalističkog pisanja bez pokrića. Kad već ima telefonsku vezu sa Isusom, možda i ovdje uspije naći nekoga da mu podigne slušalicu?

Sve u ime (Dolara) Kune!!
Naše selo Mlaka je ,nekad kršteno
Jer u njemu bilo je bara,močvara
Al se sinci rodili,bare su zavozili
Nema više močvara ,bara nit blata....

Jaguar

  • Gost
Odg: Zdravstveni odgoj u školama
« Odgovori #111 : Siječanj 02, 2013, 02:54:49 poslijepodne »


Uče li djeca iz Kurikuluma??

Mislio sam kako sam predhodnim postom odgovorio, no očito nisam.
Ne uče.
Ali neće ni učiti iz sve nabrojane literature, koliko sam shvatio literatura je više namijenjena nastavnicima, koji će proučavajući istu moći bolje i kvalitetnije prenijeti djeci kroz odgoj smjernice iz kurikuluma.

A ako baš hoćeš, ja i dalje tvrdim kako djeca danas najviše uče(što je svakako loše) s interneta.
Uz časne iznimke manjem broju roditelja kojis a svojom djecom ipak razgovaraju o svim temama, pa i o seksualnosti općenito, kada kažem općenito mislim u svim smjerovima o kojima se govori u modulu 4.

Nažalost tehnologija i mediji( koje mi nismo imali kad smo odrastali) danas definiraju u mnogome djecu, koliko god se pravili slijepi i gluhi na to.

Samo kao primjer navodim pornoclipove, koji su djeci dostupni, koje gledaju, koji su nama izopačeni i gledajući i konzumirajući takve video sadržaje djeca shvaćaju kako je to normalno čim se prikazuje i čim je dostupno.

Dovoljan razlog da se o tome djeci u školi govori i razjasni što je u redu a što ne, gdje će djeca dobiti odgovre na mnoga pitanja i biti kompletniji u smislu rasuđivanja dobrog od lošeg.

Ja se slažem s tobom kako neke stvari nisu dobre, ali upravo zato je dobro da djeca uče u školi a ne na ulici, internetu, lošem društvu...........

Koliko sam pratio, naglasak je kako i takav kurikulum nije sveto pismo i kako će biti podložan promjenama, nakon prve godine kada se vide reakcije roditelja i društva u cjelini, dakle dorađivati će se, zašto unaprijed bacamo "otrov i srdžbu"? Ne vidim veliku potrebu, jer ipak po meni ima više pozitivnog nego li negativnog.




Offline Mlačanin

  • Global Moderator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 3550
  • Karma: +3/-1
  • Spol: Muški
  • Još uvijek ne znam neke važne stvari, o voću, ženi
Odg: Zdravstveni odgoj u školama
« Odgovori #112 : Siječanj 02, 2013, 03:29:48 poslijepodne »
Ima li ministar Jovanović vaginu?
Datum objave: 2. siječnja, 2013.
 
http://www.glas-slavonije.hr/kolumna/21/3422/Ima-li-ministar-Jovanovic-vaginu


Prema spornom četvrtom modulu kurikuluma zdravstvenog odgoja (15. stranica), već u četvrtom razredu djeca bi trebala znati opisati razliku roda i spola, prema onome “ja sam muškarac s vaginom”, odnosno “ja sam djevojčica s penisom”.
“Znanstveni pristup”
Uvođenje rodne ideologije u škole, osim što ide protiv temeljnih antropoloških principa, od agresivnog i netolerantnog ministra Jovanovića, predstavlja se kao “znanstveni pristup”. No znanstvena istina je posve drukčija. Skandinavske zemlje koje su prednjačile u “rodnim istraživanjima” i “muškarcima s vaginom” same napuštaju rodnu ideologiju kao neznanstvenu propagandu homoseksualaca. Nakon što je prof. Catherine Seierstad (Queen Mary University of London) na temelju istraživanja pokazala da unatoč svim naporima Skandinavaca, žene i muškarci i dalje, suprotno rodnoj teoriji, u izboru posla biraju one koji su tradicionalno muški, tj ženski. Slično je i kod muške i ženske djece pri izboru igračaka. U znanosti je ovo nazvano “Norwegian gender paradox”. Nakon toga je norveški sociolog Harald Eia krenuo u istraživanje te snimio dokumentarac u sedam nastavaka (dostupan na YouTubeu, upišite “Brainwash – The Gender Equality Paradox”) koji je značio konačni krah rodnih studija. Putem mnoštva intervjua Eia je obišao najprestižnija svjetska sveučilišta, od Cambridgea do California State Universityja, te pred tamošnje znanstvenike, od eminentnih evolucijskih biologa do psihologa, stavio argumente zastupnika rodne teorije s “Nordic Gender Institutea”, što je rezultiralo činjenicom da zastupnici rodne teorije nisu uspjeli znanstveno verificirati svoje tvrdnje. Nakon tog dokumentarca, Vijeće ministara nordijskih zemalja (Nordic Council of Ministers) odlučilo je uskratiti novčana sredstva Nordic Gender Instituteu, zbog čega je isti uskoro prestao raditi, zatvoren je 2011. godine.
“Klišeji sa Zapada”
I dok same skandinavske zemlje napuštaju rodnu teoriju kao neznanstvenu ideološku konstrukciju, ministar Jovanović i kukuriku vlada istu uvodi u škole i to u sklopu zdravstvenog odgoja!? Kakve, naime, homoseksualnost ili ideologija bilo koje vrste ima veze sa zdravstvenim odgojem? Zar tome nije mjesto, kada već uvode, u građanskom odgoju?
Događa se opet onaj proces balkanskih provincijalaca koji stalno, kako je govorio pokojni Tenžera, “uvoze otrcane klišeje sa Zapada”, klišeje koji je sam taj Zapad, u ovom slučaju skandinavske zemlje, bacio u smeće, a mi to našoj djeci pod krinkom “naprednosti” i “znanstvenosti” nudimo kao avangardno dostignuće. Ministra Jovanovića zapravo cijelo ovo vrijeme ne zanimaju činjenice, pa je u strahu od njih što biskupima, što građanskim udrugama odbio prijam te uskratio mogućnost dijaloga koji su tražili. Politika zaoštravanja namjesto dijaloga koju je i na mnogim drugim područjima pokazao, dovela je i do neviđene medijske harange protiv svih koji drugačije misle, harange koja više podsjeća na 1946. nego na 2013. godinu. Tako je i ova vlast samo komunističku ideologiju zamijenila rodnom ideologijom, s istom isključivošću i nesnošljivošću prema drugačijima. Nebitno im je gospodarsko, demografsko…, itd. propadanje zemlje, važnije je širiti (rodnu) ideologiju, pri čemu je ministar Jovanović od muškarca s petokrakom postao “muškarac s vaginom”. Sve drugo je slično kao 1946. i, dakako, “znanstveno”, kao i “dijalektički materijalizam” donedavno.




I sad, drugi dokazali na razne načine da stvar nije u redu, da se postiže kontra učinak, ali to nije dovoljno za nas. Ne za nas, nego za pojedince koji u tome ipak pronalaze smisao i opravdanje?
Koji smisao, koje opravdanje?





Naše selo Mlaka je ,nekad kršteno
Jer u njemu bilo je bara,močvara
Al se sinci rodili,bare su zavozili
Nema više močvara ,bara nit blata....

Offline Turopoljka.com

  • Učim se pisati
  • **
  • Postova: 71
  • Karma: +0/-0
    • Turopoljka
Odg: Zdravstveni odgoj u školama
« Odgovori #113 : Siječanj 02, 2013, 04:11:22 poslijepodne »
HHO oprao Vladu i stao u obranu Crkve

“Hrvatski helsinški odbor (HHO) sa zabrinutošću prati rasprave u javnosti vezane uz ponuđeni predmet zdravstvenog odgoja artikuliranom kroz Curriculum zdravstvenog odgoja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.

Upozoravamo da je uvođenjem zdravstvenog odgoja putem ovog Curriculuma, Vlada RH povrijedila međunarodne pravne akte koje je postavila međunarodna zajednica, poučena gorkim iskustvom pokušaja totalitarnih režima da roditeljima putem škole otmu i (pre)odgoje djecu, a djeci oblikuju mišljenje u skladu sa svojim “znanstvenim” dostignućima. To su između ostalih:

1. Članak 26. Opće deklaracije o ljudskim pravima UN-a

“(…) 3. Roditelji imaju pravo prvenstva u izboru obrazovanja za svoju djecu.”

2. Čl. 2. Prvog protokola Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda: “Nikome neće biti uskraćeno pravo na obrazovanje. U obavljanju svojih funkcija povezanih s odgojem i poučavanjem država će poštovati pravo roditelja da osiguraju odgoj i poučavanje u skladu sa svojim vjerskim filozofskim uvjerenjima.”

3. Rezoluciju 1904 (2012) Vijeća Europe od 4. listopada 2012. g. o pravu na slobodu izbora u obrazovanju u Europi (“The right to freedom of choice in education in Europe”) – rezolucija se poziva na čl. 2. Prvog protokola (v. ad 2)

4. Konvenciju o pravima djeteta

a) čl. 29/1. “Države ugovornice suglasne su da će djetetovo obrazovanje biti usmjereno k: (a) potpunom i cjelovitom razvoju djetetove osobnosti…”;

b) čl. 14. Pravo djeteta na slobodu misli, savjesti i vjere;

c)  čl. 18. “1. Države stranke učinit će sve što je u njihovoj moći u primjeni načela zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta.

Roditelji ili zakonski skrbnici snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta. Dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga.

5. Ugovor Između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture

Čl. 1. “1. Republika Hrvatska, u svjetlu načela o vjerskoj slobodi, poštuje temeljno pravo roditelja na vjerski odgoj djece, te se obvezuje da će, u sklopu školskoga plana i programa i u skladu s voljom roditelja ili skrbnika, jamčiti nastavu katoličkoga vjeronauka u svim javnim osnovnim i srednjim školama i u predškolskim ustanovama, kao obveznoga predmeta za one koji ga izaberu, pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih obveznih predmeta.

2. Odgojno-obrazovni sustav u javnim predškolskim ustanovama i školama, uključujući i visoka učilišta, uzimat će u obzir vrijednosti kršćanske etike.”

Uz međunarodne akte, koji se moraju provoditi temeljem principa pacta sunt servanda, jednostranim nametanjem odgojnog modela kroz sporni Curriculum, Vlada i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta prekršili su i Ustav RH i to čl. 64.:

“1.Roditelji … imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece.

2. Roditelji su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti”

Kao i Obiteljski zakon u kojem se u u čl. 93. navodi kako:

1. “Roditelji imaju dužnost i pravo odgajati dijete kao slobodnu, humanu, domoljubnu, moralnu, marljivu, osjećajnu i odgovornu osobu, poštujući načela ravnopravnosti spolova, kako bi bila pripremljena za skladan obiteljski i društveni život s pozitivnim odnosom prema prirodi.

2. Odgoj djeteta mora biti u skladu s njegovom dobi i zrelosti, te s pravom djeteta na slobodu savjesti, vjerskog i drugog uvjerenja.”

Izvršni Odbor (IO) HHO-a smatra kako je Vlada RH, preko Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, prekršila sve principe djelovanja demokratskog društva u svijetu uskraćujući roditeljima njihovo temeljno ljudsko pravo da upravo oni imaju glavnu riječ kada je u pitanju odgoj njihove djece. Vlada je iz rasprave i odlučivanja o ovako važnoj materiji isključila i političke stranke, kao i civilno društvo, odbacujući time dijalog utemeljen na načelu audiatur et altera pars.

Sam Curriculum, prema izjavi za RTL gospodina Vinka Filipovića, ravnatelja agencija za odgoj i obrazovanje, rađen je “konspirativno, u najvećoj tajnosti”, kao da se radi o projektu nove nuklearne bombe, a ne o projektu odgoja i obrazovanja nekoliko stotina tisuća mladih hrvatskih građana.

S obzirom na činjenicu da velika većina hrvatskih građana jesu vjernici, što je potvrđeno i rezultatima prošlogodišnjeg popisa stanovništva na kojem se 93 posto hrvatskih građana izjasnilo kao pripadnici vjerskih zajednica, te da dio samog predmeta duboko zadire u svjetonazorska i moralna pitanja, Vlada je bila dužna pitati za mišljenje i uključiti u raspravu i predstavnike tih društvenih skupina, kao i brojnih nevladinih udruga za ljudska prava.

Sve vodeće vjerske zajednice, kako one kršćanske (Katolička crkva, Srpska pravoslavna crkva, reformirane i protestantske crkve i dr.), tako i Islamska vjerska zajednica, jasno su se i javno suprotstavile, kako metodi donošenja ovog programa, tako i njenom sadržaju, smatrajući da se u četvrtom modulu  vrijeđaju i ponižavaju stajališta vjerskog svjetonazora njihovih članova. Konačno, isti takav stav o spornom modelu promišljanja spolnosti, ali ne samo spolnosti, imaju predstavnici tih vjerskih zajednica u cijelom svijetu. Nedopustivo je dakle i uvredljivo da se teret mržnje, kako vlasti, tako i medija sruši na pleća “srednjovjekovnih stavova katoličke crkve” budući se na taj način svih 93 posto religioznih građana RH proglašava srednjovjekovnim mračnjacima. Takva retorika potiče na mržnju i predstavlja napad na najveći dio hrvatskih građana.

Zastrašujuće je bilo proteklih dana čitati, slušati i gledati medijsko stigmatiziranje svih onih koji se ne slažu s Vladinim projektom. Vlast i njezine medijske transmisije svoje teze o obrazovnom programu potkrepljuju argumentom da je ponuđeni obrazovni koncept utemeljen na znanosti. Isti takav argument od gotovo istih “autora i društvenih protagonista” o svjetonazoru utemeljenom na znanosti slušali smo u vrijeme komunističke diktature, kada je cijela nastava morala biti prožeta neupitnom marksističkom “znanošću”, od matematike, do predvojničke obuke.

Do koje mjere smo bili svjedoci medijskog manipuliranja vidi se i iz činjenice da je Katolička crkva preko Hrvatske biskupske konferencije bila prisiljena po crkvama dijeliti svoje letke, s obzirom da niti jedan medij nije htio objaviti integralno pismo biskupa, ali su ga uredno napadali.

HHO-u su se obratili brojni pojedinci, roditelji, nastavnici i drugi građani koji smatraju da su ovakvim ponuđenim konceptom zdravstvenog odgoja u četvrtom modulu ugrožena njihova ljudska prava a pogotovo njihovo pravo da žive rade i djeluju u skladu sa svojom savješću i svjetonazorom.  Upozoravamo građane, ali i Vladu RH, u čijem ponašanju iz dana u dan sve više prepoznajemo rudimente netolerantne agresivnosti, da u svijetu i u Republici Hrvatskoj još uvijek vrijedi sveti princip prava na prigovor savjesti. Kao što se nekada moglo regulirati vojni rok bez oružja, kao što vojnik ne mora izvršiti naredbu protivnu svojoj savjesti, kao što liječnik ne mora izvršiti abortus ako se protivi njegovoj savjesti, tako i nastavnici imaju pravo odbiti podučavati učenike na način suprotan njihovoj savjesti. Konačno, roditelji imaju pravo, ali i svetu dužnost, ne dopustiti da bilo tko vlastite svjetonazore nameće njihovoj djeci. Nitko, ni škola, ni roditelji, ni crkve, nemaju pravo nametati djeci one stavove koji će povrijediti njihovu intimu.

Netočna je i tvrdnja da se ovaj projekt temelji na znanstvenim činjenicama i struci. Već sama metodologija donošenja ovog Curriculuma protivna je temeljnoj metodi znanosti, a to je otvorenost i dijalog različitih načina mišljenja, u pokušaju da se dođe do jedinstvenog stajališta o svim ponuđenim temama. Tek na temelju tako dobivenog zajedničkog stajališta trebalo je krenuti u izradu konkretnog nastavnog programa i predložiti konkretne predstavnike struke koji bi to predavali.

IO HHO-a drži kako je bilo potrebno usvojiti realnost sredine kojoj se program nudi i krenuti prvo s pilot projektom, a ne svakodnevno slušati prijeteće izjave ministra Jovanovića, koji se na isti način odnosi prema svemu što nije u skladu s njegovim osobnim stajalištem: od ocjena o prestarim akademicima u HAZU, o mediokriterima koji se protive njegovoj reformi sveučilišta, itd.

Ne ulazeći u sadržaj ponuđenog Curriculuma niti u stavove biskupskog pisma, IO HHO-a poziva Vladu RH da privremeno obustavi započeti projekt. Mislimo da je u obrazovnom sustavu Republike Hrvatske  neosporno potreban jedinstveni predmet zdravstvenog odgoja. Međutim, sadržaj tog predmeta, u dijelu u kojem on obuhvaća teme koje zadiru u pitanje svjetonazora (vjerskog), a većina građana deklarirala se vjernicima, smatramo da sporni modul mora biti rezultat suradnje prvenstveno obrazovnih i zdravstvenih stručnjaka, roditelja, predstavnika vjerskih zajednica, škola i nevladinih udruga, čija je osnovna dužnost pomagati roditeljima u odgoju djece, a ne u vladanju  savjestima i intimom djece. U protivnom, smatramo da će Hrvatska krenuti putem nove i vrlo štetne idejne konfrontacije, s nesagledivim posljedicama za već naglašeno polarizirano hrvatsko društvo”.

Za Hrvatski helsinški odbor
Ivan Zvonimir Čičak
predsjednik

http://turopoljka.com/2013/01/02/hho-oprao-vladu-i-stao-u-obranu-crkve/#more-1865

Offline Sledgehammer

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 5157
  • Karma: +4/-3
  • Spol: Muški
  • oʞɐdoɐu šɐq ɯɐs sɐuɐp
Odg: Zdravstveni odgoj u školama
« Odgovori #114 : Siječanj 04, 2013, 01:09:42 poslijepodne »
Ne uče.

Ali neće ni učiti iz sve nabrojane literature, koliko sam shvatio literatura je više namijenjena nastavnicima, koji će proučavajući istu moći bolje i kvalitetnije prenijeti djeci kroz odgoj smjernice iz kurikuluma.

Dovoljan razlog da se o tome djeci u školi govori i razjasni što je u redu a što ne, gdje će djeca dobiti odgovre na mnoga pitanja i biti kompletniji u smislu rasuđivanja dobrog od lošeg.

nakon prve godine kada se vide reakcije roditelja i društva u cjelini, dakle dorađivati će se, zašto unaprijed bacamo "otrov i srdžbu"?

Očito ne razumiješ o čemu se radi.

Kao prvo, djeca neće učiti iz te literature - učiti će iz UDŽBENIKA u kojem je ta literatura sublimirana, njezini zaključci su unutra, a ti zaključci su loši i pogrešni. Nitko i nije rekao da će djeca čitati te knjige (kojih većina i nije prevedena na hrvatski), zato se sa tim knjigama i ne treba zamarati. Ali sa sadržajem udžbenika koje roditelji moraju kupiti i u kojima je obvezno gradivo - DA, sa time se MORAMO zamarati. I to je poanta, zato nemoj te knjige ni spominjati, to je odvlačenje pažnje bezveze.

Djeca će imati vlastite udžbenike,. a ovdje se raspravlja o sadržaju tih udžbenika, nisu oni ništa namijenjeni nastavnicima. Njima je namijenjen Kurikulum, koji je - kako rekoh - plan rada, i znam što piše u njima. Obzirom mi je žena prosvjetar, i ima Kurikulum, nemoj se truditi pričati mi o stvarima o kojima nemaš pojma, ali smatraš da je tvoja partijska dužnost braniti stvari koje su tvoji omiljeni prodavači magle zamislili, i da pritom činjenica da nisi upućen ne igra nikakvu ulogu. Igra, naravno da igra...

Glede toga tko će djeci i što predavati, tu nema smjernica koje dozvoljavaju odabir dijelova gradiva koje će nastavnik predavati i samovoljno odabirati. Zato i postoji Kurikulum, koji osigurava da sva djeca tijekom školske godine prođu isti program u istom vremenu. Drugim riječlima, to što pretpostavljaš o nekakvim smjernicama nije točno. Kurikulum napiše "dana tog i tog, nastavnog sata tog i tog, obraditi to i to gradivo opisano u udžbeniku u toj i toj jedinici na strani toj i toj"... znači, preneseš djeci ono što je ODREĐENO da preneseš, nema tu nikakve slobode odabira...

Kao treće, djeca nisu eksperiment da bi se njima serviralo eksperimentalno gradivo, pa da vidimo je li isto dobro ili loše. Isto je LOŠE zbog svog sadržaja, to ne treba prvo predavati da bi se ocijenio sadržaj. A najmanje što neki eksperiment pripada je da ima - alternativu! I to je jedna od najvećih zamjerki.
« Zadnja izmjena: Siječanj 04, 2013, 01:19:48 poslijepodne Sledgehammer »
“Ja sam samo pas. I nemam svoj dom. A nemam ni glas. Ti mi moraš reći i ime i gdje ću naći svoju sreću kad zapuše bura ili padnu kiše. Ja sam samo pas. Pogledaj mi oči, dodirni me nježno, budi sve što trebam. Moj čovjek. Moj spas.”

Jaguar

  • Gost
Odg: Zdravstveni odgoj u školama
« Odgovori #115 : Siječanj 04, 2013, 01:48:36 poslijepodne »
Isto je LOŠE zbog svog sadržaja,...

Osvrnut ću se samo na ovo, to misliš ti, mnogi drugi misle drugačije i da je to dobro.

Zašto misliš kako bi samo ti morao biti u pravu?

I zbog toga, nama svima namećeš svoj stav, pa čak i uvredama?

Slušao sam mnogo stručnjaka u ovoj javnoj raspravi, pročitao mnogo komentara, na koncu i razgovaram s ljudima, većina njih podržavaju, ti možeš misliti što god hoćeš ali dozvoli i drugima da imaju pravo na svoj stav o toj temi. Teško možemo dokazati jedan drugom bilo što, jedino ako bi napravili referendum o ovoj temi onda bi mogli vidjeti pravo stanje tko, kako i na koji način gleda na ovu temu. Ja se ne bojim ni referenduma a ti?

Offline koko-vg

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 2881
  • Karma: +0/-0
  • Mr - Lu= 15 ? HA HA HA !
Odg: Zdravstveni odgoj u školama
« Odgovori #116 : Siječanj 04, 2013, 06:21:58 poslijepodne »
Sledgehammer, sad će još na kraju ispasti da ti ženi pišeš plan i program za nastavu (naravno, uz čitanje knjiga i novina, gledanje 10-20 programa istovremeno, pisanje na forumima, vožnje biciklom, motorom i autom, i svim drugim poslovima kojima se zanimaš) Sad pokušavaš biti veći prosvjetar od ljudi koji godinama rade s djecom. Ako ti je žena prosvjetarka, neka ti prvo objasni pojmove oko nastavnog plana i programa, što je razredna, a što predmetna nastava, što je HNOS, da ne nabrajam dalje.  Kad bi još u svojim raspravama spomenuo da će djeca (po kurikulumu) svake školske godine učiti o seksualnom odgoju gledajući po fondu satii to:

3. razred - 2 školska sata
4. razred - 2 školska sata
5. razred - 2 školska sata
6. razred - 4 školska sata
7. razred - 3 školska sata
8. razred - 4 školska sata

1. razred srednje škole - 4 školska sata
2. razred srednje škole - 4 školska sata
3. razred srednje škole - 5 školska sata

... ali ni ti ni nitko od vas nekoliko na forumu koji ste protivnici zdravstvenog odgoja, u stvari nemate pojma niti ne znate objasniti zašto ste u stvari protiv toga. 

Sve to me podsjeća na onu staru  ...   "Vidjela žaba da konje potkivaju pa i ona digla nogu ..."   

Još sad samo fali da se baci prokletstvo na mene i sve one koji ne misle kao vi.  Neću spominjati neka druga imena koja očito više ništa ne mogu napisati a da se ne spotaknu na moj nick. 
... Nagađali su, sudili, prezirali, a ne poznaju me !!! lagali, izmišljali, neka su ... bili su, jesu i ostat će nebitni.

Jaguar

  • Gost
Odg: Zdravstveni odgoj u školama
« Odgovori #117 : Siječanj 05, 2013, 12:10:58 poslijepodne »
Sory za previd, ipak čini mi se kako ovaj komentar pripada više ovoj temi.

http://www.forumgorica.com/obitelj-i-drustvo/katolicka-crkva-predmet-sprdnje/810/

Offline Mlačanin

  • Global Moderator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 3550
  • Karma: +3/-1
  • Spol: Muški
  • Još uvijek ne znam neke važne stvari, o voću, ženi
Odg: Zdravstveni odgoj u školama
« Odgovori #118 : Siječanj 05, 2013, 06:24:12 poslijepodne »
Dr. Judith Reisman. Ovo je znanstvenik čije ime Aleksander Štulhofer nije htio niti izgovoriti. Ona je razotkrila svijetu tko je ustvari otac seksualne revolucije - A. Kinsey. Ako niste vidjeli dokumentarac, barem pročitajte ovaj osvrt.


http://www.laudato.hr/Vijesti/Svijet/Dr--Judith-A--Reisman-razotkrila-rad-Kinseya.aspx
 


Dr. Judith A. Reisman razotkrila rad Kinseya

U uvodniku pod nazivom "Osobna Odiseja do Istine" svoje nove knjige "Sexual Sabotage" dr. Judith A. Reisman govori o svom životnom putu. Dr. Reisman opisuje kako ju je obiteljska tragedija ponukala na rad u otkrivanju prijevara u znanosti zlostavljanja djece te razotkrivanju "revolucionara" spolnog odgoja Kinseya.
Osobna Odiseja do Istine
Zamolili su me da se predstavim, kako biste vi, poštovani čitatelji, saznali više o mom životnom putu, i kako bi bilo jasnije što me zapravo dovelo do otkrića Kinseyevih protokola zlostavljanja djece, pogrešnih podataka u njegovim istraživanjima, te načina na koji je on oblikovao suvremeni spolni odgoj, zapadnjačku seksualnu kulturu i ponašanje. Također, zamolili su me da objasnim kako sam postala povjerenik vlade SAD u međunarodnim istraživanja o prevarama u znanosti, zlostavljanju djece, pornografiji, zloupotrebi droga i ostalim kritičnim pitanjima našega vremena. Pokušat ću dotaknuti i neke od osobnih trenutaka iz svojega života, koji mogu biti od koristi čitateljima u ovom razotkrivanju Kinseya.
Rođena sam kao Judith Ann Gelernter, 1935. u Newarku, New Jersey. Moja je velika obitelj, ruska s majčine a njemačka s očeve strane, pripadala drugoj generaciji Američkih židova. Moji su djedovi pobjegli pred progonstvom u Europi, i stigavši na Ellis Island u New Yorku s zahvalnošću prihvatili zemlju koja ih je prigrlila, te odmah počeli intenzivno raditi podigavši uz to i velike obitelji uspješnih ljudi.
Moj otac Matthew rođen je u Massachusettsu, a moja majka Ada u New Jerseyu. Bili su vlasnici „Matthew's see Food“, od kojeg su razvili uspješan posao u Irvingtonu, u New Jerseyu. Gelernteri su se svakih par mjeseci redovito okupljali na obiteljskim druženjima, kod tete Laure u South Orangeu. Više od četrdeset odraslih, i deseci djece, sjedili su za ukusno uređenim stolovima, uz besprijekorne manire. Nakon večere, bez suvremenog izuma – televizije, vodile su se političke debate između mojih roditelja i obitelji. Moji su roditelji bili obiteljski radikali. Vjerovali su u naširoko oglašavanu propagandu savršenog novog svijeta, u novi poredak socijalizma ili komunizma. U to vrijeme, niti jedne novine u Americi nisu još otkrile milijune Staljinovih žrtava u Rusiji. No svaka je debata bila izglađena kad bi tata i tri tetke uz klavirsku pratnju sestrične Ruth četveroglasno pjevali stare Jidiš i Američke narodne pjesme. Ja sam bila očarana.
Za mene su oni bili glazbeni divovi. Moj otac je za mene izgledao kao filmska zvijezda, zgodan, pokraj moje tetke Mary, prekrasne crvenokose i zelenooke sopranistice koja je odbila ponudu Metropolitan Opere, kako bi se udala i podigla obitelj.
 
tac me je često podsjećao da „Gelernter“ na njemačkom znači „obrazovan“, i to je ime kojim su se zasluženo ponosili moji preci. „Tvoj život mora biti na ponos tvojem imenu“, znao je govoriti. Moja je majka Ada bila iz obične „Goldberg“ obitelji. Šarmantna i profinjena, igrala je glavne uloge u važnim produkcijama malih scena u YMHA (Young Men's Hebrew Association), koje su vodili Moss Hart, Dore Shary i ostali lokalni dečki, a koji su kasnije postali veliki Hollywoodski moguli 1930-tih godina.
Umjetnički talent naslijeđen od roditelja omogućio mi je uspjeh u glazbenoj profesiji, no od njih sam naslijedila i ljubav prema istini, brigu za nemoćne te otpor prema tiraniji, sve što me uputilo na težak put opisan u ovoj knjizi.
Vrijeme moje mladosti bilo je idilično: majka me dočekivala kući svakog dana, a otac je podržavao sve što sam činila. Osjećala sam se sigurno među susjedima, stričevima i bratićima, zahvaljujući blagom represivnom utjecaju onog vremena. Udala sam se, u sigurnosti živjela sve do 1966. kad je moja desetogodišnja kćer bila zlostavljana od trinaestogodišnjeg obiteljskog prijatelja, kojeg smo voljeli i vjerovali mu. Rekla mu je da prestane, ali on je bio uporan. On je znao da će joj se to svidjeti, govorio je, i to na temelju onog što je vidio u časopisima svog oca, u „Playboyu“ jedinoj „prihvatljivoj“ pornografiji onog vremena. Dečko je napustio zemlju nekoliko tjedana kasnije, kad se saznalo da je moja kćer bila samo jedna u nizu djece koje je silovao, uključujući i vlastitog malog brata. Moje se srce slomilo zbog svih tih obitelji.
Kasnije sam saznala da je ovaj, za nas tako strašan događaj, zapravo uobičajeni model ponašanja kod mladih seksualnih prijestupnika, kako ih zovu u zakonodavnim krugovima.
Da moja kćer nije pala u duboku depresiju vjerojatno nikad ne bih saznala ništa o tom silovanju. Tek kad sam joj obećala da neću pozvati policiju, ona mi je rekla što se dogodilo. Nakon što sam je uvjerila da to nije bila njena krivica, nazvala sam tetku, moju osobu od povjerenja. Ona me s razumijevanjem poslušala i izjavila, „Judy, ona je možda to sama tražila. Jer djeca su seksualna bića od rođenja“. 
Zaprepaštena, odgovorila sam da moje dijete nije tražilo seks, i nazvala Carole, školsku prijateljicu s Berkleya, koja me ovako savjetovala: “Judy, ona je možda to sama tražila. Jer djeca su seksualna bića od rođenja.“
Čudila sam se kako dvije toliko različite osobe, geografski razdvojene, mogu izgovoriti istu misao. Prepoznala sam ideološku „partijsku liniju“. Kao mlada majka ušla sam u Kinseyev svijet, a da to nisam ni znala. I kasnije ću često čuti tvrdnju da su „djeca seksualna bića od rođenja“. No, otkriti ću što se skriva oko izvora takvog stava.
1973. sjedila sam u zamračenoj filmskoj knjižnici televizije CBS, tražeći snimku „Sajma u staroj Engleskoj“ Encyclopedia Britannice, koju sam htjela upotrijebiti za novi spot moje dječje pjesmice. Naslijedivši očev glas i majčin stas, zarađivala sam pišući i pjevajući pjesme za djecu. Bila sam producent video spotova za „Captain Kangaroo“, programa za djecu kojeg su ljudi u SAD dugo godina voljeli i vjerovali mu.
 
Zaposlio me Jim Hirschfeld, producent emisije, čim je vidio izvadak iz moje produkcije za  „Children's Fair,“ ETV (PBSTV) program u Wisconsinu, „Merry-Go-Round,“ i „Art Through Music“ za Scholastics Magazine u New Yorku. Do rada na emisiji „Captain Cangoroo“ producirala sam edukativne materijale za različite muzeje: Milwaukee Public Museum, Cleveland Museum of Art i Skirball Museum u  Los Angelesu. Vodila sam računa o tome kako slike djeluju na mozak, um i memoriju.
Jim je bio pažljiv i pristojan čovjek, te predan otac, stoga mi je dopustio da radim od kuće u Clevelandu. Snimala sam u lokalnom studiju, dala da se pjesme ilustriraju, te slala konačan proizvod u New York. Bez agenta, oslanjajući se samo na svoj bogomdani talent, bila sam među najboljima u svom polju, duboko impresionirana činjenicom da Američki sistem nagrade-za-zaslugu to omogućuje.
No, tog dana Jim me pozvao u svoj ured i s nelagodom mi pokazao tekst nekog istraživanja: skrivenom kamerom proučavali su grupu djece, prateći pokrete njihovih očiju. Jim me uvjeravao da on voli moje misaone pjesme, ali - oglašivač želi da dječje oči budu prikovane za ekran, jer bez roditeljskog nadzora djeca se s našeg programa prebacuju na crtane filmove. Ja bih u svojim produkcijama trebala ubrzati tempo – kako bi se natjecala s brzom akcijom i rastućim nasiljem na crtanim filmovima koje emitiraju ostale tv postaje. Bob Keeshan (koji je tumačio „Captain Cangorooa“) bio je uznemiren takvim zahtjevom. Jim, i sam uznemiren, rekao nam je da nemamo izbora.
Shvatila sam da niti želim niti mogu pisati za djecu na taj način. No ipak, za mene nije sve bilo izgubljeno. S odličnim tantijemima od Captain Cangorooa, mogla sam si priuštiti povratak na fakultet i specijalizaciju na studiju mass medija. Kao supruga sveučilišnog profesora, bilo mi je jasno da svijet s poštovanjem gleda na one s znanstvenim titulama. Istovremeno osobno sam bila razočarana činjenicom da u društvu obrazovanih nedostaje intelektualne znatiželje i životnosti. Često sam primjećivala manjak zdravog razuma na njihovim druženjima i razgovorima. Unatoč silnim titulama, veći dio sveučilištaraca na mene je ostavljao dojam osoba koje se rado distanciraju od stvarnosti većine građana.
Umjetnički rad u muzeju i tv iskustvo ostavili su mi u zalog brigu o načinu kojim se na djecu utječe, reprogramira, i mijenja ih, obzirom da slike i ostali uzbuđujući stimulansi svakog dana mijenjaju strukturu dječjeg mozga. Ako je prestižan i odgovoran program poput „Captain Cangoroo“ morao ubrzati svoj format u onim naivnim vremenima, što će se tek dogoditi u nadolazećim desetljećima? Kakvu to djecu oblikuje televizija, i kako će ta promijenjena djeca promijeniti naše obrazovne institucije, teologiju, vladu, zakon, medicinu, obiteljske i mass medije?
Odlučivši da postignem doktorat u komunikacijskim znanostima, upisala sam se u Case Western University u Clevelandu, kako bih studirala utjecaj televizije, i otkrila na svoje veliko iznenađenje, kao osviješteni medijski profesionalac, da je već 1972. toksičnost televizije bila dokazana u izvještajima američkog ministarstva zdravstva o nasilju na televiziji.
 
No, mass mediji su uspješno relativizirali i sakrili opasnosti vlastite profesije ignorirajući to važno otkriće te cenzurirajući izvješće o tim studijama. Odlučila sam promijeniti fokus svog istraživanja, shvativši da takva istraživanja već postoje ali su sustavno ignorirana. Tomu je pridonio i jedan neplanirani eksperiment s verbalnim i neverbalnim ponašanjem.
Mladi student komunikacija, tek što ga je zaručnica ostavila, pripremio je za jedno od mojih predavanja video-projekt, koristeći eksplicitne fotografije iz Playboya, Penthousa, Hustlera i sličnih magazina. Dr. Lowell Lynn, nositelj katedre, uvjerio me da su svi studenti koji su radili na toj produkciji prethodno dali svoj pristanak na korištenje takvih sadržaja. Slike im nisu predstavljale problem, rekao je, i nakon što je prošlo početno nervozno mreškanje, tim studenata, kao i obično kolegijalan, utonuo je u duboku šutnju. Da bi stvar bila još čudnija, niti jedna fotografija seksa nije bila pravilno montirana u video uradak, ali unatoč tomu sve studentice koje su radile na projektu, od redatelja do kamermana, eksplicitno su porekle da su ih fotografije uznemirile na bilo koji način. To je za mene bila jedna fascinantna studija o dijeljenju prirodne i stvarne emocije od stvarnosti, jer je bilo očito da su studentice bile uznemirene temom i sadržajem produkcije.
Tj. bilo im je toliko neugodno, da niti jedna nije gledala fotografije koje su pristale snimiti. Svaka je porekla svoju reakciju, te okrivila druge što „ne gledaju“ na fotografije seksa. Otišla sam razmišljajući, ako su žene i djevojke izložene tim slikama širom svijeta, značajan broj žena i djevojaka širom svijeta zasigurno poriče stvarne emocije i averzije.
Te slike mogu razoriti osjetljive bračne odnose, mislila sam. Obzirom da sam imala kćeri za koje sam željela sretan brak i dobre muževe, odlučila sam to pobliže istražiti. Bila je to 1976. godina.  Još uvijek nisam imala saznanja o utjecaju Alfreda Kinseya na pornografiju, nisi sam znala kako „hard“ i „soft“ pornografija utječe na seksualno zlostavljanje djece, nisam imala pojma o tome koliko je taj problem zapravo težak, niti sam znala




Nastavak u drugom dijelu, zbog duljine teksta!
Naše selo Mlaka je ,nekad kršteno
Jer u njemu bilo je bara,močvara
Al se sinci rodili,bare su zavozili
Nema više močvara ,bara nit blata....

Offline Mlačanin

  • Global Moderator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 3550
  • Karma: +3/-1
  • Spol: Muški
  • Još uvijek ne znam neke važne stvari, o voću, ženi
Odg: Zdravstveni odgoj u školama
« Odgovori #119 : Siječanj 05, 2013, 06:29:58 poslijepodne »


Nastavak prvog posta Dr.Judith


koliko ću se duboko angažirati u pokušaju da taj problem riješim. Ipak, već mi je bilo jasno da kulturološko prihvaćanje pornografskog poimanja seksualnosti utječe na porast razvoda i poremećaja seksualnosti.
1977. godine bila sam u Walesu, predstavljajući svoje istraživanje o ženama i pornografiji na međunarodnom kongresu Britanskog psihološkog društva o „Ljubavi i privlačnosti“, na sveučilištu Swansea. Kad sam stigla u London, čula sam da je u Engleskoj na turneji Tom O'Carroll, voditelj PIE  - „Pedophile Information Exchange“ (Pedofilska razmjena informacija), koji javno promovira seks s djecom, kao uvod u vlastito predavanje na skupu u Swansea. U Engleskoj je nastalo veliko komešanje zbog svakodnevnih medijskih izvješća o ciljevima PIE i O'Carrolla. Izvijestili su da se PIE specijalizirao u pronalaženju preciznih popisa mjesta gdje pedofili mogu locirati i zavesti djecu. Kućno osoblje Swansea sveučilišta je krenulo u štrajk kad su čuli da će taj čovjek održati govor s podija njihovog fakulteta. Rekli su da neće pospremati krevete, kuhati hranu niti prati odjeću ako konferencija bude dala imalo prostora čovjeku koji promovira seks s djecom.
 
Donijela sam osamdeset slajdova za svoju prezentaciju, o otkrićima dječje pornografije u Playboyu i Penthouseu. Na konferenciji je bio i američki profesor Larry Constantine, član uprave Penthousa, zagovornik dječje pornografije u svom radu „Seksualna prava djece“, s kojim sam se tom prigodom sukobila. Kad je Constantine poslao poziv za interni susret sudionika kongresa, požurila sam se uključiti u njegovu grupu. Constantine je zamolio sve međunarodne sudionike da potpišu peticiju kojom se traži da se dopusti izlaganje predstavniku PIE O'Carrollu, te da kućno osoblje sveučilišta odradi sve usluge. Tražila sam od grupe da razmisli o tome. Mi odlazimo za par dana, rekla sam, imamo li pravo iza sebe ostaviti zajednicu uznemirenu time što smo dali prostora čovjeku koji zagovara zlostavljanje djece? Na kraju, bila sam jedina koja nije potpisala peticiju. Konačno je predstojnik Swansea University odlučio da O'Carroll nema potrebne kvalifikacije za nastup na konferenciji, a osoblje je nastavilo svoj posao.
Kako? Zašto? Čudila sam se, kućno osoblje sveučilišta bilo je sposobno agresivno braniti svoju djecu. Istovremeno, školovani sveučilištarci postavljali su se bez većih emocija prema O'Carrollu pedofilu, gotovo s simpatijom. Moje negdašnje razočaranje s sveučilišnom zajednicom potvrdilo se, shvatila sam da se ovi visoko kvalificirani muškarci i žene ponašaju indiferentno prema domaćim ljudima, ne poštujući njihovu legitimnu brigu u zaštiti vlastite djece.
Krenula sam prema vlaku za London, kad me jedan kanadski psiholog diskretno pozvao na stranu. Sigurno je, u pravu ste, rekao je. Slike djece u Playboyu i Penthousu potaknut će djecu na seksualno ponašanje. No, ako tražim razloge globalne epidemije zlostavljanja djece, uputio me da ne preskočim tekst o Kinseyu kojeg potpisuje Edward Brecher u „The Sex Researchers“. „Zašto?“ upitala sam. „Radio sam s Kinseyem i Pomeroyom“, rekao je. „Jedan je bio pedofil a drugi homoseksualac“. Koji je bio što, pitala sam? „Čitaj i otkrij“, odgovorio mi je.
Kad sam se vratila u SAD, razmišljala sam o događajima proteklih tjedana. Svakako, sad znam, jer sam tomu osobno svjedočila, postoji jedan rastući i prozelitski „međunarodni akademski pedofilski pokret“, koji želi pristup djeci zbog seksa. Upala sam ravno među njih na toj konferenciji. Ponovno sam se upitala, kakvo to sveučilišno obrazovanje stvara grube i grabežljive intelektualce koje sam upoznala?
Po sugestiji Kanađanina, odmah po povratku, pročitala sam knjigu Edwarda Brechera, „The Sex Researchers“. Nisam sigurna što me više zaprepastilo: Kinseyevo korišenje djece u seksualnim eksperimentima, ili Brecherovo prihvaćanje tog korištenja, kao istraživačke metodologije. Bez riječi, posegnula sam za Kinseyevim izvornim tekstom, kako bih provjerila Brecherove navode. I da, Brecher je točno citirao Kinseya. Tad sam konačno shvatila da se djecu ovdje promatra kao seksualna bića temeljem jedinog temeljnog autoriteta; istovremeno, dobila sam osobni odgovor na pitanja koje sam si postavila puno godina ranije. Moja tetka i moja prijateljica Carole su ideju „da su djeca seksualna bića od rođenja“ pokupile od Kinseya.
1981. godine sjedila sam u svom uredu (na vrh brda Karmela) na sveučilištu u Hajfi u Izraelu, gledajući tablice i brojke, koje su mene gledale iz Kinseyeve svjetski poznate knjige „Seksualno ponašanje muškaraca“. Ponovno sam studirala stranicu 180, tablicu 34, pokušavajući shvatiti jesam li nešto preskočila, ili nešto nisam dobro shvatila. Provjerila sam sve Kinseyeve citate i reference u knjižnici, no nigdje se ne spominje zlostavljanje djece. Pretražila sam sve knjige o Kinseyu, pročitala sve biografije, stotine pozitivnih članaka o njemu i njegovom radu, i nekoliko oštrih članaka, ali nigdje nisam pronašla kritiku na njegove tablice i grafove. Počela sam prihvaćati činjenicu da tisuće međunarodnih znanstvenika koji su studirali Kinseya, nikad nisu vidjeli ono što je bilo pred njihovim očima.
U ožujku 1981. dobila sam pismo od Kinseyevog koautora, Paula Gebharda. Prethodno sam mu pisala, upitavši ga o podacima o djeci u tablicama 30-34. Gebhard, koji je naslijedio dr. Kinseya kao ravnatelj Kinsey Instituta, napisao mi je da su do podataka o djeci došli preko roditelja, nastavnika u školama i homoseksualaca koji su voljeli mlade dječake, te da su neki od muškaraca koristili „ručne i oralne tehnike“ kako bi evidentirali koliko „orgazama“ djeca mogu postići u određenom vremenskom razdoblju.
Naoružana Gebrhardovim pismom i priznanjem, 23. lipnja 1981.godine, podigla sam u Jeruzalemu, na Petom svjetskom kongresu seksologije, veliku galamu. Tamo sam imala izlaganje o dr. Kinseyu i njegovim podacima o djeci. Vjerovala sam da će moji kolege seksolozi biti kao i ja zaprepašteni s tim tablama, i podacima o djeci koji opisuju Kinseyevo oslanjanje na pedofile - kao „istraživače“ o seksualnosti djece. Za mene, kao znanstvenicu i majku, najgori podaci su dolazili sa str. 160 i 161, gdje je Kinsey tvrdio da njegovi podaci dolaze iz „intervjua“. Kako je mogao reći da 196 male djece – neki ne stariji od 2 mjeseca – uživaju u „gubljenju svijesti“, „vikanju“, „vapljenju“, „konvulzijama“ – kako je mogao nazvati ovakve reakcije djece svjedočanstvom o njihovom seksualnom zadovoljstvu i „klimaksu“?
Nazvala sam to dokazom užasa, boli, kriminalom. Netko je ovdje vrlo vrlo zbunjen.
Bila sam uvjerena da će međunarodna, obrazovana zajednica stručnjaka za seksualnost reagirati kako sam i ja reagirala. Ovo otkriće o Kinseyu, njegovoj tehnici, i svi ti podaci o djeci i nejačadi užarili su atmosferu konferencije svjetskih doktora znanosti, i mnogi su se složili s mojim pozivom na istraživanje Kinseya. Na toj konferenciji u Jeruzalemu bio je svjetski trust mozgova suvremene seksologije od Velike Britanije, SAD, Francuske, Danske, Izraela, Norveške, Kanade, Škotske, Nizozemske, Švedske i drugih nacija. Svi su sudionici znali za moje izlaganje. To je bio najkomentiraniji segment kongresa, dobio je više pažnje čak i od Xaviera Hollandera (autora „The Happy Hooker“) i njegovog govora „Out of Touch With Sex“. Stalno se govorilo o pitanju Kinseyeve djece tijekom cijelog kongresa.
Moj naslov, „Znanstvenik doprinosi spolnom zlostavljanju djece: Uvodno razmišljanje o mogućim povredama etike“, najavljen je u sažecima kongresa. Rezultat je bio očekivan – to je bilo jedino predavanje na kojem nije bilo dovoljno stolica za slušatelje. Bila sam zadovoljna što su tim činom mnogi iskazali svoju zabrinutost. Nakon što sam pokazala svoju prezentaciju o Kinseyevim Tablicama 30-34, koje su opisivali Kinseyeva izvješća o brzini i količini „orgazama“ kod barem 317 djece i nejačadi (ponavljam, najmanji u dobi od samo 2 mjeseca), predstavivši Gebhardovo potvrdno pismo, završila sam svoje predavanje i pogledala slušatelje. U prostoriji je vladala potpuna tišina. Konačno, visoki, plavi, nordijski tip , koji je stajao blizu govornice, odvažio se i viknuo slušateljstvu: „Ja sam švedski novinar, i nikad nisam govorio na konferenciji. To nije moja uloga. No, što je s vama? Ova je žena upravo bacila atomsku bombu u ovu sobu, a vi nemate nikakvih pitanja? Nemate nikakvih komentara?“
To je probilo led, i počeli su nicati ruke koje su tražile riječ. Moderator je ograničavao komentare, no ispitivanje je krenulo. Reakcija u prostoriji bila je jaka – za neke su nova saznanja bila neugodna, drugi su bili ošamućeni.
Kasnije mi je pristupila voditeljica programa spolnog odgoja u Švedskoj rekavši mi da je šokirana činjenicom da su se djeca koristila bez suglasnosti roditelja. Ipak, revno me uvjeravala kako djeca smiju biti seksualno stimulirana od strane odraslih, čak i roditelja, naravno zbog terapeutskih razloga.
Moja mlada asistentica s sveučilišta u Hajfi vratila se tog poslijepodneva vidno potresena s ručka, tijekom kojeg je sjedila za privatnim stolom s međunarodnim voditeljima kongresa. Žustro su osporavali i naveliko osuđivali moje izlaganje, a  svatko od dvanaest osoba prisutnih za njenim stolom srčano je branio tezu da djeca mogu imati nježnu spolnost (engl. „loving“ sex) s odraslima. Jasno sam shvatila da cjelokupno polje istraživanja spolnosti leži na Kinseyevom modelu ljudske seksualnosti, Kinsey je za njih neupitni autoritet, a ja govorim njegovim učenicima da je on - varalica. Razočarana takvom reakcijom, uvidjevši prisutnost mnogih međunarodnih agencija s ekonomskim i emocionalnim interesima u Kinseyevom svijetu, shvatila sam zašto kongres nije odlučio istraživati Kinseya.
Nekoliko mjeseci kasnije, moja je kćer iznenada umrla od moždanog udara. Ne znajući je li silovanje u mladosti moglo doprinijeti njenoj ranoj smrti, ja provodim desetljeća radeći na zaštiti tuđe djece od rastućeg mnoštva Kinsey-Hefnerovih učenika. 1982. godine, ubrzo nakon jeruzalemske Konferencije, i diskusije o Tablici 34, pozvala me Vlada SAD, tj. Odsjek za pravosuđe, mlade i prevenciju delinkvencije, da se vratim u SAD iz Izraela. Postavljena sam kao profesor istraživač na Američkom sveučilištu, kao glavni istražitelj s budžetom od 800 000 dolara; s ciljem istraživanja Kinseyeve uloge u spolnom zlostavljanju djece i povezanosti njegovog rada s djecom koja se pojavljuju u pornografiji, mainstream časopisima Playboy, Penthouse i Hustler.
Komercijalna seksualna industrija ovaj put je udružila snage s Kinseyevim institutom, i akademskom seksologijom kako bi zapriječila da itko razotkrije njihov svijet. S vremenom sam dobila kopije tajnih pisama i pošiljaka, koje su Kinseyev institut i pornografi ilegalno slali po cijelom svijetu kako bi diskreditirali moje istraživanje Kinseya i djece koja se pojavljuju u njihovim časopisima. Kinseyev institut je u tajnosti zaprijetio tužbom Američkom Sveučilištu – ukoliko mi dozvole da nastavim svoje istraživanje.
Stoga, skrivajući prave razloge, Sveučilište je tražilo da ne istražujem ništa što je povezano s Kinseyem. Time se u potpunosti povrijedila akademska sloboda, kao i javno pravo na informaciju svakog poreznog obveznika. Kinsey institut je konstantno vršio pritisak, izbacujući mene i moja istraživanja iz tiskanih i elektronskih medija, svih relevantnih profesionalnih konferencija i časopisa, izdavača knjiga i slično.
 
1990. kad su neka od mojih saznanja o zlostavljanju djece tiskana u knjižici za ograničenu distribuciju, popularni tv voditelj i Kinseyev odanik, Phil Donahue, objelodanio je Kinseyevu važnost cijelom svijetu. Dijete u publici pitalo ga je zašto bi Kinsey njemu danas bio važan. Gdin. Donahue je poučio dječaka, pre mladog da zapamti:
„Kinsey je za seksualnost ono što je Freud za psihijatriju, Madame Curie za radijaciju, Einstein za fiziku. Ova žena (Reisman) je došla i rekla: „E nije jednako mc na kvadrat. Mi smo utemeljili cijelu generaciju edukacije seksologa na Kinseyu, a Kinsey je bio - stari pokvarenjak“.
Toga dana Donahue mi je kontrirao govoreći da je Kinsey fini obiteljski čovjek. Ja sam sugerirala kako je vrijeme da ljudi sami procijene tko i što je Kinsey bio. Unatoč tome što je gdin. Donahue rekao, ovo je sigurno: svijet ima pravo znati što je do sad bilo skriveno, ne samo pravo već i odgovornost spoznati što se dogodilo s djecom iz Tablice 34?
Vrijeme je da razlučimo kakav je efekt Kinsey, otac seksualne revolucije i seksualne edukacije, imao na živote tako mnogo ljudi. Od 1948. godine izvještaji o javnom zdravlju potvrđuju velike promjene u načinu na  koji se Amerika i ostatak zapadnog svijeta odnosi prema ljudskoj seksualnosti. Rezultati teško da mogu biti umirujući. Promjene u vrednovanju spolnosti su se dogodile u posljednjih 50 godina, i jasno je, prema statističkim pokazateljima, da pravac kojim smo krenuli treba ponovno razmotriti. Kako je gdin. Donahue rekao, zapadna je kultura „obrazovanje cijele generacije seksologa utemeljila na Kinseyu, a Kinsey je - stari pokvarenjak“.
Što to nama znači? Nadam se da će ova knjiga odgovoriti na to pitanje. Obzirom da se Američki Kongres sprema za istragu o Kinseyu po točki HR 2749, po zakonu o  Zaštiti djece i etici u obrazovanju, te da se Kinseyev institut sprema za retrospektivu 50 godina doprinosa društvu, moja je velika nada, kao znanstvenika i majke, da će se istina napokon pokazati, i da će svijet imati hrabrosti pogledati istinu za dobrobit nadolazećih generacija.


Izvor: Laudato/Dr. Judith A. Reisman




Ovdje se može vidjeti iskustvo roditelja koji je proživio toliko hvaljeno gradivo koje se želi nama nametnuti, naravno to nitko neće ni u ludilu potvrditi, jer to i sad sakrivaju kao zmija noge.
Pitam se zar su roditelji doista spremni baš svemu povjerovati??
Naše selo Mlaka je ,nekad kršteno
Jer u njemu bilo je bara,močvara
Al se sinci rodili,bare su zavozili
Nema više močvara ,bara nit blata....