Autor Tema: MALA KAJKAVSKA GRAMATIKA  (Posjeta: 19000 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: MALA KAJKAVSKA GRAMATIKA
« Odgovori #15 : Lipanj 15, 2011, 11:31:07 poslijepodne »

Prikazi i osvrti
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 29 (2003), str. 423-464


Prvi dvojezični hrvatski pravopis

 (Kratki navuk za pravopiszanye horvatzko za potrebnozt narodnih skol, Institut za hrvatski jezik
i jezikoslovlje, Biblioteka Pretisci, knjiga 4, Zagreb 2002, 71 str.)

Kad se Kratki navuk za pravopisanje horvatsko (...) 1779. iznova čita i prouči,  s današnjega gledišta fonetike, fonologije i pravopisa, s pravom se može reći da je taj pravopis bio (i ostao) dokazom izgrađenosti hrvatskokajkavskoga standarda u sjevero-zapadnoj Hrvatskoj, pravopis iz kojega su participirali kasniji autori sličnih pravopisa štokavske osnovice u drugoj polovici 19. stoljeća.

Taj pravopis pokazuje da je u bližoj i daljoj prošlosti učinjena kulturološka nepravda kajkavskome književno-jezičnome korpusu prešućivanjem i nepoznavanjem višestruke koristi i vrijednosti kroz tri i pol stoljeća njegove opstojnosti.



Hrvatskoj i slavenskoj filologiji, Institut
za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu
ovoga nam je ljeta (2003) podario i četvrtu
knjigu iz niza pretisaka. 1 Riječ je o, dosad
malo ili nikako poznatom, prvom hrvat
skom dvojezičnom pravopisu kajkavske
osnovice iz daleke 1779. godine. Kratki
navuk  za pravopiszanye   horvatzko   za


1 Dosad je u Biblioteci Pretisci Institut za hrvatski
jezik i jezikoslovlje u pretisku objavio djela: Institutio-
num linguae illyricae libri duo
... 1604./ Osnove ilir
skoga (hrvatskoga) jezika Bartola Kašica (1575-1650)
s pogovorom Darije Gabrić Bagarić i prijevodom na
hrvatski jezik Sanje Perić Gavrančić; Nova Ricsoslo-
vica ilirska
... (1812) Šime Starčevića (1784-1859) s
pogovorom Branke Tafre; Pravopis jezika ilirskoga
 (1850) Josipa Partaša (1820-1865) s pogovorom
Lade Badurina. Svim je pretiscima urednicom Marija
Znika. Doista, treba pozdraviti takav projekt izdavanja
izvornih hrvatskih jezikoslovnih djela jer su nam ona
neophodna pri proučavanju hrvatskoga jezika kako u
dijakroniji tako i sinkroniji.


str. 440

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

 pdtrebnozt narodnih skol/ Anleitung zur
kroatischen Rechtschreibung, zum Gebra-
uche der Nationalschulen im Königreiche
Kroatien
(...)»Ofen (...) 1779. Pogovor pre-
tisku potpisuju Nada Vajs i Vesna Zečević.
Kao što su autorice pogovora spomenule,
Kratki navuk (1779) plod je školskih odre-
daba što ih je uAustro-Ugarskoj Monarhiji
kroz reformiranje školstva provodila carica
Marija Terezija. Odredbe o ustroju 
objelodanjene su na latinskom jeziku: Ra-
tio educationis totiusquae rei leteraturae
per regum Hungariae et provinciae eidem
adnexast I. Vindobonae 1777.


Da se podsjetimo. U 3. knjizi Nikola
Škrlec-Lomnički   (izd.   HAZU,   Zagreb,
2001: 769), uz ostalo čitamo: "Dne  1.
svibnja 1778. sastali su se svi vrhovni 
ravnatelji nauka među njima i Nikola pl. 
Škrlec-Lomnički, pod predsjedništvom na- 
dbiskupa Adama baruna Patačića iz Kalo-
če 2 na konferenciju u Budimu, da vijećaju o 
načinu raširivanja boljih školskih prilika i 
izboru školskih knjiga." 3 Uz nazočne je, 
član povjerenstva za izobrazbu bio prisutan 
i nadzornik narodnih škola, Slavonac Antun 
Mandić (1740-1815). 

Kao što je poznato,  sljedeće  1779. 
godine Mandić je u Budimu objelodanio 
dvojezični udžbenik Uputjenje k'slavonsk-
omu pravopisanju za potrebu narodnieh 
ucsionicah u kraljestvu Slavonie/Anleitung 
zur slawonischen Rechtschreibung zum Ge-

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

brauche der Nationalschulen in dem Koni-
greich Slawonien
(...), Ofen (...) 1779. 4

Iste je godine tiskana i kajkavska verzija
Kratki navuk...  o kojem je ovdje riječ. Sla-
vonska i kajkavska (horvatska) verzija pra-
vopisanja
bila je u skladu s III. dijelom Ratio
educationis..
. (1777). U njemu se, naime, uz
ostalo, određuje da žitelje zemlje Austro-
-Ugarske krune treba svrstati prema nacio-
nalnosti, vjeri i društvenoj pripadnosti. Sva-
ka nacija treba dobiti posebne škole u kojima
će nastavu voditi učitelji koji dobro govore
materinski jezik dotičnoga kraja (naselja) i
one jezike koji se češće rabe u zemlji.

Prema tome, dvojezični školski udžbe-
nik Kratki navuk.. . i Uputjenje. ..  1779.
proizašli su iz navedenih odredaba. Jasno,
bilo je i drugih udžbenika kao što su: ABC
iliti knjižica slovoznanja... ABC oder Na-
menbiichlein
(Ofen,  1779), Uputjenje k
lepopisanju
(Budim, 1780), Uputjenje u
brojo-znanje
(Budim, 1780), ABC knižica
za potrebnost narodnih škol
(Ofen, 1779),
Čtenja kniga odpravo-tvornosti... (Budim,
1780), Napučenje vu brojo-znanje (1780),
dakle slavonska i horvatska (kajkavska)
verzija školskih udžbenika.

Kratki navuk... (1779), kao što se vidi,
pisan je  hrvatskim jezikom  kajkavske
književne osnovice i latiničnom grafijom
toga doba te obuhvaća 52 stranice dvoje-
zičnoga teksta, na lijevoj hrvatski a na de-
snoj stranici njemački. Nakon naslovnice
slijedi tabelarni prikaz onoga o čemu je u 
pravopisu riječ - zavjetek tabelni navuka
za pravopisanje
(11 Str.); potom slijedi na-
vuk za pravopisanje vu horvatskom jeziku

(sadržava četiri dijela, 12-52). Tako se u I.
dijelu govori od pravoga potrebuvanja slov


2 Adama Patačića (1718-1784) znamo kao autora   
rukopisanoga rječnika o kojemu je pisao Ljudevit Jonke
(1907-1979): Dictionar Adama Patačića, Rad JAZU,     
275, Zagreb, 1949,71-175.
                                         

3 Usp. Peter Kiraly (1980) Die erste Schulbücher     
der Ofner Universitäts-druckerei in sprachlicher und     
orthographischer Hinsicht, Studia Slavica Hungarlca,
XXVI, 507-524, Budapest


4 Pretisak te knjige objavila je Matica hrvatska u
Osijeku 1998. s pogovorom Ane Pintarić.



str. 441

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

 pri pisanju rečih (14-34)/ o pravoj uporabi
slova u pisanju riječi/, drugi dio govori
od narednoga rečih na slovke deljenja i
slovkih prenašanja
(34-36)/ o pravilnom
rastavljanju riječi na slogove i njihovom
prenošenju u novi red/, treći dio donosi
pravila od prikladanoga razluke znamenj
postavlenja
(38-47)/ o prikladnom postav-
ljanju interpunkcijskih znakova/, četvrti   
dio donosi popis - pravopisni red (48-52)/,
popis riječi koje su slične ali različite u zna-
čenju te ih valja pravilno pisati. Kad je riječ
o definiciji pravopisa, onda je njome rečeno   
ono što Kratki navuk i obuhvaća u pravilima 
tumačeći ih: Ortografija ili pravopisanje je 
znanje: riječi pravim slovima pisati, njih
prenašanju slogova pravilno dijeliti i ra-
zličite interpunkcijske znakove prikladno
upotrebljavati: Ortografija, iliti pravopisa-
nje je znanje: reči z pravemi slovami pisati,
nje vuprenašanju slovkih dobro razdeluvati
i razlučnosti znamenja prikladno potrebu-
vati
(str. 12) [moja transkripcija].


Nâstavek na sledečomu listu.
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: MALA KAJKAVSKA GRAMATIKA
« Odgovori #16 : Lipanj 15, 2011, 11:39:55 poslijepodne »

Nâstavek z prethodnoga lista:


Budući da su autorice pogovora pretiska
Kratkoga navuka... (1779) opisale njegov 
sadržaj, valja na ovome mjestu izdvojiti ne-
koliko njegovih specifičnosti zbog čitatelja
koji pretisak još nema u ruci. Uz ostalo,
autorice su s pravom primijetile, pišući:
"Osim toga, u Kratkom navuku se
termin period, za koji se inače govori da
ga nema u hrvatskim priručnicima. Termin
objetje iliti perioduss naziv je za mnogostru-
ko složenu rečenicu (...). Posebno treba ista-
ći da Kratki navuk u terminologiji također
prednjači pred drugima, jer u podjeli gla-
sova na samoglasnike i suglasnike on već
ima slovo glasovito ili samoglasnik i slovo
neglasovito
ili skupglasnik. U literaturi se 
dosad smatralo da su nazive samoglasnik
skupglasnik iz Ričoslovice Šime Starčevića

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

 (1812) preuzeli kajkavci Josip Đurkovečki
i Ljudevit Gaj." No treba reći daje Gaj, po-
hađajući u Varaždinu školu, učio horvatski
jezik upravo iz Naputčenja za horvatski
prav čteti i pisati
(...) 1808. u kojem su, uz
nešto modificiranosti, ista pravila kao i u
Kratkom navuku... (1779).

Tako ćemo u Kratkom navuku (1779)
naći pravilo o razlikovanju minimalnih
parova. Autor će reći, da riječi koje glasa
skoro jednoga imaju, jedno vendar ne zna-
menuju
, tj. riječi istoga glasovnog sastava
nisu u svom značenju iste: bolye, polye itd.
/bolje ~ polje/.

Kratki navuk navodi razlikovnu funkciju
: brat, brat; bol, bol; dug, dug; niti,
niti; peszek, peszek
. Danas bismo bilježili:
brat-brat, bol-bol, dug-dug, niti-niti,
pesek-pesek
.

Vrlo je važan fonetski opis digrama:
d+y, g+y, l+y, n+y. Autor ističe da njihov
izgovor s y postaje mekši; nastaje novi glas
između ta dva glasa (đ, lj, nj). Veli da bi
se loše pisalo: rogyen, vigyen, regyen, jer
te riječi dolaze od: rodim, vidim, redim.
Prema tome treba pisati: rodyen, vidyen,
redyen
, dakle piše se prema etimologiji, ali
ostaje gyungy (đunđ) jer u toj riječi nema
etimološkog d. Još je jedno, nadasve suvre-
 meno pravilo što ga uočavamo u Kratkom
navuku
(1779). Naime, prijedlog z+I; bolje
je z ostaviti, kada orudelje, pomoč jedino
znamenuje; bolje je rečeno i pisano: pali-
cum, kamenom, šakum je ga vudril
, nego
z-palicum, z-kamenom itd. Kao što je po-
znato, to je pravilo norma i u današnjem
hrvatskom jeziku.

Kad je riječ o pisanju rečeničnih inter-
punkcijskih znakova, Kratki navuk (1779)
donosi pravila po kojima se zarez stavlja: 1.
u nabrajanju riječi i u kratkim rečenicama;

str. 442

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

2. točka i zarez: a) u dužim rečenicama kada
se što želi pojasniti ili dodati, b) kada se
polovica objetja (perioduša), tj. višestruko
složene, dijeli na svoje dijelove; 3. dvoto-
čje se stavlja: a) između dva dijela objetja
(perioduša), b) ispred navoda tuđih riječi, c)
između izgovora, tj. rečenica koje povezuju 
različite sadržaje; 4. točka se stavlja na kra-
ju svake rečenice i u kraticama. Za skraći-
vanje riječi može se rabiti i crta iznad riječi
Gpa sestra. U 5. i 6. točki riječ je o uporabi
zagrada i paragrafa kao znaka.

Za   razlučiti   izgovore   /razlikovanje
rečenice/  upotrebljavaju   se  znakovi:   ?
- znamenje pitanja; ! - znamenje iskriča-
nja
; " - znamenje donašanja /navodnici/, *
- znamenje paske /bilješke za što se mogu
uzeti i slova ili brojevi - cifre; — znamenje
za prestanje iliti pauza; za pauze znamenu-
vati jemlu se takaj nekuliko potezecov " " "
" ali piknic....navlastito vu pretergnjenem
govorenju.


Kad se Kratki navuk za pravopisanje
horvatsko
(...) 1779. iznova čita i prouči, 
s današnjega gledišta fonetike, fonologije i
pravopisa, s pravom se može reći da je taj
pravopis bio (i ostao) dokazom izgrađenosti
hrvatskokajkavskoga standarda u sjevero-
zapadnoj Hrvatskoj, pravopis iz kojega su
participirali kasniji autori sličnih pravopisa
štokavske osnovice u drugoj polovici 19.
stoljeća.

I na kraju. Budući da u nijednom izdanju 
pravopisa (1779, 1780, 1808, 1830, 1832)
nije naveden autor/priređivač, opravdano
se nameće pitanje tko je mogao biti autor
dvojezičnoga Kratkoga navuka  (1779).
Poznati mađarski slavist Laszlo Hadrovics
(1910-1997) navodi kako je Antun Mandić
"i sam kao inspektor narodnih škola u svo-

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

je vrijeme sastavio pravopis za horvatske i
slavonske škole".5

No, bilo je tu i drugih kompetentnih
za takav posao. Mirko Vory (1752-1819)
zagrebački kanonik, koji je nakon 1775. bio
i ravnatelj glavne pučke škole u Zagrebu, a
1788. nadzornik pučkih (ladanjskih) škola,
za nj se spominje da je autor horvatsko-nje-
mačke gramatike. Možda se pod time krije
dvojezični Kratki navuk (1779)? Do danas
nije poznat naslov takve gramatike s njego-
vim imenom. Tu je i Ignacije Szentmartony,
ml. (1745-1806). Svakako, o autorstvu Kra-
tkoga, navuka
(1779) trebat će tražiti poda-
tke po svemu sudeći ipak u Budimpešti.
Bez obzira na dosad nepoznatog autora
toga pravopisa, on je "uočio i opisao mnoge
bitne fonetsko-fonološke i pravopisne činje-
nice u jeziku koje nisu primjenjive samo
na kajkavski književni jezik. One su, istina,
pisane za njega, ali su općejezične i dokaz su
izgradenosti kajkavskoga standarda. Po svo-
jim je kvalitetama dostojan preteča kasnijim
pravopisima predilirskoga i ilirskoga doba",
s pravom su zaključile autorice pogovora
Kratkoga navuka za pravopisanje horvatsko.
Taj pravopis pokazuje da je u bližoj i daljoj
prošlosti učinjena kulturološka nepravda kaj-
kavskome književno-jezičnome korpusu pre-
šućivanjem i nepoznavanjem višestruke kori-
sti i vrijednosti kroz tri i pol stoljeća njegove
opstojnosti. Stoga je još jednom za pozdraviti
projekt Instituta za hrvatski jezik i jezikoslov-
lje u Zagrebu što je, objavljivanjem spome-
nutoga pretiska, spašeno još jedno hrvatsko
jezikoslovno djelo bez kojega nema cjelovite
povijesti hrvatskoga pravopisa i jezika.

Alojz Jembrih


5 Cit. Mijo Brlek (1987) Leksikograf Joakim Stulli, Djela JAZU, 60, Zagreb, str. 75.

str. 443


Zvir:
hrcak.srce.hr/file/102690
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: MALA KAJKAVSKA GRAMATIKA
« Odgovori #17 : Siječanj 24, 2013, 11:40:31 poslijepodne »
Goranka Blagus Bartolec

USPOREDBA HRVATSKOG I SLOVENSKOG PADEŽNOG NAZIVLJA



Na leksičkoj je razini u suvremenom standardnom hrvatskom jeziku (6) padežno nazivlje jasno određeno — postoji sedam padeža i za njih se rabe latinski nazivi nominativ, genitiv, dativf akuzativ, vokutiv, lokativ, instrumental. Latinsko je nazivlje prisutno i u starijim hrvatskim gramatikama, ali se u njima rabe i domaći padežni nazivi, no s današnjega aspekta zastarjeli jer se ne primjenjuju u suvremenim gramatikama. Tih je naziva prilično, za svaki se latinski padež mogu naći barem dvije domaće zamjene, a u njihovoj su primjeni najdosljedniji bili gramatičari XIX, stoljeća Joakim Stulli, Vjekoslav Babukić i Fran Mažuranić. O tome je detaljno pisao Tomo Maretić u »Pregledu srpskohrvatske gramatičke terminologije XVII, XVIII, i XIX vijeka« (7). Tako u starijim gramatikama nalazimo nazive imeniteljni padež ili imenovnik za nominativ, prisvajni ili roditeljni padež za genitiv, dajevnik ili dateljni padež za dativ, tužnik, tužiteljni ili viniteljni padež za akuzativ, zovnik, zvanik, zvateljan padež za vokativ, odnosnik za ablativ (spominje ga jedino Kašić, 1604/2002, te Đurkovečki, 1826 (8 )), propozicional ili skazateljni padež za lokativ te društveni padež, orudni, oruđni, tvoriteljni padež te orudelnik za instrumental (9)
Istodobno, suvremeni slovenski padežni nazivi (10) potvrđuju ranije navedenu konstataciju o primjeni domaćega jezikoslovnoga nazivlja. Zastupljeni su domaći nazivi za padeže - imenovalnik, rodilnik, dajalnik, tožilnik, zvalnik, mestnik, orodnik te, iako, kao i hrvatski, slovenski padežni sustav nema ablativ, spominje se njegov slovenski naziv ločilnik. Latinsko se nazivlje i međunarodne padežne kratice navode u uvodnom dijelu poglavlja o padežima.



(6)  Rad se prije svega temelji na. analizi Hrvatske gramatike iz 1997, skupine autora (Eugenija Barić Mijo, Lončarić, Dragica Malić, Slavko Pavešić, Mirko Peti, Vesna Zečević, Marija Znika), ali su konzultirane i druge gramatike i jezični priručnici, što je navedeno u popisu literature,
(7)  Rad JAZU 243, 1932,
(8 )  Đurkovečki, Jezichnica horvatzko-slavinzka...
(9)  Detaljnije se povijesnim gramatičkim nazivljem bave druge kolegice (Željka Brlobaš i Marijana Horvat, Ljiljana Kolenić, Diana Stolac, Anastazija Vlastelić, Adela Ptičar i Nada Vajs Vinja), a za temu ovoga rada nije potrebno potanko raščlanjivati nazivje svakoga pojedinoga gramatiča.
(10) Osnova za analizu slovenskoga nazivlja jest četvrto izdanje Slovenske slovnice JožeToporišiča.



Zvir:
http://hrcak.srce.hr/file/34697
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549